Uvjereni su​da će njihov izum pomoći da se riješi problem gladi na planeti

Finski znanstvenici konstruirali su aparaturu koja vodu i ugljičnu kiselinu iz zraka pretvara u jestive granule bjelančevina!

Čak su uvjereni da će njihova otkrića pomoći da se riješi problem gladi na Zemlji.

Jedan od njih – Juha-Pekka Pitkänen, s Tehnološkog sveučilišta Lapeanranta – rekao je online-listu qz.com:

“Sve što je potrebno za proizvodnju jestivih bjelančevina – nalazi se u zraku. U budućnosti će moćniji strojevi – napravljeni na bazi našeg patenta – moći biti postavljene u pustinjama i drugdje gdje ljudima prijeti glad. Male aparate te vrste, ljudi će moći držati u kući i koristiti po potrebi”.

Znanstvenici širom svijeta su posljednjih godina pokušavali atmosferski CO2 pretvoriti u biogorivo i druge korisne spojeve.

Takve ambicije su imali i američki fizičari iz Chicaga koji su 2016. uspjeli napraviti solarnu bateriju koja je koristila skupljenu energiju za raspad CO2 radi dobivanja ugljik-monoksida i vodika. Njihove kolege iz Nacionalnog laboratorija u Oak-ridgea napravili su katalizator koji ugljičnu kiselinu pretvara u obični alkohol.

Pitkänen i njegove kolege su smislili aparaturu koja zrak pretvara u složenije organske spojeve – molekule bjelančevina i šećera.

Radi toga su se poslužili lukavstvom: “zaposlili” su mikrobe koji su se u stanju “hraniti” sa molekulama CO2 i pretvoriti ga u komponente svojih stanica. Ali, to je bila samo prva faza.

Čim bi se mikroorganizmi dovoljno namnožili, Finci su kroz svoju “kašu” propuštali struju. To je ubijalo bakterije koje su se odmah razlagale na molekule šećera i bjelančevina.

Nova faza je bila: sušenje “kaše” koja se zahvaljujući tome pretvarala u granule bogate bjelančevinama i ugljikovodicima.

Glavni problem ove finske “tvornice” bjelančevina i šećera je sporost. Za dobivanje grama bjelančevina potrebne su joj približno dva tjedna.

Zato Pitkänen i njegove kolege već rade na ubrzavanju “proizvodnje” i pravljenju većih biorekatora koji bi davali po nekoliko kilograma bjelančevina dnevno.

Jedan od njih – Jero Ahola – posebno i sa optimizmom ukazuje: “Mi smo u stanju proizvesti bjelančevine bez ikakvih pesticida i toksičnih gnojiva. Bez zagađivanja okoliša i izbacivanja plinova u atmosferu. Naša tehnologija ima veliku budućnost”.
 
(fakti.org)

Kumis slovi kao najbolji ruski narodni lijek koji regenerira mikrofloru želuca, pa vam preporučujemo da što prijee isprobate slijedeći recept

U šalici kipuće vode otopite 2 žlice meda. Dobro promiješajte i ulijte u veliku teglu. Dodajte 2 žlice kefira i 1 litru mlijeka.

Promiješajte, prekrijte s dva sloja gaze i stavite na toplo mjesto da odstoji tri dana.

Zatim dodajte 1 žličicu suhog kvasca, promiješajte i ponovno prekrijte gazom.

Čim primijetite da su u tegli počeli pojavljivati ​​mjehurići, kumis je gotov.

Stavite staklenku u hladnjak i pijte po 0,5 dl (do pola čaše) pola sata prije jela tri puta dnevno najmanje dva tjedna.

Upozorenje: Vozači ne bi smjeli piti kumis prije nego što sjednu za volan jer sadrži malu količinu alkohola.

Kumis iz prve ruke

“Došavši u Ufu, interesirao sam se za baškirski kuhinju, i jedan kolega mi je počeo pričati o jednom nacionalnom napitku koji se proizvodi iz kobiljeg mlijeka.

Sama pomisao na kobilje mlijeko nije mi bila ugodna, a nisam bio siguran ni da li se on šali ili je ozbiljan. Nakon nekoliko mjeseci krenuo sam na razgovor kod glavnog ravnatelja.

Zajedno s jednom kolegom ušao sam u njegov ured. On je bio sam, rekao nam je da se prije pet minuta vratio s jednog poslovnog sastanka.

Bio je raspoložen, i rekavši da sjednemo spustio je na stol, ispred nas po flašu smeđe boje po obliku i veličini nalik na pivsku bocu. Želio se našaliti, a i da nas iznenadi napitkom koji mu je bio nepoznat kao i nama. Ispričao nam je da je bio gost kod jednog poslovnog prijatelja koji ima farmu kobila i bavi se proizvodnjom kobiljeg mlijeka.

Dalje iz tog mlijeka proizvodi kumis – napitak kojim nas je direktor ugostio. Poželio sam ga probati. Vrativši se u svoj ured, otvorio sam bocu i nalio polovicu čaše. Probavši, primijetio sam da je napitak blago gaziran, osjetio sam i okus mlijeka. Normalno sam popio cijelu čašu, a ostatak je popila kolegica kojoj je taj napitak poznat.

Ona me je pitala da li mi sviđa kumis. Iskreno sam odgovorio da nije loš, ali i da nisam baš impresioniran, i da ne volim gazirana pića, pa ga neću kupovati. Ona se nasmijala rekavši da u njemu ima i alkohola. Rekla je još da jednostavno pjeni i da odlično gasi žeđ. To me je začudilo ali i natjeralo da malo pročitam o kumisu i o kobilje mlijeku uopće.

U usporedbi s kravljim kobilje mlijeko ima manje masti, a belančivina, minerala i vitamina C nekoliko puta više. Pored visokog postotka vitamina C, treba naglasiti da se sadržaj vitamina A i D mijenja tijekom godine. Tijekom ljeta više je vitamina A, a manje D, a tijekom zime je obrnuto.

Otuda i kumis, kiselomliječni napitak, je različit u različitim dobima godine. Čak se razlikuje po mjesecima. Najkvalitetniji su svibanjski, lipanjski i srpanjski kumis. Svaki od njih ima i svoj poseban naziv. Kumis se dobiva kiseljenjem kobiljeg mlijeka uz pomoć bakterija.

Sintezom vitamina C i B dobiva se alkohol, koga u prosječnom kumis ima od 0,2 do 2,5%. Svako naselje, svaka obitelj ima svoj recept proizvodnje kumisa, pa u nekim slučajevima alkohol doseže i do 4,5 posto. U Kazahstanu se čak pravi i takozvani neobuzdani kumis u kome je oko 40% alkohola. Ipak u trgovinama se može kupiti samo onaj kumis koji ima nizak sadržaj alkohola.

Od davnina se proizvodio u stepskim područjima, posebno u današnjem Kazahstanu, procjenjuje se da je star preko 5.500 godina. Antički grčki pisac Herodot u 5. stoljeću prije Krista, spominjao je kumis, nazivajući ga mliječnim vinom. Nazivaju ga i čarobnim napitkom jer usporava proces starenja i naglašavaju da ga žene piju češće nego muškarci.

KOMENTARI LIJEČNIKA:

Dr. Elena Ivanova:

Odobravam ovaj stari, recept jer je provjeren tokom stoljeća. Poboljšava procese probave i poboljšava crijevnu floru, a takodje otklanja štetnu fermentaciju. Želudac, crijeva i jetra počinju raditi mnogo bolje.

Dr. V.Balibok, alergolog:

Recept je odličan. Kumis je oduvijek bio najbolji ljekoviti napitak na bazi mlijeka. On regenerira mikrofloru želuca. Jedino želim upozoriti vozače da ne piju kumis prije sjedanja za volan, jer sadrži malu količinu alkohola.
 

 
(vestinet.rs,poslitika.rs/uredio:nsp)

Razmišljate o tome da postanete vegetarijanac? Ili samo da jedete manje mesa? A znate li kako će reagirati vaš organizam …

Ne događa se ništa biokemijski dramatično u tijelu, ali promjena ipak ima

Evo što se događa.

Profesorica Joan Salge Blake, sa Sveučilišta u Bostonu tvrdi da se ništa biokemijski dramatično ne događa u našem tijelu ako smo prestali jesti meso. Ništa dramatično ne znači da ipak nećete imati neku korist od vegetarijanske prehrane. Naravno, samo ako ste pravi vegetarijanci i vodite računa da jedete balansirano.

Također, vegetarijanstvo može popraviti vašu kvalitetu života, ali to ne znači da iz povrća možete dobiti sve potrebno za nirmalno funkcioniranje organizma stoga biste vjerojatno trebali uzmati i malo nadomjestaka.

Stoga ćete morati pripaziti da u svoje tijelo unosite više tvari koje bi inače unosili jedući meso kako ne biste izgubili osjet okusa ili pak uzimati kalcij i vitamin B12 koji je potreban za pravilnu funkciju živaca.

1. Možda ćete izgubiti koji kilogram

Ako ste prešli na vegetarijanski režim prehrane moguće je da ćete biti malo lakši iako to nije bio cilj promjene prehrane. Prosječno, prelaskom na bezmesnu prehranu, gubite oko 3.5 kilograma.

2. Možda ćete dobiti zdrave bakterije i napuhati se

U početku biste mogli imati malih tegoba.

Naše tijelo ima enzime koji pomažu probavi životinjskih i mesnih bjelančevina i to se neće promijeniti ni kad prestanete jesti meso. Svi neprobavljivi ugljikohidrati u biljnim izvorima bjelančevina i druge hrane bazirane na biljkama mogu izmijeniti profil bakterija u crijevima.

Točnije, znanstvenici smatraju da ovi ugljikohidrati mogu potaknuti rast zdravih bakterija u crijevima. Probavnom traktu treba neko vrijeme da se privikne na nove stanare pa ćete se u početku osjećati napuhano. Strpljivo, priviknut ćete se. Dijeta osnovana na biljkama pokazala je smanjeni rizik od različitih kroničnih bolesti povezanih sa povećanjem opsega struka.

3. Možda ćete se zaštititi od srčanih bolesti

Nekoliko opsežnih studija u koje je bilo uključeno više od 76 tisuća žena i muškaraca sličnog načina života, uspoređivalo je vegetarijance i one koji to nisu. Rezultati pokazuju da je smrtnost od ishemičnih srčanih bolesti (uzrokovanih ozbiljnim suženjem ili zatvaranjem koronarnih arterija) bila 24 posto niža kod vegetarijanaca. Prehrana bazirana na biljkama dokazano je antiupalna.

4. Možda ćete izgubiti osjet okusa. Ne samo za crveno meso

Cink je jaki biokemijski filter koji obavlja puno funkcija u tijelu, uključujući davanje potpore imuno sustavu. Taj mineral kojeg ima puno u crvenom mesu ( i oštrigama) je vrlo važan za osjet okusa i sluh. Studija sa Institute of Health Bioscience sa sveučilišta u Tokushimi u Japanu, našla je da je nedostatak cinka glavni uzročnik gubljenja osjeta okusa.

Dok grah, orašasti plodovi, cjelovita vlakna i mliječni proizvodi osiguravaju ponešto cinka, fitinska kiselina u cjelovitim žitaricama i mliječnim proizvodima i mahunarkama može interferirati sa apsorbcijom cinka u organizmu. Zbog toga vegetarijanci trebaju 50 posto više cinka nego oni koji jedu meso. Preporučena dnevna doza za žene je 8 miligrama, a možete uzeti do 12 miligrama.

5. Možda će vam se mišići dulje oporavljati od vježbanja

Mišići malo dulje bole nakon vježbanja.

Proteini su važni za izgradnju mišića, njihovo održavanje i obnovu poslije vježbanja. Životinjski ili biljni proteini djeluju samo što mišićima vegetarijanaca treba dulje vrijeme za oporavak. Sportaši vegetarijanci trebali bi uzimati proteine u tekućem obliku jer se tekućine apsorbiraju puno brže.

Možda da nakon vježbanja popijte napitak sa kokosovim, bademovim, rižinim ili soja mlijekom u koji dodajte ugljikohidrate u obliku svježeg voća da nadopunite glikogen koje je vaše tijelo potrošilo za energiju.

6. Možda ćete trebati nadomjestke. Ali ne puno

Studije smatraju da vegetarijanci koji se hrane uravnoteženo dobijaju istu količinu željeza kao i osobe koje jedu meso. Trebali bi imati i dovoljno kalcija i B12 vitamina koji je važan za pravilnu funkciju živaca. Ako ste zabrinuti da vam nedostaje bilo kojeg od ovih sastojaka, cinka, kalcija,željeza i B12 vitamina, provjerite razine i neka vam liječnik prepiše količinu i vrstu nadomjestka.
 
(telegram.hr/uredio:nsp)

Ostavimo li po strani sve filozofske začkoljice, tko ne bi htio biti zauvijek mlad? U jednom životu nema dovoljno dana za sve što želimo napraviti… David Rockefeller to zna, i on upotrebljava već neke od ovih metoda!

Samo oni vrlo arogantni mogu iskreno pomisliti da bi se zauvijek mogli riješiti smrti. No upravo ti arogantni pomiču naše znanje i sposobnosti prema tom cilju iz svakog zamislivog kuta.

Je li moguće da će neki od tih smionih pokušaja biti uspješan? Jedan je dovoljan kako bi se ljudsko postojanje i bivstvovanje stubokom promijenilo. Evo tehnologija za koje smatramo da su na pravom putu.

Trodimenzionalno isprintani organi

Umjetni udovi i meso uzgojeno u laboratoriju su zanimljivi, ali 3D isprintani živi organi su nešto posve drukčije. Sve donedavno ovu mogućnost malo tko je uzimao ozbiljno, no ne samo da se bioprintanje ubrzano razvija, već je i doseglo fazu u kojoj ima brojne praktične primjene.

Naravno, daleko je naprednije i skuplje od običnih 3D printera, što ne čudi – zadaća mu je printanje živih stanica. Ipak, riječ je o aditivnoj metodi koja dijeli puno toga s običnim 3D printanjem. Struktura organa printa se koristeći bjelančevine dok su prostori između popunjeni živim matičnim stanicama, a one rastu i popunjavaju zadani okvir.

Znanstvenici pokupe ljudske stanice biopsijom ili uzmu matične stanice te ih puste da se množe u Petrijevoj zdjelici. Tako dobiju svojevrsnu biološku tintu i ubace ju u 3D printer programiran za slaganje različitih vrsta stanica, skupa s drugim materijalima, u precizan trodimenzionalni oblik. Tako su već nastale jeftine umjetne jetre te bubrezi, no čeka ih još dug put prije no što će moći zamijeniti prave organe. Ipak, napredak je brz.

Ako ste među onima koji smatraju da je ljudska smrtnost tek pitanje brzine propadanja pojedinih organa, onda je 3D printanje rješenje za vječni život. S vremenom ćete (možda) poseniliti, ali tijelo će vam ostati u top formi. To je lakše reći nego učiniti. Morali biste biti u stanju zamijeniti svaki dio tijela, uključujući kosti, kožu, masne dijelove i arterije…

Bjelančevine iz ‘mlade’ krvi

Što ako čuveni eliksir života nije ništa do, doslovno rečeno, krvi mladih? Prema rezultatima istraživanja s početka prošle godine, to bi mogla biti istina. Krv mladih mogla bi zaustaviti, pa čak i preokrenuti proces starenja u starijih osoba.

Dovoljna je transfuzija krvi. Kad su znanstvenici ubrizgali krv mladih miševa izravno u krvotok starijih, otkrili su da su se potonji počeli pomlađivati. Još uvijek nije jasno zašto se to događa. Nagađa se kako bi za to mogao biti odgovoran utjecaj koji krv ima na srce, mišiće i mozak, kao i GDF11, bjelančevina koja regulira aktivnost matičnih stanica. U mladih miševa ima ih napretek, kod starijih znatno manje. Zašto? Nemamo pouzdan odgovor na to pitanje.

Istraživanja ovog područja još uvijek su u povojima, ali dosadašnji rezultati upućuju na moguću senzaciju. Iako su optimistični, znanstvenici su ipak vrlo oprezni s prognozama.

Genska terapija

Zašto miševi žive dvije, kanarinci 15, a šišmiši i do 50 godina? Po čemu se razlikuju?

Pitate li biokemičarku Cynthiju Kenyon, odgovor se krije u genima – starenje je povezano s jednim ili više gena. Uspijemo li otkriti o kojima se radi, možda ih možemo isključiti. Ta vrsta modifikacije gena naziva se genskom terapijom.

Eksperimenti na crvima (Caenorhabditis elegans) pokazali su da je oštećivanje gena DAF-2 dovelo do više nego dvostruko duljeg životnog vijeka. Taj gen kontrolira integritet receptora DAF-2 u stanicama, odgovornih za primanje bjelančevine IGF1, hormona koji utječe na rast djece i starenje. Oštetite li receptor, poremetit ćete uobičajen proces starenja.

Treba napomenuti da mutirani crvi nisu živjeli dvostruko dulje, već su upola sporije starjeli. Deset dana star mutirani crv nije bio isti kao i deset dana star običan crv, već je bio sličniji pet dana starom crvu.

Neki dokazi upućuju na zaključak da bi isto moglo vrijediti i za ljude. U istraživanju biokemijskih, fenotipskih i genskih varijacija u skupini stogodišnjaka Židova Aškenaza i njihovih potomaka pronađene su mutacije gena DAF-2 koje su oslabile djelovanje hormona IGF1.

Od besmrtnosti postignutom genskom terapijom razdvaja nas vjerojatno još puno vremena. No uspijemo li otkriti gene ključne za proces starenja i pravi način na koji možemo manipulirati njima, posve je moguće da će ljudska vrsta prevladati starenje.

Popravak telomera

Jedan od najvećih elemenata starenja stanica proces je koji se naziva skraćivanjem telomera. Kad se podijeli stanica, njen DNK ne replicira se savršeno. Zbog toga dijelovi DNK (kromosomi) postaju kraći svaki put kad se ona podijeli.

Srećom, kromosomi imaju ‘amortizer’ zahvaljujući kojem sam DNK ne postaje kraći kad se replicira. Taj amortizer su telomeri. Na nesreću, kad se telomeri previše skrate, stanica počinje gubiti DNK i počinje starjeti.

Dobra je vijest to što mlade stanice imaju enzim telomerazu, a on na telomere dodaje ono što je bilo skraćeno. Telomeraza dolazi u ograničenim količinama pa je ponestane kad se stanica podijeli dovoljno puta.

Nedavno su istraživači pri Stanford University School of Medicine otkrili novi način na koji umjetno produljiti telomere – pomoću TERT-om modificirane RNK koja prenosi upute od gena do dijelova stanice koji proizvode bjelančevine. TERT je tvar koju je moguće naći u telomerazi.

Dosadašnja otkrića su kratkotrajno rješenje jer omogućavaju produljenje telomera tijekom 48 sati. Čim stanice potroše telomerazu, telomeri se opet počinju skraćivati.

Prčkate li po telomerima, to nosi rizik. Dođe li do brže replikacije stanica nego što one odumiru, moguće je da ćete dobiti previše stanica, što može dovesti do raka.

Lijekovi protiv starenja

Ne bi li bilo sjajno kad bi za besmrtnost bilo dovoljno popiti nekoliko tableta svako jutro? Farmaceutske i zdravstvene tvrtke poput Googleovog Calica rade na ostvarenju tog sna. Nismo mu nadomak, ali znanost napreduje u tom smjeru.

Spoj nazvan sirolimus (poznat i po nazivu rapamicin) izvorno je korišten kao imunosupresor (prilikom, primjerice, transplantacije organa). S vremenom je otkriveno da produljuje životni vijek kvascu, crvima i miševima.

Sirolimus ima brojne negativne nuspojave pa nije idealno rješenje. Ipak, potakao je brojna istraživanja lijekova protiv starenja, a ona su dovela do nedavnog otkrića everolimusa, spoja koji se koristi za liječenje nekih vrsta raka, ali i koji djelomično preokreće proces opadanja imuniteta do kojeg dolazi starenjem.

Zasad je prerano reći hoće li ovi lijekovi biti razvijeni u nešto što će nam moći podariti vječnu mladost. Brojne studije pokazale su skromna povećanja životnog vijeka, do otprilike 14 posto. No sve je više istraživanja koja se bave ovim područjem. Bolje financiranje moglo bi dovesti i do novih kemijskih spojeva, potom i lijekova.

Prebacivanje uma

Ova je zamisao trenutno tek nešto malo više od hipoteze, ali vrijedi ju bar uzeti u razmatranje. Prebacivanje uma podrazumijeva upload vaše svijesti i pamćenja iz mozga u računalo.

Zasad se razmišlja o dva načina na koja bi bilo moguće ostvariti ovu ideju.

Metoda ‘kopiraj-i-prebaci’ uključuje skeniranje čitavog mozga i savršenog mapiranja svakog njegovog dijela, sve do zadnjeg elektrona, što bi se potom repliciralo u računalnom uređaju.

Postupna zamjena bi zamijenila svaki neuron u vašem mozgu nebiološkom, ali savršenom inačicom, oponašajući proces koji se prirodno odvija u nama. Tako bismo, bar teoretski, ostali tko jesmo, samo s trajnijim dijelovima.

Kako bi bilo koja od njih mogla biti moguća, računalo bi moralo biti dovoljno moćno za simulaciju stvarnog ljudskog mozga pri istoj brzini. Ideja nije nedostižna ako znamo da ljudski mozak funkcionira pomoću nizova električnih impulsa, ali teško je postići pravu simulaciju.

Uspijemo li u tome, vječni život bit će lako postići. Podaci nisu materijalne prirode pa će ih biti lako prebaciti na novi čvrsti disk jednom kad onaj koji ste dotada koristili počne zakazivati. Ako su podaci besmrtni, onda će takva biti i vaša svijest.
 
(tportal.hr, youtube.com/uredio:nsp)

Kravlje mlijeko je visokoproteinska namirnica, prebogata bjelančevinama, a upravo previsok unos koncentriranih bjelančevina kroz upotrebu hrane životinjskog podrijetla (mesa i prerađevina, mlijeka i mliječnih proizvoda i jaja) dovodi do gubitka kalcija iz kostiju

Iako se mlijeko i mliječni proizvodi propagiraju kao neophodni u prehrani djece i odraslih, sve su opasniji za upotrebu, jer su životinje pune toksina, viška proteina, hormona, pesticida, virusa. Mlijeko iako nema vlakna, sadrži značajnu količinu kolesterola. Suvremenim metodama mlijeku se dodaju razni hormoni i aditivi koji uzrokuju razne bolesti.

Preko mlijeka i mliječnih proizvoda, često se prenose zarazne klice, u kojima su hormoni, ostaci antibiotika, virusi, pesticidi, industrijske kemikalije i drugi nepoželjni sastojci.

Neke od bolesti koje su dovedene u vezu s mlijekom su nepodnošljivost laktoze, sklonost arteriosklerozi, neke od teških neuroloških bolesti poput amiotrofične lateralne skleroze, rezistencija na antibiotike, osteoporoza te neke vrste leukemije.

Mlijeko nije zdravo za djecu iako je rasprostranjeno mišljenje da je potrebno za razvoj djeteta, no pri tome se ne misli na majčinsko mlijeko već na kupovno. Činjenica je da je majčino mlijeko nešto najzdravije za djecu, sadrži sastojke koji su potrebni u razvoju te prenosi majčina antitijela. Iako ima manje kalcija nego kravlje, mlijeko je bolji izvor kalcija jer se bolje apsorbira. Istraživanja su pokazala da majčino mlijeko sadrži manje proteina od životinjskog te zbog toga pogoduje potrebama djeteta.

Kupovno kravlje mlijeko, zbog aditiva i hormona koje mu se dodaje, može biti uzročnik tegobama popout alergije, sideropenične anemije koja ima za posljedicu nešto nižu inteligenciju, rani početak arteriosklerotičnih promjena na krvnim žilama te juvenilni dijabetes (tip I), ukoliko se konzumira od ranog djetinjstva.

Čest razlog koji se navodi za upotrebu mlijeka je i sprječavanje osteoporotičnih promjena na kostima. Novija istraživanja iznose sasvim suprotne činjenice. Kravlje mlijeko je visokoproteinska namirnica, prebogata bjelančevinama, a upravo previsok unos koncentriranih bjelančevina kroz upotrebu hrane životinjskog podrijetla (mesa i prerađevina, mlijeka i mliječnih proizvoda i jaja) dovodi do gubitka kalcija iz kostiju. Epidemiološke studije potvrđuju istraživanja.

Mliječni proizvodi kao sir također nisu zdravi, sir spada u teško probavljivu namirnicu, mastan je, a pretjerana konzumacija može pogoršati zdravlje i rad pojedinih organa, kao što je prostata. Od sira se stvara kiselost u organizmu koja može dovest do raznih oblika raka.

Zbog ovih činjenica sve više ljudi se odlučilo za odricanje od mlijeka i mliječnih proizvoda, to odricanje nije nekakav prolazan trend, već je prihvaćanje boljeg zdravlja.
 

 
(web-tribune,youtube.com/uredio:nsp)

Tumor je košara za smeće u koju tijelo odbacuje otrovne materije i stvara ovojnice okolo da bi se izolirala od otrova

Dr. Slađana Velkov govori: Kada frekvencija tijela padne ispod 58 Hz pojavljuju se simptomi prehlade, na 55 Hz kandida, na 42 Hz rak. Svaka bolest ima frekvenciju, stupanj kiselosti na kojoj će doći do razvoja određenog mikroba što znači da svaki mikrob ima svoju frekvenciju.

Kada dođe do nakupljanja otrovnih materija u tijelu, koje uglavnom unosimo preko hrane, tijelo će ih najprije početi odlagati, prije svega u masnom tkivu koje služi za odlaganje otpada. Što više industrijske i kuhane hrane jedemo sve više ćemo masnog tkiva imati.

Tumor je košara za smeće u koju tijelo odbacuje otrovne materije i stvara ovojnice okolo da bi se izolirala od otrova. Tijelo se neće čistiti od smeća sve dok uzimamo otrovnu hranu jer je preko 90% energije zauzeto probavljanjem velikih količina hrane kao i eliminacijom otpada.

Kada prestanemo unositi hranu makar jedan dan, počet će čišćenje tijela. Tijelo će se čistiti i kada smo na sirovoj hrani, jer se ne troše metabolički enzimi (gorivo za stanicu) na probavu hrane, jer hrana probavlja samu sebe svojim enzimima koji nisu uništeni kuhanjem.

Međutim, ako mi nastavimo s uzimanjem otrovne hrane, u početku neće biti čišćenja jer organizam troši najveći dio energije na probavu i eliminaciju hrane, ali će jednom doći do zasićenja i tijelo će se alarmantno početi čistiti, izbacivati sluz i smeće kašljem, povraćanjem, proljevima, znojenjem…

Truljenje u nama

U tim trenucima je sva tjelesna energija koncentrirana na čišćenje tijela tako da se hrana koja se pojede neće probavljati, već truliti u želucu što će dodatno opteretiti organizam i produbiti problem. Još početkom prošlog vijeka su naučnici otkrili i potvrdili u mnogobrojnim eksperimentima da bakterije ne žive samo izvan tijela i napadaju nas, već da žive i nastaju u našem tijelu.

Kada se promatra živa krv, vidi se bezbroj sićušnih biona, malih čestica koje plivaju u krvi i iz kojih nastaju mikroorganizmi, koji se također nalaze u našoj krvi. Da, naša krv nije sterilna već se u njoj odvija veoma složen proces metamorfoze mikroorganizama.

Bion je osnovna jedinica života, orgonske energije čije porijeklo je Sunce, a do nas se prenosi Sunčevom svjetlošću. Nalazi se u živoj materiji, vodi i zraku.

U potpuno zdravom tijelu, ne dolazi do transformacije biona. U bolesnom tijelu, kada dođe do povećane kiselosti organizma iz biona, probavom se stvaraju različiti oblici najprije patogenih bakterija, a u kiselijoj sredini dolazi i do transformacije u gljivice.

Velike količine smeća

To znači da će uslijed kiselosti organizma (zbog loše hrane uglavnom) doći do transformacije biona u mikroorganizme. Mikroorganizmi će prilikom dezintegracije ostavljati velike količine smeća iza sebe, što će dodatno opteretiti organizam. Jesu li onda mikroorganizmi krivi za našu bolest ili je problem u kiselosti organizma? Da nije bilo patološke, kisele podloge ne bi došlo do razvoja mikroorganizama.

Kada uzimamo antibiotik za ubijanje mikroba, oslobodit ćemo se privremeno jednog broja mikroba, ali će antibiotici – anti bios = protv života uništavati i bione na taj način što će dodatno zakiseliti organizam i dovoditi do dalje transformacije u mikrobe. Jedini način da se zaustavi transformacija biona u mikrobe je da se tijelo održava alkalnim. Hoće nešto biti alkalno (bazno) ili kiselo ovisi o stupnju vibracije-frekvencije.

Određena vibracija moze mijenjati sve pa i formu nekog bića akumulacijom ili dezintegracijom biona. Sva hrana ima svoju vibraciju. Tako znamo da je prosječna frekvencija ljudskog tijela izmedju 60 i 70 Hz i kada frekvencija opada i imunolški sustav slabi.

Kada frekvencija padne ispod 58 Hz pojavljuju se simptomi prehlade, na 55 Hz kandida, na 42 Hz rak. Svaka bolest ima frekvenciju, stupanj kiselosti na kojoj će doći do razvoja odredjenog mikroba što znači da svaki mikrob ima svoju frekvenciju. Supstance s većom vibracijom će uništiti bolest s nižom vibracijom.

Tako biva jako važno s kakvom vibracijom hranu jedemo, udišemo i absorbiramo. Otrovne materije snižavaju našu tjelesnu vibraciju, tako industrijska hrana ima 0 Hz, svježe voće i povrće oko 15 Hz, sušeno bilje do 27 Hz, dok eterična ulja imaju izmedju 52 i 320 Hz što je npr. frekvencija ružinog ulja. Naše misli takodje imaju svoju vibraciju tako da će negativne misli snižavati tjelesnu frekvenciju i dovoditi do bolesti dok nas dobre misli liječe.

Bioni su neuništivi

Poslije smrti organizma dolazi do dezintegracije materije do stupnja biona tako da odredjena koncentracija biona ostaje nerazgradjena i spremna za kreiranje novog živog organizma. Bioni su neuništivi i predstavljaju osnovnu jedinicu života. Kada se češće čistimo (razboljevamo), organizam će biti zdraviji dok, ako to nije slučaj, može doći do težih poremećaja uslijed veoma kisele sredine i dezintegracije velike količine biona. Djeca imaju snažnije mehanizme obrane i zato su često “boležljiva” i imaju višu temperaturu od odraslih.

Povišena temperatura je samo veća frekvencija na kojoj mnogi mikrobi ne mogu opstati i činimo sebi loše kada je snižavamo. Zašto se “prehladimo”? Ne razbolimo se od hladnoće već zato što kada nam je hladno dođe do skupljanja krvnih žila na površini tako da velika količina krvi, a samim tim i otrova dospije do vitalnih organa kada organizam reagira time što počinje čišćenje: kašalj, znojenje, povraćanje, proljevi…

Nijedan od ovih načina čišćenja ne treba zaustavljati, već samo omogućiti lakše čišćenje uzimanjem dosta čiste osunčane vode, koja će razvodniti sluz, biti bez hrane 2-3 dana, na svježim sokovima ili samo na sirovoj hrani, udisati čist zrak i odmarati se.

Razmnožavanje mikroba

Mikrobi se neće razvijati van živog organizma, ali mogu preživjeti neko kraće vrijeme tako da je moguće, da neki mikroorganizam pređe s nekog čovjeka na nas. Ako je naše tijelo kiselo, nastavit će se razmnožavati u našem tijelu, ali ako je naše tijelo bazno, za dan, dva će se raspasti i od njih će ostati samo bioni. Znači, i u tom slučaju kada dobijemo mikrobe od drugih opet sve ovisi od kiselosti (frekvencije) našeg tijela. Što se tiče virusa… Virusi su dijelovi RNK i DNK koji nastaju raspadanjem stanica i mikroba. Kada smo kiseli, dolazi do raspadanja stnica, crvenih krvnih zrnaca, mikroba…

Kada se stanica raspadne, dijelovi raspadnutih RNK i DNK – proteinskih djelića, plivaju između stanica u organizmu. Što kiseliji organizam, bit će više raspadanja i više proteinskih djelića – virusa. Virusi nisu živa bića i ne razmožavaju se, već se ponašaju kao paraziti i opstaju na račun stanica na koje se prikače. Znači, treba samo podići vibraciju sirovom hranom, gledanjem u Sunce, fizičkim aktivnostima i pozitivnim mislima i sve će biti u redu piše Aura.ba.

Evo što vam taje: Uzrok raka otkriven je 1923. i može se spriječiti i liječiti!

Spriječite i liječite rak sami pomoću ovih jednostavnih smjernica. Zapamtite, ono ste što jedete!

Uzrok raka pronašao je još 1923. godine njemački znanstvenik Otto Heinrich Warburg. Za ovo otkriće ovaj znanstvenik dobio je i Nobelovu nagradu, a što se danas potpuno i namjerno zaboravlja.

Što je otkrio dr. Warburg?

Dr. Warburg je otkrio da je bolest rak rezultat antifiziološkog načina života.
Antifiziološkim načinom prehrane (pretežno hranom koja zakiseljuje) i fizičkom neaktivnošću tijelo stvara kiselu sredinu slabo opskrbljenu kisikom.

Kiselost stanica istiskuje kisik iz stanica, a pomanjkanje kisika u stanicama stvara kiselu sredinu. ‘Ako imate previsoku kiselost, automatski će vam nedostajati kisika u organizmu; ako vam nedostaje kisika imati ćete zakiseljen organizam. Kisela sredina je sredina bez kisika, govorio je dr. Warrburg. ‘A oduzmete li zdravoj stranici 35% kisika možete stanice raka stvoriti za samo dva dana’.

Dakle, uzrok raka danas je zakiseljen organizam i stanice bez kisika. U svom djelu “Metabolizam tumora”, dr. Warburg je pokazao da svi kancerogeni oblici ispunjavaju dva temeljna uvjeta: krvnu kiselost i hipoksiju (pomanjkanje kisika).

Otkrio je da su tumorske stanice anaerobne (ne udišu kisik) i da ne mogu preživjeti u prisutnosti visokih koncentracija kisika.

Tumorske stanice mogu preživjeti samo uz pomoć glukoze i u sredini bez kisika.

Stoga, karcinom nije ništa drugo nego obrambeni mehanizam, koji naše stanice koriste da bi preživjele u kiseloj sredini bez prisustva kisika.

Što utječe na zakiseljenost organizma i pojavu raka? Odgovor je vrlo jednostavan, hrana. Većina ljudi danas, za razliku od prije dvadesetak godina, jede upravo hranu koja zakiseljuje organizam pa ne čudi da je i pojava ove bolesti u sustavnom porastu.

Što jesti manje?

Rafinirani šećer i svi njegovi derivati. On je najgori, jer nema bjelančevina, masti, vitamina ni minerala, samo rafinirane ugljikohidrate, koji škode gušterači. Njegov pH je 2,1 (veoma kisel).
 Meso (sve vrste), proizvodi životinjskog porijekla – mlijeko i sirevi, vrhnje, jogurt itd.
 Rafinirana sol
, rafinirano brašno i svi njegovi derivati kao što su tjestenina, torte, keksi itd.
 Kruh
, margarin
, kofein,
 alkohol,
 sva industrijski prerađena i konzervirana hrana, koja sadrži konzervanse, umjetne boje, arome, stabilizatore itd.
 Antibiotici i općenito svi lijekovi.

Što jesti više?

Svo sirovo povrće. Neko je kiselo po okusu, ali u tijelu se mijenja i postaje alkalno.
Voće. Na primjer, limun unutar tijela ima veoma visok stupanj alkalnosti. (Nemojte da vas zavara njegov veoma kiseli okus).
 Bademi. Vrlo su alkalni.
 Integralne žitarice: jedina alkalizirajuća žitarica je proso. Sve su ostale žitarice lagano kisele, no idealna prehrana treba i određeni postotak kiselosti pa valja jesti i nešto žitarica. Sve žitarice moraju se jesti kuhane. Imaju vrlo visoku alkalnost.
 Klorofil je ključ svega. Zelene biljke sadrže klorofil koji je veoma alkalan.
 Voda. Važna je za proizvodnju kisika. Uvijek budite dobro hidrirani, pijte vode malim gutljajima tijekom cijelog dana.
 Vježbanje. Vježbe pomažu održavati alkalnost organizma jer daju kisik cijelom tijelu. Sjedalački način života uništava život.

Kemoterapija je smrt!

Iako medicina vrlo dobro poznaje istraživanje ovog znanstvenika, rak se liječi kemoterapijom. Kemoterapija često znači smrt. Ona zakiseljuje tijelo do te mjere da tijelo poseže za zadnjim alkalnim rezervama u organizmu kako bi neutralizirao kiselost žrtvujući minerale (kalcij, magnezij, kalij) koji su ugrađeni u kosti, zube, nokte i kosu pa kao posljedicu kemoterapije imamo fizičke promjene pacijenata. Kemoterapija toliko zakiseljuje tijelo da pospješava širenje raka, a ne uništavanje stanica.

Stoga, ako bolujete od ove bolesti, liječite se alkaliziranjem organizma, u tome vam može pomoći i soda bikarbona koju možete kupiti u svakoj trgovini, a koja je poznata u svijetu alternativne medicine kao vrlo dobar i učinkovit ubojica raka, upravo zbog njenih alkalnih svojstava.
 
(aura.ba/uredio: nsp)

Alkalizirajte ili umrite. Naslov svakako zvuči vrlo drama­tično. Ali nije. Upravo su biokemijski procesi osnova za sve spoznaje koje sam stekao iz različitih načina liječenja bolesti i stvarno pokazuju stoje zapravo zdravlje.

Svijet se suočava s najvećom zdravstvenom krizom u našoj povijesti. Suvremene doktrine medicine su nas uništile. Sve bolesti iz prošlosti, koje smo tako pažljivo kontrolirali i za koje smo bili uvjereni da smo ih iskorijenili, ponovno se pojavlju­ju u sve opasnijim oblicima jer sintetički lijekovi više nisu učinkoviti.

Zato proizvodimo sve jače pripravke, koji naše zdrav­lje dodatno narušavaju. Predani, a u svom radu neučinkoviti istraživači mijenjaju cijele generacije životinja i traže odgo­vore u neprirodnim tvarima. A u međuvremenu nas kronično nekvalitetan stil života gura u preranu smrt, a na nadgrobnim pločama uklesavaju se imena novih bolesti.

Što se dogodilo sa zdravom seljačkom pameću? Zar se iz­gubila među zidovima farmaceutskih giganata u koje se slije­vaju ogromne količine novca? Jesu li je pokopali liječnici, koji vjeruju samo umjetnim farmaceutskim proizvodima?

Pokazat ću vam jednostavna rješenja za probleme vezane uz bolesti. Alkalizirajte se! Otkrijte što predstavljaju kemijski, prehrambeni, fizički, fiziološki i duhovni čimbenici za vaš or­ganizam u smislu kiselo-lužnate ravnoteže. Dobrodošli dakle u naše zajedničko istraživanje alkalnog načina života.

KISELINA U TIJELU

Važna je samo činjenica da se sve bolesti razvijaju zbog jednog jedinog uzroka – prevelike količine otpadnih kiselina koje nastaju u tkivima!

Pasterizirani, homogenizirani i konzervirani proizvodi kao što su mlijeko i mliječni proizvodi, meso, rafinirana ulja, peciva, rafinirani šećer, kava, gazirana pića, lijekovi itd.. kao i stres pridonose stvaranju kiseline u organizmu.

Uzrok tome da pretragama ne možemo pouzdano utvrditi koliko se otpadnih kiselina nalazi u tijelu, leži u tome što tjelesne tekućine stalno prolaze kroz tkiva i odnose suvišne količine otpadnih kiselina. Upravo zato možemo izmjeriti lužnatost ili kiselost tjelesnih tekućina, ali ne i stanje u tkivima tijela (koži, organima, žlijezdama, mišićima, tetivama, arterijama i žilama).

Nažalost, naš organizam funkcionira tako da otpadne kiseline koje ne može izlučiti, ponovno upija iz debelog crijeva, odakle ih preko jetara šalje natrag u krvotok i odlaže u tkivima. A upravo u tkivima odložene otpadne kiseline određuju hoće li naš organizam biti zdrav ili bolestan!

Moramo biti svjesni da smo mi ljudi kao cjelina kompleksan organizam, a ne samo skup kemijskih tvari u što bi nas mnogi rado uvjerili. Poznajemo osjećaje (emocije i misli), zbog kojih se u našem tijelu neprestano mijenja hormonska ravnoteža.

Sva unesena hrana i svi doživljaji (fizički, osjećajni ili duševni), koji utječu na događaje u tijelu, odražavaju se u lužnatosti, odnosno kiselosti urina.

U knjizi se bavimo životom s naturalističkog aspekta i doživljavamo ga onakvim kakav zapravo i jest – kao energiju! Kakvu ulogu imaju lužine i kiseline u tijelu?

1) Reakcija u kojoj nastaju lužine znači svaku kemijsku promjenu u tijelu zbog koje se njegova energija povećava, a mokraća postaje lužnata.
2) Reakcija u kojoj nastaju kiseline znači svaku kemijsku promjenu u tijelu zbog koje se njegova energija smanjuje, a mokraća postaje kisela.

Ljudi su dinamična bića. Što su jači unutarnji procesi, to smo zdraviji. Gibanje električnih signala mijenja se u točnom razmjeru s količinom tvari u tijelu koje stvaraju lužnate ili kisele reakcije.

Držim, dakle, da otpadne kiseline stvarno napadaju zglobove, tkiva, mišiće, organe i žlijezde, što dovodi do manjih ili većih promjena u njihovu funkcioniranju. Ako napadnu zglobove, može se razviti artritis. Ako napadnu mišiće, može se razviti mišićna fibroza, koja uzrokuje bolove u mišićima.

Ako napadnu organe i žlijezde, mogu se razviti brojne druge bolesti. Pokazat ću vam kako hrana i naši doživljaji, koji u tijelu stvaraju lužnatost, vode do snažnih i dugotrajnih elektrokemijskih rezultata, čija je posljedica izvrsno zdravstveno stanje.

Velike lužnate zalihe zapravo su bogatstvo našeg tijela. Kadgod je potrebno, mogu se osloboditi i neutralizirati otpadne kiseline.

Ako konzumiramo previše hrane koja stvara kiselost (prije svega prženu hranu), organizam počinje slabjeti. Budući da je naše tijelo savršen sustav, pokušavat će svim raspoloživim sredstvima ponovno uspostaviti narušenu ravnotežu, i to tako što će neprestano izlučivati otpadne kiseline. Ali kad lužnate zalihe ponestanu, nastupa smrt.

Da biste ponovno napunili i potom očuvali svoje zalihe lužnatih spojeva, morate uvažavati pravilo

LUŽNATA HRANA : KISELA HRANA = 80:20

Trebate unijeti:
80% posto namirnica s popisa hrane koje stvaraju lužnatost,
20% posto namirnica s popisa hrane koje stvaraju kiselost.

SOLNA KISELINA JE JEDINA KISELINA

Solna kiselina je jedina kiselina koju naše tijelo proizvodi – sve ostale su sporedni produkti metabolizma i moramo ih što prije izlučiti. Solna kiselina (HCl) ima vrlo različite i važne uloge u našem tijelu. U želucu razgrađuje hranu koja bi inače ostala nepotpuno probavljena smjesa različitih otpadnih kiselina, kao što su oksalna, mliječna, piruvična, mokraćna, ugljična i butanska
kiselina te žučne kiseline. Pomanjkanje solne kiseline stoga može dovesti do nastanka brojnih bolesti. Njeno izlučivanje obično se počinje smanjivati nakon četrdesete godine, iako sam taj problem opazio kod ljudi svih dobi, čak i kod djece.

HCl nas čuva na životu tako što održava pravu kiselolužnatu ravnotežu. Kad obavi svoju zadaću u procesu probave, postane lužnata. Uz to, o izlučivanju HCl ovisi apsorpcija osam esencijalnih aminokiselina, dva vitamina i petnaest iona. Tako se vitamin B12 i folna kiselina neće apsorbirati ako u želucu nema dovoljne količine HCl. Solna kiselina je prva obrambena linija pred uništavajućim mikroorganizmima koje u tijelo unosimo hranom. Ubija mikrobe i pomaže u njihovoj probavi. Uz to, razgrađuje štetne
otpadne kiseline koje nastaju kod nepravilnog kombiniranja i konzumiranja loše hrane, te pomaže u njihovom izlučivanju.

Posljedica smanjenog izlučivanja solne kiseline je nepravilno izlučivanje žuči, zbog čega dolazi do jakih smetnji u procesu metaboliziranja, apsorpcije i raspodjele hranjivih tvari po tijelu.

Velika zaliha lužina u našoj krvi djeluje kao bogom dan kontrolni mehanizam koji je odgovoran za brzu neutralizaciju suvišnih kiselina. A ako je naša krv previše lužnata, ovaj mehanizam otkazuje – višak lužina, naime, ne možemo neutralizirati dodatnim količinama lužina. Suvišne količine lužina, koje u tijelu nastaju zbog konzumiranja otrovnih tvari, moramo stoga odstraniti iz organizma uobičajenim putovima izlučivanja, bez prethodnog neutraliziranja!

Na kraju svakog dana naš bi organizam trebao biti lužnat, a ne kiseo. Zato je vrlo važno da znamo je li naše postupanje lužnato (zdravo) ili kiselo (nezdravo).

S aspekta zdrave prehrane važno je konzumirati što više svježe i neprerađene hrane. Enzimi koji su prisutni u svježoj i neprerađenoj hrani omogućuju nam da je dobro probavimo. Ako enzime kuhanjem uništimo, tada njihovu ulogu moraju preuzeti tijelu svojstveni enzimi iz jetara i soka gušterače. Današnje biokemijske spoznaje dokazuju da su zalihe enzima u našem tijelu ograničene.

Neka vaše prehrana bude sastavljena od 75% posto svježe i neprerađene hrane i 25% posto kuhane hrane. Počnite sa 60% posto svježe, neobrađene i 40% posto kuhane hrane i držite se tog omjera, dok se vaše tijelo ne navikne na svježu hranu. Potom
omjer postepeno dignite na 75:25.

Hrana koja je navedena u nastavku stvara kiselost, stoga je pokušajte izbjegavati ili je čak prestanite uzimati:
– prerađena, vitaminizirana, konzervirana hrana s umjetnim dodacima
– meso
– mliječni proizvodi
– pšenica
– jaja (osim sirovog ili tekućeg žumanca)

Zašto bismo trebali ograničiti konzumiranje mesa? Ljudi koji jedu meso u sebe podsvjesno preuzimaju negativnu energiju koja se razvija tijekom klanja životinja. Uz to, u svoje tijelo također apsorbiraju životinjske hormone, slobodne radikale i prevelike količine živčanih prijenosnika. Oni se nakupljaju u našem mozgu i ugrožavaju talamus, hipolalarnus, hipofizu i epifizu.

Zašto bismo trebali ograničiti uživanje mliječnih proizvoda? Homogenizirano i pasterizirano mlijeko uzrokuje nastanak kiselina u velikim količinama. Ali, to ne vrijedi za majčino mlijeko kojim se prehranjuje dojenčad. Vrlo je štetan sir napravljen od pasteriziranog mlijeka. Zašto bismo trebali ograničiti konzumiranje jaja? I jaja stvaraju kiselost, ali to ne vrijedi za žumance koje daje lužnatu reakciju. Žumance se drži namirnicom koja nije štetna za zdravlje, s visokom hranjivom vrijednošću za mozak, jer sadrži lecitin i kolesterol u uravnoteženim količinama. Ali, žumance ne smijemo jesti tvrdo kuhano ili skupa s bjelanjkom. Naime,
lecitin iz previše kuhanog žumanca stvara kiselost, zato ga radije konzumirajte sirovog, meko kuhanog ili tučenog, ah ne više od šest na tjedan. Pazite da konzumirate jaja prirodno uzgojenih kokoši.

Zašto bismo trebali ograničiti uživanje pšenice? Gluten uzrokuje nastanak ljepljivog sloja koji može začepiti crijeva. Radije konzumirajte rižu, raž, slatki raženi, sojin ih proseni kruh.

PREHRAMBENE PREPORUKE ZA REGULIRANJE LUŽNATOSTI, ODNOSNO KISELOSTI

Ako istodobno konzumirate dvije namirnice s visokim sadržajem bjelančevina, kao što su
meso i mlijeko, probavni sokovi, namijenjeni razgradnji mlijeka, mogu zaustaviti probavu mesa. Bjelančevine iz obiju namirnica stoga se neće potpuno probaviti i doći će do jake
kiselosti.

Kombiniranje teških bjelančevina (iz mesa) i sočnog povrća, koje ne sadrži puno škroba, stvara samo blagu kiselost. Ista kombinacija može uzrokovati i blagu lužnatost, ako konzumiramo obrok od jedne desetine teških bjelančevina i devet desetina povrća. Masnoća u mesu smanjuje učinkovitost želučanih sokova i do 50 posto. Uz to obavija djeliće hrane tankim slojem zbog čega se uopće ne probave – kako biste to izbjegli, skupa s masnom hranom konzumirajte puno svježeg, sirovog, zelenog povrća.

Meso i ribu ne konzumirajte skupa s hranom koja sadrži škrob (kruh), jer takva kombinacija uzrokuje jaku kiselost. Također izbjegavajte obroke od dvije vrste namirnica s visokim sadržajem bjelančevina, kao na primjer odrezak i jastoga ili divljač i piletinu. Lako probavljive bjelančevinaste namirnice, kao što su skuta i jogurt, odlični su u kombinaciji s voćem (nastaje blaga lužnatost). Neke druge lako probavljive bjelančevinaste namirnice, kao što su orašasti plodovi i tofu, dobro se slažu s povrćem koje ne sadrži škrob (dolazi do blage lužnatosti). Ako pripremite obrok s desetinom lako probavljive bjelančevinaste hrane i devet desetina povrća, nastat će umjerena lužnatost.

Kombinacija graha i žitarica predstavlja savršeno lagan bjelančevinast obrok koji stvara blagu kiselost.

MLIJEKO

Enzimi pepsin i renin u želucu uzrokuju koagulaciju mliječnih bjelančevina. Poteškoće nastaju ako istodobno konzumirate i druge namirnice, kao što su žitarice, pahuljice ili škrobne namirnice jer se mlijeko pritom ne probavlja. Koagulirane mliječne bjelančevine slijepe se s ostalom hranom i sprječavaju dodir sa želučanim sokovima. Cjelokupni sadržaj želuca potom počne gnjiljeti, zbog čega se razvija kiselost.

Jedite samo onda kad ste gladni. Pripremajte jednostavne obroke – dovoljne su tri ili četiri vrste namirnica. Neka hrana koju konzumirate bude na sobnoj temperaturi.

Sočnu hranu pojedite prije suše hrane. Sirovu hranu jedite prije kuhane hrane. Ljeti konzumirajte više sirove hrane. Izbjegavajte prerađenu hranu i zaslađivače (bijeli kruh, bijelu rižu, bijeli šećer, itd.) Hranu u ustima prožvačite 25 do 50 puta. U slini je prisutan enzim ptijalin koji stvara lužnati okoliš. Između pojedinih obroka dnevno popijte šest do osam čaša vode.

Ne jedite kad ste umorni, nervozni, ljuti, kad vam je vruće ili hladno, kad osjećate bolove, kad ste emotivno uznemireni ili imate visoku temperaturu.

U prehrani bismo se uvijek trebali držati osnovnog načela, po kojem se nikad ne smijemo najesti do sita. Naviknite se ustati od stola još pomalo gladni. Naime, stara poslovica kaže da si grobove kopamo zubima.

UTJECAJ  HRANE

u stvaranju kiselosti ili baznosti organizma

Da bi se moglo voditi računa o baznosti svog organizma, naophodno je znati učinak hrane u stvaranju kiselosti ili baznosti organizma. (jednostavna tablica)

Knjigu o tome kako možete ODKISELITI ORGANIZAM možete preuzeti OVDJE!

 
(preveo: mag. spec. Alfred Bošković)

Ako upitate bilo kojeg 14-ogodišnjaka da li bi radije brže narastao ili duže živio, on će vjerojatno izabrati ono prvo. Da li je to ispravno pitanje? Jeste. Naime, proučavanja na laboratorijskim životinjama još su 1930. pokazala da prehrana bogata bjelančevinama ubrzava rast i sazrijevanje, ali skraćuje životni vijek.

80-tih godina 19. stoljeća njemački znanstvenik dr. Justus von Liebig prvi je shvatio da su mišići načinjeni od bjelančevina. Njegov suradnik, dr. Karl Voit je, promatrajući rudare, izračunao da ovi snažni, mišićavi ljudi pojedu oko 120 grama bjelančevina dnevno. Na osnovi toga zaključio je da bi to trebala biti idealna dnevna količina unesenih bjelančevina za odraslog čovjeka. Od tada se opsjednutost uzimanjem “dovoljnih” količina bjelančevina zadržala do današnjeg dana.

Koliko nam je bjelančevina stvarno potrebno? Suvremena znanstvena istraživanja ukazuju na to da je odraslima zapravo potrebno samo 30 grama bjelančevina dnevno. Ljudski organizam jako djelotvorno prikuplja i reciklira vlastite bjelančevine. Jedini stvarni gubici koje treba stalno nadoknađivati ​​jesu bjelančevine koje tijelo ne može ponovno iskorištavati jer su ugrađene u kosu, nokte i kožu.

Američka nacionalna akademija znanosti odredila je preporučene dnevne potrebne količine (RDA) različitih vitamina, minerala i drugih sastojaka. Što se tiče bjelančevina, postavljeno je pravilo da je odraslom čovjeku potrebno 0,77 grama te tvari po kilogramu tjelesne težine.

Budući da je uzeta u obzir i sigurnosna pohrana, preporuka daleko nadmašuje stvarnu potrebu od minimalnih 30 grama. Tako je muškarcu od 77 kilograma preporučeno oko 60 grama, a ženama koje teže 66 kilograma oko 45 grama bjelančevina dnevno. Ali unatoč tome, prosječni stanovnik Zapada nastavlja uzimati između 100 i 130 grama bjelančevina dnevno.

Problem se proširuje jer većina bjelančevina koje ljudi na Zapadu pojedu potječe od namirnica životinjskog podrijetla koje su prepune kolesterola i masnoća. Budući da su te masnoće u njima dobro prikrivene, mnogi ljudi nisu svjesni da im meso i mliječni proizvodi donose prosječno 50% do 85% posto kalorija u obliku masnoća.

Ta velika količina masnoća i kolesterola, posebno zasićenih masnih kiselina koje se hranom unose u organizam, potiče nastanak aterosklerotičnih naslaga i suženje i otvrdnjavanje vitalnih krvnih žila. Ovaj proces ubrzava starenje i skraćuje život.

Prehrana bogata bjelančevinama smanjuje izdržljivost. Danas se vrhunski atletičari hrane najvećim dijelom kompleksnim ugljikohidratima. Višak bjelančevina dodatno je opterećenje za bubrege. U zemljama zapadne kulture bubrežne bolesti su sve učestalije. Prehrana bogata životinjskim bjelančevinama povezana je i sa osteoporozom.

Prerada viška bjelančevina zahtjeva kalcij koji se najvećim dijelom izlučuje iz kostiju. Od 1850. do 1995. prosječna dob spolnog sazrijevanja djevojaka pala je sa 16,3 na 11,9 godina. Ta promjena je uvelike povezana s prehranom u kojoj važnu ulogu igra upotreba mesa.

Dalje, visoki postotak unošenja životinjskih bjelančevina potiče rast nekoliko vrsta raka.

Netko će reći da su djeci potrebne dodatne bjelančevine. Da, djeci su one potrebne, posebno tijekom razdoblja ubrzanog rasta. Ali za dijete koje teži 23 kilograma preporučen je dnevni unos od 0,77 grama bjelančevina po kilogramu tjelesne težine, što znači da bi takvo dijete trebalo unesti oko 17 grama bjelančevina dnevno. Budući da se djeca u zapadnoj kulturi hrane gotovo isto kao i odrasli, kod njih ni teoretski ne može doći do nedovoljnog unosa bjelančevina.

Problem je zapravo sasvim suprotan. Znanstveni podaci upozoravaju da se djeca, čija je prehrana bogata masnoćama i bjelančevinama, brže razvijaju i rastu. Plaćaju li to skraćenim životnim vijekom? Da.

Neke zablude o unosu bjelančevina

Bjelančevine su sastavljene od dvadesetak različitih aminokiselina. Iako tijelo može samo proizvesti dvanaest vrsta takvih “građevinskih blokova”, odrasli čovjek mora hranom unositi preostalih osam vrsta aminokiselina.

Mi smo, uglavnom, navikli da vjerujemo da moramo jesti meso i mliječne proizvode kako bismo dobili sve te “esencijalne” aminokiseline. Godinama se zanemarivala činjenica da su, s druge strane, te namirnice prebogate masnoćama i kolesterolom i da im nedostaju dragocjena vlakna zbog čega imaju negativno djelovanje na zdravlje.

Danas znamo da su sve aminokiseline vrlo lako dostupne preko raznovrsnog izbora biljnih namirnica. To nam dokazuju, između ostaloga, i prehrambeni običaji različitih naroda diljem svijeta. Osnovne namirnice stanovnika karipskih zemalja jesu crni grah i riža.

Riža je siromašna određenim vrstama aminokiselina, a grah obiluje upravo njima i kompenzira taj nedostatak riže. Do sličnog nadopunjavanja dolazi kombiniranjem kukuruznih tortilja i šarenog graha u prehrani Meksikanaca ili riže i soje u svakodnevnoj prehrani Kineza.

I zapadni svijet danas sve ozbiljnije razmišlja o biljnoj prehrani. Ona se sastoji od namirnica koje su siromašne masnoćama, bogate vlaknima, bez kolesterola i imaju dovoljno, ali ne i previše, bjelančevina. Naime, sadržaj bjelančevina kod nekih vrsta povrća premašuje 20% ukupne količine kalorija, cijelo zrno žitarica donosi oko 12% posto kalorija iz bjelančevina, a kod većine mahunarki taj prosjek iznosi oko 30%.

Znanstveno usmjereni nutricionisti savjetuju da se 10-15% dnevne količine kalorija uzima preko bjelančevina. Čak i kod potpuno vegetarijanske prehrane nije nikakav problem dobiti tu količinu bjelančevina.

Zapravo, ako iz različitih nerafiniranih biljnih namirnica čovjek unosi dovoljno kalorija, nemoguće je doći do pomanjkanja unosa bjelančevina.

Vrijeme je da zakopamo stare, dugogodišnje mitove i počnemo razmišljati i živimo u korak s vremenom i suvremenim saznanjima. Ukoliko u svoj organizam unosimo previše bjelančevina, koje su inače vrlo korisne, to postaje loša navika. Kao i u svemu ostalom u životu, kad čovjek pretjeruje i u dobrim stvarima, javljaju se nepoželjne posljedice.

Više o ovome možete naći u knjizi “Moće prehrane” koju možete skinuti OVDJE!
(zahvaljujući portalu www.stazamanade.com)

(vestinet.rs/uredio: nsp)

Suvremeni čovjek u razvijenom svijetu često se hvali kako se hrani bogatije i profinjenije od mnogih siromašnih ljudi danas, i u prošlosti. Međutim, za ovu svoju prednost plaća visoku cijenu – u nepotrebnim bolestima, invalidnosti i preranoj smrti.

U čemu griješimo? Mi danas jedemo previše – previše šećera, previše masnoća, previše nepotrebnog kolesterola i prevelike količine soli. Unosimo prekomjernu količinu kalorija i jedemo prečesto.

Takvo je obilje doprinijelo postavljanju temelja za mnoge bolesti: koronarne bolesti, moždanog udara, visokog krvnog pritisaka, artritisa, šećerne bolesti odraslih – dijabetes, pretilosti i mnogih vrsta raka.

Ove su bolesti krive za tri četvrtine smrtnih slučajeva u razvijenim zemljama. One su povezane sa životnim navikama, a posebno s načinom prehrane.

Prehrana kao uzrok bolesti?

Da li se možda tu misli na pesticide i konzervanse? To možda zvuči nevjerojatno, ali pesticidi i konzervansi se ne nalaze na listi najgorih prijestupnika!

U nastavku izlažemo popis mnogo ozbiljnijih krivaca:

1. ŠEĆER. Nacionalni istraživački savjet SAD-a izvještava da mnogi ljudi uzimaju do 20 posto dnevnog unosa kalorija iz prerađenih šećera i kukuruznih sirupa. Takvi šećeri su prazne, gole kalorije, budući da su lišeni vlakana i hranjivih tvari. Zbog svoje velike kaloričnosti oni su vrlo pogodni za poticanje pretilosti.

2. RAFINIRANE NAMIRNICE. Nekad se smatralo da su rafinirane namirnice dobre jer su iz njih uklonjeni nepotrebni grubi sastojci. Danas znamo kako su vlakna i te kako dragocjena i potrebna jer nas čuvaju od nekih vrsta raka, stabiliziraju šećer i kolesterol u krvi, pomažu nam pri održavanju normalne tjelesne težine i smanjuju pojavu smetnji u probavnom sustavu poput žučnih kamenaca, hemoroida, divertikulitisa i zatvora

3. SOL. Većina stanovnika zapadnih zemalja uzima 10 do 20 grama (dvije do četiri čajne žličice) soli dnevno. To je mnogo više od stvarne potrebe tijela i ta količina soli uvelike opterećuje organizam doprinoseći razvoju visokog krvnog tlaka, raznih srčanih problema kao i nekih bubrežnih bolesti.

4. MASNOĆE. Većina ljudi nije svjesna da svakodnevno preko masnoća unosi prosječno 37 posto kalorija. To je mnogo više nego što organizam može rutinski preraditi. Zbog toga dolazi do štetnih posljedica kao što su začepljenje krvnih žila, impotencije, oštećenje srca i mozga. Prehrana zasićena masnoćama također doprinosi prekomjernoj tjelesnoj težini, pojavi dijebetesa tipa II i određenih vrsta raka.

5. BJELANČEVINE. Jelovnik bogat mesom i drugim proizvodima životinjskog podrijetla nudi više bjelančevina, masnoća i kolesterola nego što ih organizam može iskoristiti. Ljudi u zapadnim zemljama uzimaju dva do tri puta veću količinu bjelančevina od preporučenih vrijednosti. Znanstvenici danas znaju da je to štetno i da bi smanjenje unosa bjelančevina kao i masnoća bitno poboljšalo zdravlje i potaknulo dugovječnost.

6. NAPITCI. Djeca i odrasli ljudi rijetko piju vodu. Umjesto toga, svakog se dana popiju nebrojene litre gaziranih pića, piva, vina, crne kave, crnih čajeva i sokova. Budući da većina ovih pića obiluje kalorijama (iz šećera i alkohola), ona mogu nepovoljno djelovati na razinu šećera u krvi i obezvrijediti napore uložene u kontroli tjelesne težine. Kofein, fosfati i druge kemikalije iz različitih napitaka dodatna su opasnost po zdravlje.

7. GRICKALICE. Prava, prirodna i zdrava hrana zamijenjena je namirnicama umjetnih okusa koje nadražuju i zadovoljavaju izopačeni okus. Osobe svih uzrasta teže za nezdravim grickalicama koje se nude učenicima, studentima, radnicima, a ponekad čak i bolesnicima. Tijekom radnog vremena, pauza za kavu, bombona ili čokoladica uobičajena je navika, ai kod kuće se stalno nešto gricka. Dobro i kvalitetno pripremljeni obiteljski obroci danas su pravi izuzetak. Takvo jedenje između obroka remeti probavu, preopterećuje želudac i česti je uzrok oteknutosti i loše probave.

Postoji li uopće nešto sigurno za jelo? Naravno! Sjetite se voća; stotine različitih plodova zadivljujućih boja, raznovrsnog sastava i obilja okusa. Poslužite se povrćem, salatama, krumpirom. Uključite u svoj jelovnik mahunarke – sve vrste mahunarki, leća, bob, soju – mnoštvo oblika, boja i okusa. Ne zaboravite na žitarice – osnovnu namirnicu pravilne prehrane i zlatni rudnik ukusne i zdrave hrane.

Prehrana s raznolikim biljnim namirnicama pružiće organizmu svu potrebnu masnoću, bjelančevine, biljna vlakna, ugljikohidrate i druge potrebne hranjive sastojke. Ona je, ekološki gledajući, prikladna i najprihvatljivija, a ukoliko se dobro isplanira, može smanjiti materijalne troškove i izdatke za hranu ponekad i za polovicu.

Ali ono što je najbolje jeste njeno svojstvo da usporava i često sprječava pojavu većine smrtonosnih bolesti suvremenog svijeta. Upotrebom namirnica biljnog podrijetla bogatih vlaknima možete jesti veće količine hrane bez bojazni od taloženja nepotrebnih kilograma i uživati ​​u dobrom zdravlju i vitalnosti.
 
(preveo: mag. spec. Alfred Bošković / uredio: nsp)

Životinje unose i pohranjuju u svom tijelu umjetno gnojivo i pesticide koji se koriste pri proizvodnji njihove hrane. I biljna hrana je danas zagađena; međutim, koncentracija svih tih otrovnih spojeva mnogostruko se umnožava taloženjem u masnom tkivu životinja. Životinjama koje se uzgajaju u skučenom prostoru rutinski se daju hormoni, antibiotici i druge kemikalije kako bi se neutralizirao učinak stresa pod kojim one žive, spriječio nastanak bolesti i ubrzao rast.

Koja je hrana najbolja?

Danas još uvijek mnogima ide voda na usta od ukusnog pečenja. Ispada da je prava hrana dobar komad teletine ili svinjetine. Tko bi samo želio odreći tako sočnog zalogaja!

Autoritativni glas informira nas da u 100 grama teleće šnicle nema više kolesterola nego u 100 grama piletine.

Ono što se, međutim, često prešućuje jeste činjenica da čak i nemasna junetina, iako se po kolesterolu može usporediti sa piletinom, sadrži tri do šest puta više opasnih zasićenih masnoća koje podižu razinu kolesterola u krvi. Osim toga, tko jede obrok od 100 grama? Prosječni hamburger ima oko 150 grama mesa, a prosječna odrezak 170 grama.

Ali, zar meso nije važan izvor bjelančevina?

Meso je po svojoj prehrambenoj vrijednosti zaista izvor obilnih količina bjelančevina, ali ono sa sobom donosi i niz drugih problema. Prije svega, većina ljudi precjenjuje svoju potrebu za bjelančevinama. Preporučena dnevna količina (RDA) bjelančevina iznosi 45-60 grama.

Ali prosječni stanovnik razvijene zemlje pojede dva do tri puta veću količinu. Takav prekomjerni unos bjelančevina stvara probleme bubrezima, potiče razvoj gihta i dovodi do izlučivanja kalcija iz kostiju.

Kod mesa je još veći problem u tome što ono sadrži veliku količinu masnoća (većinom zasićenih) i kolesterola. Znanstvena istraživanja uvelike ukazuju na to da je prehrana bogata masnoćama jedan od glavnih krivaca za današnje bolesti. Ona se sastoji od upotrebe proizvoda životinjskog podrijetla kao što su meso, jaja i mliječni proizvodi.

Nevolja pri uporabi tih proizvoda nastaje kad ljudskom tijelu, iako je u stanju da se hrani životinjskom hranom, usfali zaštita protiv velikih količina masnoća i kolesterola. Čovjek, naime, za razliku od životinja mesojeda, ne posjeduje enzime koji mogu probaviti kolesterol.

U njegovom krvotoku se skuplja suvišna masnoća i kolesterol koji se talože na stijenke krvnih žila. Tijekom vremena one odebljaju i suze se, stvore se naslage i nastaje ateroskleroza.

Zbog toga dolazi do smanjenja ili potpunog prestanka dotoka krvi u vitalne organe. Na taj način se udara temelj mnogim današnjim smrtonosnim bolesti ma poput koronarna bolest, visoki krvni tlak, moždani udar, šećerna bolest i više vrsta raka.

Ali, čovjek oduvijek jede meso. Otkud sada takve vrste problema?

Vratimo se u mislima malo u prošlost, na početak 20. stoljeća. Tada nije bilo toliko bolesti vezanih uz aterosklerozu jer ljudi nisu jeli meso dva ili tri puta dnevno kao danas. Oko 70% bjelančevina oni su unosili preko biljne hrane. Danas, međutim, prosječan čovjek u razvijenim zemljama dobiva 70% bjelančevina iz životinjskih proizvoda zasićenih masnoćama i kolesterolom.

U ono vrijeme su se domaće životinje uzgajale na veoma drugačiji način. Kokoške su trčale po dvorištu, a svinje valjale u blatu. Međutim, te idilične farme su danas velikim dijelom zamijenjene tovilištima. Na najmanjem mogućem prostoru i po najmanju moguću cijenu uzgaja se uzgaja najveći mogući broj životinja. Većina životinja koje danas jedemo uzgajaju se u uzgajalištima ili su zatvorene u kavezima, praktično bez ikakve mogućnosti kretanja. Meso tih životinja može sadržavati dva puta više masnoća od mesa domaćih životinja koje se slobodno kreću.

Životinje unose i pohranjuju u svom tijelu umjetno gnojivo i pesticide koji se koriste pri proizvodnji njihove hrane. I biljna hrana je danas zagađena; međutim, koncentracija svih tih otrovnih spojeva mnogostruko se umnožava taloženjem u masnom tkivu životinja. Životinjama koje se uzgajaju u skučenom prostoru rutinski se daju hormoni, antibiotici i druge kemikalije kako bi se neutralizirao učinak stresa pod kojim one žive, spriječio nastanak bolesti i ubrzao rast.

Ostaci tih zagađivača ulaze u prehrambeni lanac, na čijem je vrhu čovjek!

Da li onda treba izostaviti meso iz upotrebe?

Milijarde ljudi na ovoj planeti sasvim dobro žive hraneći se samo biljnim bjelančevinama. Evo nekih prednosti takve prehrane:

ZDRAVSTVENE PREDNOSTI

Ljudi koji ne jedu namirnice životinjskog podrijetla:

- Duže žive;

- Manje obolijevaju od srčanih napada i moždanih udara;

- Imaju manje problema s težinom;

- Imaju nižu razinu kolesterola;

- Imaju niži krvni tlak;

- Manje obolijevaju od šećerne bolesti;

- Manje oboljevaju od hemoroida i divertikuloze, i imaju redovniju stolicu;

- Manje oboljevaju od raka dojke, prostate i debelog crijeva;

- Imaju jače kosti, a manje osteoporoze;

- Manje obolijevaju od bubrežnih i žučnih kamenaca;

- Manje obolijevaju od bubrežnih bolesti i gihta.

Osim toga, takva prehrana je ukusna i financijski isplativa.

ZAŠTITA OKOLIŠA

Stočarstvo je, s ekološke strane, jedna od najrazornijih industrija na svijetu. Prijelaz na bezmesnu hranu bi:

1. Sačuvalo velike količine vode: Za proizvodnju jednog kilograma pšenice potrebno je oko 300 litara vode, dok je za proizvodnju jednog kilograma junetine potrebno 3.000 litara vode, dakle deset puta više.
2. Zaštitili kišne šume: Proizvodnja pola kilograma mesa za hamburgere zahtjeva uništenje 5 četvornih metara kišne prašume za uzgoj potrebne životinjske hrane.
3. Sačuvalo plodno tlo: Svake godine se zbog pretjerane ispaše stoke i neodrživih metoda uzgoja životinjske hrane izgubi više milijardi tona površinskog plodnog tla.

POVEĆANJE ZALIHA HRANE U SVIJETU

Oko 85% žitarica proizvedenih u Americi odlazi za stočnu hranu. Kad bi se samo u SAD-u pola smanjila potrošnja mesa, sa sačuvanom zemljom i ušteđenom vodom, kao i sa žitaricama i sojinim zrnom mogle bi se pjrehraniti sve zemlje u razvoju.

Impresivni podaci

Činjenice koje ukazuju na potrebu prestanka upotrebe mesa i drugih proizvoda životinjskog podrijetla svakog dana su sve brojnije. Nutricionistička istraživanja potvrđuju da je prehrana temeljena na integralnim biljnim namirnicama ne samo adekvatna, već i najbolja.

KNJIGA: Raznovrsna ishrana jača zdravlje (link)

 
(vestinet.rs/uredio:nsp)