Pitanje je trenutka kada će ogromna “lavina” biti pokrenuta i obični ljudi nemaju mnogo izbora osim da novac ne ostavljaju u bankama.

Wolff otvoreno govori o problemima i izazovima globalnog ekonomskog modela. Bez uljepšavanja i lažne nade Wolff objašnjava trenutne pojave u globalnom financijskom sektoru, njihovo porijeklo i budućnost koja se ne može nazvati ružičastom.

Praktički sve države svijeta su u dugovima “preko glave”. Kako je došlo do toga i kako uopće funkcionira čitav bankarsko-financijski sustav?

Reguliranje se inače provodilo nakon kraha i velike depresije 1929. godine, jer je tada jako mnogo ljudi izgubilo novac i znamo što su sve bile posljedice. Tada su bile uvedene mjere kako bi se kapitalom sigurnije upravljalo.

A velika dugovanja su nastala zbog toga što se cijeli sustav našao potpuno izvan kontrole, što je sve počelo 1971. godine kada je bilo ukinuto fiksiranje dolara prema zlatnom standardu, poslije čega su banke u čitavom svijetu počele se zalažu i da rade na tome da dođe do gašenja sustava regulacije bankarskog sektora. Posljednji ozbiljni korak proveo je Clinton 1999. godne ukinuvši sustav podjele banaka.

Ovi koraci su doveli do toga da danas financijski sektor nadilazi obujme realne ekonomije. Trebalo bi razumjeti i da je posljedica svega toga to da je danas globalni financijski sektor zapravo igra na sreću, casino, rulet … A dalje to dovodi do toga da novac koji središnje banke upumpavaju u ekonomiju, ne dospijeva do realnih sektora gospodarstva, već opet završava na financijskom tržištu i time se ovaj balon od sapunice samo napuhuje …

Ako pojedinac ima lošu kreditnu povijest, on neće dobiti kredit od banke. Pa ipak, zašto je situacija sasvim drugačija s velikim igračima?

Glavni problem je u tome što je čitav sustav zapravo mrtav od 2008. godine i posljednje velike financijske krize. Od onda se globalni sustav umjetno održava u životu periodičnim novčanim injekcijama. Ako ne bi bilo tog upumpavanja novca u financijski sektor, on bi preživio konačni kolaps.

Zato, središnje banke po čitavom svijetu tiskaju novac naveliko. A kao drugo, snižene su referentne kamatne stope, u posljednjih 7-8 godina čak do nula posto, pa i niže …

Što više, banke i imaju probleme upravo zbog tih niskih stopa. Koliko je to opasno?

Upravo ta pojava i “potpiruje” financijski casino. Glavni zadatak banaka je financiranje gospodarstva, ali danas nitko ne kreditira.

Zato su danas banke, i što je još opasnije, mirovinski fondovi su prinuđeni da se bave spekulacijama. I to jeste vrlo opasno, jer ponavljam, cijeli sustav je izvan kontrole.

Kakvu ulogu zapravo igraju središnje banke koje ste spomenuli?

Sve veću ulogu. Ranije su one igrale sekundarnu ulogu, a sada sve više moraju intervenirati. Europska središnja banka poduzima mjere spasiti “Deutsche banku”, a Centralna banka Švicarske čini sve da spasi “Credit Suisse”.

I to je najprije zato što ove banke u svom portfelju imaju financijske derivate, koji nemaju nikakve veze sa realnim ekonomskim sektorom. Opseg derivata “Deutsche banke” je oko 75 trilijuna dolara !!! Ta suma čak 20 puta nadilazi BDP Njemačke. Ovo je bomba za koju ne znamo kada će eksplodirati. Ili drugim riječima, to je lavina koju može pokrenuti i najmanja pahulja.

Pretpostavimo da neka država primjerice želi otplatiti svoje dugove. Da li bi to bilo moguće?

Ne, to je gotovo nemoguće. Jedan od najvećih problema je upravo to što se ovo više ne može riješiti na nacionalnoj, jer je na međunarodnoj razini prevelika isprepletanost banaka i nijedna država sama ne može riješiti svoj problem.

To se najviše tiče upravo tržišta derivata. Ako u Njemačkoj emitirati obligaciju, može je osigurati u SAD ne samo kupac, već i drugi sudionici na tržištu.

Ako se neki potres desi i u sasvim maloj državi, to se može osjetiti u cijelom svijetu i utjecati na svjetski financijski sustav. Na primjer Grčka – ona ima relativno malu ekonomiju, ali je konstantno održavaju u životu različitih mjerama iza kojih stoje velike banke poput “Goldman Sachsa”, “GP Morgana”, “Deutsche banke” i drugih.

Što biste mogli posavjetujete običnim građanima? Što činiti sa svojim ušteđevinama?

Ovdje se malo što može reći. A ljudi bi trebali znati da nas čeka ogromni financijski krah.

Ako pogledate što se dogodilo u Grčkoj i na Cipru, vidjet ćete da su se u vrijeme najjače krize banke zatvarale, a da štediše nisu imale mogućnost uzeti svoj novac.

Zato mislim da nije loše da svako čuva određenu količinu novca kod kuće. Osim toga, nikome ne bih savjetovao da sada podiže kredit.

Ako euro propadne, onda će banke tražiti isplatu kredita u staroj valuti. A ako dođe do devalvacije eura, recimo za 30 posto, svi oni koji su uzeli kredit, morat će isplatiti 30 posto više od sume koju su dobili.
 
(sputniknews.com)

“Postat će legalno za odabranih 30 velikih banaka da prisvoje novac kad postanu nesolventne. Suviše su velike da bi propale. One neće  propasti, samo će uzeti naš novac”

G-20 se nedavno sastao u Australiji kako bi sastavio nova pravila bankarstva u slučaju sljedeće financijske nesreće.

Borac za financijske reforme, Ellen Brown, kaže da će ova nova pravila omogućiti bankama da uzmu novac od ulagača i umirovljenika na globalnoj razini.

Braunova objašnjava: “To su pravila za koja smo se složili da ćemo ih uvesti”. Nije bilo nikakvog sporazuma, a Kongres se ne slaže za svim tim.

Oni su praktički rekli da vlast više neće biti odgovorna za spašavanje velikih banaka. U pitanju je oko 30 međunarodnih banaka. Dakle, biti ćete primorani da se spašavate novcem vaših ulagača. Najveću klasu vjerovnika bilo koje banke – predstavljaju ulagači”.

Biti će još gore, kaže Ellen Braun: “Teoretski, mi smo zaštićeni osiguranjem depozita do 250.000 dolara u SAD i 100.000 eura u Europi.

Posljednji put kad sam provjeravala, fond FDIC (Federalna korporacija za osiguranje depozita) je posjedovao 46 milijardi dolara koje su pokrivale 4,5 trilijuna dolara depozita. Također postoji 280 trilijuna dolara u derivativnim financijama kojima su najveće banke SAD izložene, a prema aktu o bankrotu iz 2005., derivativne financije imaju prednost.

One su, dakle, izuzete iz novih pravila i jednostavno uzimaju zalog. Ako vam se desio veći krah derivativnih financija koji je oborio JP Morgan ili Bank of America, nema šanse da ostane zalog za FDIC ili osigurane ulagače.

To uključuje i državne i lokalne vlasti. Svi stavljaju novac u ove velike banke. Dakle, iako smo zaštićeni od FDIC, FDIC neće imati novca …

“Zbog toga će postati legalno za ovih 30 velikih banaka da uzimaju novac kad postanu nesolventne. Suviše su velike da bi propale. One neće propasti, samo će uzeti naš novac”.

Dio nadolazeće financijske nesreće uključivati će na stotine trilijuna dolara u nepodržanim derivativni financijama.

Braun tvrdi: “Ako mjehur derivativnih financija pukne, nitko ne zna što će se dogoditi, a očito je da mora puknuti. Može samo rasti. Razni ljudi spominju razne znamenke. U pitanju je virtualan novac, a to se ne može tako nastaviti”.

Kada dođe do financijskog kraha, možete zaboraviti na trenutni pristup svom novcu. Braunova kaže:

“Banke će reći da ga nemaju. Sav novac ide na jedno mjesto. Dozvoljeno im je da se s tim novcem kockaju, a to će i uraditi.”

Mislim da je Bank of America najranjivija zbog Merrill Lynch. Svi su zabrinuti i sklapaju vrlo riskantne dogovore. Mislim da posjeduju preko 50 trilijuna dolara u derivativni financijama i preko trilijun dolara u depozitima …

Prem Dodd-Frank aktu, narod više neće biti odgovoran za kolaps velikih banaka. Nije jasno ni hoće li FDIC moći posuditi novac iz Riznice, ali i ako bi mogli, tko će vratiti posuđeni novac?

Sve manje banke koje bi doprinijele toj zakupnini bi bankrotirale. Male banke će propasti, dok će velike banke preživjeti … Na kraju će ostati oko pet velikih banaka, a sve ostale će bankrotirati”.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:nsp)

Sintetičke verzije vitamina sadrži kemijske spojeve koji nisu za prehranu ljudi i ne javljaju se u prirodi. Evolucija je diktirala da jedemo hranu koju možemo pokupiti sa zemlje, a ne hranu koju smo stvorili u laboratoriju.

Rasprava o korištenju (ili opasnosti) sintetičkih vitamina traje već godinama, a ovisno o kojim vitaminima govorimo: možda postoje razlike, ili ih uopće nema, u i kako vaše tijelo reagira na sintetičke vitamine.

Da pojasnimo, vitamin je molekula koju vaše tijelo ne može napraviti samo od sebe i mora doći izvana.

Prije nego što krenemo u raspravu o ovoj temi, važno je napomenuti da voće i povrće sadrži više od samih vitamina (i često sadrže mnogo različitih, ili sve, vitamine u različitim dozama), oni također sadrže različite mikronutrijente i aminokiseline (građevne blokove proteini koji su sami po sebi gradivni blokovi života).

Biljke, za razliku od životinja, zar ne (uglavnom) konzumiraju druge oblike života za energiju, i umjesto toga koriste svjetlo, i trebaju biti u stanju stvoriti sve aminokiseline same. Aminokiseline koje ljudi ne mogu stvoriti sami (de novo) nazivaju se “esencijalnim aminokiselinama”, i mi nemamo drugog izbora osim da ih dobijemo kroz hranu koju jedemo.

SINTETIČKI VITAMINI NISU NI PRIBLIŽNO ISTO KAO I PRIRODNI

Ako želite znati koje sintetičke vitamine vjerojatno ne bi trebali uzimati, naša prva stanica je vitamin A. Predformirani vitamin A može, u visokim dozama, imati značajnu toksičnost, koja nije povezana s beta-karotenom.

Beta-karoten, prethodnik vitamina A, je dostupan u mnogim namirnicama (posebice onim koje su narančaste), i vitamin A je posebno koncentriran u jetri svih sisavaca. Predoziranje vitaminom A, bilo iz dodataka prehrani u obliku tableta ili prilikom previše konzumiranja jetre, ima otrovne posljedice na vaše tijelo.

Uporaba genetske modifikacije (primjer sa zlatnom rižom ili novim beta-karoten bananama), nastojaolo se povećati dostupnost prirodnog izvora beta-karotena (osnova vitamina A – GMO banane Bill Gatesa), ali oporba genetske modifikacije u cjelini je zakomplicirala taj proces.

Vitamin C, također poznat pod nazivom askorbinska kiselina, se pokazao da je jednako bioraspoloživ (apsorbira se) od voća i povrća kao i iz sintetičkih izvora ( Carr & Visser, 2013 ).

Važno je napomenuti da jedini oblik kojeg možemo lako apsorbirati je L-askorbinska kiselina, što je molekularno identično vitaminu C u voću. U dozama preko 200mg, vaše tijelo je u stanju apsorbirati manje vitamina C, pa je nekoliko manjih doza poželjno za uzimanje nego sve odjednom, te je sigurno konzumirati do 2000 mg na dan. Vitamin C je važan kofaktor u mnogim staničnim procesima, a važan je za imunološki sustav. Nedostatak vitamina C dovodi do bolesti “skorbut”, što je uobičajena bolest među brodarima starog svijeta.

Vitamin E nije bioraspoloživ u sintetičkom obliku kao i iz prirodnih izvora. Vitamin E je važan za rad imunološkog sustava, kao i ekspresiju DNA, a može se pronaći u mnogim namirnicama kao što su orašasti plodovi i sjemenke. Dorea Reeser u časopisu Scientific American sažima usporedbu sintetičkih i prirodnih izvora, ona navodi:

“Prirodno deriviran Vitamin E se zove d-(alfa)-tokoferol, a sintetički vitamin E se zove dl-(alfa)-tokoferol. Razlika između njih je u kemijskoj strukturi, pa se time “dl” odnosi na smjesu oba D i L-(alfa)-tokoferol. Nema dokaza da je “l” verzija štetna za ljudski organizam, ali ona je oko 1,4 puta manje učinkovita od prirodno dobivenog vitamina E”

Vitamin K je zapravo smjesa nekoliko različitih molekula, a uobičajena prehrana i zdrava crijevna flora bi trebala biti dovoljna kako bi se spriječila potreba za nadopunom (pokazalo se iz analize jetri mrtvih pacijenata koji su uzimali antimikrobne lijekove ili ne). Vitamin K je neophodan za zgrušavanje krvi (što može biti ometeno sa previše vitamina E), a može se naći u avokadu i brokuli.

Vitamin B6 je važan za funkciju živaca i mišićnu koordinaciju, i kao i svi vitamini B skupine, vaše tijelo ih ne može pohraniti (što znači da je potrebno obnoviti tjelesnu zalihu često). Preporučuje se uzimanje samo oko miligram dnevno, tako da vitaminskim suplementima riskirate brzo prekoračenje dnevne granice. Vitamin B6 se lako dobiva iz banane, oraha, i cjelovitih žitarica. Mnogi izvori koji sadrže vitamin B6 također sadrže i B12.

Vitamin B12 je važan kofaktor za regulaciju (metilacije DNA i transkripcije, potrebnih u sintezi metionina koji je prva aminokiselina u suštini svih proteine). Ne treba vam puno vitamina B12, i jedenjem različitih voća i povrća bi trebalo ispuniti vaše dnevne potrebe. Sintetski vitamin B12 se apsorbira samo oko 56% .

Ostali vitamini B skupine ( B1: tiamin , B2: riboflavin , i B3: niacin) mogu se naći u mliječnim proizvodima i orašastih plodovima. Trebate oko 1 mg dnevno tiamina i riboflavina, ali nešto više oko 10 mg dnevno niacina. Zajedno ovi vitamini su vrlo važni za vaš metabolizam (sposobnost tijela da transformira hranu u energiju, da se tako izrazim). Također, u skupini B vitamina koji vaše tijelo ne može pohraniti su pantotenska kiselina (B5) i biotin (B7), koji su osjetljivi na toplinu i kisik, i također teško ih je pohraniti kao dodatke. Poput ostalih B vitamina, pantotenska kiselina i biotin mogu se dobiti od mahunarki i mliječnih proizvoda (među ostalim izvorima).

Posljednji esencijalni vitamin na našem popisu je folna kiselina (folna kiselina ili B9), koji je važan za replikaciju DNA i diobu stanica. Ljudima često ne manjka folne kiseline, a može se dobiti od raznih namirnica (gotovo svog voća i povrća). Njegov značaj u diobi stanica čini vrlo važnu ulogu kod trudnica, iako zdrava prehrana treba jamčiti ne uzimanje vitaminskih dodataka.

Namjerno smo zanemarili raspravljati o vitaminu D u ovom članku, ali prije svega zato što ljudi imaju tendenciju da znju o tome podosta.

Jedite svježe voće i povrće, kao i ono koje ste skuhali (ali imajte na umu da su neki vitamini osjetljivi na toplinu), kao dio raznovrsne prehrane, potrebne za dobro zdravlje.

Omiljeni vitamin – iz naftnog derivata

Mnogi su vitamini koji se nalaze na tržištu, dobiveni iz katrana i drugih naftnih derivata. I dok te sintetičke tvari po svom kemijskom sastavu mogu biti istovjetne ili vrlo slične prirodnim vitaminima, one ipak imaju samo djelić biološke aktivnosti.

Sintetički vitamini mogu zamijeniti neke, ali ne sve funkcije svih odgovarajućih prirodnih vitamina.

Sintetički vitamini, pored onih koji se nalaze u hrani, mogu imati i loše posljedice. Čak i sami proizvođači vitamina upozoravaju da velike količine vitamina A, grupe kompleksa B vitamina, kao i vitamina C, D i E mogu naštetiti organizmu. Osim toga, uzimanje malih količina dodatnih sintetičkih vitamina može izazvati postupnu koncentraciju vitaminske toksičnosti.

Dakle, ako ste odlučni da krenete s uzimanjem dodatnih vitamina i minerala, pokušajte nabaviti one prirodne (dobivene iz hrane) umjesto sintetičkih.

Vitaminska riznica

Makrobiotička prehrana oprskrbljuje tijelo svim neophodnim vitaminima u količinama koje su iste ili veće od preporučljivih dnevnih doza i bez dodataka u obliku tableta. Ključne namirnice u makrobiotičkoj prehrani – integralne žitarice, svježe voće i povrće (pogotovo zeleno lisnato povrće), sjemenke, mahunarke – predstavljaju, koliko se zna, hranu s najvišom koncentracijom vitamina.

PA KRENIMO….

GLAVNE RAZLIKE SINTETIKA / PRIRODNO (PROIZVODNJA I UPORABA)

Prirodni vitamin A – Vitamin A se pojavljuje u hrani kao beta-karoten. Tijelo ga mora pretvoriti u vitamin A kako bi bio koristan. To zvuči manje učinkovito, ali vitamin A može biti toksičan u velikim dozama. Beta-karoten dopušta tijelu da ga pretvori ono što treba i odbaci višak kao prirodnu zaštitu protiv oštećenja.

Sintetički vitamin A – Sintetički vitamin A je retinil palmitat ili retinil acetat. Ovaj sintetički spoj je izrađen od kombiniranja ribljeg ili palminog ulje sa spojem beta-ionone. Proizvodnja palminog ulja je dovela do krčenja šuma i prašuma i ugroženosti orangutana. Beta-ionone je stvoren pomoću citrusa, aceton i kalcijevog oksida.

Prirodni vitamin B1 – Tiamin ili vitamin B1, je vitamin topiv u vodi stvoren od biljaka i vezan za fosfate. Probava oslobađa tiamin pomoću specijaliziranih enzima koji su usmjereneni prema fosfatima.

Sintetički vitamin B1 – Tiamin mononitrat ili tiamin hidroklorid se sastoji od katrana, amonijaka, acetona i solne kiseline. On se apsorbira u mnogo manjoj količini jer nije vezan za fosfat. On je kristal u strukturi, za razliku od vitamina na prirodnoj biljnoj bazi. Mnogi sintetički vitamini su kristalične strukture. Kristali u našem krvotoku uzrokuju štetu i akumulaciju minerala gdje to nije potrebno, kao i kod zglobova.

Prirodni vitamin B2 – Riboflavin se lako apsorbira, ostaje u krvi dugo vrijeme, te se lako apsorbira u tijelu u mnogim važnim enzimima.

Sintetički vitamin B2 – Sintetički riboflavin je izrađen od octene kiseline i dušika ili uporabom genetički modificirane bakterije (GMO bakterije) i fermentacije. Pokazano je da ga tijelo manje apsorbira i brzo uklanja iz krvi i biva izbačen kroz urin kao toksin.

Prirodni vitamin B3 – Niacinamid ili nikotinamid je ono što nalazimo u hrani i obično nazivamo niacin. Niacin može imati nuspojave, ali one su minimalne, kada ga uzimamo preko biljne hrane.

Sintetički vitamin B3 – nikotinska kiseline je stvorena pomoću katrana, amonijaka, kiselina, 3-cijanopiridina i formaldehida. On se manje apsorbira i ima viši rizik nuspojava od prirodnog vitamina B3.

Prirodni vitamin B5 – Pantotenat je prirodna verzija ovog bitnog B vitamina.

Sintetički Vitamin B5 – sintetički vitamin B5 ili pantotenska kiselina uključuje izobutiraldehid i formaldehid koji se dobivaju iz kalcijeve ili natrijeve soli. Derivat alkohola, pantenol se ponekad koristi kao stabilizator da ovaj vitamin traje dulje na policama trgovina.

Prirodni vitamin B6 – Piridoksin, kao i B1 je vezan uz fosfat u biljkama i čini piridoksal-fosfat. To je biološki aktivna forma. Bilo koji drugi oblik B6 se mora pretvoriti u ovu kombinaciju fosfata prije nego ga naše tijelo može koristiti.

Sintetički Vitamin B6 – Piridoksin hidroklorid dolazi iz petrolejskog estera, klorovodične kiseline, i formaldehida. On se teško apsorbira ili konvertira i pokazalo se da zapravo inhibira djelovanje prirodnog B6 u tijelu. Ona također ima nuspojave koje se obično ne nalaze u prirodnom vitaminu B6 iz prirodnih izvora hrane od ovog vitamina.

Prirodni vitamin B7 – Biotin je uključen u rast stanica, proizvodnju masti i metabolizam.

Sintetički vitamin B7 – Sintetički B7 se proizvodi koristeći fumarnu kiselinu.

Prirodni vitamin B9 – Ovaj vitamin B postoji u hrani kao folat, i on je vrlo važan u stvaranju i popravku DNA, pa tako je i od vitalne važnosti prije i tijekom trudnoće.

Sintetički vitamin B9 – Folna kiselina ne postoji u prirodnim namirnicama, ona je kristal, i teško se apsorbira usprkos velikim količinama koje su dodane u multivitamine i dodatke prehrani. Sintetski vitamin B9 se proizvodi od naftnih derivata, kiseline i acetilena.

Prirodni Vitamin B12 – Kobalamin B12 mogu proizvesti samo mikroorganizmi kao što su bakterije koje rastu u tlu i u našim crijevima, kao i neke mikro-alge i možda neke vrste morskih algi.

Sintetički Vitamin B12 – Kobalt i cijanid se fermentiraju i dobiva se cijanokobalmin. Dobro ste čuli! Cijanid. U malim količinama, ali to je još uvijek cijanid.

Prirodni Kolin – Kolin je često grupiran s B vitaminima. On je u kombinaciji s fosfatom u prirodi i važan je u staničnim membranama i provjeru čuvanja masnoća.

Sintetički Kolin – Kolin klorid ili kolin bitartrat je izrađen od etilena, amonijaka, i klorovodične kiseline, te vinske kiseline. On se ne veže za fosfate.

Prirodni vitamin C – Ovaj vitamin je lako dostupan u agrumima, crvenoj paprici, bobičastom voću, i još u mnogo voća i povrća. U prirodi se nalazi u kombinaciji s flavonoidima i fitonutrijenatima koji pomažu u njegovoj apsorpciji i korištenju.

Sintetički vitamin C – Askorbinska kiselina je izoliran vitamin kojeg dobivamo od genetski modificiranog kukuruznog šećera (GMO) koji se hidrira i obrađuje s acetonom. Njemu nisu potrebni flavonoidi i fitonutrijenti da bi mogao funkcionirati.

Prirodni vitamin D – Tehnički na ovaj vitamin se nije uvijek mislilo kao na vitamin jer naš organizam to može sam napraviti. Gljive, kvasci, i lišajevi proizvode vitamin D kada su izloženi suncu. Ljudi također. Dnevna doza od oko 20 minuta sunčeve svjetlosti daje sve što nam treba. Vitamin D3 je najučinkovitiji oblik, isti koji dolazi iz naše vlastite kože ili iz lišajeva. Gljive i kvasac često proizvode vitamin D2.

Sintetički vitamin D – Da bi oponašao prirodnu proizvodnje koju nalazimo u našoj koži, znanstvenici zrače životinjsku mast da stimuliraju sintezu vitamina D3. Oni obično koriste lanolin, voštane izlučevine iz ovčje kože koja čuva vunu suhomm.

Prirodni Vitamin E – Vitamin E se zapravo odnosi na 8 različitih spojeva topivih u masti i djeluje kao antioksidans koji štiti masti od oksidacije. Najviše biološki aktivnog oblika nalazimo u žitaricama, sjemenau, i ulju iz sjemenki i zrna.

Sintetički Vitamin E – Sintetički dl-alfa tokoferol je stvoren pomoću rafiniranih ulja, trimetilhidrokinona i izofitola. On se ne apsorbira tako lako, ne ostaje dugo u tkivima, te se brzo rasprši poput otrova ili nepoznate kemikalije.

Prirodni vitamin K – Ovaj vitamin je važan za pravilno zgrušavanja krvi i neke metaboličke procese. On je pronađena u tamnom lisnatom povrću.

Sintetički vitamin K – Sintetički vitamin K ili menadion, dolazi iz derivata katrana i genetski modificiranog (GMO) i hidrogeniranog sojinog ulja, a u proizvodnji se koriste još i solna kiselina i nikal. Ovaj sintetički vitamin se smatra vrlo otrovan i oštećuje imunološki sustav.

AKO VAM OVO NIJE DOSTA, OVO SU DODACI KOJI SE JOŠ STAVLJAJU U MULTIVITAMINE

Opasni, šokantni dodaci u vašim lošim vitaminima, navedeni kao „ostali sastojci“ uključuju: pesticidi, talk, boje, natrijev benzoat, metil – celulozu, carnauba vosak, silikon i/ili titanijum dioksid. Ukoliko ne poznajete niti jedan od navedenih dodataka, tada će vam i naštetiti!

Također, mnogi multivitamini, pogotovo oni za žvakanje, sadrže aspartam, vodeći uzročnik Fibromyalgije i sindroma bolesti crijeva.

A na sve to, ako vaši vitamini sadrže umjetne zaslađivače Aspartam, Kalijev Acesulfam, Sukralozu ili Sorbitol, mogli bi razviti bolest umjetnih zaslađivača (rak) i mutaciju stanica, vašega DNK i proslijediti taj mutirani DNK budućim generacijama.

Nemali broj primjera je primjećen u javnosti da su ljudi koji su živjeli zdravim životom, hranili se zdravo i bavili sportom, pa obolili od raka. Razlog tome je što su uzimali previše sintetskih vitaminskih preparata s nadom u bolje zdravlje. U Americi, milioni žena uzimaju sintetičke vitamine s nadom u prevenciju raka dojke, pa ih na kraju veliki postotak i dobije rak dojke.

Bilo kako bilo, čuvajte svoje zdravlje, jedite prirodno sa zemlje, i BACITE VEĆ DANAS SINTETIČKE VITAMINE U SMEĆE (ako već niste)!
 
(exposingtruth.com, sunwarrior.com, globalhealingcenter.com/ preveo i uredio: mag. spec. Alfred Bošković / nsp)

Europska unija je okrivila najveće svjetske banke da su napravile zavjeru i da su blokirale svaki pokušaj da se regulira tržište takozvanih kreditno-derivatnih swapova – zamjena (credit default swap – CDS)

CDS predstavlja oblik derivativa, financijskih kredita koji omogućuju kreditorima da spuštaju ili sasvim neutraliziraju rizik bankrotiranja od strane dužnika za bilo kakav kredit, obveznice ili neku drugu vrstu pozajmica.

Kreditno-derivatnim mjenicama se prva počela baviti banka JP Morgan početkom zadnjeg desetljeća 20. stoljeća. Sa CDS-om se vrlo brzo desilo ono, što se događa sa svim drugim financijskim instrumentima. Od sredstva za osiguranje od rizika realne ekonomije, CDS je postao najkorištenija igračka financijskih špekulanata. Postupno su u igru ​​privučeni i ostali sudionici tržišta.

Na kraju su ovakvu vrstu derivativa počele izdavati banke i financijske tvrtke koje nisu imale apsolutno nikakve veze ni sa jednom stranom u ovom ili onom kreditnom poslu. 2007. godine, gotovo pred sam početak aktivne faze svjetske financijske krize obim tržišta CDS je premašivao 60 bilijuna dolara.

Ukupan obujam derivacije financijskih instrumenata je došao do blizu 1200 bilijuna dolara, što je otprilike 20 puta više od svjetskog BDP-a. Mnogi stručnjaci smatraju da je upravo kolaps na tržištu derivacija financijskih instrumenata postao uzrok svjetske financijske krize. Mada sudjelovanje CDS-a na tržištu svih derivativa nije premašivao 5%, uloga tog instrumenta u pripremi krize iz 2008.godine je bila vrlo velika.

“Navedeno tržište [CDS] se uopće ne regulira, a nositelji ugovora se nalaze u potpunom neznanju o tome, koliko je ugovorna strana zaštićena. To je Damoklov mač koji je spreman spustiti se čim počnu bankrotiranja” – pisao je u travnju 2008. godine, ni više ni manje nego George Soros.

Jadikovanje mnogih igrača na tržištu (špekulanata) zbog “čarobnog štapića” čiji je naziv CDS podgrijavalo je špekulativnu pomamu sudionika na financijskom tržištu, tjeralo ih da ugovaraju sve riskantnije i riskantnije poslove. To su priznavali i financijski regulatori, i neovisni analitičari, i sudionici svjetskih summita kada  se obavljalo “sređivanje” kao bi se ublažio prvi val krize.

A.Greenspan, bivši predsjednik FED-a je još od devedesetih godina prošlog stoljeća je poticao špekulacije pomoću CDS-a, a vlada SAD je, kada je počela kriza, krenula spašavati novcem iz proračuna igrače Wall Street-a koji su se zanijeli tom igrom, sama birajući tko će to biti.

Bear Stearns, peta po veličini banka u SAD je prodana u ožujku 2008. godine za simboličan iznos – ona je u stvari uništena zbog operacija sa CDS-om. Uteg obveza u svezi sa CDS-om je na dno povukao i banku Lehman Brothers (kojoj je odbijena, izravna i indirektna državna potpora). Njeno bankrotiranje se smatra kao početak aktivne faze financijske krize.

Osiguravajuću kompaniju AIG, koja je izdala kreditne swapove u vrijednosti od 400 milijardi dolara vlada SAD je morala spašavati po hitnom postupku: obujam otpisa po CDS-u je samo u 3. kvartalu 2008.godine kod osiguranika dostigao 11 milijardi dolara. AIG se mogla razračunati samo državnim novcem tako što bi doznačila 22,4 milijarde dolara bankama koje su kod nje kupovale CDS.

Praktično je svaka banka sa Wall Street-a imala istovremeno i ogromna potraživanja i ogromne obveze po instrumentima CDS-a, ali su u nekima (JP Morgan, AIG, Lehman Brothers i dr..) dugovanja bila veća od potraživanja za jedanput (ili nekoliko puta). Vlada SAD se bacila pomoći glavnom nositelju obveza po CDS-u – banci JP Morgan. Washingtonski dobročinitelji su tu banku zaštitili ne izravno, već spašavanjem onih banki i korporacija koje su kod JP Morgan-a nakupovali financijske igračke CDS.

Kako bi svi nositelji CDS mogli dobiti 100-postotnu “satisfakciju” postalo je neophodno objaviti totalni bankrot svih najvećih banaka u Sjedinjenim Državama, a usput i u Zapadnoj Europi. U jednom trenutju bi prestali postojati i Wall Street, i londonski City, i ostali svjetski bankarski centri …  

U pravu je bio Warren Buffett, koji je još prije krize sve izvedene instrumente nazvao “financijskim oružjem za masovno uništenje”. Samo su ogromna novčana ulaganja državnih sredstava iz proračuna i središnjih banaka spasla financijsko-bankarski sustav. Rezultat je bio … nekontrolirani razvoj tržišta CDS-a je postao faktor naglog povećanja državnog duga SAD, Velike Britanije, zemalja EU. On je isprovocirao opći požar dužničke krize u zemljama EU koji još uvijek nije ugašen.   CDS bomba nije eksplodirala, ali strah i dalje postoji.

Tržište CDS: pokušaj “razminiranja”

Bez neke veće medijske galame banke su zajedno s regulatorima i međunarodnim financijskim organizacijama počele poduzimati mjere na “razminiranju” tržišta CDS-a. U 2009.godini su i u SAD-u, i u Europi učinjeni koraci kako bi se sistematizirala i standardizirala trgovina uz pomoć kreditnih derivatnih swapova. Zakon Dodd-Frank, koji je u SAD stupio na snagu 15.07.2011. (kojeg nazivaju i Zakon o reformi Wall Street-a i zaštiti potrošača) između ostalog predviđa i da banke podnose izvještaje o operacijama s CDS-ovima.

Ta mjera snižava rizike od krize, mada stručnjaci skreću pažnju na složenost procjene rizika po instrumentima CDS, i nemogućnost za regulatore da dublje proniknu u složene sheme operacija s tim instrumentima.

Bez uzimanja u obzir čimbenike poput CDS-a, teško je razumjeti neke događaje ekonomskog i političkog života posljednjih godina. Na primjer – događaje u vezi s Grčkom. Jer osim nje postoji još zemalja u Europi i izvan nje gdje pokazatelji državnog duga, vanjskog duga, deficita proračuna i sl. nisu nimalo bolji od onih u Grčkoj.

Međutim, stvar je u tome, što je Grčka bogato dobivala kredite od Goldman Sachsa, niza europskih banaka, a rizike po tim kreditima su banke Wall Street-a i City-a, svima poznate, osiguravale pomoću “čarobnog štapića” pod nazivom – CDS. Da je Grčka objavila bankrot po svojim dugovima, kreditori Grčke bi zahtijevali “satisfakciju” od onih banaka koje su im i prodale CDS-ove. (to su najvjerojatnije banke JP Morgan, Morgan Stanley i još neke slične njima).

Da obratimo pažnju sa kakvim je strpljenjem na kojem se može pozavidjeti, i upornošću “izuzetna trojka” (Međunarodni monetarni fond, Europska središnja banka i Europska komisija) pokušavala i pokušava upristojiti manipulacije s dugom Grčke.

Ona inzistira da se postupci u svezi s izvođenjem Grčke iz krize nazovu “restrukturizacija duga” jer ukoliko se nazovi bankrot (što on, po mišljenju mnogih, u stvari i jeste) – to će pokrenuti mehanizam isplate CDS-ova. Radi se o desecima milijardi eura koje mogu nokautirati mnoge američke i europske banke.

Ako je u 2007. godini opseg tržišta CDS dostigao maksimum od 62,2 bilijuna dolara, financijski kolaps, koji je došao poslije njega, doveo je do velikog smanjenja obujma tržišta. Tako je već u 2010. on iznosio ispod polovice veličine koji je imao prije krize – 26,3 bilijuna dolara. Prema podacima iz 2012. godine taj opseg se i dalje smanjuje tako da je tada iznosio 25,5 bilijuna dolara.

Glavni igrač na tržištu navedenog financijskog instrumenta je kao i do sada američka banka JP Morgan, u čijem se portfelju opseg CDS-a procjenjuje na 5,7 bilijuna dolara. Na drugom mjestu je još jedan div Wall Street-a – Morgan Stanley (4,9 bilijuna dolara). Istraga koja se počela voditi u EU u svezi sa CDS-ovima može dovesti do daljnjeg smanjenja tog tržišta.

Bankarski skandal: CDS kao instrument obmane

Značajno je da CDS ugovori predstavljaju izvan-burzovne instrumente. To znači da su oni zaključivani privatno, između dvije strane, i da po njima nije bilo burzovne trgovine, odnosno – oni nisu bili u vidnom polju i kontroli financijskih regulatora. Najveće burzovne tvrtke su pokušavale doći do tog segmenta svjetskih financijskih tržišta.

Banke se optužuju i za trud da zadrže tržište CDS-a kao “maksimalno zatvoreno”, i da ne dozvole da se ona prenesu tamo gdje se financijama otvoreno trguje. Burzovne tvrtke Deutsche Borse i Chicago Mercantile Exchange su više puta pokušavale otvoriti prostor za trgovanje i zaključivanje ugovora za kreditne derivate.

Da bi se otvorio takav prostor, burze bi morale dobiti licencu za publiciranje podataka i formiranje osnovnih indeksa za derivate. Međutim, financijske organizacije ISDA i Markit, koje se bave licenciranjem, nalazile su se pod kontrolom uskog kruga banaka koje trguju CDS derivatima. One su odbile dati licencu za te burze.

CDS – bomba s usporenim djelovanjem

Prema objavljenoj zvaničnoj izjavi Europske komisije, regulatori okrivljuju su okrivili 13 banaka i dvije krupne organizacije za kartelsku zavjeru. Optuženi su  Goldman Sachs, Morgan Stanley, BNP Paribas, Deutsche Bank, UBS, HSBC, Citigroup, Barclays, JP Morgan, Bear Stearns, Bank of America Merrill Lynch, Royal Bank of Scotland, Credit Suisse.

Osim toga, u Europskoj komisiji optužuju, za pomoć bankama i Međunarodnu asocijaciju za svopove i derivate (International Swaps and Derivatives Association, ISDA) i jednu od najvećih na svijetu tvrtka za pružanje financijskih informacija – Markit.

Za neugodne manipulacije banaka s Wall Street-a se još 2009. godine zainteresiralo Ministarstvo pravosuđa  SAD-a. Započela je istraga banaka koje su bile glavni igrači na tržištu navedenog financijskog instrumenta, kao i tvrtke Markit. Tvrtka Markit je glavni dobavljač informacija bankama s Wall Street-a.

Pikantnost situacije je bila u tome, da je najkrupniji dioničar Markita -  JP Morgan (sa 12 posto dionica) i krupni dioničari: Bank of America, Royal Bank of Scotland i Goldman Sachs. Ministarstvo pravoduđa SAD-a sumnja da su dioničari Markita mogli za tržište CDS-ova dobiti i netržišne informacije, jer su istovremeno bili i market-makeri tržišta, te su imali potencijalno veliki pristup tržišnim informacijama. Markit je odbio komentirati istragu koju vrše američke vlasti.

U travnju 2011. EU je započela istragu rada 16 najvećih banaka na tržištu kreditno-derivatnih swapova. Istragu je inicirala optužba da su se kreditno-derivatni swapovi negativno pokazali tijekom financijske krize 2007. – 2009.godine, kao i tvrdnja da banke pokušavaju voditi nekonkurentsku politiku u svezi sa zaključivanjem, clearingom i pružanjem informacija o CDA-ovima.

Nakon toga je u medijima je došlo do pauze u svezi sa rasvjetljavanju započete istrage, koja traje 2 godine i 3 mjeseca. Da to nije malo predugo? Uostalom – a da li je istraga uopće provedena?

Možda je financijski svijet koji radi iza spuštene zavjese donio odluku da se taj posao malo prikoči? A u međuvremenu se promijenilo nešto u podjeli snaga i nekome je zatrebalo da se ponovno aktivira bomba s usporenim djelovanjem, čiji je naziv CDS?
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(vestinet,youtube/uredio:nsp)

Zašto je globalna ekonomija u tolikim problemima? Kako toliko ljudi može biti tako apsolutno sigurno da će se svjetski financijski sustav srušiti?

Pa, istina je da kada se pogleda hladne glave, čvrste brojeve nije teško vidjeti i zašto je globalna financijska shema piramide osuđena na propast. U Sjedinjenim Američkim Državama danas, postoji oko 56 trilijuna dolara ukupnog duga u financijskom sustavu, ali je tek samo oko 9 trilijuna dolara na bankovnim računima.

Dakle, mogli bi uzeti svaki peni iz banaka, pomnožite ga šest, i vi još uvijek ne bi imali dovoljno novca da isplatite sve dugove. Sveukupno, postoji oko 190 milijardi dolara ukupnog duga na planeti. No, globalni BDP je samo oko 70 trilijuna dolara. A ukupan nominalna vrijednost svih derivata širom svijeta je negdje između 600 trilijuna i 1500 milijardi dolara. Dakle, imamo ogroman problem u našim rukama.

Globalni financijski sustav je vrlo klimav kao kula od karata koja je izgrađena na temeljima duga, poluga i nevjerojatno rizičnih derivata. Živimo u najvećem financijskom mjehuru u svjetskoj povijesti, a neće trebati puno da se sruši cijela stvar. A kad padne, to će biti najveća financijska katastrofa u povijesti planete.

Globalni financijski sustav je međusobno povezan danas nego ikad prije, a kriza u jednoj velikoj banci ili u jednom dijelu svijeta se može širiti brzinom svjetlosti. Pad vrijednosti imovine od samo četiri posto potpuno bi izbrisao kapital mnogih od tih banaka, a jednom kad financijska panika počne moći ćemo vidjeti kako glavne financijske institucije krenu padati kao domine.

Imamo blagi okus u ustim onoga kako je bilo u 2008, i neizbježno je da će se to dogoditi opet.

Svatko tko će vam reći da je trenutni globalni financijski sustav održiv ne zna što pričaju. Dovoljno je pogledati brojeve koje smo objavili u nastavku.

Sljedi globalna financijska piramida shema po brojevima …

- $ 9.283.000.000.000 – ukupan iznos svih depozita kod banaka u Sjedinjenim Američkim Državama. FDIC ima samo 25 milijarde dolara u fondu za osiguranje depozita koji bi trebali “jamčiti” za ove depozite. Drugim riječima, omjer ukupnih depozita za osiguranje novca u bankama je više od 1-na-371.

- $ 10.012.800.000.000 – ukupan iznos hipotekarnog duga u Sjedinjenim Američkim Državama. Kao što možete vidjeti, uzmite svaki novčić iz svakog bankovnog račun u Americi i još ga još uvijek nećete pokriti.

- $ 10.409.500.000.000 – M2 opskrba novcem u Sjedinjenim Američkim Državama. To je vjerojatno najčešće korištena mjera za ukupni iznos novca u američkom gospodarstvu.

- $ 15.094.000.000.000 – Američki BDP. To je mjera svih gospodarskih aktivnosti u SAD-u za jednu godinu.

- $ 16.749.269.587.407 – veličina američkog nacionalnog duga. On je porastao za više od 10 milijardi dolara u proteklih deset godina.

- $ 32.000.000.000.000 – ukupan iznos novca koji su globalna elita pohranila u offshore banke (samo ono što mi znamo).

- $ 50.230.844.000.000 – ukupan iznos duga država u svijetu.

- $ 56.280.790.000.000 – ukupan iznos duga (vlada, korporacije, potrošači, itd.) u američkom financijskom sustavu.

- $ 61.000.000.000.000 – Kombinirana ukupna aktiva 50 najvećih banaka u svijetu.

- $ 70.000.000.000.000 – približna veličina ukupnog svjetskog BDP-a.

- $ 190.000.000.000.000 – približna veličina ukupnog iznosa duga u cijelom svijetu. One je gotovo udvostručena tijekom proteklog desetljeća.

- $ 212.525.587.000.000 – Prema podacima američke vlade, ovo je ugovorena vrijednost derivata koji se drže od strane najvećih 25 banaka u Sjedinjenim Američkim Državama. Ali te banke imaju samo ukupnu aktivu od oko 8-9 trilijuna dolara u kombinaciji. Drugim riječima, izloženost američkih derivata najvećih banaka nadilazi njihove ukupnu aktivu u omjeru od oko 24-na-1.

- $ 600.000.000.000.000 do $ 1.500.000.000.000.000 – Procjene ukupne idejne vrijednosti svih globalnih derivata općenito spadaju u taj raspon. Na krajnjem rasponu, omjer globalnih derivata i globalnog BDP-a je više od 21-na-1.

Jeste li počeli dobivati sliku?

Svaki dan, ukupan iznos duga će nastaviti rasti brže od ukupnog iznosa novca do dana kada će mjehur prsnuti.

Onoga što smo bili svjedoci natrag u 2008. je bilo samo malo “štucanje” u sustavu. To je izazvalo najgoru ekonomsku krizu od Velike depresije, ali globalna financijska vlast je bila u mogućnosti da se stvari stabiliziraju.

Sljedeći put neće biti tako lako.

Sljedeći val gospodarskog kolapsa brzo se približava. Potpuno ispuhivana ekonomska depresija je već počelo u južnoj Europi . Nezaposlenost je na rekordnim razinama, a ekonomska aktivnost je skuplja vrlo brzo.

Glavni offshore bankarski centri na Cipru su na rubu urušavanja. Banke su bile zatvorene do jučer, ali nitko ne zna kako će to riješiti probleme. Već govore da kada se banke ponovo otvore ili su se otvorile da će biti stroga ograničenja o tome koliko novca ljudi mogu izvaditi.

I sada MMF upozorava da su tri najveće banke u Sloveniji u urušavanju i da će milijardu eura bit potrebno da ih se spasi.

Domine su počele padati, a ni Sjedinjene Države neće biti imune na to. U stvari, to su najveći financijski problemi koji su Sjedinjene Države ikada vidjele na horizontu.

No, možete samo imati vjeru da Ben Bernanke, Barack Obama i američki Kongres zna točno što radi i da će biti u mogućnosti da spasi Ameriku od financijskog kolapsa koji dolazi, naravno ako žele.

U mainstream medijiima će vam se servirati sve pozitivne ekonomske vijesti koje oni žele. Oni su buntovni u činjenici da se američki burzovni index Dow Jones čuva na najvećim razinama u povijesti upravo sada i oni bi da svi mi vjerujemo da smo usred robusnog gospodarskog oporavka. Možete ih slušati, ako želite.

No, kada ste u iskušenju da vjerujete da će se sve biti “dobro”, nekako, samo se vratite i pogledate brojeve koje smo citiriali gore.

Ne postoji način da bi globalna financijska piramidalna shema bila u mogućnosti da se održi previše dugo. U nekom trenutku će se potpuno srušiti. Kada se to dogodi, da li ćete biti spremni?
 
(activistpost.com/uredio: nsp)
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata

O aktualnoj svjetskoj krizi mnogo se piše posljednjih godina, ali u tim raspravama (kako znanstvenim tako i u publicističkim) ima mnogo zabluda i mitova koji se vrlo vješto medijski plasiraju i održavaju, a onda se samo masovno reproduciraju.

O pravoj suštini i osnovnim uzrocima globalne ekonomske krize koja traje od 2008. godine i kojoj se ne nazire kraj skoro da se ništa ne čuje ili pročita.

U ovom tekstu ćemo ukazati na dva osnovna mita:

prvi – financijska kriza u SAD je sanirana, a za aktualnu ekonomsku krizu je odgovorna Europa, te

drugi – da je financijska kriza u SAD izbila zbog neadekvatne financijske regulacije.

treći – suočeni smo s ozbiljnom dužničkom krizom koja je posljedica nerazumnog zaduživanja pojedinih država,

četvrti – u krizu upadaju zemlje koje su neodgovorno povećavale javnu potrošnju i imale velike proračunske deficite,

peti – rast nejednakosti je posljedica krize,

šesti – kriza se nije mogla predvidjeti,

sedmi – svjetska ekonomska kriza je dovela do kolapsa hrvatskog gospodarstva.

Stvoreno je uvjerenje da je financijska kriza u SAD sanirana, te da je to prošlost, a svijet se sada suočio s europskom dužničkom krizom koja prijeti da se prelije na ostatak svijeta. Nedavno je američki predsjednik Barack Obama pozvao lidere eurozone da hitno spriječe širenje dužničke krize na ostatak svijeta.

On je također za slab rast američkog gospodarstva, nekoliko puta optužio europsku krizu. Inzistira se na neophodnosti brzog reagiranja i sprječavanja da se europska kriza ne proširi na ostatak svijeta, a zaboravlja se da je kriza stvorena upravo u SAD i iz nje se širila dalje, pa i na Europu.

Osnovni uzročnik krize se svjesno prešućuje, a on se nalazi u zlouporabi dolara kao svjetske rezervne valute. SAD je koristeći svoju ekonomsku, političku i vojnu moć mogao nametnuti ostalom svijetu masovno korištenje dolara i poslije 1971. godine kada je jednostrano ukinula konvertibilnost dolara za zlato. Izgledalo je da je SAD napokon uspio pronaći čarobnu formulu za višestoljetne bezuspješne pokušaje alkemičara – stvoriti bogatstvo ni iz čega.

Papir je zamijenio zlato i najveća svjetska sila osigurala je za sebe jedinstvenu privilegiju (koju nemaju ostale države) da može dolaziti do ogromnih realnih materijalnih dobara iz cijeloga svijeta (ničim ograničenim i ni od koga kontroliranim) jednostavnim “tiskanjem” dolara – zelenih papira.

Kako “apetit dolazi tijekom jela” SAD nije mogao odoljeti iskušenju da na tome parazitiraju i stvaruju ogromna bogatstva iz ničega.

Da bi se ta pogodnost mogla što više koristiti SAD su poduzimale aktivne mjere kako bi širile zonu korištenja američkog dolara, a posljednjih desetljeća se to vrši i preko svjesne deregulacije na financijskim tržištima kojom je omogućeno stvaranje novih aktiva trgovanja (prije svih, takozvanih financijskih derivata) .

Međutim, u znanstvenim i publicističkim tekstovima se, po pravilu, tvrdi kako je deregulacija financijskih tržišta osnovni uzročnik krize, a da su zakonodavci i regulatorna tijela radili u najboljoj namjeri i nisu mogli predvidjeti do čega će deregulacija dovesti, te da je za rješenje problema nužna samo bolja regulativa rada financijskih tržišta.

U samom procesu deregulacije financijskih tržišta osobito velike negativne posljedice imalo je donošenje CRA zakona (Community Reinvestment Act), te ukidanje GSA zakona (Glass-Steagall Act).

Tvrdilo se da CRA zakon treba omogućiti sveobuhvatnije osiguranje kreditnih potreba građana i on je doživio mnoge promjene i amandmane (1989,1992,1994) kojima su banke bile ohrabrivane da odobravaju takozvane subprime ili drugorazredne kredite građanima s niskim prihodima, odnosno klijentima s lošim kreditnim rejtingom, mada se s velikom vjerojatnošću moglo pretpostaviti da krediti neće moći biti vraćeni.

Oni se popularno nazivaju Nindža (NINJA – No Income, No Job, No Assets) kreditima, čime se sugerira da se odobravaju osobama, odnosno obiteljima bez dohotka, posla i imovine.

Godine 1995. donesen je možda i najznačajniji amandman u ovom zakonu kojim je omogućena takozvana osiguranje stambenih kredita i prodaja vrijednosnica stvorenih na toj osnovi.

Kroz veoma složen proces osiguranja (u koji je uključen velik broj sudionika – banke, hipotekarne korporacije, veliki financijski konglomerati, rejting agencije, osiguravajuća društva, konzalting i revizorske kuće, marketinško-reklamne agencije itd..) Problematični stambeni krediti su konvertirani, odnosno “prepakirani i oplemenjivani” u vrijednosnice (koje od rejting agencija, po pravilu, dobivaju najbolji rejting – AAA – kao iznimno kvalitetne i neopasne).

Tako su financijskom alkemijom, dobrim dijelom, nenaplativa potraživanja po stambenim kreditima pretvoreni u prvoklasne vrijednosnice (financijske derivate) koje se zatim prodaju diljem svijeta. Svi sudionici u ovom lancu igrali su svoju ulogu u svjesnoj prevari i to su radili s velikim entuzijazmom.

Financijski derivati ​​postaju važan predmet burzovnih špekulacija i njihova vrijednost u vrijeme izbijanja krize (2008) više nego deseterostruko premašuju vrijednost globalnog BDP-a, mada je samo prije tri desetljeća vrijednost financijskih derivata bila zanemariva.

Ove promjene vodile su značajnom povećanju potreba za “tiskanjem” novih dolara i nevjerojatno brzom rastu financijskih tržišta na kojima se špekulativnost vremenom pretvorila od periferne u njegovu osnovnu karakteristiku.

Financijskim špekulacijama može stvoriti profit, ali se njima ne stvara nova vrijednost i one predstavljaju izvlačenje vrijednosti stvorene u realnom sektoru. Tako danas imamo dvije paralelne ekonomije, jednu – realnu koja stvara proizvode i usluge i drugu – virtualnu koja “stvara” novac burzovnim špekulacijama i koja postaje sve dominantnija u odnosu na realnu ekonomiju.

Virtualna ekonomija ne može postojati bez realnog sektora, jer ona od njega živi, ​​odnosno na njemu upravo i parazitira.

Do 1999. godine na snazi ​​je bio GSA zakon (Glass-Steagall Act) iz 1933. godine kojim je izvršeno razdvajanje komercijalnih i investicijskih banaka (komercijalne banke se nisu mogle baviti burzovnim špekulacijama), a bile su propisane rigorozne sankcije za borbu protiv korupcije, nedozvoljenih špekulacija i korištenja insajderskih informacija na financijskim tržištima.

Zakonom o financijskoj modernizaciji iz 1999. godine zamijenjen je GSA zakon i tako izbrisana razlika između klasičnog i investicijskog bankarstva, te omogućeno ponovno spajanje komercijalnih i investicijskih banaka.

Došlo je do opasne koncentracije u bankarskom sustavu, pa je tržišni udio pet najvećih banaka sa 8% posto krajem 90-ih godina povećano na 30% u sadašnje vrijeme, au njima je dominirao način rezoniranja i prakse iz investicionog bankarstva, odnosno burzovnih špekulacija.

Banke su postale prevelike da bi država mogla dozvoliti da one propadnu, a istovremeno politički jake da bi njihovu djelatnost bilo tko mogao ograničavati.

Znajući da su suviše velike da bi država dozvolila da propadnu banke su svjesno ulazile u sve rizičnije poslove i kada su ostvarivale velike profite menadžeri su nagrađivani ogromnim bonusima, a kada je izbila globalna financijska kriza (kojoj su, u velikoj mjeri, i kumovale) vlasti SAD su za spašavanje banaka potrošile tisuće milijardi dolara.

Tako je rizik učinjen zajedničkim – kada donosi profit on se privatizira od strane menadžera i dioničara, a kada nastaju gubici oni se socijaliziraju, odnosno prebacuju na državu, točnije na sve porezne obveznike.

Ne samo da nitko nije odgovarao nego su menadžeri banaka dobivena sredstva od države za njihovo spašavanje koristili za nove isplate velikih bonusa sada i pod novim obrazloženjem i nazivom bonusi za lojalnost (ostajanje) menadžera.

Inicijativa da se zakonom ograniče isplate bonusa u bankama koje su dobile pomoć za spašavanje od države nazivan je jednim od “nirnberških zakona”, te da se obračun sa bankarima u SAD odvija “brže i žešće nego što je to bio slučaj s intelektualcima u vrijeme Mao “.

Banke su postale tako velike i politički jake da onemoguće ozbiljnija ograničenja u svome radu, pa svi dosadašnji pokušaji efikasnije regulacije u SAD ne pokazuju ozbiljnije rezultate i svode se na kozmetičke promjene kako bi se sačuvao status quo.

Pored toga, regulatorni organi su stalno u zaostatku nastojeći pratiti sve složenije i rizičnije poslovanje banaka (i drugih sudionika na financijskom tržištu) donošenjem velikog broj kompliciranih pravila. Tako je GSA zakon iz 1933. godine imao samo 37 stranica i osiguravao je financijsku stabilnost do kraja stoljeća, a samo novi Zakon o reformiranju Wallstreet-a i zaštiti potrošača ima 8,5 tisuća i još preko 20 tisuća stranica popratnih dokumenata kojima su podrobnije regulirana pravila.

Da bi se našli adekvatni odgovori na izazove s kojima se svijet suočio na početku XXI stoljeća, a koji su vezani s aktualnu globalnu ekonomsku krizu neophodno je razumijevanje suštine i osnovnih uzroka koji su do toga doveli, kako bi se mogle poduzeti odgovarajuće mjere za njeno eliminiranje .

U suprotnom, slušat ćemo o sve novim valovima i oblicima krize i ona će još dugo trajati i imaće sve razornije posljedice.
 

 
 
(vestinet.rs, youtube.com/uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11437"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Derivati: Neregulirani Globalni bankarski Kasino

Derivat je legalna oklada (ugovor) koja dobiva svoju vrijednost iz druge imovine, vrijednosti kao što su buduće ili sadašnje vrijednosti nafte, državne obveznice ili bilo što drugo.

Derivat vam kupuje mogućnost (ali ne i obvezu) da kupite naftu za narednih 6 mjeseci za današnju cijenu, u nadi da će cijene nafte biti viša u budućnosti. (Ja ću vam se kladiti da će koštati više za 6 mjeseci). Derivat se također može koristiti kao osiguranje, i kao klađenje da će zajam biti ili ne će biti prema zadanim postavkama prije određenog datuma.

Dakle, sustav njegove velike kladionice, nalik na Kasino, ali umjesto klađenja na kartama i ruletu, možete se kladiti na buduće vrijednosti i performanse gotovo svega što ima vrijednost. Sustav nije reguliran kako god bilo, a uz to još možete kupiti i derivat na postojeći derivat.

OBJAŠNJENJE GRAFIKE:

Sto dolara $ 100 – Većina krivotvorene novčane denominacije na svijetu. Održava svijet u kretanju

Deset tisuća dolara - svežanj $10.000 dolara – dovoljno za veliki odmor ili rabljeni automobil. Otprilike godinu dana rada za prosječnog čovjeka na zemlji.

100 milijuna dolara – 1 paleta $100 milijuna dolara – Puno novaca za putovanje. Lijepo stane na ISO / vojnu standardiziraniu paletu, standardne veličine. $ 1 milijun je novac u kvadrat na podu, pokraj palete

1 milijarda dolara – 10 paleta $1,000,000,000 – Evo kako izgleda milijarda dolara.10 paleta od novčanica $ 100 dolara.

1 bilijun dolara -  100 paleta – 1 kvadrat paleta $ 1.000.000.000.000 – Kada se nabacujete sa riječi “bilijun” kao da je ništa, ovo je stvarnost. Kvadrat paleta na desnoj strani je $ 10 milijardi dolara. 100x , tj. bilijun dolara je kao da imate toranj koji je 465 metara visok (142 metara). Na kamionu je 2 mlijarde dolara.

New York Mellon Banka – BNY

BNY ima derivatnu izloženost od 1,375 milijardi dolara. Smatra se da je prevelika da propadne. Danas se suočava (između ostalih) s tužbom za prijevaru i kršenje ugovora od strane Los Angeles-og mirovinskog fonda i New York-og mirovinskog fonda, gdje je BNY Mellon navodno skriveno preopteretio sredstva za puno milijuna dolara.

State Street Financial banka

State Street  Financial banka ima derivatnu izloženost od 1,390 milijardi dolara. Smatra se da je prevelika da propadne. Optužena je od strane državnog odvjetnika Kalifornije (među ostalima) za masovne prijevare u kalifornijskim CalPERS CalSTRS i mirovinskim fondovima – slično kao i BNY (gore).

Morgan Stanley banka

Morgan Stanley ima derivatnu izloženost od 1,722 milijardi dolara. Smatra se da je prevelika da propadne.  It recently settled a lawsuit for over-paying its employees while accepting the Nedavno su dobili tužbu za preplaćivanje svojih zaposlenika, iz pomoći koju su platili porezni obveznici. Potpredsjednik Morgan Stanley-a je imao registarske pločice na kojima piše “2BG2FAIL” na svom Porsche -u Cayenne Turbo.

Wells Fargo banka

Wells Fargo banka ima derivatnu izloženost od 3,332 milijardi dolara. Smatra se da je prevelika da propadne. WF banka je optužena za svoju ulogu u navodnoj provedbi ilegalnih gubitaka hipoteka i lažnih zajmova. Wells Fargo banka je upravo ošamarena s 85 milijuna dolara novčane kazne od strane Federalnih rezervi za stavljanje dobrih kreditnih dužnika u loš kreditni rating – (visoka stopa) kredita.

HSBC banka

HSBC banka ima derivatnu izloženost od 4,321 milijardi dolara. HSBC je Hong Kong-ška banka i njezin originalni naziv je The Hongkong and Shanghai Banking Corporation Limited. Naći ćete da HSBC radi puno s JP Morgan Chase bankom. Oboje HSBC i JP Morgan Chase banka imaju jak interes za zlato i plemenite metale. HSBC i JP Morgan Chase banka su zajedno često uključeni u financijske skandale.

Goldman Sachs banka

Goldman Sachs banka ima derivatnu izloženost od 44,192 milijardi dolara. Jedan stup ovdje je dvostruko složen i vrijedi $ 2 biljuna dolara i visok je sada oko @ 930 ft (248 m). Bijela kuća staji pored Kipa Slobode. Goldman Sachs ima prednost pred drugim bankama jer ima strašnu vezu u SAD vladi. Puno bivših zaposlenika Goldman-a drži visoke pozicije u vladi SAD-a. Mitt Romney je najveći donator  Goldman Sachs-a, i jedan od Obama-inih najboljih donatora . Banka je kao najveći igrač na tržištu hrane roba, zaradila 955 miliona dolara od spekulacija hranom  u 2009 “

Bank of America

Bank of America ima derivatnu izloženost od 50,135 milijardi dolara. Jedan stup ovdje je dvostruko složen i vrijedi $ 2 biljuna dolara i visok je sada oko @ 930 ft (248 m). BofA se drži poreznih obveznika s masivnim računom.

Citibank

Citibank ima derivatnu izloženost od 52,102 milijardi dolara. Jedan stup ovdje je dvostruko složen i vrijedi $ 2 biljuna dolara i visok je sada oko @ 930 ft (248 m). Citibank kupci su uhićeni zbog pokušaja zatvaranja svojih računa, a u Indoneziji je čovjek bio ispitivan do smrti u Citibank-ovoj posebnoj sobi za “propitivanja”. U 2011. Citibank je platio kaznu od 285 milijuna dolara za prodaju nekretninskih-kredita koje podupiru obveznice investitorima, a klađenjem su izgubitli na vrijednosti. Čovjek zadužen za odjele u Citibank je postao Obamin načelnik Glavnog stožera. Dva tjedna prije nego ga je unajmio, Obama je dobio 900.000 dolara od Citibanka za dobre performanse. To je bilo nakon što je Citigroup dobio 45 milijarde dolara u bailout novcu od države.

JP Morgan Chase banka

JP Morgan Chase banka ima derivatnu izloženost od 70,151 milijardi dolara. 70 $ bilijuna je otprilike veličine cjelokupnog svjetskog gospodarstva. Priča se da JP Morgan drži  50 – 80% tržišta bakra, i da su manipulirali tržište masivnim kupnjama . JP Morgan je također kriv za manipulaciju tržišta srebra kako bi zaradio milijarde. Cijena aluminija se manipulira od strane JP Morgana kroz veliko fizičko vlasništvo materijala i stvaranje uskih grla tijekom prijevoza. JP Morgan je među bankama koje sudjeluju u zapljeni 620 milijuna dolara u imovini za navodne prijevare povezane s derivatima.

9 najvećih banaka – Derivatna izloženost – 228,72 $ bilijarde

Primjećujete li malog čovjeka stoji ispred bijele kuće. Mali crv pokraj nogometnog igrališta je zadnji kamion s $ 2 milijarde dolara. Ne postoji država u svijetu koja ima ovu količinu novca. To je otprilike 3 puta cijelog svijetskog gospodarstva. Neregulirano tržište predstavlja ogroman financijski rizik. The corruption and immorality of the banks makes the situation worse. Korupcija i nemoral banaka još više pogoršava situaciju.
 
 
(demonocracy.info/preveo:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=8093"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]