Kineska sonda Chang’e-4 uspješno je proklijala sjemenke na tamnoj strani Mjeseca u minijaturnoj, umjetnoj biosferi, pružajući nadu za budućnost održivog i putničkog svemirskog putovanja na velike udaljenosti

Sonda je izvela prvo meko slijetanje na tamnu stranu Mjeseca 3. siječnja nakon 20-dnevnog putovanja sa Zemlje.

Na putu je svemirska letjelica nosila sjeme pamuka, uljane repice, krumpira, koje su čuvane u umjetnom stanju mirovanja u zatvorenom kontejneru visokom 20 centimetara koji je u sebi sadržavao zrak, vodu i zemlju.

Sve su biljke odabrane jer su male, ali otporne biljke koje mogu rasti u ograničenom i teškom okolišu.

Sjemenke su počele rasti tek nakon što je kontrola na tlu izdvojila sondu kako bi ih počela hidratizirati, a sjeme pamuka postalo je prvi lunarni biljni izdanak u povijesti (biljke su naravno također uzgajane i na ISS-u).

Sjemenke pamuka su bile prve koje su iznikle, ali sjemenke uljane repice i krumpira sada su također proklijale, izjavio je glasnogovornik misije na tiskovnoj konferenciji u utorak.

Biljke se nalaze u zapečaćenoj posudi na letjelici, na kojoj je stvorena biosfera (umjetno, samoodrživo okruženje) za koju se kineska vlada nada da će biti rani prethodnik mnogo većih projekata koji će jednog dana moći hraniti i oblačiti astronaute koji putuju na duge staze kroz svemir na održiv način.

Kineski list People’s Daily nazvao ga je “završetkom prvog biološkog eksperimenta čovječanstva na Mjesecu”.

“Uzeli smo u obzir budući opstanak u svemiru” – rekao je profesor Xie Gengxin, glavni dizajner eksperimenta, za dnevnik South China Morning Post.

“Upoznavanje s rastom ovih biljaka u nisko-gravitacijskom okruženju omogućilo bi nam da postavimo temelje za buduće uspostavljanje svemirske baze.”
 

First in human history: A cotton seed brought to the moon by China’s Chang’e 4 probe has sprouted, the latest test photo has shown, marking the completion of humankind’s first biological experiment on the moon pic.twitter.com/CSSbgEoZmC

— People’s Daily, China (@PDChina) January 15, 2019

 
Novi-Svjetski-Poredak.com

Gotovo stoljetna zabrana marihuane okončana je u srijedu kada je Kanada postala prva velika zapadna zemlja koja je legalizirala i regulirala njezinu prodaju i rekreativnu upotrebu

Tu su promjenu pozdravili uživatelji marihuane i ulagači u uzgajivačku industriju, dok je dio zdravstvenih stručnjaka i oporbenih političara dovodi u pitanje.

“Mi ne legaliziramo kanabis jer mislimo da je dobar za naše zdravlje. Mi to činimo jer znamo da nije dobar za našu djecu”, rekao je premijer Justin Trudeau.

“Znamo da trebamo napraviti bolji posao kako bismo zaštitili našu djecu i eliminirali ili jako smanjili profit koji odlazi organiziranom kriminalu”.

Zakon o kanabisu, kojim je ispunjeno Trudeauovo obećanje iz izborne kampanje 2015., omogućio je da Kanada bude tek druga zemlja na svijetu, nakon Urugvaja, koja je legalizirala marihuanu.

Provedbu tog zakona Kanađani će pažljivo pratiti uoči idućih izbora 2019., a pratit će je i druge zemlje koje bi ga također mogle donijeti, kako je rekao premijer, ako se kanadska mjera pokaže uspješnom.

Trudeau je priznao 2013. da je pušio marihuanu pet ili šest puta u životu.

Također je rekao da je njegov pokojni brat Michel bio suočen s optužbom za posjedovanje marihuane zbog “vrlo male količine” prije smrti u lavini 1998. te da je to utjecalo na njegovu odluku da predloži legalizaciju kanabisa.

Međutim, Trudeauov ured je ranije izjavio za agenciju France Presse da premijer “ne namjerava kupovati ili konzumirati kanabis kada bude legaliziran”.

Nova industrija je rođena

Po novom zakonu, Kanađani u dobi od najmanje 18 ili 19 godina (skoro 21 u Quebecu) moći će kupiti do 30 grama kanabisa i uzgajati do četiri biljke kod kuće.

Privatne i javne trgovine za prodaju kanabisa te prodaja putem interneta uspostavljeni su diljem 13 pokrajina i teritorija.

Licence za uzgoj dobile su stotine uzgajivača kako bi se zadovoljila potražnja.

Ova nova industrija privukla je milijarde financijskih sredstva kao i interes proizvođača alkohola i sokova poput Constellation Brandsa i Coca-Cole, koji bi željeli razviti pića s kanabisom.

Predviđa se da će prodaja kanabisa ojačati gospodarski rast Kanade.

Dužnosnici za javno zdravstvo kažu da je pušenje marihuane štetno kao i duhan, ali pozdravljaju priliku za otvaranje dijaloga koju pruža ova legalizacija.

Prema nedavnoj anketi Abacus Date, 70 posto Kanađana prihvaća ili podržava legalizaciju.

(jutarnji.hr)

Osiromašeni građani od ilegalne marihuane stvorili su biznis koji iznosi pola državnog BDP-a

Pored šljunčane ceste u malom selu sjeverno od Tirane nalazi se napola sagrađena kuća od cigle. Stoji sama i izgleda napušteno, ali ona je sve samo ne prazna. Iz nje dolazi slatkasti miris koji otkriva čemu ta kuća služi: proizvodnji kanabisa. Unutra je gotovo cijeli pod prekriven suhim pupoljcima marihuane.

“Tu ima oko dvadeset kilograma marihuane”, kaže vlasnik kuće, dvadesetogodišnjak u uskim trapericama, duksici i tenisicama. On je jedan od tisuće Albanaca koji zarađuje na marihuani, biznisu koji je u Albaniji doživio veliki boom u posljednje vrijeme.

U Albaniji kilogram marihuane, koja je tamo ilegalna, košta između 100 i 200 eura, dok primjerice u Italiji postiže cijenu od čak 1.500 eura. Većina proizvedene marihuane u Albaniji se krijumčari preko sjevera, odnosno Crne Gore i dobar dio onoga što dođe do Crne Gore završi kod kupaca u Hrvatskoj, na jugu prema Grčkoj, te sa zapadne strane preko Jadranskog mora u Italiju. Naime, onog trenutka kada marihuana iz Albanije dođe u Italiju ili Hrvatsku, vrlo se lako ‘dila’ dalje u šengenskoj zoni.

U Albaniji tržište marihuane je vrlo “tanko”, odnosno broj konzumenata je toliko mali da se praktički sve što se proizvede prokrijumčari na tržišta regije i Europe.

Prema nekim procjenama, ilegalno tržište marihuane u Albaniji teško je oko pet milijardi eura godišnje, što je pola albanskog BDP-a, a taj iznos vrijedi za 900 tona marihuane, koliko ga Albanija godišnje i proizvede.

Onih 20 kilograma koje sugovornik BBC-ja drži na podu svoje oronule kuće nije sva marihuana koju ima.

“Proizveo sam oko 350 kilograma marihuane. Ove godine je skoro svaka kuća u selu zasadila kanabis. Samo na ovom području je proizvedeno tone i tone kanabisa.”

Osim što proizvodi tone kanabisa, on zapošljava i 15 ljudi koji ga beru i procesuiraju, a njegove plantaže čuvaju naoružani čuvari. Iako novinarima priča kako je on tu glavni, vrlo vjerojatno pripada nekom većem lancu. Na novinarsko pitanje kako to da, ako već cijelo selo sadi marihuanu, nisu imali nijednu policijsku raciju, mladić odgovara:

“Policiji plaćam 20 posto. Svi moraju platiti. Ako im ne platiš, ideš u zatvor”, objašnjava, a potom se počinje braniti.

“Ovo je naše prokletstvo. Nemamo posla, a što god drugo da zasadimo od toga nema nikakve zarade. Znam da ovo što radim nije dobro i da je protuzakonito, ali nemam drugog izbora.”

Albanci su desetljećima živjeli pod surovim, zatvorenim režimom Envera Hoxhe, a nakon pada komunizma uslijedio je period obilježen javnim nemirima i ubrzanim rastom organiziranog kriminala. Dvadeset pet godina je otada prošlo, ali nezaposlenost je još uvijek velika, a korupcija je do te mjere rasprostranjena da biznis s ilegalnom marihuanom samo cvjeta.

Vlada je doduše imala nekakvog uspjeha u borbu s ilegalnom industrijom, pa su tako samo ove godine uništili čak dva milijuna stabljika marihuna, a sada kada je završena sezona ‘berbe’, policija je fokusirana na zapljenu, obzirom da je sada vrijeme kada se ‘roba’ krijumčari izvan Albanije.

Neke od zapljena nadmašile su sva očekivanja. U ogromnom skladištu u gradu Rrëshenu ima toliko marihuane da doslovno ispada iz vrata i prozora.

Usred tog mora trave stoji Agron Cullhaj, policijski inspektor koji novinarima BBC-ja otkriva kako je to najveća zapljena marihuane ikada u tom dijelu Albanije.

Policija je u skladištu zatekla više od četiri tone kanabisa, koja se u Italiji na ulici mogla prodati za oko šest milijuna eura. Ministar unutarnjih poslova Saimir Tahiri je rekao kako je 2013., kada je preuzeo ministarstvo počeo planirati veliku akciju protiv ilegalnog uzgoja kanabisa.

Za plan da Albaniju oslobodi imidža glavne države za proizvodnju marihuane, albanska vlada je dobila podršku i talijanske vlade, koja čak plaća albanskoj vladi da iz zraka snima situaciju i nadgleda gdje se sve nalaze plantaže.

U posljednje tri godine proizvodnja je pala za nekih 30 posto, a to je zapravo rezultat jedne od najvećih policijskih operacija 2014. kada je uništena velika i jako dobro uhodana tvornica marihuane u Lazaratu, mjestu na jugu koje je svojevremeno bilo ozloglašeno i poznato kao glavni grad droge u Europi.

No, Talijani imaju malo drukčiju statistiku koja govori da se u posljednjih godinu dana površina plantaža marihuane u Albaniji povećala pet puta, te su neka područja u Albaniji ove godine prvi put ušla u ovaj ‘biznis’.

Razlog zbog čega je proizvodnja kanabisa tako uspješna je korupcija. Od 2013. godine do danas čak 3.000 policajaca je pod istragom zbog primanja mita, što je oko 20 posto ukupnog broja policajaca u Albaniji.

Drugi razlog zbog kojeg je ovo teško iskorijeniti je taj što se dobro plaća, pa nitko policiji ništa ne druka. Berači i ostali radnici zarađuju po dvadeset eura dnevno, a jedan konobar je ispričao da mjesečno zaradi tri puta više na poslovima s kanabisom nego u kafiću.

On živi u predgrađu Tirane u koje su se početkom devedesetih, prilikom pada komunizma, doselile brojne obitelji iz ruralnih područja.

Došli su tu prije dvadeset godina naći posao i mnogi ga još uvijek traže, a posao s marihuanom mnogima od njih je uletio kao naručen.

“U četiri ujutro ovdje možete vidjeti gomilu ljudi koja ide ‘na posao’. Ulice su pune muškaraca, žena i mladih ljudi, čak i djece koje dočekuju kombiji i odvoze ih na plantaže.”

Mnogi kažu kako policija najčešće hvata siromašne radnike koji samo beru marihuane, dok velike ribe uglavnom prolaze neokrznute. Ministar Tahiri tvrdi da to baš nije tako i da se trenutno na sudovima vodi 1600 kriminalnih istraga protiv krijumčara.

Međutim, ono što Albance ipak najviše brine je kako ova ilegalna industrija utječe na mlade, koji su nestrpljivi u isčekivanju boljeg života, a iz primjera svojih roditelja vide da on u Albaniju ne dolazi tako brzo.

“Jako je puno mladih u zatvoru zbog marihuane, ali oni su uglavnom žrtve. Oni misle kako s time mogu puno novca i uzgajanje ilegalne marihuane nam nije donijelo nikakvu kulturu rada, već je samo pokazalo koliko su ljudi očajni i nemaju vjere u bolju budućnost”, ispričao je katolički svećenik Gjergj Meta i dodaje kako je turbulentna albanska prošlost, komunizam i kriminal gotovo uništili svaku šansu da Albanija dobije priliku postati zemlja prosperiteta.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

(express.hr)

Paprena metvica ili menta vrlo ljekovita biljka čudesnog djelovanja i još boljeg mirisa

Biljka ima antimikrobna svojstva, a ima i mnoge druge medicinske namjene. Različite studije potvrdile su zdravstvene prednosti metvice i njezinog eteričnog ulja.

Ulje od paprene metvice, koje se također koristi kao sredstvo za poboljšanje okusa, sadrži minerale i hranjive tvari poput kalcija, bakra, folata, željeza, magnezija, mangana, omega-3 masnih kiselina, kalija i vitamina A i C.

Mentol, njezina glavna komponenta, može pomoći u liječenju zadaha, glavobolje i osipa. Mentol u metvici također ima moćne protuupalne i antispazmodske učinke, i ublažava bolove.

Ispod su neke koristi paprene metvice koje možete isprobati na sebi:

1. Osvježivač daha – Metvica se često koristi u pastama za zube i za higijenu usta zbog mirisa i snažnih antibakterijskih svojstava. Napravite svoj sprej za usta dodavanjem nekoliko kapi ulje paprene metvice u bočicu za prskanje u decilitar vode. Koristite sprej za osvježivač daha po potrebi.

2. Odbija insekte – Ulje paprene metvice ima isparljivu smjesu koja odbija insekte poput komaraca, čineći ga savršenim sastojkom za odbijanje svih vrsta insekata. Napravite odličnu vodeno-uljnu emulziju i pošpricajte ju na svim izloženim područjima vašeg tijela. Da biste se riješili insekata u vašem domu, dodajte ulje paprene metvice u sredstvo za čišćenje poda.

3. Smanjuje apetit – Ako pokušavate izgubiti težinu, upotrijebite ulje od paprene metvice kako biste zaustavili svoju želju za hranom. Ulje može pomoći u smanjenju apetita i stvara osjećaj punine mnogo brže. Koristite difuzor s nekoliko kapi ulja paprene metvice tijekom jela. Alternativno možete razrijediti ulje paprene metvice sa drugim uljem npr. maslinovim uljem, a zatim ga možete utrljati u prsa.

4. Otklanja pojavu prhuti – Ulje paprene metvice ima antifungalna i antimikrobna svojstva, što ga čini savršenim za liječenje prhuti. Ako imate prhut, dodajte dvije kapi paprene metvice u svoj šampon, a zatim masirajte vlasište dok ga koristite prilikom tuširanja.

5. Smanjenje bolova u zglobovima – Mentol u ulju paprene metvice može olakšati bol u zglobovima kroz svoja protuupalna svojstva. Napravite mast za bolove u zglobovima dodavanjem dvije kapi ulja paprene metvice na malu količinu maslinovog ili kokosovog ulja. Pomiješajte sastojke u svojim rukama, a zatim ih utrljajte na bolne zglobove.

6. Sprječava alergije – Ulje paprene metvice može se koristiti za rješavanje alergijskih simptoma kao što je kašljanje jer može pomoći u izbacivanju sluzi. Dodajte ulje u sprej zajedno sa uljem eukaliptusa kako biste smanjili simptome alergije.

7. Otklanja bolove u mišićima – Studije su utvrdile da mentol može pomoći smanjiti bol u mišićima, smanjiti upalu i povećati prag boli. Napravite umirujuću mast kombinirajući 1/4 čaše kokosovog ulja sa pet kapi ulja paprene metvice. Nanesite mast na bolne mišiće.

8. Promiče rast kose – Utrljajte ulje paprene metvice u vlasište i to može potaknuti rast kose i omogućiti da kosa bude punija i deblja. Ako želite zdraviju kosu, dodajte nekoliko kapi ulja u svoj šampon i masirajte vlasište.

9. Rješava glavobolju – Istraživanja su dokazala da ulje paprene metvice može pomoći u smanjenju boli uzrokovane glavoboljama. Ako imate glavobolju, kombinirajte dvije kapi ulja sa drugim uljem i utrljajte u sljepoočnice. Ako imate napetost u vratu i ramenima, utrljajte u područje vrata i masirajte ramena i vrat.

10. Ublažava osip i svrbež – Prema istraživanjima, ulje za paprene metvice ima efekt hlađenja i protuupalno djelovanje koje može prouzročiti manje svrbeža uzrokovanog ubodima insekata ili otrovnog brsljena. Razblažite dvije kapi paprene metvice u maslinovom ulju i utrljajte zahvaćeno područje.

U vašoj kuhinji uvijek držite bočicu ulja paprene metvice, tako da uvijek imate pristup svestranom sastojku koji se može koristiti za domaće lijekove.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Zapanjujući podaci o rekordnom porastu uporabe kokaina u post-kartelskoj Kolumbiji iznenadili su brojne novinare. Ako nema kartela, ako su milicije na izdisaju, tko upravlja proizvodnjom i distribucijom?

Što ako Monsanto stoji iza GMO usjeva koke?

Pod Kokom se podrazumijeva bilo koja kultivirana biljka od četiriju postojećih (bolivijska Coca, amazonski Ipadu, kolumbijski Novogranatense, peruanski Truxillense) iz obitelji Erythroxylaceae.

Biljka raste u zapadnom dijelu Južne Amerike – Peruu, Boliviji, Kolumbiji, Ekvadoru i Argentini, a u posljednje vrijeme i Meksiko nastoji razviti njezinu kultivaciju. Koka je najpoznatija po svom psihoaktivnom alkaloidu kokainu kojeg ovisno o potenciji svaki list sadrži u 0.25% do 0.77% obimu.

Što odgovara na vaše pitanje može li se žvakanjem lišća osjetiti kokainski efekt – može, ali u iznimno suptilnim odnosima – hektar koke tako sadrži 1.864 metričke tone suhog lišća, a to posljedično sadrži 0.0034 metričke tone kokaina. Dakle, nešto manje od 300 grama suhog lišća koke daje oko gram čistog kokaina.

Koliko je uzgoj profitabilan, govori i činjenica da je izuzev četiri nabrojane podvrste stvorena i peta, tzv. ‘La Millionaria’, odnosno kemijski hibrid Boliviana negra, otporan na herbicid glifosat. U famoznom propalom projektu ‘Rat protiv droga’ razvijen je akcijski plan poznat kao ‘Plan Colombia’ u kojem su DEA i kolumbijska Vlada došli do ideje aerosolnog zaprašivanja kokinih plantaža, s ciljem uništenja biljke.

Kolumbijski farmeri su uz financijsku pomoć kartela uzgojili hibrid otporan na glifosat. Ili, u pitanju nije ‘kemijski hibrid’ nego GMO, a u kreaciji im je pomogao zloglasni Monsanto – što implicira da je ova korporacija umiješana u kokainski biznis. Nakon što je otkriven novi soj, američka Vlada je prestala sa zaprašivanjem i stvar se pogodno gurnula pod tepih.

Od džungle do Zagreba cijena raste i do 70 puta, a kvaliteta značajno pada

Danas se upravo ova opcija Superkoke izdvaja kao ‘teorija zavjere’ o razlozima velikog porasta uzgoja lišća. Za tako široku akciju bila bi potrebna suradnja Monsanta (Bayera), DEA-e i kolumbijske vlade, pa se nitko ni ne usudi postaviti pitanje.

Lišće koke se inače uzgaja u Južnoj Americi zbog potencije na koju utječe nadmorska visina (u Južnoj Americi na odgovarajućoj razini), a potencija značajno utječe na količinu koke potrebnu za velike količine proizvedenog kokaina.

Prevedeno – jednostavno nije isplativa za uzgoj u Europi ili SAD-u, jer je a) ilegalna, b) bila bi potrebna enormna količina prostora za relativno male količine kvalitetnog kokaina, što je ogroman sigurnosni problem narkokartela.

Zato ju je najekonomičnije proizvoditi u militantnim okruženjima džungli u Andama.

To je tradicija pa je i uzgoj legalan, a i iskustvo iz nekih ranijih razdoblja daje tim argumentima za pravo. Naime, u ranim tridesetima Japan je proizvodio čak 23.3% svjetske koke, što se promijenilo tek uvođenjem restriktivnih zakona.

U Kolumbiji ili Peruu se tako gram visokokvalitetnog kokaina (preko 75% čistoće) može kupiti za cijene od 10,00 do 30,00 kuna. Kada ‘bijelo’ dođe na zagrebačke ulice, za 500,00 kuna dobivate otprilike 40% čistoću dok se za cifru od 900,00 kuna može dobiti i do 74% čistoće.

Riječ je o istraživanju iz 2016. godine, tako da je moguće da se zbog povišenih zahtjeva (broj turista) kvaliteta i povisila. No prava je enigma je li riječ o dosadašnjem kokainu ili GMO izvoru pod kontrolom nepoznatog proizvođača. Čiji identitet možda neće ni biti otkriven još neko vrijeme.
 
(dnevno.hr, Ratko Martinović)

Albanija je postala najveći proizvođač kanabisa na otvorenom u Europi. Ova ilegalna biljka opisana je kao “zeleno zlato”, a kilogram im donosi od 100 do 200 eura

U Italiji ista količina košta oko 1.500 eura. BBC je napravio prilog u kojem govori da se većina kanabisa prokrijumčari na sjever, preko Crne Gore, na jug preko Grčke, ili na zapad preko Jadanskog mora, pa do Italije.

Tražnja na domaćem tržištu je navodno loša. Kako jedan izvor BBC-ja procjenjuje, ova nelegalna industrija donosi čak pet milijardi eura godišnje, što je oko pola albanskog BDP-a.

Oni proizvođači do kojih je došao BBC kažu da su proizveli 250-350 kilograma i da skoro svaka kuća u njihovom selu prodaje kanabis, prenose “Vijesti”.

Momak koji je proizveo 350 kilograma zapošljava i 15 radnika, a plaća i stražare koji čuvaju usjeve.

“Plaćam policiju 20 posto. Svatko mora platiti. Ako ne platite, oni će vas odvesti u zatvor”, kaže, ali onda se počinje braniti:

“Ovo je naše prokletstvo, jer nema posla, nema novca ovdje za nešto drugo. Znam da nije u redu to što radim, ali nema drugog načina … “, kaže proizvođač iz Albanije.

Nezaposlenost u Albaniji je visoka, a korupcija rasprostranjena, što su idealni uvjeti za daljnji razvoj proizvodnje kanabisa i cvjetanje trgovine tom biljkom.

Tamošnja Vlada se pokušala izboriti protiv ove nelegalne industrije. Ove godine uništeno je dva milijuna paketa kanabisa.

U toj misiji Vlada Albanije ima i podršku Talijana. Italija, naime, plaća nadzor iz zraka i tako pokušavaju pronaći skrivene ilegalne plantaže ove ljekovite biljke.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(sputniknews.com)

Povijesni događaj za Argentinski narod. Monsanto je najavio da planira srušiti svoje multimilijunske GMO plantaže u Argentini i napustiti zemlju zbog velikih prosvjeda protiv poljoprivrednog diva

Glasnogovornik Monsanta umanjuje ovaj potez odlaska odstupanje od Argentine, tvrdeći da ekonomski razlozi jedini razlog zbog kojeg su odlučili zatvoriti tvornicu sjemena.

“Tvornica je dizajnirana za tretiranje 3,5 milijuna hektara kukuruza, no prošle godine je zasijano samo 2,5 milijuna hektara”, rekao je direktor Monsanta za lokalne argentinske medije.

Međutim, skupina mještana iz grada Malvinas je prosvjedovala izgradnji tvornice sjemena tijekom posljednje tri godine, i dok je glasnogovornik Monsanta je priznao da je blokada igrala veliku ulogu u ovoj odluci tvrtke, prosvjednici također tvrde da su imali ključnu ulogu u povlačenju Monsanta. U najmanju ruku, izvikivanjem “Fuera Monsanto” (Monsanto, marš van!), se ostvarila njihova želja.

Monsanto je najavio svoju namjeru da izgradi tvornicu sjemena još u 2012. godini, a kada su tražili odobrenje za gradnju iz gradskog vijeća grada Malvinas, odgovor su dobili u obliku javnih protestnih marševa u Buenos Airesu i pisanjem pisama vijeću grada Malvini od strane građana. Od rujna 2013. prosvjednici su postavili logor pred ulazom u Monsantovu tvornicu sjemena, a u siječnju 2014., a zabrana je službeno donesena i gradnja je zaustavljena.

Monsanto ima snažno uporište u Argentini, i prisutan je u zemlji za više od 50 godina, a grad Malvinas je možda dobio svoju bitku, ali Monsanto, čini se da dobija rat.

No, donesen je prijedlog zakona o sjemenu koje je podnijelo argentinsko Ministarstvo Agrokulture koje će zahtijevati od poljoprivrednika da plate tantijeme kompaniji Monsanto za prve tri sezone korištenja Monsantovog sjemena “Intacta RR2 PRO”, što znači da će morati platiti Monsantu porez za sjeme koje će proizvoditi na vlastitim farmama.

Razumljivo, poljoprivrednici koji uzgajaju soju u Argentini su opravdano zabrinuti ako nacrt zakona prođe, to će biti na njihovu štetu, a napetost između Monsanta i argentinske javnosti je daleko od kraja.

“Fuera Monsanto” – “Monsanto, bježi van”
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Nedavne objave u medijima povećale su brigu o mogućem utjecaju sojinih proizvoda na zdravlje, uključujući problem sa štitnjačom, nedostatak minerala, Alzheimerovu bolest i utjecaj na žene i djecu, kao i na žene koje tijekom trudnoće konzumiraju soju, te moguć negativan utjecaj na fetus

Nakon što je šibenska nutricionistica Anita Šupe ustvrdila da soja, koja se promovira kao iznimno zdrava biljka, nije za jelo, te navela nekoliko činjenica o tome što s tom grahoricom ne valja, javile su nam se brojne udruge, te vegetarijanci koji su se osjetili prozvanima

Prije nego što vidimo što kažu Prijatelji životinja i vegetarijanci, prisjetimo se što je istaknula Anita Šupe.

Visok sadržaj fitinske kiseline smanjuje apsorpciju i iskorištavanje kalcija, magnezija, bakra, željeza i cinka. Fitinska kiselina u soji ne može se neutralizirati klasičnim metodama kao što su natapanje, klijanje i dugo kuhanje, pa redovnom konzumacijom soje riskiramo teški nedostatak minerala u organizmu, što dovodi do razvoja bolesti.

Prehrana s visokim sadržajem fitinske kiseline može otežavati normalan rast i razvoj djece i mladih. Soja sadrži inhibitore tripsina i protease, dakle spojeve koji ometaju rad enzima potrebnih za razgradnju i iskorištavanje proteina.

To dovodi do problema s gušteračom, želucem i cijelim probavnim sistemom, te otežava normalan rast i razvoj. Soja sadrži gitrogene koji ometaju metabolizam joda i mogu uzrokovati hipotireozu i rak štitnjače. Neke studije povezuju uporabu dječje formule na bazi soje s autoimunom bolesti štitnjače kod djece. Soja sadrži fitoestrogene ili izoflavone koji nalikuju estrogenu i ometaju funkciju i rad endokrinih žlijezda, te mogu uzrokovati neplodnost i rak dojke. Soja sadrži različite vrste oligosaharida koje ljudski probavni trakt ne prepoznaje.

Oni ostaju neprobavljeni, te izazivaju vjetrove i nadutost, ali također provociraju imunološki sustav, dovodeći do stvaranja upalnog procesa i proizvodnje antitijela. Tako soja igra ulogu i u razvoju autoimunih bolesti. Soja sadrži hemaglutinine, tvari koje potiču koagulaciju i uzrokuju zgrušavanje crvenih krvnih zrnaca, što ometa pravilnu apsorpciju i distribuciju kisika u tkivima. Soja sadrži aluminij, koji je toksičan za nervni sistem i bubrege – istaknula je Šupe.

Jadranka Boban Pejić, poznata stručnjakinja za prehranu prema makrobiotičkim i veganskim načelima, oko soje je u pismu ‘Slobodnoj’ napisala sljedeće.

U isto vrijeme kada se o fitoestrogenima piše izuzetno pozitivno (fitoestrogeni su biljne supstancije; vrsta fitoestrogena koja se naziva izoflavoni nalazi se u soji, leći i slanutku), sve češće nailazimo na izuzetno loše napise, uglavnom o soji.

Osim činjenice da je soja namirnica često izložena genetskom modificiranju, postoje tvrdnje kako soja ubrzava starenje mozga, uzrokuje poremećaje i oboljenja štitnjače te uzrokuje reproduktivne probleme. Nije čudno da su ljudi zbunjeni i prestrašeni, pogotovo oni koji konzumiraju sojine proizvode i daju ih svojoj djeci. U zadnje vrijeme mnogi su mi se obraćali, od medija do pojedinaca, s pitanjem treba li jesti soju ili ne te kakva su moja iskustva i razmišljanja – ističe Boban Pejić te nastavlja.

Postoji nemjerljivo malo dokaza da je soja loša za naše zdravlje i da ga može ugroziti. Još u rujnu 2000. British Nutrition Foundation objavila je sljedeće:

“Nedavne objave u medijima povećale su brigu o mogućem utjecaju sojinih proizvoda na zdravlje, uključujući problem sa štitnjačom, nedostatak minerala, Alzheimerovu bolest i utjecaj na žene i djecu, kao i na žene koje tijekom trudnoće konzumiraju soju, te moguć negativan utjecaj na fetus. Za sve navedeno ne postoje dovoljno kvalitetne studije koje bi potvrdile ovakvo nešto. Do sada napravljena istraživanja uglavnom su uključivala životinje. Stoga iz svega navedenoga, upozorenja u vezi soje su špekulacije i nedokazane izjave”.

Kad pogledate detaljnije istraživanja koja stoje iza upozoravajućih napisa i članaka, ne čudi što su proizvela tako negativne zaključke. U nekim od tih istraživanja (na osnovi kojih su pisani članci), životinje su bile hranjene velikim količinama sirovog sojinog brašna tijekom pet godina!

U jednoj takvoj studiji znanstvenici su promatrali utjecaj soje na gušteraču. Gušterača izlučuje trypsin koji omogućava tijelu da razlaže bjelančevine u tankom crijevu. Sirova soja sadrži inhibitore trypsina koji teoretski mogu zaustaviti gore opisani process i izazvati upalu gušterače, tzv. pankreatitis. Unatoč tome, od 26 majmuna na kojima je provođeno istraživanje samo je jedan pokazao umjerenu upalu gušterače!

Logično pitanje koje si postavljamo jest: Zašto koristiti sirovo sojino brašno u testiranju na životinjama?! Tko uopće jede sirovo sojino brašno i sirovu soju?! Na Istoku, gdje se soja tradicionalno konzumira već tisućljećima, nije uopće poznato jedenje sirove soje i sojinog brašna, a ni na Zapadu ljudi ne jedu sirovu soju.

Tradicionalni, fermentirani proizvodi od soje, kao što su miso i umak od soje, ne sadrže inhibitore trypsina. U tofu, npr., ovi inhibitori ”završe” u vodi od namakanja, koja se baca, pa ih uopće nema u tofuu. Sojino mlijeko koje se radi od cijeloga zrna soje također uključuje proces namakanja i bacanja vode od namakanja.

No, svakako je važno napomenuti da je golema razlika između cjelovitog zrna soje i izoliranih komponenti soje. Većina istraživanja, pa na taj način i argumenata, fokusirana je na izolirane komponente soje. Drugim riječima, oni analiziraju dijelove biljke, a ne cjelovitu biljku. Soja koja je korištena u kliničkim istraživanjima je uobičajeno sojin izolat/bjelančevina iz soje dobivena industrijskim procesom.

Vlakno iz soje je u tom procesu odstranjeno pomoću lužnate otopine i zrna se stavljaju u aluminijski kotao s kiselom otopinom. Ovdje je naglasak na kojem dolazi do upozorenja vezano uz Alzheimerovu bolest i aluminij.

Kada se soja ostavlja namakati u aluminijskom kotlu, ona apsorbira aluminij koji se povezuje s demencijom jer je pronađen u ostacima oštećenih stanica mozga kod ljudi s Alzheimerom. U proizvodnji organskih proizvoda od cjelovitog zrna soje ne koriste se aluminijske posude, već isključivo rostfrei/tj. nehrđajući čelik. Isto tako, sojin izolat potpuno se drukčije ponaša od cjelovitog sojinog zrna koje se koristi u organskoj proizvodnji mlijeka i drugih proizvoda. Nadalje, sojin izolat prolazi, tijekom industrijske prerade, cijeli niz drugih kemijskih tretmana koji dodaju nitrate u proizvod, a nitrati se povezuju s karcinomom.

Stoga, važno je zapamtiti da problem ne postoji s namirnicima koje su proizvedene od cjelovitog zrna soje, već s izoliranim bjelančevinama koje se koriste u konvencionalnim proizvodima (naći ćete ih nabrojene na deklaraciji u mnogim konvencionalnim proizvodima poput teksturiranih biljnih proizvoda, hidroliziranim biljnim proizvodima, kao poboljšivače okusa u juhama i preljevima, lecitin u majonezama, formulama za djecu na bazi soje, nekim slatkišima te sojinom mlijeku/konvencionalnom koje nije napravljeno od sojinog zrna).

Oko 70% prerađene hrane danas sadrži dijelove soje, uključujući kruh, biskvite, pizzu i hranu za djecu. Opet naglašavam, golema većina ovih proizvoda sadrži oblik sojin izolat/procesiranu sojinu bjelančevinu i nije iz cijeloga zrna soje.

Ovo gore nisu proizvodi od kojih su žene na Dalekom istoku imale benefite za svoje zdravlje (ne poznaju simptome menopauze i hormonalne neravnoteže, kao što nisu poznavale niti konzumirale GMO soju. Zanimljiv je podatak da GMO soja ne sadrži ni blizu razinu fitoestrogena koliko organska soja, te je stoga dobrobit za zdravlje od organske soje više nego jasna.

Kako biti siguran?

Jedini, ali zaista jedini način je da čitate deklaracije! Ako je proizvod certificirano organski, ne sadrži GMO soju, a na proizvodu treba pisati u sastojcima: cjelovito zrno soje. Izbjegavajte proizvode koji sadrže sojine isolate ili sojine bjelančevine kao sastojak, iz gore navedenih razloga.

Određena hrana nosi naziv ”goitrogeni”, što znači da blokira preuzimanje joda iz krvi. Jod je neophodan za funkciju štitnjače i njegov manjak može biti uzrok smanjenje funkcije štitnjače. Stoga, svaka namirnica koja spada u skupinu ”goitrogena” pogoršat će problem s manje aktivnom štitnjačom. Soja je jedna od tih namirnica, kao i repa, kupus, kikiriki, pinjoli, prokulice, brokula, kelj i proso – ako se jedu sirovi!

Ako imate dijagnosticiranu smanjenu funkciju štitnjače, naravno da ćete smanjiti uzimanje gore nabrojenih namirnica, pogotovo u sirovom obliku.

To ne znači da ljudi sa smanjenom funkcijom štitnjače ne trebaju uopće jesti soju, trebaju ograničiti njezino uzimanje. Postoji široko rašireni mit da ako je nešto dobro za vas u maloj količini onda je ”puno” još bolje! Često se susrećem s ovim mitom na seminarima i predavanjima te objašnjavam da ekstra konzumiranje biljnih pripravaka, dodataka prehrani i sl. ne povećava efekt, već suprotno, smanjuje ga. Mala količina ovih pripravaka, dakle male doze, upravo su ono što daje najbolje rezultate.

Isto se može primijeniti na soju. Tvrdnje kako je čudesna namirnica u industrijskoj preradi dovele su do toga da se nalazi u svim mogućim oblicima, pa i u većini konvencionalnih namirnica, čak i sirova. Soju ne treba jesti ni sirovu, ni u zrnu, već prerađevine od cijeloga zrna, i to ne u velikim količinama, kao niti bilo koju drugu namirnicu.

Jedna od većih kritika u negativnim člancima o soji vezana je uz apsorpciju minerala. Soja sadrži fitate koji mogu blokirati preuzimanje esencijalnih minerala poput željeza, kalcija, cinka i magnezija. Ali u isto vrijeme djelovanje fitata iz soje važan je razlog zašto soja djeluje kao zaštita od karcinoma. Fitati iz soje djeluju kao antioksidansi. Oni kontroliraju tvari koje pokreću slobodne radikale za koje je poznato da uzrokuju karcinom i probleme sa srcem i krvožilnim sustavom.

Fitati se ne nalaze samo u soji; nalaze se u mekinji ili ovojnici gotovo svih žitarica i mahunarki. Zato se npr. u makrobiotičkom pristupu prehrani savjetuje kuhanje žitarica, mahunarki, a i pahuljica i sličnih proizvoda jer se na taj način ne blokira iskorištavanje minerala. Npr. preporučuje se da se pahuljice poprže ili malo namoče prije konzumiranja…
 
(slobodnadalmacija.hr)

GMO hrana je nakon 30 godina napokon postala zdrava, prema znanstvenicima, a Monsanto je prema njima očito humanitarna kompanija kojom upravljaju filantropi i humanisti, zato se organizira OVO

Većina znanstvenika u svijetu podržava primjenu genetičkog inženjerstva u proizvodnji hrane, no zbog nedovoljne informiranosti, u Hrvatskoj ali i Europskoj uniji, stvoreni su veliki otpori prema GMO-u

U javnosti se šire brojne dezinformacije o GMO-u, a širenju panike doprinose i političari, koji nemaju dovoljno znanja o toj temi, ali im se ona čini zgodna za pridobivanje simpatija neinformirane javnosti.

Što je GMO, je li opasan, koje su njegove prednosti i nedostaci za Index pojašnjava doc.dr.sc. Nenad Malenica sa Zavoda za molekularnu biologiju Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu.

Malenica je i predsjednik Hrvatske udruge genetičkih inženjera, a široj javnosti postao je poznat kao autor studije koja je pokazala da je svjetski poznata kalifornijska vinska sorta grožđa zinfandel, potomak kaštelanskog crljenka, koji je autohtona hrvatska sorta.

U Hrvatskoj postoji veliki strah od GMO-a. Je li on opravdan?

Strah u svakom slučaju nije opravdan. Naši zakoni ne dopuštaju uzgoj GM biljaka na teritoriju Republike Hrvatske kao ni upotrebu GM biljaka kao hrane za ljude dok je korištenje GM sjemena kao hrane za stoku u nas dopušteno kao i drugdje u Europi.

Po novoj regulativi EU moguće je da Hrvatska potpuno odbije ikakav budući uzgoj GM kultura na našem teritoriju. Ta mogućnost unesena je u izmjene Zakona o GMO-u, ali zakon nije izglasan na zadnjoj sjednici Sabora.

Ponavljam, strah i panika su neopravdani, dok je zdrava skepsa prema tehnologiji koju prosječni Hrvat ne razumije u potpunosti razumljiva i na mjestu.

“Prirodna selekcija ne postoji već 10 tisuća godina”

Što je zapravo GMO?

Pod pojmom GMO podrazumijevamo tzv. tehnologiju rekombinantne DNA tj. “prekrajanje” DNA iz više izvora (tj. vrsta organizama) koji se u prirodi ne mogu međusobno spolno razmnožavati. To se mnogim laicima čini neprirodno i pomalo nakaradno, ali podsjećam da smo prirodnu selekciju i spontane mutacije zadnji put imali u doba lovačko-sakupljačkih zajednica.

Od prije 10.000 godina kada je čovjek počeo domesticirati (udomaćivati) životinjske i biljne vrste, prirodna selekcija ustupa mjesto umjetnoj selekciji, a unazad 100-tinjak godina inducirane (umjetno izazvane) mutacije zračenjem ili kemikalijama zamjenjuju prirodne (spontane) mutacije. Dakle, ”prirodno” u iskonskom smislu je jako davno iza nas.

U užem smislu genetičko inženjerstvo počinje od sredine 70-tih prošlog stoljeća od kada znanstvenici na raspolaganju imaju alate kojima mogu kombinirati gene različitih vrsta bez uobičajenog konteksta spolnog razmnožavanja. Od 2012. naša “kutija s genetičkim alatima” postaje bogatije za još jednu metodu tzv. genome editing poznatiji kao CRISPR-Cas9 sustav koji omogućuje još veću razinu preciznosti pa čak i kreativnosti.

Konkretno, na svjetskom tržištu postoji kukuruz, soja, šećerna repa, patlidžan, lucerna s jednim genom koji im daje otpornost na određene skupine insekata te s jedanim drugim genom koji ima daje toleranciju na herbicide. Nadalje postoji papaja, dinja, šljiva i grah koji su otporani na određene virusne bolesti, a u novije vrijeme stvorene su varijante  jabuke, krumpira i gljiva koje ne smeđe nakon rezanja. S druge strane, na tržištu ne postoje rajčice s genom ribe, jagode s genom štakora i ostale maštovite kombinacije koje ćete čuti usmenom predajom ili naići na njih u bespućima interneta.

U SAD-u i Kanadi GMO konzumiraju 20 godina, a nisu bolesni

U javnosti se često barata raznim studijama koje navodno dokazuju štetnost GMO-a. Postoje li dokazi da je GMO štetan?

Postoje studije koje su pokazale da je GMO opasan po zdravlje laboratorijskih životinja. Neke od tih studija su doživjele negativne kritike šire znanstvene zajednice kao nedovoljno dobro dizajnirane studije. No, postoji još više studija koje pokazuju da GMO nije štetan po zdravlje. Sličnu situaciju imamo na temu korelacije raka mozga i upotrebe mobitela. Znamo da postoje studije koje ukazuju da rizik postoji, ali daleko više studije je pokazalo suprotno.

Uglavnom, uz kratkoročne studije postoje i višegodišnje studije u kojima su različite vrste pokusnih životinja hranjene s GMO hranom i nije nađen negativan utjecaj na zdravlje životinja. U konačnici zemlje u kojima ljudi konzumiraju GMO hranu (npr. SAD i Kanada) već 20 godina nisu ustanovile drastičan pad u zdravlju svog stanovništva koji bi se mogao povezati s GMO hranom. Isti argument se može koristiti i za stoku koja se nakon afere sa “kravljim ludilom” (prionskim bolestima) uglavnom hrani GMO sojom i kukuruzom.

Pesticidi se koriste i u organskoj poljoprivredi

Protivnici GMO-a tvrde da GMO biljke mogu ugroziti okoliš i smanjiti bioraznolikost? Također, spominje se i problem pesticida koji se upotrebljavaju u GMO poljoprivredi, a koji navodno izazivaju teške bolesti kod ljudi. Kako to komentirate?

GMO biljke mogu polenom prenijeti svoje (trans)gene (one koje smo unijeli iz neke nesrodne vrste) na divlje srodnike. Mislim da je to ujedno i najveća mana tehnologije. Međutim, u uvjetima bez selekcijskog pritiska, vrlo je malo vjerojatno da će se ti transgeni proširiti unutar divlje populacije i ugroziti bioraznolikost. Vjerojatniji scenarij je da će se takve jedinke s vremenom uslijed kompeticije izgubiti iz populacije ili neko dulje vrijeme egzistirati u populaciji u vrlo malom broju. Ponavljam, razumijem zašto se ljudi brinu oko ovog aspekta, ali mislim da ni ovdje nema mjesta panici.

Pesticidi se ne upotrebljavaju samo u GMO poljoprivredi nego i u konvencionalnoj pa čak i organskoj poljoprivredi (postoji lista manje otrovnih pesticida koji su dopušteni za ekološku poljoprivredu). Nadalje, tzv. GMO pesticidi definitivno nisu najotrovniji na tržištu. Postoji nekoliko konvencionalnih (“običnih”) pesticida koji su kudikamo otrovniji od glifozata (Monsanto) ili glufozinata (Bayer). Ljudi su zaboravili da je poljoprivreda kao ljudska djelatnost možda najopasnija po prirodni okoliš i bioraznolikost.

GMO ubrzava proces oplemenjivanja biljaka

Poznato je da se oplemenjivanje biljaka (npr. kukuruza) koristi dugo vremena? Koja je razlika između klasičnih tehnika oplemenjivanja i GMO-a?

Oplemenjivanje biljaka se pasivno koristi već 10.000 godina (selekcijom korisnih prirodno nastalih mutacija/varijanti), a svjesno križanje različitih biljnih vrsta koristi se unazad 200 godina. Otkrićem Mendelovih zakona nasljeđivanja početkom 20. stoljeća, oplemenjivanje sve više postaje znanost a, manje umjetnost (kako strastveni oplemenjivači vole reći). Ukratko, u klasičnom oplemenjivanju kada želite iz divljeg srodnika prebaciti neki gen od interesa (npr. za otpornost na neku bolest) u vašu kultiviranu sortu, ustvari križanjem prebacujete 50% gena iz tog divljeg srodnika među kojima je onaj vaš gen od interesa. Nakon toga kroz 6-10 generacija “pročišćavate” vašu kultiviranu sortu od svih onih gena koje ustvari niste željeli prebaciti. Taj proces može potrajati i do desetak godina. Kod GMO-a, iz divljeg srodnika uzmete gen od interesa i ubacite ga u vašu kultiviranu sortu. Dakle, jednostavno “preskočite” cijelu priču s križanjem i “pročišćavanjem”, a i gotovi ste kroz godinu dana. Prednost je očita.

Koje su prednosti GMO-a u poljoprivredi?

Osim brzine, GMO kulture uzgajivaču osiguravaju veću zaradu jer on puno manje prska pesticidima i troši manje nafte kod aplikacije pesticida. Također, manje ore tlo i tako sprječava eroziju tla. Od uvođenja 1996. godine, GMO kulture su poharale tamošnje tržište. Monsanto je postao to što je danas, zahvaljujući ogromnoj potražnji američkih farmera za njihovim sjemenom. Uz glavne “zvijezde” GMO poljoprivrede, kukuruz, soju i pamuk, tu su brojne voćne vrste otporne na virusne bolesti, a unazad godinu dvije pojavljuju se kulture s povećanom tolerancijom na sušu.

Generalno govoreći, trebale bi postojati dvije razine prednosti GMO poljoprivrede: s jedne strane za farmera, a s druge strane za krajnjeg potrošača. Do sada su korist imali uglavnom farmeri. Dolaskom “zlatnog doba” genetičkog inženjerstva (CRISPR-Cas era) korist bi trebali dočekati i krajnji konzumenti: voće i povrće s većom količinom hranivih sastojaka ili ako ništa drugo s manje štetnih (tzv. antinutrijenata). Vrijeme će pokazati da li su to samo pusta obećanja.

“Paniku i neznanje trebamo ostaviti iza sebe”

Kakva su iskustva s GMO-om u SAD-u?

U SAD-u se GMO kulture uzgajaju već 20 godina. Farmeri su zadovoljni budući da  i dalje kupuju GMO sjeme. S druge strane, američki konzumenti su tijekom tog istog perioda malo po malo preuzeli europsku kulturu po ovom pitanju. Posljedice su vidljive danas: neke savezne države uvele su obavezno označavanje GMO proizvoda ili čak potpuno napuštanje hrane koja ima sastojke GMO biljaka, a 2015. godine je prvi put od početaka uzgoja GMO kultura primijećena stagnacija ili blagi pad u površinama zasijanim tim kulturama.

Je li dobro za Hrvatsku (i Europu) da zabranjuje GMO?

Kako se uzme. Dokle god Europa i Hrvatska mogu skupo prodavati ekološki uzgojenu hranu, vjerojatno je dobro da zabrana postoji (jer nam osigurava ekskluzivan proizvod). Međutim, ja sam pobornik da ta odluka bude isključivo ekonomske prirode. Nikako ne može biti dobro a priori odbacivanje tehnologije kao takve. Ta tehnologija je vrijedan i moćan alat i prije ili poslije ćemo se početi susretati s problemima u uzgoju biljaka koje će možda samo ta tehnologija moći riješiti. Kada taj trenutak dođe, bilo bi dobro da paniku i neznanje ostavimo iza sebe.
 
(index.hr)

Postoji mnogo razloga zašto bosiljak treba češće dodavati u jela

Bosiljak (lat. Ocimum basilicum) je žbunata i veoma aromatična biljka, ovalnih i uglavnom zelenih listova. Postoji oko šezdeset vrsta bosiljka, a sve su različite po izgledu i okusu.

Prvi pisani dokument o bosiljku je star 4.000 godina i potječe iz starog Egipta. Riječ bosiljak potječe od grčke riječi basilikon, što znači kraljevski, čime su drevne kulture izrazile poštovanje prema ovoj biljci, piše Healthmagazine365.

Kod starih rimljana se govorilo da će muškarac zauvijek voljeti ženu od koje je dobio grančicu bosiljka. U Indiji je označavan kao simbol dobrodošlice, au ajurvedi se neke vrste bosiljka koriste za liječenje dijabetesa, astme, impotencije, bubrežnih kamenaca, neplodnosti i alergija.

Snažan antioksidans

Bosiljak ima vrlo jaka antioksidativna svojstva. Antioksidansi iz bosiljka, koji su važan dio zdrave prehrane i zdravog načina života, šite tijelo od slobodnih radikala, sprečavaju starenje stanica i nastanka nekih vrsta raka.

Jedan od njih je beta-karoten, koji se u tijelu pretvara u vitamin A. On sprječava oksidaciju kolesterola štiteći srce i krvne žile. Beta karoten je odličan za prevenciju bolesti kao što su astma, osteoartritis i reumatoidni artritis, koje nastaju zbog slobodnih radikala.

Odličan za srce i krvne žile

U bosiljku ima puno vitamina B6 i magnezija. Vitamin B6 sprečava nakupljanje opasne tvari homocisteina, a magnezij potiče jačanje kardio vaskularnog sustava čime djeluje prevntivno protiv infarkta. Opuštajući mišiće i krvne žile on pospješuje protok krvi i smanjuje rizik od aritmije.

Prirodni antibiotik

Po novim istraživanjima, ulje bosiljka pozitivno djeluje na imunitet. S obzirom da njegovi listovi posjeduju antibakterijska i antiseptička svojstva, mogu se koristiti za liječenje bakterijskih infekcija.

Bosiljak u kulinarstvu

Bosiljak je nezaobilazan začin u raznim kuhinjama, a odlično se slaže sa velikim brojem jela. Bosiljak uvijek dodajte u jelo na kraju, kako biste sačuvali njegov okus. Ako možete birati, uvijek odaberite svjež bosiljak jer ima jači okus. Najpoznatije jelo koje uključuje bosiljak je pasta Genovese, koje sadrži zeleni umak od bosiljka, pinjola i parmezana.

Od svježe nasjeckanog bosiljka s bijelim lukom i maslinovim uljem može se napraviti odličan sos, koji možete poslužiti kao prilog uz razna jela poput tjestenine, riže i brusketa.

Od bosiljka se može napraviti i jednostavan ledeni desert. Isjeckajte bosiljak i pomiješajte s limunovim sokom, sokom šećerne trske i vodom, pa smjesu zamrznite kao kockice leda. Kad se smjesa zamrzne, blenderom ih usitnite i poslužite kao ledeni desert u mediteranskom stilu. Možete napraviti i svježu, ukusnu i višebojnu talijansku salatu od svježeg bosiljka, mozzarelle i rajčice.

Popijte osvježavajući čaj od bosiljka koji ćete pripremiti tako što ćete nasjeckane listove bosiljka preliti vrućom vodom, ostaviti da odstoji osam minuta, a zatim procijediti.
 
(Healthmagazine365,webtribune.rs/uredio:NSP)