Svijet će se podijeliti na dva lagera – u prvom će vladati korporativni model, a drugi će biti sastavljen od šarolike skupine naroda

Polazeći od političko-ekonomske baze, može se reći da iza bunta latino, afro is njima wasp-proletera u Fergusonu stoji stari dobri rasizam. Investitori projekta “Dioničko Društvo SAD” odbacuju projekte “sveopće potrošnje”, “demokratskih izbora” i “ljudskih prava”.

Biračko tijelo više nije važno, i zato ga treba skloniti ustranu i jako smanjiti potrošnju. Treba se raditi samo za hranu.

Naravno, u takvom teškom položaju prvi će se naći najsiromašniji – to je najjednostavnije. Iz iskustva optimizacije korporacija poznato je da posljednje što biva umanjeno su honorari i bonusi top-menadžera. Prvi na udaru je uredski proletarijat: čistačice, čuvari, skladištari.

KRAJ SOCIJALNE EKONOMIJE XX VEKA

“D.D. SAD” je na današnji dan najmlađa imperija, koja nema još ni 200 godina. Ako računamo da je početak uspostave carstva povezan sa uništenjem Meksika kao kontinentalnog konkurenta i izlaskom na svjetsku scenu.

Posebnost modela protestantsko-liberalne naseljeničke imperije ogleda se u njenoj korporativnost. Korporativnost je ugrađena u temelje “D.D. SAD”. Kroz povijest se vidi da, kao što poduzeća imaju osnivače, tako i “D.D. SAD” imaju “očeve osnivače”.

U temelju korporativne logike ugrađen je konsenzus, s kojim je suglasna elita, da D.D. ima većinske vlasnike i odbor direktora. Budući da je imovina neprikosnovena, jedna te iste dinastije upravljaju u “D.D. SAD” – neprekidno. Dolaze i novi manjinski dioničari, koji su mogli zaraditi milijarde, da postanu utjecajni i poznati, ali posebnu ulogu u vlasti i upravljanju ekonomijom nisu mogli dobiti. Kao, na primjer, Bill Gates, koji nije stvorio oligarhijsku dinastiju i nije se domogao političkog utjecaja, pa, sukladno tome, nije ni ušao u odbor direktora “D.D. SAD”.

Dakle, ideologija osobnog uspjeha, s jedne strane, osigurava legitimitet ideje korporativne države. Ako budeš mnogo radio, imaš više šansi postati senator ili generalni direktor banke. Ako budeš imao sreće, tvoja djeca će se roditi s nekim iz utjecajnih obitelji. Ako pravilno uložiš osobni kapital u dionice i nekretnine, moguće je da ćeš ući u stotinu utjecajnih obitelj države. Ideologija osobnog uspjeha je učinkovit argument u korist korporativne države.

No, s druge strane, ova ideja stimulira samoorganizaciju društva. S obzirom na to da je društvo još i naoružano – pobuna može izbiti u svakom trenutku u bilo kojem uredu ili gradu “D.D. SAD”.

Socijalna nejednakost bila je korporativna ideologija do druge polovice XX stoljeća. Poslije Drugog svjetskog rata investitori “D.D. SAD” su shvatili da treba početi sa socijalnim programima. U korporativnoj logici to znači ulaganje veće sume novca u dobrotvorne fondove i tiskarski stroj FED (Federalne rezerve SAD) izbacuje još 200 milijardi obveznica.

Kompaniju “D.D. SAD”, koja je sredinom XX stoljeća bila na rubu socijalne revolucije, dugo i sustavno su prehranjivali i podmićivali. Tako se pojavio projekt “sveopće potrošnje”, i svaki građanin je dobio pristup bankarskim kreditnim resursima. U praksu su uvedeni čisto potrošački krediti. Posjedovati kuću kupljenu na kredit, dva automobila, bijelu tehniku ​​i dobiti kredit za obrazovanje djece postalo je univerzalna pojava.

Projekt “ljudska prava” omogućio je da se razvodni protestna socijalna baza. Trebalo je razdvojiti male posjednike, plaćene radnike, inteligenciju, državne službenike, radnike u industriji …, po socijalnim skupinama na temelju besmislenih i apsurdnih parametara. Ljudi se dijele na gay i straight populaciju, pristaše i protivnike legalizacije, pedofile, autiste, anonimne alkoholičare, sotoniste, sifilističare …

Projekt “ljudska prava” – to je samoreplicirajuća politička tehnologija, koja desetljećima uranja društvo u besmisleni informativni program.

Cijela društvena aktivnost se nalazi u općepolitičko okviru projekta “demokratski izbori”. Taj projekt podrazumijeva samoudaljavanje građanstva od vlasti kroz ritualne oblike kao što su “rasprave”, “predizborne kampanje” i “glasovanja”.

Investitori “D.D. SAD” obilno su plaćali iluziju državnog blagostanja. Međutim, plaćali su na kredit. U današnjim uvjetima, kada izdavanje obveznica pod maskom novca više nije preporučljivo, investitori nemaju drugog izbora osim da minimiziraju socijalne projekte XX stoljeća.

STARI DOBRI RASIZAM

Kada se projekti “sveopće potrošnje”, “ljudskih prava” i “demokratskih izbora” zatvore, zamijenit ih stari dobri rasizam. I, shodno tome, kolonijalno razmišljanje i politička praksa. Svijet će se ponovno podijeliti na metropole i kolonije. On je ustvari uvijek bio takav. Prosto, ranije su metropole dijelile između sebe resurse vlastitih latino i afro proletarijata. A državama iz kolonija davali su pristup međunarodnim kreditima. Sada besplatnog više nema.

Pobunjenici u “D.D. SAD” sve to jako dobro znaju. Moguće je da to još nisu preveli na politički jezik, ali ne znači da to neće uskoro uraditi. Ne treba podcjenjivati ​​povijesno pamćenje latino i afro proletarijata. Martin Luther King ubijen je 1968. godine, to jest sedam godina pošto je Gagarin pokorio svemir. Njegovi vršnjaci su još živi. Posljednji autobus u kome su bilia odvojena mjesta za “crnce” prometovao je još 1957. godine. Te iste godine su rusi lansirali prvi satelit.

To što se danas događa u Fergusonu jeste gašenje pobune robova. Samo što se oni danas ne nazivaju robovima. Oni su robovi ne zato što nose ogrlicu. Robovi su zato što nemaju nikakvu šansu da vrate kredite, da daju djeci normalno obrazovanje, dožive 60 godina, da vide sretne unuke – takvu šansu oni prosto nemaju. Također, takvo pravo nisu imali ni njihovi preci prije samo 150 godina.

Danas na teritoriju “D.D. SAD” prolazi linija fronta između robova i gospodara. Novi robovi “D.D. SAD” nemaju saveznike osim žitelja novih kolonija. Koje čeka ista sudbina. A možda još okrutnija – kako nam govori povijest kolonizacije Indije, Sjeverne Amerike i Oceanije.

INТЕRKОNТINЕNТАLNА INТЕGRАCIЈА U UVJETIMA NЕОKОLОNIЈАLIZМА

U novim povijesnim uvjetima integracijski projekt BRIKS (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južnoafrička Republika) postaje važniji od EUroazijskog saveza. Zato što se od svjetskog rata i projekta “neokolonijalizma” može zaštititi samo putem interkontinentalne integracije država i saveza u području industrije, znanosti, kulture, obrazovanja, i na te zemlje će biti vršen pritisak da se uvuku u globalni konflikt. Nakon čega slijedi kolonizacija uništene i osiromašene zemlje – kupnjom obescenjene imovine.

U svemu tome ne treba se zavaravati u odnosu na našu elitu, koja danas zbog dužnosti koju obavlja, predstavlja protivničku stranu investitorima “neokolonijalizma”. Mnogi predstavnici naše elite spremni su, radi očuvanja kapitala, osobne imovine i sigurnosti za obitelj, napraviti poseban sporazum s ulagačima neokolonijalizma. U predstojećim godinama nacionalne elite cijelog svijeta morati će izvršiti samoodređenje.

Svijet će se podijeliti na dva politička tabora:

- Na one koji se nadaju da im je u neokolonijalnom svijetu osigurana sudbina gospodara; i

- Na one koji nemaju nikakvu nadu i zbog toga se namjeravaju boriti do posljednjeg.

Vrlo brzo svijet će se podijeliti na dva globalna lagera. Ako u prvom lageru bude korporativni model upravljanja, drugi lager će biti sastavljen od šarolike skupine naroda, etničkih skupina i jezika. Tu će se Rusija izdvajati isključivo kao garancija nuklearne sigurnosti. I još jedan razlog, u Rusiji je moguć miran suživot stotina naroda i tisuća etničkih skupina. U svijetu nema ni jedne zemlje gdje postoji oko 50 nacionalnih jezika, a titularni narod čini 80 posto stanovništva.

Zbog toga je važan BRIKS. Indija, Kina, Brazil i Južna Afrika znaju što znači kolonijalizam. Povijesno pamćenje o aparthejdu, Bokserskom i Sipajskom ustanku (indijski narodni ustanak) ne iščezava tako brzo.

Zbog toga nema razlike između Rusa, Brazilaca, Indusa, Kineza, Tibetanaca i Ujgura. Gledajući općenito, razlike između Rusa, Tatara, Kazahstanaca, Bjelorusa, Kirgiza i Armenaca sasvim su beznačajne. Zbog toga što je u pitanju fizički opstanak naroda i kulture.

Usput, ovo svojevremeno nisu shvatili ni Huroni, Delaware, Aboridžini Oceanije i druge Inke s Astecima.
 
Margaret Thatcher o jazu bogatih i siromašnih

 
(vestinet/uredio:nsp)