Ekonomisti su uvjereni da je samo pitanje vremena kad će nas pogoditi nova ekonomska kriza

Hrvatska nije spremna za iduću krizu. Hrvatska nema plan gospodarskog rasta. Hrvatska se izvukla iz krize čisto slučajno jer ništa konkretnije nije urađeno da se spasimo.

Tako su otprilike stručnjaci opisali šanse za preživljavanje neke iduće ekonomske krize. A kriza nam dolazi prije ili poslije.

“Vanjski utjecaji koji mogu prouzročiti globalnu krizu su trgovinski konflikti Kine i SAD-a. Za sada svjetska ekonomija pokazuje tek simptome usporavanja ekonomije. Usporavanje ekonomije na globalnoj razini je vidljivo u smanjenoj likvidnosti u svjetskom financijskom sustavu. Banke manje međusobno posuđuju novac, krediti poduzećima opadaju, općenito smanjuje se ekonomska aktivnost. Međutim usporavanje ekonomije nije kriza. Empirijski je dokazano da ekonomija ima svoje poslovne cikluse te se svakih 5 do 10 godina izmjenjuju faze ekspanzije ili usporavanja. To je samo situacija u kojoj brod nešto slabije plovi. Potvrdu da neće biti značajnije krize daje i Međunarodni monetarni fond (MMF) koji je prognozirao rast svjetskog gospodarstva od 3,7% u ovoj godini.” – kaže u razgovoru za Express Petar Vušković iz Centra za javne politike i ekonomske analize.

Prof. dr. sc. Marinko Škare sa Sveučilišta u Puli kaže da na spomenute cikluse utječu i političke odluke stare po nekoliko desetljeća.

“Jako teško je ljudima objasniti da gospodarstvo ne funkcionira u izbornim ciklusima. Hrvatskoj prvo treba plan gospodarskog razvoja, ali plan koji se neće mijenjati svako četiri godine. Trenutačno svaka nova garnitura vlasti mijenja sve planove za razvoj i te ne malo nego često dolazi do ogromnih promjena. Da postoji ikakav kontinuitet” – ispričao nam je Škare.

Upitali smo ga i vidi li da je hrvatska politika izvukla bilo kakve pouke iz svjetske gospodarske krize ili iz kraha Agrokora, pa na kraju krajeva i kalvarije Uljanika.

“Nismo imali niti jednu ozbiljnu studiju utjecaja Agrokora na naše gospodarstvo. Umjesto da se pristupilo analizi gdje će se na papir pobrojati kako nestanak Agrokora može utjecati na hrvatsko tržište, gledali smo i slušali priče da je to tvrtka koja može urušiti čitavu državu. Koliki je to utjecaj? Što bi se dogodilo u šest mjeseci od gašenja Agrokora? Godinu dana? Tri godine? Ništa od toga ne znamo i to je problem koji je tako simptomatičan za Hrvatsku. Da se razumijemo, ne kažem da ja znam što bi se događalo s Agrokorom. Nitko od nas nije Nostradamus” – kazao nam je Škare.

Slične stavove iznio je i Petar Vušković.

“Za Hrvatsku se predviđa rast BDP-a od 2,8%. Unatoč tome, Hrvatska bi se trebala fokusirati i dalje na makroekonomsku stabilnosti s naglaskom na privlačenju stranih investicija. Treba donijeti jasno definiranu strategiju ekonomskih prioriteta. Tako se radi plan ovladavanja krizom. Da li takav plan postoji, nažalost siguran sam da ne postoji. Dokaz tome može biti i slabo vođena industrijska politika (Uljanik, Petrokemija), ili demografska politika i problem iseljavanja. Jedan od imperativa je reforma obrazovnog sustava te usklađivanje upisnih kvota sa stvarnim potrebama na tržištu rada kako bi se spriječilo iseljavanje. I porezna politika mora dati svoj poticaj ekonomiji i smanjivanju iseljavanja. Trebali bi vidjeti što želimo s reformom javne uprave, mirovinskim sustavom, zdravstvenim sustavom, te da li smo spremni za euro. Neodlučnost prema strukturnim reformama nas može koštati” – uvjeren je Vušković.

Dok ekonomisti upozoravaju da je hrvatsko gospodarstvo iznimno osjetljivo na potrese izvana, ali i iznutra, naši političari se ponašaju kao da se ništa ne događa. Kako je to Škare opisao: “Godinama su govorili da će nas kriza zaobići, pa nam se dogodilo da smo imali najdulju gospodarsku krizu. Nastavlja se nekakav trend deindustrijalizacije i sve više se oslanjamo na turizam, a to je novac na koji ne možemo računati. Uzmimo primjer Poreča i to malo stariji. Osamdesetih godina se dogodilo cvjetanje mora i grad je te godine imao za trećinu manje prihoda. Zamislite da se Hrvatskoj nešto slično dogodi. Poljska, s druge strane, većinom se oslanja na proizvodnju i oni gotovo nisu ni primijetili krizu”.

Kako je već ranije pisan, Hrvatska je u najnovijem godišnjem izvješću Svjetske banke o regulativi poslovanja “Doing Business” zauzela 51. mjesto među ukupno 190 zemalja svijeta, U odnosu na prošlogodišnje izvješće Hrvatska je pala za osam mjesta, objavila je u Svjetska banka.

Hrvatska je na najnovijoj ljestvici o regulativi poslovanja zauzela 51. mjesto, sa 71,70 DTF bodova od maksimalnih 100, pokazuje izvješće “Doing Business 2018: provedba reformi radi otvaranja radnih mjesta”.

U prošlogodišnjem izvješću Hrvatska je sa 72,99 DTF bodova zauzela 43. mjesto. Bodovanje se temelji na udaljenosti od najboljih u pojedinoj kategoriji, pri čemu najbolji imaju 100 DTF bodova, a oni s najslabijim rezultatom u određenom području nula bodova.

Najlošiji plasman u ovogodišnjem izvješću Hrvatska je ponovo zabilježila u kategoriji izdavanja građevinskih dozvola, potonuvši s prošlogodišnjeg 126. na 159. mjesto.

Najveći pad u odnosu na lanjsko izvješće zabilježen je u kategoriji pokretanja poslovanja – s 87. na 123. mjesto.

Hrvatska je nazadovala i u kategoriji dostupnosti kredita. Sa 77. mjesta je potonula na 85. mjesto. Pogoršanje je zabilježeno i u kategoriji zaštite prava manjinskih dioničara, s padom s 29. na 38. mjesto.

Famozni EU fondovi koji bi trebali biti generator hrvatskog rasta i razvoja neće nas spasiti, ponajviše zbog naše neučinkovite birokracije. Stručnjaci za EU fondove s lokalnih razina nam kažu ovako:

“Nemamo dovoljno ljudi, nemamo dovoljno novca, nema dovoljno sluha na višim razinama. Za svaki projekt financiran EU fondovima potrebna je ekstenzivna dokumentacija koju treba platiti novcem kojeg nemamo, potrebni su ljudi sa znanjima i iskustvima kojih nemamo. Na kraju krajeva, trebaju se po dvije-tri jedinice udružiti i zajednički podnositi prijave, a ni tada na možemo računati s uspjehom”.

Ovdje bismo umjesto zaključka mogli slobodno ponoviti prvih nekoliko rečenica ovog teksta jer je iz razgovora s ekonomistima i stručnjacima postalo još jasnije koliko je naša država nespremna za bilo kakve potrese svjetskog ili europskog gospodarstva. Mogli bismo do besvijesti navoditi primjere gdje se vidi da je svako rješenje posljednjih trideset godina bilo apsolutno ad-hoc. Mogli bismo navoditi primjere država koje su to bolje napravile.

Ali nećemo.

Samo ćemo napomenuti da hrvatska politika ništa nije naučila iz gospodarske krize, sloma Agrokora, a čini se da neće ni iz izglednog kraha Uljanika.

(express.hr)

Zagrepčanin Marko Kolanovic najbolji je analitičar u SAD-u. On slovi za eksperta koji nije sklon pretjeranom pesimizmu, ali je uvek točno predviđao probleme na svjetskim tržištima

Hoće li nova kriza u mnogim zemljama izazvati želju da se gloobalizacija – vrati unazad?

Ulični neredi, masovna panika, nacionalizacije i nemiri kakve svijet nije video već pola stoljeća – termini su kojima budućnost američke i globalne ekonomije opisuje vodeći analitičar banke JP Morgan Marko Kolanovic.

Povodom 10-godišnjice izbijanja svjetske financijske krize (2008. godine), Kolanovic je objavio specijalni anealitički izveštaj u kojem upozorava da su svjetska financijska tržišta pred naletom krize ranjivija nego što su bila prije deset godina.

Po njegovoj procjeni, dogodi li se „najlošiji mogući scenarij“ – kriza će biti tako sveobuhvatna da će se centralne banke velikog broja država morati nacionalizirati – da bi ih spasile – kompanije koje kriza najviše pogađa.

Pogrešno bi bilo u ovome vidjeti ambiciju jednog analitičara da sebi osigura „slavu proroka“.

Problem je u tome što postoje obični analitičari, poznati analitičari, iskusni analitičari i – Marko Kolanovic.

On slovi za eksperta koji nije sklon pretjeranom pesimizmu, ali je uvek točno predviđao probleme na svjetskim tržištima.

Povrh svega, treba imati u vidu JP Morgan, banku koja upravlja sa bogatstvom od 2,7 trilijuna dolara i tradicionalno se smatra obiteljskom bankom Rckefellera, status ‘vodećeg analitičara’ ne daje slučajnim ljudima.

Kolanovic ima reputaciju neke vrste matematičara-proroka koji kretanja na tržištima promatra i izračunava kao što astronomi prate kretanje planeta.

Kolanovic upozorava, inače, da se nakon 2008. godine naglo povećao broj burzovnih transakcija i financijskih odluka koje donose automatizovani kompjuterizirani sustavi bez sudjelovanja čovjeka. A donose ih u djeliću sekunde.

Uostalom, po procjeni Aite Group, približno 65% transakcija na američkom tržištu dionica donose kompjuterski algoritmi, a ne ljudi. A ti programi ‘vrte’ trilione dolara.

U te programe ugrađena je instrukcija: „Ako se događa nešto nejasno i nepoznato – prodaj sve i to odmah!“

Okrenimo se prema još jednom proroku krize — Mark Zandiju, glavnom ekonomisti rejting-agencije Moody’s.

On je već opisao i šok do kojeg će doći ukoliko se ponovi svjetska financijska kriza.

Zandi tvrdi da će nova kriza krenuti iz prekreditiranih američkih kompanija jer je borba Federalnih rezervi protiv balona na tržištu nekretnina proizvela balon u kreditiranju sumnjivih kompanija.

Potencijalno toksičnog novca u takvim kompanijama ima oko 2,7 triliona dolara i ta suma brzo raste.

Zandi tvrdi: pri daljem podizanju referentne stope i takve kompanije i njihovi kreditori popadat će kao domine.

Moody’s je svoje klijente već upozorio da Sjedinjene Države čeka val korporativnih defaultova bez presedana.

Taj defaultni tzunami u stanju je izazvati paniku na burzama, a od toga će stradati i zemlje koje sa genezom te nove američke krize nemaju nikakve veze.

Takva je priroda globalizacije.

Za razliku od 2008., nova kriza će u mnogim zemljama izazvati želju da se globalizacija vrati unazad.

A ako bude moguće i – da se Washington izolira na Američkom kontinentu, da bi se ostatak svijeta oslobodio njegovog toksičnog političkog i ekonomskog utjecaja.
 
(fakti.org)

Glavni uzroci neizbježne nove ekonomske krize bit će gotovo isti kao i oni koji su izazvali krizu 2007-2008.

A ona nije nikakva slučajnost ili greška, već scenario osmišljen na Wall Streetu, koji je malom broju ljudi donio nezamislivo bogatstvo, a bijedu milionima u svijetu

Gotovo nezapaženo je prošla vijest od prije nekoliko dana da je odlazeći njemački ministar financija Wolfgang Schauble upozorio da bi zbog rasta javnog i privatnog duga i loših kredita svijet mogao zadesiti još jedna financijska kriza.

U intervjuu za „Financial Times“ on je ukazao na formiranje novih tržišnih balona, potaknutih novcem koji su u ekonomiju upumpale centralne banke.

Schauble se praktično samo pridružio nedavnoj ocjeni nobelovaca da je nova svjetska financijska kriza neizbježna.

Za razliku od šefice američkih federalnih rezervi, Janet Yellen, koja je krajem lipnja rekla da „za naših života više neće biti financijske krize“, 18 dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju je mišljenja da svijetu prijeti nova financijska kriza poput one iz 2008. Mišljenje Janet Yellen ne dijeli ni šefica MMF-a Christine Lagarde, koja također ne isključuje novu svjetsku krizu.

Na tradicionalnom godišnjem okupljanju nobelovaca ekonomista, koje je krajem kolovoza održano u njemačkom gradu Lundau, laureat iz 2000. Amerikanac Daniel McFadden je objasnio: „Mi danas nemamo odgovarajuće instrumente da bismo nadgledali nestabilnosti, regulirali i njima upravljali. Zbog toga je nova financijska kriza jednostavno neizbježna“.

Njihove crne prognoze došle su samo desetak dana poslije slične ocjene Steve Keena, ekonomiste sa Univerziteta Kingston u Londonu, koji je bio jedan od onih koji su predvideli veliku svjetsku ekonomsku krizu iz 2007-2008. godine.

„Još jedna financijska kriza mogla bi biti vrlo blizu ako se ne usvoji znatno drugačiji pristup. Previše smo usredotočeni na državni dug, ali pravi problem je onaj privatni“, objasnio je Keen.

Da li je svijet, zabavljen krupnim političkim temama i konfrontacijama, prespavao prva nedvosmislena upozorenja zbog kojih bi opet mogao biti nespreman za nove izazove poput onih iz 2008? Zašto nam se to dešava, što je pogrešno napravljeno?

Ono na šta upozorava ministar Schauble i grupa uglednih ekonomista, nobelovaca jesu nestandardne mjere monetarne politike, kvantitativne olakšice, koje podrazumijevaju veliko ubrizgavanje likvidnosti u financijske sustave određenih zemalja.

Posljedica tog štampanja novca kojima je Europska centralna banka svakog mejseca otkupljivala u početku državne obveznice članica eurozone, a potom i kompanijske, kako bi upumpala sredstva u njihove financije da bi potaknula ekonomiju, u biti je dovela do umjetnog rušenja kamatnih stopa.

To, nosi veliki rizik da određene aktive dobiju nerealno visoke vrijednosti, a to je ono što se zove financijski balon koji može biti u području nekretnina, u području dionica na burzama ili drugim financijskim imovinama. A uslijed naglog pada nerealne vrijednosti te imovine dolazi do pucanja financijskog balona. Upravo tako je počela prethodna svjetska ekonomska kriza.

Ekspanzivna monetarna politika, koja je sprovedena prije svega sa ciljem da dođe do ekonomske aktivnosti nije donela dovoljan rast realne ekonomije. Rast privatnog i javnog duga nije toliko strašan ako u isto vrijeme imate znatno veći rast ekonomije. Toga, međutim, nema u dovoljnoj mjeri, posebice u eurozoni, napominje on.

Problem je što reformski proces nije završen, problem je što imate potencijal za kreiranje novih financijskih balona i problem je što realni sektor ne raste dovoljno dinamično, posebno u Europskoj uniji.

Umanjenju rizika od izbijanja novih kriza pomoglo bi, ako bi se najznačajnije zemlje svijeta, najvjerovatnije okupljene u G20, dogovorile da se zakonski uredi područje globalne regulacije, ali i supervizije funkcioniranja financijskog sustava.

Glavni uzroci nove krize su gotovo isti kao oni koji su izazvali krizu 2007-2008. A ona, nije nikakva slučajnost ili greška, već scenario osmišljen na Wall Streetu, koji je malom broju ljudi donio nezamislivo bogatstvo, a bijedu milionima u svijetu.

To raslojavanje i gomilanje bogatstva u suvremenom kapitalizmu nije zasnovano na ekonomskim parametrima – produktivnosti, inventivnosti, znanju … već na činjenici da je sustav postavljen tako da je „kapital pobijedio proizvodnju“.

Drugi uzročnik krize iz 2007-2008. godine koji nije otklonjen je ogroman globalni dug koji je, probio granicu 300 posto globalnog BDP-a, što je neodrživo po svim ekonomskim parametrima. Sve države su dužnije danas nego prije krize 2008. godine, te nije problem samo javni dug, odnosno dug država. Privatni dug građana i kompanija, već je izvjesno toliki je da se ne može vratiti.

Poznata financijska kuća, nizozemska grupacija za bankarstvo i osiguranje ING, objavila da je ukupan globalni dug država, stanovništva i kompanija krajem 2016. narastao na najmanje 300.000 milijardi dolara, ne računajući dug u takozvanim nebankarskim financijskim institucijama, poput hedge-fondova, osiguravajućim kompanijama, privatnim fondovima kapitala, brokerima.

Njihov dug se procenjuje na čitavih 100.000 milijardi dolara. Ovaj bankarski sustav u sjeni uglavnom je neregularan, ali zakonski nesankcioniran, i zato mnogostruko rizičniji nego regularni zbog rizičnije poslovne filozofije zajmodavaca ovih sredstava.

Treći bitan uzročnik krize je što dug raste po većoj stopi od rasta gospodarstva.

Financijska deregulacija “jaše” u punom kasu po globalnom tržištu i očigledno nema namjere da kontrolira tok ovog virtualnog kapitala. Istovjetno kao prije deset godina i svjetske krize, financijski inženjeri se bave istim poslom (prevarama) kojim ponovo uvlače čitavu globalnu ekonomiju u novu krizu.
 
(sputniknews.com)

Nakon godina poklona koje je država davala megabankama, bankari kažu da su pripreme za kolaps u tijeku i da se on očekuje vrlo brzo

U lipnju 2015. godine, bivši kongresnik Ron Paul predvidio da će se bankarske “štake” uskoro slomiti, a financijski mjehur koji je stvoren od strane banaka će puknuti i poslati tržište dionica u slobodni pad.

“Posljedice neće biti male. Iznenađenja će biti mnogo, budući da smo u nesigurnim vodama, a svijet se nikada nije suočio sa većom pogrešnom raspodjelom kapitala u povijesti. To će doći do kraja, i to neće biti daleko u budućnosti.”

Sada, dok kaos u EU i slaba korporativna zarada stvaraju oluju nesigurnosti, banke se pripremaju za najgore.

Prema CNBC-u koji je citirao velikog vjerovnika: “Banke se pripremaju za ekonomsku nuklearnu zimu.”

Kaos na tržištu je natjerao velike bankovne službenike da trče u brda da bi se spasili. Prema CNBC-u, europske banke su imale vrlo teških šest mjeseci financijskog udara i volatilnosti na tržištu dionica, a koje je bilo vezano oko Brexita.

Velike europske banke poput Deutsche Bank i Credit Suisse su gledale svoje dionice u slobodnom padu, nakon rezultata referenduma. U Velikoj Britaniji, RBS je najgore prošao, a njegove dionice su pale za više od 30 posto od 24. lipnja.

Govoreći u uvjetima anonimnosti zbog činjenice da bi otkrivanje ove informacije moglo bankare koštati života, izvor iz velike investicijske banke, je rekao za CNBC da “su financijske tvrtke sastavile strategiju za najgori mogući scenarij koji bi se mogao dogoditi do kraja ove godine.”

“To bi moglo značiti pokretanje članka 50, referenduma u drugim europskim zemljama koji će dovesti do do raspada eura. Banke su spremne na sve sada”, rekao je izvor.

Ovo strašno upozorenje je došlo nakon što je banka Royal Bank of Scotland upozorila svoje investitore na “kataklizmičku godinu.” U jezivo zlokobnoj noti svojim klijentima na početkom ove godine, megabanka je predvidjela još jedan najgori mogući scenarij:

“Prodajte sve osim visoko kvalitenih obveznica. Tu se radi oko povrata kapitala, a ne povrat na kapital. U prepunoj dvorani, izlazna vrata su mala.”

Kao što je za The Guardian Larry Elliot istaknuo:

Tržišta su podržana već neko vrijeme niskim kamatnim stopama, mjerama poticaja iz središnjih banaka, uključujući kvantitativno olakšavanje i nadama za gospodarski oporavak. No, s podizanjem kamatnih stopa Federalne banke i Bank of England očekuje da će slijediti taj primjer.

Oni koji su obratiti pozornost na učinke pljačke svojih zemalja od strane središnjih bankara dugo su isticali matematičku točnost odigravanja ekonomskog kolapsa.

Kolaps globalnog tržišta je neizbježan, jer je prirodna korekcija jedan način pročišćenja tržišta koje je siloveno beskrupuloznim akcijama središnjih banaka.

Ron Paul sumira situaciju savršeno:

“Kreditni i novi novac, kada je stvoren od strane središnje banke, dostavlja se na tržište u političkoj modi za koje jedan posto ljudi prima posebne pogodnosti. To omogućuje slaganje duga frakcijskih rezervi banaka u obliku piramide, koje spajaju dugoročne probleme u jedan veliki problem.”

To može biti zabavno dok traje, ali uvijek završava slomom.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Novo istraživanje je pokazalo da je Francuska na rubu odlaska iz Europe, kako anti-EU sentiment osvaja kontinent uoči vjerojatnog referenduma o Brexitu u Velikoj Britaniji krajem ovog mjeseca

Sve više Europljana opredjeljuje se protiv EU zbog migrantske i ekonomske krize, o tome svjedoči rezultati ankete američkog centra za istraživanje javnog mnijenja “Pew Research centar”.

Istraživanje je pokazalo da se samo 51 posto ispitanika pozitivno odnosi prema europskim institucijama, dok je 47 posto pesimistički raspoloženo prema EU. U prosjeku 42 posto ispitanika smatra da njihova zemlja treba imati više vlasti.

Prema rezultatima ankete, među glavnim pristašama europskih institucija su građani Poljske (71 posto) i Bugarske (61 posto). Samo 27 posto Grka, 38 posto Francuza i 47 posto Španjolaca se pozitivno odnosi prema EU. Među pristašama EU je 44 posto Britanaca i 53 posto Škota.

Kako navodi centar, među mogućim razlozima za nezadovoljstvo mogu biti migrantska kriza i ekonomski problemi. Većina ispitanika smatra da Bruxelles ne izlazi na kraj s problemom migracije u Europi. Mnogi ispitanici su nezadovoljni i akcijama EU u svjetlu ekonomske krize.

Bez obzira na pesimistička raspoloženja prema EU, 70 posto ispitanika smatra da bi izlazak Velike Britanije iz sastava EU negativno utjecao na europske institucije.

U anketi koja je provedena u razdoblju između 4. travnja i 12. svibnja 2016. godine sudjelovalo je gotovo 10.000 građana iz desetaka država – članica EU.
 
(sputniknews.com)

Bankarska insider je upozorio da se gospodarstvo uskoro potonuti u ponor, i da će biti puno gore nego što bilo tko može zamisliti

Prema anonimnom članku na internetu bankarski insajder upozorava: “Banke će doživjeti pad od čak 40% – 80% (ovisno o ustanovi financijske stabilnosti koja ih drži.)”

Razgovarali smo sa anonimnim bankarskim insajderom.

On ona je pozvan natrag sa godišnjeg odmora, i nema šanse više da dobije godišnji odmor u bilo koje vrijeme u budućnosti.

“Stvari su mnogo gore nego bilo tko ostvaruje. “Banke će doživjeti pad od čak 40% – 80% (ovisno o ustanovi financijske stabilnosti koja ih drži.)”.

Oni planiraju kako izrezati dobro meso na mrtvom lešu trulog američkog gospodarstva. I to dobro meso nećemo biti niti vi niti mi.

“Stvari su već u stanju panike”, “Ne bih se iznenadio ako se desi do kraja godine”.

“Ne bih se iznenadio ako se desi i do kraja ljeta”.

Kad smo pisali onome što je Greenspan rekao o Americi da će izgledati kao Grčka i Cipar, ne Venezuela, on se ne slaže da će biti kao u Venezueli.

Ovo je samo još jedna potvrda, da nova velika kriza nije godinama daleko već nekoliko mjeseci. Finalne pripreme za te planove su počele i u tijeku su!
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Povećanje broja nezaposlenih i proračunski rezovi u zdravstvu koji su uslijedili nakon financijske krize 2008. pridonijeli su povećanju smrtnosti osoba oboljelih od karcinoma, a riječ je o više od pola milijuna ljudi, pokazalo je nedavno provedeno istraživanje

Zbog posljedica ekonomske krize koja je počela 2008., od karcinoma se razboljelo i od te bolesti je u zemljama članicama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) umrlo 260 000 ljudi više, a podatak se odnosi na razdoblje između 2008. i 2010.

Među njima je 160 000 umrlih od te neizlječive bolesti u zemljama članicama EU – objavio je britanski Lancet.

Na globalnoj razini u istom je razdoblju od posljedica raka umrlo 500 000 osoba više nego što su ranije statistike pokazale – izjavio je doktor Mahiben Maruthappu s londonskog Imperial Collegea koji je vodio istraživanje.

Rak je glavni uzrok smrtnosti u svijetu i ključno je pokušati shvatiti na koji način ekonomske promjene utječu na preživljavanje od ove teške bolesti – smatra Maruthappu.

Tijekom 2012. od raka je u svijetu umrlo 8,2 milijuna ljudi.

U državama u kojima ne postoji socijalno osiguranje, pristup liječenju često ovisi o ugovoru o radu. Ako su nezaposleni, pacijentima se često prekasno dijagnosticira teška bolest. Njihovo je liječenje najčešće vrlo loše ili je zakašnjelo – kaže profesor Rifat Atun s Harvarda.

Nezaposlenost i proračunski rezovi u zdravstvu osobito pogađaju mentalno labilne osobe. Lancet Psychiatry je u veljači 2015. objavio da se svake godine u 63 zemlje obuhvaćene istraživanjem evidentira 45 000 samoubojstava osoba bez posla.
 
(vecernji.hr)

Eskalacija dugoročnog zaduženja SFRJ nastala je osobito između 1975. i 1980. godine, kada je s oko šest milijardi dug porastao oko 16 milijardi američkih dolara

No, tada se za razliku od sada domaćinski trošilo i pametno investiralo. Jugoslavija je, za razliku od mnogih dužnika, na vrijeme ispunjavala svoje vanjske obveze.

Cijela Jugoslavija dugovala tek 15 milijardi dolara

Prema podacima NBJ, vanjski dugovi Jugoslavije su na kraju 1987. iznosili 21,3 milijarde dolara. Ako se od tog iznosa odbiju potraživanja, uglavnom od zemalja u razvoju, od oko 3,8 milijardi dolara, prečiste klirinška potraživanja i dugovanja, jugoslavenski neto dug je tada iznosio 17,5 milijardi dolara.

Uoči secesije pojedinih republika i dezintegracije SFRJ, vanjski dug (glavnica bez kamata) prema konvertibilnom valutnom području iznosio je na kraju 1990. godine više od 15 milijardi dolara (od čega je Federacija bila jamac za oko 11 milijardi).

Raspored dugovanja je bio sljedeći (u milijardama USD): Slovenija 1,7, BiH 1,5, Crna Gora 0,6, Hrvatska 2,7, Makedonija 0,7, Srbija 4,8 i Federacija 3,1.

Međunarodnim financijskim institucijama dugovali smo oko tri milijarde dolara, komercijalnim bankama (Londonskom klubu) 4,4 i vladama zapadnih zemalja (članicama Pariškog kluba) oko 6,5 milijardi dolara.

Nekadašnje republike nakon stjecanja neovisnosti sada su zadužene 145 milijardi dolara

Države nastale nakon raspada SFRJ danas imaju ukupan vanjski dug od oko 145 milijardi američkih dolara (oko 133 milijarde eura), što je devet puta više nego krajem 1990.

Hrvatska, Slovenija i Srbija imaju danas pojedinačno veći vanjski dug, nego što je bio za cijelu SFRJ.

Raspadom Jugoslavije sve republike koje su bile u njenom sastavu izgubile su značajnu ekonomsku bazu, veliko tržište, kadrovski potencijal, a rat devedesetih godina mnogima je razorio privredu i oslabio ekonomsku moć.

Kao rezultat toga došlo je do nekontroliranog rasta uvoza, javne potrošnje, vanjskotrgovinskog deficita, a bez rasta proizvodnje i produktivnosti.

Ako se po kriterijima međunarodnih financijskih institucija, zemlja smatra visoko zaduženom kada je odnos njenog vanjskog dugovanja i BDP prešao 80 posto, onda su Crna Gora, Hrvatska, Slovenija i Srbija visoko zadužene zemlje.

Najzaduženija zemlja bivše Jugoslavije je Hrvatska, čiji je vanjski dug ove godine dostigao oko 49 milijardi eura, zatim slijede Slovenija sa 45 milijardi eura, Srbija s 27 milijardi eura, Makedonija sa šest milijardi, a na začelju liste su BiH sa pet milijardi i Crna Gora s oko dvije milijarde eura. Vanjski dug svih šest država u posljednjih pet-šest godina zabilježio je veliki rast.

Pozivajući se na izvješće britanske organizacije JDC, britanski “Guardian” piše da su pored Grčke, dužničkom krizom zahvaćene Hrvatska, Makedonija, Crna Gora, Cipar, Irska, Portugal, Španjolska i Ukrajina, dok je “Srbija u opasnosti od krize vanjskog duga, jer njen neto dug prema svijetu iznosi 98 posto BDP, a oko 9,6 posto proračunskih izdataka odlazi na otplatu dugova”.

BiH se od rata samo zaduživala

Od kraja rata do danas ekonomska politika BiH svodi se na zaduživanje kod međunarodnih financijskih institucija kako bi financirala administraciju i ostale proračunske potrebe, zatim se ponovo zadužuje kako bi pokrila prethodni dug i finasirala obveze i sve tako.

Logično pitanje u ovakvoj situaciji je gdje BiH vodi ekonomska politika zasnovana na zaduživanju?

Ekonomistica Svetlana Cenić odgovara: “Vodi u propast i vječito ropstvo. Namjerno neću reći dužničko, jer je ta riječ već postala izlizana. Zadužujemo se u neproduktivne svrhe, za kupovinu vremena i plaće za administraciju.

Nema zaduživanja za istraživanje i razvoj. Radit ćemo koliko moramo vratimo dugove, tući će nas bičem ko robove, umjesto da ulažemo u istraživanje i razvoj “.

Dovoljno je samo pogledati strukturu nezapsolenih i sve će nam biti jasno, dodaje Cenić. BiH je, prema njenim riječima, posljednja od broja visokoškolovanih ljudi, na biroima je sedam posto nezapsolenih s visokom školskom spremom, a najviše je nekvalificiranih osoba.

Za njih je namijenjena miješalica i beton, oni će raditi za tuđu slast i tuđu vlast.

“Sad nam uvaljuju priču o terorizmu, taman kad su ljudi malo počeli misliti glavom, a ovamo se ponovo zadužuju”, kaže Cenić i dodaje kako su bh. predtavnici u Washingtonu obećali svih MMF-u na neviđeno samo da dobiju novac.

“Zašto se prvo traže izmjene zakona o radu kada je višak zaposlenih u administraciji? Najavljuju da će to biti poslije izmjena zakona o radu, ali neće, sve će pasti na leđa nejakih radnika, oni će biti topovsko meso, a administracija će i dalje uživati ​​”..

Ovaj tip ekonomske politike bez ozbiljnih reformi i rezova, stalno produžavanje agonije, zaduživanje za vraćanje starih dugova, vodi u siromašenje građana i države, te na kraju, kada se više ne bude imalo kud, rasprodaju državnog bogatstva, smatra ekonomist Damir Miljević.

Najavljene reforme, prema njegovim riječima, samo su kozmetika, nitko se ne usuđuje povući prave poteze – napraviti rez u zapošljavanju u administraciji i krenuti u uspostavu vladavine prava.
 

 
(vestinet.rs,Global CIR Team,youtube.com/uredio:NSP)

Kriza traje još od rata, a najjači udarac se očekuje kroz koju godinu. Počinjemo se pitati da li je ovo normalno stanje, a ne kriza?

Radna snaga će se u narednim godinama smanjivati i Europi će uskoro navodno trebati 30 milijuna dodatnih radnika. Da li im možemo vjerovati s obzirom na razvoj robotike, i novu ekonomsku krizu koja dolazi?

Svaki peti hrvatski poslodavac, unatoč iznimno visokoj nezaposlenosti, na postojećem tržištu radne snage ne može pronaći zaposlenike s odgovarajućim kvalifikacijama.

Iako zvuči puno, hrvatski su se poslodavci, zajedno s ciparskima, smjestili na dno ljestvice država EU: u baltičkim državama i Austriji isti problem navodi više od 60 posto poslodavaca, a na razini EU radnike s potrebnim kompetencijama ne može pronaći čak 40 posto poslodavaca.

Nekompetitivne plaće

Radi li se doista o kroničnom manjku kompetetnih radnika ili tvrdnje poslodavaca dijelom proizlaze iz činjenice da poslodavci za pojedina radna mjesta nude krajnje nekompetetivne plaće ili loše radne uvjete, bavi se, između ostalog, iznimno iscrpna publikacija Europske komisije “Zaposlenost i društveni razvoj u Europi 2015.”, u kojoj je niz stručnjaka na 500-tinjak stranica detaljno, s ogromnom količinom obrađenih statističkih podataka, citiranih znanstvenih radova i relevantnih zaključaka, prikazao tržište rada i socijalne uključenosti u Europskoj uniji.

Točan je odgovor vjerojatno negdje u sredini. Međutim, razvijanje i ulaganje u vještine i kvalifikacije (postojećih i budućih radnika, osobito onih najmlađih i najstarijih) te ispravno uparivanje radnog mjesta i kvalifikacija bit će, dokazuju, glavni, ako ne i jedini, izlaz za socijalno i financijsko održavanje Europe.

Naime, u svjetlu demografskih promjena u Europi – koja nepovratno stari – radna će se snaga u narednim godinama dramatično smanjivati.

Cilj je 75 posto

Prema izračunima Europske komisije, ako Europska unija uspije ostvariti zadani cilj zaposlenosti od 75 posto u populaciji od 20 do 64 godine (Hrvatska si je postavila daleko skromniji cilj od 62 posto, a vladajuća garnitura obećaje da će ga premašiti i u mandatu zaposliti najmanje 100.000 osoba), to će značiti da će se u EU do 2020. godine zaposliti dodatnih 14 milijuna osoba.

Takvim zapošljavanjem bitno bi se popravila socijalna slika te bi odnos ekonomski neaktivnih (mlađih od 20 godina, onih izvan zaposlenosti od 20 do 64 godine te starijih od 65 godina) i zaposlenih, koji sada u EU iznosi 1,41, smanjio na 1,26.

Međutim, ako zaposlenost ostane na razini od 75 posto – zbog sve nižeg nataliteta i rapidnog starenja stanovništva, odnosno smanjenja radne snage i povećanja broja neaktivnih – taj će odnos nakon 2020. početi dramatično rasti te će do 2060. godine narasti na neodrživih 1,6 neaktivnih osoba na svakog zaposlenog.

Želi li pak Europa održati odnos iz 2020. – 1,26 neaktivnih na jednog zaposlenog – trebala bi pronaći 30 milijuna dodatnih radnika. Dakle, ne 30 milijuna doseljenika, nego toliko doseljenika u radnoaktivnoj dobi. Ukupni broj doseljenika iz trećih zemalja trebao bi, dakako, biti višestruko viši (doseljavat će se i djeca i starije osobe, a i oni u radnoaktivnoj dobi s vremenom će postajati neaktivni).

Spas je u migrantima

Koliko je to uopće realno najbolje govori podatak da trenutno u EU živi 28 milijuna migranata u dobi od 15 do 64 godine iz trećih država.

Stoga, zaključuju u EK, uopće ne može biti opcija u potpunosti se osloniti na migrante iz trećih zemalja kao nadomjestak radne snage. Oni su tek jedan dio rješenja: kad ih pak, s druge strane, uopće ne bi bilo, zaposlenost u EU morala bi se podići na neostvarivih 86 posto.

U usporedbi s tim, i najveća zaposlenost u EU od 80 posto, koju dostiže Švedska, izgleda skromno, a o hrvatskih 58 posto uopće da ne govorimo.

Budući da je natalitet u EU vrlo nizak – tek Francuska, Irska i neke nordijske zemlje uspijevaju prirodnim putem nadomjestiti postojeće stanovništvo – EU mora, uz donošenje i implementaciju što boljih obiteljskih i demografskih politika kojima bi ublažile prirodni pad stanovništva, naći načina da bolje iskoristi postojeću radnu snagu. Drugim riječima, da brzo podigne produktivnost – za duplo.

Stručna usavršavanja

Produktivnost će, zaključuju, u ne tako dalekoj budućnosti biti jedini izvor ekonomskog rasta. A podići je nemoguće je bez ozbiljnih i promišljenih ulaganja u vještine i kompetencije radnika kroz stručna usavršavanja, strukovno obrazovanje i cjeloživotno učenje – kategorije u kojima je Hrvatska na samom dnu EU. Pritom povećavanje razine vještina mora biti jednako raspoređeno i dostupno svim slojevima društva, jer će inače dovesti do daljnjeg produbljivanja nejednakosti u društvu.

Naime, analize pokazuju da već neko vrijeme u Europi raste nejednakost između materijalnog statusa zaposlenih osoba na radnim mjestima koja zahtijevaju niže vještine i onima koji zahtijevaju visoku razinu vještina, a da poslovi srednjeg ranga nestaju. Kriza je takvu polarizaciju samo pojačala.
 
(jutarnji.hr/uredio:NSP)

Mađarski premijer Viktor Orban, izjavio je da je princip automatskog produžavanja sankcija Rusiji stvar koju je pregazilo vrijeme i istaknuo da je suradnja Rusije i EU od ogromne važnosti

Orban je ovo izjavio pred svoju službenu posjetu Moskvi i najavio da će Mađarska razmotriti pitanje sankcija Rusiji i mogućnosti ukidanja istih.

Informaciju je objavio američki Bloomberg, a prenosi ruska novinska agencija RIA Novosti.

Razdor između članica EU je najveći rezultat sankcija, ocjenjuju mnogi analitičari, jer je došlo do usijavanje već teške ekonomske krize koja je pogodila Europu.

Najviše su pogođene Francuska i Italija, ali cijeli niz zemalja osjeća vrlo teške posljedice sankcija, a sve je jači glas političara koji osuđuje “slijepo rukovođenje Bruxellesa prema direktivama Washingtona”.

Zemlja koja je također snažno pogođena sankcijama je Njemačka, a to se ogleda u tome što njemački gospodarstvenici vrše sve veći pritisak na vlasti Njemačke i zahtijevaju stabilizaciju odnosa s Rusijom .

Slabost EU članica se ogleda iu tome što još uvijek nije postignut okvir za rješavanje problema izbjegličkog valova, a ukupna politička situacija u Europskoj Uniji se najbolje može opisati riječju “kaos”.
 
(Pravda/uredio:NSP)