Da rat između Sjedinjenih Država i ostalog svijeta već traje i da su neprijatelji Washingtona sve opasniji, postoji mnogo dokaza. Jedan od novih američkih rivala je i Europska unija. Naime, postoje pokazatelji da se strazburški “Babilonci” pokušavaju osloboditi američkog tutorstva.

Ljudi koji su skloni vjerovanju u postojanje zakona “sjetve i žetve”, poslije svega što je SAD učinila svijetu, uzimaju u obzir i kletvu poglavice indijanskog plemena Ondanga. Poglavica, profesor na jednom američkom sveučilištu, optužio je 1996. godine s govornice u dvorani hotela “Omni”, u Atlanti, tijekom godišnje konferencije TV mreže CNN, bijelu Ameriku za genocid nad njegovim sjedilačkim narodom. Poglavica profesor je uputio auditoriju zastrašujuće riječi: “Duhovi naših predaka će vas kazniti. Vi ćete ginuti u tuđim ratovima, umirat ćete od teških bolesti, vaši avioni će padati. Vi ste prokleti! “.

S druge strane, neizbježno osvajanje Istoka u režiji Sjedinjenih Američkih Država je u poodmakloj je fazi. Umjesto vojnih jedinica, u ruskim republikama raspoređene su različite zapadne tvrtke. Uzbekistanski zlato preuzela je američka tvrtka “Newmont”.

Pamuk iz Rusije odvozi jedna britanska tvrtka. Kazahstansko “crno zlato” iz Tengiz-a iskorištavaju “British Petroleum” i američki “Chevron”. Kazahstanski plin odlazi preko “Aequitas”, “British Gas” i “Agip” u Francusku, Veliku Britaniju i Italiju itd.. Prisutni su na Tajvanu i Filipinima, u Južnoj Koreji, Japanu …

Tko će platiti “grijehe protiv Boga”?

Stoga se nameće pitanje da li će Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo uspjeti pokoriti još neosvojene države ili će njihova moć, zbog neprestanog rasipanja energije, u međuvremenu splasnuti. Jer, kako savladati niz: Sirija, Iran, Indija, Kina, Rusija?

Teško je procijeniti koliko je dolara potrebno da bi se srušio koncept privilegirane “isturene obrane”, ali je cijena vjerojatno manja od cijene jedne američke flote, možda manja i od cijene jednog visokoenergetskog sustava kakav je nosač zrakoplova. U svakom slučaju, rijetko tko u svijetu ne zna da je potrebno, da bi se navedeni koncept učinio nemoćnim, angažirati mnogo manje ljudi i sredstava nego što je uloženo u njega i uključeno u njegovu realizaciju. To zna cijela američka nacija. Upravo stoga građani SAD žive u strahu – plaše se osvetnika – budući da pripadaju državi koja je često činila genocidne odmazde.

Da njihova strepnja nije bez osnove, pokazuju riječi talibanskog vođe Mohamed Mula Omar-a izgovorene neposredno poslije terorističkog napada na newyorkške nebodere i Pentagon, u rujnu 2001. godine: “Amerika je vrlo jaka. Čak i ako je dva puta jača, ili dva puta tolika, ona ne može biti dovoljno jaka da nas porazi. Istinski vjerujemo da nam nitko ne može nauditi, ako je Bog s nama”.

Budući da su pripadnici vjerski fanatiziranih snaga mentalno spremni za sve vrste asimetričnih ratova, značajno je, na Zapadu često ponavljano mišljenje, da oni doživljavaju svoju dogmu u svim pojavnim oblicima društvenog života kao nepromjenjivu i nepomirljivu, i da nemaju nikakvog obzira prema razumu, nauci i ljudskom iskustvu. Stoga mnogo znači i analiza uglednog Charles Krauthamera:

“… Ljudi koji imaju volju ubiti na tisuće nevinih dok istovremeno ubijaju i sebe, nisu kukavice. Oni su smrtonosni, opaki ratnici, i treba ih tretirati kao takve. Niti su njihovi akti besmisleni. Oni imaju izvanredan cilj – da osvete navodne povijesne zablude i da bace velikog Sotonu na koljena … “.

Tako su washingtonski “mudraci”, zbog “vitalnih interesa” i primjene “metoda prljavog Harryja”, na temelju kojih se ostvaruju njihovi ciljevi, paradoksalno stvarali za njih vjerojatno nesavladive snage.

Zato nije čudno što su se nakon postavljanja bombe u Oklahomi pojavile tzv. marširajuća milicija. Jedna od njih je Milicija Montane (POM), koja uvježbava svojih 12.000 pripadnika za gerilsko ratovanje i drugu nekonvencionalnu taktiku u okviru priprema za odupiranje neminovnom napadu savezne vlade SAD s namjerom da im oduzme naoružanje i da ih liši neotuđivog prava na nošenje oružja.

Ta milicija, slično michigenskoj, u priručnicima i na druge načine objašnjava kako se izrađuju bombe i bodri istomišljenike da se pripreme za nastupajuću apokalipsu, koja će sigurno zahvatiti Sjedinjene Države kao odmazda za njihove “grijehe protiv Boga”.

Možda je arhetipska, podsvjesna grižnja savjesti razlog što, prema podacima s Interneta 95 % posto Amerikanaca ima probleme sa snom, a 54 % posto ima ozbiljan poremećaj sna. Taj fenomen čini se razumnim, jer ukoliko netko postane moćniji od SAD te uzvrati istim (američkim) pristupom, neće proći mnogo vremena do modeliranja sličnog “obrambenog sustava” s namjerom da se nadvlada i poništi američka svekolika ekonomska, politička i vojna nadmoć.

Uostalom, o postojanom “američkom strahu” najbolji pokazatelj su riječi Tom Ridge-a, ravnatelja za unutarnju sigurnost Sjedinjenih Država, izgovorene 4. prosinca 2001: “SAD je ponovno u stanju maksimalne pripravnosti, zbog informacija da slijedi novi teroristički napadi”.

Apsolutistička i nepromišljena politika

Da rat između Sjedinjenih Država i ostalog svijeta već traje i da su neprijatelji Washingtona sve opasniji postoji mnogo dokaza. Jedan od novih američkih rivala je i Europska unija. Naime, postoje pokazatelji da se strazburški “Babilonci” pokušavaju osloboditi američkog tutorstva.

Naime, povjerenik Europske unije Chris Patten pridružio se Noam Chomskom i nazvao američku politiku u svijetu “apsolutističkom i nepromišljenom”. Ipak, o sve manjoj podudarnosti interesa SAD i Europske unije najpouzdanije svjedoči suprotstavljanje Njemačke i Francuske (i Rusije) ideji SAD da se po svaku cijenu u ožujku 2003. godine napadne Irak.

To suprotstavljanje, po svemu sudeći, može biti presudno za budućnost planeta jer ukazuje na novi balans snaga i nova razmještanja centara moći. Europa je smogla dovoljno snage reći NE! američkom shvaćanju globalizacije.

Demokratski paradoks SAD

Kada se razmišlja o opstanku američkog obrambenog koncepta treba imati u vidu i to da SAD svakodnevno stvara, svakako ne klasične, unutarnje neprijatelje u procesima afrikanizacije, islamizacije i hispanizacije, i da pravi Amerikanci ubrzano nestaju.

Naime, poznato je da se tzv. američka nacija pretvara u multietničko društvo, budući da su 1998. godine prvi put u toj državi hispanskim djeca nadmašila po broju tamnoputu djecu (samo tijekom jedne generacije postotak bijele djece opao je sa 74% na 66% posto od ukupnog broja djece u Sjedinjenim Državama).

Zbog svega toga normalno je što Amerikanci svugdje vide neprijatelje i teroriste i što im je sumnjiv svaki “kupljeni mozak” koji se priklonio Zapadu u “odljevu mozgova”, jer bi u određenoj situaciji mogao osvetiti za štete nanesene narodu iz kojeg potječe.

Svako spominjanje “američke demokracije” podsjeća na “američke demokratske paradokse” i istinu da je washingtonski režim:

1) plašio vlastiti narod famoznim upozorenjem “Rusi dolaze”;

2) uveo doktrinu politički korektnog izražavanja, prema kojoj se zna koje riječi smiju, a koje ne smiju koristiti;

3) izmislio model formiranja nacije u kojem se nacionalno sivilo uspostavlja proporcijalnim priljevom stanovnika iz cijelog svijeta i da kontroliranim prijemom novih državljana stvaraju šablonizirane ličnosti;

4) stvorio tisuće sekti ne bi li raspršili energiju samosvjesnih naroda;

5) dozvolio da FBI i CIA surađuju sa serijskim ubojicama;

6) stvorio međugrađansko nepovjerenje, uvjete za međusobne obračune, praćenja i obmanjivanja i uspostavio unutarnju špijunažu;

7) pod velom “građanskih sloboda i demokracije”, pritajili najgrublji oblik rasizma, diskriminacije i netolerancije;

8.) prisvojio pravo ostalim državama u međunarodnoj zajednici neprestano nameću i postavljaju uvjete za ponašanje i život

9) uspostavio špijunsku kontrolu nad komunikacijama i kripto-sustavima 120 država u svijetu koja obuhvaća i njihove saveznike itd..

Mentalno pripremanje svijeta

Amerikanci su, zapravo, međusobno najsumnjiviji, jer su oni skup tragača za zlatom i “američkim snom” privučen dolarima. Kada bi Amerikance međusobno posvađali, kao što oni zavađaju druge, najvjerojatnije bi imali građanski, vjerski i rasni rat i na nosačima aviona. Isto tako, ne bi bilo čudno da netko odluči na njihove “ulaske u mozak” odgovori ulaskom u njihov mozak.

Na američki razlog i pokušaj da se mentalno priprema svijet odgovorili su mentalni teroristi. Jean Baudrillard, francuski filozof, opisao je u jednoj radio-emisiji ljude bombe. Oni su do 11. rujna spavali u američkim predgrađima, čitali zadatke i proučavali u krugu svoje obitelji one koje će napasti.

Jednog dana probudili su se kao tempirane bombe: “Savršeno vladanje ilegalnim životom je jednako terorističko kao spektakularni čin napada na New York. Jer, ono baca sumnju na bilo koju individuu: Zar bilo koje bezopasno biće nije moćni terorist (svaki avion postaje također sumnjiv) i u suštini to je istina “.

Što će se događati ubuduće vjerojatno nagovještava odluka pedesetčetvoročlanog tijela UN, koje je 8. svibnja 2001. oduzelo Sjedinjenim Državama mjesto u Komisiji za ljudska prava sa sjedištem u Ženevi, a potom i mjesto u Odboru za kontrolu narkotika Ujedinjenih naroda. Još je značajnija činjenica da su članice UN 11. travnja 2002. godine, ratificirale Rimski statut tribunala za ratne zločine koji će goniti sve agresore, optužene za genocid, ratne zločince i zločince protiv čovječnosti.

Statut Međunarodnog kaznenog suda u Haagu stupio je na snagu. Sud će se baviti genocidom, ratnim zločinima, zločinima protiv čovječnosti i, eventualno, agresijama. Rimski sporazum, na temelju kojeg je osnovan sud, stupio je na snagu 1. srpnja 2002. godine. Međutim, Sjedinjene Države i Vijeće sigurnosti UN postigli su 13. srpnja 2002. godine “kompromis”.

Prema tom dogovoru, vojnici SAD bili su izuzeti od suđenja u Međunarodnom kaznenom sudu slijedećih godinu dana. Istog dana američki veleposlanik u UN John Negroponte izjavio je: “Sjedinjene Države nikad neće dozvoliti da sud uhiti ijednog Amerikanca”. Ponovio je to istim riječima i američki predsjednik George Bush Jr. 19. srpnja 2002. godine.

Očekivalo se da će taj sud suditi svima koji se ogriješe o međunarodno pravo, a to znači i Amerikancima. Čak je u intervjuu za španjolski list “La Vanguardia” Javier Solana u vezi s novim kaznenim sudom rekao: “Stalni međunarodni sud za ratne zločine nadležan je i za zemlje koje nisu ratificirale sporazum o njegovom osnivanju”. U stvari, SAD još jednom je potvrdio da ih ne interesura pravo malih zemalja i da negiraju svaku ravnopravnost.

Mada američka administracija priznaje samo svoju moć, očevidno postoje prve naznake da se stvara klima za suprotstavljanje izrođenoj sili. U tom smislu, značajna je i optužba “Amnesty International” da su SAD enklava za zaštitu ljudi koje je počinila zločine u drugim zemljama: “Tamo je zaštićeno više tisuća ljudi koji su osumnjičeni za mučenja, unatoč zakonu usvojenom u SAD 1994. godine, prema kojem se osuđuje tortura “.

“Napad na jednog Amerikanca je napad na sve”

Prihvaćanje neprihvatljivog je rezonski problem. Može se reći da je Donald Rumsfeld razborito rekao: “Ne prihvaćaju svi namjere Amerike i ne poštuju iste vrijednosti”. To je istina, jer mnogi u svijetu tumače američki pristup sigurnosti – “da SAD mora braniti svoj ​​način života, štititi sigurnost svih Amerikanaca i sigurnost svojih saveznika i prijatelja” – kao nastojanje SAD-a da dominira svijetom.

Pod zaštitom svih Amerikanaca i njihovih prijatelja podrazumijeva se da se snage SAD nalaze svuda po planeti. Uostalom, često se objavljuju tumačenja da samo Amerikanci ne žele vidjeti i prihvatiti da su njihovi sugrađani i predstavnici u drugim državama zaštićeniji od svih drugih jer su zaštićeni i kada čine zločine. Nameće se pitanje: čije je stajalište potvrdio George Bush Junior na svoj 56. rođendan kada je izjavio, kao da je smislio iskaz za bilbord: “Napad na jednog Amerikanca je napad na sve”?

Naravno, priča o planetarnom (ne) razumijevanju “američkog paradoksa” tu se ne završava. Naime, da bi ostvarila svoj san, američka administracija je već smislila Strategiju dominacije od 2015. godine. U njoj su razrađene četiri nove operativne koncepcije: dominantni manevar, precizna djelovanja, sveobuhvatna zaštita i fokusirana logistika. Stručnjaci u Pentagonu računaju da će navedene koncepcije odražavati suštinu informatičkog i nanotehnološkog doba u vojnoj sferi. Na taj način, očevidno je, da pokušavaju zadržati ulogu kontrolora svijeta. Pri tome ne brinu da li je riječ o još jednom neostvarivom konceptu. Zar to isto nisu pokušali svi stvaraoci poznatih imperija?

Za rušenje bilo kojeg koncepta – to je prirodni zakon – dovoljno je da se objedini ili stvori kritična masa njegovih protivnika. Neshvatanje i nerazumijevanja nisu specijalitet američkih globalista. Svakodnevno nerazumijevanje je opasno, budući da se izražava na svim razinama i da je uzrok mnogih sukoba, posebno kada je riječ o ratovima i obrani. U svim znanstvenim krugovima postoji tzv. terminološko nerazumijevanje.

Vojni znanstvenici, na primjer, ne mogu dogovoriti što je to strategija i gdje treba taj pojam smjestiti u klasifikacijama. Da li je pojam strategija općenitiji ili posebniji od pojma doktrina?

Na doktrinarnoj razini postoji konfuzija u svezi sadržaja doktrine obrane (državna doktrina). U regulativi su stoljećima izgrađivani i prihvatani modeli često miješani. Čak su i principi postali promjenjivi i nejasni. U praksi ljudi sve manje vode računa o tome što će reći i kaos često počinje od riječi “mi”. Jer, kao što je rečeno, kada nacionalist kaže “mi” misli na svoj narod, a internacionalist i nadnacionalist – na sve građane.

Budući da je riječ o suptilnim rješenjima i nepostojanju ustaljenih i poštovanih principa, očevidno je da slijedi opća pometnja. Uostalom, oni koji sve više imaju problema s nedostatkom znanja pokušat će voditi ratove znanja, koje su prvi nagovijestili Alvin i Heidi Toffler.

Ključ je u neznalicama

“American paradoks” prilikom ostvarenja “američkog sna” postaje svojina svijeta. Problem je to što njegovu suštinu čine sveopće nerazumijevanje, neiskrenost i konfuzija. (Raz) umni ljudi, razmišljajući o nesigurnoj sutrašnjici, imati će i dalje natproblem: kako se neznalicama kaže da su neznalice, kad se u njihovim mozgovima nalazi ključ za razrješavanje paradoksa?

Svi čije su imperije pale nikada nisu shvatili zašto im se to dogodilo baš kada su bili najmoćniji i najpametniji.
 
(vestinet.rs/uredio: nsp)

Teoretičari zavjera i forumaši u regiji već tjednima govore o mogućnosti da iza velikih vremenskih promjena i neprilika, kako na Balkanu, tako i u cijelom svijetu, još jedan puta stoji HAARP sustav

Što je HAARP sustav i kakva pozadina stoji iza njega odlučili smo provjeriti sukladno dostupnim informacijama i literaturi teoretičara zavjere, poput dr. Nick Begich-a, brata poznatog američkog političara hrvatskih korijena i senatora s Aljaske, Mark Begich-a.

HAARP – Program Aktivnog Auroralnog Istraživanja Visoke Frekvencije

HAARP iliti High Frequency Active Auroral Research Program (Program Aktivnog Auroralnog Istraživanja Visoke Frekvencije) po službenom izvješću promatra ionosferu sa željom manipulacije iste zbog kreacije nove generacije radio signala i nadzora planete. Istraživanje je započelo 1993. a prvi službeni signal sa svrhom izmjene ionosfere je došao, što je znakovito, na dan prvog potresa u japanskoj Fukushimi. Cijeli koncept možemo povezati s tri znanstvenika hrvatskog podrijetla – Nikolom Teslom, Andrijom Puharićem i već spomenutim Nickom Begichem.

Nikola Tesla i ionosfera

Već najmanje stotinu godina znanstvenici vjeruju da bi otkriće prirodnih procesa u zemljinoj ionosferi moglo olakšati i unaprijediti komunikaciju, kako međudržavnu tako i interplanetarnu putem SETI komunikacijskih sustava. Prvi koji je došao do zaključka da manipulacija zemljine atmosfere može dovesti do manipulacije atmosferskih prilika i neograničene energije je svima poznati Nikola Tesla. Projekt Colorado Springs je pionirski uradak manipulacije munjama i preteča današnjeg HAARP-a, dok je projekt Wardenclyffe trebao biti konkretizacija svega s velikom antenom, bežičnom električnom energijom i strojem kojeg su Teslini najbliži suradnici nazivali ‘Doomsday machine’ (Aparatura sudnjeg dana).

Iako je prvotni projekt u Coloradu u medijima okarakteriziran velikim neuspjehom Tesla nije tako mislio, a to mišljenje nisu dijelili niti kontroverzni bankar J.P. Morgan i znanstvenik George Westinghouse koji su svim silama željeli novu prezentaciju moći. Poput svojih kolega Rothschilda i Rockefellera financirao je obje strane u tzv. električnom ratu između Tesle i Edisona gdje je navijao za drugonavedenog, no isto tako mudro priznao nadmoć prvoga. Westinghouse je pak novac vješto zarađivao konkretizacijom Tesline izmjenične struje i izgradnjom elektrane na Niagari.

Montauk projekt

Iako pravih dokaza nema, projekt Tesline zrake je započeo već tijekom drugog svjetskog rata, a nastavio se putem tzv. Montauk projekta. Na stotine bivših dužnosnika danas svjedoči tome da je Teslina tehnologija atmosferskih signala korištena kao oružje za manipulaciju ljudskih moždanih valova. Pranje mozga, kreacija savršenih ubojica i ‘gledanje na daljinu’ su logično usmjerenje tijekom hladnog rata, no jedan dio skupine je smatrao da je budućnost u manipulaciji vremenskih prilika i dizajnu katastrofa koje će mijenjati ekonomsku sliku svijeta, balans moći, kao i centralizaciju kontrole. Montauk baza desetljećima je bila skrivana i ignorirana kao stvarna snaga vojske i vlade SAD-a javnosti je potpuno priznata tek sredinom osamdesetih godina, a vrata je otvorila 2002.

Jedno drugo iznimno interesantno istraživanje dolazi u javnost iz samog srca Montauka. Dr. Andrija Puharich, Hrvat po podrijetlu, za američku vladu vrši brojne pokuse na moždanim valovima ljudi, a među njima su najpopularniji Uri Geller i Peter Hurkos koji su ovladali telekinezom. Između ostalog otkriva da ako ljude izložimo frekvenciji od 7,83 Hz, frekvenciji kojom prirodno vibrira Zemlja, ljudi dobivaju samo pozitivne osjećaje. Prepuštanje frekvenciji od 10,8 Hz izaziva nasilje kod subjekata, dok frekvencija od 6,6 Hz stvara depresiju. Te frekvencije se, po njemu, mogu isprovocirati putem atmosferske manipulacije.

1958. savjetnik Bijele kuće za vremensku modifikaciju Howard T. Orville prvi puta spominje službena nastojanja vlade da ‘elektroničkom zrakom ioniziraju ili deioniziraju određeno područje’. Osam godina kasnije poznati znanstvenik Gordon MacDonald meteorološko ratovanje vidi kao ideal budućnosti pošto se ‘malim energetskim resursima mogu pobuditi veliki energetski izboji za napad’. Od tada pa sve do HAARP-a projekt odlazi ‘iza zavjese’, gubi se svaki trag uključenim inženjerima i dokumentaciji.

Eastlund i licenca #4.686.605

Znanstvenik Bernard Eastlund se smatra kreatorom HAARP-a jer ga je 1987. patentirao pod brojem licence #4.686.605 i nazivom ‘Metode i aparati za atmosferske promjene’. Isti čovjek je patentirao i fuzijsku baklju koja bi teoretski mogla razdvajati materijale na ‘korisne’ i ‘smeće’, što bi pomoglo u, recimo, razdvajanju urana iz nuklearnog otpada. Takva baklja bi u kombinaciji sa HAARP mašinerijom doslovno mogla poput neutronske bombe uništavati civilizacije i za sobom ostavljati jedino korisne rude. HAARP službeno počinje s radom 1993., globalna mreža je osnovana 2007., dok je prvi signal u svemir službeno poslan na dan japanske katastrofe.

Mogućnosti koje projekt pruža su gotovo nevjerojatne, kao i implikacije – utjecaj na raspoloženje masa, pranje mozga, snažne seizmičke aktivnosti, superjak radarski signal, nepoznata mogućnost komunikacije, stvaranje supermunja, bežična i nepresušna energija, megatsunamiji, tornado i manipulacija meteoroloških uvjeta, stvaranje superholograma… Čak niti rukovoditelji projekta neće izbaciti neke optimistične primjene – bolji nadzor čovječanstva ili bolja komunikacija u vojne svrhe. Primarni cilj projekta HAARP na papiru bio je da američkoj mornarici omogući sigurnu komunikaciju s podmornicama na svim krajevima planete jer stvaranjem mlaza elektriciteta koji bi iz ionosfere doveo na polarnu kapu formirala bi se vibrirajuća umjetna antena za slanje elektromagnetskih zračenja u bilo koji kraj svijeta.

Begich i mutna pozadina HAARP-a

Dr. Nick Begich prvi je ponudio ‘pravi’ smisao HAARP-a uz konkretne dokaze. On smatra da usmjerena zraka iz različitih postrojenja doslovno prokuhava atmosferu elektromagnetskim svojstvima. Dakle, ovaj stroj čini upravo suprotne funkcije od radio-teleskopa, odašilje signale umjesto da ih prima i time grije ionosferu čime se elektromagnetski valovi odbijaju na određeno usmjereno područje koje je tada podložno manipulaciji. Određeni tajni vojni dokumenti do kojih je autor došao otkrivaju ‘da HAARP koristi ionosferu u tajne svrhe za Ministarstvo obrane’. Jedna od bitnih stavki u službenim dokumentima o ovom projektu (koju možete naći i na službenoj stranici) je ‘(HAARP)… može poslužiti kao alat za geofizičko sondiranje u potrazi nafte, plina i minerala na velikim područjima’. Ostali kritičari poput Clare Zickuhr tvrde da su ova stavka i sve ostale službene samo izlika za vojno ‘grlom u jagode’ pošto po njezinim tvrdnjama niti vojska u startu nije pojma imala koje su sve implikacije ataka na ionosferu.

Sama izgradnja projekta je krenula od strane ARCO Power kompanije koja je kupila patent direktno od Eastlunda. Tada se događa ono što je zapravo posve normalno u svim bitnijim projektima u SAD-u (facebook, youtube, google…). ARCO prodaje svoj udio kompaniji E-Systems, jednoj od glavnih CIA-inih kooperanata, da bi istu otkupio Raytheon koji je Eastlundovom patentu dodao vlastitih dvanaest, čime je HAARP i faktički postao snažan instrument ministarstva obrane. Tim posljednjim potezom projekt je u potpunosti napustio privatni sektor i postao isključivo dio vojne sile te je danas zapravo nemoguće ustvrditi potpuni a i približni opseg djelovanja. Zanimljivo, pri prvotnoj prodaji, odnosno ustupanju prava na projekt, ARCO je ostao vlasnik mogućeg otkrića bežične električne energije putem projekta na što treba svakako obratiti pozornost jer smo možda svjedoci novog monopolista na čelu svjetske energetike. Tako je ARCO od relativno manje poznate niskotarifne naftne kompanije 2004. godine postao dio BP-a (British Petroleum).

Zaključak

Znanstvenici koji sudjeluju u otvorenoj kritici HAARP-a tvrde da ovaj uređaj ima opasno djelovanje po zemljin magnetski omotač i da će sve pokrenuti promjenu polova, a također su uvjereni da mašinerija neće trajno oštetiti ionosferu već mu je ona samo medij ili alatka do pravih namjera koje su višestruke. Ako magnetsko polje promatramo kao paukovu mrežu onda je HAARP poput insekta koji je zabijanjem trese što nedvojbeno ima učinak na površinu i unutrašnje slojeve planeta s kojima je ionosfera u nekoj vrsti simbiotske veze. Dakle, ovako ne bi mijenjali vremenske prilike nego bi stvarali potrese, tsunamije i slične nepogode.

Manjim signalima poslanima u Van Allenov pojas bi pak mogli kontrolirati vrijeme. Stoji li HAARP sustav iza vremenskih nepogoda u regiji vjerojatno ipak nećemo doznati, a analitičari sve vežu uz ‘globalno zatopljenje’. Je li u pitanju zbilja ovaj fenomen, vrijeme će pokazati dok će teoretičari zavjere držati stranu uz HAARP, chemtrailove i ostale više nego kontroverzne vojne i znanstvene projekte.
 
 
(dnevno.hr, youtube.com/uredio:nsp)

banka, banke, krediti, kamata, zajam, otkup zlata, osiguranje, software

Internet televizija i portal World Truth objavila je popis najkontroverznijih svjetskih korporacija koje svojom konspirativnom i agresivnom politikom daju obol konceptu teoretičara zavjere zvanom ‘Novi svjetski poredak’. Popis smo prilagodili sukladno broju tužbi i fatalnosti njihovog djelovanja prema prirodi i čovjeku nauštrb moći i profita. Ovaj popis smo primjenili i na Hrvatsku i ocjenili potencijalnu opasnost od strane ovih kompanija.

Popis najkontroverznijih svjetskih korporacija

Želja za profitom i izbjegavanje osnova radne etike nisu nimalo strani brojnim korporacijama i pojedincima kroz povijest. Iako se takva agresija, bilo nad ljudima ili planetom, danas smatra normalnom zbog kapitala, ovakav način reakcije kad tad će se svima obiti o glavu. Donosimo vam razinu opasnosti koju može imati Hrvatska i njezini građani od strane ovih kompanija. (ocjena 1-5,najmanja opasnost prema najvećoj)

15. Caterpillar Inc.

Kompanija najpoznatija po proizvodnji traktora, kamiona i teških strojeva usko surađuje s američkom vojskom po pitanju vozila, brodova i podmornica. Izraelci pak naručuju zloglasne buldožere s kojima uništavaju palestinska naselja u pojasu Gaze. Najpoznatiji slučaj je onaj kada je pregažena Rachel Corrie, aktivistica koja je stajala u živom zidu ispred doma višečlane palestinske obitelji. Što se zaštite okoliša tiče, tu su poznati kao tvrtka koja najčešće plaća globe i kazne zbog onečišćenja, a danas je vodeći financijer ‘U.S. Global Leadership Coalition’ udruge za lobiranje koja promiče američke interese u međunarodnoj politici. Na taj način Caterpillar monopolistički lakše zauzima nova tržišta razvijenih zemalja.

Opasnost po Hrvatsku: 1/5

14. Smith & Wesson

Najveći američki proizvođač ručnog oružja i manjih strojnica iz Springfielda najpoznatiji je po pištoljima i revolverima, poput legendarnog Magnuma Prljavog Harryja. Kroz povijest je ova tvrtka neizravno zaslužna za milijune žrtava, a predrasuda je da je koriste samo policija i državne agencije. Naime, u studiji najpopularnijeg oružja kriminalnog miljea pobjedu je glatko odnio S&W .38 Special, a šesto i sedmo mjesto je također njihov proizvod. Statistika je poražavajuća i kada se pogleda činjenica da je S&W oružje češće korišteno u kriminalnim radnjama nego u samoobrani. Problem je dostupnost oružja, a S&W očito svoje čini najlakšim za kupovinu. Na ovim prostorima se kupuje najviše rusko oružje, a građani još i od rata imaju previše oružja po kućama, tako da ova kompanija uopće ne predstavlja nikakvu opasnost za Hrvatsku.

Opasnost po Hrvatsku: 1/5

13. ‘Ringling Bros. and Barnum & Bailey’ Cirkus

Grana zabave koja je u Hrvatskoj donekle iščeznula je u Americi zloglasna zbog zlostavljanja divljih životinja. Zanimljivo je da je Američko društvo za prevenciju okrutnosti prema životinjama prošle godine cirkusu platilo čak 9.2 milijuna dolara odštete zbog ‘urote i uništavanja legalnog poslovanja tvrtke’. To dovoljno govori o njezinoj moći, a danas je još više utjeran strah prema borbi s menadžmentom organizacije. Lav Clyde je 2004. umro zbog loše ventilacije u prijevoznom sredstvu, slonove se zlostavlja i trese elektrošokovima, a tragični primjeri su i divljanje slona Tykea na Havajima s mrtvim krotiteljem i napadom na publiku, te stotine mrtvih gledatelja prilikom požara 1944. Da nema ove tvrtke, smatra se da bi cirkus odavno nestao iz javnog života.

Opasnost po Hrvatsku: 1/5

12. Coca Cola

Uz proizvođače cigareta, najomiljenija svjetska korporacija kod širokih masa. Gotovo jedini pravi okršaj vezan uz djelatnost (izuzev aspartamske Cole Zero i Cole Light) ova kompanija održava u Indiji. Tamo su optuživani za uništavanje lokalnih bioraznolikosti, a troše i milijune litara vode dnevno dok deseci tisuća mještana istovremeno tijekom suše nemaju pristupa tekućini. Suočili su se i s optužbama zbog nepravilnog odlaganja otpadnih voda i trideset puta više koncentracije kancerogenih kemikalija. 2001. su optuživani i za unajmljivanje paravojske u Kolumbiji, tuženi su i za nepravilno oglašavanje, no to i dalje ne narušava popularnost diljem planete. Hrvatska je kao bivša socijalistička zemlja prihvatila Coca-Colu, kapitalizam i američki način života – objeručke! Širenjem svijesti o zdravoj prehrani, Coca-Cola u zadnje vrijeme u Hrvatskoj je moglo bi se reći u znatnom gubitku, što se izmeđuostalog može reći i po maloprodajnim cijenama proizvoda ove kompanije. Mogli bi reći da je opasnost prošla.
Opasnost po Hrvatsku: 3/5

11. Phillip Morris

Najveći svjetski proizvođač cigareta svoje proizvode reklamira kao ‘opasnost od raka’ i ‘mogući uzrok za poteškoće u razvoju nerođene djece kod majki koje puše za vrijeme trudnoće’. Dim cigarete sadrži 43 poznata karcinogena uz 4.000 kemikalija i aditiva, uključujući ugljični monoksid, formaldehid, vodikov cijanid, nikotin, amonijak i arsen. Nikotin uzrokuje ovisnost, a čikovi cigareta često dopru do slanih ili slatkih voda gdje ispuštaju štetne kemikalije. Pušenje je možda štetno za zdravlje, ali je svakako dobro za imidž.

Opasnost po Hrvatsku: 3/5

10. DeBeers

Ukoliko isključivo gledamo destrukciju zbog profita, DeBeers je na samom vrhu popisa. Afrički ‘krvavi’ dijamanti njihov su djelokrug i pri tome doslovce ‘gaze’ sve pred sobom. UN im je tek 2000. godine počeo otežavati djelatnosti nastale na temeljima i radu kontroverznih magnata Cecila Rhodesa i Ernesta Oppenheimera s početka prošlog stoljeća. Otvoreno financiranje terorizma u Angoli, Sierra Nevadi i Kongu, nasilno uklanjanje lokalnog stanovništva s dijamantnih nalazišta u Botswani i monopol na cijene dijamanata samo su neki od čitavog niza kontroverzi što okružuju ovu multinacionalnu kompaniju iz najgorih noćnih mora.

Opasnost po Hrvatsku: 1/5

9. Halliburton

Tvrtka o kojoj dovoljno govori činjenica da joj je bivši CEO Dick Cheney, a današnji David Lesar, osoba koja je zbog uspješnog poslovanja tijekom invazije na Irak dobila bonus od frapantnih 42 milijuna dolara. Naravno, djelatnost joj je iscrpljivanje nafte, a posao su preko Cheneya dobili kao ‘nagradu novoj iračkoj vlasti i pomoć pri pumpanju i distribuciji’. Kao sukob interesa nije prepoznata niti odšteta za odlazak novopečenog potpredsjednika SAD-a od 36 milijuna dolara koji je odmah po napadu na Irak zbog oružja za masovno uništenje posao uručio svom zadnjem poslodavcu. Tužbe prema Cheneyu zbog korupcije KBR i Halliburton platili su Nigeriji iz vlastitih sredstava, priča se o umiješanosti u ekološku kataklizmu u Meksičkom zaljevu, a svoje radnike u Iraku su često prepuštali silovanjima i napadima na konvoje kamiona.

Opasnost po Hrvatsku: 1/5

8. Nestle

Tvrtka poznata po Nescaféu, Kit-Kat-u, Nesquiku i zločinima protiv prirode i čovjeka. Uništavanje prašuma u Borneu, narušavanje staništa ugroženih orangutana, ilegalna trgovina mlijekom u Zimbabveu, prodaja štetnog mlijeka za dojenčad u državama u razvoju, melamin u kineskom mlijeku, ekomanipulacije i lažna oglašavanja, epidemije Escherichia coli, prisilni dječji rad i izrabljivanja, flaširanje vode i najnovija afera vezana uz konjsko meso samo su dio bogate lepeze optužbi i skandala. Nestle unatoč optužbama odbija odgovornost te nesmetano nastavlja rad bez konsekvenci. Nestle uvozi kakao sa farmi u Africi i Južnoj Americi gdje je radna snaga plaćena dnevno par dolara. Nestle kao EU kompanija je u Hrvatskoj rasprostranjena, i svako malo se proizvodi Nestle-a povlače sa polica.

Opasnost po Hrvatsku: 4/5

7. BP – British Petroleum

Vjerojatno broj jedan u svijetu korporacija ako se priča o nesrećama i velikim aferama. Šesta su multinacionalna kompanija po vrijednosti (iza Exxona, Shella, Wallmarta, Sinopeca i Kineske nacionalne naftne kompanije). 2010. su gotovo uništili Meksički zaljev uz ‘masakriranje’ flore i faune, a u brojnim nesrećama stotine radnika su kroz desetljeća izgubili živote. Poznati su i kao najveći onečišćivači okoliša, puštaju otrove i toksine u zrak, bacaju toksične otpade na Aljasku, a uz to sve plaćaju paravojske i milicije u nestabilnim državama za čuvanje naftnih nalazišta. Uz sve to plaćaju političke kampanje, na lobiranje troše desetke milijuna dolara, te ih se često optužuje za manipulacije cijena naftnih derivata – zaista zavidan broj prijestupa, čak i za korporativni milje.

Opasnost po Hrvatsku: 1/5

6. Pfizer

Teško je pričati o zloglasnim korporacijama, a u izbor ne ubaciti farmaceutsku mašineriju. Pfizer je najveća svjetska farmaceutska korporacija, a 2009. je aktivno sudjelovala u najvećem zdravstvenom skandalu u povijesti SAD-a. Tada su platili i najveću odštetu u povijesti zbog ilegalne trgovine lijekovima. Poznati su i po pokusima u Nigeriji gdje su, nezadovoljni životinjama kao ‘pokusnim kunićima’, za daljnje eksperimente upotrebljavali djecu. Deseci malih Nigerijaca su odmah umrli, a ostali su zbog lijeka trovafloxacina ostali mentalno i fizički zaostali. Ranije su optuživani i za kreiranje tajnih GMO virusa, a poznati su i po uništavanju okoliša (u čemu su među deset u SAD-u) dok političku podršku osiguravaju već uhodanim principom – sponzoriranjem kampanja i lobiranjem. U Hrvatskoj je ovo jedna od najvećih farmaceutskih kompanija zajedno uz švicarski Novartis.
Opasnost po Hrvatsku: 4/5

5. Tyson

Drugi najjači svjetski proizvođač piletine, govedine i svinjetine, iza brazilskog JBS-a. Čitav niz afera ih svakodnevno potresa, a možemo izdvojiti očajne uvjete uzgoja, brutalna klanja i plinske komore u kojima dnevno umire stotinjak tisuća životinja, uporabu antibiotika, steroida i GMO hrane kao prehrane, odbijanje testiranja mesa, uništavanje okoliša i zagađivanje otpadnih voda, iskorištavanje ilegalnih doseljenika, zaraze salmonelom itd. Uz sve to optuživani su i za trovanja čitavih sela amonijakom – gotovo nevjerojatan niz prijestupa koji bi se doslovno mogao nastaviti unedogled. Ukoliko TTIP sporazum dođe na snagu, Hrvatska bi mogla pretrpiti velike posljedice preko uvoza hrane iz SAD-a, koja je većinom GMO, ili je hranjena GMO hranom radi uzgoja. Ocjena opasnosti će tada biti puno veća.
Opasnost po Hrvatsku: 1/5

4. Monsanto

Kada je Monsanto relativno nisko plasiran s obzirom na medijsku eksponiranost afera, onda možete pretpostaviti kakve su tek korporacije na zlatnom postolju. Zanimljivo, kada ovu korporaciju provjerite na Wikipediji, gotovo 80% cijelog teksta otpada na kontroverze. U čitavom moru protuzakonitosti vrijedi istaknuti plasiranje neprovjerene GMO tehnologije na tržište, korupcija i lažiranje znanstvenih eksperimenata i zakonodavaca, lažno oglašavanje, uništavanje biološke raznolikosti i poljoprivrednih zemljišta, prodaja ‘terminator’ sjemena, prodaja zloglasnog ‘Agensa Orange’, bacanje visokotoksičnog otpada u okoliš, devastacija podzemnih voda, odlaganje žive u usjeve, manipulacija farmerima i brojnim samoubojstvima, iskorištavanje djece i roblja… Gotovo je bespredmetno dalje nabrajati, a djeca ovu tvrtku obožavaju zbog financiranja Disneylanda diljem svijeta – zaista odvratno i perfidno! U Hrvatskom kao i u svim zemljama Balkana su se počele otvarati podružnice kompanije Monsanto, GMO sjeme se donira poplavljenim područjima….itd. Vrlo agresivna kampanja.
Opasnost po Hrvatsku: 5/5

3. Dyncorp

Privatna vojna kompanija koja 96% poslova dobiva od američke Vlade – samim time štite američke interese, obavljaju prljave poslove, a SAD svu krivnju prebacuje na njih. Moderni plaćenici tako su u Bosni optuživani za seksualna podvođenja i pedofilske lance, u Iraku djeluju gotovo samostalno te troše američki državni proračun bez pravdanja, brutalno se odnose prema domicilnom stanovništvu u siromašnim državama gdje ratuju protiv pobunjenika ili vlasti, ovisno o isplati, a tuženi su čak i za špricanje lokalnog stanovništva štetnim herbicidima. Kako im djelatnost nije ni najmanje transparentna, teško je utvrditi dokle seže njihova samostalnost, ovlasti i paravojna aktivnost. Svjetski su broj jedan kada su u pitanju direktni okršaji s ljudima. Hrvatska kao članica NATO saveza uskoro može očekivati više vojnih baza i utvrđivanje NATO granice prema Rusiji.

Opasnost po Hrvatsku: 3/5

2. Exxon Mobil

Najbogatija, najutjecajnija i najmoćnija korporacija na svijetu direktno je naslijeđe Johna D. Rockefeller-a i njegove kapitalističke ekspanzije. Poznati su po najvećoj naftnoj havariji iz 1989. kada je isteklo jedanaest milijuna galona nafte u Kanalu Princa Williama na Aljasci pri čemu je uginulo čak 250.000 ptica, a sudstvo SAD-a je Exxon primoralo na plaćanje smiješnih 500 milijuna dolara odštete. Nešto manje katastrofe prouzročili su u Brooklynu, Baton Rougeu, rijeci Yellowstone i brojnim drugim lokacijama. Šesti su zagađivač atmosfere u SAD-u, jedan su od najvećih krivaca kada se priča o ljudskom faktoru u globalnom zagrijavanju, a najveći su financijeri pokreta i studija koje osporavaju globalno zatopljenje. Poznati su i po brojnim incidentima u kojima su unajmljivanjem lokalne vojske (poput indonezijske) stvorili nekontrolirane grupacije koje su silovale, mučile i ubijale po selima. Kada je u pitanju šteta po planetarni ekosustav, Exxon gazi konkurenciju. U Hrvatskoj Exxon nije toliko popularan osim po bušenju nafte u Jadranu, no i u budućnosti možemo biti mirni od strane ove kompanije jer se za ovo područje bore isto tako i ruske kompanije, te europske.

Opasnost po Hrvatsku: 3/5

1. Chevron

Teško je zamisliti da može postojati i gore od do sada nabrojanog, ali je tu Chevron da demantira. Ova multinacionalna kompanija doslovce je upropastila čitavu državu Ekvador gdje je kroz dvadeset i jednu godinu osamnaest milijuna galona toksične vode pustila u prašume, uništavajući na svom putu floru, faunu, živote lokalnih farmera i njihovih potomaka kroz sve buduće generacije. I u SAD-u su odgovorni za uništavanje vodnih zaliha u Kaliforniji, a u Nigeriji su platili miliciju da masakrira prosvjednike zbog demonstracija oko zagađenja okoliša i zraka. Na kraju su im i spaljena i sela da bi se lakše prikrili tragovi njihovog postojanja. Kroz povijest su osuđivani za urote oko promjena legislative da bi gradovi prešli na veće potrošače benzina u javnom prijevozu, u Indoneziji su zatajili milijarde dolara poreza, korumpiraju i lobiraju protiv ekoloških automobila te onemogućavaju razvoj tehnologije suprotan onom kojeg prodaju, lažiraju razvoj i primjenu tehnologije protiv zagađenja, zapalili su najveći nacionalni park na Bangladešu, odgovorni su za naftnu havariju kod Rio de Janeira, uplatili su Republikancima za kampanju 2.5 milijuna dolara… Nakon ovog nabrajanja nema niti potrebe zaključiti ili analizirati izbor.

Opasnost po Hrvatsku: 1/5

 
 
(blog.vecernji.hr/uredio i analizirao:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12938"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata

Sve veći broj autora ističe da kapitalističko društvo ne prati ekonomske promjene i da previše novca u premalo ruku svima donosi financijsku nestabilnost. Jedan od direktora “Goldman Sachs-a” potvrdio je to kada je za “NYT” otkrio mračne tajne najmoćnije investicijske banke.

Ni tri godine nije prošlo kako je kontroverzni Michael Moore snimio dokumetarni film “Kapitalizam, ljubavna priča” o previsokoj cijeni kojom Amerikanci plaćaju ljubav prema kapitalizmu i pohlepi kapitalista kao uzroku ekonomske krize, da bi se o istoj temi nedavno debatiralo u Davos-u.

Osnivač tog elitnog kluba i njegov izvršni direktor Klaus Schwab otvoreno je rekao da kapitalizmu u sadašnjem obliku nema mjesta u današnjem svijetu.

“Moramo riješiti pitanje kako ekonomski rast bude od koristi svima, što podrazumijeva i preispitivanje kapitalističkog sustava”, istaknuo je Schwab.

Podaci pokazuju da se u svim velikim gospodarstvima, unatoč krizi, bogata manjina i dalje bogati na štetu siromašne većine. Selidba kapitala po svijetu i špekulacije na globalnom tržištu izazivaju financijsku nestabilnost svima.

Jedan od direktora “Goldman Sachs-a”, podnoseći ostavku, napisao je da je ta investicijska banka najotrovnije okruženje koje je ikad vidio, gdje klijenti služe samo da bi se na njima zaradilo.

U prošlosti se, međutim, govorilo da se kapitalist može tolerirati samo dok njegova zarada doprinosi društvu, jer je njegovo pretvaranje u profitera udarac kapitalizmu.

Kako objašnjava profesor Kosta Josifidis s Ekonomskog fakulteta u Subotici kapitalizam je sustav utemeljen na konzumerizmu, što znači da se mora trošiti. Zbog toga, prema njegovim riječima kapitalizam ne može dugo opstati u uvjetima stalnih visokih stopa nezaposlenosti.

Ipak, smatra Josifidis, kapitalizam nema alternativu, ali mora biti primjeren čovjeku, što se može postići samo putem sustavnih i normativnih promjena.

Prema njegovim riječima bogati će se mijenjati samo kad budu shvatili da moraju mijenjati, jer imaju dovoljno moći i utjecaja da taj proces uspore i odgode.

“Pogledajte samo odnos snaga u američkom Kongresu. Pogledajte kako se republikanci bore da ne daju da se oporezuju oni koji imaju prihode veće od 250.000 dolara “, objašnjava Josifidis.

Nezadovoljstvo nepravednim ponašanjem kapitalističke elite širi prosvjede, ali analitičari ukazuju da postojećim pokretima nedostaju čvršća organizacija i ciljevi da bi imali pravu snagu utjecati da u svijetu bude manje nepravde.

Antikapitalistički stavak

Schwabov antikapitalistički stav izazvao je čuđenje jer je on poznat kao zagovornik slobodnog tržišta koji je posvetio život okupljanju poslovne i političke elite.

Schwab je u intervjuu za AP iskazao i neuobičajeni pesimizam.

“Duboko vjerujem u slobodno tržište ali ono treba služiti društvu”, rekao je Schwab.

Schwab je kazao i da se “moralni kompas” svjetske biznis elite i političkog kruga mora ponovno postaviti.

Schwab se založio i da čelnici i vlade obrate više pozornosti na zapošljavanje, da se koncentriraju na talent umjesto kapitalizma i na ponovno zadobijanje povjerenja javnosti.

Inače, najnovija istraživanja tvrtke sa ispitivanje javnog mnijenja Edelman pokazuju da pada povjerenje u vlade i tvrtke da će uspjeti riješiti probleme.

Direktore vodećih svjetskih kompanija najviše brine europska dužnička kriza.

Očekuje se da će u 2013. kineska, brazilska i druge ekonomija biti u brzom razvoju i dalje bilježiti snažan rast dok će se SAD i Europa i dalje boriti sa problemima koji su posljedica kreditne krize iz 2008, uključujući visoku nezaposlenost.

Takvi stavovi u javnosti pridonose mišljenju da su svjetske ekonomske nedaće veće nego što su financijski stručnjaci predviđali u prethodnim godinama.

“Bili smo preveliki optimisti” priznao je Schwab.

Da li se državni kapitalizam Kine i Rusije pojavljuje kao model?

Je li kapitalizam podesan za 21 stoljeće? Ako jeste, koliko mora promijeniti?

Najbogatiji i najmoćniji ljudi svijeta suočit će se s izazovom da nije riječ samo o globalnoj ekonomskoj krizi, već i krizi globalne politike.

“Da li kapitalizam funkcionira? Da li će ekonomije ponovo rasti? Da li je zapadni model i dalje funkcionalan “, pita se John Griffith Jones, predsjedavajući britanskog i europskog ogranka revizorskog giganta KPMG.

“Vrlo sam zainteresiran da čujem da ljudi o tome razgovaraju”,   kaže Griffith Jones.

Jones ukazuje na potrebu da se pronađe “koncept odgovornog kapitalizma” i brine ga to što, to vjerojatno neće biti jasno ljudima diljem svijeta.

Profesor Schwab je još izravniji: “Kapitalizmu u sadašnjem obliku nema mjesta u svijetu oko nas”. On ističe da bi rješavanje problema u kontekstu zastarjelih i odumirućih modela samo bi još više produbilo ponor.

“Nalazimo se u eri temeljnih promjena koje hitno zahtijevaju nove načine razmišljanja umjesto uobičajenih. Imamo opću krizu morala, nismo voljni da investiramo u budućnost, podrili smo socijalnu skladnost i u opasnosti smo da u potpunosti izgubimo povjerenje budućih generacija “, upozorava Scwab.

Zaista, prema globalnom istraživanju, koje je nekoliko dana uoči početka Foruma sproveo Edelman, zabilježen je drastičan pad javnog povjerenja, ne samo u poslovnu elitu, već prije svega u vlade diljem svijeta.

Davos na specifičan način pokazuje da su ožiljci ekonomske krize u posljednjih četiri godina i dalje bolni, čak i za vrlo dobro plaćene poslovne lidere.

Eurozona, financijski sektor, siromaštvo, nejednakost, odgovornost korporacija i uspon Kine.

“Dobre vijesti”

Postoji opasnost, smatra David Jones, izvršni direktor francuske reklamne kompanije Havas, da usred svih sumornih vijesti, budu slučajno ignorirane dobre.

Vjerujem da neće biti tako kataklizmično kao što mnogi predviđaju “, ukazujući na snažan rast Kine i Indije, kao i nekoliko ohrabrujućih vijesti u posljednje vrijeme iz eurozone.

“Međutim, postoji tendencija da će jedna tema dominirati svim ostalim”, dodaje Jones.

Globalni lideri znaju da moraju uložiti ogroman napor da bi povratili povjerenje ljudi kojima upravljaju. Jonesa brine da ključna pitanja, kao što su nezaposlenost mladih i globalno zagrijavanje, mogu ostati po strani.

Zbog fokusiranja isključivo na krizu, tvrtke također mogu zanemariti da se način poslovanja fundamentalno mijenja.

Jones to naziva “epohom štete”, u kojoj “društveni mediji stvaraju svijet radikalne transparentnosti. Bilo da ste lider arapske zemlje, šef British Petroleuma, modni dizajner loših manira ili nogometaš – u osnovi vidimo svakog dana na dijelu moć ljudi utjecati na čelnike da se ponašaju onako kako bi oni željeli “.

Kriza globalne politike, a ne samo ekonomije

Godinama je forum u Davos-u demonstrirao povjerenje u biznis, nagovještavajući širenje globalizacije i neoliberalnih, tržišnih vrijednosti u sve povezaniji i međuzavisnijem svijetu, piše  Ishaan Tharoor u blogu u portalu i novinskoj kući The Time.

Bankari, intelektualci, izvršni direktori, političari predstavljali su elitu, koja čini jedan postotak svjetskog stanovništva – lidere planete koja se mijenjala s bezgraničnim optimizmom o mogućnostima progresa, bez obzira na zapomaganja antiglobalističkih prosvjednika koji su držani na marginama Svjetskog ekonomskog foruma.

U izvješću samog Svjetskog ekonomskog foruma se oštro upozorava “da je posijano ‘sjeme distopije’ (teškoća) na različitim kontinentima, jer sadašnji fiskalni i demografski trendovi mogu dovesti u pitanje dobiti koje je omogućila globalizacija – i dovedu to toga da nekada bogate države klize ka bezakonju i nemirima “.

Međunarodna nevladina organizacija Oxfam objavila je prošlog tjedna izvješće u kojem se ukazuje na dramatičan rast nejednakosti u posljednjih 20 godina u svakoj većoj zemlji – članici G20.

“Podaci raspršuju mit da vlade mogu čekati dok najsiromašniji osjete dobiti od ekonomskog rasta. Previše kreatora politike zanemaruje interese siromašnih. To ima pogubne posljedice, ne samo na živote siromašnih, već i naše prirodne resurse i ekonomski prosperitet u cjelini “.

To je izazvalo masovne prosvjede protiv mjera štednje u Europi kao i akciju “Occupy Wall Street” u SAD. Dok je nezadovoljstvo naroda zbog ponašanja poslovne i političke elite potaknulo globalne prosvjede, to je vodilo nacionalističkoj reakciji na domaćoj sceni čime se dovodi u pitanje kosmopolitiski san Svjetskog ekonomskog foruma.

Nedavno istraživanje Pew instituta (Pew) o globalnim stavovima, pokazalo je da 20 godina nakon raspada Sovjetskog Saveza, znatna većina u mnogim bivšim komunističkim državama nije više oduševljena višepartijskom demokracijom i kapitalizmom slobodnog tržišta. Također, sve više se odbacuju učenja neoliberalnih intelektualaca u SAD koji su prije dva desetljeća “trubili” o kraju povijesti i usponu globalnog poretka.

Platforma za “liječenje truleži”

Od Madrida do New Delhija, demokratske vlade se sada suočavaju s izljevima nezadovoljstva. Korupcijski skandali i nesposobna politička vodstva dodatno potiču bijes naroda. Mnoštvo običnih građana, primjerice u Grčkoj, sve su nezadovoljniji jer su njihova demokratska prava i društveni ugovor podriveni zbog hirova i imperativa međunarodnih institucija koje nikome ne polažu odgovornost.

Njemački magazin Der Spiegel ukazuje na značajan zaokret u desno u dijelovima istočne Europe i veliko razočarenje u liberalni projekt Europske unije.

“Nisu u opasnosti samo krhke ekonomije. Mnogim društva u središnjoj i južnoj Europi nedostaje, također, politička i društvena stabilnost. Ova područja su u posljednja dva desetljeća prošle kroz proces neprekidnih reformi i oštrih mjera štednje. Mnogi su iscrpljeni, zbog čega jača demokratski zamor, euroskepticizam i averzija prema nekada obožavanom Zapadu “.  

Mađarski ekonomist Laslo Lengjel ukazuje da ovaj proces u mnogo čemu nalikuje nezadovoljstvu socijalizmom u istočnoj Europi tijekom 1970-ih i 1980-ih godina.

“Postoji opasnost da čitave društvene klase ili regije, kao što su u istočnoj Poljskoj, Slovačkoj i Mađarskoj postanu žrtva beznadežnosti i ekstremizma”, upozorava Lengjel.

S druge strane, tek treba dokazati tvrdnju da će kineska varijanta kapitalizma voditi ka demokratskim reformama.

Britanski Ekonomist (Economist) je objavio specijalan izvještaj o vitalnosti državnog kapitalizma – kakav postoji u autoritarnim državama poput Kine i Rusije, pa čak, u određenoj mjeri, i u demokracijma kao što su Brazil i Indija – s rastućim utjecajem i kineskih državnih kompanija, koji je sve vidljiviji u svakom dijelu planete.

Ova promjena u kalkulaciji i političkom naglasku, ozbiljan je izazov za globalne “dobročinitelje” u Davosu. Sve postaje varljivije i složenije zbog, stječe se dojam, nemogućnosti mnogih demokratskih, liberalnih zemalja da pomire dileme koje proizlaze iz međunarodne krize zajedno s problemima nacionalne politike.

Jedan blogger je napisao na websiteu washingtonskog Instituta za političke studije  (Institute for Policy Studies) da Davos može osigurati ključnu platformu za “liječenje truleži”.

“Summit koji se ne fokusira na rast i konkurentnost, već na praktična pitanja kao što su smanjenje dugova i institucionalne reforme, mogao bi biti dobar početak. Da bi se to učinilo, od presudne je važnosti da se dopre do ‘srži ove distopije’ (teškog stanja) – čak iako to podrazumijeva postavljanje teških pitanja i slušanje neugodnih odgovora u velikim financijskim centrima svijeta “.
 
 
(vestinet.rs/uredio: nsp)

Profesor ekonomije na Kalifornijskom sveučilištu Anthony Sutton je u knjizi «Tko upravlja Amerikom?» napisao da je ‘SIDA’ umjetna bolest koju je stvorila vojska SAD-a, kao dio programa za biološko ratovanje, koji je financirao Kongres, a proširili fanatici elite.

U nacionalnom parku Yosemite (država Kalifornija, SAD) neočekivano je došlo do eksplozije nepoznatog hanta virusa – bolesti koja posjeduje visoku brzinu širenja. Od neizlječive plućne infekcije već je umrlo troje turista, a još osmero ljudi je u bolnici, sa sumnjom da su i oni oboljeli od iste bolesti.

Svi umrli su spavali u šatorima na teritoriju parka. Prema informaciji američkih novina USA Today postoji mogućnost od zaraze ovim virusom još 22.000 turista koji su ovog ljeta posjetili Yosemite.

Od njih su 2500 ljudi – stranci iz 40 zemalja, koji su se već vratili u svoje zemlje … Da bi došlo do zaraze dovoljno je da se samo udahne čestica prašine ili da se rukuje s čovjekom koji je inficiran. Pretpostavlja se da prenosioci bolesti mogu biti glodavci – miševi i hrčci.

Prema podacima američkih vlasti, smrtanost ovog virusa dostiže 36%. Primjerice, smrtanost «španjolke» (tj. «španske groznice») koja je pokosila veliki boj ljudi početkom 20. stoljeća je bila 2 do 3%, a smrtnost kuge koja se ne liječi je između 30 i 60 posto.

Novi virus – ubojica je zbog dugačkog inkubacijskog razdoblja skoro nemoguće dijagnosticirati. Simptomi bolesti su vrlo slični običnoj gripi, a cjepiva i načine liječenja suvremena medicina za sada ne poznaje.

Zato zaista čudi reakcija administracije tog nacionalnog parka. Poslije prvih smrtnih slučajeva do kojih je došlo 1. rujna park nije zatvoren, čak njegova uprava nije smatrala za shodno ni da posjetitelje upozori na opasnost.

Park je i dalje otvoren, i u njemu su i sada tisuće turista. Osnovno pitanje čitave ove priče je u tome odakle u parku glodavci, inficirani virusom koji je do tada bio nepoznat, od koga praktički nema spasa? Prema statistici – najmanje jedna trećina svih oboljelih od navedenog virusa će umrijeti.

Da li to može imati bilo kakve veze s nekim od oblika bakteriološkog oružja, koje američka vojska smišlja u dubinama svojih tajnih laboratorija? I, još, zašto se taj virus pojavio baš sada, uoči predsjedničkih izbora u SAD?

Virusi, po pravilu, ne dolaze iz svemira i ne stvaraju se sami od sebe. Pri tom povijest pokazuje do mnogi virusi nose potpuno zemaljsko porijeklo i predstavljaju rukotvorinu. I bez želje – prisjećamo se poznatog hollywoodskog filma «Epidemija» sa Dustin Hoffman-om u glavnoj ulozi.

Radnja je jednostavna: eksperimenti američke vojske se provodi kako bi bio stvoren neizlječivi smrtonosni virus, doveo je baš u SAD do epidemije bolesti koju je on izazvao. Vojska je htjela sakriti dokaze svoju krivnju i spremala se da bombardira grad u kojem je došlo do epidemije, zajedno sa svim njegovim stanovnicima, ali nije uspjela.

Prenosilac bolesti u filmu je bio majmun koji je u SAD dospio iz Afrike, u kojoj je američka vojska vršila svoje strašne eksperimente na lokalnom stanovništvu. Međutim, to je radnja igranog filma, a što se događa u stvarnom životu?

U SAD je ispitivanje prvog bakteriološkog oružja na lokalnom stanovništvu izvršeno još 1763. godine.Tada je zapovjednik tvrđave Fort Bit, pukovnik Buke, kao gesta «dobre volje», poglavicama indijanskih plemena poklonio deke i šatore, uzete iz bolnica u kojima su liječeni ljudi od boginja.

Poslije tog «darova» u državi Ohio je došlo do epidemije čije su žrtve bili Indijanci, koji nisu ništa sumnjali. Prvi ozbiljni eksperimenti s bakteriološkim oružjem su započeti u SAD 1943.godine na poligonu Dahuej, u pustinji države Utah.

Poslije uništenja Kvantunske vojske 1945.godine američki vojnici su iz SAD doveli, umjesto da mu sude za zločine protiv čovječnosti, a «radi širenja eksperimenta», Shiro Ishii-a, japanskog general-bojnika medicinske službe i načelnika «jedinice 731»poznate po zlu .

Zajedno s njim, kao i drugim vojnim zločincima, u SAD su dospjeli i materijali «jedinice 731», zahvaljujući čemu su u «tvornici smrti» blizu Harbina vršena istraživanja i ispitivanja bakteriološkog oružja na živim ljudima, prije svega na sovjetskim zarobljenicima.

Vojna baza Fort Detrick, koja se nalazi u blizini grada Frederick (država Maryland, SAD) je postala glavni centar Pentagona gdje su usavršavani i pronalaženi najrazličitiji izazivači epidemijskih bolesti i virusnih infekcija. Na samom izvoru svega toga je Shiro Ishii i materijali «jedinice 731», koje je on prenio u Ameriku.

U svibnju 1952. godine između američke vojske i CIA je zaključen tajni ugovor po kojemu se Pentagon obvezao predati agenciji CIA sve stečeno iskustvo u svezi s proizvodnjom bakteriološkog oružja, a CIA je, sa svoje strane, preuzela obvezu da pomogne njegovom usavršavanju i ispitivanju .

Zahvaljujući objavljenim dokumentima vojske SAD postalo je poznato da su u veljači 1956. godine u New York-u američke tajne službe, zajedno s Odjelom za specijalne operacije (Special Operations Division, SOD) vojske SAD, koje su bile smještene u Fort Detricku, izvršile tajnu operaciju koja je dobila naziv «Veliki grad».

Njezin cilj je bio da se praktično ispitaju sredstva za bakteriološko ratovanje u uvjetima suvremenog velikog grada. Ispitivanje bakteriološkog oružja je obavljeno na običnim Amerikancima, koji nisu ništa sumnjali.

1955. godine suradnici agencije CIA su u državi Florida izvršili tajni bakteriološki eksperiment. Pomoću prijenosivog uređaja koji je bio maskiran u torbicama i koferima oni su raširili izazivače pertusisa, nakon čega je na Floridi došlo do epidemije te bolesti. 1964. i 1965. godine bakterije otrovne tvari Bacillus subtilis su raširene po Chicagu, San Francisco, pa čak i po američkom glavnom gradu.

Pri tome su u Washingtonu birali mjesta gdje je bilo najviše ljudi, a to su međugradske autobusne stanice i državna zračna luka.

Zadatak je bio da se napravi model širenja infekcija po teritoriju SAD. Kasnije su na američkim stanovnicima, koji nisu ništa sumnjali, izvršili ponovna ispitivanja s virusom boginja, za što se saznalo zahvaljujući istrazi specijalne komisije Senata SAD, izvršene 1975. godine.

Sedamdesetih godina, osim Fort Detricka, istraživanjima bakteriološkog oružja se bavila i biološka laboratorija Vojno-pomorskih snaga SAD u Oakland.u, kemijska korporacija «Britz» u laboratorijima, koje su se nalazile u Pensilvaniji, u podnožju planine Alegani, kao i laboratorij Pentagona kod Baltimorea.

Mnogi eksperimenti sa živim ljudima stručnjaci iz Fort Detrika su od kraja 50-ih godina vršili u Južnoafričkoj Republici, u Louis Trichardt (tamo su 1980 – 1982.godine izbijale epidemije izuzetno opasnih bolesti kao što su kolera, trbušni tifus, poliomielitis, kuga ), kao i na sjeveru Namibije, u koncentracijskom logoru «sa specijalnim režimom» u području, gdje su vojne osobe Južnoafričke Republike ispitivale viruse na ratnim zarobljenicima.

Poznato je da su tijekom rata u Koreji 1950. – 1953. američki vojnici koristili bakteriološko oružje protiv vojske Sjeverne Koreje i kineskih dobrovoljaca. Zbog korištenja tog oružja Vojska SAD-a je i sama pretrpjela gubitke: za godine rata 3 tisuće američkih vojnika je poginulo samo od hanta virusa, koji sada izaziva užas kod turista u Yosemite-a (u ovom trenutku je prebrojano do 20 varijacija hanta virusa).

Glavni ideolog vojno-bioloških programa SAD je bio ministar obrane Robert McNamara, koji je kasnije postao direktor Svjetske banke. On se vrlo aktivno borio protiv «prenapučenosti» Zemljine kugle.

Profesor ekonomije na Kalifornijskom sveučilištu Anthony Sutton je u knjizi «Tko upravlja Amerikom?» Napisao da je «SIDA umjetna bolest koju je stvorila vojska SAD, kao dio programa za biološko ratovanje, koju je financirao Kongres, a pustili fanatici elite radi uništenja jednog dijela stanovništva na svijetu », i da je upravo McNamara bio taj koji je odobrio stvaranje umjetnog virusa AIDS.

U listopadu 1970.godine McNamara je izjavio: «Postoje dva moguća načina pomoću kojih se može spriječiti porast broja stanovništva na svijetu do 10 milijardi ljudi. Ili suvremeni nivo nataliteta treba što prije smanjiti ili suvremeni nivo mortaliteta treba povećati. Drugog puta nema … »U tom smislu nije čudno što su prvi slučajevi SIDE zabilježeni u Africi i na Haitiju – kod “suvišnog” i “besperspektivnog” stanovništva planete.

U srpnju 1969.godine direktor uprave perspektivnih istraživačkih programa u vojsci SAD, doktor McArtur je u svom istupanju pred Kongresom u Komitetu za asignaciju Bijele kuće izjavio: «U toku 5 do 10 sljedećih godina je moguće napraviti sintetski biološki virus koji ne postoji u prirodi i protiv koga je nemoguće  steći prirodni imunitet ».

Krajem 80-ih godina Kongres je publicirao materijal tih govora sa šokantnim priznanjima doktora McArtura o sintetskim biološkim virusima, na kojima se radi u tajnim laboratorijima.

Među «globalnom elitom» je i danas popularna ideja o smanjenju broja stanovništva koji je višak uz pomoć virusa. Njezini predstavnici periodično daju otvorene izjave o tome, da na Zemlji treba ostati oko 500 miliona ljudi. Što učiniti s preostalih 6,5 milijardi – oni ne govore. Ali to je i tako jasno: smanjenje broja stanovnika preko stalnih ratnih sukoba po čitavom svijetu, pomoću gladi i epidemija.

Očigledno je da se i danas radi na pronalaženju novih virusa. Tako se saznalo da dvije skupine istraživača – europska pod rukovodstvom Ron Fouchier-a iz Rotterdama i američka, na čijem je čelu profesor Yoshihiro Kawaoka sa sveučilišta Wisconsin-Madison, umjetno su napravili varijetete virusa N5N1 (ptičja gripa) koji je u stanju da se s jednog na drugog čovjeka prenosi zračno-kapljičastim putem (eksperimenti su vršeni na tvorovima).

Znanstvenici su predali svoje radove najpoznatijim znanstvenim časopisima: Kawaoka – časopis Nature, a Fouchier – u Science. Međutim, krajem prosinca prošle godine Nacionalni znanstveni savjet za bio sigurnost SAD (National Science Advisory Board for Biosecurity, NSABB), je glavnim urednicima oba časopisa i autorima članaka poslao pisma u kojima je zahtijevao da se ti radovi ne objavljuju.

Voditelj NSABB Paul Keim je zainteresiranim medijima objavio zašto je zabranjeno publiciranje tih radova: “Potencijal virusa N5N1 je toliko veliki da ja ne mogu ni pretpostaviti što je sve on u stanju učiniti”, citirala je britanska agencija Reuters.

Keim je podvukao da je na ovoj etapi – novostvoreni virus glavna prijetnja za opstanak čitavog čovječanstva! Novi virus, kako informira Keim, ubija polovicu inficiranih ljudi, a smrtnost je mnogo veća nego kod “španjolke” iz 1918.  – 1919.g. (tada je umrlo 40 milijuna ljudi).

Svoju odluku Nacionalni znanstveni savjet za bio sigurnost je objasnio da ta dva umjetno stvorena u laboratorijima varijeteta mogu dospjeti u ruke bioterorista. Priprema za mogući biološki rat pretpostavlja, to se zna, ne samo postojanje smrtonosnog virusa, već i postojanje cjepiva protiv njega. Ali, o cjepivu rukovoditelj NSABB Paul Keim nije izgovorio ni riječi, očito zato što ona nije namijenjena “običnim smrtnicima”.

U veljači 2009.godine stožer transnacionalne farmaceutske korporacije Baxter koja se nalazi u Austriji, otpremila je u 16 laboratorija četiri europske zemlje 62 kilograma supstance za proizvodnju cjepiva protiv “sezonske gripe”. Tehničar jedne od laboratorija koja je smještena u Češkoj je otkrio da je ta supstanca zaražena sa dva živa virusa gripe.

Jedan virus je bio obični, sezonski, sljedećih karakteristika: vrlo niska smrtnost (ispod 1%), ali vrlo visok stupanj širenja (zaraze). Drugi virus gripe je imao vrlo nizak stupanj širenja (zaraze), ali je smrtnost od njega bila visoka (oko 60%). Očigledno je da se pri kombiniranju ta dva virusa pojavljivala visoka vjerojatnost stvaranja novog virusa koji posjeduje obje bitne karakteristike – visok stupanj širenja (zaraze) i smrtnosti.

Da taj suradnik slučajno nije otkrio činjenicu o širenju zaraze tvari (ili je sakrio informaciju) došlo bi do realne prijetnje izuzetno opasne pandemije, jer 62 kilograma supstance znači nekoliko tisuća doza cjepiva.

Austrijska novinarka Jane Burgermeister, koja je objavila svoju istragu u vezi sa navedenim, poslala je Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) javnu tužbu, kao i Ujedinjenim Narodima i vladama niza zemalja, u kojoj je optužila kompaniju Baxter za “bioterorizam i pokušaj masovnog ubijanja”.

Činjenica da je supstanca bila zaražena, službeno je potvrdila i sama kompanija Baxter. Međutim, bez obzira što istraga nije završena, upravo je toj kompaniji povjereno da napravi novo cjepivo protiv gripe A.

Drugi primjer.

Ekološku situaciju koja je stvorena u Meksičkom zaljevu mnogi klasificiraju kao “državni bioterorizam”. 2010. godine bivši top-menadžer naftne industrije, sa radnim stažom njoj 25 godina, koji je sada zaštitnik prava IanCrane tijekom emisije “Razmjena mišljenja” na radio-postaji «Glas Amerike» je izjavio da ono što se događa u Meksičkom zaljevu predstavlja operaciju radi uništenja stanovništva.

Tijekom programa aktivisti – zaštitnici obalnog stanovništva su izjavljivali da je preko 100 tisuća ljudi u tom dijelu svijeta već bolesno od “zaljevske kuge”, stotine milijuna će se naći u krugu u kojemu ona djeluje, a British Petroleum je platio ogromne iznose da bi se aktivisti omogućili da progovore čitavoj naciji. Američki umirovljeni pukovnik Michael Eduard u veljači 2011. godine napisao članak «Plava kuga Meksičkog zaljeva predstavlja ozakonjeni bioterorizam», u kojemu je naglasio da su se američki stanovnici s juga SAD-a podvrgli «genetsko-inženjerskom biološkom teroru». M. Eduard smatra da će «biološki rat, koji je namjerno izazvan, uskoro postati svjetski, jer se horizontalno prenosivi sintetski geni i po vodi, i po zraku šire bez zvuka. Ta vrsta rata se već počela pojavljivati ​​kod riba, ptica, sisavaca i ljudi ». Plavu kugu iz Meksičkog zaljeva je proglasio  «ozakonjenim biološkim terorizamom».

Prema informaciji M. Eduarda sada su u Meksičkom zaljevu prisutne četiri genetski modificirane bakterije koje su stvorene umjetno. Osipi, potkožni čirevi, obični čirevi, rak, upale pluća, unutarnja krvarenja uz mnoge druge simptome, koje su Amerikanci koji žive u području Meksičkog zaljeva nedavno počeli doživljavati, izravno su povezane s tim bakterijama čija je DNK umjetno modificirana.

M. Eduard je uvjeren da upravo te bakterije koje su predviđene, kako se smatralo – za «gutanje» naftnih mrlja, sada provociraju nepoznata oboljenja, protiv kojih su postojeći anatibiotici praktično bespomoćni. Zašto se svi simptomi koji su otkriveni kod riba i ptica ispoljavaju kod stanovnika obale Meksičkog zaljeva i kod radnika koji rade na čišćenju naftnih mrlja? M. Eduard to objašnjava «horizontalnim prenošenjem gena» – genetskim mutacijama. Odnosno – svi oblici života – od planktona do kitova i ljudi – ovdje su se susreli s istim problemima.

Još jedan slučaj.

Prošle godine u blizini grada Atlante, država Georgia, jedan Amerikanac je otkrio skladište, u kome je Federalna agencija za izvanredne situacije SAD (FEMA), koje je pod upravom Ministarstva za unutarnju sigurnost SAD, uskladištila plastične mrtvačke sanduke različitih dimenzija.

Ukupno između 500 tisuća i 1 milijun njih, pri čemu je u najveći sanduk moglo smjestiti najviše 5 ljudi. Na raspolaganju FEMA-e postoji mnogo zatvoreničkih logora, koji su razbacani po SAD. Do njih vode pruge i automobilski putevi, postoje aerodromi i poligoni za slijetanje i uzlijetanje helikoptera. Logori već postoje u područjima Teksas, Virgina, Maryland, Arizona, blizu Farebanksa (država Aljaska), u kalifornijskoj pustinji Mojave.

Do sada nitko od američkih zvaničnih lica nije razumljivo objasnio što će zemlji toliko plastičnih sanduka i zatvoreničkih logora. Službena izjava je da je cilj projekta priprema za sveobuhvatni rat sa narkotrgovinom, ali nitko u to ne vjeruje, jer borba s narkotrgovinom ne spada u značajke FEMA.

Sve je više izjava da u vojsci SAD, kršenjem Ustava, dolazi do preprofiliranja vojnih osoba na poslove unutar zemlje. Iz dnevnika vojnika koji su smješteni na Internetu, jasno je da su oni u Iraku obučavani vršenju «unutarnjih čišćenja» u vlastitoj zemlji uz konfiskaciju oružja. Navodi se, konkretno, da vojnici u armiji prolaze testove za provjeru svoje psihološke spremnosti ukoliko bude potrebno pucati u svoje sugrađane, uključujući prijatelje i članove obitelji.

Pisac Rend Clifford koji živi u Washingtonu je objavio članak-upozorenja “Ameriko! Imaš se čega plašiti!” («America! Be TrulyAfraid»), u kome je ispričao o skrivenim postupcima vlade SAD i o represijama koje očekuju američki narod. Kada dođe do objave ratnog stanja u ovom trenutku prazni logori, koji su ipak kompletirani osiguranjem, biće spremni «prihvatiti» američke građane koji se ne slažu s vladom.

«Slično nacističkim koncentracijskim logorima, – piše R.Clifford, – logori Federalne agencije za izvanredne situacije će također biti podijeljeni na« crvene i plave linije» : « crveni popis »predstavlja neprijatelje Novog svjetskog poretka.

Dva tjedna prije nego što se uvede vojna uprava oni će biti otpremljeni u logore kako bi odmah bili uništeni. To će biti realni i potencijalni lideri ili aktivisti. «Plavi popis» su također neprijatelji Novog svjetskog poretka, ali nisu vođe. Pošto se uvede vojna uprava ti ljudi moraju biti po logorima, radi njihovog «reprogramiranja».  Oni koji prežive će se uglavnom koristiti kao robovi ».

R. Clifford upozorava da će doći do «rastapanja Sjedinjenih Država kao suverene države u korporativno-fašističkom Novom svjetskom poretku».

Američki pisac također navodi da su «pastori i predstavnici drugih religijskih konfesija obrađivani od strane agenata tajne policije kako bi učili svoje vjernike “poslušnosti vladi” u uvjetima ratnog stanja, po pitanjima vlasništva i oduzimanja vatrenog oružja, pri vršenju programa masovnog cjepljenja i nasilnog preseljenja». Značajno je da se područje gdje se skladište plastični sanduci kod Atlante i Centar za kontrolu bolesti (Center for DiseaseControl, CDC) nalaze na istom mjestu.

Zbog toga, što standard stanovnika rapidno opada, vlasti SAD se pripremaju na moguće antivladine provokacije nezadovoljnih Amerikanaca, naoružanih vatrenim oružjem, a koji ne shvaćaju zašto njihova vlada troši bilijune dolara kako bi spasila bankare, umjesto da pomogne najvećem dijelu radno sposobnog stanovništva.

Najvjerojatniji izlaz iz te situacije za elitu na vlasti SAD postati će uvođenje izvanredne situacije ili ratnog stanja, koje će odriješiti ruke strukturama kao što je FEMA, a koje već mnogo godina uvežbavaju svoje djelovanje u izvanrednim situacijama.

Tada će početi raditi i program reagiranja na izvanredne situacije Readiness Exercise 1984 (REX -84), koji uključuje i samo uvođenje izvanrednog stanja, kao i selidbe stanovništva, uhićenja i zatvaranje onih kategorija stanovništva koje su “sklone bunama”. Da bi se realizirao scenarij, može koristiti biološki napad od strane nekih “terorista”, operacije pod lažnom zastavom (false flag operation).

Smatra se da je uragan Katrina iz kolovoza 2005. godine omogućio Federalnoj agenciji za izvanredne situacije SAD da isproba brzo premještanje velikog broja ljudi u logore, a također i militariziranje posebno poduzetog od strane vojske regije, što je bio posao najamnika privatnih vojnih kompanija (PVK). Konkretno, taj je posao odradila PVK Blackwater, koja se “proslavila” u okupiranom Iraku. Jedino što je ostalo nejasno je kada će se odlučiti trenutak nastupanja trenutka X, i koji će povod biti izabran da bi se u SAD-u uvelo vanredno stanje …

Vraćajući se na razbuktavanje hanta virusa u Yosemite parku može se pretpostaviti da će pred izbore tu temu razraditi ekipa republikanca Mitt Romney-a koja će okriviti administraciju Barack Obama-e da ne poklanja dovoljno pažnje prijetnjama nacionalnoj sigurnosti, između ostalog i onima koje su bakteriološkog karaktera. Mitt Romney će, naravno, izjaviti da je Americi potrebna “čvrsta ruka»” kako bi se kriza mogla preživjeti, a također kako bi se preživjele postojeće prijetnje, a prešutit ćemo da će upravo “čvrsta ruka” otvoriti put ka uvođenju sve bliže diktature Americi …
 
 
(vestinet.rs/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10984"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Jugoslaviju je trebalo podijeliti kako bi imperija Rothschild i ostale mulinacionalne kompanije u raznim oblicima i pod imenina raznih kompanija mogle “kupiti”, instalirati i kontrolirati sve profitabilne poslove na cijelom ovom prostoru.

Marksizam, globalizam, mondijalizam, novi svjetski poredak, liberalizam…sve su to eufemizmi za pojam koji predstavlja nevidljivu imperiju familije Rothschild.

Da bi otkrili pozadinu i uzroke ovih zbivanja, nužno je zaviriti u mračnu povijest hazarske dinastije Rothschild, identificirati agente, sive kardinale, polakomljene političare, kao i mehanizme njihovog djelovanja. Krenimo od Rothschilda, glavnih igrača. Oni su ti koji koji se nalaze na vrhu piramide.

TKO JE DANAŠNJI ROTHSCHILD?

Iako se još od Drugog svjetskog rata, od strane Rothschildovih odjeljenja za formiranje javnog mnijenja, širi uvjerenje da je njihova moć danas beznačajna i da će ostati upamćeni po vinarijama u Francuskoj ili vrtovima i kao filantropi u Velikoj Britaniji, stvarnost nam projicira potpuno dijametralnu sliku. Oslanjajući se na temelje koje su postavili djedovi i očevi, današnji potomci dovršavaju misiju koja traje više stoljeća. Rothschildi predstavljaju danas lokomotivu hazarskog vlaka koji ide ka Rusiji i ogromnim sibirskim prostranstvima.

Taj vlak, koji prolazi i preko Balkana, treba napuniti armijama novoprimljenih članica NATO pakta, koje će se boriti za imperiju Rothschild. Malo je poznato da su Rothschildi skriveni vlasnici američkih Federalnih rezervi, Pariškog kluba, Londonskog kluba, te kontrolori Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke.

1) Lord Jacob de Rothschild.
2) sin Nathaniel
3) Baron David de Rothschild,
4) Sir Evelyn de Rothschild
5) David Rockefeller, Sr. čiji je sin Nick (dok mu je nudio guvernersko mjesto Nevade) rekao filmskom režiseru Aaron Russo-u o 9/11, prije nego što se i desilo.
6) Nathan Warburg,
7) Herr Heinz (Henry) Kissinger,
8 ) George Soros, financijator i manipulator
9) Paul Volcker, globalist i ekonomski savjetnik Zbigniew-u Brzezinski-om
10) Larry Summers, Obamin ekonomski savjetnik
11) Lloyd Blankfein, CEO, Goldman Sachs
12) Ben Shalom Bernanke, šef Federalnih Rezervi,  bankster

CRVENI ŠTIT IZ FRANKFURTA

Da bi bolje upoznali novog kralja i njegove vojvode, pogledajmo osobnu kartu i kronologiju ove dinastije. Sve je počelo krajem 18. st.. od Meyer Amschel-a (negdje Mozes Bauer) Rothschilda.

Rothschildi (Rothschild u prijevodu znači “crveni štit”) su porijeklom iz Frankfurta, ne slučajno, najvećeg financijskog centra u EU. Ono što je vrlo indikativno, je, da se u Frankfurtu nalazi sjedište Centralne Europske Banke i svih vodećih europskih i američkih banaka, koje su većinom pod kontrolom dinastije. Frankfurtska burza (jedna od najznačajnijih u svijetu) je dio “Deutsche Börse” koja je u vlasništvu Rothschilda preko “Childrens Investment Trust” i “Atticus Capital” s jedne strane i svojih podružnica “Merrill Lynch” i “Fidelity Investments”.

O tome tko su Hazari, pisac Dejan Lučić kaže:
Od današnjih Židova 0,90% su porijeklom Hazari. To je jedno tursko-azijsko pleme, koje je primilo židovsku vjeru sredinom 8. st.. Kada im se carstvo u 10. st.. raspalo, naselili su se diljem Rusije i Europe, a kasnije i na američkom kontinentu. Oni su konvertiti i uopće nemaju semitsko porijeklo. Semitski Židovi potječu iz Palestine i njih je otprilike 7 do 10 posto.

Amschel je imao pet sinova, koje je rasporedio diljem Europe. Salomon je otišao u Beč, Karl u Napulj, Nathan u London, James u Pariz a peti sin Amschel je ostao u Frankfurtu.

Sinovi i njihovi potomci su za nepunih dvjesto godina u potpunosti pokorili i podjarmili zapad. Tako su postavljeni temelji “Pax Judaica”. Glavnu riječ vodi englesko-francuski tim Rothschilda na čelu sa Nathanom, sinom Jacoba Rothschilda. Engleski tim predvode vremešni Edmund i Evelyn sa mladim Nathanom, a francuski, Guy Rothschild sa sinovima Davidom i Eduardom.

MAYER SINOVI, ENGLESKI ROTHSCHILD

Engleski ogranak Rothschilda je osnovao Nathan Meyer, treći Amschelov sin. Tijekom 19. i 20. st.. je uspostavljeno jedinstvo britanske krune i ove familije, tako da je novija povijest Britanije neraskidivo vezana za hazarsku dinastiju. Danas, hazarski trijumfijat čine spomenuti Evelyn, Edmund i Nathan.

Edmund Rothschild (1916)
Karijeru je gradio forsiranjem britansko-hazarskih interesa u posljeratnom Japanu. U suradnji sa Winstonom Churchillom je osnovao BRINCO (British Newfoundland Development Corporation) korporaciju u Kanadi.
Edmundova kćer Katrin je žena Marcusa Agiusa, predsjednika “Barclays” globalne financijske grupe (nakon kupnje ABN-AMRO, nizozemske bankarske grupe, ove dvije Rothschildove grupacije su postale jedno tijelo). Marcus se nalazi i na čelu BBC-a.

Evelyn Rothschild (1931)
Kum Crnog plemstva, desna ruka kraljice, vođa Illuminata, vođa internacionalnih cionista, vlasnik Izraela, glavni bankar Vatikana, i kontrolor svjetske opskrbe novcem. Prema Benu Fulford nedavno je ovlasti prenio na Davida Renea De Rothschilda. Sir Evelyn De Rothschild And The Unholy Trinity …
Nakon ujedinjenja engleske i francuske Rothschild financijsko-bankarske grupacije, i ustupanju vodećih pozicija u istim, ostao je na čelu ogromne NM Rothschild & Sons, investicijske banke iz Londona.
Pod kontrolom Evelyn se nalazi štampa (list Economist, Daily Telegraph …)

Osnovao je Asocijaciju za proučavanje povijesti bankarstva i financija sa sjedištem u Frankfurtu.
Posjeduje međunarodnu korporaciju De Beers, jednu od vodećih u oblasti eksploatacije, obrade i distribucije dijamanata.

Sa suprugom Lynn Forester kontrolira “First Mark Communications International LLC”, i “Field Fresh Foods” s indijskom familijom Mittal, koja zapravo ima ulogu zastupnika Rothschildovih interesa i kapitala (velika “Bharti” grupa).

U području politike Evelyn glavni agenti (uključujući i Soroša) su Norman Lamont, Peter Mendelson, Oliver Letwin i Vernon Jordan (svi Hazari!). Lamont utječe na Konzervativnu stranku i potencijalnog premijera Michaela Howarda (Hazar). Bio je ministar financija za vrijeme mandata Margaret Tacher. Sudjelovao je na regionalnim konferencijama zajedno sa Stjepanom Mesićem i Borisom Tadićem. Peter Mendelson je aktualni ministar V.Britanije u EU i blizak je laburistima i Tonyju Blairu.

S druge strane, Vernon Jordan (Lazard banka) je veoma utjecajan u Demokratskoj stranci u SAD (bio je savjetnik Billa Clintona, vodio kampanju za Johna Kerrya 2004. godine). Supruga Lin je financirala predsjedničke kampanje Billa Clintona a takođe je bliska prijateljica Hillary Clinton. Kako Clinton uklanja protivnike …

Također, Evelyn je vrlo blizak sa Vojvodom od Yorka, princom Eduardom (sin kraljice Elizabete), što otkriva samo dio dugogodišnje sprege britanske kraljevske dinastije i familije Rothschild.

Nathan Filip Rothschild (1971)
Otac Jacob Rothschild

Mlađani Nathan je sin Jacoba Rothschilda, od koga je naslijedio bezbroj poslovođa, agenata, utjecaj na vitalne političke, ekonomske, medijske i vojne institucije diljem svijeta, pa čak i Butrint arheološko nalazište u Albaniji …

Kompanije i korporacije “RIT Capital”, “Atticus Capital”, “JNR Limited”, “NM Rothschild”, “Vanco”, “Trigranit”, “British Petroleum”, Rio Tinto su samo dio sredstava koje stoje Nathanu na raspolaganju novom kralju u pohodu na istok. Za tu svrhu, na usluzi su mu, pored zapadne nomenklature u okviru EU, NATO-a, Britanije, brojni financijski i politički operativci diljem Euroazije (Soroš, Berezovski, Đukanović, Mittala …)

FRANCUSKI ROTHSCHILD

David Rene Rothschild (1942)
Francuska dinastija Rothschild, koju je osnovao James Meyer, predstavlja bočnu podršku britanskom trijumviratu. U tom smislu, pojavljuju se David Rene i Eduard Rothschild, sinovi Guya Rothschilda. David se nalazi na čelu NM Rothschild grupacije, koja je podijeljena između engleskih i francuskih Rothschilda. Nalazi se na čelu “Rothschild & Cie Banque”, uticajne investicijske banke u Zapadnoj Europi.

Eduard Rothschild (1957)
Davidov polubrat Eduard je također član investicijske banke. Pored toga, kontrolira ugledni francuski list “Liberation”. Nalazi se na čelu “Imerys”, metalurške kompanije koja je u vlasništvu Rothschilda od 1880. godine.

Rothschild u Srbiji

Novi kralj u Srbiji nastupa u više traka, pomoću kojih nastoji zauzeti rudarske bazene, energetiku, prehrambenu industriju, medijsko tržište … U prvoj traci se nalazi, već duže vrijeme usidreni, George Soros, koji predstavlja krucijalnu polugu ekspanzije Rothschildovih ka istoku i prvi eksponent Nathana Rothschilda u Srbiji.

Rothschildi nikada ne rade bez posrednka: Ministar za infrastrukturu Velimir Ilić, Veleposlanici Kanade i Mađarske, Sandor Pap i Robert McDougal, Kanadski ekonomski savjetnik, Đurđevka Čeremić, Predsjednik TriGranit korporacije Šandor Damian, Potpredsjednik za vanjske poslove TriGranit-a Peter Lorincze, Predsjednik Upravnog odbora Srpski željeznica Pavao Popović, Generalni direktor Srpski željeznica Milanko Šarančić, Direktor CIP-a Milutin Ignjatović.

George (Schwartz) Soros, glavni agent Rothschilda

George Soroš je mađarski Židov (Hazar), rođen u Budimpešti 1930. godine kao György Schwartz (roditelji su 1936 promijenili prezime u Soros). Školovao se u Londonu i pedesetih godina odlazi u SAD. Značajnu ulogu u njegovom razvoju imao je čuveni Hazar Karl Popper, koji je amenovao projekte Soroša i bio njegov guru.

U svijetu se ovaj “sivi kardinal” prikazuje kao “Robin Hood kompjuterskog doba”, zato što, tobože, uzima novac od bogatih država i srdačno ih dijeli istočnoj Europi i Rusiji, preko svojih fondacija. Na taj način instalira “demokraciju” i “građansko društvo” u zemlje koje su napaćene i iscrpljene u komunizmu, a taj komunizam su ove zemlje ugurali upravo ti isti Rothschildi.

Karijeru je gradio financijskim špekulacijama širom svijeta, i to najviše zahvaljujući svojoj familiji investicijskih fondova “Quantum Fond”, u kome su direktori, istovremeno i njegovi agenti, talijanski i švicarski financijeri.
Veza Soroša i Rothschilda se ostvaruje preko mreže povjerljivih ljudi iz koji sjede u upravnim odborima fondova, trustova, kompanija, banaka … Jedan od takvih je bio izvjesni Richard Katch (također Hazar), član odbora “Quantum Fonda”. U isto vrijeme je bio na čelu “Rothschild Italija SpA” iu odboru komercijalne banke “NM Rothschild & Sinovi” u Londonu. Drugi bitan igrač je Niles O. Taube, također član Quantum i partner investicijske grupe “St.. James Park Capital”, koja sada pripada Nathaniel Rothschild.

Veza se ostvaruje i preko Societe Generale Banke, u kojoj se nalazi direktor Michael Cicurel, predsjedavajući menadžmenta Edmunda Rothschilda i član savjeta Rothschild & Cie Banque.Također, čest partner Soroša je bio i James Goldsmit (Hazar), rođak dinastije Rothschild.

Soroševa mreža u Srbiji

U Srbiji, ovaj sivi kardinal vrši pripremu terena za Nathaniela Rothschilda i predstavlja značajnog kreatora političke, pravne, privredno-financijske, kulturne, medijsko-informativne slike društva. Na tom putu nastoji da istisne crkvu, jezik, pismo, povijest, nacionalizam … Svoju mrežu utjecaja izgradio još tijekom devedesetih godina preko “Fonda za otvoreno društvo”, “Fonda za humanitarno pravo”, “Helsinškog odbora”, “Beogradskog kruga”, “Europskog pokreta”, “Centra za antiratnu akciju”, “NUNS-a” , “ANEM-a”, “OTPOR-a” …

Danas, sve vodeće nevladine organizacije jesu istureno odjeljenje Rothschilda, i zadužene su, ne samo da ostvare što veći politički utjecaj, već i za psihološko oblikovanje nacije. Putem permanentnog inputiranja genocidnosti, zločinačke naravi i kolektivne krivnje, ove fantomske organizacije žele stvoriti strah i sramotu u narodu, koja treba da se materijalizira u vidu indiferentnosti prema komadanju zemlje, rasrbljavanju ili bolje rečeno, kolonizaciji. To se provodi i u formi liberalizma, koji treba da metastazira u institucijama države, u obitelji, naciji, tradiciji, kulturi … te na taj način treba osigurati nesmetan prodor Rothschildovoj imperiji.

Soroš manipulira razne nevladine udruge i udruge za ljudska prava u cilju nametanja kolektivne krivnje.
Kolektivne krivnja je dijelom opravdana – gledajući na rat u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu, ali motivi Soroša i klike nisu humanitarne i humanističke prirode, već se radi o luciferijancima koje motivira jedino pohlepa.

Pored elektronskih medija, na Soroševom spisku se nalaze dnevni listovi i časopisi, izdavačke kuće. Pod istom kontrolom se nalaze info agencija Sense i dvije vodeće informativne agencije u zemlji, Beta i Fonet. Ove agencije su istovremeno i podružnice AP (Asociated press) i Reutersa, koje su u vlasništvu Rothschilda još od 19. st.. Soroš je ostvario infiltraciju iu kulturne i obrazovne institucije, kazališta, Narodnu biblioteku, Povijesni arhiv, SANU … Oko sebe je okupio veliku grupu glumaca, redatelja, dramskih pisaca, glazbenika, književnika, znanstvenika, analitičara, bivših diplomata … pomoću kojih radi na animiranju što većeg broja pristalica.

Preko dva Gorana, Markovića (čiji je mentor Bernard Levy, veliki prijatelj Bernarda Kouchnera) i Paskaljevića se vrši sotaniziranje Srba na filmskim festivalima. Valja spomenuti i sljedeće obrazovne organizacije Soroša: Univerzitet Union, Alternativna akademska obrazovna mreža (AAOM), Beogradska otvorena škola, Centar za ženske studije (nastao iz feminističke grupe “žena i društvo”) … U njima se vrši regrutacija budućih Soroševih najamnika. Centar za unapređivanje pravnih studija Human Rights Watch (HRW) je također prisutan. U istom taboru se nalazi CESID i ostale organizacije koje se bave ispitivanjem javnog mnijenja.

Politička akvizicija Rothschilda

Pored “nevladinog” sektora, Soroševe ruke se nalaze na financijama, koje se kontroliraju preko raznih “eksperata” financiranih posredstvom “Otvorenog društva”. Pored ovoga treba i istaknuti da Soroš ima učešće u “Societe Generale” banci, koja zauzima značajan prostor na financijskom tržištu. Haški tribunal je također financiran od strane Soroševih fondova.

Kakvi su interesi Rothschilda na Kosovu i u Vojvodini

Značajna poduzeća Rothschilda na ovim prostorima su “Carlyle Group” i Međunarodna krizna skupina (ICG) koja je na čelu sa Sorošem, vodi višegodišnju kampanju za neovisno Kosovo. Grupu, pored Soroša, financiraju i Rupert Murdock (Sky medijska kuća), Goldman Sachs, JP Morgan … Među članovima ove grupe se nalaze ili su se nalazili Martti Ahtisaari, James Layon, Morton Abramović, Luis Arbour, Zbigniew Brzezinski, Wesley Clark, Mihail Hodorkovski, Torwald Stoltenberg ….

Martti Ahtisaari, jedan od Rothschildovih zastupnika

Neovisnost Kosova je i interes Rothschilda, jer ono ima ogromne rezerve olova, cinka, zlata, ugljena … Neovisnost je od suštinskog interesa za Rothschildove rudarske i metalurške kompanije, koje bi u takvoj situaciji imale čist prostor za preuzimanje deficitarnog rudnog blaga i energetskih resursa.

Pored požrtvovanog zalaganja za otimanje Kosova, Soroš i MKG pažnju usmjeravaju k Vojvodini, koju, u suradnji s pokrajinskom upravom, želi staviti na stol za kojim sjede Hrvatska, Mađarska i Rumunjska kao punomoćnici Rothschildovih. U tom smislu se forsira “pandunavski projekt” iza kojeg stoje Njemačka i Austrija. Vojvodina bi se, prema toj zamisli, trebala ugurati u takvu podunavsku konfederaciju u formi “Europske regije”. Njemački veleposlanik Zobel je nedavno, ne slučajno, skrenuo pozornost na to. Na terenu se projekt provodi kupnjom poljoprivrednih kombinata, šećerana, mljekara, uljara, banaka …

Poljoprivredna zemljišta u sve većem broju kupuju Hrvati, koji su već kupili nekoliko važnih prehrambenih poduzeća. Agrokor je preuzeo Dijamant iz Zrenjanina, Frikom … Nexe Grupa je kupila Polet IGK, “Stražilovo”, ima udio u tvrtki građevinskog materijala “Toza Marković”, (također posjeduje i tvornicu za proizvodnju vapna i kamena “Jelen Do”), kupljen je Somboled …

S druge strane i Austrija i Njemačka pozicioniraju svoje kompanije u pokrajni. Njemačka kompanija “Nordzucker” je kupila šećerane u Vojvodini. Sa MK komercom je osnovala kompaniju Sunoko, i na taj način došla do desetine tisuća hektara zemljišta. “Stada” je kupila Hemofarm. VAC je kupio novosadski Dnevnik … Austrijska Erste banka je za sjedište izabrala Novi Sad, gdje su se također smjestile OTP bankarska grupa i Metals banka. Sa ovim koincidira i sve intenzivniji ulazak Mađarskih kompanija u Srbiju i regiju zajedno s političkim utjecajem mađarske vlade, iza kojih stoji Nathaniel Rothschild.

Treba reći i da su Srbi u Austriji dobili status nacionalne manjine, tako da bi to bio i položaj u budućoj konfederaciji, koja bi predstavljala realizaciju projekta “Alpe-adria”, inkarnaciju Habsburške Monarhije.

Investicioni fondovi

Drugu traku u kojoj nastupa Nathaniel Rothschild čine investicijski fondovi s Djevičanskih i drugih egzotičnih otoka, koji su u prividnom vlasništvu “ruskih Židova” (zapravo Hazara). Najmoćniji među njima je “Salford” sa Djevičanskih otoka, iza kojeg stoji Boris Berezovski (Hazar) sa kapitalom Rothschilda. Fond je osnovan 2001. godine u Londonu i danas posjeduje skoro cjelokupnu mljekarsku industriju u Srbiji (Imlek, Novosadska mljekara, Mljekara Subotica, Impaz, Zemun), Bambi koncern, Knjaz Miloš … Osnivač Salforda je Eugen Jeffy, Hazar iz Rusije, koji je karijeru gradio u Alfa banci iz Rusije koja je vezana za Borisa Berezovskog i Fridmana.

Boris Berezovski

Agent Rothschilda, zadužen za rušenje Putina član u odboru Salforda je Lord Tim Bel, nekadašnji savjetnik Margaret Thatcher, koji je vrlo blizak sa Berezovskim, Rupert Murdock, Viktorom Juščenkom, bio je u dobrim odnosima s Jeljcinom …

Osim toga, predsjednik ovog fonda je Klaus Mangel koji je sa Borisom Berezovskim vršio prodaju Mercedesovih automobila u Rusiji.

Pored Salforda, svoju poziciju jača “Ashmore” investicijski fond, koji je nedavno preuzeo “Carnex” od Midland Risorsiza. Ashmore se nalazi pod kontrolom Rothschildovog Atikusa. Naime, vlasnik Ashmorea je Michael Benson, nekadašnji član “Amvescap Plc”, kompanije u kojoj se nalazi kapital Atikusa.
“Midland Resources” je treći značajan investicioni fond kojim upravljaju Alexandar Snajder i Eduard Schifrin (obojica Hazari!). Midland grupa je vlasnik hotela Park i Kasina (najstariji beogradski hotel), te luke Pančevo.

Kraljevski nastup

Treću traku kolonizacije čine kompanije u oblasti građevinarstva, rudarstva, metalne industrije, financija, bankarstva, izdavaštva od kojih je većina izravno vezana za mlađahnog Rothschilda. Jedna od njih i istovremeno najaktivnija u regiji je “Trigranit”, sa sjedištem u Budimpešti, koja je za posljednjih nekoliko godina izrasla u regionalnog giganta i lidera u krupnim Rothschild i Trigranit investicijskim projektima.

Izgradila je niz poslovno-financijskih centara u Poljskoj, Slovačkoj, Mađarskoj, Sloveniji, Rumunjskoj, Bugarskoj …

U Hrvatskoj će graditi sportsku arenu od 20000 mjesta sa poslovnim kompleksima. U Srbiji,Trigranit-u je povjerena izgradnja željezničke stanice “Prokop” (za sada nije započeta).

Podružnica “Riotinto” (jedna od najvećih svjetskih rudarskih kompanija) je dobila koncesije da eksploatira rudu bora (koje ima još jedino u Kini i Turskoj) u okolici Baljevca na Ibru.

Prisutne su i ostale rudarske kompanije, Glencore koju kontrolira preko svog agenta Marca Richa (Hazar), Phelps Dodge u kojoj se nalazi kapital “Atikusa” (Rothschildov investicijski fond). Ove dvije kompanije konkuriraju za preostale rudarske bazene.

Preko indijske kompanije “Mittal” je kupljen Magnohrom iz Kraljeva. Inače porodica Mittal je dugogodišnji zastupnik dinastije Rothschild.

U upravi Mittala mjesto zauzima Wilbur Ross, dugogodišnji bankar Rothschilda. Pored Mittala, sa istoimenom obitelji, Rothschildi drže i “Field Fresh Foods”, kompaniju koja se bavi proizvodnjom i izvozom hrane iz Indije.

Bankarski i financijski sektor se također nalazi pod dominacijom dinastije. Vodeće banke, poput Banca Intesa, Credit Agricole, Unicredit group, Societe Generale su pod kontrolom Rothschilda.

Poluga kojom se osigurava kontrola je Anton Bernheim (Hazar), koji se nalazi na čelu Delta Generale grupe. Grčke banke “Piraeus” i “Laiki”, se nalaze pod kontrolom Marfin financijske grupe, u kojoj se nalazi Rothschildov kapital. Šandor Ganyo, jedan od “suvlasnika” Trigranita, omogućuje Rothschild širenje u oblasti bankarstva sa OTP bankarskom grupom.

OTP je u Srbiji kupio tri banke: Kulsku, Nišku i Zepter banku. Metals banka iz Novog Sada je kupljena posredstvom Rothschildovog “JNR Limited-a” (Jacob and Nathaniel Rothschild), investicijskog fonda.

Mladi Rothschild kontrolira i mađarsku naftnu kompaniju MOL, također preko Ganyia.

Anton Bernheim MOL je na srpski tržištu prisutan od 2005. godine i ozbiljan je kandidat za sudjelovanje u privatizaciji naftne industrije.

Treba reći i da jr NM Rothschild financijski savjetnik NLB Continental, slovenske bankarske grupe. Rothschildi su sudjelovali i prilikom privatizacije Mobtela. U izdavaštvu su prisutni preko slovenske “Mladinske knjige”, koja je dio “Reader ‘digest”, američke kompanije čiji je dio nedavno kupljen od strane Rothschilda Šandor Ganyo

Crna Gora, Terra Rothschildiana

Dolazak delegacije Rothschilda, neposredno po okončanju referenduma (koji je proveden u režiji istih), označio je udaranje pečata “colonized” na jednu od najstarijih srpski zemalja. Jacob Rothschild i Nathaniel Rothschild su na taj način dobili još jednu koloniju. Crna Gora je danas potpuno kupljena od hazarskih kompanija koje predvode Rothschildi. Obrazac je identičan. Kolonizaciju, kao iu regiji, predvode Rothschildi, pored njih su “ruski” biznismeni, Soros …

Treba prisvojiti luke, resurse, metalurške kombinate, turističke kapacitete …

Kao u Srbiji i ostalim državama regije, Soroš je je prethodno izgradio mrežu nevladinih organizacija. CEDEM, Helsinški komitet za ljudska prava, “Human rights action” i “Hominem querum” su samo neke od njih. Na to se nadovezuju kontrolirani mediji (ANEM), preko kojih je vodio, ispostavilo se, uspješno, antisrpsku kampanju. U suradnji sa Europskim organizacijama i venecijanskom komisijom (u kojoj je član i Vojin Dimitrijević) aktivno je pomogao projekt nezavisnosti.

Republika Srpska

U Republiku Srpsku, koja se nalazi pod konstantnim pritiskom u cilju njenog potpunog nestajanja, Rothschildi su ušli, putem Soroševih zaklada, Mittal Steel korporacije, Salforda ….

Soroš je, po ustaljenom običaju, osnovao više nevladinih organizacija sa istovjetnim ciljem kao iu Srbiji (Helsinški komitet za ljudska prava, “Lex international” …). Soroševi mediji su okupljeni oko međunarodne organizacije “Press Now” i Soroš medija centra iz Sarajeva. Neki od tih medija su “Nezavisne novine”, Alternativna televizija Banja Luka, Net novinar …

U oblasti gospodarstva, Salford je kupio banjalučku mljekaru, najveću u Republici Srpskoj. Tvrtka Stabag (Deripaska) je dobila koncesije za izgradnju mreže autoputeva.

Kompanija Mittal Steel Zenica je kupila RZR Ljubija, kompleks rudnika s velikim zalihama željezne rude. Treba napomenuti da su prisutne i ruske državne tvrtke “Južuralzoloto”, koja je postala strateški partner rudarskom kombinatu Sase iz Srebrenice, i “Zarubežnjeft”, koja je kupila rafinerije nafte i ulja (Modriča, Petrol). Na taj način je osujećen daljnji prodor MOL-a i Mittala.

Federacija BiH

U muslimansko-hrvatskom entitetu, u oblasti rudarstva i metalurgije prednjači Mittal grupa, koja je zauzela Zeničku čeličanu, jednu od najvećih na Balkanu. Mittal-u je pripojen i rudarski kompleks Ljubija iz Republike Srpska.

Oblast energetike je rezervirana za MOL, koji je kupio državnu naftnu kompaniju Energopetrol. Investicijski fond Borisa Berezovskog, Salford, je preuzeo industriju mlijeka (Mlekoprodukt – K.Dubica, Campomil – Sarajevo). Očekuje se i preuzimanje ljubljanskih mljekara koje obuhvaćaju tuzlansku mljekaru. Sektorom bankarstva i financija su zagospodarile Rothschildove banke Unicredit, Intesa …

U Federaciji je, još od 1993, prisutan Soroš sa mrežom nevladinih organizacija. Ta mreža je, kao iu ostalim državama, izrazito antisrpski nastrojena. Među viđenim članovima Soroševog otvorenog društva su bili Jakob Finci i Ivan Straus (Hazari). Pored Otvorenog društva, mogu se spomenuti “Obrazovanje gradi”, Centar Sarajevo, Helsinški komitet, “Žene Bosne” i druge nevladine organizacije. Od medija kontrolira dnevni list “Oslobođenje”, magazin “Start”, televiziju NTV Hajat, novinsku agenciju “ONASA” ..

Hrvatska

Za razliku od ostalih država Balkana, Hrvatsku Rothschildi okupiraju pretežno iz Mađarske, koja predstavlja bazu širenja hazarske dinastije. Preko Unicredit i Intesa banke preuzeli su Zagrebačku i Privrednu banku.
U Hrvatskoj je Soroš manje prisutan nego u ostalim zemljama. Najači adut iz nevladinog sektora je Žarko Puhovski.

Pored MOL-a koji je preuzeo naftnu kompaniju Inu, druga značajna Rothschildova tvrtka u hrvatskom gospodarstvu je Trigranit. Osnovan je konzorcij Ingra – Trigranit ( Ingra – na čelu je Igor Oppenheim, Hazar). Konzorcij je sagradio sportsku arenu u Zagrebu, kapaciteta 20000 mjesta. Trigranit, također, ima ambiciozne planove na hrvatskom primorju.
U području telekomunikacija je prisutan T-Mobile.

Makedonija

Bivša republika, nakon razbijanja Jugoslavije, dijeli sudbinu ostalih kolonija regije. Drugim riječima, suverenitet i neovisnost su ostali na razini teorije dok se s druge strane provodi tiho okupiranje gospodarstva i resursa uz obećanje “svijetle budućnosti” u EU. Istovremeno se forsira proalbanska opcija koja treba da zaokruži projekt Velike Albanije.

Centralno mjesto u Makedoniji zauzima Mittal Steel Skopje, dio Mittal korporacije, koji je kupio metalurški kombinat u Skopju, čime je osigurao dominaciju u regiji. U oblasti bankarstva, Ohridsku banku je preuzeo Societe Generale.

S druge strane, Soros se otvoreno zalaže za albanske interese. U tu svrhu koristi brojne utjecajne organizacije – Helsinški komitet, Centar za multikulturno razumijevanje, Asocijacija za demokratske inicijative, u kojima dominiraju Albanci. Isti je slučaj is medijima. Pod Soroševom kontrolom su televizija “Shutel”, radio stanice Vati, Life …
Soros je također kreditirao makedonsku vladu tijekom 1994. godine sa 25 milijuna dolara. Tijekom istog razdoblja ostvario veliki utjecaj na, tadašnjeg premijera, i sadašnjeg predsjednika Makedonije Branka Crvenkovskog. Branko Crvenkovski je otvoreno podržao plan Marttija Ahtisaarija za Kosovo ..

Branko Crvenkovski, Soroševa marioneta

Soros ima učešća u makedonskom mobilnom operateru MT preko “preko” Stonebridge Communications “kompanije u kojoj ima dionice. Inače, MT indirektno kontroliraju Rothschildi preko” Blackstone Group “, ogromne financijsko-investicijske grupe koju su 1985 osnovali njihovi agenti Peter George Peterson i Stefan Schwartzman (Hazar). Obojica su prethodno izgradili karijere u Rothschildovim podružnicama “Lehman Brothers” i “Kuhn Loeb Inc.” Blackstone grupa je vodeći dioničar “Deutsche Telekom” (T-Mobile), u čijem sastavu se nalazi Mađarski mobilni operater Matav, koji je vlasnik makedonskog mobilnog operatera MT. “T-Mobile” je drugi mobilni operater u Makedoniji.

Na putu do cilja Rothschildi koriste sredstva u vidu reformi, tranzicija, šok terapija, izbora, referenduma, secesija, revolucija, građanskih ratova, vojnih intervencija …

Narodima se nudi “sloboda”, “demokracija” i dobrovoljno ropstvo u zamjenu za njihovu nezavisnost i resurse!
Alternative su sankcije, izolacija i bombardiranje!

Bivša Jugoslavija je bila samo etapa u pohodu Rothschildove imperije k istoku …

 
 
(izvor: skajvok3r.blogspot.com/uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9280"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]