Prehrambena industrija zapošljava više od milijardu ljudi, odnosno trećinu svjetske radne snage. U igri su tisuće igrača, ipak njih deset određuje pravila.

U izvješću iz 2013. godine pod nazivom “Iza brendova”, organizacija Oxfam govori o deset najutjecajnijih svjetskih korporacija, koje se bave proizvodnjom i prometom hrane i pića, i njihovom utjecaju na naše prehrambene navike, na ono što svakog dana stiže u naše tanjure , ali i o utjecaju na okoliš i odnosu prema radnicima.

Svih deset tvrtki imaju godišnje prihode koji se broje u desecima milijardi dolara, njih pet ima bar 50 milijardi u aktivi, a četiri je prošle godine imali profit veći od šest milijardi dolara.

Njih deset zapošljava više od milijun i pol ljudi, a još nekoliko milijuna radi za njih po ugovoru. Naravno, troše mnogo novca za marketing, a njih devet je među najvećih 100 oglašivača na svijetu.

Evo tko kontrolira svjetsku hranu:

Nestle

• Prihodi: 103,5 milijardi
• Troškovi oglašavanja: 3 milijarde
• Profit: 11,2 milijarde
• Zaposlenih: 333.000
• Apsolutni gigant prehrambene industrije. Obrće najviše novca, zapošljava najviše ljudi, a među 8.000 brandova pod kapom tvrtke nalaze se Buitoni, Nestle i Delta sladoledi, vode Perrier i San Pelegrino … Oxfam navodi da je Nestle tvrtka s najvišim ocjenama u kategorijama transparentnosti, odnosa prema izvorima i klimatskim promjenama.

Unilever grupa

• Prihodi: 68,5 milijardi
• Troškovi oglašavanja: 7,4 milijardi
• Profit: 6,7 milijardi
• Zaposlenih: 174.381
• Britansko-nizozemska grupa osim hrane i pića proizvodi i kozmetiku i kućnu kemiju. Ipak, hrana donosi polovicu prihoda ove tvrtke. Poznati brendovi su Lipton čajevi, Helmans majoneza, Knorr i američki favoriti Ben and Jerry sladoledi. Oxfam svrstava Unilver pri samom vrhu po pitanju odnosa prema radnicima i zaštiti čovjekove okoline.

PepsiCo Inc

• Prihodi: 66,4 milijardi
• Troškovi oglašavanja: 2,5 milijarde
• Profit: 6,7 milijardi
• Zaposlenih: 274.000
• Iako poznata prije svega po napicima Pepsi, Mauntain Dew i Getorade, PepsiCo je vlasnik poznatih brendova Doritos i Kveker. Tvrtka se uvijek nalazi pri vrhu svih listi najjačih brendova, a u posljednje vrijeme sve više vodi računa o lansiranju zdravijih proizvoda.

Mondelez

• Prihodi: 35,5 milijardi
• Troškovi oglašavanja: 1,9 milijardi
• Profit: 3,9 milijardi
• Zaposlenih: 107.000
• Iza ovog imena se praktično krije za mnoge poznatiji Kraft. Mondelez je nastao 2012. godine, kada je uprava Krafta odlučila da se podijeli na dvije tvrtke, a pod kapom Mondeleza su brendovi kao što su Cadbury, Oreo, Barney, Milka, Philadelphia, Toblerone … Iako se svrstava među najveće igrače, Oxfam je dodijelio niže ocjene za transparentnost i za politiku prema klimatskim promjenama.

Mars

• Prihodi: 33 milijardi
• Troškovi oglašavanja: 2,2 milijardi
• Profit: nije objavljeno
• Zaposlenih: 60.000
• Mars je jedina privatna tvrtka od ovih deset iu obiteljskom je vlasništvu nekada najbogatije američke obitelji Mars. Osim poznatih “slatkih” brendova Mars, Snickers, M & M, Milky Way njihov je i riža Uncle Bens. Oxfam nije dodijelio visoke ocjene za odnos prema vodi i zemlji.

Kellogg

• Prihodi: 14,8 milijardi
• Troškovi oglašavanja: 1,1 milijarda
• Profit: 1,8 milijardi
• Zaposlenih: 30.277
• Najmanja tvrtka po veličini prihoda, ali ne i po broju velikih brendova. Tu su brojne žitarice i čuveni Pringles, Kibler, Gardenburger, Pop tarts … Pri dnu liste “zelenih” među deset najvećih, ali je dobila dobre ocjene za napore smanjiti štetne emisije plinova prilikom proizvodnje i transporta robe.

General Mills

• Prihodi: 17,9 milijardi
• Troškovi oglašavanja: 1,1 milijarda
• Profit: 1,8 milijardi
• Zaposlenih 43.000
• Kod nas malo poznata tvrtka, jedna je od najvećih u svijetu. General Mills je lider u trgovini brašnom u SAD, a vodi i vrlo poznate američke brandove kao što su Betty Crocker (deserti), Green Giant (zamrznuto povrće i voće) i Pilsberi (tijesto), ali i čuveni Cheerios. Oxfam ističe da je tvrtke nekada imala niske ocjene za odnos prema okolišu, ali da u posljednje vrijeme mijenja politiku prema proizvodnji i transportu robe kako bi se smanjile štetne emisije plinova.

Coca-Cola

• Prihodi: 46,9 milijardi
• Troškovi oglašavanja: 3 milijarde
• Profit: 8,6 milijardi
• Zaposlenih 130.600
• Brend broj 1 u svijetu, uz 28,2 milijarde prodanih sanduka pića. O kompaniji ne treba trošiti previše riječi, a Oxfam je svrstava pri vrhu i za odnos prema okolišu, ali i za odnos prema pravima radnika.

Danone

• Prihodi: 29,3 milijardi
• Troškovi oglašavanja: 1,2 milijarde
• Profit: 2 milijarde
• Zaposlenih 104.643
• Čuvena francuska tvrtka odavno je raširila svoju mrežu na cijeli svijet, a dosad joj je najveće tržište bila Rusija. Najveći dio prihoda ubire uz titulu najvećeg svjetskog proizvođača mliječnih proizvoda, ali su tu i bebi hrana, kao i flaširana voda Evian. Oxfam je u društvo top 10 dodijelio visoke ocjene za transparentnost i odnos prema izvorištima vode, ali niže za odnos prema obradivom zemljištu, kao i za politiku prema radnicima u poljoprivredi.

Associated British Foods

• Prihodi: 21,1 milijarda
• Troškovi oglašavanja:?
• Profit: 837 milijuna
• Zaposlenih 112,652
• Najpoznatiji brend kod nas je Twinnings čaj, ali ABF diljem svijeta plasira svoj šećer i začine i opskrbljuje brojne proizvođače sirovinama. Također u Britaniji je poznati brand Sanblest (kruh i peciva), a diljem svijeta znaju za Ovaltine i ulja Mazola … Tvrtka se proširila na globalnom tržištu zahvaljujući brojnim akvizicijama. To znači i da svoje standarde mora iznova primjenjuje, pa Oxfam navodi zamerke za odnos prema korištenju vode.

Vodeće prehrambene kompanije zagađuju planetu, pa dižu cijenu hrane

Deset najvećih svjetskih proizvođača hrane i pića zajedno na 25. mjestu su liste najvećih globalnih zagađivača, upozoravaju iz Oxfama i navode da te firme, uključujući Coca Colu, Nestle, Mars, emitiraju više štetnih plinova od mnogih zemalja.

Oxfam ističe da neke od firmi “obećavaju” u borbi protiv klimatskih promjena koje su posljedica zagađenja dok druge tek treba znatno unaprijediti performanse. Zbog klimatskih promjena u vidu poplava, suše i oluje na gubitku su i same firme, a posljedica poremećaja klime je i skok cijena hrane .

Takozvanih 10 velikih – Associated British Foods , Coca – Cola, Danon, General Mills, Kellogg, Mars, Nestle, PepsiCo, Unilever, Mondelez International, zajedno emitiraju 263,7 miliona tona plinova koji izazivaju efekte staklenika.

Te firme emitiraju više štetnih plinova u atmosferu od Finske, Švedske, Danske i Norveške zajedno, pokazao je novi Oxfamov izvještaj “Stojeći po strani”.

U izvještaju se upozorava da deset najvećih firmi mora učiniti više kako bi popravile svoje ekološke “otiske” ali i naglašava da su neke na tom planu već ostvarile značajan napredak.

Najviše povjerenja ulijevaju politike borbe s klimatskim promjenama Unilevera, Coca Cole i Nestlea, a najgore performanse imaju Kelog i General Mills.

“Najvećih deset firmi dnevno prihoduju više od milijardu dolara ali ne koriste svoju moć odgovorno i svi mi ćemo trpiti posljedice. Kelog i General Mills posebno ne daju svoj ​​doprinos. Te firme trebalo bi da predvode u borbi protiv klimatskih promjena koje za posljedicu imaju glad u svijetu”, istakla je Oksfamova dužnosnica za Europsku uniju Natalija Alonso.

Oluje, poplave, suše i promjene vremenskih obrazaca prouzročene klimatskim promjenama nepovoljno djeluju na cijene hrane jer umanjuju prinose poljoprivrednih kultura.

Prema podacima Europske komisije, na sektor hrane i pića odlazi 23% ukupne globalne potrošnje resursa, a zaslužan je za 18% posto emisije plinova koji izazivaju efekte staklenika.

Istovremeno 1,3 milijarde tona hrane, ili jedna trećina ukupne proizvodnje u svijetu, nikada ne završi na tanjuru. Bačena hrana smatra se trećim po veličini emiterom štetnih plinova, poslije SAD i Kine, sudeći prema procjenama Organizacije UN za hranu i poljoprivredu.

Europska komisija u junu 2014. treba objaviti niz mjera s ciljem da se stane na put bacanju hrane i povećati učinkovitost korištenja resursa.
 
(vestinet.rs, mag. spec. preh. teh. Alfred Bošković / uredio: nsp)

Već godinama slušamo priče o kvaliteti flaširane vode, koliko je ona bolja od “obične” vode iz naših slavina, a nošenje plastičnih bočica vremenom je za neke postao i trendi dodatak koji bi trebao nešto govoriti o našem životnom stilu.

Nekima će ovo biti otkrivanje tople (flaširane) vode jer ovo je priča o kojoj se mnogo govorilo, ali mnogi i dalje vjeruju da flaširana voda kvalitetnija. Naravno, nitko ne govori da ne postoje situacije u kojima flaširana voda nije nužna ili praktična, ali ovdje ćemo se pozabaviti nečim drugim.

Umjetno stvorena potražnja

Naime, zanimljivo je baciti pogled unazad i podsjetiti se kako je prodavanje flaširane vode postalo izuzetno velik izvor zarade na područjima na kojima pitke vode ne nedostaje i kako je voda iz slavina došla na “loš glas” upravo zahvaljujući snažnoj kampanji industrije flaširane vode.

Iz tog ćemo se razloga vratiti u 2010. i prisjetiti se kratkog videa “The Story of Bottled Water” iza kojeg stoji Annie Leonard, kritičarka pretjeranog konzumerizma, najpoznatija po svom projektu The Story of Stuff kojeg je i ovaj video dio. Valja spomenuti i podnaslov “kako umjetno stvorena potražnja promiče ono što ne trebamo i uništava ono što trebamo najviše” koji ukratko rezimira ključnu poruku filma.
 

 
Priča ovog kratkog filmića započinje s primjerom Clevelanda gdje je reklamna kampanja tvrtke Fiji izazvala suprotan učinak nakon što su na svojim jumbo plakatima koristili slogan: “Fiji: Zato jer naša voda ne dolazi iz Clevelanda” nadajući se tome . Građanima Clevelanda to se nije svidjelo pa su odlučili staviti njihov proizvod na test i došli do zaključka da je voda iz slavine u mnogočemu kvalitetnija od one flaširane, boljeg je okusa i košta puno manje.

Prolazi manje provjera, štetno je za okoliš i skuplje je

Pokazalo se da je na većini mjesta s izvorom pitke vode situacija gotovo identična, ali u velikom broju slučajeva flaširana voda izložena je manjem broju ispitivanja od vode iz slavine.

Ipak, proizvođači se uporno pozivaju na veliku potražnju, ali valja se zapitati zašto bi netko tražio nešto što je neodrživo, štetno je za okoliš, prolazi kroz manje provjera i u konačnici, košta više? Preciznije, košta do dvije tisuće puta više.
 

 
U videu se objašnjava da je ova umjetno stvorena potražnja nastala u trenutku kada su proizvođači bezalkoholnih pića shvatili da prodaja stagnira i da će se ljudi, kad jednom shvate da sokovi nisu toliko zdravi, vratiti vodi. Odgovor na njihovo pitanje došao je u vidu poznatog brenda Perrier koju je ispočetka bio predmet sprdnje i nešto na što su ljudi gledali kao prolazni trend jer voda je gotovo besplatna i ne postoje temelji za masovnu prodaju.

Metoda Del Boya Trottera

Dakle, kako je došlo do toga da ljudi kupuju ono što im ne treba?

Odgovor je jednostavan – strah. Industrija flaširane vode krenula je u akciju serijom TV reklama koje vas tjeraju da se zapitate što to kriju vaše slavine i koliko je ono što pijete opasnije od onog što oni prodaju.

“Kada obavimo što smo naumili, voda iz slavine koristit će se samo za kupanje i pranje suđa”, rekao je čelnik jednog proizvođača flaširane vode.

Nadalje, mušterije morate uvjeriti da voda koju im želite prodati dolazi iz čistih izvora, ali to je daleko od istine. Iako djeluje kao šala, gledatelji “Mućki” iznenadit će se kad doznaju da većina proizvođača koristi metodu Del Boya Trottera i “Peckham Springa”, a njihova izvorska voda dolazi iz, pretpostavljate – slavina. Aquafina i Dasani samo su neki od proizvođača čija voda nije ništa drugo nego filtrirana voda iz slavina.

Valja spomenuti i kako je istraživanje provedeno od strane EWG-a (Enviornmental Working Group) pokazalo da devet od 10 proizvođača (Aquafina, Dasani, Nestle) ne žele otkriti podatke o svojim “čistim” izvorima vode što je u najmanju ruku zanimljivo.

Drugo njihovo istraživanje pokazalo je da od 173 branda: 18% odbija otkriti lokaciju izvora vode, 32% ne govori ništa o provjerama čistoće koje njihov proizvod prolazi i 50% pada na testu transparentnosti.

Voda iz slavine – najveći neprijatelj?

Ekološki gledano, flaširana voda je apsolutna katastrofa. Nakon što se goleme količine nafte potroše da bi se boce proizvele i proizvod transportirao do trgovina, ostaje problem boca koje završavaju na deponijama ili se spaljuju što dovodi do ispuštanja smrtonosnih plinova. Nadalje, velik dio boca koje se recikliraju u Americi završavaju u Indiji gdje stvaraju “planine” otpada što predstavlja potpuno novi problem.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
“Naš najveći neprijatelj je voda iz slavine”, rekao je čelnik Pepsija, a u filmu se dodaje da neki dijelovi svijeta uistinu imaju lošu vodu iz slavina, ali i da odgovornost za zagađenje izvora vrlo često pada na proizvođače plastične ambalaže i štetne tvari koje nastaju proizvodnjom.

Na posljetku, priča o zagađenju okoliša možda vas ni najmanje ne pogađa i nitko vas ne može spriječiti da flaširanu vodu kupujete iako je ona koju imate u kući ili stanu daleko kvalitetnija, ali i dalje ostaje činjenica da masno plaćate nešto što vam uistinu ne treba.

Nekima će to biti dovoljno dobar razlog da razmisle o sljedećoj kupnji.
 
 
(index.hr,youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11391"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Dva velika britanska lanca supermarketa “Tesko” i “Asda” našli su se na udaru optužbi da prodaju običnu vodu iz slavine koju su prethodno filtrirali i flaširali.

Ove PET boce stoje na njihovim policama pored mineralnih voda poput “Evian” i “Perrier”, od kojih su naravno znatno jeftinije, ali na taj način kupce dovode u zabludu, jer na deklaraciji nema objašnjenja da je u pitanju obična voda iz slavine, tvrdi list “Daily mail”. No postavlja se pitanje povrh svega; možemo li vjerovati vodi iz slavine?

Obje kompanije su demantirale tvrdnje koje su se prvi put pojavile u otočnom tjedniku. Oni poriču da obmanjuju potrošače, jer smatraju da su na deklaracija dobro predstavili šta prodaju.

Također vjeruju da vodu ne treba nazivati ​​slavinskom budući da je prethodno prošla proces u kojem je uklonjen klor i dodatno je pročišćena.

“Daily mail” je na sebi svojstven način objavio da vodeći diskontni lanci rade ono što su Del Boy i Rodney pokušali u jednoj od čuvenih epizoda “Mućke” – da postanu milijunaši tako što će flaširati vodu iz slavine i prodavati je kao “vodu sa peckhamskog izvora” .

Supermarket “Tesko” prodaje vodu u dvolitrenim bocama za 17 penija ili u šest flašica po pola litre za funtu. Na obje varijante piše “samo voda, bez dodataka”. Ista voda koja je naknadno gazirana košta 17 penija za dvije litre. Litra vode iz vodovoda košta trećinu penija, što znači da se nakon obrade i flaširanja prodaje 25 puta skuplje.

Slična je cijena i “Asdinog” proizvoda “negazirana voda po povoljnoj cijeni”.

Tvrtka zadužena za pitku vodu u cijelom Ujedinjenom Kraljevstvu tvrdi da je voda koja izlazi iz slavina jeftina, zdrava i sigurna i da nema apsolutno nijednog razloga da se filtrira. Prema posljednjim analizama nadležnog inspektorata 99,96 posto uzoraka je ispunilo sve standarde ispravnosti. Da li ćemo vjerovati državnim službama ovisi samo o našem neznanju.

Joe Taner-u iz ove kompanije ideja da supermarket prodaje filtriranu vodu “miriše” na Del Boy-a. Upitan da razjasni porijeklo svoje vode, “Tesko” je preko glasnogovornice najprije odgovorio neodređeno.

„Na temelju razgovora s dobavljačem, moj dojam je da potječe s jednog izvora u Francuskoj”, rekla je predstavnica ove tvrtke odbacila mogućnost da je u pitanju filtrirana voda iz slavine.

ASDA 17 penny - flaširana voda iz slavine pokraj ostalih, poznatijih, mineralnih voda

“Apsolutno ne. Porijeklom je iz Francuske, a flašira se u Britaniji. Ne preteže da je bilo što drugo. Svakako nije flaširana voda iz slavine “, rekla je ona.

Kasnije su potvrdili da je u pitanju filtrirana voda iz slavine, ali da budući da je filtrirana nije u redu da se opisuje kao slavinska.

I “Asda” je priznala da prodaje vodu iz vodovoda. Pravdali su se da je takva voda jeftinija nego da potrošači kupuju skupe uređaje za filtriranje i to sami rade kod kuće, no opet se vraćamo na vodovodnu vodu iz slavine za koju državna služba kaže da je zdravstveno ispravna. Ali državna služba s druge strane vam nebi rekla ni da je voda zatrovana, i zdravstveno neispravna kroz neki duži vremenski period.

“Daily mail” podsjeća na slučaj Coca-Cole koja je 2004. upala u slične nevolje kada se ispostavilo da je navodno vrhunska voda “DASANI” “filtrirana” vodovodna voda iz Kenta.

Ovaj slučaj je bio dobar povod da udruženja koja se zalažu za zaštitu okoliša i održivi razvoj još jednom apeliraju na potrošače da koriste vodu iz vodovoda. U Hrvatskoj se vodi iz vodovoda naravno ne može vjerovati, a još manje službama za zdravlje građana. Nedavni primjeri Vrbani 3, trovanje arsenom iz vode u Slavoniji, pokazuju da je voda iz slavine najbolji medij kroz koji industrija bolesti sebi može napraviti nove klijente.

“Prvo je Del Boy prodavao “peckhamsku vodu”, potom Coca Cola “Dasani” vodu, a sada isto radi “Tesko”. Ljudi jedva sastavljaju kraj s krajem da bi kupili osnovne namirnice. Posljednje što im treba jest da ih neko pelješi prodajući im vodu koja nije deklarirana kako treba. Nadam se da će se vratiti pouzdanoj vodi iz slavine i tako uštedjeti novac i energiju, a izbjeći gomilanje plastičnog otpada “, rekla je Janet Longfield iz udruženja Sustain.

U Hrvatskoj je flaširana voda postala “posao stoljeća” prije otprilike 10 godina. Navodno flaširanu vodu kupuje 30% Hrvata! U medijima nas bombardiraju napisima kako Hrvatska ima najbolju vodu u Europi, i da nam je vodovodna voda slična medu i mlijeku. Razvikana pretvrda voda sa katkad okusom klora, kakva teče iz slavine baš i nije idealno čista i najbolja voda.(Klor se inače koristio kao bojni otrov)

Čovjek se može zapitati da li može vjerovati Vladi i Javnom Zdravstvu u svezi zdravstvene ispravnosti vode. Vjerovati Vladi?! (smijeh). Jedna od boljih vijesti je da se u Hrvatskoj voda još ne fluoridira, ali i to nas čeka jer zapad stavlja fluor u vodu redovito.
 

CNN: Većina flaširane vode, potječe iz slavine (video)

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)