Dužnik je sluga vjerovniku, a kroz mehanizam državnog duga gotovo cijeli planet je postao sluga globalnih mjenjačnica novca

Političari vole posuditi novac, ali s vremenom dug države polako ali sigurno osiromašuje narod. Kako elite pridobivaju vlade širom svijeta u povećanju količine duga, te vlade moraju podići poreze kako bi zadržali servisiranja tih dugova.

Na kraju, sve je u uzimanju novca od građana i prijenos u državne džepove, a zatim uzimanje novca iz državnih džepova i prijenos u rukama elite. To je igra koja traje već generacijama, a vrijeme je da čovječanstvo već jednom kaže da je dosta.

Prema Institutu za međunarodne financije, globalni dug je sada dosegao novi rekord svih vremena – 217 bilijuna dolara …

“Globalna razina duga je skočila na rekordnih 217 trilijuna dolara u prvom tromjesečju ove godine. To je 327 posto svjetskog godišnjeg bruto domaćeg proizvoda (BDP), objavio je Institut za Međunarodne financije (IIF).

Rast duga je bio potaknut rastućim gospodarstvima, koje su povećale zaduživanje 3 bilijuna do 56 bilijuna dolara. To iznosi 218 posto njihova ukupnog bruto domaćeg proizvoda, pet postotnih bodova više iz godine u godinu.”

Nikada prije u povijesti čovječanstva svijet nije bio tako zasićen dugom.

A što taj dug čini lijevku bogatstva na samom vrhu piramide svjetskog bogatstva. Drugim riječima, čini to da su globalne nejednakosti bogatstva mnogo veće nego prije, jer ovaj sustav je dizajniran kako bi bogati bili još bogatiji, a siromašni još siromašniji.

Svake godine jaz između bogatih i siromašnih raste, a to je došlo do točke kada osam ljudi ima toliko bogatstvo kao najsiromašnijih 3,6 milijardi ljudi na ovom planetu, zajedno u kombinaciji …

“Osam ljudi posjeduju istu količinu bogatstva kao i 3,6 milijardi ljudi koji čine najsiromašniji polovicu čovječanstva, navodi se u novom izvješću koje je objavio Oxfam povodom godišnjeg sastanka političkih i poslovnih lidera u Davosu.”

To se nije dogodilo slučajno. Nažalost, većina ljudi uopće ne razumije da je tako doslovno naš sustav dizajniran da radi.

Danas, više od 99 posto stanovništva planete živi u zemlji koja ima središnju banku. I dug baziran na centralnom bankarstvu je osmišljen kako bi nacionalne vlade bile zarobljene u beskrajne dužničke spirale iz koje se nikada ne može nikako pobjeći.

Na primjer, samo uzmite u obzir Federalne Rezerve. Tijekom četiri desetljeća prije nego su osnovane Federalne Rezerve, Amerika je uživala najbolje razdoblje gospodarskog rasta u povijesti SAD-a. No, od kada je FED osnovan 1913. godine, vrijednost američkog dolara je pala za oko 98 posto, a veličina američkog nacionalnog duga se povećala više od 5000 puta.

Nije slučajno da smo 20 bilijuna dolara u dugu. Istina je da dug na bazi Federalnih rezervi radi točno ono za što je izvorno dizajniran da radi. I bez obzira što će vam političari reći, nikada nećemo imati trajno rješenje za naš problem duga dok se ne oslobodimo Federalnih Rezervi.

U 2017, kamata na državni dug će biti gotovo pola bilijuna dolara.

To znači blizu 500 milijardi američkih poreznih dolara će proći kroz vrata prije nego što vlada potroši jedan cent na vojsku, na ceste, na zdravstvenu zaštitu ili na bilo što drugo.

A mi i dalje gomilamo dug po stopi od više od 100 milijuna dolara na sat. Prema Kongresnom uredu za proračun, savezna vlada će dodati više od bilijun dolara na državni dug ponovno u 2018. godini …

“Osim ako se trenutni zakoni ne promijene, savezni porez na dohodak će se povećat za 9,5 posto u fiskalnoj 2018., koja počinje 1. listopada, prema podacima objavljenim danas u Kongresnom uredu za proračun.”

U isto vrijeme, međutim, savezni dug će se povećati za više od 1 bilijun dolara.

Ne bi trebali ovo raditi, ali mi jednostavno ne može ništa učiniti da to zaustavmo.

Pokušat ću ovo staviti u perspektivu. Ako nekako mogu posuditi milijun dolara danas i obavezati svoju djecu da će ga isplatiti za vas, biste li vi to učinili?

Možda ako stvarno mrzim svoju djecu, ali većina roditelji nikada ne bi učinila tako nešto.

Ali to je upravo ono što sve vlade svijeta rade na nacionalnoj razini.

Thomas Jefferson je bio jako protiv državnog duga jer je vjerovao da je to način na koji jedna generacija krade od druge generacije. I on je zapravo želio dodati još jedan amandman američkog Ustava koji bi zabranio državne zajmove …

“Volio bih da je moguće uvesti jedan amandman na našem Ustavu. Ja bih bio spreman ovisiti o tome za smanjenje administracije naše vlade na izvornim načelima svog Ustava; Mislim dodatni članak, u kojem bi se federalnoj vladi oduzela moć zaduživanja.”

I zaista je velika tajna koju svatko od nas treba znati, a to je da li vlada zapravo mora posuditi novac.

Danas živimo u terminalnoj fazi balona najvećeg duga u povijesti planete. Svaki balon duga na kraju završava tragično, a tako će i ovaj.

Bill Gross je nedavno je istaknuo da je „naš vrlo nasilni financijski sustav kao kamion sa nitro glicerinom na neravnoj cesti”. Jedan krivi potez i cijela stvar bi mogla otići vrlo visoko u zrak.

Kada se desi pad sustava i velika kriza se dogodi, mi ćemo imati izbor.

Mogli bismo pokušati obnoviti fundamentalno pogrešan stari sustav, ili ga možemo odbaciti i početi ispočetka s nečim puno boljim.

Nadam se da ćemo konačno naučiti lekciju i odbaciti dug na bazi središnjeg bankovnog modela.

Razlog zašto pišem o tome toliko ispred vremena je da ljudi zaista shvate zašto dolazi kriza.

Ako možemo svakoga uvjeriti u istinu da su sustavno opljačkani i prevareni, možda će ljudi biti konačno ludi da učine nešto u svezi toga.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Mnogobrojne države su kroz povijest morale objaviti stečaj. Razlozi tome su bili raznorazni, a isto tako i posljedice.

BANKROT, Stečaj (engl. bankruptcy, njem. Konkurs):

• u širem značenju, pad poslovne aktivnosti poduzeća zbog čega se ne ostvaruju očekivani poslovni rezultati. S financijskoga gledišta pad poslovne aktivnosti koji može pokrenuti kontinuitet poslovanja, a izazvan je nesolventnošću (nemogućnošću podmirivanja dospjelih obveza u rokovima njihova dospijeća) ili situacijom negativne neto imovine poduzeća (dugovi poduzeća veći od pravedno procijenjene vrijednosti njegove imovine);
• s pravnoga gledišta bitan sudski postupak nad imovinom dužnika koji je postao nesolventan (u nekim pravnim sustavima i nad imovinom dužnika koji je prezadužen). Mogu ga pokrenuti vjerovnici poduzeća dužnika ili samo poduzeće dužnik. Imovina dužnika postaje stečajna masa iz koje se podmiruju dugovi stečajnim vjerovnicima.

Donosimo pregled deset najvećih bankrota u povijesti.

1918. Sovjetski Savez

Nakon Oktobarske revolucije Rusija je objavila stečaj. Razlog je bio taj što je nova vlada pod Lenjinom odbijala platiti dugove koje su joj ostavili ruski carevi, a koji su sada, nakon revolucije, živjeli u inozemstvu. Stečajem Rusije su prvenstveno bili pogođeni vjerovnici u Francuskoj. Rusija će ove dugove vratiti tek tijekom 90-ih godina 20. stoljeća, nakon sloma sovjetskog režima.

1923. Njemačka

200 milijardi maraka za jedan kilogram kruha. Tijekom 1923. godine Nijemci su u kupovinu živežnih namirnica sa sobom morali nositi čitave košare pune novca. Ovakav pad vrijednosti novca bio je jedan od najekstremnijih neke industrijske nacije. Vrijednost je opadala gotovo iz sata u sat. Ova hiperinflacija bila je posljedice Prvog svjetskog rata i ekstremnog zaduženje. Ovo iskustvo i šok utjecat će i na kasnije generacije Nijemaca.

1933. Newfoundland

Newfoundland je jedan od malobrojnih primjera koji pokazuju da stečaj neke države ujedno može značiti i njezin kraj. Naime, današnja kanadska provincija Newfoundland nekoć je bila samostalna država i koja se nalazila u sklopu Britanskog kraljevstva. Nakon bankrota 1933. ova je zemlja izgubila svoju neovisnost i od tada se nalazi u sklopu Kanade.

Lenjin u Moskvi 1920. godine, jednoj od najtežih u Rusiji uopće

1945. Njemačka

Nakon Drugog svjetskog rata više ništa nije kako je bilo – Njemačka je u potpunosti bankrotirala. Tri godine nakon rata, vrijednost valute je nastavila opadati budući da industrija kao i zemljoradnja nisu uopće poslovale. No, istodobno je u optjecaju bilo sve više novca. Gospodarski uspon počinje 1948. s reformom valute i uvođenjem triju zona u zemlji – ruske, američke i britanske.

1971. SAD

Ono što se tijekom 70-ih godina dogodilo u SAD-u, danas je poznato pod nazivom „Nixonov šok“. Ondašnji predsjednik zemlje, Richard Nixon, takoreći preko noći je odustao od tzv. „zlatnog standarda“, odnosno, donio odluku da dolar više ne mora imati polog u zlatu. S time je on zapravo proglasio stečaj svoje zemlje.

1998. Rusija

Uslijed pada cijene nafte 1998. je pala i vrijednost ruske rublje. Gospodarski gledano, ovoj zemlji nije išlo baš sjajno još od raspada Sovjetskog Saveza. Rusija se istodobno sve više zaduživala – sveukupno je njezin dug iznosio 140 milijardi dolara. To je bilo puno previše i Rusija više nije bila u stanju otplaćivati svoje dugove i objavila je stečaj. Ova kriza rublje bila je inače peti po redu stečaj ove najveće zemlje na svijetu.

U Njemačkoj 1923. je kriza pogodila sve dijelove društva

2002. Argentina

Aktualna kriza mogla bi kod mnogih Argentinaca probuditi neugodna sjećanja na 2002. Tada je kolabirao financijski sustav nakon što je država postala platežno nesposobna. Posljedica je bila kaos: generalni štrajkovi, sukobi s policijom, pljačke supermarketa, provale u banke. Najveći dio svojih ušteđevina tada je izgubio prvenstveno srednji sloj društva.

2008. Island

Tijekom financijske krize vlada Islanda je pokušala spasiti zemlju time što su banke prešle u ruke države. No, ovaj korak je učinjen prekasno. Island više nije mogao otplaćivati svoje dugove i de facto odlazi pod stečaj. No, službeno gledano, ova zemlja ipak nije bankrotirala između ostalog i zato što joj je pomoć pružio Međunarodni monetarni fond.

2010. Grčka

Dužnička kriza u Grčkoj godinama je bila na stalnom dnevnom redu u EU-u. Uvijek iznova je ova zemlja tek u posljednji trenutak, nakon niza noćnih sjednica u Bruxellesu, mogla izbjeći stečaj. No, kriza u Grčkoj je ipak mnoge duboko pogodila; gotovo svaki četvrti stanovnik je nezaposlen, u grupi mladih, mlađih od 25. godine starosti – čak svaki drugi.

Argentinci čekaju pred bankama 2002. godine

2012. Belize

23 milijuna dolara su Belize ipak odveli u bankrot. Ova mala država u Srednjoj Americi ima prevelike devizne dugove, više nije u stanju SAD-u isplatiti kamate – i prijavljuje stečaj.

REKORDER: Sedmi bankrot u povijesti Argentine: ‘Američki lešinari odveli nas u propast’

Cristina Kirchner – Argentinska predsjednica ima iskustva s bankrotom jer je zemlju prije 12 godina iz gotovo iste situacije izvlačio njezin muž Nestor Kirchner

Ova južnoamerička država bankrotirala je drugi put u zadnjih 12 godina i sedmi put u svojoj povijesti, a razlog je nemogućnost otplate dugova nakon propasti pregovora sa skupinom investitora u New Yorku.

Tužba u Haagu

Takozvani hedge fondovi zahtijevali su kompletnu isplatu 1,3 milijardi dolara za argentinske obveznice. Argentina je objavila da nema novca za isplatu i optužila fondove za pokušaj iskorištavanja dužničkih problema ove zemlje i ostvarivanje velikog profita, nazvavši ih “lešinarima”. Predsjednica Argentine Cristina Kirchner neće donijeti niti jednu odluku protiv argentinskog naroda, poručila je. Zemlja se nalazi u neusporedivo boljoj situaciji pa se ne očekuje ponavljanje doagađanja od prije 12 godina. Vlada je najavila tužbu na međunarodnom sudu u Haagu.

Aktualni bankrot je itekako povezan s onim prvim, jer fondovi od argentinske države traže isplatu kamata na dug zbog kojeg je Argentina bankrotirala 2002., iako su investitori kasnije otkupili taj dug po nižoj cijeni. Ukoliko bi Argentina pristala na isplatu cijelog duga mogli bi se javiti i stari vjerovnici koji su djelomično otpisali dugove pa bi Argentina na kraju za dug morala platiti čak 120 milijardi dolara.

Bez potresa u svijetu

Za sada nitko sa sigurnošću ne može tvrditi kakve će sve biti posljedice bankrota u zemlji koja je ionako opterećena recesijom i visokom stopom inflacije. Ipak, očekuje se da posljedice po argentinsku ekonomiju neće biti tragične kao za vrijeme dužničke krize prije 12 godina, kada su deseci ljudi poginuli u uličnim neredima nakon što su vlasti zamrznule račune štediša kako bi spriječile povlačenje novca iz banaka.

Za razliku od grčkog bankrota 2010., ovaj argentinski neće izazvati značajnije potrese na međunarodnim financijskim tržištima. Iako ima treće po veličini gospodarstvo Južne Amerike Argentina je već godinama isključena iz financijskih tržišta, što nije bio slučaj s Grčkom. Zanimljivo je da su Argentinci prije samo nekoliko godina savjetovali Grčkoj da ne uzima nikakve zajmove od EU-a i MMF-a, već da objavi bankrot. Argentinci su tada u zvijezde okivali kasnijeg predsjednika, Nestora Kirchnera koji je i proglasio bankrot, prekrižio je dugove prema stranim bankama, valutu pesos držao na vrlo niskoj razinii poticao unutarnju potrošnju stvarajući sliku o oporavku Argentine.
 
Kako je to izgledalo 2012.?

 
(dw.de, večernji, youtube.com/uredio: nsp)

Gospodarske crne brojke iz dana u dan preplavljuju Hrvatsku. Najnovija – 229 tisuća građana s 30. lipnja bilo je u blokadi. Istodobno pao je broj zaposlenih u industriji ali i potrošnja. Ima li nade za nas? Hrvatska zaduženost je u samo mjesec dana porasla 7.000.000.000 kuna !

 
[mp3player width=300 height=50 config=fmp_jw_widget_config.xml playlist=radui-101-treba-li-hrvatskoj-pomoc-mmf-a.xml]
 
“Ako se ovako nastavi, to bi značilo kolaps”

“Ako bi se ove crne brojke ovako slagale do kraja ljeta ili ne daj Bože do kraja godine, onda bi to značilo kolaps”, kaže nam ekonomski analitičar Žarko Primorac.

Iako smatra da je Vlada puno odgovornija od bivše i poduzima mjere, Primorac, barem za sada, ne vidi ogroman napredak pogotovo u investicijama.

“Ako se radi o tome da će najesen pokrenuti ove velike energetske objekte, kao što je Plomin ili Ombla ili nešto treće, ja još uvijek nisam siguran zato jer je stupanj pripremljenosti projekata vrlo nizak”, ističe Primorac.
 
[mp3player width=300 height=50 config=fmp_jw_widget_config.xml playlist=intervju-tjedna-nikica-gabric-radio-101.xml]
 
Santini: Sve ukazuje da će rejting pasti

Još slikovitije nam je to objasnio ekonomski analitičar Guste Santini.

“Kada kupujete auto razmišljate tjedan dana, kad kupujete kuću, razmišljate mjesec dana, kada se udajete morate promijeniti deset dečki da vidite koja vam je prava investicija, ne ide to baš tako”, kaže Santini.

Padu potrošnje, zaposlenih u industriji Santini dodaje i za njega ključnu brojku – pad produktivnosti rada za 2,7 posto. To nitko nije identificirao, a znači da se za toliko u prosjeku smanjila konkurentnost hrvatske države, objašnjava Santini i naglašava: nema nikakvih naznaka da se crne brojke neće nastaviti.

“Padne li nam rejting u devetom mjesecu, a sve pokazuje i ukazuje da će rejting pasti, drama je tu, ne treba je zvati i to je najgora priča u cijeloj priči”, zaključuje Santini.

Kupovna moć upola manja, a imamo duplo više kvadrata shopping centara po stanovniku nego Švicarska i Njemačka

Prema novom istraživanju GfK Centra za istraživanje tržišta i u razdoblju gospodarske krize skoro tri milijuna građana u Hrvatskoj redovito posjećuje shopping centre. Ako ste mlađi od 40 i živite u većem gradu gotovo sigurno pripadate u tu skupinu. Barem jednom mjesečno sjednete u auto i odvezete se tih desetak minuta do vašeg omiljenog shopping centra kako bi u miru birali u širokoj ponudi odjeće i obuće te usput obavili kupovinu svakodnevnih potrepština, a najčešće se nađe vremena barem još i za obaveznu kavicu.

Trgovački centri, “shopping“ centri, uobičajeni su u razvijenom svijetu i jasno je da ni Hrvatska nije iznimka. Takvi centri imaju bogatu tradiciju u SAD-u (dulju od 80 godina) dok u Hrvatskoj predstavljaju relativno novi, ali dobro prihvaćen, fenomen star svega oko desetak godina.

Kada su ti centri planirani sukladno ekonomskim, sociokulturnim i ekološkim parametrima oni investitorima zasigurno donose dobar profit, a potrošačima zadovoljstvo pruženom ponudom roba, usluga i zabavom. Kupcima naravno odgovara što veća konkurencija zbog nižih cijena i većeg prodajnog potencijala. Spoznaje se i da su upravo trgovački centri danas promijenili kupovne navike, pa čak i način korištenja slobodnog vremena kupaca. To nisu samo mjesta namijenjena kupovini, oni su postali javna okupljališta na kojima se isprepleće mnogo raznih sadržaja.

Kriza usporila izgradnju u Hrvatskoj, koja je ionako već blizu EU prosjeka

Kriza je ipak usporila iznimno velike planove izgradnje novih centara u Hrvatskoj, ali i sada smo već nadomak prosjeka EU po pokazatelju prodajne površine trgovačkih centara – oko 260 metara kvadratnih na 1000 stanovnika (što je 17. mjesto u Europi). Zagreb i okolica su prema koncentraciji trgovačkih centara daleko iznad tog prosjeka.

Podaci za 2011. godinu pokazuju da se Hrvatska nalazi u sredini (oko 260 metra kvadratnih) europske ljestvice i ima sličan broj četvornih metara prodajnog prostora trgovačkih centara kao Španjolska ili Italija, zemlje koje imaju veću kupovnu moć po stanovniku od Hrvatske. Prosječna kupovna moć građanina EU je 12.000 eura, dok ona u Hrvatskoj iznosi oko 5.000 eura.

Švicarska, Češka, Slovačka, Poljska, Njemačka imaju manje kvadrata trgovačkih centara na tisuću stanovnika od Hrvatske

S druge strane, na primjer, jedna Švicarska, Češka, Slovačka, Poljska, Njemačka imaju manje kvadrata trgovačkih centara na tisuću stanovnika od Hrvatske. Površina trgovačkih centara na tisuću stanovnika daleko je najveća u Norveškoj (gotovo 700 kvadrata), zatim u Švedskoj (blizu 400 kvadrata) te Estoniji i Islandu (oko 380 kvadrata). Visoko su pozicionirani i naši susjedi Slovenci i Austrijanci (preko 300 kvadrata). Na dnu ljestvice (ispod 100 kvadrata) nalaze se Rusija, Turska, Bugarska, Ukrajina, Grčka, Srbija i BiH.

90 posto kućanstava s visokim prihodima svakodnevno u je u shopping centrima

No, kako kriza/recesija i dalje ozbiljno kreše krila našoj potrošnji to se lako može dogoditi da će trgovački centri ostati stvarno dostupni i povoljni samo bogatijoj klijenteli.

Ostali će preživljavati uz ograničenu ponudu s povoljnijim cijenama u manje reprezentativnim trgovinama bliže mjestu stanovanja. Na to svakako ukazuje činjenica da je u Hrvatskoj kupovna moć na razini od svega 41 posto one u EU. Dalje, visina prihoda potrošača znatno utječe na posjet trgovačkom centru.

Tako, oko 60 posto kupaca iz kućanstva s prihodima ispod prosjeka za Hrvatsku (do 5.500 kuna) odlaze do trgovačkih centara dok to redovito čini preko 90 posto potrošača iz kućanstava s  višim i visokim primanjima.

Zbog čega se obično najčešće odlazi u posjet trgovačkom centru? Na prvom je mjestu kupovina odjeće (za oko 70 posto posjetitelja), slijede supermarketi (za oko 65 posto posjetitelja),  te obuća (za oko 60 posto posjetitelja). Osim toga, izbor određenog trgovačkog centra najčešće određuje njegova blizina te ponuđeni asortiman trgovina/proizvoda (za približno oko 50 posto posjetitelja) a tek na trećem su mjestu akcije. Način plaćanja se svodi na tri uobičajena: prvenstveno je to gotovina  (oko 90 posto) ili u kombinaciji s debitnim i kreditnim karticama (preko 50 posto, odnosno oko 20 posto).

Hrvatski građani uporno prodaju zlato i ne dižu štednju iz stranih banaka u Hrvatskoj. Tko ih je to naučio?

Talijanske banke u Hrvatskoj, vječno pitanje propasti ! Italija friško u dubokoj recesiji.

Talijanska ekonomija je u drugom tromjesečju pala za 0,7 posto što će povećati pritisak na vladu Maria Montija da počne bolje balansirati između mjera štednje i onih za rast u trenucima dok je država skliznula duboko u recesiju.

Loši rezultati će vjerojatno dovesti u pitanje može li Monti vratiti na pravi put Italiju sa ruba dužničke krize. “Unicredit je očekivao pad od 0,5 posto u prvom tromjesečju”, kazala je Chiara Corsa iz Unicredita te dodala da su očekivali “jasnije usporavanje recesije”.

U prva tri mjeseca ove godine talijanski BDP je pao za 0,8 posto, a današnji rezultati pokazuju da se država još uvijek bori za spas. Uspoređujući sa drugim tromjesečjem 2011. godine talijanska ekonomija je pala za 2,5 posto, objavio je Nacionalni institut za statistiku.

U borbi za spas talijanske ekonomija Montijeva tehnokratska vlada je već uvela niz paketa mjera štednje, povećala poreze i uvela reforme, no očito one još ne pokazuju rezultate. Dok vlada procjenjuje da će ekonomija ove godine pasti za 1,2 posto, Bank of Italy smatra da će to biti 2 posto, a udruga poslodavaca Confindustrija čak 2,4 posto.

[highlight color="yellow"] Sve je više depozita što se tiče štednje u bankama u Hrvatskoj! To je vječna LAŽ! Vaši depoziti su već transportirani u obliku papira, u svoje matične banke u Italiji. Vaši depoziti su sada  samo brojke na ekranu. [/highlight]

Rohatinski koji je donedavno bio najpopularniji političar, radi u službi krupnog kapitala i masonerije, te je sa fiksnim tečajem kune podržao početak kraja hrvatske ekonomije.

“Slavko Kulić upozorava već 12 godina i više ne vidi problem u Rohatisnskom koji je direktni pijun politike bankarske obitelji Rothschild. Hrvatska Narodna Banka nije niti hrvatska, niti središnja, ali problem ne leži u Rohatisnom, već u Saboru i Vladi koji su prihvaćali lažna izvješća.

Hrvatska je vlast prodala banke, a i s njom predala HRVATSKU AKUMULACIJU (čitaj štednju)  koja danas doseže i do 330 milijardi kuna. Strane banke raspolažu našim novcem u smislu da mogu činiti što hoće, davali su skupe kredite hrvatskim gospodarstvenicima i na taj način uništavali hrvatsko gospodarstvo, i preferirali konzumerizam.

Narodna banka je mogla i trebao oduzeti davno licencu bankama koje su vodile takvu politiku.

Sasvim je sigurno da će nam se u toku jedne noći priopćiti da te talijanske banke, koje čine većina banaka u Hrvatskoj, ne mogu više obavljati onu ulogu koju su do sada imale, i pratiti potreba hrvatskog gospodarstva i hrvatskog društva. I to nije daleko, brzo će doći.

U Hrvatsku ne treba dolaziti MMF, jer se on već nalazi u Hrvatskoj od 1947. godine. On je tu već, u Narodnoj Banci.  Novi guverner Narodne Banke ne misli ništa napraviti što se tiče mjenjanje politike.”

Hrvatskoj ekonomiji ne piše se dobro. Zaključak!

Uza sve ambiciozne poduhvate nove Vlade, prije svega financijskog ministra Linića, nešto manje najprvog Čačića, trendovi koji su započeli godinama prije, u mandatu HDZ-a, nemilosrdno sipaju crne brojke. Najnoviji podatak koji oslikava nemoć hrvatske ekonomije je onaj o porastu javnog duga, koji je u veljači narastao na 48 i pol posto bruto domaćeg proizvoda.

Iako je to još uvijek za 10-tak posto manje no što dopuštaju «Maastriški kriteriji», i značajno manje no što to bilježe zemlje eurozone, zabrinjava brzina njegova rasta; 7 milijardi kuna u samo mjesec dana. Na jesen, prognoziraju analitičari, mogao bi se popeti do razina koje se neće svidjeti, prije svega, agencijama za procjenu kreditnog rejtinga. A tada smo u prilično velikoj banani.

Financ ministar Linić netom prije operacije o svemu se oglasio, kako on to voli, u stranim medijima. Za američki Bloomberg izjavio je kako se država do kraja godine više neće zaduživati, ali je isto tako priznao da će, padne li nam na jesen kreditni rejting, u pomoć pozvati Međunarodni monetarni fond. To je već druga takva najava ministra Linića u samo mjesec dana, dana nekom američkom mediju.

Linić je Bloombergu priznao i da je najveći Vladin neuspjeh bio u poticanju javnih investicija u prvih 6 mjeseci, što govori nešto i o usmjerenju Vladine ekonomske politike, koja očito vidi državu kao pokretača uspavane ekonomije. Mnogi analitičari već godinama upozoravaju kako država na svojim leđima ne može nositi teret rasta BDP-a, nego da se u taj proces mora uključiti  privatni sektor, a to se, pak, neće dogoditi sve dok banke ne odustanu od previsokih kamata za poduzetničke kredite.

Drugi zabrinjavajući podatak je onaj o padu potrošnje. Prema Državnom zavodu za statistiku, građani u lipnju troše čak 5 posto manje nego godinu ranije, što se nije očekivalo, ako ništa, onda zbog dobrog starta turističke pred sezone i sezone. Iz istog razloga očekivao se i pad nezaposlenosti, no čini se da ove godine turizam nije uspio preuzeti značajniji broj ljudi sa burzi rada.

Sve je gore i u industrijskoj proizvodnji, koja bi trebala biti jedan od pokretača rasta pa i izvoza. Njen se pad bilježi već 5 mjeseci za redom, a na godišnjoj razini on iznosi 5 i pol posto, što je rezultiralo smanjenjem broja zaposlenih u tom sektoru od čak 4,6 posto.

Raste i broj dužnika, usprkos krajnje strogim mjerama naplate i sramoćenja koje će, uvjeren je Linić, u državnu kasu spremiti barem pola vrtoglavog poreznog duga od kojih 50 milijardi kuna. Naime, friški podaci Fine govore kako je do kraja lipnja bilo blokirano novih 230 tisuća građana, ili 2,3 posto više nego krajem svibnja.

Jedina svijetla točka domaće ekonomije je – još uvijek turizam – koji, prema danas iznesenim podacima, u prvih 5 mjeseci bilježi prihode od 6,1 milijardu kuna, što će, procjenjuju u ministarstvu turizma, biti 3 ili 5 posto više nego lani.
 
ČITAJ VIŠE:
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 5.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 4.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 3.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 2.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI !
 
izvor: index.hr, radio 101.hr
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10077"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]