NIJEMCI TVRDE DA SU NAJVEĆI PROBLEM BANKE ITALIJE, A RIM UPIRE PRSTOM U – DEUTSCHE BANK! VEĆINA HRVATSKIH BANAKA JE UPRAVO U TALIJANSKOM VLASNIŠTVU!

Svakim danom problemi talijanskih banaka, koji su se povećali poslije Brexit, postaju sve gori.

Ispravka vrijednosti potraživanja (“loši dugovi”) u iznosu 360 milijardi eura mogu izazvati potpuni krah bankarskog sektora.

Ali, sada je već banka Deutsche Bank postala glavni rizik.

Premijer Italije Mateo Renzi je izjavio da je spreman trošiti milijarde eura na pomoć bankarskom sektoru, čak i bez odobrenja Bruxellesa. To teško da će se svidjeti njemačkoj kancelarki Angeli Merkel, kao i drugim pristašama provođenja strogih pravila eurozone.

Ali, Renzi je također istaknuo da druge europske banke imaju mnogo više problema od talijanskih.

“Ako su problematični krediti problem broj jedan, problem financijskih derivata u drugim bankama je sto puta veći. Međusobni odnos je upravo takav – jedan prema sto” – kazao je on.

Talijanski premijer je, naravno, mislio na desetke bilijuna dolara u derivatima Deutsche Bank.

Treba također istaknuti da se bankarska kriza već opasno približila Njemačkoj. Na rubu bankrota našla se Bremer Landesbank, iako ovdje problematična aktiva iznosi svega 29 milijardi eura.

Glavni ekonomist Deutsche Bank – David Folkerts-Landau – priznao je da postoje problemi i pozvao na realizaciju programa spašavanja europskih banaka čija se vrijednost mjeri milijardama eura.

U intervjuu za “Welt am Sonntag”, ekonomist je rekao da europske financijske institucije moraju dobiti novi kapital da bi provele rekapitalizaciju poslije slične financijske pomoći SAD. Istina, on nije rekao da je u SAD program realiziran prije gotovo 10 godina, a u Europi se u to vrijeme propagirala “oprezna” fiskalna i monetarno-kreditna politika.

Kako ističe ovaj ekonomist, SAD su pomogle svojim bankama potrošivši 475 milijardi dolara, a takav program je neophodan i Europi, osobito za talijanske banke. Drugim riječima, predstavnik Deutsche Bank smatra da Europa mora poći koracima SAD.

“U Europi spašavanje ne bi trebalo biti toliko skupo. Programi vrijedni 150 milijardi dolara trebali bi biti dovoljni za rekapitalizaciju europskih banaka” – kazao je David Folkerts-Landau.

Smanjenje vrijednosti dionica banaka simptom je mnogo većeg problema – fatalne kombinacije niskog rasta, visoke razine zaduženosti i opasne deflacije.

“Europa je ozbiljno bolesna i mora brzo riješiti postojeći problem, ili će se suočiti s bankrotom” – kazao je glavni ekonomist.

Po njegovoj procjeni, za spašavanje talijanskih banaka bit će potrebno najmanje 40 milijardi eura. Problem je toliko akutan, da je ekonomist Deutsche Bank uvjeren da je neophodno kršiti važeća europska pravila.

Pri tome je apsolutno nedopustivo otpisivati ​​depozite i koristiti druge metode koji će udariti po ušteđevinama ljudi, pošto će to paralizirati bankarski sektor u Italiji i na drugim mjestima. Ljudi će jednostavno prestati vjerovati u bankarski sustav.

Zanimljivo je da kada su bili u pitanju Cipar i Grčka, malo tko se brinuo za ušteđevine građana, ekonomisti, analitičari i činovnici su tvrdili da je glavno pitanje očuvanje stabilnosti, a to znači da se nešto mora žrtvovati. Ali, čim su se na nišanu našle Njemačka i Italija, došlo je vrijeme da se “promjene pravila”.

Pitanje je samo da li se David Folkerts-Landau zaista brine zbog talijanskih banaka ili za sudbinu svog poslodavca?

Ako najveća njemačka banka podrži promjenu pravila, otpor Merkelove i Schäublea će najvjerojatnije uskoro biti slomljen. A to znači da će početi sveeuropsko spašavanje banaka, ali će to, kao i uvijek, platiti porezni obveznici.

Teško da će se to svidjeti mnogima, ali će dati dodatni adut nacionalistima, a to znači da će spašavanje banaka produbiti podijeljenost u Europi.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

Svaka se kriza može predvidjeti. Tvrdi to Michael Snyder, američki ekonomist koji piše The Economic Collapse Blog, iznoseći u zadnjem postu pokazatelje moguće nove krize. Kao primjer navodi pad cijena robe, uobičajen prije početka recesije

Stanje koje je u Americi prethodilo financijskom kolapsu 2008. slično je današnjemu. Autor bloga ne slaže se s onima koji misle kako se velike krize i kolapsi ne mogu predvidjeti jer je, proučavajući povijest takvih kriza, uočio pokazatelje koji se ponavljaju.

Prvi primjer navodi smanjenje cijene nafte, koja je samo dva puta u povijesti pala više od pedeset dolara u šest mjeseci.

Prvi takav pad prethodio je velikoj krizi 2008., što se događa i sada. Razlog tome zatvaranje je velikog broja platforma za podmorsko bušenje; u SAD-u ih je, primjerice, ugašeno pola.

Michael Snyder smatra da to najviše utječe na države koje ovise o energetskoj industriji, pa tako pad cijena nafte ozbiljno šteti teksaškoj ekonomiji.

Posljednjih godina banke na Wall Streetu zaradile su mnogo novca zaduživanjem energetske industrije, izdavanjem obveznica i transakcijama na investicijama, pa bloger zaključuje da će negativno stanje u energetici utjecati i na njih. Krediti koji su banke izdavale jednostavno su preveliki, što najboljeopisuje podatak da je zaduženje loše ocijenjenih tvrtki poraslo s četrdeset milijardi dolara 2009. na 210 milijardi dolara 2014.

Bloger smatra da ta situacija nalikuje na onu koja je prethodila krizi prouzročenoj izdavanjem drugorazrednih hipotekarnih kredita. Kao treći razlog za zabrinutost navodi usporavanje globalne trgovine, što se obično događa kad ekonomski uvjeti postanu nepovoljni i alarmantni.

Tyler Durden, autor Zero Hedgea, financijskog bloga koji obuhvaća novosti iz svijeta ekonomije i mišljenja iz različitih izvora, navodi da je globalni promet u siječnju 2015. pao za 1,4 posto u odnosu na prosinac 2014., što je najveći pad od 2011. Inače, Tyler Durden zapravo je ime glavnog junaka Fight Cluba, poznatog filma redatelja Davida Finchera, koje kao pseudonim koristi Daniel Ivandjiiski, pravi autor ovog bloga.

Charles Hugh Smith u svom blogu Of Two Minds, u kojem proučava financije azijskih zemalja, ekonomske trendove i društvene probleme, piše kako brojke pokazuju da su narudžbe robe široke potražnje pale do stope koja nije zabilježena od posljednje recesije.

Michael Snyder uvjeren je da euforija na Wall Streetu zbog dvjestotinjak dionica koje zasad dobro kotiraju neće dugo potrajati. Kaže da će stanje, kada korporativna zarada po dionici počne padati, sličiti onomu neposredno prije pada burze 2008.

Zahvaljujući brzim promjenama na tržištu izazvanima slabim ekonomskim pokazateljima, snažnim dolarom i postroženom monetarnom politikom izdaci iz sredstava temeljnoga kapitala fondova u 2015. dosegnuli su najvišu razinu, prije zabilježenu 2009. Iz fondova koji su uložili u dionice izvučene su 44 milijarde dolara u posljednjih godinu dana, a samo posljednjih tjedana zabilježen je odljev 6,1 milijarde dolara, kako navodi američka bankaMerrill Lynch.

Bloger misli kako je većina ljudi uljuljana u lažni osjećaj samoodrživosti velikog tržišta i navodne gospodarske stabilnosti. Smatra da se ispod naizgled mirne površine događa mnogo turbulencija. Onima koji ne traže znakove nove krize poručuje da bi trebali početi kako se ne bi šokirali onime što dolazi.
 
(liderpress,gradjanska-akcija/uredio:NSP)

Da li ćemo svi postali robovi dužnika u švicarcima koji će svojim akcijama srušiti i devalvirati kunu? Vidjet ćemo uskoro

Jutarnji list u posjedu je dokumenta datiranog na ponedjeljak, 7. rujna, u kojem se Hrvatska narodna banka službeno očituje ministru financija Borisu Lalovcu o njegovu rješenju za dužnike u švicarskim francima, a u kojem, pojednostavljeno prepričano, piše da bi od Vladine akcije moglo biti više štete nego koristi.

S obzirom na to da su se do sada vrlo nepristrano izjašnjavali o tom rješenju za ‘švicarce’, pomalo šokira koliko je Mišljenje HNB-a, koje potpisuje guverner Boris Vujčić, kritično prema planu konverzije kredita u francima u kredite u eurima koji vladajuća koalicija želi što prije izglasati u Saboru.

Ukratko, u HNB-u procjenjuju da bi Vladin model konverzije mogao uzrokovati vrlo ozbiljnu financijsku i makroekonomsku nestabilnost.

U tom dopisu guverner Vujčić najavljuje vrlo ozbiljne posljedice ako se Vlada odluči za provedbu najavljenog modela rješavanje ‘slučaja franak’.

U cijelom dopisu posebno je zanimljiv dio u kojem se objašnjava zašto bi od najavljene akcije država imala više štete nego koristi. U dopisu HNB-a, naime, piše: ‘Gubitak međunarodnih pričuva nepovoljno utječe na adekvatnost međunarodnih pričuva i stvara dodatni rizik za deviznu likvidnost, a posredno i za stabilnost tečaja kune i kreditni rejting Hrvatske’.

To bi konzekventno dovelo do, upozorava HNB, težeg zaduživanja RH na međunarodnom tržištu.

Službeno očitovanje HNB-a upućeno Vladi RH temeljem prijedloga izmjena Zakona o potrošačkom kreditiranju i Zakona o kreditnim institucijama koje je potpisao guverner Boris Vujčić

OVO SU 13 NAJBITNIJIH ZAKLJUČAKA KOJI PROIZLAZE IZ DOKUMENTA KOJE JE POTPISAO GUVERNER HNB-a BORIS VUJČIĆ, I POSLAO GA MINISTRU FINANCIJA BORISU LALOVCU:

1. Moguće slabljenje tečaja kune prema euru
2. Gubitak međunarodnih pričuva rizik za deviznu likvidnost
3. Percepcija povećanog kreditnog rizika u bankama
4. Opasnost da se povise kamatne stope na kredite
5. Mogućnost narušavanja povjerenja štediša i kreditora u banke zbog iskazanih gubitaka
6. Moguć odljev depozita u gotovinu i u inozemstvo
7. Kaskadni proces: narušavanje povjerenja u monetarni i financijski sustav
8. Najranjiviji dužnici i dalje će imati problema u otplati kredita
9. Profitirat će kućanstva i osobe koji su kreditirali svoju gospodarsku aktivnost
10. Dužnici u francima bolje će proći od onih koji su dizali kredite u kunama
11. Upitna ustavnost cijelog paketa zakona
12. Treba izbjeći retroaktivnu primjenu predloženih mjera
13. Nisu provedene konzultacije s ECB-om
 
(jutarnji.hr/uredio:nsp)

Sprema se čistka u ruskom financijskom sektoru zbog kršenja propisa. Klijenti u panici, jer će lokot biti stavljen na 197 banaka

Centralna banka Rusije je pokazala da ne namjerava tolerirati kršenje propisa, pa je krenula u ofenzivu zatvaranja “neposlušnih banaka”. Generalni direktor Agencije za osiguranje uloga Andrej Meljnikov izjavio je da je u procesu likvidacije 197 banaka.

Sustavom osiguranja uloga obuhvaćene su 854 banke. Samo u posljednjih pet mjeseci oduzete su licence za rad više od 30 banaka.

Kod poduzetnika u Moskvi izazvala je pravi medijski šok vijest da je oduzeta licenca za rad banci “Ruski kredit”, koja je na 45. mjestu najvećih ruskih banaka i dosad se smatrala vrlo pouzdanom.

Da su građani vjerovali banci Ruski kredit, pokazuje to da je samo u lipnju štednja porasla 10 posto, a na depozitima su ukupno imali 42,7 milijardi rubalja.

Bez licence ostaju i AMB banka, Mostrojekonom banka i Tulska banka. Vlasnik sve četiri banke je Anatolij Motiljov (49). U Centralnoj banci Rusije su objasnili da je “Ruskom kreditu” oduzeta licenca zbog visikorizičnih kredita. Banke čiji je vlasnik Motiljov imale su “rupu” u poslovanju od čak 50 milijardi rubalja.

Motiljov je 2008. već imao problema sa Centralnom bankom, kao vlasnik Globeks banke. Ta banka je, inače, kreditirala gradnju velikih zgrada u vlasništvu Motiljova. On je sin bivšeg direktora sovjetskog jedinog osiguranja Gostraha, koji je poslije raspada SSSR-a bio direktor Rostraha.

Kasnije je Anatolij Motiljov osnovao zajedno s osiguranjem Rostrah banku Globeks. Poslije promjene rukovodstva u rostre, Motiljov se preselio u Globeks, gdje mu je partner bio bivši ministar unutarnjih poslova Rusije Adrej Dunajev.

Baš on je pomogao Motiljovu da se oslobodi optužbi da je protuzakonito prebacivao novac Rostraha u Globeks. Ali, kad je 2008. došlo do krize u Rusiji, iz Globeksa je otišlo mnogo kapitala i tu banku je preuzela država.

Čim je prošla kriza, Motiljov je opet okupio bankarsku skupinu i postao vlasnik čak četiri banke. Dobro upućeni kažu da je napravio grešku kad je postao suviše halapljiv, pa je uzeo pod kontrolu desetak mirovinskih fondova. Ljudi koji su donedavno radili u Ruskom kreditu tvrde da je Motiljov “žrtva konkurentskog rata”.

Za one koji su radili s tom bankom i imali u njoj depozite zbog dobivanja bankovnkih jamstvo, a među njima je bilo i srpskog biznismena, nema utjehe, jer su ostali bez novca. Sada se mnogi pitaju gdje je uopće sigurno držati depozite.

Ispada da je najbolje raditi sa najvećim državnim bankama koje su najglomaznije, ali je zato rizik najmanji.

Nakon oduzimanja licence, Centralna banka će odrediti privremenu administraciju, a onda se ide na sud da bi se poslije mjesec do dva dana išlo na likvidaciju. Agencija za osiguranje uloga napravile su popis imovine, a zatim se namiruju prvo fizičke osobe, građani koji su imali uloge na računima.

Oni mogu dobiti kompenzaciju koja ne prelazi milijun i 400.000 rubalja, što je oko 20.000 dolara. Za tvrtke koje su imale račune uglavnom ne ostane ništa, ili ostanu samo “kosti”.
 
(Novosti,youtube/uredio:nsp)

Za manje od 72 sata Grčka bi mogla i formalno proglasiti bankrot koji se zapravo već dogodio na Vijeću ministara financija zemalja eurozone u Luxembourgu

Istina, spas je moguć čak i u “minutu poslije 12 sati” jer je za ponedjeljak zakazan hitan izvanredni sastanak Europskog vijeća, skup šefova država i vlada koji će odlučiti o sudbini Grčke.

Međutim, možda će u ponedjeljak već biti kasno jer je iz grčkih banaka u posljednjih 48 sati povučeno više od dvije milijarde eura. Na kontu vlade je ostalo samo 1,4 milijardi, dok središnja banka u Ateni upozorava da se banke u Grčkoj u ponedjeljak možda neće ni otvoriti.

Ukoliko u ponedjeljak ne bude dogovora, Atena će proglasiti bankrot. U najcrnjem scenariju to znači da vjerovnici ostaju bez oko 317 milijardi eura grčkog duga, zemlja izlazi iz eurozone, dolazi do potunog sloma bankarskog sustava Grčke koja bi kao valutu uvela drahmu. Izgledno bi bilo čak i grčko napuštanje Europske unije.

Ipak, šanse da se to dogodi su, procjenjuje američka City banka, su oko 40 posto. Usporedbe radi, 2010. godine, kad je dužnička kriza i nastupila, šanse da Grčka napusti eurozonu procijenjene su na 75 posto.

Ovdje je sada riječ o igri “tko će prvi trepnuti”. Problem Grčke nije nastao sada, već se razvlači još od 1991. kada je tadašnji predsjednik Europske komisije Jacques Delors upozorio Atenu da ne petlja s proračunom i zaduživanjem. Sad smo došli do kraja tog puta.

Sastanak u Luksemburgu se završio fijaskom, pa će se rješavati posljednji put na razini šefova država i vlada. Naime, sasvim je jasno da Grčka ne može platiti Međunarodnom monetarnom fondu 1,4 milijarde eura tranše duga 30. lipnja. Štoviše, ako se zbroje tranše koje dospijevaju i u srpnju, to je više od sedam milijardi eura.

Zašto Hrvatska šuti?

U Hrvatskoj posluje blizu 30 banaka. Većina ih je u talijanskom vlasništvu.

Vrlo čudno je da Hrvatska Narodna Banka šuti. To nije dobro za povjerenje klijenata. Kad je riječ o grčkim bankama, čak i bankrot u matici ne znači da bi one prestale poslovati u Hrvatskoj.

Ukupna štednja u hrvatskim bankama krajem travnja dosegla je 240,4 milijardi kuna, pokazuju najnoviji podaci Hrvatske narodne banke (HNB), što je gotovo tri posto više nego prije godinu dana, no i otprilike jedan posto manje nego krajem ožujka 2015. godine…. i raste. Hrvatski građani kao da ne čuju scenario koji se sprema u Grčkoj i najviše od svega vjeruju bankama.

Grčka ne može vratiti taj novac i MMF će se naplatiti 30. lipnja. Pitanje je sada – ako Grčka to ne plati, tko hoće? Ne vidim kako politički vlada Sirize može ovo preživjeti jer ona nema podršku građana za izlazak iz eurozone – navodi za “Vijesti” Vladimir Gligorov iz Bečkog instituta za ekonomske studije.

U suštini sve sada ovisi od Njemačke i Francuske koje su glavni vjerovnici Grčke. Teoretski, čak i da Grčka proglasi bankrot u ponedjeljak, zemlja može ostati u eurozoni, nešto poput modela po kojem i Crna Gora danas ima euro.

Ali, to bi značilo da bez Europske središnje banke nema za Grke pristup novcu. To, opet, znači da nema kreditne aktivnosti banaka i zapravo bi funkcionirali kao “keš ekonomija”. Vrlo je moguće i da nastupi panika jer Grčka ima kontinuirani odljev kapitala iz banaka, a sada bi on mogao biti masovan – dodaje Gligorov.

Nijemci gube 80 milijardi eura?

Grčki stečaj njemačku državu koštao bi 80 milijardi eura. Nasuprot tome, izlazak iz eurozone je besplatan, “ne košta ništa”, napisao je nedavno predsjednik njemačkog Ifo-instituta Hans-Werner Sinn.

Vlada u Berlinu grčki izlazak iz monetarne unije u međuvremenu smatra podnošljivim, prije svega zato što su druge zemlje u krizi, poput Španjolske, Portugala i Irske na putu oporavka.

Osim toga, Europska unija i ECB donijele su mjere kojima bi se trebalo spriječiti širenje krize iz Grčke na druge članice monetarne unije. S jedne strane, to je Europski stabilizacijski mehanizam, fond težak 500 milijardi eura iz kojeg se, u slučaju nužde, može pomoći zemljama.

Izlaz bi bio da Europska središnja banka isplati MMF i napravi neki novi političko-ekonomski dogovor s Grčkom, ali je sada unutar same EU naraslo raspoloženje da se Grčka pusti u bankrot. Prema riječima stručnjaka, to za eurozonu ne predstavlja nikakvu posebnu opasnost, ali bi za Grčku bila katastrofa.

Grčka već jednom mora shvatiti da se mora proizvoditi i izvoziti. Kraj je životu na dug!

Pierre Moscovici, povjerenik Europske komisije za ekonomska i financijska pitanja, upozorio je na katastrofu ako se ne postigne dogovor. Grčki ministar financija Janis Varufakis predstavio “nove” ideje, ali one očito nisu prihvaćene jer se suštinski reforme odgađaju i nigdje se ne spominje vraćanje dugova 30. lipnja i u srpnju.

Prosvjedi u Ateni

Više desetaka tisuća ljudi je cijele pretprošle noći prosvjedovalo pred parlamentom u Ateni uzvikujući da ne žele “staljinističke metode” Tsipras vlade. Uz razvijene zastave Europske unije Grci šalju poruku svojim pregovaračima da opcija napuštanja eura, a kamoli EU nikako nije na stolu.

Predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker je imao još jedan telefonski razgovor s premijerom Grčke Alexis Tsipras tijekom kojega je ponovio da je Komisija “spremna 24 sata, sedam dana u tjednu raditi, ako može pomoći u pronalasku rješenja”.

Ekonomski savjetnici ističu da će se Tsiprasova vlada u svakom slučaju kajati.

Bankrot na “ciparski način”

Prema grčkim izvorima, Ateni se sprema scenarij bankrota na “ciparski način”, po kome bi Grčka ostala u eurozoni, ali bi joj bila uvedena vanjska kontrola kapitala, a u bankama zaplijenjeni depoziti veći od 100.000 eura kako je to urađeno prije tri godine s Nikozijom.

Ovaj scenarij zadovoljio bi MMF, ali i EU koja strahuje od posljedica eventualnog izlaska Grčke iz eurozone čije razmjere nitko točno nije izračunao. Malo je, međutim, vjerojatno da će vlada u Ateni dopustiti provođenje ovog scenarija i to je ono od čega europska birokracija strahuje.

Ako popuste i prihvate zahtjeve vjerovnika, pogaziti će sve na čemu su dobili izbore. Ako, pak, ne popuste, zemlja će bankrotirati i možda napustiti eurozonu i EU, što ne želi grčki narod.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
 
(vestinet.rs,youtube/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=21625"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Utrka za zlatom u svijetu traje već stotinama godina. Zlato donosi stabilnost ekonomije, jačinu valute i dobru gospodarsku poziciju na međunarodnom planu. Države s najvećim zlatnim rezervama u svijetu su SAD, Njemačka, Italija, Francuska i Kina. Zlatnim rezervama mogu se pohvaliti i zemlje u regiji, no ne i Hrvatska koja je zlatne poluge naslijeđene nakon raspada Jugoslavije, jednostavno prodala

Hrvatska narodna banka u mandatu guvernera Željka Rohatinskog prodala je zlatne rezerve koje je Hrvatska naslijedila raspadom SFRJ.

Odluka Hrvatske narodne banke o prodaji zlata izaziva kontroverze u javnosti jer, osim što gotovo sve zemlje u svijetu drže određenu količinu zlata kao rezervu, prodaja se odvijala 2001. godine. kada je cijena bila prilično niska, te je od tada cijena zlata višestruko porasla. Cijena zlata u vrijeme kada ga je HNB prodavala kretala se oko 280 dolara za uncu, dok je danas vrijednost oko 1200 dokara.

U odgovoru na zastupničko pitanje, saborskog zastupnika Gorana Marića, Vlada je otkrila detalje tih transakcija.

HNB “naslijedila” i prodala više od 13 tona zlata

Kako se navodi u odgovoru Vlade, Sredinom travnja 2001. godine, Republika Hrvatska je nakon postignutog sporazuma o podjeli dijela imovine bivše SFRJ, pohranjenog u Banci za međunarodna poravnanja u Baselu (BIS), postala vlasnica 13,127 tona zlata koje je, knjiženo je po njegovoj tržišnoj vrijednosti na dan priljeva, tj. 13. lipnja 2001. godine, u iznosu od USD 114.939.321,71, odnosno 272,35 dolara po unci.

Dio tog zlata bio je pohranjen u fizičkom obliku u Švicarskoj narodnoj banci, dok se dio nalazio na računima “nealociranog zlata” tj. onog kojim se trguje u nematerijalnom obliku.

“Budući da zlato na gore navedenim računima (po viđenju) ne nosi nikakav prinos Direkcija za upravljanje međunarodnim pričuvama i deviznom likvidnošću HNB-a kontaktirala je Swiss National Bank, BIS i Bank of England, te komercijalne banke (Credit Suisse FB, UBS, Deutsche bank i Rabobank) s namjerom plasiranja zlata u kratkoročne depozite. Kako se tržište depozita zlata nalazi u Londonu, zlato locirano u New Yorku i Bernu premješteno je u London, te se zajedno sa zlatom lociranim u Londonu deponiralo kod BIS-a na rok od 2 mjeseca. Na taj je način po dospijeću depozita svo zlato HNB trebalo biti locirano u Londonu”, navodi se u odgovoru Vlade zastupniku Goranu Mariću.

Iz Vlade navode da su depoziti u zlatu plasirani su u dva navrata po ukupno tri iznosa, sa istim datumom dospijeća, 25. rujna 2001. godine. Prvo je dan depozit sa računa u Londonu, a zbog potrebne najave izvršenja transakcije zlato sa računa u Bernu i New Yorku imalo je datum namirenja 3 radna dana kasnije. Kamata na plasirane zlatne depozite obračunata je u dolarima po cijeni koja je bila aktualna na dan ugovaranja transakcija 20. srpnja 2001. godine, 268,10 dolara za uncu, a po dospijeću je isplaćena na dolarski račun HNB na FED-u.

Iz Vlade prodaju međunarodnih pričuva pojašnjavaju time što HNB tada nije bio zaštićen u slučaju pada cijene, te da je nemoguće predvitjeti kretanje cijene zlata, dok se kod instrumenata s fiksnim prinosom može procijeniti dobit u budućem razdoblju.

HNB-u zlato prerizično i nepredvidivo, a zarada se ne može uplatiti uhljebima u proračun

“Dana 22. kolovoza 2001. godine donijeta je odluka o prodaji zlata iz portfelja međunarodnih pričuva sa “forward” valutom 25. rujan 2001. godine, kada su dospijevali depoziti deponirani kod BIS-a. Direkcija za upravljanje međunarodnim pričuvama i deviznom likvidnošću HNB-a je, uz prethodnu analizu, predložila da se za donji limit prodaje postavi cijena od 276 dolara po unci. Ta je cijena osiguravala prinos u razdoblju držanja zlata od preko 5 posto, što je, s obzirom na kamate dolarskog tržišta novca koje su se u tom razdoblju nalazile na razini nižoj od 4 posto, predstavljalo zadovoljavajući prinos. Uz to je potrebno naglasiti da portfelj HNB nije bio zaštićen u slučaju pada cijene zlata. Naime, cijena zlata ima volatilnost bitno veću od okvira unutar kojeg se nalaze sve ostale investicije međunarodnih pričuva HNB, a prinos zlata u bilo kojem razdoblju može biti i negativan. Drugim riječima, zlato nema nikakvu očekivanu dobit, već njegova cijena fluktuira ovisno o mnogobrojnim tržišnim faktorima koje je nemoguće predvidjeti. S druge strane, portfelju instrumenata s fiksnim prinosom (depoziti, reverse repo sporazumi, obveznice i sl.) može se procijeniti dobit u određenom budućem razdoblju, a mogućnosti gubitka de facto nema”, navodi se u odgovoru Vlade.

Posebno je zanimljivo objašnjenje da se dobit ostvarena porastom cijene zlata ne može uplatiti u proračun, već ide direktno u kapital HNB-a.

“Nadalje, eventualna dobit ostvarena mogućim porastom cijene zlata ide direktno u Kapital HNB-a i nije uplativa u državni proračun, dok se zarada po kuponima i kamatama na depozite te obveznice, kao i realizirana zarada po ulaganjima u instrumente s fiksnim prinosom može uplatiti u državni proračun”, navodi se u odgovoru Vlade.

Zlato je prodano s datumom 25. rujna 2001. godine, a prodajna cijena je iznosila 277,78 dolara za uncu.

Ivan Šuker (HDZ) kao ministar financija prodao zlata za 31 milijun dolara

Osim toga, Hrvatskoj je u procesu sukcesije, temeljem dokumenata potpisanih u lipnju 2004. i svibnju 2005. godine, pripao i 23-postotni udio u zlatu koje je bilo pohranjeno kod središnje banke Francuske i poslovne banke Credit Suisse, Zurich. To zlato je, kako navodi Vlada prodano po nalogu Ministarstva financija, u čijoj je ingerenciji raspolaganje imovinom bivše SFRJ, a na čijem čelu je tada bio Ivan Šuker.

“Prodaja zlata obavljena je 29. studenoga 2005. godine i to: 42.494,396 unci zlata prodano je za 21.058.097,94 USD po cijeni od 495,55 USD te 20.350,758 unci za 10.096.011,04 USD po cijeni 496,1 USD. Prodajom tog zlata Republika Hrvatska ostvarila je ukupno 31.154.108,98 USD.”, navode iz Vlade.

Hrvatska narodna banka nema niti grama zlata, jer su posljednje zlatne rezerve prodane prije više od desetljeća, dok su cijene bile na vrlo niskim razinama.

Tko se može pohvaliti s najviše rezervi zlata na svijetu?

Prema listi koju je objavio Svjetski savjet za zlato, od zemalja u bližem susjedstvu najbolje stoji Srbija, koja se sa 16,6 tona zlatnih rezervi nalazi na 62. mjestu, Makedonija s 6,8 tona zlata zauzima 77. poziciju, dok je Slovenija 90. s 3,2 tone. Bosna i Hercegovina na 93. je mjestu s tri tone zlata na listi od sto zemalja rangiranih prema količini rezervi tog plemenita metala.

Međutim, na listi nema Crne Gore ni Hrvatske, koja je svoje zlato prodala još prije desetak godina.

‘Republika Hrvatska je u Bruxellesu 10. travnja 2001. potpisala Dodatak Ugovoru o pitanjima sukcesije za podjelu dijela imovine bivše SFRJ pohranjene u Banci za međunarodne namire (BIS) u Baselu. Prema tom ugovoru, Hrvatskoj je pripalo 28,49 posto sredstava bivše SFRJ na računima u BIS-u, na temelju čega je Hrvatska postala vlasnicom 8,32 milijuna američkih dolara u devizama i 13,127 tona zlata u polugama. Zlato je prodano u dva navrata BIS-u.

Prinos na ukupnu prodanu količinu zlata dobivenu na osnovi sukcesije (13,127 tona, tj. 422.027,985 unci) od 13. travnja do 25. rujna iznosio je 7,44 posto na godišnjoj razini’, pojašnjeno je prije nekoliko godina iz Ureda za odnose s javnošću HNB-a.

Ovisno o izvoru i računicama te promjenama cijene zlata na tržištu, Hrvatska je prije više od 10 godina došla u posjed zlata vrijednog između 135 i 168 milijuna eura. Nakon prodaje zlata BIS-u, Hrvatska više nema zlatne rezerve. Prema mišljenju pojedinih stručnjaka, zlato smo prodali u najgore vrijeme, kada je njegova cijena na tržištu bila gotovo najniža u proteklih 10 godina. Prema podacima iz Godišnjeg izvješća HNB-a za 2001. godinu, priljev deviza od prodanog zlata iznosio je 117,31 milijun dolara.

Špekulira se pak da je spornom prodajom, nakon koje je cijena zlata rasla, ostvaren profit od svega nekoliko milijuna dolara te da je do danas propuštena zarada od približno 480 milijuna dolara.

Hrvatska narodna banka nema niti grama zlata, jer su posljednje zlatne rezerve prodane prije više od desetljeća, dok su cijene bile na vrlo niskim razinama.
 
(index.hr,tportal.hr,youtube.com/uredio:nsp)

Zašto je globalna ekonomija u tolikim problemima? Kako toliko ljudi može biti tako apsolutno sigurno da će se svjetski financijski sustav srušiti?

Pa, istina je da kada se pogleda hladne glave, čvrste brojeve nije teško vidjeti i zašto je globalna financijska shema piramide osuđena na propast. U Sjedinjenim Američkim Državama danas, postoji oko 56 trilijuna dolara ukupnog duga u financijskom sustavu, ali je tek samo oko 9 trilijuna dolara na bankovnim računima.

Dakle, mogli bi uzeti svaki peni iz banaka, pomnožite ga šest, i vi još uvijek ne bi imali dovoljno novca da isplatite sve dugove. Sveukupno, postoji oko 190 milijardi dolara ukupnog duga na planeti. No, globalni BDP je samo oko 70 trilijuna dolara. A ukupan nominalna vrijednost svih derivata širom svijeta je negdje između 600 trilijuna i 1500 milijardi dolara. Dakle, imamo ogroman problem u našim rukama.

Globalni financijski sustav je vrlo klimav kao kula od karata koja je izgrađena na temeljima duga, poluga i nevjerojatno rizičnih derivata. Živimo u najvećem financijskom mjehuru u svjetskoj povijesti, a neće trebati puno da se sruši cijela stvar. A kad padne, to će biti najveća financijska katastrofa u povijesti planete.

Globalni financijski sustav je međusobno povezan danas nego ikad prije, a kriza u jednoj velikoj banci ili u jednom dijelu svijeta se može širiti brzinom svjetlosti. Pad vrijednosti imovine od samo četiri posto potpuno bi izbrisao kapital mnogih od tih banaka, a jednom kad financijska panika počne moći ćemo vidjeti kako glavne financijske institucije krenu padati kao domine.

Imamo blagi okus u ustim onoga kako je bilo u 2008, i neizbježno je da će se to dogoditi opet.

Svatko tko će vam reći da je trenutni globalni financijski sustav održiv ne zna što pričaju. Dovoljno je pogledati brojeve koje smo objavili u nastavku.

Sljedi globalna financijska piramida shema po brojevima …

- $ 9.283.000.000.000 – ukupan iznos svih depozita kod banaka u Sjedinjenim Američkim Državama. FDIC ima samo 25 milijarde dolara u fondu za osiguranje depozita koji bi trebali “jamčiti” za ove depozite. Drugim riječima, omjer ukupnih depozita za osiguranje novca u bankama je više od 1-na-371.

- $ 10.012.800.000.000 – ukupan iznos hipotekarnog duga u Sjedinjenim Američkim Državama. Kao što možete vidjeti, uzmite svaki novčić iz svakog bankovnog račun u Americi i još ga još uvijek nećete pokriti.

- $ 10.409.500.000.000 – M2 opskrba novcem u Sjedinjenim Američkim Državama. To je vjerojatno najčešće korištena mjera za ukupni iznos novca u američkom gospodarstvu.

- $ 15.094.000.000.000 – Američki BDP. To je mjera svih gospodarskih aktivnosti u SAD-u za jednu godinu.

- $ 16.749.269.587.407 – veličina američkog nacionalnog duga. On je porastao za više od 10 milijardi dolara u proteklih deset godina.

- $ 32.000.000.000.000 – ukupan iznos novca koji su globalna elita pohranila u offshore banke (samo ono što mi znamo).

- $ 50.230.844.000.000 – ukupan iznos duga država u svijetu.

- $ 56.280.790.000.000 – ukupan iznos duga (vlada, korporacije, potrošači, itd.) u američkom financijskom sustavu.

- $ 61.000.000.000.000 – Kombinirana ukupna aktiva 50 najvećih banaka u svijetu.

- $ 70.000.000.000.000 – približna veličina ukupnog svjetskog BDP-a.

- $ 190.000.000.000.000 – približna veličina ukupnog iznosa duga u cijelom svijetu. One je gotovo udvostručena tijekom proteklog desetljeća.

- $ 212.525.587.000.000 – Prema podacima američke vlade, ovo je ugovorena vrijednost derivata koji se drže od strane najvećih 25 banaka u Sjedinjenim Američkim Državama. Ali te banke imaju samo ukupnu aktivu od oko 8-9 trilijuna dolara u kombinaciji. Drugim riječima, izloženost američkih derivata najvećih banaka nadilazi njihove ukupnu aktivu u omjeru od oko 24-na-1.

- $ 600.000.000.000.000 do $ 1.500.000.000.000.000 – Procjene ukupne idejne vrijednosti svih globalnih derivata općenito spadaju u taj raspon. Na krajnjem rasponu, omjer globalnih derivata i globalnog BDP-a je više od 21-na-1.

Jeste li počeli dobivati sliku?

Svaki dan, ukupan iznos duga će nastaviti rasti brže od ukupnog iznosa novca do dana kada će mjehur prsnuti.

Onoga što smo bili svjedoci natrag u 2008. je bilo samo malo “štucanje” u sustavu. To je izazvalo najgoru ekonomsku krizu od Velike depresije, ali globalna financijska vlast je bila u mogućnosti da se stvari stabiliziraju.

Sljedeći put neće biti tako lako.

Sljedeći val gospodarskog kolapsa brzo se približava. Potpuno ispuhivana ekonomska depresija je već počelo u južnoj Europi . Nezaposlenost je na rekordnim razinama, a ekonomska aktivnost je skuplja vrlo brzo.

Glavni offshore bankarski centri na Cipru su na rubu urušavanja. Banke su bile zatvorene do jučer, ali nitko ne zna kako će to riješiti probleme. Već govore da kada se banke ponovo otvore ili su se otvorile da će biti stroga ograničenja o tome koliko novca ljudi mogu izvaditi.

I sada MMF upozorava da su tri najveće banke u Sloveniji u urušavanju i da će milijardu eura bit potrebno da ih se spasi.

Domine su počele padati, a ni Sjedinjene Države neće biti imune na to. U stvari, to su najveći financijski problemi koji su Sjedinjene Države ikada vidjele na horizontu.

No, možete samo imati vjeru da Ben Bernanke, Barack Obama i američki Kongres zna točno što radi i da će biti u mogućnosti da spasi Ameriku od financijskog kolapsa koji dolazi, naravno ako žele.

U mainstream medijiima će vam se servirati sve pozitivne ekonomske vijesti koje oni žele. Oni su buntovni u činjenici da se američki burzovni index Dow Jones čuva na najvećim razinama u povijesti upravo sada i oni bi da svi mi vjerujemo da smo usred robusnog gospodarskog oporavka. Možete ih slušati, ako želite.

No, kada ste u iskušenju da vjerujete da će se sve biti “dobro”, nekako, samo se vratite i pogledate brojeve koje smo citiriali gore.

Ne postoji način da bi globalna financijska piramidalna shema bila u mogućnosti da se održi previše dugo. U nekom trenutku će se potpuno srušiti. Kada se to dogodi, da li ćete biti spremni?
 
(activistpost.com/uredio: nsp)
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata