Rezultati rušenja libijskog predsjednika Muammara Gaddafija su rast islamizma i izbjeglička kriza koji destabiliziraju Europu

Arhive Tripolija ukazuju da je, pored britanskih službi, s Gaddafijevim obavještajnim službama blisko surađivala i CIA.

Četiri godine je prošlo od kada je svijet gotovo uživo pratio mučenje i ubijanje bivšeg libijskog lidera Muammara Gaddafija. Bilo je nečeg ritualnog u ovom iživljavanju nad čovjekom koji je četrdeset godina bio nedodirljivi “vrhovni vođa” Libijske Džamahirije.

Ovim simboličnim aktom kojim je neprikosnoveni lider sveden na satrtu životinju okončana je kaznena ekspedicija Zapada, čiji je cilj bio ne samo da ga svrgnu s vlasti, već i da mu onemoguće iznijeti tajne koje je dijelio sa domaćinom Elizejske palače i Downing Streeta. Neke od ovih tajni su ipak pronašle put do javnosti.

Među dokumentima koji su pronađeni u zgradi libijske vlade nakon svrgavanja Gaddafija bilo je i pismo Tony Blaira pukovniku Muammar Gaddafiju iz 2007. godine, u kome se britanski premijer zahvaljuje na “odličnoj suradnji” obavještajnih službi dvije zemlje na suzbijanju terorizma.

Bilo je to u vrijeme kada je Velika Britanija pomagala Libiji ući u trag libijskim opozicionarima koji su kidnapirani i vraćeni natrag u Tripoli zajedno s obiteljima, gdje su zatvoreni i mučeni.

Pismo koje počinje prisnim “Dragi Muammar” i završava “Najljepše želje, zauvijek tvoj Tony” nalazi se među dokumentima koje je sakupio pravni tim iz Londona. Bivši Gaddafijevi politički oponenti hoće da tuže Blaira zbog pomoći koju su libijskom vođi pružale britanske obavještajne službe, MI5 i MI6, kako bi im ušao u trag. Arhive Tripolija ukazuju da je, pored britanskih službi, s Gadafijevim obavještajnim službama blisko surađivala i CIA.

U neautoriziranoj biografiji David Camerona koja je najavljena kao “najeksplozivnija politička knjiga desetljeća” navodi se da je Blair pokušao spasiti Gaddafija uoči bombardiranja Libije, ali je tadašnja vlada konzervativaca odlučila da joj je njegovo svrgavanje u interesu. Razloge da ga vječno ušutka imala je i francuska vlada.

Nicolas Sarkozy se valjda najviše istaknuo u ratnohuškačkom lamentiranju o zlom diktatoru koji krši ljudska prava, na što “civilizirani svijet” nema druge nego odgovoriti bombardiranjem. Poslije je ispalo da je Gaddafi financirao njegovu predsjedničku kampanju 2007. godine sa 50 milijuna eura, što je pokazala istraga koju je vodio ugledni francuski informativni sajt “Mediapart”.

U jednoj od tajnih epizoda rata u Libiji, kojom se danas bave pariške suci, Gaddafijeva podrška Sarkozyju je dogovorena na sastanku dvojice bliskih suradnika libijskog predsjednika i francuskog ministra Bris Ortefea, Sarkozijevog prijatelja i čovjeka od povjerenja.

U nikad razjašnjenim okolnostima ubojstva Gaddafija, kojega su, prema službenoj verziji, ubili pobunjenici, spominje se i moguća umiješanost francuske obavještajne službe. Talijanski list “Corriere della Sera” je 2012. godine citirao diplomatske izvore iz Tripolija, koji su naveli da je libijskog predsjednika ubio stranac, najvjerojatnije Francuz. Agent francuske službe je, prema ovom izvoru, bio u rulji koja se dočepala Gaddafija i pucao mu u glavu.

Mahmud Džibril, libijski političar koji je predvodio opoziciju koju je Francuska u vrijeme građanskog rata 2011. godine priznala kao jedinog predstavnika libijskog naroda, i koga su potom predstavljali kao premijera prijelazne vlade, priznate od većine članica Ujedinjenih naroda, uključujući i Francusku, izjavio je egipatskoj televiziji da je “strani agent bio ubačen u revolucionarne brigade koje su ubile Gaddafija”. Kao razlog za ubojstvo naveo je veze bivšeg francuskog predsjednika s Gaddafijem i financiranje predsjedničke kampanje.

Libija je u međuvremenu potonula u građanski rat i ekonomski kaos, sa rivalskim oružanim skupinama koje nekažnjeno ubijaju civile i uništavaju gradove, aerodrome, pale naftne rafinerije u nastojanju da se domognu bogatstva i utjecaja. Islamističke formacije diljem Sjeverne Afrike uspjele su da se dokopaju značajnog naoružanja i zavedu teror.

Rezultati vojne intervencije u Libiji i rušenja Gadafija su rast islamizma i izbjeglička kriza koji destabiliziraju Europu.

Rusija, koja je bila suzdržana tijekom glasovanja za rezoluciju 1973 Ujedinjenih naroda, čiji je cilj bio da se zaštiti libijski narod, a koja je zloupotrebljena da bi se opravdala vojna intervencija i rušenje Gaddafija, ne prestaje praviti paralelu između Libije i Sirije kada je riječ o dometima zapadne koalicije.
 
(sputniknews.com/uredio:nsp)

Ako nestrpljivo iščekujete dolazak “ekonomskog kolapsa”, samo otvorite oči i pogledajte na ono što se događa u Europi. Cijeli kontinent je upravo sada jedan divovski gospodarski nered, a nezaposlenost srlja u rekorde.

Nezaposlenost i siromaštvo postavljaju rekordne razine, prodaja automobila postavlja rekordno niske razine, i tu je još more loših kredita. Tijekom proteklih nekoliko godina, najviše pozornosti je bilo usmjereno ka ekonomskim borbama Grčke, Španjolske i Portugala, i bez sumnje stvari i dalje postaju ​​još gore u tim zemljama. No, u 2014. i 2015., Italija i Francuska će se početi pojavljivati u središtu pozornosti što se ti če raspada ekonomije.

Francuska ima peto po veličini gospodarstvo na svijetu, a Italija deveto po veličini gospodarstvo na svijetu, i u ovom trenutku ta gospodarstava se rapidno padaju na komadiće. Očekujte da Francuska i Italija ispunjavaju velike naslove u novinama tijekom ostatka 2014.

Uvijek sam tvrdio da će sljedeći veliki val ekonomskog kolapsa početi u Europi, a to je upravo ono što se događa. Slijede samo neke od statističkih podataka koji pokazuju da je “gospodarski kolaps” ono što se događa u Europi upravo sada ….

# Stopa nezaposlenosti u eurozoni u cjelini još uvijek stagnira na rekordnoj razini svih vremena od 12,1% posto.

# Italija, stopa nezaposlenosti je skočila na potpuno novu rekordu razinu svih vremena od 12,7% posto.

# Stopa nezaposlenosti mladih u Italiji je skočila na 41,6% posto.

# Razina siromaštva u Italiji je sada najviša ikada zabilježena.

# Mnogi analitičari očekuju velike ekonomske probleme u Italiji tijekom sljedećih nekoliko godina. Predsjednik Italije otvoreno upozorava na “raširenu društvenu napetost i nemire” u svojoj zemlji u 2014.

# Citigroup projicira da će dug Italije u BDP-u premašiti 140% posto do 2016.

# Citigroup projicira da će dug Grčke BDP-u premašiti 200% posto do 2016.

# Citigroup projicira da će stopa nezaposlenosti u Grčkoj doći do 32% posto u 2015.

# Stopa nezaposlenosti u Španjolskoj još uvijek stagnira na rekordnoj razinu svih vremena od 26,7% posto.

# Stopa nezaposlenosti mladih u Španjolskoj je sada na 57,7% posto – čak veća nego u Grčkoj.

# Postotak loših kredita u Španjolskoj raste već osam uzastopnih mjeseci, a nedavno je postigao rekordu razinu svih vremena od 13% posto .

# Broj hipotekarnih prijava za kredit u Španjolskoj je pao za 90% posto, od razine vrhunca stambenog “boom”-a.

# Stopa nezaposlenosti u Francuskoj raste već 3 godine za redom, a nedavno je skočila na novu najveću razinu u zadnjih 16 godina.

# Za 2013, prodaja automobila u Europi je išla tempom najniže godišnje razine ikada zabilježene.

# Deutsche Bank, vjerojatno najvažnija banka u Njemačkoj, najprofitabilnija u Europi (poluga do 60:1), a to je oko 70 trilijuna dolara u vrijednosti izloženih derivata.

Europa doista doživljava ekonomsku noćnu moru, a još će se pogoršati.

Teško je u riječi pretvoriti ovakav ekstremni očaj kojeg nezaposleni radnici diljem Europe osjećaju upravo sada. Kada ne mogu hraniti svoju obitelj, i ne mogu pronaći posao bez obzira koliko se trudili, to može biti apsolutno pogubno za svak dušu.

Da bi dobili spoznaju o razini očaja u Španjolskoj, pročitajte sljedeću anegdotu iz nedavnog novinskog članka …

Imate li poteškoća u shvaćanju nevjerojatnih problema nezaposlenosti južne Europe?

Ne gledate dalje od jednog dučana Ikea namještaja koji se nalazi na španjolskoj mediteranskoj obali.

Planovi za otvaranje novog Megastorea sljedećeg ljeta u blizini Valencije. U ponedjeljak, Ikea je počela uzimati zamolbe za posao, za novih 400 radnih mjesta u novoj trgovini.

Tvrtka nije bila pripremljena za ono što je slijedilo.

U roku od 48 sati, više od 20.000 ljudi se prijavilo za tih 400 radnih mjesta. Volumen prijave je srušio IKEA-in računalni poslužitelj u Španjolskoj.

Kao se globalni ekonomski uvjeti i dalje pogoršavaju, stvari će biti još teže za one koji su na donjoj granici gospodarskog hranidbenog lanca. Stope siromaštva će se vinuti, čak i na područjima gdje se ne bi moglo očekivati ​​da se to dogodi. U stvari, jedan novi izvještaj je otkrio da je siromaštvo već u stalnom porastu, u Njemačkoj, koja je trebala biti najjača ekonomska sila u cijeloj eurozoni …

Nekoliko dana prije božićnih blagdana, Udruga Zajednički skrbi objavila je izvješće o regionalnom razvoju siromaštva u Njemačkoj u 2013. pod nazivom “Između prosperiteta i siromaštvu – test točke sloma”. Izvješće pobija službenu propagandu da je Njemačka još uvijek uglavnom nazahvaćena krizom, te da je utočište prosperiteta u Europi.

Prema izvješću, siromaštvo u Njemačkoj je “doseglo rekordnu razinu”. Cijeli gradovi i regije su umočen u sve dublju ekonomsku i socijalnu krizu. “Socijalne i regionalne centrifugalne sile, kroz mjerenja primanja, dramatično su porasle u Njemačkoj od 2006″. Njemačka se suočava sa “testom točke sloma”.

Naravno, siromaštvo i dalje eksplodirava s ove strane Atlantika, također. U Sjedinjenim Američkim Državama, stopa siromaštva je na 15% posto ili najviše već tri godine za redom. To je prvi put da se to dogodilo od 1960.

A to je tek početak. Ekstremna nesmotrenost europskih banaka, kao što su Deutsche Bank i američkih banaka, kao što su JP Morgan Chase, Citibank i Goldman Sachs na kraju će izazvati financijsku katastrofu daleko goru nego što smo doživjeli 2008. godine.

Kad stigne prava kriza, protok kredita će se zamrznuti dramatično i gospodarska aktivnost će se samljeti do zastoja. Nezaposlenost, siromaštvo i sve naši sadašnje gospodarski problemi će postati mnogo, mnogo gori.

Pa iako mislite da su problemi upravo sada veliki, istina je da je to ništa u odnosu na ono što dolazi. Nadam se da se pripremate za nadolazeću oluju dok još možete. Živjela nezaposlenost, ne očajavajte!
 
 
(preveo: mag.Alfred Bošković/uredio: nsp)
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=16421"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Sve veći broj autora ističe da kapitalističko društvo ne prati ekonomske promjene i da previše novca u premalo ruku svima donosi financijsku nestabilnost. Jedan od direktora “Goldman Sachs-a” potvrdio je to kada je za “NYT” otkrio mračne tajne najmoćnije investicijske banke.

Ni tri godine nije prošlo kako je kontroverzni Michael Moore snimio dokumetarni film “Kapitalizam, ljubavna priča” o previsokoj cijeni kojom Amerikanci plaćaju ljubav prema kapitalizmu i pohlepi kapitalista kao uzroku ekonomske krize, da bi se o istoj temi nedavno debatiralo u Davos-u.

Osnivač tog elitnog kluba i njegov izvršni direktor Klaus Schwab otvoreno je rekao da kapitalizmu u sadašnjem obliku nema mjesta u današnjem svijetu.

“Moramo riješiti pitanje kako ekonomski rast bude od koristi svima, što podrazumijeva i preispitivanje kapitalističkog sustava”, istaknuo je Schwab.

Podaci pokazuju da se u svim velikim gospodarstvima, unatoč krizi, bogata manjina i dalje bogati na štetu siromašne većine. Selidba kapitala po svijetu i špekulacije na globalnom tržištu izazivaju financijsku nestabilnost svima.

Jedan od direktora “Goldman Sachs-a”, podnoseći ostavku, napisao je da je ta investicijska banka najotrovnije okruženje koje je ikad vidio, gdje klijenti služe samo da bi se na njima zaradilo.

U prošlosti se, međutim, govorilo da se kapitalist može tolerirati samo dok njegova zarada doprinosi društvu, jer je njegovo pretvaranje u profitera udarac kapitalizmu.

Kako objašnjava profesor Kosta Josifidis s Ekonomskog fakulteta u Subotici kapitalizam je sustav utemeljen na konzumerizmu, što znači da se mora trošiti. Zbog toga, prema njegovim riječima kapitalizam ne može dugo opstati u uvjetima stalnih visokih stopa nezaposlenosti.

Ipak, smatra Josifidis, kapitalizam nema alternativu, ali mora biti primjeren čovjeku, što se može postići samo putem sustavnih i normativnih promjena.

Prema njegovim riječima bogati će se mijenjati samo kad budu shvatili da moraju mijenjati, jer imaju dovoljno moći i utjecaja da taj proces uspore i odgode.

“Pogledajte samo odnos snaga u američkom Kongresu. Pogledajte kako se republikanci bore da ne daju da se oporezuju oni koji imaju prihode veće od 250.000 dolara “, objašnjava Josifidis.

Nezadovoljstvo nepravednim ponašanjem kapitalističke elite širi prosvjede, ali analitičari ukazuju da postojećim pokretima nedostaju čvršća organizacija i ciljevi da bi imali pravu snagu utjecati da u svijetu bude manje nepravde.

Antikapitalistički stavak

Schwabov antikapitalistički stav izazvao je čuđenje jer je on poznat kao zagovornik slobodnog tržišta koji je posvetio život okupljanju poslovne i političke elite.

Schwab je u intervjuu za AP iskazao i neuobičajeni pesimizam.

“Duboko vjerujem u slobodno tržište ali ono treba služiti društvu”, rekao je Schwab.

Schwab je kazao i da se “moralni kompas” svjetske biznis elite i političkog kruga mora ponovno postaviti.

Schwab se založio i da čelnici i vlade obrate više pozornosti na zapošljavanje, da se koncentriraju na talent umjesto kapitalizma i na ponovno zadobijanje povjerenja javnosti.

Inače, najnovija istraživanja tvrtke sa ispitivanje javnog mnijenja Edelman pokazuju da pada povjerenje u vlade i tvrtke da će uspjeti riješiti probleme.

Direktore vodećih svjetskih kompanija najviše brine europska dužnička kriza.

Očekuje se da će u 2013. kineska, brazilska i druge ekonomija biti u brzom razvoju i dalje bilježiti snažan rast dok će se SAD i Europa i dalje boriti sa problemima koji su posljedica kreditne krize iz 2008, uključujući visoku nezaposlenost.

Takvi stavovi u javnosti pridonose mišljenju da su svjetske ekonomske nedaće veće nego što su financijski stručnjaci predviđali u prethodnim godinama.

“Bili smo preveliki optimisti” priznao je Schwab.

Da li se državni kapitalizam Kine i Rusije pojavljuje kao model?

Je li kapitalizam podesan za 21 stoljeće? Ako jeste, koliko mora promijeniti?

Najbogatiji i najmoćniji ljudi svijeta suočit će se s izazovom da nije riječ samo o globalnoj ekonomskoj krizi, već i krizi globalne politike.

“Da li kapitalizam funkcionira? Da li će ekonomije ponovo rasti? Da li je zapadni model i dalje funkcionalan “, pita se John Griffith Jones, predsjedavajući britanskog i europskog ogranka revizorskog giganta KPMG.

“Vrlo sam zainteresiran da čujem da ljudi o tome razgovaraju”,   kaže Griffith Jones.

Jones ukazuje na potrebu da se pronađe “koncept odgovornog kapitalizma” i brine ga to što, to vjerojatno neće biti jasno ljudima diljem svijeta.

Profesor Schwab je još izravniji: “Kapitalizmu u sadašnjem obliku nema mjesta u svijetu oko nas”. On ističe da bi rješavanje problema u kontekstu zastarjelih i odumirućih modela samo bi još više produbilo ponor.

“Nalazimo se u eri temeljnih promjena koje hitno zahtijevaju nove načine razmišljanja umjesto uobičajenih. Imamo opću krizu morala, nismo voljni da investiramo u budućnost, podrili smo socijalnu skladnost i u opasnosti smo da u potpunosti izgubimo povjerenje budućih generacija “, upozorava Scwab.

Zaista, prema globalnom istraživanju, koje je nekoliko dana uoči početka Foruma sproveo Edelman, zabilježen je drastičan pad javnog povjerenja, ne samo u poslovnu elitu, već prije svega u vlade diljem svijeta.

Davos na specifičan način pokazuje da su ožiljci ekonomske krize u posljednjih četiri godina i dalje bolni, čak i za vrlo dobro plaćene poslovne lidere.

Eurozona, financijski sektor, siromaštvo, nejednakost, odgovornost korporacija i uspon Kine.

“Dobre vijesti”

Postoji opasnost, smatra David Jones, izvršni direktor francuske reklamne kompanije Havas, da usred svih sumornih vijesti, budu slučajno ignorirane dobre.

Vjerujem da neće biti tako kataklizmično kao što mnogi predviđaju “, ukazujući na snažan rast Kine i Indije, kao i nekoliko ohrabrujućih vijesti u posljednje vrijeme iz eurozone.

“Međutim, postoji tendencija da će jedna tema dominirati svim ostalim”, dodaje Jones.

Globalni lideri znaju da moraju uložiti ogroman napor da bi povratili povjerenje ljudi kojima upravljaju. Jonesa brine da ključna pitanja, kao što su nezaposlenost mladih i globalno zagrijavanje, mogu ostati po strani.

Zbog fokusiranja isključivo na krizu, tvrtke također mogu zanemariti da se način poslovanja fundamentalno mijenja.

Jones to naziva “epohom štete”, u kojoj “društveni mediji stvaraju svijet radikalne transparentnosti. Bilo da ste lider arapske zemlje, šef British Petroleuma, modni dizajner loših manira ili nogometaš – u osnovi vidimo svakog dana na dijelu moć ljudi utjecati na čelnike da se ponašaju onako kako bi oni željeli “.

Kriza globalne politike, a ne samo ekonomije

Godinama je forum u Davos-u demonstrirao povjerenje u biznis, nagovještavajući širenje globalizacije i neoliberalnih, tržišnih vrijednosti u sve povezaniji i međuzavisnijem svijetu, piše  Ishaan Tharoor u blogu u portalu i novinskoj kući The Time.

Bankari, intelektualci, izvršni direktori, političari predstavljali su elitu, koja čini jedan postotak svjetskog stanovništva – lidere planete koja se mijenjala s bezgraničnim optimizmom o mogućnostima progresa, bez obzira na zapomaganja antiglobalističkih prosvjednika koji su držani na marginama Svjetskog ekonomskog foruma.

U izvješću samog Svjetskog ekonomskog foruma se oštro upozorava “da je posijano ‘sjeme distopije’ (teškoća) na različitim kontinentima, jer sadašnji fiskalni i demografski trendovi mogu dovesti u pitanje dobiti koje je omogućila globalizacija – i dovedu to toga da nekada bogate države klize ka bezakonju i nemirima “.

Međunarodna nevladina organizacija Oxfam objavila je prošlog tjedna izvješće u kojem se ukazuje na dramatičan rast nejednakosti u posljednjih 20 godina u svakoj većoj zemlji – članici G20.

“Podaci raspršuju mit da vlade mogu čekati dok najsiromašniji osjete dobiti od ekonomskog rasta. Previše kreatora politike zanemaruje interese siromašnih. To ima pogubne posljedice, ne samo na živote siromašnih, već i naše prirodne resurse i ekonomski prosperitet u cjelini “.

To je izazvalo masovne prosvjede protiv mjera štednje u Europi kao i akciju “Occupy Wall Street” u SAD. Dok je nezadovoljstvo naroda zbog ponašanja poslovne i političke elite potaknulo globalne prosvjede, to je vodilo nacionalističkoj reakciji na domaćoj sceni čime se dovodi u pitanje kosmopolitiski san Svjetskog ekonomskog foruma.

Nedavno istraživanje Pew instituta (Pew) o globalnim stavovima, pokazalo je da 20 godina nakon raspada Sovjetskog Saveza, znatna većina u mnogim bivšim komunističkim državama nije više oduševljena višepartijskom demokracijom i kapitalizmom slobodnog tržišta. Također, sve više se odbacuju učenja neoliberalnih intelektualaca u SAD koji su prije dva desetljeća “trubili” o kraju povijesti i usponu globalnog poretka.

Platforma za “liječenje truleži”

Od Madrida do New Delhija, demokratske vlade se sada suočavaju s izljevima nezadovoljstva. Korupcijski skandali i nesposobna politička vodstva dodatno potiču bijes naroda. Mnoštvo običnih građana, primjerice u Grčkoj, sve su nezadovoljniji jer su njihova demokratska prava i društveni ugovor podriveni zbog hirova i imperativa međunarodnih institucija koje nikome ne polažu odgovornost.

Njemački magazin Der Spiegel ukazuje na značajan zaokret u desno u dijelovima istočne Europe i veliko razočarenje u liberalni projekt Europske unije.

“Nisu u opasnosti samo krhke ekonomije. Mnogim društva u središnjoj i južnoj Europi nedostaje, također, politička i društvena stabilnost. Ova područja su u posljednja dva desetljeća prošle kroz proces neprekidnih reformi i oštrih mjera štednje. Mnogi su iscrpljeni, zbog čega jača demokratski zamor, euroskepticizam i averzija prema nekada obožavanom Zapadu “.  

Mađarski ekonomist Laslo Lengjel ukazuje da ovaj proces u mnogo čemu nalikuje nezadovoljstvu socijalizmom u istočnoj Europi tijekom 1970-ih i 1980-ih godina.

“Postoji opasnost da čitave društvene klase ili regije, kao što su u istočnoj Poljskoj, Slovačkoj i Mađarskoj postanu žrtva beznadežnosti i ekstremizma”, upozorava Lengjel.

S druge strane, tek treba dokazati tvrdnju da će kineska varijanta kapitalizma voditi ka demokratskim reformama.

Britanski Ekonomist (Economist) je objavio specijalan izvještaj o vitalnosti državnog kapitalizma – kakav postoji u autoritarnim državama poput Kine i Rusije, pa čak, u određenoj mjeri, i u demokracijma kao što su Brazil i Indija – s rastućim utjecajem i kineskih državnih kompanija, koji je sve vidljiviji u svakom dijelu planete.

Ova promjena u kalkulaciji i političkom naglasku, ozbiljan je izazov za globalne “dobročinitelje” u Davosu. Sve postaje varljivije i složenije zbog, stječe se dojam, nemogućnosti mnogih demokratskih, liberalnih zemalja da pomire dileme koje proizlaze iz međunarodne krize zajedno s problemima nacionalne politike.

Jedan blogger je napisao na websiteu washingtonskog Instituta za političke studije  (Institute for Policy Studies) da Davos može osigurati ključnu platformu za “liječenje truleži”.

“Summit koji se ne fokusira na rast i konkurentnost, već na praktična pitanja kao što su smanjenje dugova i institucionalne reforme, mogao bi biti dobar početak. Da bi se to učinilo, od presudne je važnosti da se dopre do ‘srži ove distopije’ (teškog stanja) – čak iako to podrazumijeva postavljanje teških pitanja i slušanje neugodnih odgovora u velikim financijskim centrima svijeta “.
 
 
(vestinet.rs/uredio: nsp)

Vodeća britanska novina The Telegraph izvještava danas:

Ministri su danas priznali da se Britanija suočava s “vrlo, vrlo teškim poteškoćama” nakon ekonomskih pokazatelja da ekonomija nije uopće rasla  u 2012.

***

Ekonomisti iz Royal Bank of Scotland su obznanili da se u posljednje četiri godine proizvelo najgore gospodarsko djelovanje u ne-ratnom razdoblju otkad su se počeli prikupljati podaci u 1830.

***

“To je najgori gospodarski razvoj, najranije od 1830. godine, izvan vremena poslijeratnih demobilizacija”, rekao je The Daily Telegraph. “Ono je gore nego 1920. godine, ono je gore od Velike depresije.”

Daily je dodao da je gospodarstvo “išlo prema ovom cilju dugo vremena”, zbog problema koji su isplivali u financijskom slomu 2008.

***

Top ekonomist u RBS-a (Royal Bank of Scotland), koja je uglavnom u vlasništvu Vlade, rekao je da se teško oporaviti kada se većina svijeta suočava sa sličnim problemima.

“To je mjerilo onoga što se dogodilo u 2008., ali se i gradilo da se dođe do toga”, rekao je on. “U usporedbi s drugim recesijama (kao u 1980-im i 1990-im), to se događa u cijelom svijetu. Ne postoji brz i jednostavan način da se izađe iz toga.”

(U zasebnom članku, Telegraph primjećuje da Velika Britanija besprimjerno ide na trostruko dno, kako se njezino gospodarstvo smanjile 0,3 % posto u četvrtom tromjesečju 2012.)

Mi smo u više navrata upozorili da je to lošije od ekonomije u Velikoj depresiji …

Što Ekonomski pokazatelji govore?

Mi smo u više navrata istaknuli da postoje mnogi pokazatelji koji pokazuju da su zadnjih pet godina bile gore od Velike depresije iz 1930-ih, uključujući:

• pad cijena nekretnina i nekretninski balon

• smanjenje kamata u banci

• kolaps svjetske trgovine

• povlačenje kratkoročnih kredita

• razina nejednakosti između bogatih i siromašnih (prevelika nejednakost uništava ekonomiju )

• povezanost financijskih sustava i gospodarstava svijeta (povezanost dovodi do financijske nestabilnosti )

• smanjena potrošnja i pohlepa

McHugh izvještava :

Brzina novca je frekvencija u kojoj se se jedinica novca troši na nove proizvode i usluge. To je daleko bolji pokazatelj gospodarske aktivnosti od BDP-a, potrošačke cijene, tržište dionica, ili prodaja muškog donjeg rublja. U zdravom gospodarstvu, isti dolar se prikuplja kao plaćanje, i naknadno se troši mnogo puta. U depresiji, kretanje novca ide katatonično. Brzina novca izračunava se jednostavno dijeljenjem BDP-a po određenoj dobavi-opskrbi novca. Ovaj VoM grafikon koji uzima monetarnu bazu bi trebao završiti bilo kakvu raspravu o tome što je “to” depresija, ili da li netko još spominje riječ “oporavak” mirnog izraza lica.

U samo četiri kratke godine, naši “prosvijetljeni” kreatori politike su usporili brzinu novca koja nije viđena još od Velike depresije.

(Kao što smo ranije objasnili, FED je namjerno presjekao množitelje novca i brzine novca kao način u borbi protiv inflacije. Na taj način je FED slučajno ili namjerno prouzročio veću nezaposlenost)

Doista, broj Amerikanaca koji se oslanjaju na državnu pomoć kako bi dobili osnovnu hranu, upravo su veći sada nego tijekom Velike depresije. Jedini razlog zašto ne vidimo “liniju juhe” kao što smo vidjeli u 30-im godinama, je zbog programa masivnih bonova za hranu.

I dok apologete države i banakarske politike ukazuju da je nezaposlenost manja nego tijekom 1930-ih, ta tvrdnja i izjava je vrlo upitna .

Što Ekonomisti imaju za reći?

Doista, ovi ekonomisti se slažu da bi situacija mogla biti gora od Velike depresije , uključujući:

• predsjednik FED-a Ben Bernanke

• Bivši predsjednik FED-a Alan Greenspan

• Bivši predsjednik FED-a Paul Volcker

• Ekonomija znanstvenik i bivši guverner FED-a Frederic Mishkin

• Čelnik Bank of England Mervyn King

• Nobelovac ekonomist Joseph Stiglitz

• Nobelovac ekonomist Paul Krugman

• Bivši predsjednik Goldman Sachs-a  John Whitehead

• Profesori ekonomije  Barry Eichengreen & Kevin H. O’Rourke

• Investicijski savjetnik, stručnjak rizika i autora “Crni Labud”  Nassim Nicholas Taleb

• Poznati ekonomist dr. Marc Faber

• Kapitalni strateg Morgan Stanley-a u Velikoj Britaniji  Graham Secker

• Bivši šef kreditnih službenika u Fannie Mae Edward J. Pinto

• Milijarder investitor George Soros

• Viši britanski ministar Ed Balls

Zapeli smo u Lošoj politici

Mi smo zapeli u depresiju jer je vlada učinila sve pogrešne stvari, a nije uspjela riješiti osnovne probleme.

Umjesto uspravljanja na nove noge, držimo se recikliranja istih starih poslova koji uzrokuju problem na prvom mjestu.

Na primjer:

• Profesor ekonomije kaže da ćemo imati “beskonačnu depresiju ako se ne odreknemo duga, koji nikad nije trebao biti proširen na prvom mjestu”

• Prijevara je bila jedan od glavnih uzroka depresije, ali ništa nije učinjeno kako bi se obuzdale prijevare do danas. Doista, samo akcija vlade se poduzima da se pomogne zataškati prijevaru

• Svi vodeći nezavisni ekonomisti su rekli da gospodarstvo ne može oporaviti sve dok se velike, insolventne banake ne razbiju , ali vlada ima samo pomože da su sve veće i veće.

• Pretjerano pomaganje je izazvalo Veliku depresiju i sadašnju krizu, ali Vlada ohrabruje još više pomaganja

• FED je izazvao Veliku depresiju i sadašnju krize , a nije učinio ništa osim pomaganja “debelih čelnika banaka” na teret malog čovjeka. A ipak je Vlada dala FED-u više snage nego ikada.

• Vladina politika premješta proizvodna radna mjesta i dolare u inozemstvo

• Kvantitativno olakšanje ne pomaže … to je samo pogoršava stvari .

• Vlada čini sve što je krivo, kao dobro.

To nije pitanje lijevo u odnosu na desno … to je korupcija i loša politika koje pomaže super elita, koja izaziva depresiju i krizu za veliku većinu ljudi.
 
 
izvor: blacklistednews.com, infowars.com/uredio:nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12560"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

I da su to samo strahovi koji se imputiraju od strane svjetskih masonskih krugova, ali ako je samo jedan posto od toga istina, slijedi nam veliki ekonomski kaos, i onih par posto ljudi koji će se pripremiti, preživjet će ga bez poteškoća. Evo par načina kako da se pripremimo za tak ekonomski kaos…
 
 

 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=7054"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]