O hladnoći ovogodišnjega siječnja piše se i govori već tjednima, a i u nastavku će mjeseca, koji će diljem Hrvatske biti hladniji od prosjeka, s prevladavajućom klimatološkom ocjenom “hladno” i “vrlo hladno”, osobito na Jadranu ponegdje i “vrlo hladno”, u Dalmaciji možda čak mjestimice i “ekstremno hladno”, kaže poznati hrvatski meteorolog Vakula

Prema prognozi Norveškog meteorološkog instituta koji se dosad pokazao vrlo preciznim u prognoziranju vremena i za Hrvatsku, najavljeno je kako nas i idući tjedan očekuje polarna hladnoća.

Srećom, sljedećih dana uz more neće biti onako jako niske temperature i smrzavanja kakvog je bilo prošlih tjedana, premda će temperatura ponovno biti u padu, uz dodatni osjećaj hladnoće zbog bure, često jake, gdjekad i i olujne, pa na udare i orkanske.

No, u većini kontinentalne Hrvatske nastavlja se sada već prilično dugo razdoblje hladnoće, uz ipak manje minuse danas, sutra i u četvrtak, a od petka će ponovno u mnogim mjestima temperatura biti i niža od -10 °C, ponegdje čak i od -15 °C. Skoro kao u poznatoj seriji “Život na sjeveru”. Ali ne Sjeverne Amerike, nego Hrvatske.

Drava zaleđena duženego prije 5 godina

Hrvoje Hočuršćak, kojeg mnogobrojni Međimurci, Varaždinci, a i drugi stanovnici najsjevernijeg, i ne samo tog dijela Hrvatske, poznaju više kao Grgu, i tijekom ovih jako hladnih dana i tjedana ostaje vjeran svojem domu na jezeru i Dravi u blizini Varaždina.

Okružen bjelinom i tišinom, s ponekom posjetom lisica i dabrova, te još češćom sivih čaplji, sjenica i labudova, s kojima dijeli hranu, prilagodio se zimskim uvjetima kakvih prošlih godina nije bilo često.

Posljednji put je Drava u njegovoj blizini bili ovako smrznuta prije 5 godina, ali tada ipak manje dana nego sada.

U početku baš i nije mogao birati jer led koji je prekrio jezero i Dravu nije bio siguran za hodanje po njemu, a ni čamcem se nije moglo.

Ali ni sada, kada je led znatno čvršći, i kada gotovo svakodnevno hoda po njemu fotografirajući i snimajući okoliš, ne želi na dulje od nekoliko sati napustiti svoj ledom okovani dom. Istina, na obilježavanju Vincekova u Varaždinu, Čakovcu i okolici je bio, ali se već poslijepodne vratio u svoju zimsku idilu.
 
(index.hr)

Obožavam u ljudima probuditi sentimente prema najboljim danima koje su proživjeli do sada, rekao je danas Frano Lasić autentična zvijezda jugoslavenske kinematografije

Nakon prošlogodišnjeg koncerta glumac i pjevač se vraća 20. prosinca u beogradski Dom omladine gdje će nastupiti uz pratnju gitariste Nenada Konstatinovića i dalmatinsku klapu “Smrika”.

Koncert nosi naziv “Vremeplov”, jer će Lasić osim svojim pjesama s dva autorska albuma i dalmatinskim standardima, obradovati publiku i svjetskim hitovima koji su bili popularni nekoliko desetljeća unatrag.

“Bit će to glazbeni vremeplov u kojem ćemo se zajedno sjećati divnih nota koje su obilježile naše živote. Potrudit ću se da osim dalmatinskog ugođaja pred beogradskom publikom Muzičku oživim i hitove koji su bili popularni recimo 1969. godine kada je civilizacija poslala astronaute na Mjesec. Potrudit ćemo se da osvijetlimo aktualne glazbene hitove u važnim momentima za čovječanstvo u proteklih nekoliko desetljeća”, kazao je Lasić Tanjugu.

Jedan od najvećih jugoslovenskih šmekera počeo je svoju glazbenu “karijeru” pjevanjem u nekoliko dalmatinskih klapa.

“Rođen sam u Dubrovniku i bio je to lijep način socijalizacije među mladima u doba moje adolescencije. Kasnije sam započeo glumačku karijeru ulogom u filmu Lordana Zafranovića ‘Okupacija u 26 slika’ i nisam imao mnogo vremena za glazbu. Supruga me je nagovorila prošle godine da nastupim s klapom u Beogradu i eto nas na drugom koncertu. Nadam se da će druženje s publikom u Beogradu postati tradicionalno”, rekao je Lasić.

Kaže da nikada ne bi mogao održati koncert u areni ili nekoj velikoj hali, jer mu je vrlo stalo do komornog ugođaja u kojem publika emotivno reagira na glazbu.

“Kada ‘guštamo’ zajedno u sali i kada razmjenjujemo sentimente meni je srce puno i moja glazbeni angažman ima smisla. Uvjeren sam da će ista razmjena emocija s publikom biti iu Londonu gdje imam zakazan koncert pred 1.200 ljudi 2. travnja naredne godine, kao i dva dana kasnije u Dublinu”, kaže Lasić.

Glumac i pjevač priprema novi album za sljedeću godinu. Na stvaranju albuma će također surađivati ​​s klapom.

“Godinama obećavam sebi i drugima da ću ući u studio i snimiti album. Nisam pjevač već glumac i mislio sam stalno šta ću ja pored tih silnih pjevača snimiti CD. Sa druge strane ne bi snimao glazbu koja ne prija mojoj duši i koju sam ne osjećam kao svoju. Imam namjeru da taj CD podijelim posjetiteljima koncerta u Londonu. Želim zajedno s prijateljima organizirati akciju u kojoj ću čist prihod s koncerta u Londonu proslijediti na tri adrese. Novac će otići nezbrinutoj djeci u Zvečanskoj ulici u Beogradu, u Nazorovoj ulici u Zagrebu i sličnim ustanovama tog tipa u Dubrovniku”, kazao je Lasić.

Za njega je postojanje specijalne veze između Beograđana i Dalmacije stvar divnih uspomene iz života provedenog u nekadašnjoj Jugoslaviji.

“U Jugoslaviji se bolje živjelo. Imali su ljudi više novca i veći izbor mogućnosti. Ne govorim ovo kao jugosnostalgičar već iznosim činjenice. Danas je u cijeloj regiji srednja klasa skoro uništena i to je glavni problem novonstalih zemalja s prostora nekadašnje Jugoslavije.

Ljudi su u Jugoslaviji stalno putovali na zimovanja i ljetovanja i neki od najljepših momenata u životu dogodili su im se baš u Dalmaciji na odmorima i školskim praznicima.

Danas imam prijatelje u Beogradu i u ostalim krajevima nekadašnje Jugoslavije koji vole dalmatinske specijalitete, ribu i vino … i Jadran naravno koji je najljepše more na svijetu”, kazao je Lasić.

Prema njegovim riječima jedrenje je za njega predstavlja veliku strast i finu mjeru opuštanja.

“Obožavam kao skiper na jedrilici provoditi ‘gluhe’ dane s prijateljima i obitelji. Nema mobitela, televizije, stresa … samo pomiješani zvuci mora i vjetra. Ne volim biti na brodovima koji imaju motor, jer jedrenje je vrhunska vještina, ali i životni stav”, rekao je Lasić.
 

 
(Tanjug)

Licio Gelli (96), bivši veliki meštar masonske lože Propaganda due (P2) i povjerenik Fašističke stranke u Dalmaciji i Crnoj Gori, umro je odnijevši sa sobom mnoge tajne 20. stoljeća

Potpuno u skladu sa zločinačkom stilistikom, umro je prirodnom smrću u 96 godinu, ne pokajavši se, već obrnuto – poričući sve.

Bio je omržen od strane cijelog naprednog čovječanstva, ali je otvoreno pljuckao na to, bio je više puta osuđen na izdržavanje zatvorske kazne, ali nijedan dan nije u pravom smislu proveo u zatvoru.

Umro je svojoj vili, koja mu je navodno bila konfiscirana, ali kojom je u potpunosti raspolagao.

Stranice bi bile potrebne da se nabroji samo ono za što je samo bio optužen. A tek ono za što je sumnjičen teško može da se nabroji, zato ću se ograničiti samo spominjanjem njegovog glavnog zločina, zahvaljujući čemu se i uzdigla njegova crna zvijezda (crna rupa?) I za koji on, kao pravi zlikovac, nikada nije službeno optužen.

Taj zločin je bilo ubojstvo premijera Italije Alda Mora 1978. godine.

Čim se istraga u tom predmetu približila kraju i kada su neposredni izvršioci bili uhićeni, u javnost je odjednom procurio popis članova “divlje” masonske lože Propaganda Due (ili jednostavno P2), čiji je majstor bio Gelli.

Spisak sa 962 prezimena pronađen je u vili Wanda (onoj istoj odakle je Lico ovoga 15. prosinca otišao u pakao), a taj spisak je izazvao najveći politički skandal u novijoj povijesti Italije, ako ne i cijele Europe.

Naravno da su sve službene osobe, koja su na ovaj ili onaj način ometale istragu u predmetu Moro, bila na tom popisu ili s njim povezana.

Na predmet ne samo da nije stavljena točka, već je pretvoren u ogromnu masnu mrlju koja se raspljeskala sve do Bliskog Istoka i Latinske Amerike, zatvorivši stotine pitanja na koja nitko nikada ne da neće odgovoriti, već neće biti ni postavljena.

Teško da je na njih mogao odgovoriti i sam lažni majstor, iako je o njima, sigurno, znao mnogo više nego svi koji su o njemu pisali zajedno.

I mogu samo zamisliti kakvo bi bilo razočaranje tih koji su pisali kada bi saznali koje je tajne odnijela sa sobom u grob ta ništarija.

Gelli je bio povjerenik Fašističke stranke u Dalmaciji i Crnoj Gori, navodno je povezan s prijevozom zlata iz državne blagajne Kraljevine Jugoslavije u Italiju.

Nakon rata postao je uspješan poduzetnik. Osnovao je tvornicu za proizvodnju madraca Permaflex. Bio je proglašen i vitezom rada, ali je imao i mračne ambicije. Osnovao je tajnu masonsku ložu P2 (masonske lože u Italiji, kao ni jedna organizacija, ne smiju biti tajne) s kojom je namjeravao provesti državni prevrat.

Mussolinijev fašist i partizan

Njegovo ime pojavljuje se u negativnom smislu najprije u istrazi započetoj 1981. godine kada je bio lažno otet bankar Michele Sindona, kasnije, 1986. godine, ubijen otrovanom kavom u zatvoru u Palermu, a istraga je tragala za popisom imena od oko 500 poduzetnika koji su nelegalno iznijeli kapital iz Italije. No umjesto toga popisa otkrili su jedan kazneno još teži zločin.

Licio Gelli bio je veliki meštar kvazimasonske lože P2 u kojoj su bile 962 osobe, među kojima tri ministra, šefovi tajnih službi, 208 časnika, 18 tužitelja, 49 bankara, 120 poduzetnika, među kojima i tadašnji vlasnik izdavačke kuće Rizzoli, Angelo Rizzoli, koja je bila izdavač lista Corriere della Sera, 44 parlamentarca, 27 novinara…

Dakako, mnogi s toga popisa negirali su svoje članstvo u masonskoj loži, a neki, kao npr. Silvio Berlusconi, kazali su da im je podmetnuto članstvo i da su iz nje izašli. Ta loža pripremala je preuzimanje vlasti.

Gelli je rođen u Pistoji u travnju 1919., i s 18 godina pridružio se crnokošuljašima španjolskog lidera Franca. U Italiji je također bio s fašistima Mussolinija, a na kraju Drugog svjetskog rata pridružio se partizanskom pokretu. Oženio se 1944. s Wandom Vannacci po čijem je imenu nazvao vilu u Arezzu gdje je živio i umro.

Zbog malverzacija uhićen je najprije u Ženevi 1982. godine, ali je iz zatvora Champ Dollon pobjegao u kolovozu 1983. Ipak se nakon mjesec dana vratio u švicarski zatvor, odakle je 1988. bio izručen Italiji. Iz zdravstvenih razloga nije bio u zatvoru, već u kućnom pritvoru.

Bio je ponovno zatvaran, pa puštan u kućni pritvor. Vrhovni sud mu je 1998. potvrdio kaznu zatvora od 12 godina zbog bankrota banke Banco Ambrosiano. Zbog propasti te banke i vatikanska banka IOR morala je platiti 406 milijuna dolara odštete. Tadašnji šef Vatikanske banke bio je mons. Paolu Marcinkus koji je poslovao s Ambrozijanskom bankom.

Šef Ambrozijanske banke bio je Roberto Calvi, koji je nađen obješen 1982. godine ispod londonskog mosta Crni fratri. Banka je propala zbog gubitka od dvije milijarde dolara, a na 1,2 milijarde dolara je vatikanska banka davala svoju jamčevinu. Gelli, Sindona i Calvi bili su tri mušketira talijanske ekonomije, a onda se vidjelo da su vodili i mračne poslove. Calvi i Sindona su ubijeni, a jedino je Gelli doživio duboku starost.

Ni riječi o zlatu

Razgovarao sam početkom devedesetih s Gellijem u njegovoj vili Wanda, u kojoj su kasnije, u vazama za cvijeće na ulasku u zgradu otkrivene zlatne poluge, i o navodnom prebacivanju zlata iz Beograda u Italiju. Razgovarao sam i o njegovu odnosu s njemačkim časnikom Kurtom Waldheimom u Jugoslaviji za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Za njega je, na primjer, kazao da je bio zaljubljen u jednu prodavačicu mlijeka u Banjoj Luci i da nije bio učinkovit kao časnik. Gelli nije ništa rekao o jugoslavenskom zlatu, pa su njegovom smrću pokopane mnoge tajne.
 
(fakti.org,vecernji.hr/uredio:nsp)

Liste teoretičara zavjere su gotovo beskonačne, od infantilnih i fizički nemogućih, do potpuno osnovanih sumnji

Jedna od “vječnih” borbi između dviju strana jesu i tragovi iza zrakoplova na nebu. Za njih je glavno pitanje kriju li gotovo bezopasni contrailsi i zloslutne – chemtrailse.

Zapravo ludih teoretičara zavjere nikad nije nedostajalo. A nije manjkalo ni osoba koje su proglašavane “ludim” od državnih establišmenta, samo da i se desetljećima kasnije pokazalo kako su bili u – pravu.

Jack Trbosjek, ubojstvo J.F.K.-a, Staljinovi dvojnici, tajnoviti NLO dokumenti, slijetanje na Mjesec, čudovište iz Loch Nessa,…, popis doista “fishy” događaja ili onih samo pacijentima sumnjivih može se nabrajati unedogled.

Ovih dana se i nad nebom iznad Dalmacije, Splita, mogu vidjeti tragovi kondenzacije na nebu od prolazećih aviona, takozvani “contrailsi”.

E, tu smo vas čekali, to nas zanima! Jesu li u pitanju (načelno bezopasni, jer neki ekolozi smatraju da sve više zrakoplova i njihovih tragova vidljivih iz svemira ugrožava okoliš i pridonosi globalnom zagrijavanju) contrailsi ili kamuflirani “chemtrailsi”?

Kao mali uvod, navest ćemo argumente obje strane, vi procijenite… Službeno stajalište država i pripadajućih ministarstava s brojnim znanstvenicima i stručnjacima je jednostavno: svi ti tragovi na nebu su “condensation trails”, dakle iz motora zrakoplova izlazi vrući i vlažan zrak (koji sadrži i druge nusproizvode iz ispuha motora, CO2, Nox,…) u okolnu super hladnu i suhu atmosferu, formirajući kapljice vode koje se smrzavaju. I to su ti tragovi!

Sve ostale dvojbe poput tragova neobičnih oblika, dugotrajnosti (i širenju) pojedinog contraila ili formiranja “gridova” otklanjaju brojnošću komercijalnih letova zrakoplova, različitim visinama na kojima lete, drugačijim atmosferskim uvjetima…

Teoretičari zavjere slažu se s contrailsima. Smatraju, međutim, da se među tim pojavama kriju mnogo zloslutnije namjere državnih ili vojnih vrhuški – chemtrails. Ukratko, u tragove zrakoplova se ubacuju razne supstance ili kemikalije. Točnije, da nas zaprašuju… Zašto? Različiti su argumenti.

Od onih rubnih, prema kojem se otrovi ispuštaju kako bi se “eliminirali” najslabiji ili najbolesniji iz populacije (u prilog tome, recimo, dodaju “česte pojave zaraza ili infekcija nakon pojava chemtrailsa” ili misteriozni manjak “protuotrova” u ljekarnama, poput magnezija), preko “običnih” testiranja raznih patogena nad vlastitim stanovništvom (u slučaju stvarnog kemijskog napada) pa do puno realnijih verzija pokušaja kontrole vremena…

Nepobitno je utvrđeno (uz pomoć BBC-a i Guardiana koji su o tome izvještavali) kako je 15. kolovoza 1952. godine smrtonosna poplava u Lynmouthu, u Engleskoj odnijela 35 života zahvaljujući RAF-ovim zrakoplovima koji su izazvali oborine.

U to vrijeme pak, točnije sve do 2001. godine, britansko Ministarstvo obrane nijekalo je bilo kakvu povezanost s tim događajem sve dok s “Operacije Cumulus” nije skinuta oznaka tajnosti.

Dakle, jesu li tragovi iza zrakoplova contrailsi ili chemtrailsi? Da li vjerujete zdravom razumu i svojoj prosudbi ili vjerujete korumpiranim znanstvenicima, državnim službenicima i propagandistima?
 
(dalmacijanews.hr/uredio:nsp)

Jadranko Hodak se osvrnuo na činjenicu kako je Hrvatskoj u gašenju požara koji su harali zemljom pomoć ponudila Rusija, a ne Europska unija

Jadranko Hodak, poznat i kao bloger Krule, osvrnuo se na činjenicu kako je Hrvatskoj u gašenju požara koji su radili kaos na hrvatskim otocima pomoć ponudila Rusija, a ne Europska unija.

On se bez imalo ustezanja obrušio na EU i tako pribavio naklonost mnogih i prikupio na Facebook-u više od 10 tisuća lajkova.

Njegov post prenosimo u cjelini, s obzirom da se radi o autorskom tekstu:

‘Poštovana EU! (Europska unijo)

Ovim putem vam se zahvaljujem na ogromnoj pomoći koju ste nam pružili dok nama bijesne požari. Od vas 27 država, jebem vam svakoj sve u rodu i to po doktorskom receptu, svakih 8 sati po jednom, niti jedna da bi pomogla… niti jedna jedina država!!!

Kad je trebalo pomoći Grčkoj 2012. godine, mi smo bili tu i slali kanadere, baš kao i 2013. kad je gorio Portugal, mada smo i sami iskasapljeni i siromašni, no mi smo pomogli… al klasika, zaboli vas za to vaš europsko civilizirano humanitarni kurac. Kad neće nitko od naših hrvatskih medija, oću ja… i sad vam jebem i oca i majku i sve u rodu, i sve vaše europske tekovine, pička vam materina “civilizirana”.

Po ovom obraćanju se zaključuje da sam ja divljak, no eto, vi u EU koji ladite jaja i natežete kožicu od kurca, vi ste nadasve fini i kulturni… o jebo vam ćaća mater da vam jebo, 100 puta, svakih 8 sati.

Kud prije 500 godina nismo Sulejmana Veličanstvenog pustili do kraja, da i vi u Berlinu, Beču, Parizu, Londonu, imate običaj kuhanja jutarnje turske kave, govna sebična da sebična!

„Europska unija je jedna velika obitelj“, u kojoj očito ćaći i materi puca kurac za „novorođeno dijete“ poput nas. Od svih vas 27, da ne zaboravim da vam još jednom, po ko zna koji put, jebem sve u rodu!

Od svih vas 27… ko nama nudi pomoć??? – Rusija krutejebo!… alooooo Rusija!!! Jel to vama draga EU normalno!?!?… (tlak će me žveknut, oće materemi)… jebem vam sve u rodu, vama i velikoj obitelji!

p.s. Tlak mi je uredan… 920/850… pu majku vam milu europsko pružim ti ruku za pomoć osvještenu jebem!’

 
 
(dnevnik.hr/uredio:nsp)

Na dnu mora nedaleko od obale uočeno je 50 misterioznih krugova u kojima ništa ne raste

Otkriće ovih misterioznih krugova na dnu Jadranskog mora je uzrokovalo zbrku među istraživačima. Biolozi iz Hrvatske kažu da nikada nisu vidjeli ništa slično u prošlosti, piše ancient-code.com

Dug otoka Dugi Otok, koji se nalazi u središnjoj Dalmaciji nedaleko od grada Zadar, istraživači su otkrili oko 28 krugova, pri čemu je svaki od njih istog promjera od 50 metara. Zanimljivo je da se oni također nalaze na istoj udaljenosti (300 metara) od obale i jedni od drugih.

Hrvatski istraživači su ukupno uočili preko 50 krugova istok promjera u blizini otoka Premuda, Molat, Unije, Susak i Srakane, a smatraju da ih ima još koji još uvijek nisu otkriveni.

Do otkrića je došlo dok su se dokumentirale podmorske vrste u tom području. Istraživači su prvo proučavali fenomen preko satelitiskih fotografija, nakon čega su ronioci posjetili područje i zabezeknuli se, ne mogavši pronaći logično objašnjenje za ove misteriozne krugove.

Prema riječima biologa Mosora Prvana, unutar ovih krugova ne raste ništa i u njma se nalaze samo mulj i pijesak.

Interesantno je da lokalno stanovništvo povezuje ove misteriozne krugove sa čudnim svjetlima koja se pojavljuju na nebu. NLO stručnjaci već upućuju na to da su krugove napravili NLO-i.

Izgleda kao da je neko ili nešto uklonio morske biljke ogromnim alatom. Biolozi ne znaju kada su ovi krugovi nastali niti kako, ali iz nekog misterioznog razloga u njima ništa ne raste.

LOKACIJA JEDNOG OD MJESTA:
 

 
Pomorski biolozi su pokušali otkriti da li je ovaj fenomen možda uzrokovalo pecanje pomoću dinamita ili traganje za naftom, ali stručnjaci u tim područjima navode da bi takve aktivnosti ostavile
drugačije tragove koji ne bi bili simetrični.

Hrvatski biolozi su razmišljali o tome da naprave kemijsku analizu pijeska unutar krugova, misleći da će im to pomoći da dođu do novih tragova.

Kako navode hrvatske novinske agencije, lokalno stanovništvo veruje da su misteriozni krugovi direktno povezani sa misterioznim sferama i svjetlosnim objektima koji često posjećuju ovo područje.

Postoje izveštaji iz 1997. godine u kojima je lokalnoj policiji javljeno da su se svjetleće sfere pojavile u moru. Ovaj fenomen nikada nije objašnjen i niko ne zna kako su te sfere nastale i čemu služe.

Hrvatska vojska je negirala bilo kakvu povezanost sa ovim misterioznim krugovima.
 

 
(webtribune.rs,youtube/uredio:nsp)

‘Ne mogu govoriti o kojim uljima je riječ, ali nijedno nije zadovoljilo zakonom propisane uvjete’. Pitajte se bolje da li vaše djevičansko maslinovo ulje sadrži GMO sojino ulje koje je u velikom broju slučajeva pronađeno u američkim maslinovim uljima!

Kupili ste prošlog petka na peškariji plave ribe, pripremili gradele i, budući da vlastita nemate, zaputili se do prve trgovine ili pazara kupiti bocu maslinova ulja. Izbora, naravno, ne manjka, a kvalitetnu ribu vam ne pada na pamet uništiti lošim uljem pa kupujete ono na čijoj deklaraciji jasno piše – “ekstra djevičansko”.

Kući se vraćate zadovoljni, sasvim nesvjesni da ono što u vrećici nosite vrlo vjerojatno nije ekstra, a bogami ni djevičansko.

Barem ako je vjerovati riječima, a nema razloga da to ne činimo, Nedjeljka Fistonića, predsjednika udruge maslinara “Paićuša”, koja već devet godina dodjeljuje nagrade za najbolja maslinova ulja.

Jedna od kategorija je i “najbolje ekstra djevičansko ulje u trgovinama”, koja ove godine nije dodijeljena jer, vjerovali ili ne, baš nijedno ulje izuzeto s polica nije zadovoljilo kriterije ekstra djevičanskog. Iako su svi redom imali takvu deklaraciju.

Ne mogu govoriti o kojim uljima je riječ, ali znakovito je da nijedno nije zadovoljilo zakonom propisane uvjete. Maslinarska godina bila je vrlo loša, ali ovakvo što nismo očekivali. Sva ulja koja smo dali na testiranje reklamirala su se kao “ekstra djevičanska”, a nijedno to nije bilo. Za usporedbu, prošle godine su apsolutno sva ulja koja smo testirali bila uredno deklarirana – izjavio je Fistonić.

Analiza kvalitete ulja obavljena je u laboratoriju Zavoda za javno zdravstvo Split, iz kojeg nam također nisu mogli potvrditi o kojim proizvođačima je riječ.

Da, radili smo analizu za “Paićušu”, ali u naš laboratorij svi uzorci pristižu pod šifrom te mi ne znamo o kojim je uljima riječ – kaže Zlatka Knezović, voditeljica Odjela za kemijsko ispitivanje hrane i predmeta opće uporabe.

Zbog klimatskih uvjeta, kao i velikih napada štetnika, kvaliteta ovogodišnjih ulja je znatno slabija. Analizirali smo velik broj uzoraka koje su donosili proizvođači, kao i kupci koji su željeli provjeriti kvalitetu kupljenog proizvoda. Većina ovogodišnjih ulja koja su dostavljena u naš laboratorij imala je slobodne masne kiseline veće od dva posto, čime su svrstana u kategoriju lampante, odnosno kategoriju koja nije pogodna za ljudsku prehranu – ističe Knezović.

O koliko je lošoj godini za maslinare riječ, pogotovo za one iz južne i srednje Dalmacije, najbolje će demonstrirati podatak da smo u određenim uzorcima bilježili udjele masnih kiselina veće od 25 posto! Takve postotke ne pamtimo. Ma to nije lampante, to je gotovo pa možemo reći otrovno – kaže Fistonić.

Iz Zavoda nam je potvrđeno kako njihov laboratorij od 2011. godine obavlja redoviti županijski monitoring kvalitete ulja radi prevencije i zaštite zdravlja, koji je pokazao da problematična nisu samo ulja s polica trgovina (čiju kvalitetu kontrolira Ministarstvo poljoprivrede), nego i mnoga ulja domaće proizvodnje koja ćete najčešće naći na lokalnim tržnicama ili u ugostiteljskim objektima.

Od 2011. do 2014. tijekom županijskog monitoringa analizirano je 270 uzoraka ulja od ploda masline koji su uzeti na tržnicama i u ugostiteljskim objektima, od čega 45 posto uzoraka nije udovoljavalo propisima. Razlozi nesukladnosti su najčešće parametri koji upućuju na oksidacijske promjene te miješanje s rafiniranim uljima – kaže Knezović.

Dakle, gdje god da ste odlučili nabaviti ulje za onu plavu ribu s početka priče – lokalnoj trgovini, tržnici, pazaru ili OPG-u, ne možete biti sigurni što kupujete. Gotovo polovina ulja iz županijskih ugostiteljskih objekata i lokalnih tržnica krivo je deklarirana, dok je, potvrdili su nam iz Ministarstva poljoprivrede, stanje još gore na policama prodavaonica. Naime, rezultati redovitog monitoringa koje je u 2014. godini provodilo Ministarstvo kažu da se u čak 60 posto boca “ekstra djevičanskog” maslinova ulja nije nalazilo ono što na deklaraciji piše. Jeftinije GMO sojino ulje (95% soje u svijetu je GMO) se miješa sa maslinovim uljem, i tako se varaju građani!

Tko je odgovoran za ovakve katastrofalne rezultate? Ovisi koga pitate. Jedni će krivnju svaliti na proizvođače, drugi na uvoznike, a treći na – lošu godinu. No, tko god da je glavni krivac, sasvim je jasno da će Ministarstvo morati uložiti znatno jači napor pri kontroli kvalitete ulja i zaštiti potrošača. Mnogo jači od trenutačnog monitoringa tijekom kojeg se kakvoća osam tisuća tona ulja koje završi na policama trgovina kontrolira na uzorku od – 10 boca.

Dio ljudi je navikao na lošu kvalitetu

Neosporna je činjenica da se u Hrvatskoj proizvode vrhunska ekstra djevičanska maslinova ulja. Međutim, isto tako je činjenica da se proizvode te trže i vrlo loša ulja. Djelomično je to iz neznanja i tradicionalnih stajališta, jer je dio potrošača, a i proizvođača, naučen na upaljena, octikava i užegla ulja, a navike se vrlo teško mijenjaju. Također, informacije koje smo dobili o načinu čuvanja ulja upozorile su na problem nedovoljne educiranosti proizvođača, jer neki od njih ulje još uvijek čuvaju u kamenicama, plastičnim kantama i sl., vrlo često u kontaktu s uljnim talogom. Čuvanje ulja u inoksu također može stvoriti problem ako inoks nije predviđen za ulje i ako je ulje u polupraznom inoksu u direktnom kontaktu sa zrakom u nadprostoru – govori Zlatka Knezović iz Zavoda za javno zdravstvo.

Problem je i neznanje

Pitanje koje vjerojatno muči svakog čitatelja nakon podataka iznesenih u tekstu jest kako je moguće da se na tržištu nalazi toliko loših ulja, a nitko ne reagira. Općenito govoreći, najveća odgovornost je na Ministarstvu poljoprivrede koje kontrolira kvalitetu maslinovih ulja.

Ministarstvo je dužno izuzeti jedan uzorak ulja na svakih tisuću tona ulja koje se izbace na tržište, a svaka serija za koju se pokaže da nije uredno deklarirana povlači se iz upotrebe. No, koliko je kontrola efikasna, najbolje svjedoči analiza udruge “Paićuša” koja je pokazala kako je na policama trgovina danas doslovno nemoguće pronaći ekstra djevičansko ulje.

Međutim, još veći problem su maslinova ulja tzv. malih proizvođača ili OPG-ova koji svoje proizvode prodaju na tržnicama ili ih distribuiraju direktno u ugostiteljske objekte, često ni sami ne znajući da je proizvod koji prodaju loš ili čak štetan za zdravlje.

Optužni prijedlozi

Odgovorni iz Ministarstva poručili su nam i kako su sve serije ulja koje nisu zadovoljile zakonom propisane uvjete povučene s tržišta, a protiv proizvođača su podneseni optužni prijedlozi nadležnim prekršajnim sudovima. Također, zbog loših rezultata monitoringa u prethodnoj godini, u 2015. se planira uzeti veći broj uzoraka ekstra djevičanskog ulja.

Prigovori

Svaki proizvođač ulja, neovisno o tome je li riječ o malom obiteljskom gospodarstvu ili velikom trgovačkom lancu, dužan je ispravno deklarirati hranu koju proizvodi. U slučaju da sumnjate u ispravnost hrane koju ste kupili, prigovore možete podnijeti nadležnom tijelu zaduženom za zaštitu potrošača pri Ministarstvu gospodarstva, dok kvalitetu kupljenog proizvoda možete testirati na Zavodu za javno zdravstvo.

POTPUNA ANALIZA

U hrvatskim medijima su u odjeknule vesti da je rađena analiza maslinovih ulja i ni jedno ulje nije bilo kandidat za medalju kvalitete koju dodeljuju. Saopćeno je da su ulja otrovna i nisu za ljudsku upotrebu.

Ipak, pre nego što počnemo paničariti pitajući se kakve tek otrove mi kupujemo u Hrvatskoj – osvrnimo se na dve najvažnije izjave iz ovog teksta:

• Analizirano je 270 uzoraka ulja od ploda masline koji su uzeti na tržnicama i u ugostiteljskim objektima, od čega 45% posto uzoraka nije udovoljavalo propisima. Razlozi nesukladnosti su najčešće parametri koji upućuju na oksidacijske promjene te miješanje s rafiniranim uljima

• U određenim uzorcima bilježili udjele slobodnih masnih kiselina veće od 25 posto! Takve postotke ne pamtimo. Ma to nije lampante, to je gotovo pa možemo reći otrovno (lampante se koristi u industriji za daljnju preradu)

U drugom citatu riječ “slobodnih” nije postojala ali sam je ja dodala. Zato što joj je tu mjesto i objasnit.

Gotovo pa možemo reći “otrovno”?

Pisala sam već o tome da su polinezasićena ulja (suncokretovo, sojino) ulja koja se lako “raspadaju” zbog utjecaja svjetlosti i temperature. Većina nas je desetljećima koristila biljna zejtin ulja koja su mnogo nestabilnija i mnogo se brže kvare od maslinovog ulja. Koristili smo ih čak i za kuhanje (mada ona nikako nisu za kuhanje ), a mnogo ljudi ih greškom koristi i danas.

Maslinovo ulje je pretežno mononezasićeno i samim tim manje sklono kvarenju, ali nije imuno na kvarenje. Na kvalitetu maslinovog ulja utječu sljedeće stvari:

• Ekstra djevičansko i “obično” djevičansko maslinovo ulje su prešana hladno, mehanički, bez dodavanja kemikalija.

• Ulje se cijedi što prije nakon branja i često noću kad je hladno, upravo da se masline ne bi izlagale temperaturama koje izazivaju kvarenje, tj. “proizvodnju” onih slobodnih masnih kiselina.

• Masline se cijede, ni zelene da ulje ne bude groznog okusa, ali ni prezrele baš da ne bi došlo do kvarenja /oksidacije/stvaranja slobodnih masnih kisleina.

Upravo zbog truda da se maksimalno smanje oštećenja, kvalitetu maslinovog ulja se osim na okus i miris testira i na “pokvarenost”:

1. Analizom “kiselosti” koja se ne donosi na pH vrijednost već na količinu onih gore spomenutih “slobodnih masnih kiselina”. Upravo su ove “slobodnjakuše” oni “raspadnuti vlakići” o kojima sam pisala. Ekstra djevičansko treba ih ima ispod 0.8%, dok djevičansko ima ispod 1.5% (prema drugim izvorima znamenke su 1% i 2%)
2. Mjerenjem peroksidne vrijednost i, odnosno razine oksidacije (znate za stvaranje štetnih slobodnih radikala od kojih se štitimo tako što ne jedemo kvarna ulja i unosimo antioksidanse)

Količine “slobodnih masnih kiselina”?

Proces kvarenja se ne odvija brzinom svjetlosti već prvo ide polako, a onda sve brže. Kada dostigne neku točku “ukvarenosti” već i na miris i okus osjećamo da s uljem nije sve u redu – i naravno bacamo ga. Da li je nešto bilo loše odrađeno kod proizvođača, ili su trgovački lanci loše čuvali ulja, ili su stajala na svjetlu i toplini, ili su bila skupa pa ih nitko nije dugo kupovao, ili je bila loša godina – ne znamo jer nema informacije.

Nismo dobili ni informaciju koliko % “slobodnjaka” je potrebno da se dogode štetni učinci po zdravlje, tj. nema podatka koji se% službeno smatra opasnim (samo koji % se smatra vrhunskom kvalitetom). Ostali smo uskraćeni i za informaciju koliko uzoraka je sadržavalo onih alarmantnih 25%. Rečeno je “određeni uzorci” što može značiti 2, a može značiti i 102 uzorka.

Da li 25% znači “toliko kvarno da čovjekovo osjetilo mirisa i okusa može otkriti” – ili ne? Ja bih rado probala neko ulje s 25% slobodnih masnih kiselina, uz želju da saznam da li bih mogla na okus i miris detektirati toliki postotak “kvarova”? Probala bih i ulja sa 5% i 10% i sa 15% i sa 20% iz istih razloga.

Ono “određeni uzorci su gotovo otrovni” mi ne znači baš ništa jer ne volim poluinformacije! Ali se danas upravo ovako prenose vijesti.

Da me ne shvatite pogrešno – dobro je što je rađena analiza i što se tamo apelira na nadležne da poduzmu potrebne korake da zaštite potrošače. Dobro je i što se ovom riječima izaziva zabrinutost za kvalitetu hrane i istinitost tvrdnji na deklaracijama (koje nose i određene cjenovne razlike između proizvoda). Dobro je što je skrenuta pozornost na lošu ili nedovoljnu kontrolu kvalitete. Potrebno je i neophodno.

Ali nije dovoljno! Mi smo sve skloniji da bez potpunog razumijevanja vijesti i prije svih relevantnih informacija dignuti paniku . Ne želim sutra da čitam naslov u domaćim medijima: “Da li nas i u Hrvatskoj ubijaju maslinovim uljem?” Ili “Kliknite i saznajte koje je najotrovnije ulje na Balkanu!”. Mogu samo zamisliti komentare ispod ovakvih tekstova, dok i dalje ostajemo u dilemama:

• Ne piše da li su testirana samo ulja iz Hrvatske ili i uvozna, da li se ovo odnosi na velike proizvođače ili “domaću” proizvodnju i najgore od svega – tko su proizvođači čija su ulja nazvana “otrovnim”? U najmanju ruku bih nazvala neozbiljnim skrivanje ovog posljednjeg podatka.

• Također, zašto neki izvori sa Balkana nazivaju “običnim” maslinovim uljem ono koje sadrži 3.3% slobodnih masnih kiselina, dok hrvatski izvori tvrde da je sve preko 2% nepogodno za ljudsku upotrebu?

Udruženje koje je objavilo vijesti je analize radilo s ciljem da nađe pobjednika u kategoriji “ekstradevičansko ulje” i nisu uspjeli pronaći ove godine ulje koje ispunjava najviše standarde kvalitete. Piše da su sva ulja dana na analizu bila označena kao “ekstradevičanska” i nisu prošla test. Razlika između “nismo našli ekstradevičansko” i “ulje je otrovno” je enormna!

Što odmah možemo poduzeti?

Pošto kod kuće ne možemo izmjeriti postotak slobodnih masnih kiselina, a “naši nadležni” dok se toga sjete moj petogodišnji nećak će maturirati – moramo se osloniti sami na sebe u cilju makar neke zaštite:

• Provjerite datum na maslinovom ulju i sjetite se kada ste ga kupili.
• Razmislite da li ste ostavljali otvorenu bocu.
• Dobro pomirišite maslinovo ulje, onda uzmite i gutljaj pa obratite pažnju na svaku promjenu u okusu.
• Ako okus / miris test prođe dobro, čuvajte ulje daleko od izvora topline.
• Kupujte ulje u tamnijim staklenim bocama.
• Držite bocu umotanu u papirnatu vrećicu ako je ne držite u ormaru.

Nećete ovako biti sigurni jeste li preplatili obično maslinovo ulje misleći da je ekstradevičansko i moguće je da ni osjetilo okusa neće biti od prevelike pomoći . Ipak, ako ste već kupili više “slobodnjaka” u boci nego što je predviđeno, ne morate sami kumuju njihovom povećanju nepažljivim rukovanjem.

Kako “frižiderski test” pomaže?

Frižiderska testom ne možete znati je li ulje ekstradevičansko ili djevičansko. Ne možete znati i da li ima previše slobodnih masnih kiselina. Ne možete znati je li baš 100% maslinovo. Ono što možete znati jeste da li nije pretežno polinezasićeno. Odnosno, da li je u maslinovo ulje sipano neko drugo ulje poput suncokretovog ili sojinog. Ja ovo zovem poli-razblaženo ulje :)

Maslinovo treba da ima oko 70% mononezasićenih masnih kiselina, dok suncokretovo i sojino imaju oko 70% polinezasićenih. Mono se stežu u hladnjaku, poli se ne stežu. Maslinovo jeste za kuhanje, suncokretovo nije.

Ovaj test je dakle samo kućno pomoćno sredstvo kojim možete ispitate (ne) zasićenost svog ulja. I to je sve.

• Ako se ulje stegne – to može značiti da je maslinovo ulje miješano npr. s uljem uljane repice (mada ni ono nije jeftino). Ili da ulje jeste maslinovo ali nekog ŽNJ kvalitete – ili čak rafinirano. Ili ste u najboljem slučaju stvarno kupili čisto hladno prešano maslinovo ulje.

• Ako se ulje ne stegne – znači da nema oko 70% mononezasićenih masnih kiselina, već da su ga poli-razblažili npr. suncokretovim ili sojinim uljem, vjerojatno rafiniranim jer je to jeftino. I svakako da će zbog toga više da se pokvari, jer to jeste osobina polinezasićenih ulja.

Stezanje u frižideru nije dokaz da je ulje ekstradevičansko pa čak ni da je maslinovo. U svakom slučaju – ako varaju – ja bih radije da me prevare tako da se ulje stegne. Nemam dilemu oko ovoga.

Voljela bih znati da li su najkvarniji ispitana ulja bila maslinova ili otkriveni poli-razblaženi bućkuriš? Eto još jednog podatka koji fali. Poli-razblažena bi se više i brže kvarila.

Naravoučenije

Frka s Hrvatskim maslinovim uljima, uz dosadašnju sumnju da se s maslinovim prilično petlja ui drugdje na Balkanu, ne trebao postati razlog vraćanja na mnogo gora biljna ulja (tj. rafinirani zejtin). Ova frka treba postati razlog da i mi tražimo dodatne provjere i bolju informiranost.

Ako vas je nedovršena priča oko maslinovog ulja uplašila ili zabrinula – onda prvo što možete učiniti jest da bacite suncokretovo ulje ili ulje od sjemenki grožđa. Ona su mnogo kvarljivijia. Tek onda se zagledajte u bocu maslinovog ulja i razmislite što ćete s njom, ili pričekajte one nedostajuće informacije.

Dotle, neka rade nos, jezik, hladnjak, papirnata vrećica – i naravno, bistra glava. Čitajte vijesti pažljivo, preskočite naslov ako je moguće. I kupite pakiranje svinjske masti .
 

 

 
(slobodnadalmacija.hr,vitkigurman.com,youtube.com/uredio:nsp)