Invazija na Libiju je bila “oportunistička politika promjene režima”, kaže Cameron

Britanski zastupnici su napali bivšeg premijera David Camerona zbog njegove “oportunističke politike promjene režima” u Libiji, koju je predvodila tadašnja državna tajnica Hillary Clinton.

Jedanaest članova Vanjskopolitičkog odbor u domu, uključujući i šest iz Konzervativne stranke, zaključilo je da bivši premijer David Cameron nije imalo plan za oslobođenje Libije i ostavio je u zemlji vakuum koji je doveo do porasta ISIS-a, piše Infowars.

Cameron “je u konačnici odgovoran za neuspjeh razvoja usklađene strategije u Libiji”, navodi se u izvješću.

Britanska strategija je “utemeljena na pogrešnim pretpostavkama i nepotpunom razumijevanja dokaza”, izvještaj je nastavio.

Nikakav napor nije napravljen od strane Britanije, Francuske ili SAD-a da se utvrdi priroda pobunjeničkih skupina u borbi za rušenjem Muammar Gadafija, niti je napravljen bilo kakav pokušaj da se pregovara s libijskom vladom prije nego što je NATO pokrenuo svoju vojnu intervenciju.

Intervencija, u početku pod krinkom zaštite civila “nanijet će oportunističku politiku promjene režima”, navodi se u izvješću.

Odluka da se svrgne Gadafijev “režim” dovesti će do “političkog i ekonomskog kolapsa, stvaranje paramilicije i međuplemenskog ratovanja, humanitarne i migranatske krize, rasprostranjenog kršenja ljudskih prava, širenje oružja Gadafijevog režima diljem regije i rast ISIS-a u Sjevernoj Africi.”

Iako je britansko izvješće s pravom stavilo krivicu za destabilizaciju Libije na NATO, izostavlja se jedna bitna stvar:

“destabilizacija i uspon ISIS-a u Libiji bili su dio globalistickog plana da se balkanizira Bliski istok, da se potakne rast Saudijske Arabije i Zaljevskih država koje financiraju vehabizam, i da se Europa preplavi Europu s masom migranata da bi stvorili sukob civilizacija.”

Hillary Clinton, kao državni tajnik, hvalila se da je odgovorna za smrt Gadafija u jednom intervjuu, ona je likovala “Došli smo, vidjeli smo, umro je.”
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Theresa May, nova britanska premijerka, nakon samo par tjedana stupanja na fuknciju dala je taj izravan i nedvosmislen odgovor tijekom parlamentarne rasprave u ponedjeljak, o obnovi britanskog nuklearnog programa Trident

Britanski mediji prenose kako mnogi nagađaju da je riječ o potezu vlade čiji je jedini cilj privući pažnju na sve veći jaz između šefa laburista Jeremyja Corbyna i većine zastupnika laburista u britanskom parlamentu.

Pitanje o nuklearnom napadu, na koje je May odgovorila, postavio je zastupnik škotskog SNP-a, George Kerevan. “Jeste li spremni odobriti nuklearni napad koji bi ubio stotine tisuća muškaraca, žena i djece?”, pitao je Kerevan.

“Da”, poručila je May i dodala da je smisao nuklearnog programa kao sredstva za odvraćanje, da je neprijatelj svjestan da ste ga spremni i upotrijebiti.

“Odbaciti britansko nuklearno oružje bio bi čin velike neodgovornosti”, dodala je May te isto tako prozvala protivnike sustava Trident da su “prvi u obrani neprijatelja Velike Britanije”.

Theresa May zapravo je prva koja je s mjesta premijera tako jasno odgovorila na pitanje uporabe nuklearnog oružja, jer njezini prethodnici su uvijek izbjegavali dati odgovor na to hipotetsko pitanje. Sir Geoffrey Howe, koji je bio ministar vanjskih poslova tijekom Hlanog rata, rekao je da je to pitnaje na koje niti jedan premijer ne bi trebao izravno odgovoriti.

May je znala da će Corbyn iznijeti svoje mišljenje, koje je suprotno njezinom, što je on i učinio.”Neću donositi odluku koja će ubiti milijune nevinih ljudi. Ne vjerujem da je prijetnja masovnim ubojstvom legitiman način ophođenja u međunarodnim odnosima”, poručio je Corbyn.

Odluku o glasovanju za obnovu sustava Trident postavio je zapravo bivši britanski premijer David Cameron, koji je sjedio tri reda iza May, ne izgovorivši niti riječ. Britanski parlament je upitan za odobrenje potrošnje oko 30 milijardi funti za obnovu četiri Trident podmornice, koje su opremljene nuklearnim balističkim raketama. U bilo koje doba dana ili noći, jedna od njih je aktivna na moru i u patroli.

Sustav Trident je uvela “Željezna Lady” Margaret Thatcher, kupivši ga od SAD, kao posljednju liniju obrane protiv zemalja propalog Vašavskog pakta.

Možete samo zamišljati koje je planove imao princ Charles prilikom nedavnog posjeta Balkanu.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevnik.hr)

Kladioničari stavljaju prevagu na svjetske lidere koji će nam obznaniti prije kraja 2016. godine da su nas izvanzemaljci posjetili i da dalje posjećuju Zemlju

Predsjednik Obama i David Cameron su među imenima koja će razotkriti istinu da li vanzemaljci hodaju među nama. Također je i Hillary Clinton to spomenula u skojoj kampanji. To znači da su svi oni u nekoj vrsti dogovora.

Aktivisti konačno razotkrivaju pozive koji se danas upućuju od strane vlada širom svijeta da formalno priznaju da su izvanzemaljci posjetili ljudsku rasu.

“Svjetski dan Objavljivanja” se održava s ciljem podizanja svijesti o tzv. Roswell incidentu prije 69 godina i da bi stao na kraj ‘embargu na istinu’”, kažu organizatori.

Prema tvrdnjama, brod izvanzemljaca se srušio na udaljenom ranču u Novom Meksiku u prvom tjednu srpnja 1947.

Roswell Army Air Force je izdao priopćenje ukazujući kako je vojska otkrila posmrtne ostatke “letećeg diska” koje je došlo na naslovnice širom svijeta.

No, 8. srpnja, general Roger Ramsey je izjavio na konferenciji za novinare da to zapravo bio samo vremenski balon, što je izazvalo tvrdnje o prikrivanju.

Stephen Bassett, jedini američki registrirani lobist za pitanja o NLO, govorio je na “Alien Cosmic Expo” krajem prošlog mjeseca: “Svjetski dan Objavljivanja nije predvidio da će se objavljivanje dogoditi 8. srpnja.”

“Međutim, na dan kada će prva nacija obznaniti napokon i službeno priznati vanzemaljsku prisutnost, taj datum će tada postati svjetski Objavljivanja, Dan povijesno prepoznat kao najdublji događaj u ljudskoj povijesti.”, kaže Bassett nadajući da se će to biti Amerika.

Slijedi demokratski kandidat Hillary Clinton koja je dala zalog da će otkriti “do dna” i “neobjašnjive zračne fenomene” ako bude izabrana za predsjednicu. Ona je također obećala da će poslati “task force” u Area 51 u Nevadi. Ali tko će vjerovati najvećoj lažljivici na svijetu?

Bassett, izvršni direktor “Paradigm Research Group”, koji je radio sa “Earth Mystery News” je toliko uvjeren da će predsjednik Obama objaviti vanzemaljsku prisutnot prije kraja godine, da je “stavio svoj ​​novac tamo gdje su mu usta”, stavljanjem 100:1 uloga u kladionicu – nazvavši to “ulog Objavljivanja” – koja ima isplatu vrijednu 30,000 dolara.

Glasnogovornik William Hill je rekao: “Definitivno je bio povećan broj oklada u posljednjih nekoliko tjedana, ali s izborima iza ugla očekujemo još mnogo toga.”

“Tijekom godina imali smo brojne oklade u svezi vanzemaljaca, ali ovo je prvi put da smo zabrinuti. Ako ćemo to doista saznati onda će ovogodišnji američki izbori izgleda biti kao katalizator.”

Paul Hellyer, bivši zamjenik premijera i bivši ministar obrane Kanade, govorio je na prvoj kanadskoj Nacionalnoj istrazi o NLO-ima prošlog tjedna, tvrdeći da je “kabala” bankara, kartela, industrijskih korporacija, vojske i obavještajnih agencija bila iza zataškavanja vanzemaljaca.

On također smatra da se vanzemaljska letjelica stvarno srušila na Roswell i da su SAD i Kanadi potpisale ugovor da neće reći javnosti o toj posjeti.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Čelnici Europske unije, uključujući i njemačku kancelarku Angelu Merkel rekli su u Bruxellesu da Velikoj Britaniji više nema povratka u članstvo Europske unije

Britanska vlada najprije mora službeno izvijestiti Europsku uniju o napuštanju članstva da bi se mogao pokrenuti postupak pravnog isključivanja Velike Britanije iz ustrojstva Unije i pregovori o budućim odnosima EU i Britanije kao treće, strane zemlje.

To se navodi u pripremljenom završnom dokumentu zasjedanja 27 šefova država ili vlada EU koji su danas, bez prisustva britanskog premijera David Camerona, temeljito pretresli sve posljedice odluke britanskih građana na referendumu o izlasku iz Unije, održanom 23. lipnja.

Europski parlament je zatražio da London što prije pokrene postupak razdruživanja s Unijom na temelju članka 50. EU Ugovora iz Lisabona, a više čelnika EU, uključujući njemačku kancelarku Angelu Merkel su predočili da rezultat britanskog referenduma ne može se preokrene i da Velikoj Britaniji više nema povratka u članstvo Unije.

To je bio i odgovor na tvrdnje dijela britanskih političkih snaga i američkog državnog tajnika Johna Kerrya da bi se moglo dogoditi da Velika Britanija ipak ne pokrene član 50. temeljnog akta Unije i da možda novim referendumom izdjeluje ostanak u članstvu EU.

U nacrtu zaključaka dvodnevnog summita EU se podvlači da “ne može biti nikakvih pregovora” EU i Velike Britanije prije nego što vlada u Londonu službeno izvjesti i pokrene postupak izlaska iz članstva EU, a to se očekuje početkom rujna kad je najavljeno da će na vlast doći nova britanska vlada, sastavljena od pristaša Brexita.

Vođe 27 članica Unije naglašavaju da je “poželjno da se to dogodi što prije i izbjegne duže razdoblje neizvjesnosti” i dodaje da će Velika Britanija sve dok ne napusti članstvo EU uživati ​​sva prava i obveze unutar Unije.

U završnom dokumentu summita EU se izražava “duboko nezadovoljstvo” zbog ishoda britanskog referenduma i naglašava “odlučnost da se sučeli sa svim teškoćama koje bi proizašle iz novonastale situacije”.

“Odlučni smo ostati ujedinjeni i radimo unutar EU da bismo se uhvatili u koštac s izazovima 21 stoljeća i nađemo rješenja u skladu s našim nacijama i narodima”, ističu čelnici europske 27-orice.

Oni naglašavaju nužnost da se učini mnogo više i brzo da bi se izašlo u susret očekivanjima građana kad je riječ o “sigurnosti, napretku i izgledima za bolju budućnost … moramo djelovati i u interesu mladih”.

Vođe EU navode da će pristupiti “nužnom preispitivanju politike o budućnosti Unije da bi se dao novi podstrek 27-orici” i to će uslijediti u rujnu u Bratislavi.

Ostaje da se vidi da li će to značiti ne samo gospodarske i investicijske poticaje gospodarskog rasta i zapošljavanja, kao jačanju sigurnosti, slamanju terorizma i ilegalne imigracije, kao najvećih briga građana, već i zbijanje redova najviše oko eurozone za one članice EU koje teže bržoj integraciji.

To su i čelnici više članica predočili kao izvjesnost, naglasivši da oni koji se žele više ujediniti, na to imaju pravo i temeljnim aktom, Ugovorom iz Lisabona.

“Nema EU a la carte”

Čelnici Europske unije Donald Tusk i Jean-Claude Juncker kažu da su čelnici 27 članica Unije stavili do znanja da Velika Britanija ne može dobiti pravo da bira “à la carte” što bi joj odgovaralo, a što ne kad budu pokrenuti pregovori o novim odnosima EU i britanskog otoka, kao strane treće zemlje.

Poruka Britancima glasi: ako budu htjeli sporazum o pristupu jedinstvenom tržištu Unije, moraju prihvatiti sva temeljna europska pravila, a to znači slobodu protoka robe, usluga, kapitala i građana unutar EU.

Realno gledajući, to znači da bi jedna od nosivih poruka kampanje za izlazak, a to je sprječavanje imigracije, pala u vodu.

 
(B92,vestinet.rs)

Britanski odluka da će se povući iz EU-a nakon referenduma Brexit, ‘misteriozno’ se poklapa s okultnim sedmogodišnjim ciklusom “Shemitah”

Ono što smo otkrili, je da postoji nešto i više u svezi tog “čarobnog broja 7″ nego sama godina … čini se da korelira sa mjesecom, tjednom i danom.

Posljednji veliki burzovni krah se dogodio 29. rujna 2008. Na taj dan, Dow Jones je pao 777 bodova …. njegov najveći pad u jednom danu ikada.

U petak, u danu nakon Brexita, Dow je pao preko 600 bodova. Što je zanimljivo u tom datumu u petak?

Bio je 7 godina, 7 mjeseci, 7 tjedana i 7 dana od 29. rujna 2008. godine.

I takav je dan bio petak 24. lipnja!

Japanski Nikkei je pao više od 7%, Londonska burza FTSE je izgubila 100 milijardi funti u vrijednosti i pala čak 8,7%, a Dow je pao 600 bodova.

Britanska funta je pala za 10% na najnižu razinu u poslijednjih 31 godine.

To je točno tip volatilnosti super ciklusa Shemitah na koji su nas upozoravali: klinički, katastrofalno, metodično.

Brexit kao dio jubilarnog plana?

Nakon što prošlo već par dana u razmišljanju o svemu što se zbilo, čini nam se da bi Brexit zapravo mogao biti dio Jubilarnog godišnjeg plana za maksimalni kaos.

Bili smo iznenađeni kada smo vidjeli da je Brexit pobijedio … uostalom, bilo koji referendum ovog tipa u prošlosti je ugušen u medijima i nije prošao kao takav, bilo kroz propagandu, namještanje glasova ili drugih manipulacija.

No, u retrospektivi, to ima smisla.

Prvo, David Cameron je izabran zbog svojeg obećanja da će održati Brexit u 2017. On je to promijenio, šokirajući mnoge, za 23. lipnja ove godine … samo jedan dan prije 7. godina, 7. mjeseci, 7. tjedana i 7. dana nakon što se desila velika financijska kriza.

Zašto bi on učinio takvu stvar? Preuzeo takav rizik? Zašto nije čekao još 1-2 godine da da bi preuzeo rizik.

Izgubljen u naslovima u globalnom kaosu na burzama, guverner Bank of England, Mark Carney, se zalagao za printanje do 250 milijardi funti (345,93 milijarde američkih dolara) za “podršku financijskim tržištima”.

Nitko nije spomenuo ili čak išta znao o tome. Dakle, nakon samo nekoliko sati, banke u Velikoj Britaniji su dobile golem paket pomoći u “stilu 2008.” … ali bez da je to itko primijetio.

I, tko je profitirao? Ljudi poput George Sorosa, koji se preselio u zlato kao njegov najveći položaj.

S obzirom na to, mislim da možemo sa sigurnošću reći da je to bilo planirano.

Čini se da je rušenje EU dio plana stvaranja masivnog kaosa kako bi se doveli u Novi svjetski poredak.

Također, imajte na umu da je David Cameron dao ostavku, ali neće odstupiti do listopada, što je odmah nakon završetka Jubilarne godine. Također imajte na umu da Brexit glasovanje zapravo nije pravno obvezujuće, i mora biti ratificirano u parlamentu, što se neće dogoditi barem do listopada.

I, neposredno prije Brexit-a, Švicarska je povukla svoj dugogodišnji zahtjev za prijam u EU.

Uskoro ćemo vjerojatno vidjeti – osim Brexit – i … Grexit. Departugal. Italeave. Fruckoff. Czechout. Oustria. Finish. Slovakout. Latervia i Byegium među ostalima.

Ako dopuste da se to dogodi, za posljedicu će imati krizu nakon krize … baš kao što se govori da se očekuje u listopada ove godine.

Ali sloboda …

No, svijetla strana svega je da se ljudi bude. Brexit je to pokazao. Mnogi su realizirati da vladajući tehnokrati čija imena ne znamo, sada pate.

Elite su svjesne ovog buđenja i ne znju točno kako je zaustaviti. Kao što je John Kerry jednom rekao, “ovom malom stvari koja se zove internet, je teško upravljati.” Vladavina je sinonim za kontrolu.

I tako, nadamo se, da će sve više i više ljudi probuditi i ne samo da žele “Brexit”, već se također žele osloboditi britanske Vlade, kao i američke savezne vlade, i na kraju velike vlade … središnje banke.

To je ono što se događa.

Oni će dopustiti da se to dogodi, ali su stvorili toliko kaosa u procesu u kojem će se svi osiromašiti i moliti za nove, globalne vladare.

To je ono što se događa i ne postoji način da se zna kako će to ispasti.

Mi sada živimo u vrlo zanimljivim vremenima! Mi smo već masivno profitirali i to je tek početak.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Alan Greenspan, bivši predsjednik Federalnih rezervi u razdoblju od 1987. do 2006. godine, isputio je bombu u medije koja će potaknuti paniku te natjerati ljude da počešu svoje glave u nevjerici

Govoreći na kanallu Bloomberg u opsežnom 30-minutnom razgovorau, Greenspan je dao svoju ocjenu Brexita.

Bivša glavna “stolica” FED-a je rekla da je David Cameron napravio “strašnu grešku” održavajući referendum. Greenspan je objasnio da će Brexit neizbježno dovesti i do deklaracije nezavisnoti Škotske i Sjeverne Irske, isto tako.

“Mi smo u vrlo ranim danima krize koja je zacrtala svoj put”, ustvrdio je Greenspan.

Današnji komentari dolaze nakon šokantne procjene Brexita u petak, u kojoj je rekao da je ovo najgora situacija koju je ikada vidio.

“Ovo je najgore razdoblje, sjećam se otkada sam u javnoj službi. Nije ništa kao što je to, uključujući i krizu 19. listopada 1987. godine, kada je Dow pao rekordnih 23 posto. Tada sam mislio smo dnu svih potencijalnih problema. To ima korozivni učinak i neće otići. Volio bih nešto pozitivno za reći, ali….”, rekao je Greenspam za Brexit.

Kao da Greenspanova predviđanja nisu bila dovoljno zloslutna, on ih je sve uspio navesti. U svojoj procjeni situacije, Greenspan je istaknuo da će neodrživo pravo potrošnja s vremenom dovesti do krize.

“Kada dođete do određene dobi ili ste bolesni ili nešto te prirode i imate pravo na određene izdatke iz proračuna, bez ikakve reference kako će to biti financirano. Gdje je razina produktivnosti sada, mi smo sretni da imamo nešto kao blizu dva posto godišnje stope rasta. Ta godišnja stopa rasta od dva posto nije adekvatna za financiranje postojećih potreba.”

“Ne znam kako će to riješiti, ali će biti kriza.”, rekao je odlučno.

Na pitanje da li trebamo “nesreću povijesti” povezati sa Brexitom, Greenspan je odgovorio: “Vjerojatno. U Sjedinjenim Američkim Državama, socijalna naknada, što je više generički pojam, ili pravo, smatra se kao treća tračnica američkoj politici. Vi dotaknete socijalnu pomoć građanima, i vi ćete sigurno izgubiti.

Sada, za opći prikaz, da ponovimo. Republikanci ne žele dirati socijalne izdatke. Demokrati ne žele dirati. Oni ni ne žele govoriti o tome. To je ono kako bi izbori trebali izgledati u Sjedinjenim Američkim Državama. Vi nikada neće čuti niti jednu riječ s obje strane.

Greenspan zanemaruje svoju ulogu u stvaranju klasičnog ciklusa velike ekonomske krize koja osuđuje svijet na niz destruktivnih mjehura i na kraju, hiperinflacije koja će najvjerojatnije biti puštena nakon što dođe bezvrijedni novac. Gledajući unatrag, 90-godišnjak, koji očito gleda u budućnost, a ne u prošlost, ima jednostavno rješenje: zlatni standard.

Ako se vratimo na zlatni standard, i poštujemo stvarnu strukturu zlatnog standarda kao što je bila i prije 1913. godine, to bi bilo u redu. Ne zaboravite da je razdoblje od 1870. do 1913. bilo jedno od najagresivnijih razdoblja ekonomije koju smo imali u SAD-u, a to je bilo zlatno doba zlatnog standarda.

Odmah nakon donošenja Zakona o Federalnim Rezervama 1913. godine, Kongres je rasporedio odgovornost za štampanje novca, reguliranje njegove vrijednost i vrijednosti stranog novca, i popravio standard za utege i mjere, inače poznat kao članak 1., odjeljak 8. u Ustavu FED-a.

FED ubrzo je postao 4. ogranak Savezne vlade, koji je bio posve neodgovoran za svoje radnje i koji je postao tajan. Novostvorena središnja banka počela je djelovati kao jednina točka kontrole i ovlasti, utvrđivati kamatne stope u međubankarskom kreditiranju i regulirati ponudu novca u optjecaju – postavljanjem lančane reakcije koja nas je dovela do krize u kojoj smo se našli danas.
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Svi već znamo koliko je prosvjeda održano u Europskoj Uniji protiv Transatlanskog ugovore (TTIP) koji bi u Europu donio otrovnu GMO hranu i meso puno kemikalija

Američki predsjednik Barack Obama ustraje na upozorenju Britaniji da će morati pričekati na trgovinske sporazume sa Sjedinjenim Državama ako napusti Europsku uniju, objavila je Bijela kuća u petak po američkom vremenu nakon referenduma kojim su se Britanci glasali za Brexit.

“Očito predsjednik ostaje pri onome što je rekao i u tome nema promjena stajališta”, rekao je glasnogovornik bijele kuće Eric Schultz novinarima.

Obama, koji se srčano zauzimao za to da Britanija ostane u Europskoj uniji kada je u travnju posjetio tu zemlju, upozorio je tada London da ne računa na to da će brzo potpisati sporazum o trgovini sa Sjedinjenim Državama ako odluči izaći iz bloka EU.

Kako prenose agencije, Obama je o odluci Britanaca da odaberu Brexit, izlazak iz EU, razgovarao u petak s britanskim premijerom David Cameronom i s njemačkom kancelarkom Angela Merkel.

Obama je u telefonskom razgovoru uvjerio premijera Camerona da specijalan odnos SAD-a i Velike Britanije, kao i britansko članstvo u NATO savezu ostaju glavni prioriteti američke politike, navodi se u priopćenju koje je objavila agencija Reuters. Američki predsjednik i Merkel su u telefonskom razgovoru izrazili žaljenje zbog odluke britanskih glasača, ali istovremeno naglasili i da poštuju volju britanskog naroda, priopćila je Bijela kuća.

Cameronu je obećao da će Washington zadržati “posebne odnose” s Londonom i bliske veze s Bruxellesom, prenosi Reuters.

“Iako će se odnosi Ujedinjenog Kraljevstva s EU promijeniti, neće se promijeniti poseban odnos koji postoji između naše dvije nacije. To će se održati”, rekao je američki predsjednik na sveučilištu Stanford i dodao “EU će ostati jedan od naših neizbježnih partnera”.

Obećao je da će se SAD i Britanija “usredotočiti na to da održe gospodarski rast i financijsku stabilnost”.

U razgovoru s kancelarkom Merkel Obama je izrazio žaljenje zbog Brexita, ali su oboje kazali da poštuju odluku britanskog naroda.

Objava rezultata referenduma u petak potresla je burzu Wall Street i druga brojna financijska tržišta u svijetu s globalnim gubitkom od oko 2 bilijuna američkih dolara toga dana.

Obama je u svojim komentarima u petak pokušao ograničiti posljedice britanske odluke o izlasku iz EU. Smatra se da bi Brexit mogao naštetiti američkom gospodarskom oporavku kao i pregovorima o Transatlantskom trgovačkom i investicijskom partnerstvu (TTIP) koji se vode između SAD-a i EU, te konačno skrenuti pozornost američkih saveznika od rješavanja pitanja svjetske sigurnosti.
 
(index.hr)

VEĆ DANIMA IH PROTIVNICI IZLASKA IZ EU PLAŠE I BOMBARDIRAJU NARUČENIM TEKSTOVIMA

Uoči predstojećeg referenduma u Velikoj Britaniji o tome da li ona ostati u sastavu EU, ili da vrati sebi dio suvereniteta koji je prenijela na Europsku uniju, britanski i američki mediji istodobno su objavili seriju materijala u kojima se izražava zabrinutost u vezi s rezultatom glasovanja 23. lipnja i sadrži izravna agitacija protiv Brexit-a.

Prema podacima Guardian-a, dio građana Velike Britanije koji žele da njihova zemlja izađe iz EU do 13. lipnja značajno se povećao i dostigao 53% (prema 47% onih koji ne izražavaju takvu želju). Britanski trust mozgova, Bruges Group , odredio je taj odnos kao 52% prema 33% (minus oni koji se nisu opredijelili).

Istovremeno londonski Centar za europsku reformu objavio je čitavu seriju publikacija skoncentriranih na zadržavanje Britanije unutar Europske unije.

U jednom od tih članaka, čiji je autor bivši veleposlanik Velike Britanije u EU i u SAD, John Kerr, otvoreno se navodi da izlazak iz Europske unije može poljuljati četiri osnove vanjske politike Engleske. Najvažnija od njih je – povezanost Londona s Washingtonom.

“Za Britaniju je najbolje onda kada je za Ameriku najbolje – piše Kerr. – To se neće promijeniti ako Britanija napusti EU, ali … mi smo Amerikancima korisni u mjeri u kojoj možemo druge naše prijatelje uvjeriti da provode zajedničku ili barem podudarnu politiku. Naš utjecaj u Washingtonu smanjit se ako se smanji ovdje, u Europi; ako odrežemo sebe od europskog kontinenta, onda će u SAD na nas gledati kao na 60, a ne kao na 500 milijuna. Ne čudi to što se transatlantska zajednica … u ogromnoj većini slučajeva nadamo se da ćemo glasovati tako da ostanemo u sastavu EU”.

Druga osnova vanjske politike Velike Britanije jeste – NATO u kojem Britanija ima jake pozicije. Po logici John Kerra, izlazak iz EU oslabit europsku sigurnost.

Rušenje treće osnove po Kerru je povezano s okolnošću da ako se Brexit desi, Europska unija bit će manje otvorena, manje liberalna, manje sigurna i manje će odgovarati interesima Engleske.

Na kraju, četvrta osnova vanjske politike Velike Britanije jeste uvjerenje da “multilateralni poredak” (ima u vidu nadnacionalne institucije) služi interesima Londona.

Članak lorda Kera dovoljno je izrazit primjer priznavanja koliko anglo-američka povezanost osigurava unapređivanje interesa SAD u Europi.

Još jedna publikacija Centra za europsku reformu sadrži kritiku euroskeptika koji su okarakterizirani kao “desničarski populisti” koji prijete uspostavljanjem kontrole nad strankom torijevaca iznutra. Može se dogoditi da David Cameron ne “podnese” samo glasovanje o pitanju Brexit-a, i u tom slučaju njegovo mjesto zauzet će netko od “desničara” ili “oportunista”. Može se reći da će dani Camerona kao lidera konzervativaca biti odbrojani, čak i ako Britanci ne budu glasali za izlazak svoje zemlje iz EU.

Kao dodatni instrument za utjecaj na javno mnijenje protivnici Brexit -a koriste apeliranje na interese došljaka iz Istočne Europe. U Velikoj Britaniji je veliki broj osoba s dvojnim državljanstvom, kao i sezonskih radnika koji su se tamo našli nakon ulaska u EU – Poljske, Rumunjske, Bugarske, Latvije, Litve, Estonije, Mađarske, Slovačke i Češke.

Ta činjenica objašnjava pojavljivanje očigledno naručenog teksta, koji je pripremila agencija Bloomberg, u kojem se govori da “poljski i mađarski migranti koji rade u Velikoj Britaniji šalju zarađeni novac svojim kućama, a ukupan transfer novca u Poljsku veći je za 50% od investicija u tu zemlju, u Mađarskoj za 40%”. Osim toga migranti plaćaju više poreza, a sami građani Velike Britanije mogu se bez ograničenja kretati po EU i koristiti usluge njenog tržišta rada.

Oksfordski sveučilište postavlja pitanje o referendumu uopće kao instituciji demokracije.

Eric Jones u članku pod naslovom: “Engleski referendum je loša ideja: glasovanje za Brexit može dovesti do najgoreg”, inzistira na tome da je ljudima svojstveno da griješe i da je zato za njih prirodno da na svoje predstavnike prenesu odgovornost za donošenje teških odluka .

“Narodni referendumi ne štite suverenitet parlamenta, oni ga uzurpiraju” – tvrdi Eric Jones.

Međutim, od 1972. u zemljama Europe održano je 54 referenduma o pitanjima u vezi s integracijom. Britanski referendum je “loša ideja” očigledno u onom smislu koji dovodi u pitanje prerogative europske birokracije.

I u SAD je primjetno nastojanje da se britanskim euroskepticima ne dopusti da uoči referenduma ojačaju svoje pozicije.

Poznati globalist Parag Han objavio je na sajtu “Stratfor” članak u kojem je nabrojao buduće probleme Velike Britanije, u slučaju da izađe iz EU. Ona, navodno, nikada neće moći dostići tako visoke pokazatelje konkurentnosti kao Švicarska ili Singapur. U Europskoj uniji bez Britanije učvrstit se dominacija Njemačke i Francuske, prema tome, Englezi više neće imati raniji utjecaj na kontinent.

Osim toga, Britaniji prijeti sve veća moć Kine s kojom se ona sama neće snaći, kao i rizik od potpunog odvajanja Kanade koja dobiva više izravnih investicija od Ujedinjenog Kraljevstva.

Na kraju, teško da će London moći sačuvati svoj utjecaj u Commonwealthu, odnosno, na bivše kolonije. Tu je Parag Han, vjerojatno u pravu, budući da su Englezi stoljećima eksploatirali desetine zemalja i naroda i da su to činili s neobičnom surovošću (početkom XX stoljeća u Engleskoj su držali u zoološkim vrtovima i kavezima žitelje Afrike).

Odmjeravajući razinu konsolidacije moćnih nadnacionalnih snaga onih kojima je u interesu da zadrže Veliku Britaniju u EU, može se pretpostaviti da se Brexit, ipak, neće dogoditi i da će poslije glasovanja 23. lipnja samo to pitanje zadugo sići s dnevno reda.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

Britanski premijer David Cameron upozorio je danas da bi izlazak Britanije iz Europske unije povećao rizik od rata i da bi ta zemlja skupo platila okretanje leđa dvadesetosmočlanom bloku

Cameron je tu poruku uputio u govoru o nacionalnoj sigurnosti, koji je danas održao pred diplomatima i predstavnicima tabora “za” i “protiv” daljnjeg članstva u EU, uoči referenduma o daljnjem članstvu Britanije u Uniji, koji će biti održan 23. lipnja, prenosi AP.

“Izolacionizam nikada nije donio dobro ovoj zemlji”, istaknuo je, dodavši da povijest pokazuje kako Britanija ne može stajati po strani dok Europa ulazi u sukob.”

Upozorivši da bi i sam mir mogao biti ugrožen eventualnim izlaskom Britanije iz EU, Cameron je ukazao da je Unija pomogla u pomirenju zemalja koje su se desetljećima sukobljavale.

“Britanija ima suštinski nacionalni interes održavati zajednički europski cilj izbjegavanja sukoba između europskih zemalja”, rekao je Cameron.

Cameron je naveo i da je Britaniji potrebna EU u borbi protiv Daesu-a (tzv. Islamske države) i da bi se potisnula Rusija “koja je ponovno ratoborna“, prenosi Reuters.

On je podvukao ulogu sigurnosne suradnje u EU nakon pogubnih napada Daesu-a u Bruxellesu i Parizu, upozorivši da bi napuštanje EU otežalo suradnju i znatno usporilo pristup Britanije ključnim informacijama.

Cameron je optužio pristaše izlaska da žele vratiti sat unatrag nadajući se da će odlazak Britanije oslabiti EU, što bi, kako je rekao, povećalo moć Rusije u miješanju u zemljama središnje i istočne Europe, koje su nekada bile iza “željezne zavjese”.

“Sada je vrijeme za brojčano jačanje. Sada je najgori mogući trenutak da Britanija to stavi na kocku. Samo naši protivnici bi od toga imali koristi”, kazao je Cameron.

Prema njegovim riječima, odluka o članstvu u EU je i odluka o mjestu Britanije u svijetu i o tome kako će ta zemlja ostati sigurna i kako može djelovati u Europi i diljem svijeta, “a ne samo da prihvaća svijet kakav drugi diktiraju”.

“Želim pokazati da je, ako volite svoju zemlju, ako želite da ostane snažna u svijetu i da građani ostanu sigurni, naše članstvo EU je jedno od sredstava koje nam pomaže da to i ostvarimo”, poručio je Cameron.

Također je izazvao zagovornike izlaska iz EU, među kojima su i neki od njegovih najbližih saveznika, da pokažu da će Britanija biti sigurnija i u većem blagostanju ukoliko napusti dvadesetosmočlani blok.

Reuters ocjenjuje da je britanski premijer održao “veliki, hrabar, patriotski” govor u prilog ostanka Britanije u EU, s porukom da je članstvo pomoglo u zaštiti zemlje i pojačalo njezinu moć na svjetskoj sceni.

Bivši gradonačelnik Londona Boris Johnson će, kako je najavljeno, izazvati premijera u govoru koji će održati uskoro, a u kojem će iznijeti zašto bi izlazak Britanije iz EU bio od pomoći toj zemlji.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

U Britaniji je zvanično startala kampanja za referendum o članstvu zemlje u Europskoj uniji, zakazan za 23. lipnja. Zapravo, rasprava o toj temi – pri čemu ne samo u Britaniji, već i na kontinentu – vodi se odavno.

Ali, od 15. travnja, dva udruženja, koje je britanska izborno povjerenstvo službeno imenovala za organizatore referenduma, imaju pravo trošiti novac za lobiranje – do 7 milijuna funti svaki.

Međutim, iako britanska vlada ima dovoljno argumenata u korist očuvanja članstva u EU, referendum koji se približava, ipak, nanosi Europskoj uniji vrlo bolan a možda i fatalan udarac.

U siječnju 2013. godine, britanski premijer David Cameron – u ime svoje političke stranke – objavio je da će vlada Njezinog Veličanstva zakazati referendum o očuvanju članstva Velike Britanije u EU ukoliko konzervativci pobjede na parlamentarnim izborima 2015. godine. Istina, prethodno je britanska vlada trebala razgovarati s EU o promjeni uvjeta britanskog članstva u Uniji.

Konzervativci su pobijedili na parlamentarnim izborima. Cameron je ostao premijer. Pregovori, koji su trajali čitavu drugu polovicu 2015. godine, završili su potpunim uspjehom za Britaniju: 20. veljače 2016. godine Europska unija se, nakon čisto akademskog otpora, suglasila sa svim zahtjevima vlade Njezinog Veličanstva.

Upravo tada je Cameron najavio da će obećani referendum biti održan 23. lipnja 2016. godine.

Danas su pristaše i protivnici očuvanja članstva Britanije u EU oštro podijeljeni – po pola. Čak i unutar vlade nema jedinstvo, o čemu svjedoči pozicija premijera, koji je izjavio, da se zalaže za ostanak Britanije u Europskoj uniji, ali ministri vlade u ovom slučaju mogu, ne samo da glasuju po osobnom nahođenju, već mogu i lobirati za izlazak iz EU.

Ipak, pristalice očuvanja “europskog jedinstva” imaju dobre šanse da obrane svoju poziciju.

Prvo, protiv izlaska iz EU tradicionalno nastupaju škotske elite, koje su već izjavile da zadržavaju pravo da provedu novi referendum o neovisnosti Škotske u slučaju da bude donesena odluka o istupanju Velike Britanije iz Europske unije. Unatoč tome, većina Škota će glasovati protiv.

Drugo, na referendumu će imati pravo glasati građani zemalja Britanskog Commonwealtha, koji se u vrijeme njegovog održavanja budu nalazili na teritoriju Velike Britanije. A to je otprilike 3 milijuna ljudi koji su zainteresirani da se zadrži status quo.

Treće, još milijun i pol građana Britanije stalno je nastanjeno na kontinentu. I oni također ne žele mijenjati pravila igre.

Na kraju, kao četvrto, ankete pokazuju da zagovornici izlaska iz EU računaju da će Velika Britanija uspjeti da se oslobodi svih europskih obveza, uz zadržavanje svih prednosti članstva. A to je krajnje sumnjivo, jer Europska unija ionako jedva uspijeva osigurati ustupke koje podrazumijeva poseban status Velikoj Britaniji.

Osim toga, sporazum je uvjetovan napomenom da će stupiti na snagu samo u slučaju da Velika Britanija formalno potvrdi svoju namjeru da ostane članica EU.

Tijekom 90-ih godina jedan od glavnih argumenata u prilog EU je bilo ukazivanje da u njen sastav streme svi susjedi. Zaista, za ulazak u EU tada su se borile ne samo istočnoeuropske i pribaltičke države, ne samo zapadne republike raspadnutog SSSR-a, već i geografski izvaneuropske kavkaske države, pa čak i neke države Srednje Azije.

Što više, krajem 90-ih godina EU je bila prisiljena izmisliti mehanizme “susjedstva” za države Magreba, dokazujući mogućnost pa čak i učinkovitost širenja EU na Sjevernu Afriku (od 1998. do 2006. godine, EU je potpisala sporazum o asocijaciji sa svim zemljama Magreba, osim Libije, kao i sa Egiptom, Jordanom i Libanonom).

Slika svijeta je bila jasna i jednostavna – Sovjetski Savez je bio neučinkovit i raspao se, jer su svi htjeli iz njega izaći, a EU je učinkovita zato jer u nju svi žele ući.

Britanski referendum uništava ovu legendu. Pitanje izlaska iz Unije ozbiljno se razmatra u jednoj od vodećih zemalja EU, i rezultati volje naroda se nikako ne mogu predvidjeti. A svoje nezadovoljstvo diktatom europske birokracije u više navrata su izražavali Mađarska, Grčka, Italija i (ne tako glasno, ali redovito) i druge zemlje juga i istoka Europe.

Dok su se bunili mlađi partneri, Bruxelles se nije mnogo uzbuđivao: jer, kuda bi oni mogli otići? Ali, ako zajednica prestane zadovoljavati potrebe glavnih korisnika, onda putem referenduma može poći i njemački biznis, nezadovoljan kako općom vanjskom politikom EU, tako i politikom vlastite vlade, čiji sankcijski rat s Rusijom donosi njemačkim industrijalcima i trgovcima značajne gubitke.

A bez Njemačke, Europska unija – nije Europska unija.

Rumunjskoj, Bugarskoj i Poljskoj, pa čak i Portugalu i Španjolskoj trebaju njemački krediti za kupnju njemačke robe, njemačko platežno sposobno tržište za prodaju njihovih proizvoda iz rijetkih sektora gospodarstva koji su još aktivni, njemački turisti, itd. Čak i ukupan proračun EU, iz koga redovito izvlače financijsku pomoć mali i slabi, puni uglavnom Njemačka. A poslije ustupaka Velikoj Britaniji, udio Njemačke u financiranju sveevropskog jedinstva bit će još veći.

Generalno, prvo, primjer je zarazan. Naročito primjer tako uglednog partnera kao što je Velika Britanija. Ukoliko London dobije pravo da ne nosi teret sveevropske financijske i sigurnosne politike, ako je njemu dozvoljeno da samostalno regulira migracijske tokove na otoku, kao i ograničiti socijalna davanja migrantima iz drugih zemalja EU, onda će i drugi željeti da učine isto. Posebno imajući u vidu da Britanija zadržava sve prednosti članstva.

Međutim, ako svi dobiju ista prava kao što ih ima Velika Britanija – onda će EU postati fikcija.

Europskom komisijom neće imati tko upravljati, a proračun EU neće imati tko napuniti. Pristajući na ustupke jednom članku, radi očuvanja formalnog jedinstva, EU motivira i ostale da iste ustupke traže za sebe.

Drugo, teret očuvanja EU, ranije raspodijeljen između najjačih ekonomija, postaje pretežak za samu Njemačku.

Italija i Španjolska su dugo bile primatelji europske financijske pomoći, kojom, uz velike teškoće, uspijevaju ne doći u grčko stanje. Francuska, u najboljem slučaju, može o svom trošku da održi dojam vlastitog relativnog prosperiteta, ali nema snage da pomogne ikom drugom.

Sada i London odbacuje teret održavanja “sveevropskog” balasta, milostivo omogućavajući Berlinu, jer je njemu toliko potrebna ujedinjena Europa, da plati njeno postojanje iz svog džepa.

Globalna sistemska kriza, žestoko podrivajući temelje svih suvremenih ekonomija, ne spava, Berlin nema novca za bacanje. Po rubu oštrice hoda Deutsche Bank, mjehuri toksične aktive koji su do te mjere narasli, da prijete da sahrane, u slučaju eksplozije, ne samo njemački, već i sveeuropski financijski sustav.

Čak ni svjetske financije neće dobro proći – kriza 2008. godine će izgledati kao lagani povjetarac.

Njemačka industrija gubi borbu za američko tržište od Kine, pa čak i od Rusije. A upitna je čak i njena dominacija na tržištima EU. Očuvanje konkurentnosti na račun zamrzavanja prihoda u uvjetima rastućeg pritiska na obiteljske budžete prijeti padanjem kupovne moći vlastitog stanovništva.

U principu, situacija nije pogodna za preuzimanje dodatnih troškova.

Na neki način, trenutna situacija u EU podsjeća na situaciju u Sovjetskom Savezu prije tri desetljeća. Periferija, koja prima pomoć je nezadovoljna diktatom centra, a financijske mogućnosti prenapregnutog centra su sve iscrpljenije zbog periferije koja mu “sjedi na vratu”.

Razumijevanje uzajamnosti postupno ustupa mjesto uzajamnim potraživanjima, nezadovoljstvu i želji da se revidiraju pravila igre. Ali, ono što je s mukom uspjelo zbog sveevropskog prosperiteta (podsjećam na propali Ustav Europske Unije koji su oborile Francuska i Nizozemska, i koji je prinudno zamijenjen Lisabonskim ugovorom), ne može uspješno biti ponovljeno u uvjetima krize sustava.

Kada se Sovjetski Savez raspadao, zahtjevi za otcjepljenje stizali su od pribaltičke elite. Beloveška Pušća i sve ostalo došlo je tek kasnije. Početak se desio, kada su nacionalne elite saveznih republika, uvidjevši da se s Estoncima, Latvijcima i Litvancima trguje, da se njihova lojalnost pokušava kupiti dodatnim ustupcima, pomislile su: “A zašto ne bismo mogli i mi – ako mogu oni”?

Sada je britanski referendum ista takva mina pod temeljima Europske unije, kakva je bila pribaltička fronda u odnosu prema SSSR. Stvar nije u rezultatima referenduma. Stvar je u tome što je EU odustala od principijelne pozicije koja se temeljila na tome da su sva prava i beneficije moguće samo pod uvjetom izvršenja određenih obveza, pa još – pristajući na ucjene Camerona – krenula u ustupke.

Da je Europska unija odustala od pregovora i dopustila Britaniji mogućnost da bira između zajedničkih napora u rješavanju zajedničkih problema i separacije – ni jedan mogući izbor Londona ne bi bio opasan za EU kao što je davanje Londonu posebnih prava radi očuvanja prividnog jedinstva.
 
(fakti.org/uredio:NSP)