NEKI VJERUJU DA “CRNI LABUD” LETI IZ KINE, ALI UKAZUJU I NA AMERIČKE MIROVINSKE FONDOVE

Ozbiljni ekonomisti i neki krupni biznismeni ponovno upozoravaju da se primiče nova globalna financijska kriza.

I da uopće nije više daleko jer se znaci njenog dolaska već vide i u Kini, i u Europi, i u Sjedinjenim Državama.

Poznati američki investitor Jim Rogers, bivši partner Georgea Sorosa, novu globalnu financijsku krizu očekuje – već 2018. godine!

On je vlasnik kompanije Rogers Holdings, a sada upozorava:

“Sljedeće godine će nastupiti nova kriza. Ljudi će biti preplašeni i ulagat će novac u dolar jer se dolar desetljećima smatrao zaštitnim aktivom. To će dovesti do uzleta dolara, ali će se sam dolar pretvoriti u mjehur koji će prsnuti”.

Rogers nastavlja ovako: “Kad se dolar počne rušiti, svi će ga se naglo poželjeti otarasiti. Počet će ulaganje novca u rublje, juane, zlato i tako dalje redom”.

On je uvjeren da kriza može grunuti s bilo koje strane. Prema njegovim riječima, grčka ekonomija sljedeće godine može “definitivno pasti na koljena. Obarač može biti i odluka kineskih vlasti da ne spašavaju bankrot-tvrtke, a to može biti šok za cijeli svijet.

U SAD – dodaje Rogers – lavina može krenuti od mirovinskih fondova jer u njima “novac presušuje”, pa se glavni mirovinski fondovi SAD vrlo brzo suočiti s problemima ..

I Sergej Korobkov – vodeći analitičar Global FX – tvrdi da se financijska kriza primiče i da po razmjerima i potresima može biti veća od onoga što su donijele 2008. i 2009.

On posebno upozorava: “Takozvani indeks straha je na povijesnom minimumu. Dojam je da na tržištima više nema nikakvog straha, a to je vrlo opasno stanje”.

Mnogi ekonomisti ukazuju i na poznati “Bafetov indikator” koji pokazuje odnos između kapitalizacije na burzama i BDP Sjedinjenih Država. Sada je kapitalizacija na razini 25 bilijuna dolara, a američki BDP 19 bilijuna. Drugim riječima: kapitalizacija je za trećinu veća, a uoči sloma iz 2008. nije bila ni 11 posto veća.

Opasnost donosi i pad cijena sirovina: nafta je ‘otišla dolje’ za više od 15 posto, obojeni metali 10-15 posto, željezna ruda 10 posto …

Prema nekoliko procjena, “crni labud” će najvjerojatnije doletjeti iz Kine. Njezin financijski sektor je dostigao 35 bilijuna dolara – što je tri puta više od njenog BDP. Još je u toj zemlji obujam beznadežnih dugova premašio 1,5 bilijun dolara.

U Kini, osim toga, nema tko kupiti već gotovih stanova u koje bi se moglo odjednom useliti preko 20 milijuna ljudi.

Ocjena-agencija Moody’s pvi put je nakon 1989. godine smanjila suvereni kreditni rejting Kine. A MMF je krajem 2016. upozorio da je kineski dug stigao do 253% nacionalnog BDP i da je postao prijetnja globalnoj stabilnosti.

Prošle godine je sedam ozbiljnih država imalo dug koji je premašivao njihov BDP: Japan (211 posto), Italija (136%), Španjolska (100%), Belgija (109%), Singapur (108%), Grčka (176%) i Portugal (129%).

Još dvije zemlje su imale izravnat dug i BDP – SAD i Francuska.

Međutim, kriza teško da će krenuti iz EU jer bi to isprovociralo njen mogući raspad, a to vodeće zemlje Unije neće dozvoliti. U svakom slučaju, ne 2018.
 
(fakti.org)

Ako rijal devalvira, cijena nafte pala bi i ispod deset dolara za barel. Onda bi devalvirali i Kuvajt, Katar i Emirati, pa rublja, peso, bolivar, kvanza, alžirski dinar, naira, ringit, rupija…

Nad čovječanstvo se nadvila nova gadna prijetnja: svjetskim financijskim krugovima pronio se glas da bi Saudijska Arabija mogla raskinuti fiksni tečaj svoje valute rijala prema dolaru.

Neki komentatori nazvali su to “najcrnjim od svih crnih labudova”, misleći na ekstremno rijetke, neočekivane i nepredvidljive događaje s kataklizmičkim posljedicama. Kad bi se to dogodilo, rijal bi doživio naglu devalvaciju, cijena nafte propala bi i ispod deset dolara za barel, u Saudijskoj Arabiji izbila bi hiperinflacija.

Za svjetske financije bilo bi to kao udar termonuklearne bombe. Odmah u prvom valu i sve druge zemlje Zaljeva koje su svoje valute vezale za američki dolar – Kuvajt, Emirati i Katar – doživjele bi devalvaciju i erupciju inflacije. U drugom valu devalvirali bi rublja, kanadski i australski dolar, peso, bolivar, angolska kvanza, alžirski dinar, naira, ringit, rupija… Otkud takav katastrofični scenarij?

Nažalost, on nije samo hipotetski, on se već događa. Posljedica je drastičnog pada cijena sirove nafte i prirodnog plina, ali i drugih energenata, ruda i sirovina.

Kazahstan je u kolovozu “otkvačio” svoju vezu sa dolarom. Prije manje od mjesec dana i Azerbejdžan je prestao braniti fiksni tečaj manata. A paniku oko saudijskog rijala, koji je fiksnim tečajem vezan za dolar još od 1986., izazvao je rekordni pad njegove vrijednosti na forward tržištu. I brojne su banke i fondovi kupili osiguranje za slučaj da Arabija zbog pada cijene nafte raskine fiksni tečaj. No, kakve veze ima cijena nafte s valutnim tečajevima?

Dok su nafta i plin vrijedili više, zemlje izvoznice imale su velik priljev “petrodolara”, a prilike za zaradu privlačile su i inozemne investitore.

“Dolarska bonanca” činila je devize sve jeftinijima u lokalnoj valuti, a lokalnu valutu sve vrednijom (aprecirala je), pa su te zemlje postajale sve skuplje i nekonkurentnije. Da bi to izbjegle “vezale” su ili “usidrile” svoje valute (eng. pegged) za dolar, a fiksni tečaj su branile pod pritiskom aprecijacije tako što su kupovale viškove dolara i spremale ih u devizne pričuve.

Sada, kad je cijena nafte pala, događa se obrnuto. Inozemni ulagači bježe iz tih zemalja i mijenjaju lokalnu valutu u dolare kako bi ih mogli iznijeti. Da se pritom tečaj ne bi mijenjao, središnje banke tih zemalja prodaju dolare iz svojih rezervi i tako brane fiksni tečaj pod pritiskom deprecijacije.

No, rezerve ne smiju potrošiti do kraja jer im one služe i za uvoz nužnih potrepština pa su u jednom trenutku prisiljene odustati od obrane tečaja i prepustiti ga “plivanju” na tržištu prema ponudi i potražnji deviza. Kad tečajna “brana” popusti, lokalna valuta naglo devalvira.

Saudijci su prodajom nafte gomilali devizne pričuve koje su u kolovozu 2014. dosegnule 746 milijardi US dolara. No, kad je nafta drastično pojeftinila, morali su ih početi trošiti za podmirivanje proračunskih rashoda i održavanje fiksnog tečaja rijala. Do kraja 2015. potrošili su 118 milijardi dolara, a nastave li prazniti pričuve današnjom brzinom, naći će se pred zidom već za tri godine.

A kako sada stvari stoje, znatnijeg porasta cijene nafte nema na vidiku. Ne samo da na tržište dolazi novih iranskih milijun barela na dan nego i Japan pali svoje nuklearke, što znači da će smanjiti potrošnju nafte za isto toliko.

Vrlo brzo i brojne druge zemlje izvoznice sirovina, ruda i energenata morat će se prilagođavati tim novonastalim prilikama “dižući tečajna sidra”, odustajući od fiksnih tečajeva i prepuštajući svoje valute slobodnom plivanju. Već se priča i o donedavno posve nezamislivom “de-peggingu” hongkonškog dolara. Ali, ne zbog pada cijene nafte i sirovina, nego zbog straha da ne postane preskup turistima.

Trebamo li strahovati da bi tržište moglo prisiliti i Hrvatsku da digne svoje tečajno sidro i prestane braniti svoj de facto fiksni tečaj kune prema euru?

Hrvatska ne izvozi ni naftu ni željezo, ali izvozi turističke usluge. Za Hrvatsku bi “crni labud” mogao biti nagli prestanak dolaska turista, kao na početku 1990-ih. No, mogao bi biti i brži odljev deviza radi povlačenja investitora. Ništa takvo se ne događa, ali dobro je znati s koliko bi devizne municije u tom slučaju hrvatska centralna banka raspolagala za obranu tečaja kune.

Hrvatska ima ukupni neto inozemni devizni dug od otprilike 39 milijardi eura. I hrvatske banke imaju devizne obveze za oko 18 milijardi eura veće od devizne imovine (ne računajući “deviznu imovinu” koja je u kunama s valutnom klauzulom). Dio tih obveza banaka je i u ukupnom dugu zemlje.

Ukratko, Hrvatska je inozemnim i domaćim vjerovnicima i štedišama dužna za isplatu u devizama 54-55 milijardi eura. Njezine bruto devizne pričuve iznose oko 13 milijardi eura, pa pretpostavljamo da bi približno fiksnu vrijednost tog duga u kunama mogla braniti sa šest-sedam milijardi eura raspoloživih pričuva.

Knjigovodstvenim rječnikom rečeno, Hrvatska ima omjer duga i novčanog “kapitala”, ili financijsku “polugu” od osam prema jedan. U ovom trenutku ništa ne ukazuje na to da bi se Hrvatska mogla naći u istom položaju kao Kazahstan ili Azerbejdžan, ali isto tako nije moguće da se masovniji prelazak s fiksnih na plivajuće tečaje u svijetu ne odrazi i na nju.

S devalvacijom druge zemlje postaju puno konkurentnije za ulaganja, a mijenja se i opće raspoloženje svjetske financijske zajednice prema režimima fiksnog tečaja. Za Hrvatsku “crnog labuda” nema na vidiku, ali on se tako i zove zato što se pojavi a da ga nitko ne očekuje.
 
(jutarnji.hr/uredio:NSP)

U vrijeme dok se nemirna 2015. godina bliži kraju analitičari diljem svijeta pokušavaju predvidjeti što će čovječanstvu donijeti sljedeća godina. Imamo li se još čemu nadati?

Prije no što pređemo na predviđanja za 2016. skupine ekonomista, diplomata i geopolitičkih stratega možda bi bilo dobro podsjetiti da je krajem 2014. I “cvjetalo” rusko-tursko prijateljstvo, da je Assadova vojska zaista bila na izmaku snaga i da je nafta stajala još uvijek vrlo visokih 80 dolara po barelu.

Danas su Rusija i Turska dvije zemlje otvoreno neprijateljski nastrojene jedna prema drugog, sirijska vojska je uz rusko izravno uključivanje u sukob prešla iz faze očajničke obrane u fazu aktivnog napada, a nafta je dosegla nezamislivo nisu cijenu od jedva 36 dolara po barelu. Sve stvari koje na početku 2015. nitko nije mogao ni zamisliti.

Dakle, skupina ekonomista, diplomata i geopolitičkih stratega je, sudeći prema aktualnim sukobima u svijetu, za Bloomberg pokušala predvidjeti moguće scenarije za 2016. i to koristeći se djelomično takozvanom teorijom “crnog labuda” (Black swan theory) koja analizira rijetke i teško predvidljive događaje. Ekonomist Nassim Taleb je uz pomoć eksperata iz raznih područja stvorio djelomično tmurnu sliku, ali o onu koja budi određenu nadu za ono što nas čeka u narednoj godini.

Nafta doseže cijenu 100 dolara po barelu

Hipotetski napad terorističke skupine “Islamske države” na strateške infrastrukture zemalja proizvođača nafte na Bliskom istoku u kombinaciji s novim valom nasilja koji bi mogao izbiti u delti Nigera, regiji bogatoj naftom, te stvaranje političke nestabilnosti u Venezueli bi bili savršen scenarij za nagli porast cijena crnog zlata, piše Bloomberg.

Učinak na svjetskom tržištu bi bio povećanje cijena barela nafte na 100 dolara, što bi Kinu povuklo u recesiju. Najveći dobitnici bi bili nuklearna industrija i industrije obnovljivih izvora energije koje ulažu u proizvodnju energije iz sunca i vjetra.

Europska unija propada zbog straha i antiimigracijske politike

Niz terorističkih napada sličnih onima u Parizu u kombinaciji s trenutnim priljevom izbjeglica lako mogu izazvati krizu u većem dijelu Europske unije. Analitičari Bloomberga su izjavili da će u takvom scenariju njemačka kancelarka Angela Merkel biti prisiljena dati ostavku, prije svega zbog svoje popustljivosti prema izbjeglicama, a razlog će biti da će njemački građani prekoračiti prag svoje tolerancije.

U međuvremenu, kako sluti Bloomberg, francuski nacionalisti i sljedbenici Marine Le Pen će “zapaliti” Europu sa svojom populističkom govorima punim ksenofobije i ekonomskih strahova. Time će izravno zaprijetiti kontinuitetu otvorene granične politike na kontinentu.

U tom će slučaju obveznice najugroženijih zemalja poput Grčke i Portugala znatno pasti, jer će njihove vlade odbiti prihvatiti zahtjeve nasljednika kancelarke Merkel. Usred ekonomskog kaosa bi Grčka mogla napustiti eurozonu. Jedinstvena valuta će zbog sumnji koje će nastati oko njene održivosti također oštro pasti.

Kinesko gospodarstvo pada i jačaju kineske oružane snage

Prognoza je da će kinesko gospodarstvo otkriti sve svoje nedostatke tijekom 2016. godine, jer bi se moglo ispostaviti da službene statistike ne odgovaraju realnom stranu stvari. Zemlju bi tada potresali nacionalni štrajkovi, a pod vodstvom novog predsjednika bi SAD poslale više brodova u sporne vode Južnog kineskog mora i pružile pomoć protukineskoj vladi u Tajvanu, prisiljavajući Peking na prijetnju uporabe sile.

Napetosti koje bi mogle dovesti do otvorenog sukoba bi utjecale na pomorski i zračni promet. Cijene nafte eksplodiraju zbog prekida dostave i azijske burze se raspadaju.

Zbog ratne napetost će dionice tvrtki vojno-industrijskog kompleksa i za obranu probiti povijesne maksimume, a vojni arsenal Kine će ojačati.

Izrael napada iranska nuklearna postrojenja

Jedan od ključnih ratobornim scenarija uključuje dva vječna neprijatelja – Iran i Izrael. S Barack Obamom kao predsjednikom u odlasku će pozornost američke javnosti biti usmjerena na predsjedničke izbore, a izraelski premijer Benjamin Netanyahu zbog straha od nuklearni sporazum s Iranom i moguće iranske atomske bombe zapovijeda napad na iranske nuklearne infrastrukture.

Ova odluka bi dodatno dolila ulje na vatru ionako kaotičnog Bliskog istoka i na izborima u Sjedinjenim Državama prednost dala kandidatu militantne opcije. U ovoj situaciji bi nuklearni sporazum s Iranom propao.

Cijena sirove nafte rastu, a oporavila bi se i cijena zlata. Međutim, svi novi poslovi s Iranom bi se zamrznuli, što bi najveći utjecaj imalo na trgovce naftom u Europi.

Izraelska tržišta strmoglavo padaju, dok bi dionice tvrtki vojno-industrijskog kompleksa zbog očekivane povećane vojne potrošnje porasle.

Putin će biti “brži” od Amerike

Nisu svi “crni labudovi” sinonim za loše vijesti. Neke mogu imati pozitivne konotacije, kao u slučaju uvjerljivog predviđanja stručnjaka Bloomberga oko ruskog predsjednika Vladimira Putina.

Ruski predsjednik bi zaista mogao postati ključni faktor mira u sirijskom ratu. Nakon pokretanja vojne kampanje u Siriji, obaranja ruskog putničkog zrakoplova A-321 nad Sinajem i pokolja u Parizu se Putin odučio osvetiti “Islamskoj državi”. Ova dva teroristička napada su nesporno postavili temelje za užu vojnu suradnju protiv zajedničkog neprijatelja.

Prognoza je da će ruski predsjednik preuzeti vodstvo u koordinaciji prijelazne vlasti u Siriji i u sklopu regionalnog sporazuma istrijebiti takozvanu “Islamsku državu”. Ovaj sporazum će usporiti protok izbjeglica u Europu, što će istovremeno olakšati pritisak na kancelarku Merkel i ostale europske čelnike.

Kao rezultat toga će njemačka kancelarka Merkel prihvatiti zahtjev europskih lobija koji insistiraju na tome da je krajnje vrijeme za uklanjanje sankcija nametnutih Rusiji zbog ponovnog ujedinjenja s Krimom.

Vrijednosti na ruskoj burzi znatno rastu, kao i dionice ruskih dobara. Nakon ukidanja ruskog embarga na europske proizvode, europska tržišta dionica također jačaju. Njemačke burze se vraćaju u dobra stara vremena, jer nakon ukidanja sankcija i embarga dolazi do pojačanog izvoza njemačkih proizvoda. Ukratko, svi su na dobitku.

Što će se od ovoga dogoditi, teško je reći, ali ove prognoze ipak nije sastavio “vidovnjak” s lokalnih televizijskih postaja, nego ipak ekspertni tim ekonomista, diplomata i geopolitičkih stratega Bloomberga.
 
(altermainstreaminfo.com.hr,youtube/uredio:nsp)

Postoji mnogo nepobitnih znakova da se povijesni crni labud bliži. Točna priroda događaja nije najjasnija, ali je sigurno da uključuje kraj dosadašnjeg sustava vlasti i pojavljivanje nove paradigme čovječanstva

Pošto globalno okultno vodstvo obično veže svoje makinacije za nebeska dešavanja, moguće je da će ovaj događaj imati veze sa super Mjesecom 19. ožujka i pomračenjem Sunca 20. ožujka.

Tako se recimo 17. ožujka očekuju izbori u Izraelu koji će okončati vladavinu aktualne vlasti. Poniženje izraelskog premijera Benjamin Netanyahua za vrijeme njegove nepozvane posjete SAD prošlog tjedna je jasan pokazatelj. Njegov govor nisu emitirale veće američke mreže, a popraćen je anti-Netanyahu prosvjedima Židova u New Yorku i Izraelu. Povrh svega, bivši šef Mosada ga je optužio da laže o takozvanoj “prijetnji Irana”. Čak je moguće da je Netanyahu trebalo počiniti političko samoubojstvo tim govorom.

Drugi pokazatelj da nešto nije u redu jest reorganizacija CIA-e koja je najavljena prošlog tjedna. CIA je sada pod kontrolom Obrambene obavještajne agencije (DIA), prema izvorima CIA-e u Aziji. Reorganizacija agencija se vrši sukladno Pentagonom. Nije objavljeno tko će biti izbačen iz agencije, ali postoje navodi da će doći do promjena.

Pokrenut je žestok napad na sindikat Bush/Clinton. Senator, Robert Menendez, bivši šef Komiteta za vanjska pitanja u Senatu, suočava se s kriminalnim optužbama. Isto vrijedi i za guvernera New Jerseya, “Chris” Christiea. Korporativni mediji su puni priča o Hillary Clinton i 6 milijardi dolara koji su nestali iz State Departmenta SAD za vrijeme njenog mandata. Bill Clinton se suočava s optužbama za pedofiliju unutar skandala koji uključuje milijardera Jeffrey Epsteina. Konačna meta jeste obitelj Bush. Kada se Bushovi uklone, tek tada ćemo shvatiti da li su oni bili samo predgrupa nekih skrivenijih gospodara.

U Velikoj Britaniji se također nastavlja žestok lov na sotoniste. Najnovije otkriće je da su bivša premijerka Margaret Thatcher i trenutni premijer David Cameron umiješani u zataškavanje pedofilskih skandala. Vrhovni birokrat u Velikoj Britaniji, šef tajnika kabineta Jeremy Haywood, također je umiješan u zataškavanje.

Sve pomalo podsjeća na igru ​​šaha u kojoj prvo stradaju pijuni, konjanici i lovci, prije nego što se krene na topove, damu i kralja. Tek uklanjanjem ovih ljudi, otvorit će se put ka Tony Blairu, kojeg očekuju tužbe zbog ratnih zločina.

Tony Blair će bez sumnje otvoriti put ka Rothschildima i aktivirati finalni rasplet.

Vjerojatno je zato prošlog tjedna Jacob Rothschild rekao da se “investitori suočavaju s geopolitičkom situacijom mnogo opasnijom nego bilo kojom drugom od Drugog svjetskog rata”.

Obitelj Rothschild i njihovi saveznici su nedavno počeli spaljivati povijesne arhive kako bi zataškali okolnosti u kojima je nastala Liga naroda i Ujedinjeni narodi, navode ruski obavještajni izvori. Prvi požar se dogodio u knjižnici u Rusiji 30. siječnja, gdje su se nalazili povijesni slavenski dokumenti. Drugi se odigrao u skladištu dokumenata u Brooklynu, New Jersey 31. siječnja.

Prema navodima Rusa, uništeni dokumenti su sadržavali dokaz da je car Nikolaj II donirao zlato kako bi se uspostavio Fond Lige Naroda prije početka Prvog svjetskog rata. Na temelju toga se vlasništvo 88,8% zlata iz Federalnih rezervi moglo povezati s carem Nikolajem, navode Rusi.

Ubrzo nakon doniranja zlata, Nikolaj i njegova obitelj su ubijeni unutar revolucije koju su financirali Rockefelleri. Međutim, Rusi tvrde da je bivši ruski premijer Aleksej Kosjigin zapravo sin cara Nikolaja II i da još uvijek postoji legitimni nasljednik tog zlata u Rusiji.

Jedina potvrda za ove ruske izjave su dokumenti koje posjeduje knjižničar Banke Japana, a na kojima se jasno vidi da je 10 tona ruskog zlata odneseno u Japan japanskim ratnim brodom za vrijeme Boljševičke revolucije. Japan nikad nije vratio to zlato. Možda bi ruska ambasada u Japanu trebalo pokrenuti nekakvu istragu?

Ako su ruski navodi točni, onda se lako može objasniti zabrinutost Jacoba Rothschilda zbog “ruske agresije i ekspanzije”. To također objašnjava zašto Rothschildovi poslušnici poput premijera Camerona histerizitaju po pitanju Rusije.

Sve se može povezati s još jednom misterijom. Priča se da će HSBC zatvoriti 7 svojih skladišta zlata u Londonu u roku od dva mjeseca.

Misterija je u tome što se dogodilo ili će se dogoditi sa svim tim zlatom?

Moguće je da je zlato prodano i da je novac opran kroz američku i japansku burzu s ciljem da se pobjegne s novcem prije nego što ga vlasnici počnu tražiti natrag.

Trag vodi do japanskih jakuza i Wilbur Rossa, Jr. mlađeg, koji je “proveo 25 godina vodeći Rothschildovu praksu bankrota”. Ross je “predsjedavajući Japanskog društva u New Yorku i dobio je nagradu Red Izlazećeg sunca, ali i zlatnu i srebrnu zvijezdu od japanske vlade u veljači zbog svog doprinosa odnosima između SAD i Japana”.

Također postoji velika mogućnost da je zlato završilo u Kini. To se može zaključiti iz kretanja kineskog yuana, američkog dolara i cijene zlata na tržištu u odnosu na ostale svjetske valute. Dalje, tu je i kineski bilbord u Bankoku nedaleko od aerodroma na kojem se vidi zlatni novčić i najavljuje kineski juan kao “nova svjetska valuta”.

Robovski režim Rothschilda u Japanu predstavljaju Shinzo Abe i Liberalna demokratska partija, koji također tajno kradu. Prema izvoru iz japanske sigurnosne policije, Abe je ukrao bar 200 trilijuna jena iz Japanskog nacionalnog mirovinskog fonda, Poštanske štedionice i Banke za poljoprivrednu ušteđevinu. Ovaj novac je poslan preko oceana kako bi podržao cionacističke banke, navodi ovaj izvor. Prema riječima propagandnih novina japanske vlade, ove institucije “povećavaju izdvajanja za ulaganja u strane obveznice kako bi se povećao povrat”. Može se zaključiti da je u pitanju izravna krađa.

Abeov režim je izgleda u žurbi da uspostavi vojnu upravu. Nedavne ponude uključuju prebacivanje ovlasti s civilne kontrole Japanskih samoobrambenih snaga na međunarodnu japansku špijunsku agenciju, po uzoru na MI6.

Možda on žuri da uspostavi vojnu upravu zato što će na Visokom sudu u Tokiju 13. ožujka biti održano suđenje, na kojem će biti predstavljeni dokazi od strane Japanske Nezavisne stranke da je Abeov režim dospio na vlast putem namještenih izbora. Kao što je poznato od ranije, Abe je dospio na vlast zahvaljujući strojevima za brojanje glasova koje je napravio Mushashi Engineering.

Japan, zajedno sa Saudijskom Arabijom i Zaljevskim državama, jedini stoji između cionacističkog društva i bankrota.

Ono što SAD i Japan treba učiniti jest nacionalizuju svoje središnje banke i omoguće pravednu distribuciju novca, odnosno povrat novca onima od kojih je taj novac ukraden. Banke koje to budu učinile će moći nastaviti normalno funkcionirati, a čovječanstvo će se osloboditi od babilonskog dužničkog ropstva po prvi put u posljednjih tisuću godina. To je crni labud koji se očekuje. Vrijeme je.
 
(benjaminfulford.net,webtribune/uredio i preveo:nsp)

Na financijskim tržištima od prije neki dan je iznimno burno. Švicarska centralna banka je nenajavljeno prestala braniti tečaj EUR/CHF na 1,2000 radi čega je franak naglo ojačao približno 15%. U jednom trenutku franak je bio jači od eura, no u satima nakon objave tečaj se blago oporavio

Osim napuštanja odluke o sprječavanju jačanja CHF, centralna banka je dodatno spustila kamatnu stopu za depozite sa -0,25% na -0,75%. Na taj način želi barem djelomično ublažiti učinak odluke o branjenju tečaja na 1,2000.

Zašto je Švicarska centralna banka dopustila jačanje?

Razlog napuštanja branjenja tečaja je velika potražnja za frankom zadnjih mjeseci. Do povećane potražnje je dovelo slabljenje eura u odnosu na sve ostale najtrgovanije svjetske valute.

Budući da je franak praktički bio vezan za euro, zajedno je s eurom slabio u odnosu na sve ostale valute. Takva situacija nije bila logična budući da je gospodarska situacija u Švicarskoj relativno dobra pa bi franak trebao jačati. Zbog toga su mnogi investitori, fondovi i špekulanti zadnjih mjeseci kupovali švicarsku valutu i vršili pritisak na Švicarsku centralnu banku, navode analitičari Admiral Marketsa

Kap koja je prelila čašu vjerojatno je bila naglo slabljenje ruske rublje prije mjesec dana. Mnogi ruski bogataši ali i tvrtke pokušali su izvući novac iz Rusije i prebaciti ga na sigurnije mjesto. Idealno financijsko utočište u ovakvim nesigurnim vremenima upravo su švicarske banke te je ruska potražnja za frankom dovela do još većeg pritiska na Švicarsku centralnu banku, smatraju analitičari.

Burna reakcija i na ostalim tržištima

Osim na švicarskom franku, do većih pomaka vrijednosti danas je došlo i na ostalim financijskim instrumentima. Euro je u odnosu na američki dolar u jednom trenutku pao na 1.1560, razinu na kojoj je zadnji puta bio davne 2002. godine.

Cijene dionica su odmah nakon objave vijesti naglo pale. Američki indeks SP500 pao je više od 1%, a njemački DAX približno 3%, no do sada im se vrijednost vratila na razinu od jučer.

Kao i inače u nesigurnim situacijama, cijena zlata je porasla približno 2% te trenutno na platformama Admiral Marketsa iznosi 1251 dolar po unci. Cijena nafte je također porasla 2% te iznosi 49,70 dolara po barelu za WTI naftu i 50,25 dolara za BRENT naftu.

Očekivanje analitičara

S obzirom na osjetno bolju gospodarsku situaciju u Švicarskoj nego u gospodarstvima unutar eurozone, franak bi dugoročno trebao jačati u odnosu na euro, no pitanje je koliko još može ojačati nakon ovako naglog pomaka. Pri objavi nenajavljenih vijesti kao što je današnja, financijska tržišta gotovo uvijek pretjerano reagiraju.

Radi toga je moguće da će se u idućim danima franak barem privremeno stabilizirati na razini nekoliko posto slabijoj od trenutne. Analitičari Admiral Marketsa smatraju da u trenutnoj situaciji bolje ne trgovati frankom na kratki rok, a za srednjoročno i dugoročno trgovanje najbolje je pričekati smirivanje situacije i više informacija koje će u idućim danima objaviti vodeće svjetske banke te Švicarska centralna banka.

Kuna na najnižoj vrijednosit u 10 godina!

U tekstu koji smo objavili nedavno, prikazali smo koliko je EURO, iako je on u 10-godišnjem padu naprema dolaru, iako narastao naprema hrvatskoj kuni, kojoj očito više nema spasa. Kuna se godinama održavala na umjetnim razinama i time se hrvatskom gospodarstvu zadao smrtonosni udarac. Gospodarstvo kakvo znamo još iz Jugoslavije, prestalo je postojati u zadnjih 10 godina u Hrvatskoj.

Ovo nije crni scenarij, ili scenario Crnog Labuda, već realnost i stvar koji je hrvatska kuna trebala odraditi puno prije. Ako je poljska zlota devalvirala u par godina oko 30% zbog svjetske ekonomske krize, zašto to ne bi i hrvatska kuna. Ali tu se može nazrijeti samo loša financijska politika Narodne banke, koja je Hrvatsku otjerala u propast, i pogodovala velikim tajkunima i proizvođačima.

http://www.novi-svjetski-poredak.com/2014/12/25/scenario-za-2015-kolaps-u-6-koraka-tecaj-eura-92-kune-500-000-ljudi-na-burzi-kasne-place-i-mirovine/

Građani “jednom nogom u grobu, drugom nogom na kori od banane”

Donosimo vam komentare najzanimljivije komentare sa FB stranice “Udruge Franak” vezane za jačanje franka i početak kreditne krize:

Komentar 1:
“Šok me držao 2 min i onda sam išla hitno u Hypo ( naplata mi po ugovoru dolazi na naplatu zadnji dan i to trajnim nalogom ), sr tečaj Hypo 6,40, sutra 7,39. Uvjeravaju me da mi nema svrhe jer će mi krajem mjeseca skinut razliku po tečaju. Inzistiram da platim danas i ukinem trajni nalog . Nešto im ne valja sa mrežom, uporna ko mazga idem kod drugog djelatnika na šalteru i on uspije. Govore mi da oni imaju 2 vrste kredita po CHF, ali da mi to ne mogu danas ustvrdit, da li mi je današnja pretplata u kn ili u CHF, jer ako mi u kn stoji pretplata do zadnjeg dana u mj onda ću biti dužna za razliku po tečaju. U ugovoru normalno ne piše takva stavka, tako da se banke po još jednoj osnovi osiguravaju. Da nisam inzistirala na ukidanju trajnog naloga, naplata po razlici tečaja ide svakako. Kažu mi da oni ne znaju više ništa, a ja im onako preko ramena: ionako ću vas tužit i tražit poništenje kompletnog ugovora, tako da još jedna stavka mi ne igra ulogu, a presuda Vrhovnog će najkasnije biti do kraja 4. mj. Gledali su me zbunjeno. Dođem doma, muž u šoku. Kažem mu, slušaj, možda nije svako zlo za zlo, možda je dobro da je danas CHF podivljao pa će se Vladajući, HNB i VS do kraja mjeseca nešto hitno riješiti. Ajmo se svi probat smirit, jer sada ne možemo ništa, UF neka traži hitne mjere , ali ne fiksiranje današnjeg tečaja, niti smanjivanje kamate, nego samo za sve kredite u CHF konverziju u kn, ali po tečaju CHF na dan dizanja kredita, kao i Mađari, kao što smo i po prvostupanjskoj dobili. Sve druge balon mjere neće nas spasiti. HVALA ekipi iz UF koja promptno reagira i sad je vrijeme da svih stavimo pred zid ! Nema više popuštanja, inače smo na ulici !!!!!”

Komentar 2:
“Nema kraja, nema pomoći, nema nade. Hvala udruzi Franak, od srca ali nemam više nade. Jedini sam zaposleni u 6 teročlanoj obitelji, imam plaću zbog koje nemam nikakva dodatna primanja, nikakve olakšice niti doplatka, a kad platim sve režije i hebeni kredit postajem socijalni slučaj, zajedno sa suprugom i sve četiri djevojčice. Nemam više opcija.”

Komentar 3:
“Frustrirana sam i ljuta na samu sebe što već 8 godina radim i živim samo kako bih otplaćivala stambeni kredit…uzela sam (u protuvrijednosti €)92.000….danas…nako 8 godina uredne otplate dužna sam 109.000€.Sve i da prodam stan ne mogu se izvući iz dužničkog ropstva….još imam kredit sa ostatkom vrijednosti i rata mi je nepodnošljiva….kada bi mi bar banka uzela stan pa da se vratim u podstanarstvo i nastavim živjeti za sebe i svoju obitelj a ne za banku!”

Komentar 4:
“Nakon 10 godina plaćanja kredita…ja sam banci dužan oko 200.000 kuna više nego što sam dobio…veliko im hvala na tome,danas sam odlučio prodat kuću i krenut u podstanare,jedino mi je u životu preostalo da se pobrinem da moje dijete ne napravi istu “pogrešku”u životu…zar je u Hrvatskoj zločin podići kredit,pa nas treba kažnjavati?!?”

Komentar 5:
“Dodjem u Otp banku i želim uplatiti ratu kredita i gospođa mi kaže da su dobili nalog da preko šaltera ne smiju primati uplate po kreditu u CHF već samo internet bankarstvom. Šta oni koji nemaju internet bankarstvo? Sutra ce mi rata kredita biti veća 1050 kn. Da čovjek poludi do kraja”

Komentar 6:
“2008 u hotelu sheraton u Zagrebu sam bio sa ljudima koji imaju firme i posluju jos uvije jako dobro. Vec tada su mnogi imali informaciju o svicarcima da je kao najpovoljniji a da ce euro devalvirati. Posto kuna pada i vrijednost valute uz to euro sada za ocekivati je jos vece rate za kredite. A to nije sve do 2020 ce kuna devalvirati preko 30 do 50%. Sto znaci 100€ ce biti preko 1000 Kuna. Isti sistem kao sto su madjari napravili. Forinta je za 3x oslabila od 2002 godine tako da narod radi za 200€/mjesecno. Samo tako su uspjeli vratiti dugove eu na racun radnika.. Pozdrav svima…”

Komentar 7:
“ma nema života na ovom balkanu! SVI KOJI SU ODGOVORNI ZA OVU BIJEDU SRAM NEK IH BUDE”

Komentar 8:
“Meni je upravo narasla rata sa 6200 na 7500 kuna!!!, od pocetnih 4400 kuna, jedostavno najveci krivac je HNB i doslovce korumpirani trgovački sud…inače ne pisem komentare ali vrijeme je da se izađe na ulicu, postavi sator ispred HUB-a i boriti se za najvecu pljacku u zadnjem desetljecu!!!”

Komentar 9:
“Dragi moji, suprug i ja isto imamo stambeni kredit, već osmu godinu. Doslovce radimo i radit ćemo još 22god. Za taj kredit. Mislim da zaista trebamo nešto poduzet , trebamo se ujediniti ,naći se i boriti se da počnemo dostojno živjet. Od priče očito nema ništa. Trebamo naći nekoga ko će se uistinu založit za nas.”

Komentar 10:
“Opet udri po sirotinji. Veliki val kredita u švicarcima bio je u vrijeme prodaje POSovih stanova u Zagrebu. Suprugu je bankarica sugerirala kredit u švicarcima a mnogi susjedi su kredite u eurima mijenjali za švicarce – nekima je to značilo manju ratu, drugima koji kvadrat više.”
 

 
Glas za čovjeka – Slavko Kulić (Društvene promjene ili dužničko ropstvo) – emisija 2014.

 
 
(index,jutarnji,facebook,youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19745"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

“Globalni trendovi 2030: Alternativni svjetovi” ( http://www.dni.gov/index.php/about/organization/national-intelligence-council-global-trends )

Posljedica je to pomicanja centara globalne moći sa Zapada na Istok i sa Sjevera na Jug pa će uz Kinu novi gospodarski divovi postati i Indija te još neke azijske zemlje. SAD neće slabiti samo u gospodarskom smislu, nego će u narednim godinama opadati i njihov utjecaj na globalnu politiku.

No, unatoč svemu navedenome, smatraju analitičari, eri američke političke dominacije, započetoj 1945. godine, ne nazire se kraj. SAD će i dalje ostati “prvi među jednakima”. “Slabo je izgledno da bilo koja druga nacija može zamijeniti SAD kao vodeću svjetsku silu”, stoji u izvješću.

Novih 11 gospodarskih divova

Novih 11 gospodarskih divova – Bangladeš, Egipat, Indonezija, Iran, Meksiko, Nigerija, Pakistan, Filipini, Južna Koreja, Turska i Vijetnam, trebali bi do 2030. godine svojom gospodarskom moći preuzeti poziciju EU-27. U kombinaciji sa vodećim gospodarstvima Kine i Indije, ovih će novih 11 divova centar globalne moći preselit sa Zapada na Istok.

Svijet sa 8,3 milijarde ljudi

NIC u svom izvješću navodi kako bi na svijetu 2030. godine trebalo živjeti oko 8,3 milijarde ljudi (u odnosu na 7,1 milijardu iz 2012. godine).

U izvješću se s optimizmom gleda na razvoj tehnologije i ekonomije u naredna dva desetljeća, a predviđa se kako bi i do 2030. godine trebao biti postignut značajan napredak u smanjenju broja onih koji diljem svijeta žive u ekstremnom siromaštvu.

Najbolji vs. najgori scenarij

Prema najboljem scenariju oko dvije trećine svjetske populacije do 2030. godine živjet će u gradovima. Najbrojnija će biti srednja klasa. Većina stanovništva će imati pristup tehnologiji i naprednoj zdravstvenoj njezi, a većina zemalja, na čelu s Kinom i SAD-om, razvijat će međunarodnu suradnju.

Prema najgorem scenariju, rast svjetske populacije dovest će do sukoba oko vode i hrane, posebice na Bliskom istoku i u Africi, a te će nestabilnosti dovesti do globalnog gospodarskog kolapsa.

Osam najgorih scenarija: Ovo su potencijalni scenariji “Crni labud” globalnih trendova za 2030.

1. Teška pandemija

“Nitko ne može predvidjeti koja će pandemija iduća pogoditi ljudsku rasu i kakav će biti tijek događaja. Izbije li pandemija milijuni ljudi diljem svijeta mogli bi poumirati u nekoliko mjeseci”, stoji u izvješću.

2. Rapidnije klimatske promjene

“Dramatične i nepredvidive klimatske promjene već se događaju bržim tempom od onog kojeg se očekivalo. Većina znanstvenika ne usuđuje se predviđati daljnji razvoj događaja. Nagle promjene mogle bi drastično utjecati na pojedine regije i sposobnost da se stanovništvo prehrani”, smatraju analitičari.

3. Kolaps EU/eura

Jedna od crnih prognoza budućeg gospodarskog poretka uključuje i grčko napuštanje eurozone. Analitičari navode kako bi kolateralna šteta bila osam puta veća negoli u slučaju bankrota Lehman Brothersa. Podsjetimo, Lehman Brothers je bankrotirao 15. rujna 2008. godine, a njihov stečaj, ujedno i najskuplji bankrot u američkoj korporativnoj povijesti, označio je vrhunac financijske krize. Grčko napuštanje eurozone dovelo bi do još dublje krize u EU.

4. Demokratizacija ili propast Kine

U izvješću se navodi kako bi u narednih pet godina Kina mogla doživjeti svoju demokratizaciju. Bude li sve prema planu, to će značiti globalni napredak. Pođe li po zlu – Kini slijedi propast. A ekonomska propast Kine značila bi političke nemire i znatno potresla globalno gospodarstvo.

5. (Ne)reformirani Iran

“Liberalniji režim mogao bi se izroditi kao plod sve većih pritisaka javnosti da se okonča međunarodne sankcije te ispregovara kraj izolacije Irana”, nadanja su analitičara koji pozitivan ishod vide samo u slučaju iranskog odustajanja od nuklearnog programa. U suprotnom, crno nam se piše. “Iransko odustajanje od nuklearnog oružja te fokusiranje na ekonomsku modernizaciju povećali bi šanse za stabilnost na Bliskom Istoku”, stoji u izvješću.

6. Nuklearni rat, oružje za masovno uništenje, cyber napadi

“Nuklearne sile poput Rusije i Pakistana te potencijalni pretendenti za te pozicije poput Irana i Sjeverne Koreje, nuklearno oružje vide kao kompenzaciju za političke i sigurnosne slabosti, što povećava rizik od upotrebe nuklearnog oružja. Povećava se i opasnost od cyber napada ili upotrebe oružja za masovno uništenje”, još je jedna od crnih prognoza.

7. Solarne geomagnetske oluje

“Solarne geomagnetske oluje mogle bi uništiti satelite, elektroenergetsku mrežu i mnoge osjetljive elektroničke naprave. Intervali između solarnih geomagnetskih oluja, kraći od stoljeća, sad predstavljaju značajnu prijetnju zbog globalne ovisnosti o električnoj energiji”, stoji u izvješću.

8. Nestanak američke moći

“Kolaps ili naglo nestajanje američke moći vjerojatno bi rezultiralo duljim periodom globalne anarhije. Ni jedna od vodećih zemalja ne bi mogla zamijeniti SAD kao jamca stabilnosti međunarodnog poretka”, smatraju analitičari.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(index.hr, youtube.com/ uredio:NSP)

Preko 40 godina, printali smo novac i proširivali kreditni sistem da bi potaknuli rast ekonomije. Tijekom tog perioda, kako smo prekrivali papirima pukotine koje se se otvarale u sistemu, nastavljali smo pratiti rast ekonomije u nominalnim uvjetima. Ne rješavajućim osnovna pitanja, ekonomska pukotina je rasla u enormnu rupetinu koja je zahtjevala povećanje količine kredita i monetarnu ekspanziju da bi održali privid blagostanja. Kriza iza krize, mogućnosti da se razriješe masivne nejednakosti su jednostavno odgurnute u budućnost, omogućavajući tim nejednakostima da se izmješaju i ujedine. Dok se većina mišljenja odnosila da je slom i krah 2008. godine  kao najviša točka monetarnog ciklusa i krize, bojimo se da to nije tako. Od 2008. godine, ekonomska politika je bila bazirana na kreditima i monetarnoj ekspanziji se nije promjenila i nastavila je gurati eskalirajuću krizu u budućnost.

Ljudsko ponašanje je previše povezano za nas da bi promjenili puteve ponašanja, bez obzira kako mislimo da smo različiti i promjenjivi. Čak i najpametniji čovjek može postati zaveden od kratkovidnih brzih rješenja. Ljudska priroda je oblikovana tako da riješava probleme odmah (npr. kako pobjeći lavu puzajući kroz selo ) na trošak trajanja rješenja ( npr. preusmjereni resursi i ulaganja vremena i energije da bi sagradili zaštitni zid oko sela ). Zbog ljudske tendencije, povijest je razbacana među ostacima mrtvih novčanih valuta kratkovidnih politika.

U buđenju ovih destruktivnih laži, prosječne osobe, čija je ušteđevima izbrisana kolapsom novčane valute. Razmislite o tome samo jedan trenutak:

u medvjeđem (padajućem) tržištu, portfelj vam može pasti od 10 do 50%, ali portfelj se može još uvijek oporaviti s vremenom. U kolapsu novčane valute, čitava ušteđevina koja je akumulirana tijekom jednog života će biti izbrisana. Nema oporavka od kompletnog kolapsa novčane valute.

Primjeri kompletnog kolapsa novčane valute
Zašto bi investitori i porosječan čovjek zaštitio sebe od onog što se danas čini kao događaj udaraca manje vjerojatnosti/visoki udarac (npr. crni labud) ? Kriza valutne kauzule se ponavlja sa začuđujućom frekvencijom.

Mađarska, 1945-1946

Nakon završetka 2. Svjetskog rata, između kaosa kontinuiranog uništavanja, Mađarska je iskusila najgoru hiperinflaciju ikada zabilježenu. Na najbržem tempu, Mađarski pengo je izgubio pola vrijednosti svakih 15 sati. Znači, inflacija je bila 50% svakih 15 sati.

Zimbabwe, 1998-2009

Svačiji omiljeni predsjenik ( sa hobijem ekonomista), Robert Mugabe, je izvršio prepad na centralnu banku da bi prikrio poreze koji su izgubljeni u ekonomskim “reformama”. Na vrhuncu, Zimbabwe dolar je ozgubio pola vrijednosti svaki dan. [highlight color="yellow"] Znači, inflacija je bila 50% svakih 24 sata. [/highlight]

Jugoslavija, 1989-1994

Popunjavajući proračunske rupe, naštampanim novcem, Jugoslavija je iskusila kolaps valute dinara, u najvećem ritmu, u kojem je dinar izgubio pola vrijednsti svakih dan i pol. [highlight color="yellow"] Znači, inflacija je bila 50% svakih 36 sati. [/highlight]

Njemačka, 1921-1923

Vjerovatno najanaliziraniji kolaps valute u povijesti, hiperinflacija Weinmarska Republika-e je nedvojebeno bila rezultat deficita proračuna koji je stvoren nakon 1. Svjetskog rata. Osobito, isplate masivne reparacije koje su morali plaćati, već tada slaba njemačka marka je gurnuta dalje u kompletni kolaps. Doduše, krajnje uništenje njemačke srednje klase je snosilo direktne posljedice, njemačka hiperinflcaija je možda i pogurala napredovanje Hitler-a i koračanje prema 2.Svjetskom ratu.

Grčka, 1942-1944, 1953

Grčka danas dominira u ekonomskim vijestima, ali toj zemlji nije stran financijski kolaps, kao što se prema uzorku, to dešavalo kroz povijest. Na najgoroj točci grčke 1942-1944 inflacije, mjesečna inflacija je bila zapanjujućih 13.800%. [highlight color="yellow"] Znači, inflacija je bila 450% svakih 24 sata. [/highlight]

Ovih pet primjera su jedni od najgorih slučajeva u zadnjih 100 godina. Gledajući unazad, čak i više, vidimo kolaps valute u više navrata kroz carstva i administracije kroz povijest: Rim, Kina, Francuska, i (čak možda i ) SAD.

Zajednički razlozi kolapsa valute

Na kraju svega, kriza valute je obično uzrokovana kratkoročnim “rješenjima” strukturanog dohotka ili problema izdataka (npr. deficit proračuna). Ostatak  (npr. su troškovi koji pokrivaju pravo, paćanje troškova carstva, kupnja prostitutki i palača za aristokrate?) su samo detalji.

Kada problem deficita nije bio očit, vlade su koristila prošireni kredit i sankcije valutnog sistema i pogrešno razmišljajući  da su savladali njihovu ekonomsku sudbinu. Kada je deficit bio očit, vlade su obično rješavale problem uz pomoć štampanja novca, bolje nego se prilagoditi bolnom vraćanju duga. Na žalost, s vremenom, problem deficita je bio očit, ali je bilo prekasno da se popravi.

Dno je nastupilo kad su vlade napravile sve što su mogle, poučene iskustvom iz prošlosti, da bi postigli trenutno zadovoljenje na račun dugoročnih rješenja. Izguravajući kao bolno rješenje u prošlost, vlade su jednostavno pomiješale originalni problem do trenutka kada nije bio više rješiv printanjem novca. Na žalost, oni koji su patili od ovakvih procesa – bez obzira koliko dugo je trebalo da ih se riješi – srednja klasa je uvijek bila ta koja je spašavala domaću valutu na svojim fiksnim prihodima.

Američka kriza valute na križanju puteva

Danas, SAD je na križanju puteva. Dok nitko ne niječe dugove SAD-a i velike brojke dificita, postoji jaz neslaganja o jačini i brzini problema. Paul Krugman je prozvao za više fiskalne i monetarne stimulanse, raspravljajući  da SAD mora brinuti o deficitu kada se povrati normalan život i blagostanje. U opoziciji, Ron Paul je zahtjevao da se obuzda neumjerena potrošnja novca i to odmah. Obojca su jako pametni ljudi; očito je da je tvorce američke filozofije zatekao nacionalni uteg rata. Moment takve bitke ne može biti gori.

Realnost  sadašnje situacije je grozan:

Ciklus od 30 do 50 godina kreditne ekspanzije koj je producirao prekomjerna dugovanja za financijska dobra – obveznice, dionice, nekretnine i roba – sada se to sve obezvrjeđuje jer je pretjeran rizik cijene novca na najnižoj granici. Svjedočimo smrti izobilja i rođenju jednostavnosti, koje može bit jedno duže vrijeme. – Bill Gross 2012

Ne postoje sredstva za izbjegavanje kolapsa koja je uzrokovala kreditno zaduživanje. Alternativa je jedina u tome da ako je kriza došla ranije kao razultat dobrovoljnog napuštanja daljnjeg kreditnog zaduživanja ili kasnije kao krajnja i totalna katastrofa valutnog sistema. – Ludwig von Mises