Velika većina “tražitelja azila” koji stižu u Europu ne vraćaju se u svoje zemlje nakon što im se odbije zahtjev za azilom, navodi se u novoj studiji

Istraživanje koje je naručila nizozemska vlada proučavali su podatke koje je pratio Eurostat, posebno se usredotočivši na migrante koji su stigli iz Sirije, Afganistana, Iraka, Irana, Somalije i Eritreje između 2013. i 2017. godine, piše Der Morgen.

Otkrili su da se samo jedan na pet odbijenih tražitelja azila vraća u svoju zemlju podrijetla, a mnogi jednostavno odlaze u podzemlje, pokušavaju svoju sreću u drugim zemljama ili žive u centrima za azil dulje vrijeme.

“Ako ti ljudi ovdje imaju velike mreže, lako mogu nestati u sjeni ili u paralelnoj ekonomiji” – rekao je profesor migracijskog prava Dirk Vanheule sa Sveučilišta u Antwerpenu.

Stope povratka u domovine variraju u velikoj mjeri o zemlji, što ukazuje na to da su vladine politike izravno povezane s time da li se migrant vraća u domovinu nakon službenog odbijanja azila.

Otprilike 25 posto “tražitelja azila” koje je Norveška odbila, vraćaju se u domovinu, dok šokantnih 1,1 posto migranta koje je Italija odbila, se vraćaju u svoje domovine.

Samo se 3,5 posto odbijenih podnositelja zahtjeva u Njemačkoj vraća se kući, jer “oni koji su iscrpili sav pravni status mogu nastaviti živjeti u centrima za azil, primati naknadu i proučavati i raditi pod određenim uvjetima” – objašnjava Der Morgen.

“Zemlje poput Norveške, Velike Britanije i Nizozemske imaju politiku obeshrabrenja osoba koje su bez dozvole boravka, primjerice kroz stroge uvjete za stanovanje i zabranama rada i dobrim diplomatskim odnosima sa zemljama podrijetla ilegalnim azilanata.

Nizozemska plaća i karte onima koji se vrate i daje novac za reintegraciju u domovini.”

Stopa povrata odbijenih azilanata u svoje domovine u ostalim zemljama Europe: Španjolska (2,8%), Francuska (5%), Danska (6,2%) i Belgija (6,5%).

Novi-Svjetski-Poredak.com

Danske vlasti su zaključile su da je situacija u nekim dijelovima Somalije sigurna, te da somalijci više nemaju valjane uvjete za azilom

Nakon pregleda situacije u Somaliji, koja je započela 2017. godine, odobrenja boravka i azila biti će ukinuto za ne manje od 1.000 somalijaca. “Vrijeme je da sada odete kući”, navodi vlada Danske.

“Ako više ne trebate našu zaštitu, i vaš život i vaše zdravlje više nisu u opasnosti u vašoj domovini, naravno, morate se vratiti kući i izgraditi zemlju podrijetla”, izjavila je ministrica za migracije Inger Stojberg za Dr.dk.

Ministrica je također naglasila da je svaki slučaj pažljivo pregledan i da uvijek temelje odluke na činjenicama.

Otkazivanje ili ne obnavljanje odobrenja boravka i azila postalo je moguće jer je Danska 2015. godine promijenila svoj zakon o imigraciji.

Izmjena zakona zapravo je bila usmjerena na Aramejce u svezi s valom zahtjeva za azilom iste godine, ali je također primijenjena i za migrante iz Somalije.

Danska ima sporazum sa Somalijom koja bi kao matična zemlja trebala prihvatiti povratnike u zamjenu za pomoć u izgradnji i jačanju policijskih snaga. Međutim, sporazum vrijedi samo za 12 osoba godišnje.

Somalijcima se nude i velikodušni iznosi, 14.000 eura po odrasloj osobi i 4.200 eura po djetetu, da bi se vratili u svoju domovinu, ali 2017. godine samo 42 imigranta su primila takvu ponudu, a 2018. godine njihov broje je 32.

Novi-Svjetski-Poredak.com

“Ne bi li ti mladići trebali omogućiti svojoj domovini svijetliju budućnost u borbi protiv talibana i terorista ISIS-a?” – pita se švedski povjesničar Lars F. Eklund

Larsove izjave ističu da mladi, većinom muške osobe žele pobjeći od rata. No među tim ljudima je vrlo malo žena, tj. muškaraca je čak preko 90 posto, što bi značilo da su ostavili žene u svojoj zemlji u kojoj već preko 10 godina bijesni rat.

No da li stvarno oni žele pobjeći od rata, ako je u pitanju njihova domovina i njihovi sunarodnjaci?

Da su mladi ljudi u Poljskoj, Norveškoj, Francuskoj i Britaniji pobjegli četrdesetih godina prošlog stoljeća, nacisti bi vjerojatno i dalje vladali Europom.

Kao građanin u neke zemlje imate određene dužnosti. Ako je njihova zemlja disfunkcionalna, u ratu, korumpirana, pod prijetnjom totalitarnih snaga, tada se njihove dužnosti neće smanjivati. One će se samo povećati.

Ne bismo li trebali pomoći ljudima iz Afganistana? Da, naravno da bismo trebali. Ali im trebamo pomoći da obave svoju dužnost prema svojoj domovini, a ne da je izbjegavaju.

Na primjer, kroz vojno i demokratsko obrazovanje, prilikom povratka kući – mogu uspostaviti mir i demokracija u njihovoj zemlji koju je pogodio terorizam, islamizam i kaos.

A oni koji ne žele nositi oružje zasigurno mogu raditi u zdravstvu, hitnim službama i civilnoj zaštiti. Ali što ako ne žele?

Tada se pitamo je li vjerojatno da ljudi koji ne žele pomoći svojoj domovini, gdje njihovi rođaci žive u velikoj nevolji, iznenada postali vjerni, odani i poslušni građani u svojoj novoj domovini. I da li bi se zauzeli za Švedsku, ako bi ju rat ili kriza pogodila jednog dana, ističe Eklund.

Novi-Svjetski-Poredak.com

“Ovo je sve dio paketa mjera kako bi se elite pripremile za veliki rat”

Ruski predsjednik Vladimir Putin izdao je nalog da svi dužnosnici odmah članove svojih obitelji koji žive u inozemstvu vrate kući, zbog straha od izbijanja novog globalnog konflikta.

Kako navode britanski mediji ruski predsjednik je rekao diplomatima na svim razinama da “dovedu rođake kući u domovinu”. To je otišlo dotle, navodi britanski tisak, da je rečeno da svi oni koji imaju kćeri i sinove u stranim školama, vrate svoju djecu u Rusiju iako je nekima već počela školska godina.

Nalog se odnosi na administrativno osoblje, regionalne administratore, zaposlene u zakonodavnim tijelima na svim razinama kao i radnike u javnim korporacijama.

I dok jedni analitičari tvrde da se još ne zna zbog čega je točno donesen ovaj nalog, drugi ukazuju na to da je ovo priprema za “veliki rat”.

Ruski politički analitičar Stanislav Belkovski kaže: “Ovo je sve dio paketa mjera kako bi se elite pripremile za veliki rat”.

Sve ovo se događa nakon nešto više više od tjedan dana od odluke predsjednika Rusije da svaki grad u zemlji održi vježbe u kojima bi sudjelovalo 40 milijuna građana. Cilj je, kako se navodi, uvježbavanje akcija u slučaju nuklearnog rata.

Britanski tisak također podsjeća i da su ruski dužnosnici najavili gradnju nuklearnih bunkera u koji bi moglo biti smješteno 12 milijuna ljudi.
 
(kurir.rs)

Oni su muslimani iz Irana, Afganistana i Pakistana i u svojim zemljama nisu mogli upražnjavati katoličku vjeru. U Njemačkoj ova zajednica raste. U bazenima se vrše masovna pokrštavanja imigranata

Da li to čine iz uvjerenja ili zbog dobivanja azila?

Njemački radio prenosi priču o Irancu Benjaminu (25), koji je postao kršćanin, nakon nekoliko sekundi koje je proveo zaronjen u vodi gradskog bazena u Hamburgu. Krstio ga je svećenik perzijske zajednice. U njegovoj zemlji, onima koji prijeđu u kršćanstvo prijeti smrtna kazna.

Za Benjamina, nakon što je na par sekundi zaronuo u vodu, više ništa nije kao ranije. 25 godišnji Iranac je od sada kršćanin. Kršten je u gradskom bazenu u Hamburgu, piše dw.com.

Benjamin radosno govori da „danas počinje njegov novi život. Sada pripadam Isusu“.

Ovakvu odluku nije donio samo Benjamin. Na rubu bazena u bijelim odijelima na krštenje čeka više od 70 osoba. Samo ove godine je u ovoj zajednici kršteno više od 600 osoba. I druge zajednice bilježe sve veći broj izbjeglica koje traže učlanjenje. Zajednica Svetog Trojstva u Berlinu je prošle godine imala 185 krštenja.

“Zašto živjeti u stahu?”

„Razlozi koji se navode u zahtjevima za promjenu vjere su slični“, kaže svećenik Albert Babajan: „Mnogi kažu da su razočarani islamom“. Benjamin je također razočaran:

„U Iranu sam počeo proučavati različite religije. Tada sam se upitao zašto ja ustvari cijelo vrijeme živim u stahu?“. U Hamburgu se sreo s dvojicom kršćana iz Irana i zahvaljujući njima je pronašao novu zajednicu koja zbog sve većeg broja članova sada traži veće prostorije. I druge zajednice u Njemačkoj navode da su klupe u crkvama sve punije.

Krsni list kao razlog za dobivanje azila?

Za vlasti je krštenje tzv. „samostalno i naknadno stvoren“ razlog za traženje azila. Time i dio biografije tražitelja azila koji mora biti provjeren. Prema navodima Saveznog ureda za migracije i izbjeglice, konfesija tražitelja azila, čak ako je osoba nedavno konvertirala, može biti razlog za lakše dobivanje azila jer mu zbog prelaska na drugu vjeru u njegovoj zemlji prijeti proganjanje. Na kraju se radi o odgovoru na pitanje: krsti li se osoba iz vjerskog uvjerenja ili konvertira samo radi azila? Međutim, kako se to može utvrditi? Crkva i vlasti se uvijek i ne slažu.

Protestantska crkva u Njemačkoj je davno izradila priručnik za župnike koji bi im trebali pomoći u adekvatnom ophođenju sa zahtjevima za krštenjem. U tom priručniku se navodi da je crkva zadovoljna što „biti kršćanin kod ljudi iz zemalja poput Irana, Afganistana i Pakistana, budi posebnu atraktivnost“. S druge strane crkva krštenjem preuzima posebnu ulogu: „ Tražiteljima azila može biti od velike koristi ako ih na saslušanje u državnim službama ili na sudu prate vjerski službenici. Ono što oni tamo doživljavaju predstavnici crkve često ocjenjuju dosta kritično.

Protestantska crkva protiv „provjere vjerske pripadnosti“

Saslušavanja su ponekad vrlo različita. Službenici postavljaju pitanja o vjerskoj pripadnosti, zašto vam je uopće potrebna religija?Ili pitanja poput, koliko dana razdvaja praznike Uskrs i Duhove? Jedna svećenica kaže da je morala svjedočiti da je podnositelj azila aktivan u zajednici tako što je pored njene izjave morala predočiti 30 potpisa njemačkih članova zajednice.

Predstavnici crkve se kroz takva pitanja osjećaju napadnutima. „U osnovi je problematično što se sa državnog mjesta provjerava osnovno djelovanje crkve kojoj se time predbacuje da prilikom dodjele sakramenata ne postupa pažljivo“, mišljenja je svećenik Martens iz Berlina. Protestantska crkva također postavlja pitanje kompetentnosti državnih službi. Provjeru vjerske pripadnosti bi, smatraju odgovorni u crkvi, trebalo izostaviti. Osim toga, potrebno je tačno razjasniti kako će podnositelj zahtjeva za azilom prakticirati vjeru po povratku u svoju domovinu.

Prelazak na drugu vjeru ne sprječava od prisilnog povratka

Pastor Albert Babajan ne sumnja u svoje nove vjernike. Zajednica želi misionare. Prije nego neko bude kršten u perzijskoj zajednici, mora proći višemjesečni vjerski tečaj. U okviru tog tečaja se govori o Bibliji, ali i uči njemački jezik. „Poslije toga ne bude svako kršten, navodi pastor:

„Ako imam dojam da netko ne vjeruje od srca, onda mora još jednom pohađati tečaj“. Većina krštenih osoba nakon prelaska na kršćanstvo ostaju aktivni članovi zajednice.

Međutim, prelazak na kršćanstvo ni u kom slučaju ne sprječava prisilni povratak. U jednoj crkvenoj zajednici u Schleswig-Holsteinu, koja ne želi da se njeno ime navodi, tri tražitelja azila će uskoro biti prisilno vraćena u svoje domovine: „Vrlo sam zabrinuta“, kaže svećenica u crkvi.

Benjamin, koji je nedavno prešao na kršćanstvo, ne želi se vraćati u Iran: „Tamo više za sebe ne vidim mjesto. Samo želim slobodno živjeti“.

Benjamin je svjestan rizika da bi mogao biti prisilno vraćen: „100 posto sam siguran da sam na pravom putu“. Taj put počinje u svlačionici gradskog bazena u Hamburgu.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Službena internet stranica dubrovačke biskupije donosi izjavu dubrovačkog biskupa mons. Mate Uzinića o situaciji s izbjeglicama koju je dao za Soundset Ragusa, a prenijeli su i drugi mediji

Biskup Uzinić o situaciji s izbjeglaicama je govorio i u Dnevniku 3 HRT-a u četvrtak, 27. kolovoza.

Val izbjeglica iz ratne zone u Siriji koji već kucaju na vrata Europe podijelio je proteklih dana dubrovačku i hrvatsku javnost. Dok jedni podsjećaju kako smo ne tako davno i mi napuštali zemlju prognani strahotama rata, drugi negoduju, a internet su preplavili poprilično neugodni komentari.

Podsjetimo kako se često može čuti kako Hrvatska nije zanimljiva azilantima kao krajnja destinacija, no broj izbjeglica iz dana u dan se povećava pa se već moglo čuti iz usta premijera Zorana Milanovića kako je Hrvatska spremna pomoći. Cijelu situaciju za Soundset Ragusu komentirao je biskup dubrovački Mate Uzinić.

Vjerujem da se pitanje bi li trebali primiti ljude koji su u nevolji ne bi se trebalo uopće postavljati. Pri tom se treba sjetiti da smo i mi bili u nevolji i da su nas drugi primili. Pravo je pitanje kako ih primiti, a ja na to teško mogu dati najbolji odgovor.

Mislim da bi sve izbjeglice koji već kucaju na naša vrata trebalo primiti i omogućiti im sve što je potrebno da mogu normalno živjeti u sigurnosti jer oni bježe od nesigurnosti. Mi smo svi pozvani da sa svoje strane napravimo ono što možemo.

Što se tiče drugih koji će sigurno dolaziti smatram osobno da je bolje situaciju rješavati u njihovim domovinama i napraviti sve da oni razlozi koji su ih potaknuli da moraju otići iz svoje domovine nestanu i da se mogu mirno vratiti i nastaviti život u svojoj domovini. To je za sve nas najbolje rješenje – kazao je biskup Uzinić komentirajući dalje pojedine izjave kako bi u Hrvatsku trebali primiti samo katolike.

Premda se nama kao većinom katoličkoj zemlji može svidjeti ideja prema kojoj bi neke zemlje primile samo kršćane, smatram da je to loša ideja i zapravo napast. Mi ne smijemo dijeliti ljude prema tome kojoj vjeri pripadaju već prema tome jesu li potrebni ili nisu. Ovi su potrebni, a to je ujedno krivnja i same Europe – dodao je biskup dubrovački.

U razgovoru za Soundset Ragusu na ovu temu osvrnuo se i na izjave pape Franja koji je između ostalog kazao kako „svi oni koji odbijaju primiti izbjeglice, kao da su počinili ratni zločin.“

Papa jest po tom pitanju jasan. Između ostalog pozvao je nas u Crkvi da prostore koje imamo ne iznajmljivamo i ostavljamo praznima već ih namijenimo onima koji su potrebni.

Dubrovačka biskupija će još razmisliti na koji način može svoje prostore, u slučaju potrebe, staviti na raspolaganje onima koji su potrebni i koji kucaju na naša vrata. Ne smijemo biti zatvoreni i procjenjivati tko nam je bližnji po raznim kriterijima. Jedini kriterij je, je li taj bližnji u potrebi, a to nam treba biti poticaj da sa svoje strane napravimo sve što možemo i kao ljudi te još više kao kršćani, jer smo kao kršćani pozvani na više, dodao je biskup.

I dok se u javnosti mogu čuti komentari kako žene i djeca jesu izbjeglice, ali kako se sposobni muškarci trebaju vratiti i boriti za svoju zemlju biskup Uzinić ističe kako mi nemamo pravo takvo nešto odlučivati.

Teško nam se staviti u njihovu situaciju. Ne smijemo ljude gledati kroz predrasude, trebamo ih upoznati i susresti se s njima, a vjerujem da bi tada imali drugačije mišljenje. Zašto i što znači boriti se, teško je zaključivati iz naše perspektive.

Mi ne možemo najbolje shvatiti njihovu situaciju kao što ni drugi narodi nisu najbolje shvaćali nas u vrijeme rata na ovim prostorima. Ipak, ne smijemo dozvoliti da nam to bude blokada u pomoći ljudima. Ne vjerujem da je rješenje da ostanu stanovnici Europe, već im trebamo pružiti sve što im treba dok se situacija riješi i da se tada mogu vratiti u domovinu – kazao je biskup ističući kako Sirija nije jedini problem.

Nažalost ne samo u Siriji nego i u drugim zemljama Bliskog istoka situacija je takva da više nitko nije siguran, ne želim stvarati teorije zavjere, ali smatram da i Zapad ima poprilično udjela u tome.

Kad je u pitanju sama Sirija, iz osobnog iskustva i razgovora s nekim sirijskim biskupima još od prije nekoliko godina, mogu reći da su svi oni bili protiv intervencije koju je Zapad u Siriji napravio stajući na stranu onih koji su željeli srušiti trenutnu vlast, jer se time izgubila potrebna sigurnost koju su kršćani vidjeli u vlasti koja je do tada štitila njihova prava.

Nakon što se dogodilo opredjeljenje, za nikoga više život u Siriji nije siguran – kaže biskup i dodaje kako se već razmišlja o financijskoj pomoći izbjeglicama koji su već sada na području Srbije.

Pokušat ćemo vidjeti možemo li preko Caritasa osigurati financijsku pomoć za izbjeglice koje su već sada na području Srbije. Naravno, ne smijemo zaboraviti da puno možemo pomoći svojom molitvom. Ne smijemo zaboraviti moliti kako za ljude koji su na putu prema Europi, tako i za nas koji bi ih trebali primiti te za one od kojih bježe da postanu prije svega ljudi, a onda i sve ono drugo što trebaju biti – zaključio je biskup dubrovački Mate Uzinić.
 
(slobodnadalmacija.hr/uredio:nsp)

Hrvatski novinar-istraživač i bivši političar Domagoj Margetić, povodom proslave 20. godišnjice operacije Oluje uputio je otvoreno pismo “pobjednicima” u kojem im je poručio samo jednu riječ – FUJ!

Pismo Domagoja Margetića prenosimo u cijelosti:

“A dok slavimo ratove, o kakvom to miru govorimo? Dok su nam zločini državni praznici, a zločinci nacionalni junaci, o kakvom mi pomirenju i s kim govorimo?

Pobjednici slave pobjede. A slobodni ljudi su jednostavno – slobodni. Slobodnima ne trebaju ni pobjede niti pobjednici, ne trebaju im masovne pompozne, bahate proslave tuđe nesreće. Ne razumiju pobjednici taj stav kontra njihove pobjede. Jer pobjednici su nekako, po definiciji, taoci svojih pobjeda. Ili su pobjednici – ili nisu ništa. Zato ta potreba veličanja njihovih pobjeda. Jer ako im uzmeš tu njihovu „pobjedu“, ne ostaje im više ništa.

I nisu više ništa, ako nisu pobjednici. A slobodnima ne trebaju pobjede da bi bili nešto, ne treba im ta iskompleksiranost pobjedonosnim sindromom. Dok gledam te njihove perverzne pripreme za slavljenje još jednog od tolikih, nebrojenih, balkanskih pobjedničkih mitova, prisjetio sam se jedne moje kolumne iz 2010. godine: „Diferencijacija pameti – Odričem se Hrvatske!“.

A u ovih se pet godina, nažalost, nije promijenilo ništa zbog čega bih požalio što sam se tada odrekao zemlje, koju mi eto nameću kao domovinu. Kao što mi žele nametnuti svoju pobjedu. Kao što mi žele nametnuti, žele mi narediti zahvalnost što su nas „oslobodili“. Kakva ultimativna glupost! Tko uopće koga može ičega ili ikoga osloboditi?! Ne razumiju pobjednici da nas nisu „oslobodili“, nego su nas raspametili, razbaštinili ono malo ljudskosti koja nam je bila preostala, razbaštinili su nas one tri vrijednosti kroz koje smo odrastali i odgajani – sloboda, bratstvo i jedinstvo. Nije mi jasno kako ti naši suvremeni pobjednici misle da eto smiju paušalno to vrijednosti proglašavati jugonostalgičarskim floskulama! Jer kakve su tek floskule njihove priče o pobjedama, o oslobođenju, o nekakvoj nacionalnoj i apsurdnoj državnoj slobodi, kako nama tek neprihvatljivo zvuče te njihove floskule o domovinskom ratu, o svemu tome na čemu oni inzistiraju da im tko zna kako budemo zahvalni.

A ja, ovako slobodan, i oslobođen od svega, jednostavno ne razumijem na čemu i kome to bih trebao biti zahvalan. Nemaju što za jesti, nemaju čime školovati djecu, rade za crkavicu kojom ne mogu platiti niti osnovne mjesečne troškove života, rade a ne primaju plaću, oduzimaju im domove, blokirani su, nezaposleni, ali slave ratove! Još uvijek ih je moguće manipulirati i natjerati da mašu zastavama, da se kunu u grbove, da slave ratove za tamo nekakve „nacionalne interese“. Podilaziti tom njihovom kolektivnom ludilu za mene bi bila izdaja tog mojeg disidentstva kao osobnog životnog opredjeljenja, kao mojeg izbjeglištva savijesti pred njihovom pobjedničkom histerijom. Zamislite rulju koja slavi tamo nekakav „dan zahvalnosti“, a da pritom kao hipnotizirani nisu u stanju razmisliti na čemu to imaju biti zahvalni?

Na čemu biti zahvalan u zemlji u kojoj su ratni zločinci – heroji; u kojoj su ustaški kapelani – sveci; u kojoj su pljačkaši i ratni profiteri – ugledni tajkuni i biznismeni. Zar da demonstracijom ludog naroda pokazujemo koliko smo zahvalni ratnoprofiterskoj eliti što nas je opljačkala i otela nam sve, a mi još pjevamo, mašemo zastavama i plješćemo onima koji su nam to učinili? A ljuti ih kada im kažem – lud narod. No, ne vidim kako bih drugačije sam sebi mogao racionalizirati i argumentirati to njihovo ponašanje.

Oni su nas kao „oslobodili“, a žele mi uskratiti slobodu da kažem što mislim o tom njihovom „oslobođenju“, o toj njihovoj pobjedi. Ako vi imate pravo slaviti, imam vam pravo i moralnu obvezu reći – za mene ta vaša pobjeda, za mene Oluja, i proslava te vaše „pobjede“ i rata nije ništa drugo nego proslava ratnih zločina i ratnog profiterstva. I ništa više. Želite nam zabraniti da i nakon dvadeset godina stvari nazovemo pravim imenom. Zločine zločinima! Pljačku pljačkom! Želite nas kolektivno, prisilom na šutnju, u ovim dvadeset godina pretvoriti u svoje suučesnike u tom ratnom zločinu, pljački, kriminalu i ratnom profiterstvu.

Priznanje te vaše pobjede, za mene bi bio jedini konačni poraz.

Jer ako je to što vi ovih dana slavite – sloboda, onda ću glasno vikati – JEBEŠ SLOBODU! JEBEŠ SLOBODU! Ali vama ne dopire do mozga, niti nakon svih ovih godina, da sloboda i pobjeda nemaju baš puno toga zajedničkog. I upravo ta suštinska suprotstavljenost pobjede i slobode, ta sukobljenost slobode sa svakom pobjedom i svakim pobjednikom, otkriva o kakvom se ovdje ludilu radi. To je ta točka diferencijacije na kojoj se razilazimo – razlika između pobjednika i slobodnih. Vama toliko nejasna i neprimjetna. Vaša se pobjeda toliko razlikuje od moje slobode, upravo po tome što ćete vi zauvijek ostati zarobljenici svojih pobjeda. U jednom ste doduše, u pravu. Ta vaša pobjeda ima ime. Štoviše, više imena. Ta vaša pobjeda ima upravo onoliko imena – koliko je pobijenih i protjeranih u ime te vaše pobjede. Gadi mi se to vaše krvavo slavlje. Neka slave oni koji su na krvi, leševima i ruševinama profitirali. A vi koji im na paradama mašete zastavama i euforično kičete iz svojih gladnih usta, obični ste suučesnici tog njihovog gotovo neprekinutog krvavog, lešinarskog pohoda.

Ne pišem ovo da bih išta promijenio. Svjestan sam da je to nemoguće. Ali u vremenu dominantnih luđaka, možemo se barem distancirati i diferencirati od gomile koja im skandira.

Zato si uzimam lobodu javno reći – Oluja je zločin u kojem su jednu pobijeni, drugi protjerani, treći popljačkani. A vi mi sad pokušajte racionalno objasniti što se tu točno ima slaviti?

A dok slavimo ratove, o kakvom to miru govorimo? Dok su nam zločini državni praznici, a zločinci nacionalni junaci, o kakvom mi pomirenju i s kim govorimo? Protjerali ste organizirano oko 380 tisuća građana ove zemlje i to nazivate pobjedom? I nisu li te militantne proslave vaših pobjeda upravo jasna poruka onima koje ste protjerali da im slučajno ne padne na pamet vraćati se, da za njih ovdje više nema mjesta, da ovo nije njihova zemlja? Jer tko bi se normalan vratio u zemlju u kojoj je dan tog etničkog čišćenja državni praznik?

A tko ste vi, bijedo, da govorite i određujete što je čija zemlja, i što je kome domovina? Fuj!

Svojim ratnim pobjedama pokušavate nadomjestiti umrlu savijest, ako ste je ikada imali. Samo onima bez savijesti može biti tako lako pobjeđivati. I samo onima bez savijesti može biti tako lako slaviti takve pobjede i pobjednike.

Gadi mi se i ova država, i ovo društvo, i ova masa. Ne mogu vam dovoljno uopće uprizoriti koliko vas iskreno prezirem ovako kolektivno lude. Negdje u podsvijesti očito vam je jasno da ne postoji kolektivna sloboda, pa ste možda zato pobjegli u svoje kolektivno ludilo i proglasili ga slobodom, poput onih luđaka zatvorenih po ludnicama koji se proglase isusima, i tko zna kakvim povijesnim, stvarnim ili izmišljenim likovima.

Eto – to je ta vaša sloboda. Jedna velika masovna ludnica koju ste proglasili državom, i kolektivno ludilo koje ste proglasili nacionalnom slobodom. Zato se još jednom mogu samo odreći Hrvatske i uz sav taj prijezir i gađenje viknuti s ulice: Fuj! Vi ćete ionako nastaviti uživati u svojem ludilu, jer kao i svakom luđaku, vama samima sa sobom, tako ludima je baš savršeno dobro. Bez obzira što vas pljačkaju, bez obzira što nemate za život.

Samo, eto, ostaju žrtve te vaše pobjede. Žrtve kojima još uvijek nismo rekli obično, ljudsko, od srca – oprosti. Žrtve kojima ne dopuštamo niti da budu obilježena imena, jer se bojite ako negdje ispišemo imena tih žrtava ta će vaša pobjeda dobiti taj krvavi, lešinarski, prljavi identitet ratnog zločina. I ma koliko bježali od toga, vašu će pobjedu tada proganjati imena kojima ste ispisali taj svoj pobjednički pohod.

Zato za kraj samo mogu reći Oprosti, molim te – svakoj žrtvi tih pobjeda, ako su pobjeđivane i u moje ime. Oprosti. I moje je krivnje puno u tome. Jer kao mnogi, možda, nisam učinio dovoljno da pružim otpor toj njihovoj pobjedi. Oprosti. I samo se mogu bez riječi nakloniti onima koje ste pobijedili.

Nemate pojma koliko ste nas porazili tom svojom pobjedom”, napisao je Margetić.
 
(Domagoj Margetić,telegraf,sbperiskop.net/uredio:nsp)

Ako odmah na početku teksta iz rasprave izbacimo srbočetničku zavjeru ili da autora proglasimo četnikom i jugokomunjarom što je prilično težak zadatak za zadrte nacionaliste, mogli bi se zateći u zrakopraznom prostoru sulude državne logike, besramne i licemjerne politike rodjačkog usmjerenja i katastrofalnog saznanja da živimo u državi koja nije vrijedna ni hračka

Danima se drvi po medijima o veličanstvenoj proslavi dvadesete obljetnice “Oluje”, a glavni akteri organizacije te stupidne parade u kojoj se slavi rat (pobjeda u ratu ako vam je milije), međusobno se natječu tko će prodati građanim što bolju patos nacionalističku foru.

Tuđmanovi kipovi niču kao gljive poslije kiše, Karamarko je već odavno teleportiran u 1941. godinu i zapovjeda Jasenovcem, Milanović bi valjda za pobjedu na izborima objavio rat Sloveniji da može, Kolinda je obišla sve štale i kokošinjce u državi, branitelji su za svoje braniteljske mirovine spremni izvesti i državni udar, a sve pod parolom domoljublja, državni paraziti stavljaju novi premaz vazelina samo da što lakše kliznu u svoje omiljene rupice, dočim obični croaticus-domesticus građanin već 25 godina od osnutka ove države i dalje puši isti štos sa zastavom, oružjem i domovinom.

Zašto mimohod, a ne vojna parada?

Osim činjenice da bi se netko mogao dosjetitit pa vojnu paradu usporediti sa gay paradom, mimohod je ustvari najprimjereniji naziv ovog cirkusa koji svoju ishodišnu točku ima u smrti, nesreći i najgorem obliku ljudske katastrofe…osim ratne pobjede tu se ustvari nema šta slaviti.

Organiziran je mimohod, dakle, oni će hodati mimo nas što je već samo po sebi dovoljno da shvatimo apsurdnost samog čina, a osim činjenice da oni već 25 godina ove države hodaju i žive mimo nas, treba napomenuti da nas i normalan život već 25 godina mimoilazi tako da je ovo višedimenzionalni mimohod.

Slavimo zveckanje oružja, a usput slavimo i činjenicu da smo već 25 godina sačuvali živu glavu na ramenima pored ovakvih luđaka kojima je rat, oružje i smrt veća čast od normalnog i civiliziranog života.

Napali nas Srbi, a zatukli nas naši Hrvati

Računajmo samo u 25 godina ove države 25 novorođenih generacija i recimo da je prosjek novorođene djece svake godine u Hrvatskoj 40 000. Kada pomnožimo 40 000 sa 25 godina dobijemo impresivnu brojku od 1 000 000 novih građana u ovih 25 godina samostalne Hrvatske, koji su ni krivi ni dužni osuđeni na propast života u pokradenoj i devastiranoj državi čiji su prvoborci ginuli samo za beneficije svojih preživjelih suboraca i onih koji će kasnije parazitirati na sustavu braniteljskih mirovina i čiji su predstavnici naroda sustavno radili na tome da si urede državu po vlastitoj mjeri, ne mareći za građane koji su i okosnica same države i bez kojih sve ovo ne bi ni postojalo.

Kada uzmemo ove krnje parametre kao validne (generacije prije ne računamo jer njih je odavno mimoišao normalan život), dolazimo do saznanja da mimohod ustvari nije odavanje počasti palima za slobodu Hrvatske, da nije proslava veličanstvene pobjede, već je podsjetnik, upozorenje svim građanima da će ako se ikada pobune protiv ovog robovlasničkog sustava, ovog izrabljivanja i prevare stoljeća naletiti, sudariti se sa vojnom silom koja je tu da štiti njih…ne nas, jer mi od samostalne Hrvatske nemamo ništa osim činjenice da služimo sustavu koji na našim leđima, našim životima prilično lagodno živi i već 25 godina izrabljuje građane u slavu svoje ratne pobjede.

Da ne trošimo dragocjene retke na 200 bogatih obitelji, neka ih i neka se uguše u pustim milijunima da bog da.
Da ne trošimo previše energije na lažne branitelje, neka ih se pokoljenja srame.

Da ne bauljamo bespućima nepotizma, rodjačkog uhljebljivanja, veza i poznastava državnih parazita, neka ih i neka im, jadni su i ne znaju bolje.
Da ne gubimo vrijeme na agresiju Srbije diljem Jugoslavije pa i Hrvatske, kusaju danas ono što su sijali.

Da ne trošimo živce na činjenicu da je čitav rat bio jedna velika namještaljka složena samo u svrhu velike pljačke, neka im njihove zastave, himne i vjera, jebe nam se za to, prisjelo je nama, a prisjeda polako i onima koji su u ime toga sjebali tuđe i vlastite živote.

Ali zar je doista bilo toliko teško uzeti manje, ukrasti umjerenije, živjeti usklađenije sa većinom i iskazati minimum razuma da se shvati da vrč ide na vodu dok se ne razbije?
Odgovor je vrlo jednostavan…da, bilo je teško, teško je i ustvari je nemoguće da ti agresori normalnog života shvate da građanstvo nije tu da servisira njihove parazitske namjere već da servisira sustav koji će omogućiti svakom građaninu život koji je u skladu sa civilizacijskim normama 21. stoljeća.

Traži račune i ulovi kune!

U duhu dijabolične ideje da je smotra vojne sile i defiliranje iste kroz grad, nešto ćemu bi se narod trebao veseliti i nešto što bi u svakom građaninu trebalo izazvati ponos i veselje, državni lumeni su zamislili, obzirom da ovako očita pizdarija prolazi, da bi bilo genijalno da građani krenu cinkati i prokazivati svoje sugrađane koji im ne izdaju račun za određenu uslugu.

Za 25 000 kuna koliko iznosi nagrada koju će neki naivac dobiti putem nagradnog izvlačenja za cinkanje, znači, čak neće ni dobiti nagradu nego tek nakon cinkanja ulazi u bubanj sa ostalim cinkarošima, pa koga strefi taj je baja. Dakle, osim činjenice da mi plaćamo nadležne službe koje očito ne mogu izvršiti posao za koji su plaćene, država je zamislila da se i međusobno drukamo i radimo posao za koji ih mi plaćamo.

Kada se prosječan građanin susretne sa ovako monumentalnim sranjem od države u kojoj živi i kada shvati da je sustav tako jadan da ne može čak ni samostalno servisirati vlastito financiranje kroz poreze koji nisu mali i kad pozivaju građane da se moralno unakaze pretvarajući se iz koliko toliko časnih ljudi u prokazivače, drukere i cinkaroše, a samo zato da bi državni paraziti skupili koju kunicu više za svoje političke pozicije, onda suluda ideja da će ovdje ikada zavladati jednaki zakoni za sve i da će biti bolje postaje utopija.

Da mi živimo u državi koja skrbi o svojim građanima, da je samostalnost Hrvatske dovela do toga da se građani uvedu u bolji i pravedniji sustav jer kao onaj je bio loš, da se građanima nije poljuljalo povjerenje u državu i sustav silnim pljačkama, tajkunizacijom i prodajom zajedničke imovine onda bi mimohod imao smisla, ali to onda ne bi bio mimohod već vojna parada.

Osim toga, građani bi sami i bez poticanja na cinkarenje od strane Vlade RH-a prijavljivali prekršitelje zakona jer bi suštinski voljeli državu u kojoj žive, ali prije svega sustav koji im omogućuje život dostojan čovjeka.

Nije Vladi RH-a palo na pamet da organiziraju nagradnu igru u kojoj bi građani drukali poslodavce koji isplaćuju plaće radnicima pola na ruke, a minimalac na račun i tako da doskoče sivoj ekonomiji, a nije takvih poslodavaca zanemariv broj u Hrvatskoj.

Ako znamo da Hrvatsku godišnje posjeti cca 11 milijuna turista i da su prihodi od turizma 7 milijaradi eura, onda se doista treba praviti ober blesav i glup na činjenicu da ta vojska konobara, kuhara, sobarica, čistačica, recepcionera i turističkih vodiča radi upravo po dobro smišljenom sustavu minimalac na račun, a ostatak na ruke.
Država i nadležne službe to prešutno odobravaju i od toga namjerno okreću glavu jer im nije u interesu da to dovedu u red, a ako netko doista misli da se 7 milijardi eura prikupi uz plaćanje radnika po zakonu tj. puna plaća na račun, onda sa takvim likovima doista nešto nije uredu u glavi.

U svakom turističkom mjestu na našoj obali, na prste jedne ruke mogu se prebrojati oni koji poštuju zakone, ali da ne duljimo, neka nam nadležni objasne tko u turizmu radi po 10, 12, 15 sati na dan za 2423,64 kn mjesečno i kako im nije palo na pamet da u 25 godina ove države doskoče tom problemu.
Odgovor je kristalno jasan…plaće na minimalcu znače i manje mirovine, okretanje glave od ovog očitog izrabljivanja radnika stvara privid da mi imamo kakvu takvu ekonomiju jer bi u protivnom pod teretom suludih poreza u startu 50% poslodavaca zatvorilo svoje obrte, a to bi opet vodilo manjem prihodu u državnoj blagajni i zato je bolje se pravimo blesavi.

Samostalna Hrvatska je propali projekt i samo još jedna država u našim životopisima

Svi smo imali ili imamo bake i dide koji su promijenili minimalno tri države u kojoj su živjeli, od Austrougarske, kraljevine Jugoslavije, NDH-a, fašističke Italije, SFRJ, pa do samostalne Hrvatske, a ista sudbina čeka i nas. Da nisu pohlepnici željeli još i koš možda bi ova “bajka” i potrajala, ali danas 25 godina od samostalnosti, 20 godina od “Oluje” možemo slobodno zaključiti da je kraj sve bliže, a njihov mimohod…pa mimohod im je zadnja slamka spasa.

Mimohod im služi samo kao sredstvo zastrašivanja građana, podsjećanje onima koji bi pomislili pobuniti se protiv te kriminalne bande da će najebati i da će im se ako budu neposlušni organizirati neki novi pičvaj…za neke nove ideale, za bolje sutra, za neku novu malu Švicarsku.

Dok se bude marširalo u slavu noževa kako kaže Balašević, dok represivni aparat bude prešetavao i pokazivao silu po Zagrebu i kasnije Kninu jedan će konobar, kuhar, čistačica, sobarica, recepcioner ili turistički vodić pročitati ovaj tekst i shvatiti će da su ga gadno zajebali, a to je početak njihovog kraja.

Jebeni su ti mimohodi…Vi mimo nas, a mi mimo Vas.
 
(piše: Branko Rafajac,kontraportal.com/uredio:nsp)

Podsjećamo se dio intervjua poznatog ruskog disidenta i filozofa Aleksandra Zinovjeva (1922-2006), koji je dao pred svoj ​​povratak iz Njemačke u Rusiju. Razgovor s novinarom francuskog lista Figaro vođen je 24. srpnja 1999. godine u Berlinu

Nakon kraha komunizma osnovni predmet vašeg istraživanja postao je zapadni sustav. Zašto?

- Zato što se dogodilo ono što sam predvidio: pad komunizma doveo je do raspada Rusije.

Proizlazi da je borba protiv komunizma prikrivala želju za uništenjem Rusije?

- Upravo tako. To govorim zato što sam u svoje vrijeme bio nevoljni sudionik te za mene sramotne akcije. Rusku katastrofu su htjeli i programirali ovdje, na Zapadu. Čitao sam dokumente, sudjelovao u istraživanjima koja su pod vidom ideološke borbe ustvari spremala pogibiju Rusije. To je za mene postalo toliko nesnosno da više nisam mogao biti u taboru onih koji uništavaju moj narod i moju zemlju. Zapad mi nije stran, ali gledam na njega kao na neprijateljsku silu.

Danas mnogi bivši sovjetski disidenti govore o svojoj ranijoj domovini kao o zemlji prava i demokracije. I sada, kada je ta točka mišljenja postala općeprihvaćena na Zapadu, vi je pokušavate opovrgneti. Nema li tu proturječnosti?

- Za vrijeme Hladnog rata demokracija je bila oružje u borbi protiv komunističkog totalitarizma. Danas mi shvaćamo da je epoha Hladnog rata bila trenutak kulminacije u povijesti Zapada. U to vrijeme Zapad je imao sve: rast blagostanja koji je bio bez presedana, istinsku slobodu, nevjerojatan socijalni progres, ogromna znanstvena i tehnološka otkrića. Ali, u isto vrijeme, Zapad se neprimjetno mijenjao.

Stidljiva integracija razvijenih, započeta u to vrijeme, bila je u suštini preteča internacionalizacije gospodarstva i globalizacije vlasti, čiji smo svjedoci danas. Integracija može poslužiti rastu općeg blagostanja i da ima pozitivne posljedice ako, primjerice, ona zadovoljava legitimne težnje bratskih naroda za ujedinjenjem. Ipak, ta integracija o kojoj se govori bila je od početka smišljena kao vertikalna struktura, strogo kontrolirana od nacionalne vlasti. Bez uspješno izvedene ruske kontrarevolucije protiv sovjeta Zapad nije mogao krenuti ka globalizaciji.

Znači, uloga Gorbačova nije bila pozitivna?

- Gledam na stvari iz nešto drugačijeg kuta. Unatoč uvriježenom mišljenju, sovjetski komunizam nije propao iz unutarnjih razloga. Njegovo uništenje je najveća pobjeda u povijesti Zapada. Tiha pobjeda koja, ponavljam, omogućuje uspostavljanje planetarne vlasti. Kraj komunizma označio je i kraj demokracije. Današnja epoha je ne samo postkomunistička ona je i post-. Danas smo svjedoci demokratskog totalitarizma ili, ako hoćete, totalitarne demokracije.

Zar vam to ne zvuči malo apsurdno?

- Nimalo. Za demokraciju je potreban pluralizam, a pluralizam predviđa postojanje najmanje dvije manje-više ravne sile, koje se između sebe bore i zajedno utječu jedna na drugu. Za vrijeme Hladnog rata bila je svjetska demokracija, globalni pluralizam, unutar kojeg su postojala dva suprotstavljena sustava: kapitalistički i komunistički. Kao i nejasna, ali ipak struktura onih država koje se nisu mogle svrstati u prve dvije skupine. Sovjetski totalitarizam je bio prijemčiv za kritike koje su dolazile sa Zapada. Sa svoje strane, Zapad se nalazio pod utjecajem SSSR, posebno preko vlastitih komunističkih partija. Danas živimo u svijetu gdje vlada jedna jedina sila, jedna ideologija i jedna proglobalistička partija.

Sve to uzeto zajedno, počelo se formirati još u vrijeme Hladnog rata, kad su se postupno u najrazličitijim oblicima pojavile superstrukture: komercijalne, bankarske, političke i informacijske organizacije. Bez obzira na razne sfere djelatnosti, ove snage je objedinjavala njihova transnacionalna suština. Padom komunizma one su počele upravljati svijetom. Na takav način zapadne zemlje su se našle u nadređenom položaju, ali, zajedno s tim, one se nalaze u podređenom položaju jer postupno gube svoj suverenitet u korist toga što ja zovem naddruštvom. Planetarno naddruštvo čine komercijalne i nekomercijalne organizacije, čiji utjecaj izlazi daleko iz okvira pojedinačnih država. Kao i druge zemlje, zapadne države potčinjene su kontroli ovih nadnacionalnih struktura. I to zato što je suverenitet država također bio neotuđivi dio pluralizma, a to znači i demokracije u planetarnom okviru. Sadašnja vladajuća nadvlast guši suverene države. Europske integracije, koje se otvaraju pred našim očima, također vode nestajanju pluralizma unutar tog novog konglomerata u korist nadnacionalne vlasti.

Zar vam se ne čini da su Francuska ili Njemačka i dalje demokratske države?

- Zapadne zemlje su upoznale pravu demokraciju za vrijeme Hladnog rata. Političke partije su imale istinske ideološke razlike i različite političke programe. Organizacije tiska su se isto veoma razlikovali jedni od drugih. Sve je to utjecalo na život običnih ljudi i vodilo rastu njihovog blagostanja. Sada je tome došao kraj. Demokratski i razvijeni kapitalizam sa socijalno orijentiranim zakonodavstvom i jamstvima sigurnosti bio je umnogom obavezan postojanjem straha od komunizma. Nakon pada komunizma u zemljama Istočne Europe, na Zapadu je počeo masivni napad na socijalna prava građana. Danas socijalisti koji se nalaze u vlasti u većini zemalja Istočne Europe vode politiku demontaže sustava socijalne zaštite, politiku uništavanja svega što je socijalističko, a što je postojalo i u zemljama kapitalizma.

Na Zapadu nema više političke snage sposobne da zaštiti obične građane. Postojanje političkih partija je čista formalnost. Svakim danom među njima će biti sve manje i manje razlika. Rat na Balkanu je bio svakakav samo ne demokratski. Ipak, njega su vodili socijalisti, koji su nekad bili protivnici takvih vrsta avantura. Ekologisti, koji se također nalaze u vlasti u nekim zemljama, također su pozdravili ekološku katastrofu izazvanu bombardiranjem NATO. Oni su se čak usudili tvrditi da bombe koje sadrže osiromašeni uran ne pretstavljaju opasnost za okoliš iako pri njihovom aktivirnju vojnici oblače specilne zaštitne kombinezone. Tako demokracija postupno nestaje iz društvene organizacije zapadnih zemalja. Svuda se širi totalitarizam jer nadnacionalna struktura nameće državama svoje vlastite zakone. Taj nedemokratski dodatak odaje naređenja, uvodi sankcije, organizira embargo, baca bombe, mori glađu. Čak mu se i Clinton potčinjava. Financijski totalitarizam potčinio je sebi političku vlast. Hladnom financijskom totalitarizmu tuđe su emocije i sažaljenje. U usporedbi s financijskom diktaturom, politička diktatura se u potpunosti može smatrati ljudskom. Unutar najsurovijih diktatura bio je moguć nekakav otpor. Protiv banaka je nemoguće ustati.

A što je s revolucijom?

- Demokratski totalitarizam i financijska diktatura isključuju mogućnost društvene revolucije.

Zašto?

- Zato što oni ujedinjuju grubu svemoćnu vojnu silu s financijskim gušenjem u planetarnom okviru. Svi revolucionarni prevrati su dobivali nekad podršku izvana. Sad je to nemoguće pošto više nema i neće biti suverenih država. Štoviše, na najnižoj društvenoj ljestvici klasa radnika je zamijenjena klasom nezaposlenih. A što žele nezaposleni? Posao. Zato su oni u lošijoj poziciji od klase radnika iz prošlosti.

Svi totalitarni sustavi su imali svoju ideologiju. Kakva je ideologija ovog novog društva koje vi nazivate postdemokratskim?

- Najutjecajniji zapadni teoretičari i političari smatraju da smo ušli u postideološko epohu. To je zato što pod slovom “ideologija” oni podrazumijevaju komunizam, fašizam, nacizam itd. Ustvari, ideologija, nadideologija zapadnog svijeta koja se razvijala tijekom posljednjih pedeset godina, mnogo je jača od komunizma ili nacional-socijalizma. Zapadnom građaninu mnogo više ispiru mozak nego što su običnom sovjetskom čovjeku posredstvom komunističke propagande. U području ideologije glavne nisu ideje, već mehanizmi njihovog širenja. Moć zapadnih medija npr. nerazmjerno je veća od najjačeg sredstva propagande Vatikana u vrijeme njegove najveće moći.

I to nije samo film, literatura, filozofija – sve poluge vlasti utjecaja i sredstava širenja kulture u najširem smislu riječi rade u tom smjeru. Na najmanji znak, sve što radi u toj sferi tako jednodušno reagira da nevoljko dolazi misao o zapovijedima koje dolaze iz jedinstvenog izvora vlasti. Na kraju, umjesto da se osuđuju političari i generali NATO za njihovo kršenje svih postojećih zakona, najveći broj zapadnih građana je uvjeren da je rat protiv istočnih zemalja bio potreban i pravičan. Zapadna ideologija kombinira i miješa ideje ovisno od svojih potreba. Jedna od takvih ideja – zapadne vrijednosti i način života su najbolji na svijetu iako za većinu ljudi na planeti te vrijednosti imaju pogubne posljedice. Probajte uvjeriti Amerikanca da će te vrijednosti biti pogubne za Rusiju.

Nećete uspjeti. Oni će i dalje buditi tezu o univerzalnosti zapadnih vrijednosti, prateći na takav način jedan od kamena temeljaca principa ideološkog dogmatizma. Zapadni teoretičari, političari i mediji apsolutno su uvjereni da je njihov sustav najbolji. Upravo zato oni ga bez svake sumnje i sa mirnom savješću nameću čitavom svijetu. Zapadni čovjek, nositelj tih najboljih vrijednosti, na takav način postaje novi nadčovjek. Na termin je stavljen tabu, ali se sve svodi upravo na to. Naravno, ova pojava trebalo bi znanstveno da se proučava. Ipak, mogu primijetiti, u nekim područjima sociologije i povijesti postalo je krajnje teško provoditi znanstvena istraživanja. Znanstvenik koji odjednom pokazuje želju da izučava mehanizme demokratskog totalitarizma suočava se s velikim teškoćama. Od njega prave prognanika. Sa druge strane, te čija istraživanja služe vladajućoj ideologiji zatrpavaju grantovima, a izdavačke kuće i mediji bore se za pravo suradnje s tim autorima. To sam osjetio na vlastitoj koži kad sam predavao i radio kao istraživač na stranim sveučilištima.

Zar u toj nadideologiji, koju ne volite, nema tolerantnosti i uvažavanja bliskih?

- Kad slušati predstavnike zapadne elite, sve vam se čini tako čistim, velikodušnim, punim poštovanja prema ljudima. Radeći to, oni primjenjuju klasično pravilo propagande: prikrivaju stvarnost slatkim riječima. Ipak, dovoljno je samo uključiti televizor, otići u kino, otvoriti bestseler ili poslušati popularnu glazbu kako bi se uvjerilo u suprotno: širenje kulta surovosti, seksa i novca je bez presedana. Blagorodne riječi trebaju sakriti ta tri stupa (postoje i drugi) totalitarne demokracije.

A što je s ljudskim pravima? Zar ih na Zapadu ne poštuju najviše?

- Danas se ideja ljudskih prava sve više nalazi pod pritiskom. Čak i broj ideoloških teza, po kojima se ova prava dobivaju rođenjem i ne mogu biti oduzeta, danas ne mogu izdržati preliminarnu ozbiljnu analizu. Ja sam spreman zapadnu ideologiju podvrgnem istoj takvoj znanstvenoj analizi kakvu sam primijenio na komunizam. Ali to je dug razgovor i nije za današnji intervju.

Da li zapadna ideologija ima ključnu ideju?

- Ideja globalizacije. Drugim riječima, vladavina svijetom. A, pošto je takva ideja doboljno neugodna, ona se prekriva općim frazama o ujedinjenju planete, o transformaciji svijeta u jednu integracijsku cjelinu. U stvarnosti, Zapad je sad pristupio strukturnim promjenama u planetarnom okviru. S jedne strane, zapadno društvo vlada nad čitavim svijetom, a, s druge strane, ono samo se transformira po vertikali, s nadnacionalnom vlašću na samom vrhu piramide.

Svjetska vlada?

- Ako hoćete, da.

Vjerujete li u to? Zar to ne znači biti žrtva glupe fantazije o svjetskoj zavjeri?

- Kakva zavjera? Nema nikakve zavjere. Svjetskom vladom upravljaju rukovoditelji svima dobro poznatih nadnacionalnih komercijalnih, financijskih i političkih struktura. Prema mojim procjenama, to naddruštvo koje danas upravlja svijetom već broji oko pedeset milijuna ljudi. Njegov centar su SAD. Zemlje Zapadne Europe i neki bivši azijski “zmajevi” čine njegov biznis. Ostale zemlje se nalaze pod vlašću stroge financijsko-gospodarske hijerarhije. To je realnost. Što se tiče propagande, ona smatra poželjnim stvaranje svjetske vlade pod kontrolom svjetskog parlamenta, pošto je svijet veliko bratstvo. Sve su to priče namijenjene publici.

I Europski parlament, također?

- Ne, pošto Europski parlament postoji. Ali treba biti naivan pa vjerovati da je Europska unija bila rezultat dobre volje vlada čije zemlje ulaze u njen sastav. Europska unija – to je oružje za uništenje nacionalnih suvereniteta. Ona je dio projekta koji su stvorile nadnacionalne organizacije.

Europska suradnja promijenila je ime poslije raspada Sovjetskog Saveza i počela se zvati Europska unija. Po ugledu na boljševike, rukovoditelji Europske unije nazivaju se komesarima. Kao i boljševici, oni se nalaze na čelu komisija. Posljednji predsjednik je bio “izabran”, kao jedinstveni kandidat …

Ne treba zaboravljati da se proces socijalne organizacije potčinjava određenim zakonima. Organizirati milijun ljudi – to je jedno, organizirati deset milijuna – to je drugo, dok je organizirati sto milijuna ljudi – najteži zadatak. Organizirati petsto milijuna ljudi je zadatak kolosalnih okvira. Treba stvoriti nove administrativne organe, obučavati ljude koji će njima upravljati i osigurati im kontinuiran rad. To je primarni zadatak. Ustvari, Sovjetski Savez je bio klasični primjer mnogonacionalnog konglomerata na čijem čelu se nalazila nadnacionalna upravljačka struktura. Europska unija želi dobiti bolje rezultate od Sovjetskog Saveza. To je u potpunosti opravdano. Još prije dvadeset godina bio sam iznenađen time što su tzv. defekti sovjetskog sustava bili još razvijeniji na Zapadu.

Koji na primjer?

- Planiranje. U zapadnim gospodarstvima se beskonačno više planira nego što se nekad planiralo u ekonomiji SSSR. Zatim birokracija. U Sovjetskom Savezu je od 10-12 posto aktivnog stanovništva radilo u sferi državne administracije i upravljanja. U SAD takvih radnika je 16-20 posto. Ipak, SSSR su kritizirali upravo zbog njegove planske ekonomije i rotacije birokratskog aparata. U Centralnom komitetu KPSS radilo je 2.000 ljudi. Brojnost aparata Komunističke partije dolazila je do 150.000 radnika. Danas na Zapadu možete naći desetke, čak stotine poduzeća iz industrijskog i bankarskog sektora koja zapošljavaju mnogo više ljudi. Birokratski aparat sovjetske Komunističke partije bio je zanemarivo mali u usporedbi s personalom krupnih zapadnih transnacionalnih korporacija. Treba priznati: u SSSR se loše upravljalo upravo zbog nedostatka administrativnog osoblja. Trebalo je imati dva-tri puta više administrativnih radnika. Europska unija odlično shvaća ove probleme i zato ih uzima na znanje. Integracija je nemoguća bez postojanja impresivnog administrativnog aparata.

To što vi govorite ne poklapa se s idejama liberalizma, kojeg propagiraju europski rukovoditelji. Ne mislite li da je njihov liberalizam samo ukras?

- Administracija ima tendenciju velikog uvećanja, što je opasno za nju. Ona to zna. Kao i bilo koji organizam, ona nalazi vlastite protuotrove za nastavak normalnog funkcioniranja. Privatna inicijativa – jedan je od njih. Drugi protuotrov je društvena i individualna moralnost. Primjenjujući ih, vlast se bori s tendencijama koji vode ka samouništenju. Zato je ona izmislila liberalizam kako bi izgradila protutežu svojoj vlastitoj rotaciji. Ipak, biti danas liberalom – apsurdno je. Nema više liberalnog društva. Liberalna doktrina nikako ne odgovara realnosti epohe koncentracije kapitala bez presedana u povijesti čovječanstva.

Kretanje kolosalnih financijskih sredstava nikako ne odgovara interesima pojedinačnih država i naroda, kojeg čine individualci. Liberalizam podrazumijeva osobnu inicijativu i preuzimanje financijskih rizika na sebe. Danas za svaki posao treba novac, kojeg pružaju banke. Te banke, čiji broj se postupno smanjuje, vode politiku koja je, po svojoj prirodi, diktatorska i dirigentska. Vlasnici poduzeća su im predati na milost jer se sve potčinjava kreditu, znači nalaze se pod kontrolom financijskih organizacija. Važnost individualaca – osnova liberalizma – smanjuje se iz dana u dan. Danas nema značaja tko upravlja ovim ili onim poduzećem, ovom ili onom zemljom: Bush ili Clinton, Cole ili Schroeder, Chirac, koja je razlika?

Totalitarni režimi XX stoljeća su bili vrlo surovi, što se ne može reći za zapadnu demokraciju.

- Glavno je – ne metodi, ali da dobiveni rezultati. Da navedem primjer? Tijekom borbe s nacističkom Njemačkom, SSSR je izgubio 20 milijuna ljudi i pretrpio kolosalnu materijalnu štetu. Tijekom Hladnog rata, rata bez bombi i pušaka, gubici u svim aspektima su bili mnogo veći. Za posljednjih deset godina životni vijek Rusa se smanjio za deset godina. Smrtnost katastrofalno nadilazi rađanje. Dvije milijuna djece ne spava kod kuće. Pet milijuna djece školske dobi ne ide u školu. Registrirano je 12 milijuna narkomana. Alkoholizam je postao univerzalan. Čak 70 posto omladine nije sposobno za vojnu službu uslijed različitih fizičkih nedostataka. Eto izravnih posljedica Hladnog rata, poslije kojeg je došao prelazak na zapadni način života. Ako se tako nastavi, stanovništvo države će se u početku brzo smanjiti sa 150 na 100 milijuna, a onda i na 50 milijuna. Demokratski totalitarizam će prevladati ranije totalitarne režime.

Po nasilju?

- Narkotici, alkoholizam, loša prehrana i SIDA imaju veću učinkovitost od vojnog nasilja. Nakon kolosalnog uništavanja u Hladnom ratu, Zapad je izmislio “mirovni rat”. Kampanja na Bliskom istoku su dva primjera kolektivnog kažnjavanja i uzvratnih dionica isključivo velikih razmjera, kojima propagandna mašina daje smisao “blagorodnog djela” ili “humanitarnog rata”. Usmjeravanje nasilja protiv samih žrtava – to je druga tehnologija. Primjer njene upotrebe je ruska kontrarevolucija iz 1985. godine. Međutim, raspirujući rat u Jugoslaviji, zemlje Zapadne Europe povele su rat protiv same sebe.

Bez obzira na njezin nuklearni potencijal?

- Nuklearni arsenal Rusije je ogroman, ali je zastario. Osim toga, Rusi su moralno razoružani i gotovi na kapitulaciju. Čini mi se da će 21. stoljeće po stravičnosti prestići sve što je čovječanstvo vidjelo do sada. Razmislite samo o nadolazećem globalnom ratu s kineskim komunizmom. Za pobjedu nad tako gusto naseljenom zemljom potrebno je uništiti 10-20 milijuna ljudi, a negdje i 500 milijuna. Danas je to potpuno moguće, imajući u vidu razinu razvoja postignuća propagandne mašinerije. Naravno, u ime slobode i ljudskih prava. Jedino ako neka PR-organizacija ne izmisli novi, ništa manje plemeniti razlog.

Vama se ne čini da ljudi mogu imati vlastito mišljenje, da mogu glasovati i na takav način se samostalno izražavati?

- Prvo, ljudi već sada malo glasuju, a kasnije će još manje. Što se tiče javnog mnijenja, na Zapadu ga formiraju sredstva masovnih informacija. Sjetite se Španjolskog rata. Dobrovoljci su dolazili iz svih krajeva svijeta kako bi ratovali na jednoj ili drugoj strani. Sjetite se Vijetnamskog rata. Sada su ljudi toliko hladni da reagiraju isključivo tako kako očekuju vlasnici propagande.

SSSR i Jugoslavija su bile najviše multietničke države na svijetu, i, bez obzira na to, bile su uništene. Vidite li vezu u rušenju multietničkih zemalja, s jedne strane, i propagande multietničnosti, s druge?

- Sovjetski totalitarizam je stvorio istinsko mnogonacionalne i multietničko društvo. Upravo su zapadne demokrate uložile nadčovečanski propagandne napore za raspirivanje raznih vidova nacionalizma jer je za njih raskol SSSR bio najbolji način za njegovo uništenje. Takav mehanizam je proradio i u Jugoslaviji. Njemačka se uvijek zalagala za likvidaciju Jugoslavije. Budući ujedinjena, Jugoslavija se mogla suprotstaviti. Suština zapadnog sustava se ogleda u podjeli kako bi se bolje mogli uspostavljati svoji zakoni u svim zemljama odjednom, gdje bi one same istupale u svojstvu vrhovnog suca. Nema nikakvih razloga da se ne vjeruje da slična tehnologija neće biti primijenjena i u podjeli Kine u budućnosti.

Na vas je veći dojam izazvala učinkovitost američkog vojnog arsenala u Jugoslaviji?

- Po svemu, rukovoditelji novog svjetskog poretka izabrali su strategiju permanentnog nasilja. Jedan za drugim će sada izbijati lokalni konflikti kako bi ih mašinerija “mirovnog rata”, koju smo već vidjeli na djelu, gušila. U suštini, to može biti tehnologija upravljanja čitavom planetom. Zapad kontrolira veći dio prirodnih resursa Zemlje. Njegovi intelektualni resursi milijun puta nadilaze resurse ostatka svijeta. Ta ogromna superiornost uvjetovana je hegemonijom Zapada u području tehnologija, umjetnosti, sredstava masovnih informacija, informatike, znanosti, a sada slijedi i prevladavanje u svim ostalim sferama. Bilo bi suviše jednostavno samo zavladati svijetom. Oni trebaju upravljati njime. Upravo ovaj fundamentalni problem pokušavaju sada riješiti Amerikanci. Sjetite se, u vrijeme Krista na Zemlji je bilo samo 100 milijuna ljudi. Danas samo Nigerija ima toliko.

Milijarda zapadoida i njima asimiliranih ljudi će upravljat cijelim svijetom. Međutim, tim milijardama, sa svoje strane, također treba upravljati. Za upravljanje zapadnim svijetom potrebno je najverovarnije 200 milijuna ljudi. Njih treba birati i obučavati. Eto zašto je Kina osuđena na poraz u borbi protiv hegemonije Zapada. Toj zemlji nedostaje uprava, kao i ekonomski i intelektualni resursi u cilju provođenja učinkovitog upravljačkog aparata koji se sastoji od 300 milijuna ljudi. Samo je Zapad sposoban riješiti probleme svjetske uprave. On je već pristupio tome. Stotine tisuća zapadoida koji se nalaze u bivšim komunističkim zemljama, primjerice u Rusiji, kao po pravilu, zauzimaju tamo rukovodeće položaje. Totalitarna demokracija će još biti i kolonijalna demokracija.

Prema Marxu, kolonizacija, osim nasilja i surovosti, nosila je sa sobom civilizacijska blaga. Možda se povijest čovječanstva ponovi na novom okretu?

- Doista, zašto ne? Ali, ovaj, ne za sve. Kakav doprinos su dali civilizaciji američki indijanci? Praktično nikakav jer su bili podavljeni, uništeni, zbrisani s lica zemlje. A sada pogledajte doprinos Rusa. I, uopće, napravit važnu primjedbu: Zapad se nije plašio toliko vojne snage SSSR, koliko njegovog intelektualnog, umjetničkog i sportskog potencijala. Zapad je vidio koliki poligon života je bio SSSR. Upravo to je trebalo uništiti kod neprijatelja. Upravo to je i bilo urađeno. Danas ruska znanost ovisi od američkog financiranja. Ona se nalazi u jadnom stanju jer SAD nisu zainteresirane za financiranje konkurencije. Amerikanci više vole ruskim znanstvenicima dati posao kod sebe, u SAD. Sovjetski film je također bio uništen i zamijenjen američkim. Sa književnošću se isto to dogodilo. Svjetska vladavina se prije svega vidi kroz intelektualni ili, ako hoćete, kulturni diktat. Eto zašto posljednjih desetljeća Amerikanci s tako velikom željom rade na obaranju kulturne i intelektuane razine u čitavom svijetu osim vlastite, što će im omogućiti da oni provode taj diktat.

Neće li se ta vladavina na kraju okrenuti na dobrobit za čitavo čovječanstvo?

- Oni koji budu živjeli kroz deset generacija, zaista mogu reći da se sve dogodilo u ime čovječanstva, tj. radi njihovog blagostanja. Ali što će biti s Rusom i Francuzom koji danas žive? Može li se on radovati tome što njegov narod čeka sudbina američkih Indijaca? Termin “čovječanstvo” je apstrakcija. U realnosti postoje Rusi, Francuzi, itd. Međutim, ako se sadašnja tendencija nastavi, narodi koji su osnovali suvremenu civilizaciju (mislim na latinske narode) postupno će nestati. Zapadna Europa je već puna stranaca. O tome još nismo govorili, ali ta pojava nije slučajna i nije posljedica nekih nekontroliranih ljudskih tokova. Cilj je stvoriti u Europi stanje slično stanju u SAD. Izgleda mi, Francuzi će se malo obradovati saznavši da će čovječanstvo bili sretno, ali bez Francuza. Na kraju krajeva, ostaviti na Zemlji ograničeni broj ljudi koji bi živjeli kao u raju mogao bi biti racionalan projekt. Ljudi koji bi ostali sigurno bi smatrali da je njihova sreća rezultat povijesnog razvoja. Ne. Značaj ima samo onaj život koji mi i nama bliski živimo danas.
 
(web-tribune.rs/uredio i preveo:nsp)

Ovo je tajna o kojoj nitko ne smije govoriti! Još jedna teorija zavjere na pomolu u Ukrajini?

Greg Felton, kanadski pisac i stručnjak za pitanja Srednjeg istoka, rekao je: “Ono što poznajemo kao ‘židovsku državu Izrael u stvari je etnocentrična garnizon-država koju su utemeljili ne-Semiti s deklariranim ciljem da Semite civile liše vlasništva i ugnjetavaju ih”.

Prije nego što se govori o pojmovima kao što su Iluminati, slobodni zidari, templari, rozenkrajcer, babylon, Mitra i razne krvne veze, valja prvo razumijeti povijest Hazara.

Ova rasa urođenih psihopatskih poganskih svećenika nalazi se na najvišim razinama bankarstva, trgovine, droge, sotonizma, pedofilije, masovnih ubojstava i zločina protiv čovječnosti.

Oni su već izbačeni iz civilizacije, još u doba Grčke. No, kao paraziti oni se vraćaju i vrebaju i vas i vašu djecu dok ste zasljepljeni vijestima o “ugljičnom dioksidu” i ostalim instaliranim katastrofama.

Najveća zavjera ikad otkrivena je danas u povijesti. Ako pogledate prošlost vidjet ćete svoju budućnost koja je isplanirana za vas bez vašeg pristanka. Mi smo samo potrošni resurs; kmetovi, poljoprivrednici, radnici, prostitutke, kupci njihova psiho konzumerizma i oni nam se smiju čitavo vrijeme. Da pojasnimo – Židovi vladaju čitavim svijetom! U svojim rukama te moćne bankarske obitelji, poput Rothchilda, Rockefellera, Soroša i drugih nalazi se sve, gotovo život svakog čovjeka današnjice. Da, to je točna informacija o kojoj se ne smije govoriti, kao što se nigdje ne smije spominjati kako je davno otkriveno da svijetom ne vladaju izvorni židovi odnosno preci Abrahama i njegovih 12 plemena, već lažni židovi, Hazari o kojima je u ovom tekstu i riječ.

Kako vrijeme odmiče, kockice se slažu. Znanost je dokazala i podignula svoje mračne zavjese te otkrila zmiju i njezine ljude. Ono što danas svi nazivamo “Židovima” zapravo su učenici zlog subjekta kojeg Biblija opisuje kao “Staru zmiju, đavao”!

Od ranog prvog stoljeća, prvog tisućljeća Hazari istočne Europe bili su poznati kao “zmijini đavoljski ljudi”, a sada je i sam Izrael priznao da su njegovi ljudi koji se predstavljaju židovima zapravo Hazari. Ono što se namjerno prešućuje je senzacionalno izvješće koje je procurilo na Times of Israel, profesora Jima Walda koji je iz tajnih državnih krugova doznao za tajni plan hazarskih židova koji financiraju rat u Ukrajini kako bi tamo nanovo podigli svoju drugu židovsku državu Khazariju. I to je pravi razlog čitavog ukrajinskog pitanja.

Prema izvještaju izraelski vođe u Jeruzalemu u Ukrajinu šalju vojnu opremu, izvršavaju genocid nad kršćanima kako bi tamo naselili izraelske Židove. O tome šuti čitav svijet.

Židovi su preuzeli vlast i financije cijelog svijeta s ciljem opustošenja zemlje Ukrajine kako bi tamo stvorili drugu domovinu za Židove, baš kao što su ti isti Židovi Hazari financirali 2. svjetski rat kako bi stvorili Izrael.

Njihov plan procurio je iz tajnih krugova, a počeo se formirati kada je izraelski vođa Netanyahu zajedno sa svojim kabinetom pregledao sve DNA dokaze koji su dokazali da današnji Židovi nisu potomci Abrahama već potječu iz Khazarije koja se prostirala na području današnje Ukrajine. Naime, gotovo svi europski židovi i židovi SAD-a potječu iz iz Ukrajine koja je bivša Khazarija.

Hazari su u povijesti nazivani “đavoljim plemenom”, a identificirani su i u Biblijskom Otkrivenju 2.,9. kao opaka “sinagoga Sotone” (Znam tvoju nevolju i siromaštvo – ali ti si bogat! – i pogrde od onih koji se nazivaju Židovima, a nisu, nego su sinagoga Sotonina.), a dodatno su identificirani u Ezekielu 38. i 39. kao poročki narod Goga iz zemlje Magoga. Proroštvo jasno govori kako će ovo krvoločno i ratoborno pleme ljudi osvojiti Izrael, a da će zatim pokoriti čitavi svijet izazivajući rat i kaos. To se događa upravo sada, pred našim očima.

Naime, uzdizanje Khazarije na području Ukrajine, židovski je tajni plan, a nakon toga nastavit će osvajati dok se ne uzdigne Novi svjetski poredak (poništenje svih država svijeta) kojim će vladati židovi. Još 2007. godine profesori s American Political Science, James Petras, Ivan Mearsheimer i Stephen Walt došli su do zaključka da je cijela Amerika kao i njena vanjska politika pod dominacijom Izraelskog hazarskog lobija. Kako su oni rekli, Židovi su uspjeli preko svojih novčarskih zajednica okupirati čitavu Ameriku.

Oni, prema riječima znanstvenika, kontroliraju i republikance i demokrate, a Bijela kuća izvršava njihove naredbe. Jedna od naredbi je i osvajanje Ukrajine te velika seoba židova u Ukrajinu koja će biti istrebljena od kršćana genocidom koji se odvija upravo sada dok je javnost potpuno odmaknuta od stvarnosti uz pomoć njihovih svjetskih medija koji su svi do jednog pod utjecajem Židova/Hazara! Nakon 2. svjetskog rata židomasonerija vlada svijetom kroz SAD, UN, NATO, IWF, MMF, EU i srodne organe. Ti organi nastupaju kao neka svjetska policija koja navodno žele mir za svijet dok s druge strane u svijetu namjerno formiraju kaos, promiču bludništvo, homoseksualizam, pedofiliju i razne zločine, a sve u svrhu samouništenja takozvanih nežidova.

Židovi koji to nisu

Naime, objava knjige mađarskog židova Arthura Koestlera 1976. pod nazivom “Trinaesto pleme” jako je uzdrmala židovsku zajednicu i ostalu javnost jer po Koestlerovoj knjizi današnji europski židovi nisu porijeklom iz Palestine nego iz Khazarije, velike i moćne države koja se prostirala između rijeke Wolge i Dnjepra i zauzimala današnji prostor Ukrajine, Krima Gruzije i Azerbejđana. Šok koji je izazvala Koestlerova knjiga bio je u tome što je on na jedan način oduzeo židovima pravo na semitsko porijeklo.

Dakle, oni nisu izabrani sinovi Abrahama kako se predstavljaju tj. pripadnici 12 Božjih plemena već su oni 13. nadodano pleme zla. Koestler je nakon objave knjige ubijen pod sumnjivim okolnostima. Navodno su se on i supruga otrovali, ali postoji opravdana sumnja da su ubijeni. Unatoč tome njegova uzbudljiva knjiga puna arheoloških i povijesnih dokaza otvorila je mlađim naraštajima novi pogled na vlastitu prošlost. Iako su u javnosti govorili kako je to laž židovski genetičar Erma Elhka potvrdio je navode iz knjige “Trinaesto pleme” te je iznio tezu u kojoj je potvrdio na uzorku od 1282 osobe židovskog porijekla u usporedbi s nežidovima da su njihovi geni najbliži turkmenskim plemenima na Kavkazu.

“Ovo je prvi znanstveni rad koji dokazuje khazarsku hipotezu i odbacuje rajansku” rekao je izraelski znanstvenik Elhka.

Po rajanskoj hipotezi oko 50 tisuća židova iz Palestine je preko Španjolske i Italije došlo u Njemačku da bi se zatim raspršili po cijeloj Europi, naručito u Poljskoj i Rusiji. To je hipoteza u koju cijeli svijet vjeruje iako u demografskom smislu ta je teza potpuno neodrživa jer je već u 15. stoljeću bilo na milijune židova po različitim europskim enklavama. U 20. stoljeću bilo ih je 8 milijuna dok ih sada zajedno s američkim i afričkim židovima ima oko 13 milijuna unatoč progonima.

Sada su i izraelski vođe prihvatili činjenice da su njihovi izraelski židovi zapravo Hazari odnosno povijesno turkmestanska, nomadsko-ratnička plemena vođena bjeloputom vojničkom elitom koja se u 7. stoljeću konvertirala na kabalistički judaizam kako ne bi bili dio Bizanta, ali ni muslimana.

Oni su uzeli treći put i bili su tampon zona između Bizantskog carstva i orijenta. Propadanje te velike države počelo je velikim porazom od ruskih plemena koji su nadirali sa sjevera i osnovali moskovsku Rusiju. Nakon navale mongola, Khazarija postaje misterij. Njihova država nestaje kao i njihovi ljudi i do dana današnjeg nije se znalo što se s njima dogodilo.

Sada je otkriveno da su se požidovljeni Khazari zapravo raselili širom istočne Europe najviše u Poljsku, Rusiju, Litvu, njemačku, Bugarsku, Mađarsku itd. i da su to zapravo današnji Židovi. Veliki mađarski pjesnik 19. st. Je uzviknuo: “ja, sin Goga i Magoga” aludirajući na khazarsko porijeklo mađarskih židova!

Ta činjenica Khazarskog porijekla postaje sve prihvaćenija i od židovske moćne elite koja u tome vidi dobar posao. Kako su cionisti u jeku 2. svjetskog rata dok su istočni židovi doživljavali progone uspjeli stvoriti novu državu Izrael, tko kaže da im sad plan nije povratiti svoju Khazariju (Ukrajinu), tim više što je Ukrajina izrazito bogata zemlja. Prema tajnom židovskom planu objavljenom u “Times of Israel” cilj je upravo to, osnivanje druge židovske države pa postaje jasnije za razumjeti trenutni politički nemir u Ukrajini.

Židovi su pokrenuli potragu za svojom prastarom ukrajinskom domovinom. Oni imaju podršku SAD-a, a kontrolira ih židovski diplomat, Victoria Nuland, u State Departmentu. SAD upozorava Vladimira Putina da zadrži udaljenost od Ukrajine i prepusti ruske povijesne veze s tim narodom, današnjem Izraelu.

Predsjednik SAD-a, Obama itako je javno priznao kako je smjena vlasti u Ukrajini bila namještena, a smjenjeni predsjednik Janukovič, pod pritiskom CIA-e, Mossada i Izraela morao je odstupiti kako bi na njegovo mjesto došao židovski milijarder Petro Porosenko.

Kako piše u izvješću židovski novac i vojna oprema kolaju Ukrajinom dok ukrajinski kršćani (nežidovi) bivaju zaklani i istrebljeni, a njihova imovina pripada židovskim oligarsima. Sve ostalo je igrokaz za nesvjesne mase.
 
(dnevno.hr,timesofisrael.com/uredio:nsp)