Sirijska vojska napreduje brzinom od 30-40 kilometara dnevno, izjavio je novinarima general-pukovnik Sergej Rudskoj, načelnik operativnog stožera Generalštaba Oružanih snaga Rusije

On je naglasio da su iznenadnost i brzina djelovanja padobranskih jedinica, kao i učinkovitost gađanja ciljeva koju vrši sirijska artiljerija i ruski ofenzivni helikopteri Ka-52, omogućili mogućnost brzog raspoređivanja glavnih snaga vladinih snaga u gradu El Kderu i njegovo zauzimanje bez gubitaka.

“Formacije Daesu-a u ovom području u potpunosti su uništene. Sirijska vojska napreduje brzinom od 30-40 ili više kilometara dnevno”, rekao je Rudskoj na brifingu.

On je dodao da je sirijska provincija Alep potpuno oslobođena od terorista.

“Tijekom proteklog mjeseca u Siriji je došlo do fundamentalnih promjena. Vladine trupe su uz podršku ruskih zrakoplovnih snaga postigle ozbiljan uspjeh i nanijele značajan poraz velikoj grupi Daesu-a u središnjem dijelu Sirije. Od terorista je potpuno oslobođena provincija Alep”, istaknuo je.

Od militanta je oslobođeno 50 naselja i više od 2,7 tisuća četvornih kilometara sirijskog teritorija.

“U napadu vladinih trupa na Savanet, opkoljena je velika skupina terorista Daesu-a na području grada Akerbat. Nastavljaju se ofenzivne akcije za stezanje obruča. U najskorije vrijeme grad Akerbat će biti oslobođen”, rekao je on.

Sirijske trupe također su krenule ofanzivu na Dejr el Zor.

Prema njegovim riječima, nakon akcija sirijske vojske oslobođeni su gradovi Koma, Bir Kdem, naftno polje Membidža, a nastavlja se ofanziva kod Tejbe i stvara još jedan obruč.

“Nakon deblokade Dejr el Zora bit će uništene glavne snage terorističke skupine Daesu”, rekao je Rudskoj.

On je naveo da je rusko zrakoplovstvo u kolovozu u Siriji izvršilp 990 borbenih letova i izvelo 2.518 zračnih udara.

“Zračno-kozmičke snage Rusije su u kolovozu izvršile ukupno 990 borbenih letova. Po zapovjednim mjestima, položajima, skladištima, bazama za pretovar i kampovima teorista izvedeno je 2.518 zračnih napada. Uništeno je 40 jedinica oklopne tehnike, 106 vozila s velikim kalibarskim mitraljezima i do 800 terorista”, zaključio je on.
 
(sputniknews.com)

“Oni nisu uspjeli nigdje, gdje god da su poslali vojsku samo su stvorili probleme. Dobro im ide stvarati probleme i uništavajnja, ali teško im ide u nalaženju rješenja i mira”

Predsjednik Sirije Bashar el Assad u intervjuu za agenciju “Feliks” iz Hongkonga izrazio je nadu da će rat na teritoriju njegove zemlje biti završen do kraja 2017. godine.

Prema Assadovim riječima, na početku rata mnogi Sirijci nisu imali jasnu sliku što se događa u njihovoj zemlji, vjerujući “zapadnoj propagandi”.

“Mi uvijek imamo nadu da je godina u kojoj smo posljednja ratna godina. Ipak, to je rat i zato se ne može točno znati što se može dogoditi”, rekao je Assad.

Oslobađanje gradova Dejr el Zora i Rake, koji se nalaze pod kontrolom terorista Daesu-a, može potrajati nekoliko mjeseci, dodao je sirijski predsjednik.

Međutim, ofanziva na kanale preko kojih teroristi dobivaju pojačanja jednako su važna kao i ofanzive na “uporišta” terorista.

“Ako uzmemo da nema nikakve strane intervencije, to će trajati nekoliko mjeseci”, rekao je Assad.

Prema mišljenju sirijskog čelnika, prisutnost američke vojske u zemlji neće pomoći da se pobjede Daesu i druge terorističke organizacije.

“Mi ne smatramo da će to pomoći. Što oni namjeravaju raditi? Borili su se protiv Daesu-a? Amerikanci su izgubili skoro sve ratove. Oni su izgubili u Iraku, na kraju krajeva morali su povući sve svoje snage. Čak i u Somaliji, a da ne govorim o Vijetnamu i Afganistanu”, rekao je Assad.

“Oni nisu uspjeli nigdje, gdje god da su poslali vojsku samo su stvorili probleme. Dobro im ide stvarati probleme i uništavajnja, ali teško im ide u nalaženju rješenja i mira”, dodao je sirijski lider.

On je pozitivno ocijenio pristup predsjednika SAD Donalda Trumpa borbi protiv terorizma, ali u praksi za sada ne vidi mogućnost za suradnju s novom administracijom.

“U teoriji da, ali u poraksi ne, zato što između Sirije i SAD nema kontakata na zvaničnom nivou. Čak i bombardiranje pozicija Daesu-a se vrši bez konzultacija sa sirijskom vojskom ili sirijskom Vladom, što je nezakonito, što stalno ponavljamo. Teorijski imamo isti zadatak, ali u praksi za sada nema suradnje”, objasnio je Assad.
 
(sputniknews.com)

Rusija je nanijela ozbiljniju štetu militantima Daesu-a nego neodlučna američka koalicija, izjavio je u intervjuu RT senator američke države Virdžinije Richard Black

Američki senator je prokomentirao situaciju u kontekstu neuspjeha primirja u Siriji ubrzo nakon što je između Rusije i SAD zaključen sporazum o rješavanju krize u toj zemlji.

“Znam da su se u početku svi nadali uspjehu sporazuma. Znam da su Sirijci i Rusi bili ohrabreni.

Međutim, čim je sporazum stupio na snagu, SAD su počele vrlo intenzivno bombardirati sirijsku vojsku u provinciji Deir el Zor.

“Mi (Amerika) smo znali što bombardiramo. Ubili smo 62 sirijska vojnika, hrabre i nevine ljude. Na neki način smo se od toga jednostavno ogradili”, rekao je senator Richard Black.

Senator je naveo da su se tijekom rasprave u Odboru za vanjske poslove Senata čuli nevjerojatni prijedlozi o uvođenju zone slobodnog leta iznad Sirije.

Po njegovim riječima, ako Washington uspije realizirati ovu inicijativu, ona će se odnositi samo na Rusiju i Siriju, ali ne i na SAD.

Blake je isto naveo i da Washington u borbi protiv militanata Daesu-a pokazuje nestabilnost. “Očito da je američka koalicija namjerno omogućila Daesu-u zauzeti Palmira.

“Očito je da je koalicija namjerno omogućila da 2,000 tankera prijeđe tursku granicu, dok je Rusija prekinula trgovinu naftom Daesu-a. Tako da je Rusija jedina učinkovita sila u Siriji”, objasnio je on.
 

Virginia State Senator Richard Black – US armed terrorists to topple Assad https://t.co/uiNuKSZaDE#PrayForSyria pic.twitter.com/JcZ1LZyGSC

— Ian56 (@Ian56789) 20. srpnja 2016.

Damask ima snimku razgovora vojske SAD i Daesu-a prije napada na sirijsku vojsku

Sirijski obavještajna služba posjeduje audio-zapis razgovora između terorista Daesu-ai vojske SAD prije nego što je izveden zračni napad koalicije predvođene Sjedinjenim Američkim Državama na postrojbe sirijske vojske u blizini Deir el Zora 17. rujna, izjavila je predsjednica Narodnog vijeća Sirije.

“Sirijska vojska presrela je razgovor Amerikanaca i Daesu-a prije zračnih napada na Deir el Zor”, izjavila je Hadija Halaf Abas, predsjednica sirijskog parlamenta.

Američki zrakoplovi gađali su vladine snage u Siriji u blizini istočnog grada Deir el Zor u kome su poginula 62 pripadnika vojske Sirije, a stotinu osoba je ozlijeđeno. Pentagon je prvotno priopćio da je zračni napad bio greška i da su ciljani teroristi Daesu-a.

Predsjednica sirijskog parlamenta dodala je tijekom svog posjeta Iranu da nakon što je koalicija izvršila napad na vladine snage, američka vojska usmjerila je napad terorista na sirijsku vojsku.

Napad na vladine snage testirao je prekid vatre kojem su posredovale Rusija i SAD, a koji je stupio na snagu početkom tog tjedna.

Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov u petak je izjavio da je potrebno odvojiti teroriste Daesu-a od umjerenih oporbenih snaga da bi se primirje održalo.

Velika Britanija, Australija i Danska potvrdile su da su njihove zračne snage sudjelovale u ovom napadu. Hadija Halaf Abbas je istaknula da će detalji biti objavljeni kasnije.
 
(sputniknews.com)

Svi ratovi u 20. i početkom 21. stoljeća vođeni su za energetske resurse, te ni sirijski konflikt nije iznimka. Najintenzivnije borbe se vode za transportne puteve nafte i plina za europske potrošače

Energetska politika sirijskih vlasti ne odgovara nacionalnim interesima mnogih regionalnih država – Turske, Izraela, Katara, Saudijske Arabije i sve one aktivno pokušavaju svrgnu režim Bašara el Asada.

Sve je počelo sada već davne 2009. godine, kada je Assad odbio s Katarom potpisati ugovor o izgradnji plinovoda koji bi preko Saudijske Arabije, Jordana, Sirije i Turske transportirao plin za Europu.

Čim je Katar predložio Assadu izgradnju svog plinovoda, Iran, stari i jedini saveznik šiitske Sirije, svoj prijedlog izložio je službenom Damasku. Planirano je da iranski plinovod, vrijednosti deset milijardi dolara, povezuje luku Asaluju u Perzijskom zaljevu do Damaska ​​u Siriji preko teritorija Iraka do Libanona.

Sporazum su 2012. godine potpisali Iran i Sirija u trenutku razbuktavanja građanskog rata u zemlji, pa je prošao neprimjetno. Naredne 2013. godine okvirni sporazum o sudjelovanju u projektu potpisao je i Irak.

Realizacijom projekta koji vodi konzorcij u sastavu “Total” (Francuska) – 40 posto, “Petronas” (Malezija) – 30 posto, “Gazprom” – 30 posto, učvrstila bi se ekonomska prevlast šiitske osovine Iran-Irak-Sirija-Libanon.

S druge strane, dolazak jeftinog plina iz Katara u Europu preko teritorija pod kontrolom sunita potkopao bi pozicije “Gazproma”, tj, Rusije. A Rusija bi se s Iranom mogla dogovoriti, dok s Katarom nema nekih velikih izgleda u sadašnjem rasporedu snaga.

Sliku upotpunjuje i podatak da je krajem 2013. godine ruska kompanija “Sojuznjeftegas” postala je prva strana tvrtka koja je dobila pravo istraživanja i eksploatacije nafte na “Bloku 2″ u sirijskim teritorijalnim vodama.

Prema podacima nekih stručnjaka, u sirijskim vodama se nalazi 14 naftnih bazena, koje bi po zalihama mogle biti četvrte po veličini u svijetu. Potvrđene zalihe nafte, prema podacima “Oil and gas journala” iznose 2,4 milijardi barela. Većina nalazišta se nalazi nedaleko od granice s Irakom, ili u središnjem dijelu zemlje.

Zalihe plina se procjenjuju na 8,5 bilijuna kubičnih metara, navodi se u “Syria Business Law Handbook” za 2010. godinu.

Žestoke borbe za plinske trase

Međutim, energetska jednadžba komplicira se s izbijanjem rata. Ili je upravo ona njegov uzrok. Naime, najžešće borbe se trenutno vode za gradove kroz koje prolazi plinovod iz Mosula: Alep, Idlib, Manbidž, Raka i Deir el Zor, kao i u regijama gdje je planirana izgradnja plinovoda između Katara i Turske. Alep je važan jer je posljednji veliki grad kroz koji prolazi naftovod u zemlji.

I turska intervencija u Siriji i borba za Manbidž daju se naslutiti prave namjere Ankare u tim operacijama.

Nije ona pokrenula vojna djelovanja zbog Daesu-a (sjetimo se da su samu Ankaru optuživali da surađuje s teroristima), niti zbog Kurda (oni, ali i Turci su američki saveznici, tako da se ovo pitanje moglo riješiti na lakši način) – sve se na kraju svodi na novac, i to veliki novac od nafte.

Špekuliralo se čak da je u šverc sirijske nafte umiješan Erdoganov sin. Kad je ovaj izvor prihoda presušio, nakon intenzivnog bombardiranja švercerskih kolona od strane ruskog zrakoplovstva, turski predsjednik je morao nešto učiniti.

Nafta je počela presušivati. Ako Turska osvoji Manbidž, Ankara može dobiti mogućnost utjecati na sustav naftovoda u Siriji.

Turska i Izrael – želja za regionalnom dominacijom

Erdogan želi da Turska postane čvorište za isporuke energenata u Europu. U ovom trenutku Turska 60 posto plina dobiva od “Gazproma”, ima nešto malo svog, dok ostatak dobiva iz Irana. Prije nego što će se ispričati Rusiji za obaranje Su-24 iznad Sirije, Erdogan se pomirio s Izraelom.

Gledao je kako da iz ova dva mudra politička poteza izvuče što više može. Plinovod koji bi povezao Izrael i Tursku prolazio bi preko Damaska. Ako padne vlada u Damasku, ovaj plinovod će omogućiti Izraelu poboljšati pozicije u svojstvu isporučitelja plina.

Izrael je 2009. godine otkrio nalazište nafte “Levijatan” sa 3,5 bilijuna kubičnih metara plina i oko 1,7 milijardi barela nafte. Njemu su potrebni potrošači. Mirenjem s Rusijom Erdogan vraća u igru ​​”Turski tok”.

Istovremeno, nada se da će u perspektivi uz pomoć Rusije uspjetii nagovoriti Assada da pusti cjevovod iz Izraela. Sa dva plinska čvora Turska bi zaista postala ozbiljna tranzitna država i, može se reći, ozbiljna regionalna sila koja može, ako zatreba, natrljati nos i Europi i Izraelu.

Rusija bi tako mogla prodavati više plina u Turskoj i južnoj Europi, bratski podijelivši ovo tržište sa Izraelcima. Sirija bi pak dobila mogućnost da, kad se okonča rat, prihode s novog naftnog polja iskoristi za obnovu zemlje.

Rusiji ostaju dvije vojne baze na Sredozemnom moru i dio sirijske nafte. Ovo je sve, naravno, hipotetički – “što bi bilo kad bi bilo”.

Sa druge strane, s ogromnim zalihama prirodnog plina (a uzgred i sa najopremljenije vojskom na Bliskom istoku), Izrael postaje regionalna plinska sila koja se bori za izvozna tržišta. Ona namjerava izvoziti plin u Egipat, Jordan i Palestinu, a nastavlja pregovore i sa Turskom.

Izrael razmišlja io izgradnji naftovoda preko Cipra do Grčke, ali bi mu više odgovarao plinovod preko Sirije za Tursku. Dođe jeftinije.

Treba reći da sporazum o realizaciji iranskog plinovoda, kao i sirijsko-irački sporazum o izvozu nafte s naftnog polja u Kirkuku u sirijsku luku Bajanis izravno štete interesima i Turske, i Izraela, isključujući ih potpuno iz shema isporuka.

U ovom trenutku ključ u velikoj plinskoj igri drže dva igrača – Moskva i Tel Aviv. U tijeku je žestoka borba za Alep – posljednji veliki grad i “ključ” transporta energenata preko Sirije. I svi akteri su tu: Assad, Iran, Hezbolah, Rusija, Turska (turski tenkovi se također kreću prema njemu), teroristi, “umjereni”, Kurdi …

Tko ga osvoji, imat će dobre pozicije za neke buduće plinske pregovore. Kad i ako stane rat.
 
(sputniknews.com)

Engleski huligani otišli su i korak dalje od sukoba s ruskim navijačima i od toga da se samo tuku, pokazali su i da su rasisti i da ne poštuju drugu vjeru

Prema informacijama koje su se pojavile na društvenim mrežama, a koje su prenijeli novinari s Otoka, skupina od oko 20 navijača Engleske otišla je do džamije u Marseillu, gdje je bacala slaninu i kobasice ka ulazu s ciljem uznemiravanja muslimana tjedna njihovog svetog mjeseca Ramazana.

Ovim činom su bacili ljagu na sebe i svoju državu demolirajući francuski grad u sukobu s ruskim “kolegama”.

Nakon što su engleski huligani napali džamiju, pojavila se veća skupina navijača Spartaka i Dinama iz Moskve koja ih je doslovno razbacala po ulicama.

Ruski navijači su, prema pisanju očevidaca, stali u obranu džamije i vjernika.

Britanski Daily Mail prenosi da su dva dana ranije u istom francuskom gradu engleski navijači uznemiravali muslimane parolama ‘Daesu-evci, gdje ste sada’.
 

 
(Global CIR,vestinet.rs)

Njemačka se kreće ka provođenju jednog od najradikalnijih društvenih eksperimenata u svojoj (i europskoj) povijesti

Njime će biti određeno hoće li veliki izbjeglički val, koji se već više od godinu dana kreće ka Europi, kontinentu biti od koristi ili će značiti katastrofu.

Prošlog tjedna, njemački parlament (Bundestag) započeo je raspravu o Zakonu o integraciji, prvom takve vrste u povijesti zemlje. Prema odredbama nacrta, tražitelji azila morat će pohađaju satove jezika, kulture i vrijednosti koje vrijede u Njemačkoj u zamjenu za brži pristup tržištu rada.

Vlada je obećala da će subvencionirati 100.000 novih “radnih mogućnosti”, od kojih su mnoge slabo plaćeni poslovi. Zakon o radu biće blaži kada je u pitanju zapošljavanje imigranata. Izbjeglice bez posla će morati ostati u područjima u kojima su se prvi put prijavile, a onima koji odbiju prihvatiti vladin program značajno će biti umanjena pomoć.

Njemački političari smatraju da ovakvim mjerama mogu spriječiti nastajanje “paralelnih društava”, tipičnih za Francusku i Belgiju, i geta, koja su u Njemačkoj i Švedskoj nastala početkom šezdesetih godina, kada su se stotine tisuća Turaka slile u te zemlje kao “gastarbajteri”.

U Njemačkoj toga doba nije bilo želje da se ti ljudi integriraju u društvo, a restriktivni zakon o državljanstvu, još iz vremena prije Prvog svjetskog rata, otežavao je dobivanje putovnice. Ljevica je takvo stanje nazivala multikulturalizmom; desnica je pak računala da će se gastarbajteri vratiti u matične zemlje po odlasku u mirovinu.

Međutim, mnogi Turci su ostali; procjene su da u Njemačkoj ima oko 1,5 milijun građana turskog podrijetla. Geta i otuđenje također i dalje postoje. Najbolja potvrda za to je procjena haškog Centra za borbu protiv terorizma, prema kojoj se na strani Daesu-a u Iraku i Siriji bori 700 njemačkih građana.

Ipak, Njemačka je puna političara, redatelja, glumaca, nogometaša i pisaca s turskim prezimenima. Zajedno sa značajnim priljevom ratnih izbjeglica bivše SFRJ, Židova i Nijemaca iz bivšeg SSSR-a, promijenili su lice Njemačke.

Njemačka, oštro podijeljena na katolike i protestante, koji se među sobom nisu miješali, odavno je prošlost. Oko 20 posto stanovnika su migranti ili njihovi potomci. Međutim, izazov pred kojim se Njemačka danas nalazi umnogome je drugačiji, ne samo zbog svoje veličine.

Izbjeglice iz ratnih zona, poput Sirije, Iraka ili Afganistana, duboko su traumatizirane i pitanje je kako će prihvatiti uvjete za stjecanje znanja koje će im omogućiti uklopiti se u njemački način života.

U prvim danima prošlogodišnjeg velikog izbjegličkog valova, njemački građani reagirali su učinkovitije od vlasti, koje su bile pretrpane, pomažući imigrantima. Međutim, novogodišnji kolnski incident sve je promijenio i ultradesničarska Alternativa za Njemačku ove godine kapitalizirati nezadovoljstvo građana dosadašnjom imigrantskom politikom.

Kancelarka Merkel jedno vrijeme uspješno je branila Ustavom zajamčeno pravo na azil, međutim u svom pragmatičnom maniru, ipak je prihvatila kontrolu njemačkih granica, sporazumjeli se s Turskom (milijarde eura u zamjenu za držanje izbjeglica daleko od Europe), dok su Balkanske države zatvorile svoje granice i tako relaksirale Njemačku.

Njemačko javno mnijenje vrlo je zainteresirano za raspravu o zakonu koji će izmijeniti lice njihove zemlje. Svi su svjesni da će, da bi eksperiment uspio, Nijemci morati ojačati kapacitete lokalnih vlasti kako bi integrirali tisuće novopridošlih ljudi drugačije kulture i traumatiziranih dugogodišnjim ratnim sukobima.

Novi zadaci postavljaju se i pred sigurnosne službe, koje će morati pojačati nadzor. Nedavno je njemačka policija uhitila trojicu osumnjičenih da pripadaju terorističkoj ćeliji. Sva trojica su bili registrirani kao izbjeglice iz Sirije.

Promjene će se morati očekivati i u njemačkoj vanjskoj politici prema Sjevernoj Africi i Bliskom istoku, a pitanje je kako će eksperiment uspjeti bez potpore njemačkih partnera iz EU.

Težak zadatak, čak i za tako moćne i bogate države kao što je Njemačka.
 
(sputniknews.com)

Aktivisti za ljudska prava projicirali su zastavu Daesu-a na veleposlanstvo Saudijske Arabije u Berlinu

Veleposlanstvo Saudijske Arabije u Berlinu ukrašena je zastavom Daesu-a i etiketirana naslovom “Banka Daesu-a”. Ovaj podvig su izveli aktivisti za ljudska prava kako bi privukli pažnju na veze Saudijaca s terorističkom organizacijom.

Umjetnik Oliver Bjenkovski je uz pomoć alata pixel helper ovo iscenirao kako bi upozorio na nepoštivanje ljudskih prava i potporu koju Saudijska Arabija navodno daje ekstremistima.

Iako Saudijska Arabija ima ključnu ulogu u koaliciji protiv islamista koju predvodi SAD, kraljevina je pogođena kritikama svojih zapadnih saveznika zbog nedovoljno uloženog truda u borbi protiv terorizma.

Saudijska Arabija se optužuje zbog potpore i financiranja raznih ekstremnih grupa koje pomažu saudijskom interesu u regiji.

WikiLeaks je 2009. godine objavio dokument u kojem je Hillary Clinton, koja je tada bila državna tajnica SAD-a, rekla da Saudijska Arabija financira Daesu, talibane i Al Qaidu.

Saudijska Arabija je oštro odbacila tvrdnje.

U ratu u Siriji, Saudijci podržavaju opoziciju čiji određeni članovi usko surađuju s islamistima i al Nusrom.

Kao dio projekcije pojavio se i natpis “10 godina i 1.000 udaraca samo zbog bloga”, što se odnosi na blogera Raif Badavija. Bloger je zatvoren zbog kritiziranja saudijskih svećenika i pozivanja na više slobode u društvu. Već je četiri godine iza rešetaka.

Presuda je potaknula međunarodnu zabrinutost za Raifovo zdravlje i uzrokovala je niz prosvjeda diljem svijeta. Nakon što je primio 50 udaraca, otišao je na medicinski pregled gdje je zaključeno da više ne može primiti niti jedan udarac.

Ipak, Saudijski vrhovni sud je zadržao kaznu, pa batine mogu nastaviti bilo kada.
 

 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Britanski premijer David Cameron upozorio je danas da bi izlazak Britanije iz Europske unije povećao rizik od rata i da bi ta zemlja skupo platila okretanje leđa dvadesetosmočlanom bloku

Cameron je tu poruku uputio u govoru o nacionalnoj sigurnosti, koji je danas održao pred diplomatima i predstavnicima tabora “za” i “protiv” daljnjeg članstva u EU, uoči referenduma o daljnjem članstvu Britanije u Uniji, koji će biti održan 23. lipnja, prenosi AP.

“Izolacionizam nikada nije donio dobro ovoj zemlji”, istaknuo je, dodavši da povijest pokazuje kako Britanija ne može stajati po strani dok Europa ulazi u sukob.”

Upozorivši da bi i sam mir mogao biti ugrožen eventualnim izlaskom Britanije iz EU, Cameron je ukazao da je Unija pomogla u pomirenju zemalja koje su se desetljećima sukobljavale.

“Britanija ima suštinski nacionalni interes održavati zajednički europski cilj izbjegavanja sukoba između europskih zemalja”, rekao je Cameron.

Cameron je naveo i da je Britaniji potrebna EU u borbi protiv Daesu-a (tzv. Islamske države) i da bi se potisnula Rusija “koja je ponovno ratoborna“, prenosi Reuters.

On je podvukao ulogu sigurnosne suradnje u EU nakon pogubnih napada Daesu-a u Bruxellesu i Parizu, upozorivši da bi napuštanje EU otežalo suradnju i znatno usporilo pristup Britanije ključnim informacijama.

Cameron je optužio pristaše izlaska da žele vratiti sat unatrag nadajući se da će odlazak Britanije oslabiti EU, što bi, kako je rekao, povećalo moć Rusije u miješanju u zemljama središnje i istočne Europe, koje su nekada bile iza “željezne zavjese”.

“Sada je vrijeme za brojčano jačanje. Sada je najgori mogući trenutak da Britanija to stavi na kocku. Samo naši protivnici bi od toga imali koristi”, kazao je Cameron.

Prema njegovim riječima, odluka o članstvu u EU je i odluka o mjestu Britanije u svijetu i o tome kako će ta zemlja ostati sigurna i kako može djelovati u Europi i diljem svijeta, “a ne samo da prihvaća svijet kakav drugi diktiraju”.

“Želim pokazati da je, ako volite svoju zemlju, ako želite da ostane snažna u svijetu i da građani ostanu sigurni, naše članstvo EU je jedno od sredstava koje nam pomaže da to i ostvarimo”, poručio je Cameron.

Također je izazvao zagovornike izlaska iz EU, među kojima su i neki od njegovih najbližih saveznika, da pokažu da će Britanija biti sigurnija i u većem blagostanju ukoliko napusti dvadesetosmočlani blok.

Reuters ocjenjuje da je britanski premijer održao “veliki, hrabar, patriotski” govor u prilog ostanka Britanije u EU, s porukom da je članstvo pomoglo u zaštiti zemlje i pojačalo njezinu moć na svjetskoj sceni.

Bivši gradonačelnik Londona Boris Johnson će, kako je najavljeno, izazvati premijera u govoru koji će održati uskoro, a u kojem će iznijeti zašto bi izlazak Britanije iz EU bio od pomoći toj zemlji.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Donijeli su kaos, smrt, razorili su društvo i brutalno povećali kriminal u Libiji i to sve da bi “spasili” narod od njegovog “diktatora”

Američki predsjednik Barack Obama priznao je da je najveća greška njegove politike bila vojna intervencija u Libiji.

Upitan od strane novinara što bi on izdvojio kao najveću pogrešku tijekom predsedovanja Amerikom, Obama je rekao: “Najvjerojatnije je to neuspjeh u planiranju nakon interevencije u Libiji, iako sam tada vjerovao da je to dobra ideja”.

On je također rekao da je njegov prioritet borba protiv terorističke organizacije Daesu, ali da ta borba ne treba proturječi američkim vrijednostima, da raspiruje paniku i razdvaja ljude.

“Moj posao broj jedan je da zaštitim Amerikance. Moj prioritet broj jedan je pobijediti Daesu. Ja sam taj koji se sastaje s obiteljima žrtava terorističkih napada, pokušavajući ih utješiti, zagrliti … Zato vam kažem, to je moj najvažniji posao “, rekao je Obama u intervjuu za televiziju “Fox News”.

On je ocijenio da je cilj terorističkih napada da se izazove panika i strah, kako bi se utjecalo na mijenjanje društva.

“Ono što želim reći jest da nas oni mogu izmjeniti. Mogu ubiti nekolicinu nas, ali mi ćemo ih pronaći i uhvatiti jer ne paničimo”, istaknuo je američki predsjednik.

Obama je dodao da tijekom te borbe Amerika mora pridržavati svih stvari koje čine život smislenim.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Rusija na čelu s predsjednikom Vladimirom Putinom “održala je lekciju” zapadnim silama, omogućivši da se oslobodi Palmira u Siriji i zaštiti sirijska vjerska manjina od terorista Daesu-a, piše “Figaro”

“Kome zahvaliti? Hvala – Putinu”, piše Ivan Riufol u članku objavljenom u listu “Figaro”. Prema njegovim mišljenju, upravo zahvaljujući udarima ruskog zrakoplovstva po pozicijama Daesu-a sirijske vladine snage su uspjele osloboditi Palmiru.

U članku se govori da Rusija, pomogavši ​​da se oslobodi drevni grad, postaje pobjednica. Ta pobjeda “otkriva slabost SAD i njihovih francuskih saveznika” kojih nema među oslobodiocima.

Pouka koja se mora izvući iz Putinove strategije je jednostavna: samo sila može natjerati islamsku ideologiju koja razumije samo takav jezik, da se povuče, piše u članku.

“Rusi ne gube vrijeme na riječima da označe neprijatelja kršćanskog svijeta koji se mora uništiti. Kada je Francois Hollande govorio o ‘uništenju Daesu-a, on je bio tako neuvjerljiv da je okrenuo na sebe čitav gnjev Daesu-a koje mu obećava apokalipsu i drži riječ.

I nikakve minute šutnje ili svijeće na trgu Republike u Parizu neće pomoći da se likvidiraju vojnici Kurana kojih je više nego dovoljno kako u Siriji, tako i u Francuskoj.

Protiv njih se treba nemilosrdno boriti”, smatra komentator.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)