Pogoršanje odnosa na relaciji Moskva – Washington nije prouzrokovano konfliktom u Siriji, već je sve počelo još raspadom Jugoslavije, izjavio je ruski predsjednik Vladimir Putin u untervjuu na BRIKS summitu

Vladimiru Putinu je po završetku summita BRIKS u indijskom gradu Goa bilo postavljeno i pitanje koje je uključivalo polutvrdnju da su se rusko-američki odnosi pokvarili zbog Sirije.

Upitan da li su se odnosi između Rusije i SAD pogoršali zbog Sirije, Putin je na konferenciji za novinare završnog dana summita BRIKS-a u Indiji, odgovorio: “Griješite, sjetite se što se dogodilo u Jugoslaviji – odatle je sve počelo”.

“Ja tada nisam ni bio predsjednik. Međutim, jesam li ja okrenuo zrakoplov nad Atlantikom? To je bio Jevgenij Primakov”, rekao je ruski lider, a prenosi Sputnjik.

“Usput, Boris Jeljcin je bio poseban. Kada je zauzeo prilično čvrst stav o pitanju Jugoslavije, odmah su se svi počeli prisjećati kako je volio popiti.

Tako je započeta diskreditacija. Eto, odatle je sve počelo”, istaknuo je Putin.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet.rs,Tanjug)

Nova razvojna banka BRIKS-a potpisuje ugovor o uspostavljanju sjedišta u Šangaju, što je zadnji korak Penkinga u izmjeni globalne slike financijskih institucija

Direktor Nove razvojne banke, KVKamat, izjavio je u Šangaju da se odobravanje prvih projekata očekuje u travnju, i da će ove godine biti odobreno između 10 do 15 projekata, uglavnom u području obnovljivih izvora energije.

Banka će imati početni kapital od 50 milijardi dolara, ali je priopćeno da su članice uplatile tek milijardu dolara, prenosi agencija France Presse.

Ruski ministar financija i predsjedavajući Odborom guvernera u BRIKS banci, Anton Siluanov, rekao je u Šangaju, gdje se održava sastanak guvernera središnjih banaka i ministara financija iz Grupe 20 (G20), da zemlje BRIKS-a planiraju uložiti u infrastrukturne projekte i da razmatraju investicije u hidroenergiju i električnu energiju.

Siluanov je dodao da banka razmatra mogućnost uključivanja novih članica.

“Uglavnom ćemo investirati u infrastrukturne projekte, energetiku, a prioritet će biti razvoj ekoloških izvora energije”, kazao je on, dodajući da će izvjesna sredstva biti prikupljena “u nacionalnim valutama, na nacionalnim tržištima, za financiranje projekata u zemljama članicama”.

Banka BRIKS-a je dobila “AAA” vrhunski kreditni rejting od kineskih kreditnih agencija, navodi France Presse.

Nova razvojna banka, koju su osnovale članice BRIKS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička Republika), doživljava se kao rival financijskim institucijama u Washingtonu, Svjetskoj banci i Međunarodnom monetarnom fondu, a njen službeni sajt to i potvrđuje, budući da je opisana “kao alternativa” ovim institucijama koja će pomoći u pokrivanju potreba u infrastrukturi i održivom razvoju.
 
(Tanjug/uredio:NSP)

Soros će poduprijeti većina anti-kršćanskih i pro-muslimanskih predsjedničkih kandidata u različitim zemljama

George Soros ima popis i on ga provjerava više puta nego što vi to mislite.

Popis je mjesto na koje će se usredotočiti njegove (CIA-povezane) nevladine organizacije (NVO) u zemljama širom svijeta u 2016., prenosti Infowars.

Dok on uvijek podržava program CIA-e, Soros uvijek uspijeva povećati svoju dobit od kaotičnih situacija, on i njegovi poslovni inženjeri širom svijeta.

Donosimo vam TOP 10 ciljeva George Sorosa za 2016. godinu:

#1. Soros dalje će olakšavati dolazak stotina tisuća, uglavnom muslimanskih migranata s Bliskog istoka, Afrike i Azije u Europu. Politička i granična destabilizacija Europe će rezultirati uvođenjem drakonskih mjera sigurnosti od strane Europske unije, i to su vrlo visoki prioriteti na dnevnom redu Sorosa.

#2. Soros podupire tematsku revoluciju Srpske Republike u Bosni i Hercegovini. Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, prijeti da proglasi nezavisnost od federacije Bosne i Hercegovine i pridružiti se Srbiji. Dodik ima potporu Vlade Srbije, kao i ruskog predsjednika Vladimir Putin. Soros je odlučila napraviti sve da svrgne vladu Srbije u Beogradu i vladu Republike Srpske u Banja Luci i time osigura popustljivost i anti-rusku vladu koja bi preuzela vlast u obje republike.

#3. Soros će se boriti za svoje resurse u Haitiju kako bi osigurao da haićanski banana mogul Jovenel Moise pobjedi na predsjedničkim izborima u Haitiju. Moise je odabran kao nasljednik aktualnog predsjednika Michela Martellya, inače pjevača po profesiji.

#4. Sorosevo otvoreno društvo i druge tvorevine Nevladinih organizacija (NVO) dalje će poduprirati propalu državu Ukrajinu. Soros će posebno ojačati premijera Arseniy Yatsenyuksa, američkog ministara financija Natalie Jaresko i regionalnog guvernera Odesse Mihail Saakashvilija, bivšeg Sorosevog instaliranog predsjednika Gruzije, koji je sada traženi kriminalac vlade u Tbilisiju. Soros će i dalje pobrinuti da ukrajinske redovite i neredovite vojne snage i dalje izazivaju granične probleme sa ruskim autonomnim republikama Lugansk i Donetsk na istoku, te da se sankcije protiv dužnosnika Luganska, Donjecka i Krima ne samo održe već i pojačaju.

#5. Soros će pritisnuti kontroliranu oporbu Narodne skupština Venecuele da ukine diplomatsko priznavanje Abhazije i Južne Osetije, dvije republike koje su se odvojile od Gruzije.

#6. Sorosevi operativci u Kini će i dalje pojačavati političke probleme prema Pekingu u posebnim upravnim područjima Hong Kong i Makao s povećanim uličnim demonstracijama. Soros će također će pojačati svoju financijsku i političku potporu separatista u Tibetu, Istočnom Turkestanu (Xinjiang Uighur-Autonomna Republika), i Mongoliji.

#7. Argentinsko predsjedništvo i venecuelansku Narodnu skupštinu će pogurati pod kontrolu desničarskih fašistički orijentiranih političkih stranaka, Soros će mobilizirati svoje latinoameričku imovinu da bi prisilio brazilskog predsjednice Dilme Rousseff da napusti svoju poziciju.

Soros prezire Rousseffovu zbog nekoliko razloga, ali uglavnom zbog njegove predanosti BRIKS savezu Brazila, Rusije, Kine, Indije i Južne Afrike; Rousseffova se protivi privatizaciji poduzeća u državnom vlasništvu – industrija u kojoj Soros želi ulagati; i Rousseffova se suprotstavlja novim temama u brazilskim školama koje se koriste za promicanje homoseksualne stilova života. Glavni cilj Sorosa je izbaciti Rousseffovu i zamijeniti ju sa desničarem koji će povući Brazil iz BRIKS bloka.

#8. Još jedan lider iz bloka BRIKS koji je Sorosu stao na žulj je Jacob Zuma, predsjednik Južne Afrike. Soros ima cilj uništiti BRIKS na taj način što će pokušati povući Južnu Afriku i Brazil iz saveza, ostavljajući samo Kinu i Rusiju, kao članice nakon što Indija može biti uvjerena da je saveze mrtav. Zuma i njegov Afrički nacionalni kongres također je cilj Sorosevih planova zbog njihovog protivljenja izraelskoj politikci u Palestini i istospolnim brakovima. Soros podupire Stranku demokratskog saveza, koja prima mnogo financijske potpore od cionista iz Južne Afrike i židovske dominantne idustrije dijamanata.

#9. Tko god bio predsjednički kandidat SAD-a, Soros će ugurati svoj novac i potporu svojih nevladinih organizacija prema Hillary Clinton, inače njegovoj osobnoj prijateljici. Soros može se očekivati ​​da će financirati intenzivne oporbu i lažne ankete protiv predsjedničkog kandidata GOP-a.

#10. U raznim predsjedničkim izborima zakazanim za 2016., Sorosove snage će poduprijeti i financirati većinu anti-kršćanskih i pro-muslimanskih predsjedničkih kandidata: Srednjoafričkoj Republici; Antonio Vitorino, inače “Eurokrat” kojeg će probati kandidirati za predsjednika Portugala; pro-zapadni premijer Benina Lionel Zinsou za predsjednika Benin; voditelja hedge fondova Pedro Kuczynskog za predsjednika Perua; Juan Cohena za predsjednika Dominikanske Republike; sve kandidate su protiv Putina na ruskom izborima za Državna Duma; pro-Saakašvilijevskih kandidata u gruzijskim parlamentarnim izborima; pro-NATO stranaka; pro-EU stranke na parlamentarnim izborima u Crnoj Gori; i pro-EU i pro-NATO stranke na rumunjskim parlamentarnim izborima.

Soros će raditi na porazu bolivijskog ustavnog amandmana koji će omogućiti predsjedniku Evo Moralesu se kandidira još jedan mandat. Oni će također raditi protiv reizbora Robert Ficoa, kao premijera Slovačke i izbora Samia Nkrumahe, kći Ganskog predsjednika Kwame Nkrumah kao predsjednika Gane. U Tanzanijskom ustavnom referendumu, soroseve snage će nastojati zaštititi sadašnji status quo sindikata i poraz bilo kojeg pokušaja Zanzibara na odcjepljenje.

Očito je da ima puno “posla” ove godine.
 
(preveo:mag.A.B./uredio:NSP)

BORBA DOLARA I EURA JE PUNO VAŽNIJA OD ODMJERAVANJA SNAGA DOLARA SA JUANOM

Godina 2015. će ući u povijest kao godina prodora u globalnom upravljanju.

Ekonomske promjene, kao i prije, slijede visoku politiku. Dovoljno je spomenuti tržište nafte na kojem je Saudijska Arabija zamrsila odnose sa Rusijom i sa SAD i prisilila saveznike u OPEC podnositi gubitke u milijardama.

Ponekad čak izgleda da je termin “međunarodna politika” izgubio aktualnost i da ga je zamijenio termin “svjetska politika” – omiljeni pojam neoliberalnih internacionalista koji računaju na jačanje uloge Vijeća sigurnosti UN, Međunarodnog monetarnog fonda, kršćanskih crkava i regionalnih integracijskih saveza.

Glavna intriga minule godine bila je – borba eura i dolara za liderstvo u svjetskom poretku koji se oblikuje, a ne, kako se obično smatra, suprotstavljenost dolara i yuana. Zasad se lopta nalazi na strani američke valute koja igru ​​dobiva zbog dužničkih problema u Grčkoj, Španjolskoj, Portugalu i Irskoj.

Kina poznaje financijske mogućnosti SAD: u ljeto 2015. burza Kine izgubila je za tren oka oko 40% svoje vrijednosti, poslije čega je MMF “uskladio” dijalog s Pekingom o pitanju buduće liberalizacije burze.

Prema podacima sustava SWIFT-a, u listopadu 2015. udio dolara iznosio je 43% ukupnih svih novčanih transakcija na planeti, dok je euro uspio osvojiti 29%. Zaostajanje se smanjuje, ali ne tako brzo kako bi to željeli u Berlinu i Frankfurtu.

Njemačka se – umjesto o ekspanziji – ozbiljno zabrinula kako da sačuva eurozonu, čije ponašanje podsjeća na polifoniju biblijske Babilonske kule.

Federalni rezervni sustav SAD započinje borbu s Europskom središnjom bankom pošto je 16. prosinca objavio da povećava stopu refinanciranja do 0,5 posto. Od toga dana skupi dolar će s inozemnih tržišta postupno vraćati novac u Ameriku. Washingtonu će taj novac dobro doći jer u 2016. na tržištu nafte i plina glas Amerike mora da se čuje glasnije nego do sada.

Nije slučajno 18. prosinca predsjednik SAD Barak Obama odustao od četrdesetogodišnjeg embarga na izvoz sirove nafte.

Rijad gubi “naftno oružje”, a njegovi saveznici trpe destabilizaciju. Turska, glavni oslonac Muslimanske braće, bacila je izazov Kurdima i posvađala se s Moskvom i Iranom.

Čak ni Arapi-Palestinci ne žele s Turskom imati posla.

Mahmut Abbas apelira na Tel Aviv da ne pušta Ankaru u Gazu. Drugi saudijski saveznik – Egipat – uspostavlja kontakte s Rusijom i SAD i podržava operaciju Zračno-kosmčkih snaga RF u Siriji.

Egipćane više brine hibridni rat na Sinajskom poluotoku koji dotira Katar, nego teritorijalna cjelovitost Saudijske Arabije, koja se u ožujku 2015. obrušila na jemenske husite.

Koliko god da je čudno, Treći svjetski rat ne vodi se samo na teritoriju Arapskog Istoka, nego i unutar povijesnog Zapada – Washingtonu je mnogo lakše se dogovoriti sa Tokijom nego s Berlinom. Takav primjer je Trans-pacifičko partnerstvo (TPP) koje su SAD formirale prije Trans-atlantske zone slobodne trgovine.(TTIP)

Dok njemačka kancelarka, Angela Merkel, mami Ameriku free-trejderstvom (slobodnom trgovinom), Azija ide u ofanzivu – Kina osniva zonu slobodne trgovine s ATR – Azijsko-pacifička regija, potkrepljujući je Azijskom bankom za infrastrukturne investicije.

Bez obzira na sve proturječnosti, planeta postaje uzajamno sve ovisnija, unatoč nacionalizmu i sve većem među konfesionalnom antagonizmu koji se izlijeva na ulice sakralnih centara Bliskog Istoka – Jeruzalema, Kaira i Bagdada.

Godina 2015. dokazala je ne samo efemernost “zlatnog yuana”, nego i njegovih vatrenih apologeta – u četvrtom kvartalu američka državna blagajna učinila je sve da kinesku valutu integrira u košaricu MMF-a, pošto je oduzela neke pozicije jedinstvenoj europskoj valuti i “oglobio” britansku funtu i japanski jen.

Pokazalo se da je Kina konzervativnija više nego što se očekivalo: prema stanju zaključno sa studenim – zlatne rezerve Narodne banke Kine procijenjene su na oko 59,52 milijarde dolara, prenijela je agencija Reuters. Po rezervama tog dragocjenog metala Kina se, kao i ranije, nalazi na šestom mjestu, iza SAD, Njemačke, MMF, Italije i Fracuske.

Washington je “nagradio” Peking zbog “lojalnosti” i dodijelio Kinezima kvotu u MMF-u iznosu od 6% (sa sadašnjih 3,8%). Amerikanci su sačuvali svoj udio od 16,5% (smanjen sa 16,7%,) što će im, kao i ranije, omogućiti da stave veto na bilo koju odluku odbora direktora MMF. Pri tom, Indiju dovode samo do 3% da ne bi potiskivali kineske ambicije.

Pošto je u prosincu odobrio reformu fonda, Kongres SAD tu strukturu pretvara u nešto nalik na svjetsku centralnu banku: sada će rezerve MMF-a porasti na oko 659 milijardi dolara, umjesto sadašnjih 329,83 milijardi.

Među deset utjecajnih sudionika fonda naći će se i Rusija koja s nepovjerenjem gleda na nastale promjene. “Može se dogoditi da u skorijoj budućnosti ne bude sljedeće revizije kvota. Ali ipak, zemlje BRIKS-a imat će mogućnost blokirati odluke koje im ne odgovaraju”- citirala je ministra vanjskih poslova, Sergeja Lavrova, agencija Sputnik.

Reforma svjetskog financijskog sustava – toliko je opasna tema da na sve načine pokušavaju da je marginaliziraju. Nakon ubojstva libijskog lidera Muamera Gadafija 2011. nisu slučajno teroristi Islamske države preuzeli rukovođenje PR-projektom “Zlatni dinar”.

CNN je počeo ponavljati tezu da je Islmska država “sustav papirnog novca smatrana za katastrofu za čitavo čovječanstvo” koje može spasiti “samo zlatni dinar”. Kao primjer navodi se zauzimanje banke u Mosulu od strane terorista (2014.), kada su “ukrali oko 450 milijuna dolara u zlatnim polugama”.

“Financijski alkemičari” iz Islamske države upućuju svoju “pastvu” na povijest “arapskog kalifata” koji je koristio zlato i srebro dok je Europa bila rob sotonskih banaka koje su Starom Svijetu nametnule papirni novac”.

Takve teze mogle bi se pripisati običnom nepoznavanju predmeta, ali im CNN dodaje “analitički” značaj pozivajući se na sljedeću misao koju su izrekli američki eksperti: “Zlato zaista ima nedostatke. Na primjer, milijun dolara u američkim novčanicama smjestit će se u malu vreću težine 11 kilograma. Ali, ako poželite transportirati milijun dolara u polugama, onda će njegova težina iznositi 29 kilograma”.

Zanimljivo pružanje informacija, zar ne?

Tijekom protekle godine nisu se promijenile samo dekoracije financijske arhitekture, nego i politički prioriteti.

Ukrajina je otišla u drugi plan pošto je Njemačka postigla svoj glavni cilj – dobila je Sjeverni tok-2 koji će jačati gospodarsku suradnju između “Slavena” i “Tevtona” i protiv sebe izazivati ​​gnjev SAD.

Turska se našla na granici opstanka, njezine jugoistočne pokrajine traže samoupravu.

U prvi plan izlazi Sirija u kojoj izravno ili neizravno ratuje više od 60 zemalja.

Ravnoteža snaga u svijetu promijenila se do te mjere da je Moskva prvi put poslije Islamske revolucije u Iranu 1979. ušla u taktički savez s Teheranom koji se priprema za ukidanje sankcija koje sakate naftnu privredu.

Preuređenje Bliskog Istoka dostiže vrhunac i već se izdaleka vide obrisi novih granica.

Kurdistan u Turskoj, Iraku i Siriji pretvorio se u realnost. On sada više podsjeća na krhku Italiju polovinom XIX stoljeća, podijeljenu na monarhiste i republikance, ali za sada još ne na Prusku koja je ujedinila odlomke germanskih kneževina.

Godina 2016. neće biti samo teška nego i pravedna.

Politička ekonomija svjetskog rata strogo nadzire pogreške ljudi.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

Vrijeme je da se stvari nazovu svojim imenom. Zapad je – mjesto u koje se stropoštao đavo. To je centar globalne kapitalističke hobotnice

Zamislimo da smo prilično objektivno ocijenili i odmjerili rizike i da je naša analiza točna. Što činiti u takvoj situaciji?

Ulazeći u rat ili, bar prilazeći mu sasvim blizu, moramo ne samo da reagiramo prema situaciji, nego i da imamo neki plan – kako upravljanja, tako i pobjede.

Željeti pobjedu – sasvim je logično, zar ne? Ostaje samo da osmislimo put kako da je ostvarimo, čak samo u teoretskoj perspektivi.

Sasvim je očito da se učinkovit rat sa vanjskim protivnikom može voditi samo ako društvo bude dovoljno konsolidirano i iznutra mobilizirano. Bilo bi poželjno da ono i moralno bude spremno za rat. Radi toga društvo mora razumjeti tko je neprijatelj, a tko prijatelj, i osnovno – zašto je to baš tako, a ne drugačije.

Ne smije se započinjati demonizacija protivnika u trenutku početka borbenih djelovanja. Neophodno je da lik neprijatelja bude formiran ranije i očito.

Zbog toga bi prvi zadatak pripremanja za pobjedu bila prava, kompletna kampanja za stvaranje potpuno negativnog, monstruoznog, sotonskog (to jest, istinskog) lika SAD i Zapada u cjelini.

Vrijeme je da se stvari nazovu svojim imenom. Zapad je – mjesto u koje se stropoštao đavo. To je centar globalne kapitalističke hobotnice. To je matrica istrunule kulture izopačenosti i poroka, laži i cinizma, nasilja i licemjerja.

U suvremenoj Rusiji to se već djelomično odvija, ali pošto je taj posao povjeren “šestoj koloni”, umjesto raskrinkavanja prave demonske biti suvremenog Zapada mi imamo karikaturu, nešto mizerno i malo uvjerljivo. U tome se izražava ona sabotaža koja čini suštinu Fronta № 6. Njegovi borci ne odbijaju izvršiti naloge vlasti, naprotiv, sve više i više traže, ali njihovu realizaciju pretvaraju u farsu, svjesno je čine glupom i neprimjetno diskredituju svaki pothvat.

Neumesna i neiskrena propaganda u koju ne vjeruju oni koji propagiraju, često daje suprotan efekt.

Zato bi bilo logično da se formiranje lika američkog neprijatelja i njegovih satelita (sa kojima nas, zapravo, čeka rat) povjeri onima koji baš tako i misle, koji shvaćaju sotonizam Zapada i koji su sposobni da to saopće na maksimalno razumljiv i uvjerljiv način tako da to dopre do masa koje spavaju.

Za sada je kritiziranje Zapada povjereno utjecajnim agentima samog Zapada. Sa predvidivim rezultatima. Takav pristup je nespojiv sa “strategijom pobjede” i neophodno je da se revidira (ako želimo imati makar šansu da pobijedimo u nastupajućem ratu).

Iz prethodnog, logički proizlazi sljedeće. Neophodno je da se u najkraćem roku demontirati strukture “šeste kolone” uklanjanjem liberala i zapadnjaka sa svih ključnih funkcija. Zajedno s njima bit će ukinut i liberalizam u ekonomiji, što će omogućiti:

- Da se uspostavi nacionalna kontrola nad Centralnom bankom,

- Da se odustane od dolara i u vanjskotrgovinskoj djelatnosti prijeđe na drugu, rezervnu valutu (primjerice, na juan),

- Da se postigne potpuni financijski suverenitet,

- Da se prijeđe na mobilizacijsku ekonomiju prema logici uvjeta ratnog vremena.

Neophodno je da se usporedo formira Nacionalni Odbor za medije koji će reorganizirati informativni rad u skladu sa izvanrednim uvjetima.

Učinkovitost čisto destruktivnog djelovanja “pete kolone” u mnogo čemu je povezana s učinkovitošću sabotaže “šeste kolone”. Front №5 i front №6 neraskidivo su povezani. Zato će demontaža šeste kolone unutar vlasti izrazito oslabiti “petu kolonu”, čiji bi predvodnici u izvanrednim uvjetima mogli biti ili internirani (inače, već se poduzimaju mjere unutarnjeg uhićenja pojedinih glavešina), ili deportirani.

Podrazumijeva se da sva legalna sredstva širenja liberalne ili destruktivne nacionalističke propagande moraju biti stavljena izvan zakona.

Front №4 predstavlja problem još i zbog toga što u Državi ne postoji bilo kakva etno-nacionalna politika. U ovom momentu tim pitanjem se bavi ona ista “šesta kolona”, ili kognitivno neadekvatni birokrate. Upravo zbog toga se službena birokracija izbavlja od realnih izazova nekontrolirane migracije i međunacionalnih trvenja besmislenim i za naše uvjete ispraznim parolama o “civilnom društvu” i “toleranciji”.

Bez skladnog sustava etno-nacionalne strategije u Rusiji se ne može riješiti pitanje islamskog ekstremizma i terorizma. Nisu dovoljne samo mjere sile, neophodno je ukloniti ili nepovratno promijeniti samu socijalnu sredinu. Neophodno je da se uspostavi korelacija između operacija organa sile u borbi s terorističkim fundamentalizmom i skale etno-nacionalne politike uključujući i idejnu.

Pobjednička strategija: vanjski neprijatelj

U Ukrajini – Front №3 – treba biti spreman za oružane provokacije od strane Kijeva i da im pruži adekvatan otpor. Ranije ili kasnije Rusija će morati radikalno riješiti pitanje Novorusije, jer je donekle neodgovorno pouzdati se u to da će Kijev pasti sam ili odustati od svoje proameričke i antiruske politike.

Za učinkovitu zaštitu Krima i rješenje pitanja s Donbas neophodno je da se oslobodi sav prostor Novorusije, a ako rat bude neizbježan, Moskva će imati samo jedan zadatak – da u tom ratu pobijedi što je moguće brže i učinkovitije. Formiranje zone prijateljske prema Rusiji od Odese do Harkova – ili kao odvojene Države, ili uključivanjem tih iskonski ruskih zemalja u sastav Rusije – to je cilj čije bi postizanje moglo se smatra za pobjedu. Nije manje važna sudbina Centralne Ukrajine.

Za rusku samosvijest Kijev je stožer povijesnog bića. Bez obzira što su se u njemu privremeno utvrdili predstavnici prozapadne oligarhijske vrhuške koja se oslanja na rusofobsku ideologiju “zapadenaca” – ukr. (“Zapadnjaka”), Kijev je neodvojivi dio Ruskog svijeta. Mi ne možemo se borimo za istinu, a njega ostaviti neprijatelju. On mora biti oslobođen i vraćen narodu.

Sudbina Zapadne Ukrajine bez Istoka i Kijeva više neće imati veliki značaj. Te zemlje su veoma davno otpale od Ruskog svijeta i teško da se možemo nadati da ćemo ih u skorije vrijeme vratiti u kontekst pravoslavne civilizacije. Inače, što budu veći naši uspjesi u borbi za Ruski svijet, time je i više šansi da se situacija promijeni iu zapadnim područjima Ukrajine.

Turski Front №2. Osim razvijanja vojnih operacija koje spadaju u zadatke vojnog rukovodstva zemlje i ne mogu biti stvar analitičara, ovdje treba obratiti pozornost na dva glavna faktora: na političku oporbu Erdoganovom režimu, koja u današnjim okolnostima postaje prirodni saveznik Rusije i na Kurde koji za Ankaru predstavljaju fundamentalni problem .

Oba faktora su ključ za uspjeh u rusko-turskom konfliktu. Treba izuzetno promišljeno voditi anti-tursku propagandu u ruskom društvu konstantno naglašavajući da su za eskalaciju odnosa odgovorni SAD i njihov suučesnik Erdogan i da Moskva ne gleda na Turke kao na povijesnog neprijatelja.

Stoga će bilo koje paralele s rusko-turskim ratovima – čak i za internu upotrebu – samo zbijati Turke oko Erdogana i učvršćivati ​​protivnika. Naprotiv, pružena ruka prijateljstva onim političarima Turske koji ne dijele poglede Erdogana i neosmanizam Davutoglua mogla bi biti odlučujuća. Usporedo treba aktivirati uzajamne odnose s Kurdima, budući da je to impresivna snaga u samoj Turskoj.

Na kraju, Front №1 – Sirija. Nismo ga slučajno stavili na kraj “pobjedničke strategije”. Najoštrija forma konfrontacije uvijek je najpraktičnija i ispunjena tehničkim i vojnim detaljima. Ipak, sve osobno uvijek ovisi od društva, a lokalni uspjesi – od vanjskih, često globalnih uvjeta.

Vidjeli smo da tu imamo važnog regionalnog saveznika – šiitski svijet, koji prije svega predstavljaju Iran i libanonski Hezbolah. To su naša braća po oružju i mi moramo na sve načine da produbljujemo tu savez. Važno je da podržimo šiite u Jemenu, Iraku, Bahreinu i samoj Saudijskoj Arabiji. Očigledno je da smisao rusko-šiitske strateške saveza ne shvaćamo samo mi i da će se zato proameričke snage kako u Rusiji, tako iu samom Iranu potruditi da učine sve što je moguće da bi unijele razdor između saveznika. To treba u korijenu sasjeći – barem u Rusiji, i konkretno, o tom pitanju u pregovorima sa šiitima sve precizirati, ništa ne ostavljati nedorečeno.

Dalje, neophodna nam je politička, bilo bi poželjno, vojna i ekonomska podrška zemalja koje ulaze u naznačeni multipolarni klub – BRIKS. Ovdje posebnu ulogu igra Kina koja radije ne izlazi na prvu liniju u konfrontaciji sa SAD, ali je spremna u tome podrži Moskvu i igra sporednu ulogu. Tim prije što Kina počinje aktivnije djelovati u vojno-strateškom području na Afričkom kontinentu i počinje tamo osnivati ​​prve vojne baze.

Mi nemamo šanse da europske zemlje učinimo našim potpunim saveznicima u Siriji; suviše je jak utjecaj SAD na njih. Ipak, Moskvi će ići na ruku svako distanciranje europskih država od Washingtona (prije svega, Francuske, Njemačke i Italije) i neslaganja u NATO. Ako u Europi i dalje bude jačao val desničarsko-konzervativnih partija i pokreta, koje su generalno lojalne prema Rusiji, to će značajno učvrstiti naše pozicije u samoj Siriji. Ruska propaganda u Europi u okolnostima ratnog vremena dobiva posebno značenje.

Budući da se mi u Siriji sukobljavamo s onim silama koje otvoreno podupiru Saudijska Arabija i Katar i utoliko prije što je Katar imao udjela u obaranju zrakoplova s ​​ruskim turistima nad Sinaja, potrebno je obratiti posebnu pozornost na maksimalnu destabilizaciju takvih ražima.

Pod određenim okolnostima ne treba isključiti nanošenje izravnih udara po Kataru i vojnu podršku Hutima u Jemenu, kao i šiitima Bahreina. Strateški odlučujući mogao bi biti poziv ruskim trupama od strane vlada Iraka i Libanona: to će omogućiti da se u punoj mjeri razvije rat protiv glavnih baza islamskih terorista iz Islamske države i prekinu njihove infrastrukturne veze s Turskom i zemljama Zaljeva.

Generalno, Rusija je već u ratu na Bliskom Istoku, zato to treba priznati kao svršen čin i hitno reanimirati čitav arsenal postojećih sredstava – prvenstveno intelektualnih i sredstava suvremene komunikacije, koja imaju za cilj da na razne načine promoviraju ruske interese u toj regiji – u oblasti informiranja, ekonomije, ideologije itd.

Posljednji argument u ovom ratu biće prisutnost našeg nuklearnog oružja koje, hvala Bogu, nisu stigli uništiti liberalni reformatori tijekom devedesetih. Njegov smisao je u tome da se nikada ne primijeni. Ali, to znači da to nameće čvrsta ograničenja i našem glavnom protivniku Sjedinjenim Državama Amerike. Pod strahom potpunog uništenja SAD će biti obvezne da protiv nas igraju po određenim pravilima.

Front № 7. Amerikanci protiv Federalne vlade

Osim toga, u odnosu na SAD treba otvoriti Front № 7. Radi se o tome da u samoj SAD postoji mnoštvo nezadovoljnih vladavinom vrhuške koja propagira globalistički ideologiju, uvlači SAD u krvave ratove i razara tradicionalni europski kršćanski identitet.

Nova Amerika, u kojoj nije ostalo ništa baš američko i koja služi interese svjetske financijske oligarhije koja nema ni kulturu ni identitet, uništava Staru Ameriku.

Stoga je podrška američkog tradicionalizma i konzervativizma i američkog identiteta – važan zadatak Rusije. Naš saveznik u SAD je američki narod.

Sem toga, nakupilo se mnogo proturječnosti u socijalnoj sferi i međuetničkim odnosima. Značajan dio američkog društva ne prihvaća potpuno moralno izrođavanja. Federalna vlada koristi svaki zgodan povod da počne proces ukidanja drugog amandmana na Ustav koji Amerikancima dozvoljava da nose oružje.

Konstantan proporcionalan porast latino-stanovništva, pretežno katoličkog, unosi u američko društvo novi identitet koji uopće nije neprijateljski prema Rusiji. Rusija treba aktivno uključiti u borbu za utjecajno američko društvo, da intenzivno objašnjava duhovnu poziciju Rusije u ovom ratu, da pokaže da Rusi i Amerikanci imaju zajedničkog neprijatelja – to je manijakalna sotonistička elita koja je uzurpirala vlast i koja vodi u neminovnu katastrofu čitavo čovječanstvo , uključujući i same Amerikance.

Plodovi dijela te elite očiti su – čitav Bliski Istok već je zaliven krvlju i više ne uspijeva uspostaviti bilo kakav poredak. Globalistička vrhuška (CFR, neokonzervativci, predstavnici svjetske financijske oligarhije, Wall Street) svuda nameću kaos, rasulo, smrt i bol. Uništenje tog malignog tumora čovječanstva stvar je svih nas uključujući same Amerikance koji su ne samo njegov instrument, nego i žrtva.

Gdje je Grad?

Pobijediti u ovoj igri, uopće neće biti lako. Zato što je ime ove igre Veliki Rat. Ali, bez obzira na to, kad je Veliki Rat došao, on se može izbjeći samo po cijenu ropstva i otvorenog priznavanja vlastitog neuspjeha. Tako nešto u ruskoj povijesti nikada nije bilo. Koliko god da nam je bilo teško svaki put smo savladali teškoće.

Ne radi se samo o geopolitičkoj konfrontaciji, o preraspoedeli sfera utjecaja ili o osiguravanju nacionalnih interesa. Radi se o nečem mnogo dubljem i važnijem.

Svaka religija ima poglavlje posvećeno kraju vremena i finalnoj borbi. Kršćani, a također Židovi i muslimani, povezuju događaje tog ciklusa upravo s Velikim Ratom. Pri tom je uvijek, u sve tri ove religije mjesto tog Velikog Rata – Bliski Istok, polje Armagedon, a dalje, susjedne teritorije. Za muslimane je Damask – džamija Omajada – mjesto na kojem će se desiti Drugi Kristov Dolazak.

Stoga rat u Siriji ima očigledan eshatološki smisao.

Zato što je Sirija – dio Svete Zemlje na koju je stupala noga Spasitelja. Eskalacija nasilja na granicama, u zonama kritičnim za samo postojanje Države Izraela, također mora imati eshatološko značenje i za Judeje koji očekuju skori dolazak Mešijaha.

Američki protestanti-dispenzacionalisti vide scenarij Posljednje Bitke kao invaziju armije sjeverne zemlje Goga (identificiraju je kao Rusiju) na Svetu Zemlju. Na kraju, Atonski redovnici i grčki Sveci – kao što je Kozma Etolski ili starac Pajsije Svetogorski- više puta su predskazivali oslobađanje Konstantinopola od strane ruske vojske i raspad Turske. Na primjer, Sveti Arsenije Kapadokijski govorio je vjernicima u Farasidi da će izgubiti svoju domovinu, ali će je ubrzo opet steći: “Bit će još jedna tuđinska vojska. Ona neće znati grčki, ali će vjerovati u Krista. Oni će također pitati: gdje je Grad? “

To se nesumnjivo razumijevali kao ukazivanje na rusku vojsku koja prilazi Konstantinopolu. U jednoj besedi starac Paisije je govorio:

- Upamti, Turska će se raspasti. Biće rat koji će se odvijati u dva dijela. Mi ćemo biti pobjednici zato što smo pravoslavci.

- Starče, da li ćemo imati gubitke u ratu?

- E, najviše, jedno – dva otoka uzeće, a nama će dati i Konstantinopol. Vidjet ćete, vidjet ćete! “

Ne tako davno, prije godinu-dvije, sva ova predskazivanja izazvala bi samo smeteno slijeganje ramenima – bajke. Ali … danas: velika krv se lije na čitavom Bliskom Istoku: oko Damaska ​​se vode borbe; Rusi ne samo da prisustvuju, nego se bore na Svetoj Zemlji; konflikt s Turskom plamti i ne može se isključiti da neće dovesti do pravog rata.

Sa stanovišta eshatologije, dolazi vrijeme za vraćanje naših svetinja – Svete Zemlje, Konstantinopola, Kijeva. Tvrdnja da ne živimo u “Zadnjim Vremenima”, danas izgleda antinaučno. Kao što je govorio starac Pajsije – “Vidjet ćete, vidjet ćete!” I vidjet ćemo.

Dakle, gdje je Grad?
 
(fakti.org/uredio:nsp)

Islam i pravoslavlje, koje predvodi Rusija, moraju zajedno da se zaštite od napada moćnih imperijalističkih krugova Zapada, smatra teoretičar religije šejh Imran Nazar Hosein

Istaknuti islamski filozof i teolog šejh Imran Nazar Hosein, koji se posebno zalaže za bliske odnose islama i pravoslavlja, održao je nedavno predavanje u Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti. Tema je bila Islam i budućnost novca. Nimalo slučajno.

Nazar je upozorio da je budućnost novca u nuklearnom ratu koji prijeti čovječanstvu, a koji Izrael preko moćnih zapadnih krugova pokušava izazvati između Rusije i SAD. Nakon međusobnog uništenja njihovih blokova, prema proročanstvu, u Jeruzalemu bi jedan čovjek objavio da je on mesija. Ali i islam i pravoslavlje – upozorava šejh – znaju da je to antikrist. Ključna Hosein poruka je zato: islam i pravoslavlje, koje predvodi Rusija, moraju zajednički da se zaštite od agresivnih napada moćnih imperijalističkih krugova sa Zapada!

Polazeći od tih zalaganja, on je ostvario bliske odnose sa znanstvenim i pravoslavnim krugovima u Rusiji, gdje povremeno gostuje. U NATO zemljama, kaže, ne gostuje nikada – u znak prosvjeda zbog agresivne politike te organizacije.

Inače, on često kritizira ponašanje Otomanskog carstva tijekom povijesti, smatrajući da je njegova ekspanzivna politika suprotna islamu. Posebno kritizira – pretvaranje Aja Sofije u džamiju. I naročito se protivi zloupotrebi islama i ekstremizmu koji se ogleda u vehabizmu.

DVE VRSTE NOVCA

Predavanje je Hosein počeo ocjenom da je novac depresivna tema. “Jer postoje dvije vrste novca: onaj sa integritetom i prevarantski. Kad koristimo prvi, ne postavlja se pitanje njegove budućnosti, jer je on uvijek isti i ne može ‘iscuri’. Ali, ako se od takvog novca okrenemo ka prevarantskom, otkrivamo opasan alat u rukama opasnih ljudi, koji ga koriste za svoje nepravedne ciljeve, profit i da bi porobili druge.

Novac s integritetom ima vrijednost u samom sebi: to su zlatnici i srebrenjaci, i oni imaju istu vrijednost kroz cijelu ljudsku povijest. Međutim, kod takvog novca, cijene ne rastu. One su uvijek iste i ne mijenjaju se spram potražnje i ponude. E, takvog tržišta danas – nema!

Znamo što je Isus učinio s trgovcima prevarantima u hramu: prevrnuo je stolove, prokleo ih i izbacio iz hrama. Zato i danas jedva čekamo da dođe Isus i da otjera trgovce prevarante.

Oružje kojim nas pljačkaju zove se – inflacija. Bog tu pljačku zabranjuje. Ni Bruxelles, ni Washington, ni London ne mogu promijeniti to što piše u Kuranu. A tamo se kaže: “Ne kradi!” Inflacija upravo krade ljude. I upravo je ucjena sredstvo koje bijeli zapadnoeuropski čovjek – pravoslavci nikada nisu bili dio te agende – koristi nad ostatkom svijeta da ga ‘civilizirati’.

Svoju tehnološku nadmoć su iskoristili da koloniziraju ostatak svijeta, ali ne da bi u kolonijama zauvijek ostali, nego da bi tamo postavili svoje institucije preko kojih bi kontrolirali te zemlje, i da potom izvrše dekolonizaciju. Da smo samo shvatili na vrijeme što rade: mijenjati zlatni i srebrni novac prijevarnim novcem od zraka. Tu zamjenu nisu učinili prije dekolonizacije, već poslije – kada su preko pravila MMF zabranili uporabu zlatnog novca. Tako danas imamo situaciju da zakon zabranjuje onaj novac koji će i Isus koristiti kad se vrati (novac s integritetom, a ne prijevarni novac).

Osigurali su bili i ‘smokvin list’ – rekli su da je vrijednost jedne valute (odakle im uopće ta riječ), dolara, 35 dolara za uncu zlata. Ali ponavljam da je to smokvin list. Zašto? Zato što su ovi bezbožnici, koji ne osjećaju nikakvu odgovornost i ne strahuju od Sudnjeg dana, dali tu riječ s namjerom da je ne održe.

Amerikanci su Vijetnamski rat koristili kao ‘smokvin list’ da naštampaju silne dolare, a Nixon se nakon povlačenja u Camp David obratio svijetu objavom: dali smo riječ, ali ne moramo je održimo. Poderao je Bretonski sporazum, a sa dolara je skinut i onaj ‘smokvin list’, iza koga se sakrivao.

RUSKO SRCE NIJE BARBARSKO

Od 1971. sustav je kolabirao, da bi 1973. bila izvedena najveća prijevara u povijesti čovječanstva: kada je cijena nafte skočila 400 posto, a dolar pao za tih 400 posto (umjesto 40 USD za uncu zlata, bio je 160 dolara), Kissinger je otišao u Rijad i napravio “deal”. Rekao im je da će biti mnogo, mnogo bogatiji, samo ako ga poslušaju i pristanu da naftu prodaju isključivo za američke dolare. Nitko na svijetu ne smije kupovati naftu u drugoj valuti. OPEC je zato stvoren. Dolar leti u visine do kojih nikada nije stizao. Rođen je petrodolar. I danas imamo to: petrodolarski monetarni sustav.

Što sada? Prorok je rekao da će se pojaviti izazov tom sustavu i da će to voditi u nuklearni rat. Taj izazov se zove: BRIKS. Pojavio se zahvaljujući pravoslavlju, zahvaljujući pravoslavnoj, a ne sovjetskoj Rusiji. Zahvaljujući Rusiji, kojoj srce nije varvarsko. Rusija predvodi ovaj izazov, Kina je prati, Brazil i Južna Afrika su se pridružili. Ali Rusija je vođa. Oni drugi ne smiju dozvoliti da im sustav kolabira, ne smiju izgubiti vlast nad novcem, jer će onda izgubiti vlast u svijetu. Zato znamo da dolazi nuklearni rat – a pravoslavni i islamski vjernici nikada ne mogu biti na strani agresora u tom ratu. I znamo da je budućnost novca u tom ratu, kojim će prevaranti htjeti zaštite svoju planinu zlata, i da, kako mislim, imamo još oko godinu dana …

Rusija nikako ne može povući iz Sirije, a ovi ne mogu dozvoliti da im Rusi ubiju čedo Islamsku državu, koje su hranili i naoružali. Vjerujem da obje strane ne žele nuklearni rat, ali ima drugih koji ga žele i koji će probati da ga pokrenu operacijom pod lažnom zastavom. Desiće se napad na Amerikance, a za to će biti optuženi Rusi, ili obratno …

Međutim, mi smo ponosni na pravoslavnu Rusiju. Ona se ne boji rata. Znate, kada su Rusi povratili Krim, koji Rusiji s pravom pripada, to je bio najznačajniji gubitak cionističkog pokreta, jer i u svijetu poslije nuklearnog rata Krim osigurava Rusiji biti pomorska sila.

Koji je plan onih koji hoće da izazvati taj rat? Pa, da Pax Americana bude zamijenjen sa Pax Judeica. Izrael želi zamijeniti SAD u ulozi vladara svijeta i da se u Jeruzalemu pojavi jedan koji će reći da je on vladar – mesija, a mi znamo da je to antikrist. Za to je potrebno ili da se oni rašire ili da se svijet smanji. Da se smanji – nuklearnim ratom.

A što je s novcem? Pa, Izrael već sada – dok mi ispijamo tursku kavu – lije zlatnike i srebrnjake, jer će se svijet vratiti takvom novcu. Pravoslavci imaju Bibliju, mi imamo Kuran, zajedno imamo Isusa i nadam se da neću doživjeti taj dan!”, Rekao je u svom jednosatnom izlaganju šejh Imran Nazar Hosein.
 
(kurir.rs/uredio:nsp)

Od 1965. do 2000. godine, ne samo Europa, već i cijeli svijet je gledao i sudjelovao u prvim oblicima masovnog ponižavanja ljudi u TV prijenosima “Igara bez granica”

Sudionici ovog prvog reality serijala bili su stavljani u nemoguće zadatke, najčešće ponižavajuće i bolne za sudionike. Ponekada brutalne i nemilosrdne, ove igre zabavljale su “Europljane” kao nekada gladijatori u Rimskoj areni.

Danas, 2015. godine, Europska Unija na čelu s Njemačkom, uz svesrdnu pomoć Velike Britanije i naravno svjetskog policajca SAD, organiziraju nove igre bez granica na Balkanu, tako protivne ljudskom razumu i tako ponižavajuće za narode Balkana, da je teško danas čitati novine i gledati TV vijesti, a da čovjek ne pomisli da je u pitanju šala, neki humoristički program ili skrivena kamera.

Prije svega, bivše države Jugoslavije zajedno sa Bugarskom i Grčkom stavljene su u ucjenjivačke i nemoguće pozicije, sa zadacima koji se ne mogu izvršiti na korist svog naroda, ali i koji se ne smiju odbiti zbog izravnih posljedica na sve ucijenjene igrače.

Sva tri aktera pljačke i cijepanja Balkana, a prije svega uništenja zemalja su naši stari poznanici i prijatelji iz mnogobrojnih ratnih osvajanja Balkana: Njemačka koja se kao neuništivi vampir navraća na naša vrata po peti put u zadnjih 100 godina, imperijalna i pohlepna Velika Britanija koja je navikla živjeti od kolonijalne pljačke i nasilna i agresivna Amerika, najveći agresor u današnjem svijetu i izazivač apsolutno svih nelegalnih ratova diljem svijeta od 1945. do danas.

Europska Unija i bajke o njezinoj svrsi samo su pokriće za ponovno osvajanje svijeta i pljačku malih i vojno nemoćnih državica poput Hrvatske, Srbije, BiH i Makedonije. Naravno da sva bogatstva svih država Balkana nisu dovoljna da se zasite beskrupulozni apetiti Njemačke i Velike Britanije, i bez SAD-a, ali ratni plijen od uništenja Balkana biti će nagrada Nijemcima i Britancima za kolaboraciju sa jezivim planom SAD-a da porobi i okruži Rusiju.

Taj plan skrojili su još prije 20 godina američki teoretičari “Novog svjetskog poretka” Henry Kissinger (po rođenju Nijemac) i Zbigniew Brzezinski (poljak katoličke vjere i ostrašćeni mrzilac svega slobodnog, a najviše Rusije).

Plan se zove “Anakonda” i predviđa uvlačenje svih zemalja koje okružuju Rusiju u Europsku Uniju, odnosno u NATO pakt, jer je Europska Unija samo maska ​​NATO pakta. NATO pakt znamo dobro, od pada Berlinskog zida i kraja hladnog rata ne treba ni da postoji, ali to je sada zločinačka organizacija ekonomskih interesa i vojne mašinerije pod komandom Amerike.

Priče o ljudskim pravima, “demokraciji” i pomoći od ove zloglasne trojke su samo magla iza koje se krije ekonomsko-vojna invazija ostatka svijeta. Šanse da slobodne državice prežive napad u režiji SAD, Velike Britanije i Njemačke su gotovo nemoguće, kao i razne prepreke za sudionike “Igara bez granica”.

Čak i u vrijeme oba svjetska rata, čak i pod turskim porobljabanjem, čak i za vrijeme kolonijalnih osvajanja – male države poput Hrvatske imale su neku nadu, izlaz u otvorenoj borbi, otpor u vidu nacionalnog buđenja i ujedinjenja.

Danas su igre osvajača, okupatora i novih kolonijalnih sila toliko skrivene i perfidne, provedene uz pomoć izdajnika na lokalu, prodanih medija, prodanih javnih ličnosti i “intelektualaca” da jedan običan čovjek počinje stvarno misli kako su Šiptari ugroženi na Balkanu.

Povijest svijeta se upravo prekraja a najveći nasilnici i krvoloci pišu hvalospjeve o sebi, dok slobodarske narode oljagavaju i blate putem svojih medijskih mašinerija.

Tisuću puta ponovljena laž tako postaje istina i tog se načela nacističke Njemačke i Gebelsa upravo drže nasljednici i kolvođe novog zlog svjetskog poretka: SAD, Velika Britanija i Njemačka su svjetski super-lažovi, manipulanti i stari osvajači i kolonizatori.

Tako su preporođeni fašisti nacističke Njemačke sada mirisno cvijeće i vođe Europske Unije. Velika Britanija koja je nastala na uništenju starosjedilaca otoka (Pikta i Kelta) i osvajanjem germanskih ubilačkih plemena Angla, Sasa i Juta, koja je prva vratila ropstvo u suvremenom dobu, sada vodi svjetsku demokraciju.

SAD koja je porobila ostatak slobodnog svijeta poslije Britanije i ratova krvožedne Njemačke, nastavljaju nekažnjeno ubijati i bombardirati bilo koji kutak svijeta, ako je to njihov interes.

Mnogi će reći da moramo prihvatiti takvu “realnost”, da savijemo rep i da ližemo ruku koja nas štapom dresira, a bombama časti kao bombonima.Ipak, da je svijet prihvatio realnost nacističke Njemačke, danas bi još uvijek trajao Treći Reich.

Uvijek postoji izlaz. To je savez oko pravedne Rusije, članica Euroazijske Unije, saveznica iz BRIKS i ŠOS-a: moćne Kine, Indije i zemalja Južne Amerike, koje su na svojoj koži osjetile ljubav SAD i kolonijalno “prosvjetljenje” od strane Velike Britanije i MMF-a.

Zbog čega naše vođe pristaju biti jahane, šutirane i ponižene u novim igrama bez granica na Balkanu – ne znam i ne zanima me.

Zanima me klanjanje naših “vođa” svakom ubilačkom računu iz Bruxellesa, Washingtona i Berlina.

Zanima me povećanje cijena struje, poreza na imovinu i besposlenost koja Hrvatsku dovodi u očaj.

Zanima me zašto svakog drugog dana čitamo kako je namjernom greškom liječnika stradala neka trudnica i njena izmučena beba.

Zanima me to što su sve češća monstruozna ubojstva, pljačke i obračuni kriminalaca u našim ulicama, pored naših kuća i pored naše djece koja se više ne smiju igrati ni u svom ni u školskom dvorištu.

Zanima me kada će prestati ponižavajuće igre Eurpske Unije i tri gospodara novog svijeta i gdje je zaista granica našeg trpljenja, jer dok političari vješto balansiraju između svjetskih gospodara i pravdanja vlastitom narodu, Hrvatska polako umire od bolesti i gladi, stara i osiromašena, a svi koji su nešto s tim političarima žive pod staklenim zvonom.

Oni jedu organsku skupu i zdravu hranu, nose samo kvalitetnu svilenu i prirodnu odjeću, žive u vilama na imanjima od po par hektara, školuju svoju djecu daleko od hrvatske bijede i škola punih droge, žive na visokoj nozi u službi moćnih svjetskih gospodara – a narodu samo splačine i prazna obećanja.

U posljednje vrijeme i oko splačina se vodi bitka između siromaha, a kontejneri su ponovno postali jedine samoposluge za sirotinju.

Bitno je da se naše vođe šetaju po svijetu, troše novac na uzaludne posjete i priče bez ikakvih rezultata.

Tamo gdje nas čeka nada i budućnost, naše vođe ne smiju ni otići ni turistički. Tko spomene Rusiju i pomisli da raskine ovu bolesnu vezu između silovatelja sa Zapada i žrtvovanih balkanskih državica – takvog čeka šiba po grbači od povjerenika iz Bruxellesa, zatim dođe izaslanstvo NATO pakta da nas podsjeti tko je gazda.

Iza toga se oglase veleposlanici Njemačke, Britanije i SAD da nam sole pamet o tome što je Rusija, a što su oni. Na kraju Merkel kratko sroči što nam je delati, a naše vođe krenu u izvršenje zadataka.

Raus-schnell!
E, da su nam ipak ostali Turci, danas bi imali najveći stupanj autonomije, plaćali bi samo 10 posto poreza za sve. Tko bi pomislio da će drumovi poželjeti Turaka, a Turaka nigdje biti neće!
 
(vestinet.rs/uredio:nsp)

Osovina Rusija-Kina-BRIKS može preokrenuti globalni ekonomski sustav i nadjača hegemoniju SAD-a, smatra glavni ekonomist njemačke Bremer Landesbank, Folker Hellmeyerr

Realna šteta po zemlje Europske unije koju je izazvalo uvođenje sankcija Rusiji mnogo je veća nego što procjenjuju statističari, rekao je u intervjuu za deutsche-wirtschafts-nachrichten.de.

“Pad obujma njemačkog izvoza za 18 posto u 2014. godini i 34 posto za prva dva mjeseca 2015. godine samo je vrh ledenog brijega”, rekao je Hellmeyerr i dodao: “Posljedice su mnogo veće”.

“Europske zemlje poput Finske i Austrije, koje imaju izgrađene poslovne veze s Rusijom, manje posluju u Njemačkoj. Također, europske korporacije zaobilaze sankcije i stvaraju izuzetno učinkovite proizvodne kapacitete u Rusiji. Mi na taj način gubimo ovaj potencijalni osnovni kapital, koji je osnova našeg prosperiteta, a Rusija pobjeđuje”, objašnjava Hellmeyerr.

Odnos povjerenja između Rusije i Njemačke i Europske unije je donekle uzdrman. Bit će potrebne godine kako bi se ponovno izgradio. Rezultat toga je da su tvrtke poput Siemensa i Alstoma izgubile značajne projekte u Rusiji, rekao je Hellmeyerr. Potencijalna šteta, ne samo po Njemačku, već i po cijelu EU, tako je značajno veća nego što to trenutne znamenke pokazuju.

U međuvremenu, Moskvu, Peking i druge članice BRIKS-a očekuje izgradnja najvećih projekata modernog doba: Izgradnja nove euroazijske infrastrukture od Moskve do Vladivostoka, na jugu Kine i u Indiji.

Sudjelovanje zapadnih zemalja u ovim megaprojekt čini prilično neizvjesno, primjećuje Hellmeyerr.

“Po mom mišljenju, konflikt je već riješen”, rekao je on.

“Osovina Moskva-Peking-BRIKS je pobijedila. Zapadu je dosta. Tijekom 1990-ih, ove zemlje su činile približno 25 posto svjetskog ekonomskog outputa. Sada čine 56 posto svjetskog ekonomskog outputa i 85 posto svjetske populacije. Kontroliraju približno 70 posto svjetskih deviznih rezervi. One na godišnjoj razini rastu u prosjeku 4-5 posto. Pošto Sjedinjene Države nisu bile spremne svoju moć dijeliti sa svijetom, niti izgraditi sektor za razvoj tržišta baziran na vlastitom financijskom sustavu, SAD je izgubio bitku”, istakao je on.

Danas niti jedan problem u svijetu ne može biti riješen bez Moskve ili Pekinga, rekao je ekonomist.

Nedostatak vlastitog cilja čini da Europska unija i Njemačka izgledaju kao gubitnici.

“Što se duže budemo pridržavali ove politike u EU, cijena će biti sve viša. Sve će nas manje shvaćati kao ozbiljnog sugovornika “, dodao je on.
  
(vestinet.rs,youtube/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=21398"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

I vrapci na grani znaju da je ekonomski kolaps neizbežan i da je elita spremna ukrasti što više sredstava prije kolapsa. U ovom članku su predstavljene razumne stvari koje možete učiniti kako biste povećali svoje šanse da preživite veću društvenu katastrofu nastalu zbog ekonomskog kolapsa

Pripremite se za najgore, a nadajte se za najboljem.

1. Potreban je novac za pripremanje

Vrhunac gluposti bi bio da ostavite životnu ušteđevinu u instituciji koja je planira ukrasti od vas. Morate preusmjeriti vaš novac na važnije stvari.

Sve više je postalo jako teško podići životnu ušteđevinu iz banke, onemogućivši ljudima potpuni pristup novcu.

Postoje izvjesni bankarski zakoni na koje morate obratiti pozornost: Izvješće o transakciji novca, Izvještaj o sumnjivoj aktivnosti i strukturiranje.

Izvješće o transakciji novca

Zakon zahtijeva od banaka da podnesu izvješće o bilo kakvom povlačenju novca ili depozita koje prelazi 5.000 eura u jednom danu. Zakon je dizajniran tako da bi se spriječilo pranje novca ili krivotvorenje.

Kako bi sve bilo u skladu sa zakonom, financijske institucije moraju zahtijevati osobne podatke, informacije o transakciji i osobni broj osobe okoja provodi transakciju.

Strukturiranje i Izvješće o sumnjivoj aktivnosti

Sigurno će se pojaviti neki genije koji će podići 8.499 eura, na što banka ne bi trebala reagirati. Međutim, nije to baš tako jednostavno. Banka može pozvati na Izvješće o sumnjivoj aktivnosti koji služi za to da oteža zaobilaženje odredbi prethodnog zakona.

Strukturiranje transakcija podrazumijeva podizanje sume iz više puta kako bi se zaobišao zakon podizanja ograničene sume.

Provedba zakona

Bankarski zakoni su jako strogi. Vlada može konfiscirati vaš račun u banci ako se otkrije da je počinjen prekršaj. Vlada može preuzeti sav vaš novac i bez sudske odluke. Bilo kakvo suđenje s vladom bilo bi uzaludno.

Povlačenje novca iz banke

Najbolji način da vam novac ne ostane zaglavljen u banci jest da ga ni ne stavljate u banku. Koristite cash kad god je to moguće.

Eventualno, ne bi bilo loše da imate više računa u različitim većim bankama, jer ćete tako moći brže podići sav novac u slučaju krize.

U slučaju da postanete meta istrage, ni u kom slučaju nemojte dozvoliti da vas ispituju bez prisutnosti odvjetnika. Često ljudi završe u zatvoru ili plate velike kazne, ali ne zbog zločina, već zato što su ih istražitelji prevarili.

2. Napravite popis

Nabavite hranu, vodu, i poboljšajte sigurnost svog doma. Ako ne posjedujete većeg psa, razmislite o tome da nabavite bar jednog.

Sastavite popis svega što vam je potrebno.

Svu svoju kupnju obavljajte u gotovini. Ne želite da pogrešni ljudi znaju što smjerate.

3. Ruralno protiv urbanog

Moramo živimo u sadašnjosti i često ne možemo se preseliti u ruralnu oblast zbog posla. Međutim, navodi se da je šansa preživljavanja ekonomskog kaosa 10 puta veća u ruralnom području nego u urbanom području. Gledajte da pronađete neko izolirano mjesto i da putujete na posao u međuvremenu.

4. Otplatite hipoteku i auto

Ne bi bilo loše da isplatite svoje dugove. U slučaju ekonomskog kolapsa vjerojatno nećete imati posao, a vaša ušteđevina i mirovinski fond će biti zaplijenjeni. Ako ne otplatite dugove, vi i vaša obitelj biste mogli završiti na ulici jer ne biste mogli otplatiti dugove.

5. Kupujte zlato i srebro dok god to možete priuštiti

Goldman Sachs prodaje zlato. Elita i BRIKS prikupljaju zlato. Ovi postupci samo ukazuju na to što će biti vrijedno kada dođe do kolapsa.

Čuvanje zlata i srebra predstavlja strategiju ekonomskog preživljavanja koja će otplatiti dividende kada se dim krene raščišćavati.

6. Postanite surovi prije nego što netko postane surov prema vama

Ključno je da odmah eliminirati sve nepotrebne troškove. Osigurajte sebi funkcionalni kapital.

Započnite posao kod kuće kako biste povećali priljev novca. Započnite posao koji ne zahtijeva puno ulaganja. Čak i ako ne zarađujete mnogo, uspjet ćete izbjeći porez, pri čemu ćete zaraditi dovoljno novca da osigurate sebi opremu za preživljavanje.

7. Pravite i čuvajte svoju hranu

Što se tiče čuvanja hrane, morate početi s tim odmah. Preporuča se da se čuva hrana za bar dvije godine. Morate usavršite uzgajanje hrane kod kuće. Također, nemojte čuvati svu hranu na jednom mjestu, u slučaju da vas opljačkaju.

Najveća prijetnja po opstanak biće smrt uslijed dehidracije ili gladi. Kontaminirana voda će također predstavljati problem. Postoje mnoga rješenja za filtriranje i pročišćavanje vode. Ne bi bilo loše nabaviti filter za vodu.

8. Osobne zalihe

Naravno, bit će vam potrebne zubne paste, kozmetika, pribor za jelo itd. Mnogi preppersi (ljudi koji su spremni za nevolje i katastrofu) na internetu su već sastavili kompletne liste osobnih predmeta.

9. Lijekovi i medicinska pomagala

Ako netko u vašoj obitelji boluje od kroničnog zdravstvenog stanja, važno je osigurati lijekove za bar 6 mjeseci do godinu dana. Također, potražite prirodne alternative za liječenje ovih zdravstvenih stanja u slučaju da ne možete predati recepte za lijekove. Također nabavite i lijekove za nepredviđene okolnosti.

Nikako nemojte zaboraviti na opremu za hitnu pomoć, kao ni na higijenske zalihe.

Sve to vam djeluje kao puno posla? Moguće, ali sve ovisi koliko snažno želite preživjeti.

10. Pripremite se za preživljavanje i novi način života

Moguće je da ćete naučiti živjeti u surovim uvjetima bez grijanja i klima uređaja. Možda nećete imati struje. Nabavite svjetiljke, mnogo baterija i ručni radio.

Osigurajte odjeću za sve moguće vremenske prilike, nikad ne znate u koje doba može početi kriza.

Bilo bi super da osigurate generator za svoju kuću, međutim, ako budete jedini u ulici sa strujom, to će brzo privući neželjene posjetitelje.

Dovedite se u red. Počnite šetati, džogirati ili trčati.

Ne zaboravite osigurati igračke za djecu za koje nije potrebna struja i edukativni materijal. Pripremajte se za novi način života.

11. Nemojte reći nikome

Nemojte reći čak ni svojim susjedima, osim ako se i oni pripremaju za preživljavanje. Važno je formirati saveznike. Nitko drugi ne mora znati za vaše planove. Gledajte da sve transakcije napravite u kešu. Ne želite da netko otkrije što smjerate.

12. Pomolite se!

Preživljavanje nije zagarantirano, spas jeste.

Zaključak

U naopakom svijetu gdje banke legalno posjeduju vaš novac, ponovno preuzimanje istog može biti problem.

Nije sigurno da ćete uspjeti izvući sav novac, ali ćete svakako izgubiti sve ako ne pokušate ništa izvući.

Napunite kanister s gorivom, podignite novac u cashu i čuvajte hranu. Tko zna što se može dogoditi.

Ako ništa drugo, pripremite se zbog svoje djece!

 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda*

 

 
 
(web-tribune,youtube.com/uredio i preveo:nsp)

Formalno, sve je počelo 16. siječnja 2015. godine. Sa iznenadnom odlukom švicarskih bankovnih mudraca da prekinu svaku vezu svog franka s europskom valutom – čak i po cijenu da odjednom izgube 415 milijardi eura

Zbog ovoga, veoma sam poželio shvatiti što su to Švicarci užasno saznali kad su odlučili u jednom momentu “spaliti” pola bilijuna eura. A još je istovremeno Europska središnja banka sve ošamutila objavom da počinje “kvantitativno omekšavanje” (upumpavanje) na sumu dvaput veću od one o kojoj su maštali čak najsmjeliji analitičari.

Jer, svi su očekivali 500 milijardi, a upumpavati će se 1,08 bilijuna eura. Za samo 18 mjeseci. Dakle: približno po 60 milijardi eura svakog mjeseca – sve do rujna 2016. godine.

Po mom mišljenju, ovo je početak globalnog ekonomskog rata između Europske unije i SAD. Da, upravo to. Ni manje ni više. Uostalom, takvi globalni ratovi se nikad ne završavaju, samo jedna bitka zamjenjuje drugu.

Znači, formalno je sve počelo 16. siječnja 2015. godine, ali faktički datum početka bitke ipak treba tražiti u 2012. godini. Doduše, s točnim datumom postoji određeni problemi. Nije sasvim jasno da li je to 9 siječnja – kada je državne obveznice s negativnom prinosom na tržište prvi put iznijela Njemačka, ili nešto ranije kada je svoje vrijednosne papire – i to s nultim prinosom – prodala Nizozemska.

“Nulti prinos” znači da se kamata na takve državne obveznice od samog početka određuje na razini ispod tekuće inflacije.

Kasnije je ovaj proces postao još otvoreniji. Države eurozone su počele investitorima nuditi da njihove obveznice kupe odmah pod uvjetom da kupac na toj transakciji čak izgubi dio novca.

A znate li zašto?

U slučaju Njemačke, potražnja obveznica pod tim uvjetima bila je dva puta veća od ponude. A Njemačka je tada prodala svoje dugove u vrijednosti 7 milijardi eura.

Netko će se upitati: kako je tako nešto moguće. Sve je vrlo jednostavno.

Vlasnici velikog novca – investicijski fondovi, investicijske banke, korporativni kapital i sl. – suočeni su s ozbiljnim problemom. Novac imaju, ali nema projekata u koje bi ga mogli uložiti.

Pri kraju je ekstenzivni rast svjetskih gospodarstava na račun zauzimanja novih tržišta. Planeta je već “zauzeta”. Osim toga, čak je i samo osvajanje tržišta je počelo donositi sve veću glavobolju – osobito je to bilo vidljivo 2001, 2004. i 2008. godine.

Naročito hladan tuš za investitore bila je hipotekarna kriza u SAD-u jer su se tada urušili financijski instituti koji su dotad izgledali vječnim.

Primjerice, banka Lehman Brothers je samo dan uoči svog kraha imala najveći mogući pozitivni kreditni rejting. A potom je došlo jutro i – 46 milijardi dolara je prestalo postojati.

Ne želeći da im se jednom dogodi sudbina klijenata LB, investitori su počeli za svoje kapitale tražiti tihe luke u kojima će preživjeti razdoblje neizvjesnosti.

Tradicionalno, najpouzdaniji instrumenti za to su upravo – državni dugovi. Država nije privatni biznis koji može bankrotirati i nestati. Europske države će u ovom svijetu uvijek postojati. A to znači da će i plaćati svoje dugove. U Velikoj Britaniji postoji izreka: “Od mnogo čega se u životu može pobjeći, jedino ne može od smrti i poreza”.

Zato su investitori – svaki put kada su za prioritet imali da svoj novac sačuvaju – počinjali kupovati državne obveznice. Makar im jamčile apsolutno šugav prihod. Jer, glavno je bilo to što države ne bankrotiraju.

Međutim, 9. siječnja 2012. godine se pokazalo da su kupci spremni državama dati novac na zajam i bez ikakvog prihoda. Čak i sa gubitkom. Računajući: bolje je izgubiti lipu nego cijelu kunu. A takvih se našlo veoma mnogo.

U Europi su ovu igru ​​počeli praktično igrati svi. Do ljeta 2014. godine – suma “negativnih” dugova unutar EU dosegnula je 500 milijardi eura. A do kraja prošle godine – kada su i istočnoeuropske vlade shvatile “gdje je zakopano blago” – suma je skočila do 1,2 bilijuna eura. Vjerojatno ne izgleda samo meni čudna podudarnost tih znamenki s odlukom Europske središnje banke o razmjerima “kvantitativnog omekšavanja” koje je najavljeno.

Uostalom, o tome nešto kasnije. A zasad treba ukazati da je ovakvo trošenje slobodnog novca na dugoročne dugove dovelo do njegovog ispumpavanja iz realne ekonomije. Nastao je začarani krug. Zato se u eurozoni usporava rast plaća i ostalih rashoda. Zajedno s njima prestaje rast proizvodnje, a to, opet za sobom povlači, rast nezaposlenosti. Jer, manjak novca i posla donosi smanjivanje platnosposobne potražnje, a to za sobom neizbježno povlači smanjivanje prodaje. Sa svim minusima koje to donosi. Uključujući i poskupljivanje samog novca – deflaciju.

Što je u opticaju ostajalo manje eura, to je euro postajao skuplji u odnosu prema drugim valutama. Uključujući i američki dolar. Zato je, u svjetlu svega ovoga, krajnje interesantno što pokazuje kretanje službenog tečaja dolara i eura.

Ispostavilo se da je SAD još 2009. godine radila ovo isto što je upravo objavila Europska središnja banka – upumpavali su u svoju ekonomiju novac iz čistog zraka.

Prvo “kvantitativno omekšavanje” (QE) Federalni rezervni sustav SAD (središnja banka) bilo je na razini 1,7 bilijuna dolara. Potom je u studenom 2010. uslijedilo QE2 na razini 0,6 bilijuna, a u rujnu 2012. QE3.

Ova posljednja intervencija Federalnih rezervi je najinteresantnija. Počela je s 40 milijardi dolara mjesečno, ali je ubrzo bila povećana do 85 milijardi dolara mjesečno. A pritom nije bila oročena.

Samo tijekom prvih 12 mjeseci funkcioniranja, kroz QE3 u američku (čitaj: svjetsku) ekonomiju bilo je upumpano još 1,7 bilijuna dolara. Američka tiskara novca se zaustavila tek krajem prošle godine. Dotle je upumpala najmanje 5 bilijuna dolara, a to je približno trećima ukupnog bruto proizvoda Europske unije za 2013. godinu.

Zahvaljujući tome, tečaj dolar / euro podigao se sa 1,25 (u veljači 2009.) do 1,5 (u studenom 2009.). Interesantna ljuljačka.

Do lipnja 2010. tečaj se ponovo spušta na 1,22, a u studenom te godine je opet 1,45.

Tijekom cijele 2011. godine među Europskom središnjom bankom i američkim Federalnim rezervnim sustavom trajalo je bezmalo sportsko nadmetanje. Tečajevi su skakali poput ping-pong loptica – između 1,47 i 1,37.

Međutim, krajem te godine tečaj je ponovno ispod 1,3 i dalje pada. Zakulisni metodi su slabo pomagali. Amerikanci su uspijevali tečaj podignuti do 1,35 i da ga na toj razini drže približno tri mjeseca. Nakon toga sve se opet ponovilo. U lipnju 2012, tečaj je već 1,25, a u srpnju – čak 1,2.

Koga onda može iznenaditi što Federalni rezervni sustav već u rujnu iste godine uključuje QE3?

Velikim pojeftinjavanjem dolara SAD rješavaju dva svoja strateška zadatka odjednom. Prvo: poboljšavaju (smanjuju minus) svog vanjskotrgovinske bilance. Jer, jeftin novac, s jedne strane, stimulira Amerikance da češće podržavaju svoje proizvođače, a sa druge – još više povećavaju profitabilnosti eksporta američkih usluga. Drugo: rast tečaja za 35 posto automatski otvara put američkoj robi na europska tržišta, što je SAD životno neophodno.

Prvo QE je pokazalo čudo. Bukvalno iz ničega, SAD su dobile porast konkurentnosti svoje ekonomije za 25-30%!

Međutim, čudo i jeste čudo zato što se događa samo jednom. Kada se ponovi, ono postaje dio interesantne svakodnevice, a već treći put postaje dosadno i prestaje funkcionirati. Zato, unatoč svojim čudovišnim razmjerima, QE3 nije Federalnom pričuvnom sustavu SAD donio očekivani rezultat.

Iznad 1,3 tečaj dolara prema euru nije bio podignut. Na primjer, u studenom 2013. je ponovno pao na 1,27, a potom se “šetao” u ožujku, svibnju i srpnju iste godine.

Tek nešto kasnije, tečaj se počeo pomicati naviše, pa je novogodišnji vatromet dočekao na razini 1,38. Potom je došla veljača 2014, Ukrajina i Majdan. “Berkut” koji je gorio u plamenu benzina. Plus zaoštravanje odnosa između “zapadnog svijeta” i Rusije. Na tom valu se tečaj nekako podiže čak do 1,4, ali samo na pola godine. Unatoč svim naporima, od svibnja je opet počeo “venuti”. Tiho i polako, ali nezaustavljivo. Sve do 1,25 u listopadu.

Potom je Federalni rezervni sustav udario u granice vlastitih mogućnosti. Štampati papir i prodavati ga za novac do beskonačnosti – nije moguće. Zato su tiskarski strojevi morali biti zaustavljeni. A to se odrazilo na tečaju. Krajem prošle godine spustio se do 1,22, a sada je još niži – 1,14.

Kakve veze sve ovo ima sa “kvantitativnim omekšavanjem” koje je objavila Europska središnja banka? Evo kakve.

Početkom 2014. godine ukupni nacionalni dug 17 država članica Europske unije (EU17) bio je 8,841 bilijun eura ili 92,7 posto ukupnog nacionalnog duga cijele Europske unije (EU27). To je za 2,7 posto više nego 2013. godine. A ukupni dug svih zemalja EU u 2014. godini iznosio je nešto preko 11,3 bilijuna eura.

Prema službenom priopćenju, Europska središnja banka će u narednih godinu i pol u kupovanje tih dugova mjesečno usmjeravati 60 milijardi eura.

Državni proračuni članica EU neku posebnu razliku neće primijetiti. Osim što će držatelji državnih dužničkih papira – umjesto privatnih i korporativnih investitora postati pretežno središnje banke država članica. Prema planu, nacionalne banke će osiguravati 80 posto likvidnosti tog projekta. Zato će se svi investitori, koji su se krili po onim lukama, opet naći sa gomilama novca s kojim ne znaju što će usred ekonomskog nevremena.

Ekonomski rat SAD i EU

Riječ je o bezmalo deset posto ukupnog duga zemalja eurozone. Ta suma će neizbježno potisnuti tečaj dolara prema euru još jače naniže. Analitičari Goldman Sasch prognoziraju da će se dolar i euro izjednačiti (tj. Da će tečaj biti 1: 1) tijekom ove godine, čak najavljuju dalje snižavanje – do 0,9 dolara za euro do kraja 2017. godine.

Za Sjedinjene Države to je smrt, ili nešto njoj blisko. Sva američka roba i usluge sa svakim korakom tečaja “naniže” postajat sve skuplji. Razlika između 1,5 i 1,14 je 31 posto – upravo za toliko je sve američko postalo nekonkurentniji.

Prema različitim ocjenama, ukupni deficit vanjskotrgovinske bilance SAD za 2013. godinu bio je približno 450 milijardi dolara. U suštini bio je veći. Po realnim robnim ciframa, dostizao je 650-700 milijardi dolara. Naprosto, gubici na robi od 250-270 milijardi dolara bili su prikrivani pozitivnim saldom vanjske trgovine različitih usluga. Primjerice, dobit takvih internet-giganata, kakav je Google, koji sam ništa ne proizvodi, ali veoma dobro zarađuje sebi za “pljeskavicu s kečapom”.

Eto tako, poskupljivanje dolara za 31 posto donosi rizik pomicanja te bilance za 200 milijardi dolara u minus – za račun gubitka dijela izvoznih tržišta. Jer, Amerika već odavno ništa jeftino ne nudi. Sve samo skupo. Softver. Tehnologije. High-tech-oprema. A sve to, ako poskupi za trećinu, postaje jako neinteresantno za stranog potrošača.

Negativni saldo trgovinske bilance zato ima sve šanse skočiti na 1 bilijun dolara godišnje. Sva američka naftna privreda se zatvara. Njeni osnovni ekonomski stupovi, poput korporacije Boeing, suočavaju se sa znatnim problemima s prodajom i zadržavanjem tržišta koja s radošću počinje preuzima AIRBUS.

Sve u svemu, moglo bi se pomisliti da za Europu nastupaju “čokoladna vremena”. Ipak, ne treba žuriti sa zaključivanjem.

Bruxelles je zaista izabrao pogodno vrijeme za ekonomsku kontraofanzivu. Washington više ne može tiskati novac bez rizika da sam uruši nacionalnu ekonomiju. A Europska središnja banka ima dovoljno snage da se ne zaustavlja čak ni na objavljenoj sumi, odnosno može je podići i do 2-2,2 bilijuna eura.

Posebno je zato pitanje: hoće li to trpjeti džentlmeni u kaubojskim šeširima?

Nemojmo zaboravljati da se socijalni mir u SAD prvenstveno drži na visokoj razini potrošnje. Zato, čim proračun SAD izgubi mogućnost da besplatno dijeli “točkice” za hranu, i sam Ferguson može izgledati kao dječja igra u pijesku. Amerika će se braniti. Ona to umije raditi. A i stupanj njenog utjecaja u Europi ne treba podcjenjivati.

Ono što se dogodilo s francuskim tjedničićem “Charlie Hebdo” naočigledan način je pokazalo koliko mnogo Europska unija ima svojih bolnih točaka.

Amerikanci će po njima u narednom periodu sigurno tući. Jako. Bolno. Odlučno. Hoće li Europa koja se opustila izdržati te udare?

Povrh svega, slobodni novac stvara problem i sam po sebi. On je kao bomba bez osigurača: zahtjeva trenutno ulaganje. A slobodnih tržišta za ulaganje nema.

EU s Rusijom vodi rat sankcijama. Rusija za EU zato ostaje nedostižna čak i kao tržište. Ukinuti sankcije bilo bi za Bruxelles naravno razumno, ali je premnogo onih uključujući Amerikance, koji tome uspješno smetaju.

A jugoistočna Azija? Ne, ni to nije rješenje.

Teško je u Kini prodati europsku robu koja se proizvodi i u samoj Kini. A ostale zemlje te regije pod svoje je već uzeo Japan. Uostalom, Centralna banka Japana i sama se upustila u QE na razini 56 milijardi dolara mjesečno pa cijelu regija “pliva” u jeftinom jenu.

A zemlje BRIKS? To apsolutno nije taj opseg tržišta.

Ispostavlja se, dakle, da novac nema kuda. Ostaje samo da se probija u Ameriku. Na to, po svemu sudeći, Bruxelles i računa. Uostalom, ako se pogleda – onaj bilijun eura Europska središnja banka ima namjeru podijeliti između zemalja eurozone, a odatle slijedi jedan važan zaključak.

Tjednik Spiegel objavio je da će spominjani otkup dugova biti izveden u skladu s veličinom zemalja članica EU. Najviše novca (18 % posto) dobiti će Njemačka. Poslije nje: 14 % posto Francuska, 12 % posto Španjolska, 9 % posto Italija. Udio ostalih zemalja neće biti veći od 5 % posto, a za neke – čak ni iznad 0,5 % posto.

Grčkoj nije namijenjeno uopće ništa, pošto njeni pokazatelji ne zadovoljavaju zahtjeve.

Stvari ovako stoje unatoč tome što polovica svih suverenih dugova u EU regiji istočnoeuropskim državama. Iz ovoga slijedi zaključak da Njemačka i Francuska očito dobivaju previše novca. Ne samo zato što su najveće.

Očito se radi o prognoziranom mogućem izlasku Grčke iz eurozone. Samim tim, već u ovoj godini će im biti potrebno približno 200-300 milijardi eura za potporu vlastitom bankarskom sustavu.

Biti će da su sve ovo i shvatili švicarski bankarski mudraci. Zato su i požurili da odjednom posjeku sve konopce kojima je njihov franak vezan za euro. Ne obazirući se na gubitke.

Uostalom izgleda da je i ministar financija Rusije iz istih razloga 14. siječnja izjavio da će Centralna banka RF na tržištu prodati devize iz Rezervnog fonda, “vjerojatno čak do kraja ovoga mjeseca”. A u tom fondu se, pored ostalog, čuva 40,82 milijarde dolara, 31,39 milijardi eura i 5,76 milijardi britanskih funti.

S obzirom na sve, svi su izgledi da će tijekom ove godine doći do pravog financijsko-ekonomskog rata između Europe i SAD. I, neka da Bog da taj rat ostane samo u sferi financija i gospodarstva. Jer, prečesto su kataklizme takvih razmjera dovodile do razmjene raketno-topničkih udara.

Europa ipak ima i jednu dobru varijantu. Ne samo preživjeti, nego i da garantirano pobijedi.

Za to je potrebno jedino uspostaviti normalne, ravnopravne, prijateljske i obostrano korisne odnose i suradnju s Rusijom. Tada se i njena negativna ovisnost od SAD može prilično lako kupirati, a Europljani svom novcu mogu naći korisnu primjenu. Druga je stvar što je za to potrebna odgovarajuća politička volja.

Imaju li volje u Europskoj uniji – uskoro ćemo imati priliku vidjeti.
 

 
 
(web-tribune,youtube.com/uredio i preveo:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19844"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]