Persimona, dragun ili kaki, sve su to nazivi za jestivi plod brojnih vrsta drveća roda Diospyros, prema kojem tradicionalna kineska medicina gaji veliko poštovanje

Iako je već duže vremena prisutno na našem tržištu, malo ljudi zna zbog čega je ovaj plod zapravo ljekovit, a on može uspješno pomoći u liječenju raka, bolesti srca i pluća, dijabetesa, probavnih poremećaja te mnogih drugih stanja i bolesti

Persimona dolazi iz Azije, a najšire kultivirana vrsta je upravo azijska persimona, Diospyros kaki. Riječ Diospyros dolazi od grčke riječi “Dios” i “Pyros”, što bi u kontekstu značilo “božanski plod”. Danas se ovaj plod uzgaja širom svijeta u toplijim krajevima. Dolazi u rasponu žarkih boja, od žuto narančaste do tamno crveno narančaste, ovisno o vrsti i sorti. Također varira i u veličini, te u obliku koji može biti sferičan, zvonolik ili u obliku bundeve. Prema botaničkoj morfologiji spada u bobičasto voće.

Postoji mnogo drveća koje daju plod dragun, no nisu svi jestivi za ljude. Komercijalno i općenito, postoje dvije vrste ovog ploda: adstrigentno (oporo) i ne-adstrigentno.

Što donose istraživanja o liječenju persimonom?

U usporedbi s jabukom, persimona ima višu razinu dijetalnih vlakana, natrija, kalija, magnezija, kalcija, željeza i mangana, ali i niže razine bakra i cinka. Također sadrži vitamin C i provitamin beta-karoten. Osim toga sadrži flavonide koji štite od mutacije DNA, te tanine, fitokemikalije poput katehina i galokatehina, kao i spojeve koji prema studijama pokazuju potencijalnu aktivnost protiv raka, poput betulinske kiseline za koju je poznato da izaziva staničnu smrt, odnosno apoptozu kancerogenih stanica.

Kad je riječ o antikancerogenom djelovanju, važno je istaknuti i da lišće persimone sadrži spoj koji inducira programiranu smrt stanica u ljudskim stanicama raka. Radi se o 24-hidroksi ursoličnoj kiselini, međutim, molekularni mehanizmi ovog triterpenoida u odnosu na antitumorsku aktivnost još nisu do kraja shvaćeni, no ovi rezultati prvi otkrivaju molekularni temelj i mogu vrijediti i za prijavljena kemopreventivna i kemoterapijska djelovanja persimone.

Tradicionalna kineska medicina tvrdi da pomaže u balansiranju “yin” vlažeće tekućine u tijelu dok regulira “chi”. Klasično se koristi za podmazivanje pluća, liječenje bronhitisa i smirivanje kašlja. Također ublažava zatvor, proljev, dizenteriju, hemeroide, čireve i hipertenziju.

Moderna medicina također prepoznaje zdravstvene prednosti persimone, te se smatra da je u prevenciji i liječenju kardiovaskularnih bolesti učinkovitija od jabuke u antisklerotičnoj ishrani.

Jedna studija navodi da prisutnost proantocijanidina u kori persimone ima zaštitni potencijal od staničnog oksidativnog oštećenja izazvanog staničnim starenjem, te se smatra da polimerizacija proantocijanidina igra važnu ulogu u usporavanju starenja u staničnom modelu. Također, otkriveno je da bi ekstrakt kore mogao imati učinka u liječenju dijabetesa, budući da su rezultati studije na štakorima pokazali otpornost na inzulin.

Istraživanjima je uočeno i da persimona ima mogućnost smanjenja kolesterola kad se radi o modelu miševa, kao i smanjenja šećera u krvi kod miševa s dijabetesom tipa 2. Diospyros peregrina, odnosno indijska persimona, tradicionalno se koristi kod lokalnih iscjelitelja u zapadnom Bengalu te Indiji u liječenju dijabetesa.

Osim ploda, i ekstrakt lišća može biti koristan. Koristi se u prevenciji i liječenju ishemije i drugih srodnih neurodegenerativnih bolesti putem inhibicije adhezije između limfocita i neurona. Flavonoidi iz lišća Diospyros kaki su glavne terapijske komponente NaoXingQing (NXQ), moćnog i patentiranog kineskog biljnog lijeka koji se naširoko koristi u Kini za liječenje posljedica moždanog udara.

Konzumacija lista persimone u prahu poboljšava razine lipida plazme i jetre te smanjuje tjelesnu težinu kod štakora hranjenih prehranom s visokim udjelom masnoća. Ovi korisni učinci mogu biti posljedica svojstava fenolnih spojeva (1,15 g/100 g) i visokog sadržaja vlakana (63.48 g/100 g) iz lišća.

Od persimone se, kao i od jabuka, pravi ocat koji ima sposobnost sprječavanja metaboličkih poremećaja uzrokovanih kroničnim alkoholizmom.

Čini se da u prirodi svaka biljka, osim što može djelovati preventivno, ima i lijek za jednu ili više bolesti. Brojna su istraživanja koja ukazuju na ljekovita djelovanja persimone, te je očito da bi i ovaj dar prirode mogao zamijeniti brojne skupe lijekove i terapije. U svakom slučaju, obogatite svoj jelovnik i ovim plodom, utoliko više što nema ni zabilježenih nuspojava.

(Tekst je izvorno objavljen u časopisu Nexsus Svjetlost, broj 134 za ožujak/travanj 2014.)
 

Sa svim GMO proizvodima, kemikalijama koje remete hormone i radioaktivnim zračenjem, moderni život je postao noćna mora za ljudsko zdravlje

Naša DNK svakog dana biva bombardirana tvarima koje naš organizam nikad nije mogao podnijeti. Ono što je najgore u svemu tome jeste da je te toksine nemoguće izbjeći, osim ako živite u mjehuru.

Srećom, možemo se zaštititi pravilnom prehranom. Iako ove tvari mogu oštetiti i mutiraju naše stanice, naše tijelo posjeduje impresivne obrambene mehanizme koji funkcioniraju uz prave nutrijente.

Vitamini i minerali u kombinaciji mogu spriječiti široki spektar bolesti, ali sljedećih 5 nutrijenata mogu najefikasnije zaštititi i obnoviti vašu DNK.

1. Cink glukonat

Procjenjuje se da oko 2 milijarde ljudi na svijetu nema dovoljno cinka. To je šteta, pošto ovaj mineral ima veliku ulogu u sprečavanju raka.

Studije su pokazale da nedostatak cinka izaziva oksidativni stres i sprječava obnavljanje DNK, stoga je neophodan za pravilnu replikaciju stanica.

Najbolji prirodni izvori cinka su govedina, ostrige, špinat i sjeme bundeve. Ukoliko se odlučite za suplement, najbolji je cink glukonat.

On možda nije najbolji izvor, ali je definitivno najjeftiniji. Nemojte pretjerivati ​​s unosom cinka jer on može inhibirati apsorpciju drugih nutrijenata. Oko 50 mg dnevno vam je i više nego dovoljno.

2. Vitamini B skupine

Vitamini B3, B6 i B12 zajedno spriječavaju genetske mutacije. Pored toga što mnogi ljudi ne unose dovoljno ovih vitamina u prehrani, stres smanjuje njihovu količinu u organizmu.

Studije su pokazale da, ne samo da vitamini B skupine mogu spriječiti oštećenje DNK, već i da mogu popraviti nastalu štetu.

Prirodnih izvora vitamina B skupine ima mnogo iu različitoj hrani. Ima ih u morskim plodovima, jajima i govedini. Jedino je diskutabilan B12, kojeg ima najviše u goveđoj jetri i ostrigama.

Ukoliko smatrate da ne unosite dovoljno ovih vitamina (s obzirom na to koliko je meso danas skup), postoje efektivni suplementi koji sadrže svih osam vitamina B skupine.

3. Magnezij glicinat

Iako je magnezij jedan od najrasprostranjenijih minerala na Zemlji, ima jako puno ljudi koji ga ne unose dovoljno. Njegova najvažnija uloga u organizmu jeste stabilizacija i replikacija stanica i DNK.

Velike količine magnezija mogu se naći u špinatu, blitvi, sjemenju bundeve, jogurtu i bademima. Međutim, nekad čak ni ova hrana ne može nadoknaditi potrebnu količinu magnezija.

Magnezij glicinat se dobro apsorbira i za razliku od magnezij citrata ili magnezijevovog mlijeka nema laksativna svojstva.

4. Astaksantin

Astaksantin je uljez na ovom popisu, pošto ne spada u esencijalne nutrijente, ali definitivno ima moćan učinak. Brojne studije su pokazale da je ovo možda jedan od najmoćnijih antioksidanata poznatih čovjeku.

U smislu hvatanja slobodnih radikala, on je mnogo moćniji od vitamina C, vitamina E i beta-karotena.

Studija provedena na štakorima 2011. godine je otkrila da on može spriječiti oštećenje od gama zračenja, koje predstavlja najsmrtonosnije zračenje.

Jedino povedite računa da je astaksantin koji kupujete u prirodnom obliku, a ne u umjetnom koji se koristi za bojanje hrane.

5. Vitamin D3

Vitamin D je najvažniji nutrijent za zdravlje vaše DNK. Istraživanja su pokazala da vitamin D djeluje na 200 gena i 2.776 vezujućih mjesta u našem genomu. Zapravo, nedostatak vitamina D se povezuje s mnogim oblicima raka.

Studija provedena 2011. godine je pokazala da 75% oboljelih od raka nemaju dovoljno vitamina D. On također sprječava autoimune bolesti, poboljšava zdravlje kostiju i predstavlja esencijalni dio ukupnog imunološkog sustava.

Prirodni izvori vitamina D su riba, govedina, sir i jaja, ali najveću količinu možete ostvariti sunčanjem. Međutim, ukoliko niste baš skloni sunčanju, postoji suplement koji bi mogao biti odličan izbor za vas.
 
(webtribune.rs/uredio i preveo:nsp)

Sintetičke verzije vitamina sadrži kemijske spojeve koji nisu za prehranu ljudi i ne javljaju se u prirodi. Evolucija je diktirala da jedemo hranu koju možemo pokupiti sa zemlje, a ne hranu koju smo stvorili u laboratoriju.

Rasprava o korištenju (ili opasnosti) sintetičkih vitamina traje već godinama, a ovisno o kojim vitaminima govorimo: možda postoje razlike, ili ih uopće nema, u i kako vaše tijelo reagira na sintetičke vitamine.

Da pojasnimo, vitamin je molekula koju vaše tijelo ne može napraviti samo od sebe i mora doći izvana.

Prije nego što krenemo u raspravu o ovoj temi, važno je napomenuti da voće i povrće sadrži više od samih vitamina (i često sadrže mnogo različitih, ili sve, vitamine u različitim dozama), oni također sadrže različite mikronutrijente i aminokiseline (građevne blokove proteini koji su sami po sebi gradivni blokovi života).

Biljke, za razliku od životinja, zar ne (uglavnom) konzumiraju druge oblike života za energiju, i umjesto toga koriste svjetlo, i trebaju biti u stanju stvoriti sve aminokiseline same. Aminokiseline koje ljudi ne mogu stvoriti sami (de novo) nazivaju se “esencijalnim aminokiselinama”, i mi nemamo drugog izbora osim da ih dobijemo kroz hranu koju jedemo.

SINTETIČKI VITAMINI NISU NI PRIBLIŽNO ISTO KAO I PRIRODNI

Ako želite znati koje sintetičke vitamine vjerojatno ne bi trebali uzimati, naša prva stanica je vitamin A. Predformirani vitamin A može, u visokim dozama, imati značajnu toksičnost, koja nije povezana s beta-karotenom.

Beta-karoten, prethodnik vitamina A, je dostupan u mnogim namirnicama (posebice onim koje su narančaste), i vitamin A je posebno koncentriran u jetri svih sisavaca. Predoziranje vitaminom A, bilo iz dodataka prehrani u obliku tableta ili prilikom previše konzumiranja jetre, ima otrovne posljedice na vaše tijelo.

Uporaba genetske modifikacije (primjer sa zlatnom rižom ili novim beta-karoten bananama), nastojaolo se povećati dostupnost prirodnog izvora beta-karotena (osnova vitamina A – GMO banane Bill Gatesa), ali oporba genetske modifikacije u cjelini je zakomplicirala taj proces.

Vitamin C, također poznat pod nazivom askorbinska kiselina, se pokazao da je jednako bioraspoloživ (apsorbira se) od voća i povrća kao i iz sintetičkih izvora ( Carr & Visser, 2013 ).

Važno je napomenuti da jedini oblik kojeg možemo lako apsorbirati je L-askorbinska kiselina, što je molekularno identično vitaminu C u voću. U dozama preko 200mg, vaše tijelo je u stanju apsorbirati manje vitamina C, pa je nekoliko manjih doza poželjno za uzimanje nego sve odjednom, te je sigurno konzumirati do 2000 mg na dan. Vitamin C je važan kofaktor u mnogim staničnim procesima, a važan je za imunološki sustav. Nedostatak vitamina C dovodi do bolesti “skorbut”, što je uobičajena bolest među brodarima starog svijeta.

Vitamin E nije bioraspoloživ u sintetičkom obliku kao i iz prirodnih izvora. Vitamin E je važan za rad imunološkog sustava, kao i ekspresiju DNA, a može se pronaći u mnogim namirnicama kao što su orašasti plodovi i sjemenke. Dorea Reeser u časopisu Scientific American sažima usporedbu sintetičkih i prirodnih izvora, ona navodi:

“Prirodno deriviran Vitamin E se zove d-(alfa)-tokoferol, a sintetički vitamin E se zove dl-(alfa)-tokoferol. Razlika između njih je u kemijskoj strukturi, pa se time “dl” odnosi na smjesu oba D i L-(alfa)-tokoferol. Nema dokaza da je “l” verzija štetna za ljudski organizam, ali ona je oko 1,4 puta manje učinkovita od prirodno dobivenog vitamina E”

Vitamin K je zapravo smjesa nekoliko različitih molekula, a uobičajena prehrana i zdrava crijevna flora bi trebala biti dovoljna kako bi se spriječila potreba za nadopunom (pokazalo se iz analize jetri mrtvih pacijenata koji su uzimali antimikrobne lijekove ili ne). Vitamin K je neophodan za zgrušavanje krvi (što može biti ometeno sa previše vitamina E), a može se naći u avokadu i brokuli.

Vitamin B6 je važan za funkciju živaca i mišićnu koordinaciju, i kao i svi vitamini B skupine, vaše tijelo ih ne može pohraniti (što znači da je potrebno obnoviti tjelesnu zalihu često). Preporučuje se uzimanje samo oko miligram dnevno, tako da vitaminskim suplementima riskirate brzo prekoračenje dnevne granice. Vitamin B6 se lako dobiva iz banane, oraha, i cjelovitih žitarica. Mnogi izvori koji sadrže vitamin B6 također sadrže i B12.

Vitamin B12 je važan kofaktor za regulaciju (metilacije DNA i transkripcije, potrebnih u sintezi metionina koji je prva aminokiselina u suštini svih proteine). Ne treba vam puno vitamina B12, i jedenjem različitih voća i povrća bi trebalo ispuniti vaše dnevne potrebe. Sintetski vitamin B12 se apsorbira samo oko 56% .

Ostali vitamini B skupine ( B1: tiamin , B2: riboflavin , i B3: niacin) mogu se naći u mliječnim proizvodima i orašastih plodovima. Trebate oko 1 mg dnevno tiamina i riboflavina, ali nešto više oko 10 mg dnevno niacina. Zajedno ovi vitamini su vrlo važni za vaš metabolizam (sposobnost tijela da transformira hranu u energiju, da se tako izrazim). Također, u skupini B vitamina koji vaše tijelo ne može pohraniti su pantotenska kiselina (B5) i biotin (B7), koji su osjetljivi na toplinu i kisik, i također teško ih je pohraniti kao dodatke. Poput ostalih B vitamina, pantotenska kiselina i biotin mogu se dobiti od mahunarki i mliječnih proizvoda (među ostalim izvorima).

Posljednji esencijalni vitamin na našem popisu je folna kiselina (folna kiselina ili B9), koji je važan za replikaciju DNA i diobu stanica. Ljudima često ne manjka folne kiseline, a može se dobiti od raznih namirnica (gotovo svog voća i povrća). Njegov značaj u diobi stanica čini vrlo važnu ulogu kod trudnica, iako zdrava prehrana treba jamčiti ne uzimanje vitaminskih dodataka.

Namjerno smo zanemarili raspravljati o vitaminu D u ovom članku, ali prije svega zato što ljudi imaju tendenciju da znju o tome podosta.

Jedite svježe voće i povrće, kao i ono koje ste skuhali (ali imajte na umu da su neki vitamini osjetljivi na toplinu), kao dio raznovrsne prehrane, potrebne za dobro zdravlje.

Omiljeni vitamin – iz naftnog derivata

Mnogi su vitamini koji se nalaze na tržištu, dobiveni iz katrana i drugih naftnih derivata. I dok te sintetičke tvari po svom kemijskom sastavu mogu biti istovjetne ili vrlo slične prirodnim vitaminima, one ipak imaju samo djelić biološke aktivnosti.

Sintetički vitamini mogu zamijeniti neke, ali ne sve funkcije svih odgovarajućih prirodnih vitamina.

Sintetički vitamini, pored onih koji se nalaze u hrani, mogu imati i loše posljedice. Čak i sami proizvođači vitamina upozoravaju da velike količine vitamina A, grupe kompleksa B vitamina, kao i vitamina C, D i E mogu naštetiti organizmu. Osim toga, uzimanje malih količina dodatnih sintetičkih vitamina može izazvati postupnu koncentraciju vitaminske toksičnosti.

Dakle, ako ste odlučni da krenete s uzimanjem dodatnih vitamina i minerala, pokušajte nabaviti one prirodne (dobivene iz hrane) umjesto sintetičkih.

Vitaminska riznica

Makrobiotička prehrana oprskrbljuje tijelo svim neophodnim vitaminima u količinama koje su iste ili veće od preporučljivih dnevnih doza i bez dodataka u obliku tableta. Ključne namirnice u makrobiotičkoj prehrani – integralne žitarice, svježe voće i povrće (pogotovo zeleno lisnato povrće), sjemenke, mahunarke – predstavljaju, koliko se zna, hranu s najvišom koncentracijom vitamina.

PA KRENIMO….

GLAVNE RAZLIKE SINTETIKA / PRIRODNO (PROIZVODNJA I UPORABA)

Prirodni vitamin A – Vitamin A se pojavljuje u hrani kao beta-karoten. Tijelo ga mora pretvoriti u vitamin A kako bi bio koristan. To zvuči manje učinkovito, ali vitamin A može biti toksičan u velikim dozama. Beta-karoten dopušta tijelu da ga pretvori ono što treba i odbaci višak kao prirodnu zaštitu protiv oštećenja.

Sintetički vitamin A – Sintetički vitamin A je retinil palmitat ili retinil acetat. Ovaj sintetički spoj je izrađen od kombiniranja ribljeg ili palminog ulje sa spojem beta-ionone. Proizvodnja palminog ulja je dovela do krčenja šuma i prašuma i ugroženosti orangutana. Beta-ionone je stvoren pomoću citrusa, aceton i kalcijevog oksida.

Prirodni vitamin B1 – Tiamin ili vitamin B1, je vitamin topiv u vodi stvoren od biljaka i vezan za fosfate. Probava oslobađa tiamin pomoću specijaliziranih enzima koji su usmjereneni prema fosfatima.

Sintetički vitamin B1 – Tiamin mononitrat ili tiamin hidroklorid se sastoji od katrana, amonijaka, acetona i solne kiseline. On se apsorbira u mnogo manjoj količini jer nije vezan za fosfat. On je kristal u strukturi, za razliku od vitamina na prirodnoj biljnoj bazi. Mnogi sintetički vitamini su kristalične strukture. Kristali u našem krvotoku uzrokuju štetu i akumulaciju minerala gdje to nije potrebno, kao i kod zglobova.

Prirodni vitamin B2 – Riboflavin se lako apsorbira, ostaje u krvi dugo vrijeme, te se lako apsorbira u tijelu u mnogim važnim enzimima.

Sintetički vitamin B2 – Sintetički riboflavin je izrađen od octene kiseline i dušika ili uporabom genetički modificirane bakterije (GMO bakterije) i fermentacije. Pokazano je da ga tijelo manje apsorbira i brzo uklanja iz krvi i biva izbačen kroz urin kao toksin.

Prirodni vitamin B3 – Niacinamid ili nikotinamid je ono što nalazimo u hrani i obično nazivamo niacin. Niacin može imati nuspojave, ali one su minimalne, kada ga uzimamo preko biljne hrane.

Sintetički vitamin B3 – nikotinska kiseline je stvorena pomoću katrana, amonijaka, kiselina, 3-cijanopiridina i formaldehida. On se manje apsorbira i ima viši rizik nuspojava od prirodnog vitamina B3.

Prirodni vitamin B5 – Pantotenat je prirodna verzija ovog bitnog B vitamina.

Sintetički Vitamin B5 – sintetički vitamin B5 ili pantotenska kiselina uključuje izobutiraldehid i formaldehid koji se dobivaju iz kalcijeve ili natrijeve soli. Derivat alkohola, pantenol se ponekad koristi kao stabilizator da ovaj vitamin traje dulje na policama trgovina.

Prirodni vitamin B6 – Piridoksin, kao i B1 je vezan uz fosfat u biljkama i čini piridoksal-fosfat. To je biološki aktivna forma. Bilo koji drugi oblik B6 se mora pretvoriti u ovu kombinaciju fosfata prije nego ga naše tijelo može koristiti.

Sintetički Vitamin B6 – Piridoksin hidroklorid dolazi iz petrolejskog estera, klorovodične kiseline, i formaldehida. On se teško apsorbira ili konvertira i pokazalo se da zapravo inhibira djelovanje prirodnog B6 u tijelu. Ona također ima nuspojave koje se obično ne nalaze u prirodnom vitaminu B6 iz prirodnih izvora hrane od ovog vitamina.

Prirodni vitamin B7 – Biotin je uključen u rast stanica, proizvodnju masti i metabolizam.

Sintetički vitamin B7 – Sintetički B7 se proizvodi koristeći fumarnu kiselinu.

Prirodni vitamin B9 – Ovaj vitamin B postoji u hrani kao folat, i on je vrlo važan u stvaranju i popravku DNA, pa tako je i od vitalne važnosti prije i tijekom trudnoće.

Sintetički vitamin B9 – Folna kiselina ne postoji u prirodnim namirnicama, ona je kristal, i teško se apsorbira usprkos velikim količinama koje su dodane u multivitamine i dodatke prehrani. Sintetski vitamin B9 se proizvodi od naftnih derivata, kiseline i acetilena.

Prirodni Vitamin B12 – Kobalamin B12 mogu proizvesti samo mikroorganizmi kao što su bakterije koje rastu u tlu i u našim crijevima, kao i neke mikro-alge i možda neke vrste morskih algi.

Sintetički Vitamin B12 – Kobalt i cijanid se fermentiraju i dobiva se cijanokobalmin. Dobro ste čuli! Cijanid. U malim količinama, ali to je još uvijek cijanid.

Prirodni Kolin – Kolin je često grupiran s B vitaminima. On je u kombinaciji s fosfatom u prirodi i važan je u staničnim membranama i provjeru čuvanja masnoća.

Sintetički Kolin – Kolin klorid ili kolin bitartrat je izrađen od etilena, amonijaka, i klorovodične kiseline, te vinske kiseline. On se ne veže za fosfate.

Prirodni vitamin C – Ovaj vitamin je lako dostupan u agrumima, crvenoj paprici, bobičastom voću, i još u mnogo voća i povrća. U prirodi se nalazi u kombinaciji s flavonoidima i fitonutrijenatima koji pomažu u njegovoj apsorpciji i korištenju.

Sintetički vitamin C – Askorbinska kiselina je izoliran vitamin kojeg dobivamo od genetski modificiranog kukuruznog šećera (GMO) koji se hidrira i obrađuje s acetonom. Njemu nisu potrebni flavonoidi i fitonutrijenti da bi mogao funkcionirati.

Prirodni vitamin D – Tehnički na ovaj vitamin se nije uvijek mislilo kao na vitamin jer naš organizam to može sam napraviti. Gljive, kvasci, i lišajevi proizvode vitamin D kada su izloženi suncu. Ljudi također. Dnevna doza od oko 20 minuta sunčeve svjetlosti daje sve što nam treba. Vitamin D3 je najučinkovitiji oblik, isti koji dolazi iz naše vlastite kože ili iz lišajeva. Gljive i kvasac često proizvode vitamin D2.

Sintetički vitamin D – Da bi oponašao prirodnu proizvodnje koju nalazimo u našoj koži, znanstvenici zrače životinjsku mast da stimuliraju sintezu vitamina D3. Oni obično koriste lanolin, voštane izlučevine iz ovčje kože koja čuva vunu suhomm.

Prirodni Vitamin E – Vitamin E se zapravo odnosi na 8 različitih spojeva topivih u masti i djeluje kao antioksidans koji štiti masti od oksidacije. Najviše biološki aktivnog oblika nalazimo u žitaricama, sjemenau, i ulju iz sjemenki i zrna.

Sintetički Vitamin E – Sintetički dl-alfa tokoferol je stvoren pomoću rafiniranih ulja, trimetilhidrokinona i izofitola. On se ne apsorbira tako lako, ne ostaje dugo u tkivima, te se brzo rasprši poput otrova ili nepoznate kemikalije.

Prirodni vitamin K – Ovaj vitamin je važan za pravilno zgrušavanja krvi i neke metaboličke procese. On je pronađena u tamnom lisnatom povrću.

Sintetički vitamin K – Sintetički vitamin K ili menadion, dolazi iz derivata katrana i genetski modificiranog (GMO) i hidrogeniranog sojinog ulja, a u proizvodnji se koriste još i solna kiselina i nikal. Ovaj sintetički vitamin se smatra vrlo otrovan i oštećuje imunološki sustav.

AKO VAM OVO NIJE DOSTA, OVO SU DODACI KOJI SE JOŠ STAVLJAJU U MULTIVITAMINE

Opasni, šokantni dodaci u vašim lošim vitaminima, navedeni kao „ostali sastojci“ uključuju: pesticidi, talk, boje, natrijev benzoat, metil – celulozu, carnauba vosak, silikon i/ili titanijum dioksid. Ukoliko ne poznajete niti jedan od navedenih dodataka, tada će vam i naštetiti!

Također, mnogi multivitamini, pogotovo oni za žvakanje, sadrže aspartam, vodeći uzročnik Fibromyalgije i sindroma bolesti crijeva.

A na sve to, ako vaši vitamini sadrže umjetne zaslađivače Aspartam, Kalijev Acesulfam, Sukralozu ili Sorbitol, mogli bi razviti bolest umjetnih zaslađivača (rak) i mutaciju stanica, vašega DNK i proslijediti taj mutirani DNK budućim generacijama.

Nemali broj primjera je primjećen u javnosti da su ljudi koji su živjeli zdravim životom, hranili se zdravo i bavili sportom, pa obolili od raka. Razlog tome je što su uzimali previše sintetskih vitaminskih preparata s nadom u bolje zdravlje. U Americi, milioni žena uzimaju sintetičke vitamine s nadom u prevenciju raka dojke, pa ih na kraju veliki postotak i dobije rak dojke.

Bilo kako bilo, čuvajte svoje zdravlje, jedite prirodno sa zemlje, i BACITE VEĆ DANAS SINTETIČKE VITAMINE U SMEĆE (ako već niste)!
 
(exposingtruth.com, sunwarrior.com, globalhealingcenter.com/ preveo i uredio: mag. spec. Alfred Bošković / nsp)