MAĐARSKA ZAUSTAVLJA FINANCIRANJE SVEUČILIŠNIH RODNIH STUDIJA

Mađarski premijer Viktor Orban zabranio je rodne studije na sveučilištima, a njegov zamjenik tvrdi da je studiji uče ideologiju, a ne znanost.

Glasnogovornik premijera je rekao: “Vladina stajališta je da su ljudi rođeni kao muškarci ili žene, te mi ne smatramo prihvatljivim da govorimo o društveno konstruiranim spolovima, radije nego biološkim spolovima”.

Ovog mjeseca je mađarska vlada donijela odluku o ukidanju akreditacije i financiranja programa za rodno obrazovanje na dva sveučilišta koja ih pružaju u zemlji.

Zamjenik premijera Zsolt Semjen izjavio je da rodnim studijima “nema mjesta na sveučilištima” jer je to “ideologija, a ne znanost”.

Prema prestižnom srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti, vlada nije nudila javno objašnjenje za uklanjanje akreditacije za rodne magistarske studije i doktorskog programa.

“U solidarnosti s mađarskim kolegama suprotstavljamo se najnovijem kršenju akademske autonomije u zemlji” – izjavio je u priopćenju Odjel za rodne studije Sveučilišta.

“Suočeni s političkim potezima kao što je ova nedavna odluka koja krivi i propituju akademski legitimitet rodnih studija, te naglašavamo da je pojam roda, temeljna komponenta ljudskog iskustva, dokazala svoju važnost u mnogim područjima akademskog istraživanje”.

No, zabrana možda neće uspjeti u potpunosti: Srednjoeuropski sveučilišni stupnjevi također su akreditirani u Sjedinjenim Američkim Državama, a programi će i dalje prihvaćati nove studente.

Neki ga vide kao najnoviji napad na demokraciju

U zemlji zabranu mnogi vide kao najnoviji napad na demokraciju u Mađarskoj. Prošlog mjeseca, Europski parlament glasovao je kako bi kaznio premijera Orbana zbog ukidanja demokratskih institucija u Mađarskoj, uključujući tisak i akademsku zajednicu.

U priopćenju objavljenom prije nego što je zabrana rodnog studija stupila na snagu, udruga političkih studija, organizacija koja podupire istraživanja društvenih znanosti, rekla je kako dekret “dovodi u pitanje posvećenost mađarske vlade načelima demokracije koje su temelj Europskih država”.

Udruga za politička istraživanja dodala je da su “rodni studiji sastavni dio razumijevanja složenosti društvene interakcije, utjecaja politike, dinamike gospodarstva i opsega zlouporabe osobne i političke moći”.

Mađarski studenti koji su već počeli pohađati rodne sturije moći će ih dovršiti, prema riječima premijera.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Cijene su europske, a plaće mađarske, pa se s jednom plaćom teško može preživjeti ako ste sami i podstanar

Kao u onoj pjesmi, bio sam dobar gost, a Budimpešta me “sama vodila” kud je htjela, Vörösmarty, Citadela i Lančani most.

No ljepota središta glavnog mađarskog grada skrivala je i neke i druge sjene i probleme s kojima se građani prijestolnice na Dunavu svakodnevno susreću i bore.

Puni restorani, pivo 13 kuna

Vijesti koje putem medija dolaze iz Mađarske posljednjih godinu i pol dana uglavnom govore kako je tamošnji premijer Viktor Orbán zločesto dijete Europske unije koje stalno nešto prigovara Bruxellesu, kako je zatvorio migrante u logore želeći sačuvati europsku kulturu, a glavni saveznik malo po malo postaje mu ruski predsjednik Vladimir Putin.

Iz hrvatske perspektive, Mađarska je i država s kojom se sporimo i borimo za nacionalnu naftnu kompaniju Inu i čiji se rasplet uskoro očekuje. Mene je pak u cijelom tom kolopletu političko-gospodarskih tema zanimalo kako živi prosječni Mađar – kakvo je obrazovanje, ima li posla u toj zemlji, gdje mladi izlaze, kako se zabavljaju. Te i slične teme koje rijetko, ili nikad, izađu na površinu i ne uspijevaju se probiti u prvi plan zbog važnih teških vijesti koje dominiraju.

U bliskoj ili nešto daljoj prošlosti u Mađarskoj sam bio desetak puta. Tu računam i neke davne odlaske u Nagykanizsu, kamo se masovno odlazilo po kobasice i sir, ali i posjete Budimpešti koja se u posljednja dva desetljeća jako promijenila. Moram priznati da je dolazak na granični prijelaz Goričan izgledao pomalo sablasno.

U ponedjeljak u podne ondje smo bili samo hrvatski granični policajac, njegova mađarska kolegica i ja, a na nedavne navale migranata još uvijek podsjećaju žica i čelična ograda odvučeni nekoliko metara sa strane, gdje stoje za svaki slučaj. Autocesta je u nešto boljem stanju u odnosu na prije sedam godina kad sam zadnji put tuda prolazio, a dvije trake s približavanjem Budimpešti polako prelaze u četiri i pokazuju da se približavamo glavnom gradu.

Budimpešta sa svojih gotovo dva milijuna stanovnika zaista i jest glavni grad, ovdje su gotovo svi važni događaji, tu se najviše ulaže, ostatak zemlje gravitira Budimpešti – govori mi István, mladi recepcionar u hotelu u kojem sam odsjeo.

Kad sam mu spomenuo da sam novinar iz Hrvatske i da sutradan radim politički intervju u mađarskom parlamentu, samo se nasmijao i kazao kako će mađarski problemi koje će navesti političari biti sigurno drukčiji od mađarskih problema koje imaju građani. To se pokazalo samo djelomično točnim, no zanimalo me što to muči dvadesetdvogodišnjeg Istvána koji uz rad u hotelu i studira.

Najveći su problem niske plaće i skupa stanarina i režije. Na nekim prosječnim poslovima poput mojeg može se zaraditi oko 500 eura mjesečno, a stanarina bez režija u prosjeku iznosi oko 400 eura, kad tome dodate račune za struju, vodu, plin i ostalo, jasno vam je da jedna osoba sama teško može živjeti kao podstanar – govori István i dodaje kako je grad ugodan za život, kako je siguran, a hrana u trgovinama i u restoranima nije previše skupa.

Slično je, kaže, kao i u drugim zemljama Europske unije, pa čak i jeftinije. Ali plaće su osjetno niže. I zato se deseci tisuća mladih iseljavaju iz Mađarske u potrazi za boljim životom.

U Istvánove priče o cijenama hrane i pića i osobno sam se uvjerio posjetivši mali restoran u blizini hotela. Obilan obrok koji je uključivao meso, rižu i salatu stoji oko 50 kuna, dok je veliko točeno pivo mađarsko, 13 kuna.

Iako je bio ponedjeljak, restoran je bio pun, a gosti djelomično Mađari, a djelomično turisti iz različitih država. Upravo je turizam taj koji polako ali sigurno preuzima velik dio gospodarskog kolača Budimpešte i u posljednjih se pet-šest godina snažno razvija bilježeći velik rast.

Moglo bi se reći da je Budimpešta u segmentu riječnih kruzera na tragu onoga što je Zagreb postigao u slučaju Adventa. Diana radi u središtu Budimpešte, na obali Dunava gdje turiste nagovara na vožnju brodom i razgledavanje grada iz riječne perspektive.

Broj turista iz godine u godinu raste. Jako puno je Britanaca, Talijana, Nijemaca, Austrijanaca, ali i Amerikanaca. U razgovoru s njima saznala sam da im je Budimpešta postala alternativa za odlazak u Pariz ili London, ali i neke druge destinacije, prvenstveno zbog sigurnosti. Ovdje nije bilo terorističkih napada ili bilo kakvih drugih nereda već desetljećima – kaže Diana.

Turistički bum

A turisti su zaista na svakom koraku, iako je tek početak travnja, riječni kruzeri na Dunavu rade punom parom. U gradu sam uglavnom susretao veće ili manje skupine Talijana i Britanaca koji su ili pješačili s planom grada u rukama ili se pak vozili na biciklima i segwayima kojih je pun grad i obilazili znamenitosti.

No, osim turista, na ulicama su me dočekali i prosvjednici. Taj je put riječ bila o studentima i građanima koji su prosvjedovali protiv najave zakona o ukidanju fakulteta koji financira George Soros. Kako mi je objasnio jedan od prosvjednika, Zoltán, prosvjedima se želi upozoriti na nedemokratsku vladavinu premijera Viktora Orbána, koji, kako kaže, zabranjuje i gasi sve što mu nije po volji.

Zoltán, koji je i sam student, kaže mi kako Mađari u posljednje vrijeme često izlaze na ulice, ali ne u onolikom broju koji vođe prosvjeda priželjkuju. U oči mi je odmah upao i zanimljiv prizor na trgu ispred mađarskog parlamenta, gdje je skupina prosvjednika podignula šatore.

Tu uvijek netko prosvjeduje, a šatori se koriste kao infrastruktura bez obzira na tematiku prosvjeda – kaže mi Zoltán. U ponedjeljak su ispred parlamenta bili oni koji su u bankarskim ovrhama zbog kredita u stranim valutama ostali bez svojih domova ili su im blokirani računi.

Slušajući tu priču nisam mogao ne povući paralelu s istovjetnim događajima u Hrvatskoj. Za razliku od nas, Mađari još čekaju svoj zakon o rješavanju problema kredita u stranim valutama. Bar mi tako tvrde oni koji su se skupili u šatorima. Kad oni završe sa skupom, šatore će zauzeti oni koji se ne slažu s protumigrantskom politikom vlade, pa nakon njih neki drugi, sve dok postoji odobrenje policije za boravak na tom prostoru.

A spomenuti trg ispred parlamenta još prije samo nekoliko godina bio je parkiralište. Danas je pješačka zona i jedan od najljepše uređenih prostora u Budimpešti. Spomenici su dobili novi sjaj, parkovi, fasade i šetnice su uređeni i vidljivo je da se pokušava vratiti stari sjaj bisera na Dunavu.

Središte grada veliko je gradilište, a i nekoliko blokova dalje vidljivi su novi poslovni kvartovi koje zauzimaju prepoznatljivi logotipi poznatih svjetskih kompanija. Dio puta do hotela odlučio sam proći pješice šetajući uz moćnu rijeku i baš sam na tom povratku naletio na dvije stvari koje su me potaknule na dodatno razmišljanje. Uz Dunav prolazi i tramvajska linija broj dva, podignuta iznad razine rijeke, pa se na stanicu dolazi ispod malih mostova i pothodnika.

Gotovo da nema stanice ispod koje ne spava neki beskućnik. Točno nasuprot luksuznih hotela u vlasništvu svjetskih hotelskih lanaca koji su se smjestili na prestižnoj lokaciji i nude svojim gostima sobe s pogledom na Dunav i stari grad za nekoliko stotina eura po danu, svoje su “sobe” pronašli oni koji su iz različitih razloga ostali bez domova u nekom obližnjem kvartu Budimpešte, ali i oni koji su onamo stigli bježeći od rata na Bliskom istoku ili siromaštva Afrike.

Pokoju forintu pomoći neće odbiti, za razgovor nisu raspoloženi. Vrijeme ih je ovih dana poslužilo, sunce je podiglo temperaturu pa se boravak na otvorenom lakše podnosi, no noći su hladne pa se svatko od njih snalazi kako zna i umije.

Po tom pitanju Budimpešta se u potpunosti uklopila u trendove velikih europskih gradova u kojima je u usporedbi s, primjerice, Zagrebom broj siromaha koji spavaju na gradskim ulicama ipak osjetno veći. Samo nekoliko koraka dalje spomenik je oko kojeg je uvijek primjetan velik broj turista i znatiželjnika.

Šezdeset pari željeznih cipela postavljeno je na obali Dunava, vrlo blizu pristaništa za kruzere. Vođen znatiželjom, zastao sam kraj jedne grupe, pokazalo se Britanaca, koja je imala turističkog vodiča na engleskom jeziku.

Željezne cipele, saznajem, simbolično predstavljaju žrtve strijeljanja za vrijeme nacističke vladavine 1944. – 1945. godine. Strijeljani su većinom mađarski Židovi i bačeni u Dunav. Samo pedesetak metara od zgrade parlamenta. Naoko jednostavan spomenik u sebi zapravo krije svu dubinu stradanja i tragedije koju se može pronaći u bilo kojoj državi. I služi kao upozorenje generacijama koje dolaze.

Na najbližoj stanici ušao sam u narančasti tramvaj samo da ga usporedim s onim zagrebačkim i moram priznati da su naši tramvaji noviji, udobniji i brži. Autobusi su pak jednake boje kao i u našem glavnom gradu, plavi, izgledaju gotovo identično, a po načinu vožnje moglo bi se zaključiti da su i vozačke ispite polagali na istom mjestu.

Karta za javni prijevoz stoji deset kuna, vrijedi u jednom smjeru za oba prijevozna sredstva. Na odlasku iz hotela pozdravljam se s Istvánom, studentom koji baš poput svojih vršnjaka u Hrvatskoj radi kako bi se osamostalio i krenuo u život.
 

 
(vecernji.hr)

Deseci tisuća Mađara prosvjedovali su u nedjelju u Budimpešti protiv novog zakona koji bi mogao dovesti do zatvaranja uglednog Srednjoeuropskog sveučilišta (CEU), koje financira američki milijarder George Soros

Zakon prihvaćen 4. travnja donosi niz novih pravila za djelovanje sveučilišta. Zakon je prihvaćen velikom većinom glasova, a iza njega stoji vladajuća konzervativna desničarska stranka Fidesz premijera Viktora Orbana, žestokog kritičara liberalnih organizacija civilnog društva koje financira Soros.

Njime se predviđa uskraćivanje dozvole stranim obrazovnim institucijama koje osim u Mađarskoj ne raspolažu kampusom u domicilnoj zemlji. CEU, koji djeluje samo u Budimpešti, jedino je međunarodno sveučilište koje nema kampus i negdje drugdje.

Stotine intelektualaca kritizirale zatvaranje sveučilišta

Zakon su kritizirale stotine uglednih intelektualaca iz čitavog svijeta, kao i Europska unija i SAD.

Mađarski predsjednik Janos Ader mora potpisati zakon kako bi on stupio na snagu, a to se očekuje u ponedjeljak. Prosvjednici su pozvali Adera da suspendira zakon. “Što Ader treba učiniti? VETO!”, izvikivali su prosvjednici. “Slobodna zemlja, slobodna sveučilišta!”.

Zakon očito cilja na CEU, anglofonu ustanovu osnovanu u Mađarskoj ubrzo nakon pada komunizma koja promovira “dobro upravljanje, trajan razvoj i društvenu preobrazbu”.

CEU ima 1800 upisanih polaznika iz 100 zemalja. Svrstava se među 50 najboljih ustanova na svijetu za političke znanosti, po poretku QS World University Rankings.
 

 
(index.hr)

Nije prošlo puno vremena nakon kojeg su se obistinile tvrdnje da će Europu preplaviti val ISIS terorista koji su zamaskirani među izbjeglicama

Pojavile su se fotografije koje pokazuju da džihadisti ulaze u Europu kao izbjeglice. Fotografije “izbjeglica” koje stižu u Europu, a koje su se prethodno borile za pobunjeničke džihadističke frakcije u Siriji izazivaju dodatnu zabrinutost da ISIS koristi krizu kako bi poslao teroriste na Zapad.

Najmanje tri pojedinca, koji su prethodno uslikani među borbenim redovima Al Qaide, identificirana su pri ulasku u Europu, prenosi infowars.com.

Na jednoj od fotografija se vidi “izbjeglica” koji se nekada borio uz redove Jabhat al-Nusra i Al Qaide, o čemu svjedoči starija fotografija, napravljena dok je bio među redovima džihadista u Siriji.

Jedan od takvih “izbjeglica” je i Laith Al Saleh, koji je bio zapovjednik pobunjeničke skupine FSA (Slobodna sirijska vojska) u Siriji.

BBC News je pokušao opovrgnuti teoriju da je Al Saleh džihadist, unatoč činjenici da se FSA borila zajedno s redovima ISIS-a, čineći brojne ratne zločine i kršeći ljudska prava.

Pošto su se fotografije pojavile u društvenim medijima, mađarska M1 televizija je navela da su se “islamski teroristi prerušeni u izbjeglice pojavili u Europi”

Iako postoji vjerojatnost da su se ovi ljudi borili među redovima takozvanih “umjerenih” pobunjenika, a ne ISIS-a, činjenica je da oni dijele istu ideologiju kao i članovi ISIS-a.

“Primijetio sam da se sada vodi istraga pojedinaca na Facebooku koji su se u prošlosti izjašnjavali kao članovi terorističkih skupina, a koji sada na svojim profilima postavljaju svoje slike iz Njemačke i sa Zapada”, rekao je Tony Robinson, kodirektor humanitarne organizacije Pressenza.

“U svakom slučaju, sigurno ima pojedinaca koji su nekada u prošlosti pripadali nekoj terorističkoj skupini i koji bi bili spremni počiniti nasilje i terorizam u raznim gradovima Europe”.

ISIS je početkom ove godine zaprijetio da će pola milijuna migranata biti poslano u Europu kao dio “psihološkog napada”, što je ispunilo Gadafijevo upozorenje iz 2011. godine da će Mediteran postati “kaotično more”. Gadafi je također rekao da će džihadisti “osvojiti Rim”.

Operativac ISIS-a je prošlog tjedna otkrio da je tajni plan “uspio” i da je Islamska država infiltrirala oko 4.000 boraca u Europu kao rezultat velikodušnosti zapadnih nacija prema izbjeglicama.

Taj isti operativac je rekao: “Naš je san da kalifat ne postoji samo u Siriji, već u čitavom svijetu i ubrzo će tako i biti, dat će Alah”.

Kako navodi Sydney Morning Herald, oko 90% migranata dolazi bez ikakvog dokaza da su sirijske izbjeglice, pošto mnogi bace ili zapale svoje osobne karte prije nego što prijeđu granicu.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs,youtube/uredio:nsp)

Migracijska kriza je počela, Amerikanci su iznijeli podatak da će trajati 20 godina

Imigracija je proces doseljavanja stanovništva na neki prostor, uzrokovan njegovim određenim, za stanovništvo privlačnim faktorima.

Kod imigracije se razlikuju legalna imigracija – doseljavanje stanovništva u skladu s pravnim propisima ili s pristankom države na čiju teritoriju imigranti dolaze; te ilegalna imigracija – doseljavanje stanovništva koje predstavlja kršenje pravnih propisa, odnosno protivno volji organa države na čiju se teritoriju dolazi.

Mainstream mediji donose samo ono što oni hoće, katkada procuri nešto što nije u skladu sa vijestima. Infowars.com je napravio video uredak u kojem ćete vidjeti kolaž snimaka imigranata i izbjeglica od kojih će vam se smrznuti krv u žilama.

Do onoga kako CNN prikazuje internacinalnu priču kako mađarska novinarka podmeće noge izbjeglicama, snimka nakon toga prikazuje kako stotine imigranata baca kamenje na Mađare na željezničkoj postaji u Budimpešti, bez ikakvog prijenosa od strane bilo kojeg medija.

Slijedeći snimak internacionalnih medija prikazuje kako imigranti mole za hranu, dok snimak koji nije objavljen prikazuje kako imigranti nasilno kradu hranu mađaru koji je donio hranu izbjglicama i htio podijeliti. Na slijedećem snimkuk pokazuju kako vlak u Mađarskoj pun muških izbjeglica udara nogama policajce koji su im donijeli vodu za piće u paketima, uzimajući te iste pakete vode i bacajući ih na tračnice.

Snimak iz Francuske pokazuje kako imigranti panično i nasilno kradu hranu iz jurećeg kombija, te nakon toga je odbacuju iako nije istekao rok trajanja. Što se događa? Slična je situacija bila i u Makedoniji sa hranom i vodom.

Prije neki dan je slika obitelji sa djecom na željezničkim tračnicama se proširla medijima. Što se stvarno desilo? U videu se vidi kako muž nasilno ženu sa djetetom koja se svađa sa policajcima, baca na tračnice.

Snimke poput one na kojoj imigranti u Mađarskoj viču “Allahu Akbar” noseći pakistanske zastave, nećete vidjeti na CNN-u i BBC-u.

Migranti u Budimpešti u nasilnom prosvjedu uzvikuju “Allahu Agbar” i “f*ck you” policajcima.

Zašto nam masovni mediji pokazuju samo one snimke koje prikazuju migrante kao žrtve?

Totano odbijajući prenijeti bilo koje vijesti i snimak koji ih prikazuje u negativnom svjelu?
 

 
(infowars.com,youtube/uredio:nsp)

Direktor Centra za antiterorizam i svjetski mir, u autorskom tekstu za “SVJEDOK” i za online “Veterans Today” otkriva, dosad, strogo čuvanu tajnu o ubojstvu Nikole Tesle, ali i o mračnim igrama Amerike i suradnji s najvećim Hitlerovim zločincima.

Vijest o ubojstvu Nikole Tesle do mene je stigla kad sam poslušao youtube prezentaciju u kojoj Eric Berman priča Greg Syzmanskiju kako je otkrio da je njegova bivša djevojka bila kćer bivšeg nacističkog zapovjednika Otto Skorzeny-ja, te da je tako, sasvim slučajno, imao priliku da se sretne s ostarjelim Skorzenyjem koji je godinama živio u SAD-u, radeći kao stolar s novim identitetom koji mu je omogućila CIA nakon 2. svjetskog rata.

Berman (koji ponekad koristi pseudonim Eric Orion) je dobio puno priznanje Skorzenyja, koji se približavao kraju svog života, i koji mu je dao punu kutiju za cipele sa stotinama fotografija koje podupiru njegove tvrdnje.

Među brojnim važnim otkrićima, Berman je čuo od Skorzenyja da je on osobno ugušio Nikolu Teslu 6. siječnja 1943., i da mu je tada, u ubojstvu asistirao njegov nacistički kolega Reinhard Gehlen.

Tesla je tada imao 86 godina.

Prema izjavama Skorzenyja, on i Gehlen su uspjeli namamiti Teslu dan prije ubojstva da im otkrije detalje svojih najvažnijih otkrića. Nakon što su ga ubili, ispraznili su cijeli sadržaj Teslinog sefa, i sve što su odatle ukrali predali su Hitleru.

(Komentirajte autora: SAD je ponovno došao u posjed ovih dokumenata kroz operaciju Paperclip ili operacije “Spajalica”, na kraju 2. svjetskog rata.)

Otto Skorzeny je bio Hitlerov ubojica i tjelohranitelj, jedan je od mnogih nacista koji su se infiltrirali u SAD nakon 2. svjetskog rata kroz operaciju Paperclip, a na isti je način u Ameriku stigao i Reinhard Gehlen, koji je kreirao CIA-u i BND (Tajnu službu Zapadne Njemačke.).

Iako se u javnosti mislilo da je Skorzeny umro 1975. u Španjolskoj, on se u javnosti ponovno pojavio 1999.

Otto Skorzeny je objasnio kako je (unatoč knjigama iz povijesti i informacijama koje je servirala CIA) pomogao Hitleru pobjeći u Austriju u avionom kojim je upravljala žena pilot Hanna Reitsch.

“Hitler nije umro izvršivši samoubojstvo”, rekao je Skorzeny.

“Ubijen je njegov dvojnik, tako što su ga upucali između očiju, i zubarski karton dokazuje kako to nije Hitler. Amerikanci su tu informaciju držali u tajnosti jer su bili zabrinuti da bi istina mogla razgnjeviti Ruse.”

Unatoč prepirkama o Teslinom podrijetlu, Nikola Tesla je rođen u Smiljanu u Lici, 10.srpnja 1856., u regiji države Austrougarske (Vojne Krajine – Austrougarske, koja je 1881. pridružena Banovini Hrvatskoj kao Ličko-Krbavska županija.), u kojoj je tada živio, većinom, srpski živalj, a koja se danas nalazi u modernoj Hrvatskoj.

Tesla je bio sin pravoslavnog svećenika koji je došao do mjesta nadbiskupa. Tako je Nikola Tesla imao mogućnost čitati o mnogim temama zahvaljujući očevoj osobnoj biblioteci. Kao dječak, pratio je svog oca na putu u Rim, gdje je imao prilike čitati i mnoge, manje poznate radove i knjige koje su se nalazile u Vatikanskoj znanstvenoj knjižnici.

Nakon što je završio studij inženjerstva i fizike na Politehničkoj školi u Grazu, Tesla je nastavio svoje školovanje na Sveučilištu u Pragu. Od početka je pokazao nevjerojatnu sposobnost u rješavanju mehaničkih i znanstvenih problema, naročito u dijelu elektriciteta i aplikacija proizvodnje električne energije.

Nakon što je radio u podružnici Edisonove Telefonske tvrtke u Budimpešti, Parizu i drugim gradovima Europe, Nikola Tesla je krenuo u Ameriku da bi se sreo s čovjekom koji mu je osigurao prvi posao, to jest s Thomas Edisonom.

Tesli je bilo teško raditi za Edisona (jer se Edison nije pridržavao financijske pogodbe), ali je uskoro Nikola uspio pronaći financijere za svoje projekte, istraživanja i nova otkrića.

Financijeri, kao što je John Pierpont (JP) Morgan, George Westinhouse i Jacob Astor su bili među ljudima koji su vidjeli potencijal u Teslinom pionirskom istraživanju, ali i osjetili da bi mogli debelo unovčiti njegova tehnološka otkrića na polju elektriciteta, bežične komunikacije i fizike .

Jedini službeni dokument o Teslinom dolasku u SAD je onaj iz luke New York, datuma 7. travnja 1882. u kojem piše da je 25-godišnji Tesla stigao u istoimenu luku brodom SS Nordland, te da je iz Europe krenuo iz luke Antwerpen. On je na ovo putovanje krenuo nakon što je predavao u Parizu.

Tesla je u New York stigao kao “radnik”, iako bi ova klasifikacija teško mogla odgovarati čovjeku koji je postao najpoznatiji izumitelj u ljudskoj povijesti, s preko 700 patenata koji su njegovo životno djelo.

Njegova tehnološka otkrića su zasigurno skrenula pozornost osoba gladnih moći i dominacije nad svijetom. U velikom dijelu su Tesline inovacije i karijera bili isključeni iz povijesnih knjiga, jer su njegovi patenti ukradeni i poslije toga korišteni kao oružje.

Nama nikada nije dozvoljeno da saznamo o supresiji Teslinih naprednih znanstvenih otkrića, niti nam je dozvoljeno da saznamo koje su osobe profitirale iz krađe njegovih radova – točnije da otkrijemo tko su ljudi koji su orkestrirali takvim zlim planom. Iako je mnogo toga pisano o Teslinim uspjesima i padovima, malo tko je detaljno opisivao što se događalo iza scene financijskih aktivnosti koje su dovele do nacističke zavjere kako bi došli do Tesline tehnologije i tko je i zašto plaćao razvoj takvih tehnologija.

Mnogi od Teslinih patenata su došli u ruke nacista između dva svjetska rata.

Na kraju je Tesla morao sudskim parnicama se boriti za svoje osobne patente. Iako je Nikola Tesla uspio dobiti većinu tih parnica za pravo patentiranja, njegovi su izumi i tehnologije bili konstantno kradeni i prodavani nacističkoj Njemačkoj i drugim stranim vladama, tako da on nikada nije mogao ostvariti financijski uspjeh koji mu je, s pravom, pripadao.

Kroz cijelu karijeru Tesli su drugi upropaštavali rad i imovinu, i to je uglavnom prolazilo neopaženo. U vrijeme smrti (prema riječima njegovog ubojice Skorezenyja) na dan 6. siječnja 1943. Tesla je u biti umro u potpunoj bijedi, to jest bez prebijene pare.

Na pravoslavno Badnje veče, Teslu su pronašli mrtvog na krevetu, obučenog u svečano odijelo, prekriženih ruku na grudima.

Govorili su kako je ovaj čovjek velikog uma vjerojatno predosjetio smrt zbog toga je obukao svečano crno odijelo, prije nego što je izdahnuo. To je, naravno, nevjerojatna laž i svojevrsna “nemoguća misija”, čak i za tako veliki um kao što je bio Teslin.

Ovo je samo još jedan dokaz da je ubijen, i da su ga njegove ubojice obukli u svečano crno odijelo, ostavljajući ga na krevetu pošto su ga umorili!

Uspjeh Nikole Tesle u otkrićima novih tehnologija nije prošao nezapaženo od mnogih velikih industrijskih kapitalista i različitih vlada svijeta.

U stvari, mnogi njegovi izumi su dalje razvijani kroz tajne vladine programe koji su nastali nakon izuma izmjenične struje, elektromagnetske energije, električnih motora, generatora, zavojnica, radio-transmisije, tehnologije za spremanje električne energije i tehnologije bežične komunikacije. Pošto je Tesla često bio duboko usredotočen na svoja istraživanja u zabačenim laboratorijima, nadgledanje Teslinih pravnih poslova je bilo u rukama najbližeg suradnika, Georgea H. Scheriffa.

Scheriff je često savjetovao Teslu o neriješenim patentima, ugovorima, parnicama, poslovnim prijedlozima, javnim prikazivanjima i financijskim poslovima. Kao što to obično biva sa svakim pouzdanim suradnikom, Scheriff je često stajao uz Teslu u njegovim usponima i padovima i financijskim noćnim morama, ponekad je čak i tražio dodatno kreditiranje za hotel Waldorf-Astoriu u kojem je Tesla često boravio, ili mu je osiguravao direktan dotok novca za istraživanja koja je Tesla trebalo po ugovoru obaviti.

Pri kraju svoje karijere, Tesla je izbačen iz hotela Waldorf zbog neplaćenog računa koji je iznosio, za ono vrijeme, velikih 2000 dolara.

Dok je Tesla radio na tajnom projektu vlade SAD-a u Colorado Springsu, Scheriff je komunicirao s Teslom o njegovom poslovnom i novčanom stanju. Tesla je tada govorio o boljoj budućnosti i skorom financijskom uspjehu i kako ga je Scheriff stalno upozoravao o nedostatku novaca. Tesla je počeo s konstrukcijom tornja za bežični prijenos energije “Wardenclyffe,” u Shoreham, Long Islandu, novcem koji je investirao JP Morgan.

Kada je Morgan otkrio da će toranj besplatno prenositi električnu energiju i radio-valove, on je otkazao projekt i naredio rastavljanje tornja i prodavanje svih njegovih dijelova u staro željezo.

Jer, Morgan nikako nije htio da Amerikanci dobivaju besplatnu električnu energiju, radio i televiziju.

Tesla je bio skrhan, kada je čuo vijest, ali nastavio je na radu novih izuma. Unutar dokumentacije Rockefeller Connection Recordsa stoji da je Battery Place broj 17, to jest zgrada Whitehall bila vlasništvo Franka Rockefellera koji je sa svojom braćom Williamom i Johnom D.-jem posjedovao mnoge tvrtke s uredima koji se tamo nalaze.

U istoj zgradi nalazila se uprava International Longshoremen ‘s Association (ILA), a bavila se različitim poslovima, od nafte, rudarstva i posjedovanja drugih kemijskih kompanija. Također su posjedovali tvrtku Union Sulphur, koju je vodio njemački kemičar Herman Frasch koji je patentirao metode ekstrahiranja sumpora i petroleja.

Frasch je također radio za John D. Rockefellera u Standard Oil-u, koja je razvijala slične metode ekstrakcije. Frank Rockefeller je također bio investitor Buckeye Steel Casting iz Columbusa u Ohiou. Buckeye je proizvodio automatske spojke i šasije za vagone vlaka koje su imali Harrimans, Rockefellersi i JP Morgan i na kraju Samuel Prescott Bush koji je od generalnog menadžera postao predsjednik tvrtke nakon što je vlasnicima ostvario ogromnu dobit.

Samuel P. Bush je u suradnji s Rockefellerima došao do pozicije direktora Odbora Ratne industrije s kojom je uspio kreirati ugovor s Remington Arms za vrijeme rata, sve to zahvaljujući Percy Rockefeller. “Vjeran” suradnik Nikole Tesle, kojeg je nekada oslovljavao s “knjigovođa” ili “tajnik” George Scheriff radio je za Union Sulphur.

U normalnim situacijama ovo ne bi stvaralo nikakvo zvono za uzbunu, no ako se uzmu u obzir sve gospodarske neprilike u kojima se Tesla stalno nalazio, onda je to potpuno drugačije. Scheriff je imao svako pravo da svojoj obitelji osigura normalan život. To je bio “američki način života.” No ako pažljivo pogledamo Union Sulphur Co. onda ćemo otkriti kako je netko tu bio izvaran i prevaren …

A to je bio Tesla!

Scheriff je bio sama srž ove prevare?!

Ko je bio George Scheriff?

Ili još bolje – tko je bio George H. Scheriff – Stariji?

Ne postoje legalni zapisi i dokumenti o Georgeu H. Scheriffu, niti da je on rođen ili da je on živio u SAD-u krajem XIX stoljeća do 1925., pa ipak taj George Scheriff je bio asistent / knjigovođa Nikole Tesle.

(Recimo, da je Scheriff rođen u Njemačkoj, bi li to na svu ovu misteriju bacilo malo više svjetla? Vjerojatno bi, da postoje takvi dokumenti, no poznato je da su takvi ljudi koju su radili za nacističku stranku uglavnom imali sve dosjee i podatke o svom podrijetlu uništene i izbrisane – no nakon što dalje ispitamo ovu nepoznanicu i nakon što dalje pročitate ovaj tekst, otkrit ćete da i te kako ima veze s obitelji Bush.)

Ukratko, Otto Skorezny je tvrdio kako je pravi identitet Georgea H. W Busha, zapravo George H. Scheriff Mlađi, te da je on sin ilegalnog imigranta iz Njemačke, Teslinog knjigovođe / asistenta Georgea H. Sheriffa Starijeg! Ovo vrijedi više od tisuću riječi: No to nije jedina bomba koju je Otto Skorzeny izbacio iz sebe tog dana 1999.

Skorzeny je iza sebe ostavio punu kutiju cipela s fotografijama koje su pokrivale više od 60 godina njegove povijesti, među njima su bile osobne fotografije Skorzenyja, on ih je sve opisao Bermanu do detalja.

Cijeli niz fotografija pokazuje mladog i nadmenog Skorzenyja u punoj ratnoj uniformi nacističkog SS-a, snimljen je i do svoga Führera Adolfa Hitlera. U toj kutiji su i fotografije Reinharda Ghelena (SS ubojice i špijuna), doktora Josepha Mengelea (Anđela smrti), Martina Bormmanna (Hitlerovog pomagača i SS ubojice).

Eric “Orion” Berman je u intervjuu koji je dao uživo za Republic Broadcasting Network 17. siječnja 2006. detaljno objasnio sljedeće:

“Skorzeny je umro 31.prosinca 1999. Njegovo tijelo je kremirano, imam kopiju njegove smrtovnice, i vidio sam njegov pepeo. Poslije rata, on je pomogao George Bushu da utemelji CIA-u kroz operacije Paperclip i ODESSA.”

Berman je napomenuo kako je Skorzeny oslobođen od optužbi na suđenju nacistima u Nirnbergu i da je on u CIA-u uspio ubaciti preko 50 tisuća nacističkih ratnih zločinaca, te da u SAD nisu samo dovodili raketne znanstvenike poslije II svjetskog rata.

Berman je Skorzenyja opisao kao vrlo fokusiranog i lucidnog starca od 90 godina, i da je u tim godinama još uvijek bio jako mobilan. Tvrdi da je mogao bez problema da šeta uokolo i da je imao impresivnu pojavu i najveće ruke koje je ikada vidio u životu. Bio je visok 193 centimetra.

Kada su Bermana zapitali kako je moguće da mu je Skorzeny povjerio takve informacije, on je odgovorio sljedeće:

“Bio sam s jednom od njegovih kćeri. Kao prvo, moram reći da je on jasno znao da sam ja Židov. Ja sam iskren momak, i on je smatrao kako ću ja zaista pokušati učiniti nešto po njegovom pitanju i kako ću ga izvesti pred pravdu, kako ću napraviti nešto po pitanju nacističkog ratnog kriminalca. Njegov cilj je bio. On je mislio da su ga zeznuli Bushovi, to jest George Bush za velike sume novca tijekom svih ovih godina. Ovo je bio njegov pokušaj da se konačno s njima obračuna. “

Skorzeny i Bush

U Tesla Tech Inc. Magazinu broj četiri, od 03.08.2006. izašao je biografski tekst o Nikoli Tesli, pod nazivom: “Extraordinary Technology,” (Nevjerojatna tehnologija), u njemu je Dustin Wallace pisao o Teslinom djetinjstvu, o nekim njegovim izumima i njegovim posljednjim danima.

Wallace na stranici 21-22 piše sljedeće:

“Članovi kraljevske obitelji predratne Jugoslavije su se susreli s Teslom u jesen 1942. No, ipak s Teslom se srela i tajnica Charlotte Muzar, ona je nakon susreta s Teslom izjavila kako joj se čini da neće preživjeti narednu noć.

Jedan drugi Teslin prijatelj Kenneth SWEZEY je posjetio Teslu u isto vrijeme i, “primijetio” kako se Tesla hrani samo s malo “Nabisco” keksa i toplog mlijeka.

Bilo je sasvim očito da se Tesla približava kraju života. Do kraja prosinca 1942. Tesla je započeo niz susreta s agentima vlade SAD-a kako bi s njima podijelio neka od svojih najdelikatnijih otkrića. Ti su ljudi uzeli mnoge od njegovih dokumenata kako bi ih snimili na mikrofilmove.

Tekst nastavlja dalje ovim podacima:

“Nakon Tesline smrti, Ured SAD-a za Vlasništvo Stranaca ili” United States Office of Alien Property “je pod instrukcijama FBI-ja konfiscirao sve Tesline dokumente i njegove osobne stvari. Ovo je bio vrlo interesantan manevar ako se uzme u obzir da je Tesla bio američki državljanin. “

Važnost ovog naoko benignog opisa Teslinih posljednjih dana i intervencija koje su uslijedile nakon njegove smrti nas dovode u izravnu vezu s navodima Otta Skorzenyja. Kako je sam Skorzeny detaljno objasnio bremañ njegove veze s HW Bushom (Georgeom H. Scheriffom Mlađim) u organiziranju CIA-e tako što su apsorbirali nacističke SS agente, on je sam priznao:

“Da je zajedno s Reinhardom Ghelenom ubio Nikolu Teslu 06. siječnja 1943. tako što su ga zadavili / ugušili. “

Prije samog ubojstva Skorzeny i Gehlen su “naširoko i detaljno pričali s Teslom o njegovim najnaprednijim tehnologijama i nakon ubojstva su ukrali nacrte Teslinih najboljih i najtajnijih izuma.”

S pravom se pitamo da li su to “vladini agenti” o kojima je pisao Dustin Wallace?

Vrijeme posljednjeg posjeta Georgea Scheriffa Nikoli Tesli je također posebno sumnjivo.

Skorzeny nije stao samo na ovim otkrićima koja su mu “olakšavala dušu.” On je opisao veze s Frankom Edwardom, iz južne Floride (Breman tvrdi da izostavljanjem cijelog prezimena štiti Skorzenyjevu kćer), te veze s Reinhardom Ghelenoim, to jest Hankom Janowicz iz Waynea, NJ i doktora Josepha Mengelea, to jest Stevena Rabe.

Berman je na to rekao sljedeće:

“Gehlen je FBI upozorio o Skorzenyju koji je otkrio svoj pravi identitet i mjesto, nakon toga se Gehelen (Janowicz) sakrio.

Mengele (Rabel) je uz pomoć serije hormonskih injekcija koje usporavaju starenje, crne perike i “kanibalizma” održao svoj mladenački izgled. “

Nakon što je istražio i potvrdio neke od Skorzenyjevih navoda, Berman je kontaktirao Ministarstvo pravosuđa SAD-a kako bi ih obavijestio da se određeni nacistički špijuni kriju unutar određenih frakcija tajnih agencija SAD-a, naročito unutar CIA-e.

“Moje misli su bile, da trebam ove tražene naciste, ratne kriminalce, ubojice iz holokausta i teroriste da dovedem pred lice pravde.

Želio sam kontaktirati vladu SAD-a i reći im:

“Hej ljudi oni su još živi.”

Želio sam pravdu. To je bila moja jedina namjera. Prvo sam pokušavao kontaktirati Eli Rosenbauma koji je šef odsjeka odjela za specijalne istrage Ministarstva Pravosuđa. No na kraju su oni mislili kako je riječ o prevari i rekli su mi kako griješim, i da je CIA otkrila kako su svi oni mrtvi. To je sve što su mi rekli, i naravno, da ja nisam u pravu. “

Svojevremeno je Idaho Observer 2007. godine, do detalja objašnjavao koliko se smrt Nikole Tesle i njegova najvažnija otkrića još uvijek dobro kriju od javnosti, zajedno s političkim igrama u vrhu SAD-a i svjetske piramide vlasti. Sasvim nam je jasno koliko ovi tekstovi mogu liče na “teorije zavjere” i koliko mogu stvoriti kontroverzi. No, previše nas detalja iz Teslinog života i djela, a i njegova smrt u krajnjem siromaštvu, tjeraju na pomisao da istina možda uopće nije daleko od napisa u ovim tekstovima.
 
NoviSvjetskiPoredak.com