Narod Francuske traži referendum o EU nakon rezultata prošlotjednog Brexita, kako se sve više i više građana širom Europe diže protiv Novog Svjetskog Poretka

Nakon britanskog izlaska iz Europske unije prošli tjedan, francuski lider Marine Le Pen je pozvala na 34 zasebna referenduma u EU koji će se održati širom kontinenta.

Lider francuske Nacionalne fronte rekla je političarima u svojoj zemlji da ih je “strah od ljudi” i obećala da će pozvati na slično glasovanje o članstvu u EU ukoliko bude izabrana za predsjednika sljedeće godine.

To sve dolazi nakon studije koja sugerira da bi Brexit moglo izazvati plimni val od 34 referenduma u cijeloj Europi o pitanjima članstva, održavanju eura i zaustaviljanju priljeva izbjeglica.

Studija Europskog vijeća za vanjske odnose (ECFR), upućuje da su stranke krajnje desnice tražile da iskoriste britansko glasovanje prošlog tjedna.

Govoreći za BBC, Le Pen je rekla da je glas za Brexit bio “najvažniji trenutak nakon pada Berlinskog zida.”

Gospođa Le Pen je pohvalila “hrabrost britanskih ljudi koji nisu dopustili da ih se zastrašuje prijetnjama, ucjenama i lažima europskih elita”.

“Već četiri godine zahtjevam da je referendum održi u Francuskoj, da pitamo francuske ljude što misle o EU – i ako žele otići. Britanci su dobili prvi hitac, da tako kažemo. “

Dodala je: “Čestitam čelnicima “napuštanja”, jer su uspjeli da ih se čuje.

“Europski čelnici su nam govorili da je nemoguće napustiti EU. Pa Brexit nam je pokazao kako je moguće da učiniti.”

“Ako pobijedim na predsjedničkim izborima, bit će referendum. Pitanje koje bi trebalo postaviti u svakoj zemlji EU.”

“Većina političara u Francuskoj se protive referendumu. Oni se boje naroda.”

U međuvremenu, u izvješću ECFR se navodi strah od ulaska Turske u Europsku uniju i porast islamofobije kao jačim razlozima porasta potpore anti-imigranatskih stranaka i stranaka protiv EU – diljem kontinenta.

Mark Leonard iz ECFR-a, navodi u Daily Expressu: “Mnogi od tih pobunjenih stranaka imaju pogled na vanjsku politiku koja je bliže predsjedniku Putinu nego predsjedniku Obami.”

Le Pen je već pozvala na “Frexit”: ‘Kao što sam tražila godinama, sada moramo imati isti referendum u Francuskoj i (drugim) zemljama EU.”

Krajnje desnica Nizozemske sa Geert Wildersom je pozvala na “Nexit” glasovanje u Nizozemskoj.

Stranka “Živi zid” u Hrvatskoj je pozvala na “Croxit“.

Mađarski premijer Viktor Orban je okrivio migracijsku politiku EU-a za britanski raskid sa EU.

On je rekao: “Ako EU ne može riješiti migracijsku situaciju, onda se mora suočiti sa izazovima u slučaju Velike Britanije, kojih će biti sve više.”

Gospodin Orban je već najavio planove za referendum o imigrantima kasnije ove godine u Mađarskoj.

Pitanje će biti: “Želiš li da EU, čak i bez odobrenja mađarskog parlamenta, može provesti obvezno preseljenje ne-mađarskih građana u Mađarsku?”

Mađarska je jedna od nekoliko zemalja EU koje su odbile prihvatiti nametanje izbjegličkih kvota.

Austrija, Njemačka, Švedska i Danska svi su pooštrile granične kontrole kao odgovor na dolazak više od milijun migranata od prošle godine.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Gospodin Anvar Azimov veleposlanik je Ruske Federacije u Zagrebu. U šest mjeseci, otkad je stigao na visoku dužnost u Hrvatskoj, Azimov je izvrsno upoznao političku scenu, protagoniste, stranke, naš mentalitet, naše želje, naše probleme…

Azimov ima 65 godina, u ruskoj diplomaciji je pune 43 godine. Ponuđeno mu je nekoliko destinacija, izabrao je Hrvatsku. Poznaje našu povijest. Hrvatska je članica NATO-a i Europske unije, no to nije nikakva prepreka za suradnju i prijateljstvo dvaju slavenskih naroda, veli Azimov.

Vrlo je komunikativan diplomat, otvoren i iskren. Odgovara na svako pitanje. Optimist je, vjeruje kako će svojim znanjem, i emocijama koje osjeća spram Hrvatske, uspjeti postići rezultate.

Poliglot je, govori 12 jezika. Pomalo i 13., hrvatski. Azimov je otac šestero djece. U Zagrebu je sa suprugom i dvoje najmlađih. Rođen je u Taškentu, po nacionalnosti je Uzbek.

Mogu li vas sve pitati?

- Sve. Čak i o ženama… Ljubim žene.

To mi je drago…

- I meni. Haha…

Rusija je velesila…

- Rusija je bila, jest i bit će velika globalna država. Sudbina je pripremila Rusiji takvu ulogu zbog njenog zemljopisnog položaja, zbog njenih bogatstava i zbog toga što se nalazi između Azije i Europe. Rusija ima veliku tradiciju, rodila je i dala svijetu sjajne pjesnike, književnike, znanstvenike, filozofe. Rusija je snažna država, ali to se ne sviđa svima…

Kome, na primjer?

- Americi. Mi, Rusija, nemamo ambicija igrati ulogu super-države kakav je bio Sovjetski Savez. Ali, ne odgovara nam sadašnji svjetski poredak u kojem jedna država pokušava nametati svim ostalim svoja pravila igre. Sjedinjene Američke Države pokušavaju nametnuti svijetu svoju dominaciju. Postoji više država u svijetu koje trebaju zajedno stvarati svjetski poredak. To su i Rusija, i Kina, i Indija, Afrika i Latinska Amerika i, naravno, Europska unija. Mi smo za takav model svijeta. Svijet se na očigled mijenja. Smatram da je povratak na ‘bipolarni svijet’ – nemoguć.

Rusija je opet moćna?

- Da. Približava se potencijalu Sovjetskog Saveza unatoč tome što smo izgubili više od 150 milijuna stanovnika. Bilo nas je 300 milijuna, sada nas ima 150 milijuna. Ne želimo se natjecati sa Sjedinjenim Državama u cilju podjele utjecaja u svijetu. To nije naš način.

Ali, činjenice govore suprotno, natjecanje postoji.

- Nažalost, da. Znate, Europska unija je danas jedan od najvažnijih faktora u svijetu. Prije nego što su nam nametnuli sankcije…

Zbog Krima?

- Da. Prije sankcija, Europska unija bila je naš najveći strateški partner. Računali smo da će naši odnosi s Europskom unijom dostići razinu za stvaranje zajedničkog gospodarskog i humanitarnog prostora. Smatram, Ukrajina je bila tek povod Sjedinjenim Državama kako bi napravile pritisak na Europsku uniju. Europska unija je potom izdala Rusiju stavivši se na stranu Amerike.

Nije pokazala političku volju provoditi politiku koja bi bila u interesu svih europskih građana. Do ukrajinske krize moć Rusije je rasla, što se nije sviđalo Washingtonu pa je odlučio Rusiju staviti na koljena. U tome im je i Europska unija počela pomagati.

Sankcije Europske unije vam jako smetaju?

- Da, smetaju. Ako bih vam rekao da te sankcije ne utječu na Rusiju, ne bih bio objektivan.

Vjerujete da će sankciji biti ukinute, kad-tad?

- Sad vežu ukidanje sankcija s ispunjavanjem sporazuma u Minsku. Ali, to je umjetno povezano. Ne Rusija, nego Ukrajina podriva ispunjavanje Minskog sporazuma. Znate, objektivna je realnost za nas to što se Krim vratio domovini. To je prirodan proces jer je Krim oduvijek bio dio Rusije.

Kakvo je stanje sada na Krimu?

- Jedno od najvećih postignuća Rusije u prošloj godini je što se situacija na Krimu stabilizirala, Krim je član ruske obitelji. Što se tiče Krima, to pitanje je za nas zaključeno, ne postoji mogućnost kompromisa sa Zapadom niti s Amerikom. Nema povratka Krima na staro stanje koje je proizašlo iz neopravdane i nerazumne politike Hruščova. On je predao Krim Ukrajini. Naime, nitko nije ni pomišljao da će se Sovjetski Savez raspasti pa taj Hruščovljev ‘poklon’ Krima Ukrajini nije bio, tada, bitan. U Donbasu je situacija drugačija, on nikad neće postati dio Rusije. Kijev se s Donbasom mora dogovoriti, ne s nama.

Kako ste podnijeli mijenjanje geopolitičke karte svijeta, pad Berlinskog zida?

- Tadašnji Sovjetski Savez pristao je na likvidaciju Berlinskog zida i na ujedinjenje Istočne i Zapadne Njemačke. Imali smo dogovor o tome s NATO-om i s Amerikom. NATO je tada obećao da se neće širiti na istok, prema našim granicama. Dogovoreno je i da nijedna od bivših država Sovjetskog Saveza neće postati članicom NATO-a. No, prevarili su nas… Sad pokušavaju okružiti Rusiju. A – to je nemoguće. Rusiji je suđeno biti veliki igrač mirnog svjetskog poretka. Isto tako, Rusiji je suđeno biti najprirodniji i najbliži partner Europskoj uniji. Nema drugog puta.

Sadašnje sankcije ne pokazuju takav sklad odnosa Rusije i Europske unije…

- Očigledno je da aktualne sankcije propadaju, iako su snažno ugrozile našu bankovnu sferu i uopće, naše gospodarstvo. No, riješili smo 80% negativnih posljedica sankcija. Rusija je neovisna država. Više od nas stradava Europa. Sjedinjene Države ne, ali države Europske unije stradavaju. Gube svake godine više od 100 milijardi eura. Najviše im stradava poljoprivreda.

I hrvatska poljoprivreda?

- Jasno. I vaša. Pišu mi građani Rusije: ‘Gospodine veleposlaniče, oduzeli ste nam mogućnost uživati u hrvatskim jabukama, mandarinama i fantastičnim jadranskim ribama’. Hrvatska gubi oko 40 milijuna eura zbog sankcija. Rat sankcijama bi trebao biti prošlost, to je ponavljanje ‘hladnog rata’. Rusija je protiv toga.

Kako poboljšati sadašnje odnose Sjedinjenih Država i Rusije? Razgovorom?

- Mislim da se Amerika ne želi pomiriti s ulogom Rusije u današnjem svijetu. Da je Sovjetski Savez, uoči raspada, bio toliko jak kako je to danas Rusija, ne bi bilo ratova ni u Jugoslaviji, ni u Siriji ni u Iraku ni u Libiji. Ne bismo dopustili rat. Problemi bi se rješavali mirno, ne ratovima. Sada Rusija ima veliki vojni potencijal. Zato i možemo pomoći Siriji na temelju zahtjeva sirijskog lidera.

Mislim da je Ameriku i saveznike sram što nisu uspjeli pobijediti takozvanu Islamsku državu. Mi to sada efikasno rješavamo. Rusija bi htjela napraviti rekonstrukciju, popravljanje strateškog partnerstva sa Sjedinjenim Američkim Državama. Ne zato da zajedno upravljamo svijetom, nego zato da budemo jači.

Nedavno je došla u Hrvatsku nova američka veleposlanica gospođa Julieta Valls Noyes… Razgovarajte s njom…

- Nažalost, nisam ju još upoznao. Prema diplomatskom protokolu i običajima, novodošli veleposlanik posjećuje veleposlanike koji su u zemlju stigli na mandat prije njega. Nadam se da će me poštovana gospođa veleposlanica Valls Noyes uskoro posjetiti, pa ću naravno, ovdje u Hrvatskoj, razgovarati s njom o tome što sada vama govorim. To je njena i moja dužnost. Nisu me posjetili ni mnogi veleposlanici država Europske unije… To je neobično… Rusija je, ponovno ističem, moćna država, jedna od glavnih država Europe.

Kakav je stvarni odnos Obame i Putina?

- Putin je spreman za dijalog s Obamom. Obama nije. On povezuje takav dijalog s ukrajinskom krizom. Mi ne želimo zatvarati naše partnerstvo sa Sjedinjenim Državama. Ali, želimo da Sjedinjene Države i Europska unija razumiju i prihvate naše zakonite interese. Razumijemo da postoji solidarnost između Europske unije i Sjedinjenih Država Amerike protiv Rusije. To nije pametna politika. Nije dugoročna. Kad-tad bit ćemo zajedno. Predlažemo, za sada, zajednički gospodarski i humanitarni prostor i ukidanje viznog režima.

Poznajete li predsjednika Putina osobno?

- Predsjednik Putin je potpisao vjerodajnice. Predao mi ih je ministar vanjskih poslova Lavrov, takva je kod nas praksa. Jedan sam od veterana Ministarstva vanjskih poslova. Rekao sam vam, 43 godine sam profesionalni diplomat. Cijeli život služim Sovjetskom Savezu i Rusiji, ali ja sam Uzbek. S Putinom sam se sretao kad sam bio veleposlanik, stalni predstavnik u OESS-u u Beču. On često dolazi u naše Ministarstvo.

Lavrova znate dobro?

- Lavrov je istaknuti i iskusni diplomat, koji radi na dobrobit ne samo Rusije, nego i cijelog svijeta. Putin i Lavrov govore istim jezikom. Potpuno se razumiju. Kad mi je ministar Lavrov predavao vjerodajnice, na svečanost smo namjeravali pozvati i veleposlanika Hrvatske u Moskvi. No, nažalost, vaš veleposlanik, Igor Pokaz, napustio je Rusiju prije toga, u lipnju prošle godine. Već sedam mjeseci Hrvatska nema veleposlanika u Rusiji. Mi ne razumijemo – zašto? To je neuobičajeno… Rusija je bitna za Hrvatsku. Mi nudimo prijateljstvo i suradnju. Razumijemo i poštujemo izbor Hrvatske prema Europskoj uniji i NATO-u. I vi i mi smo Slaveni. To nije nevažno. Imamo puno zajedničkoga. Vi ste u NATO-u i Europskoj uniji, ali mora biti neki prostor i za – Rusiju…

Vaše, rusko Veleposlanstvo u Zagrebu, čini mi se, dobro je ekipirano…

- Jako dobro. Imam ovdje više od dvadeset vrsnih diplomata. To vam pokazuje koliko ste nam važni. Ja volim Hrvatsku. Svakog jutra imam sastanak sa svojim diplomatima. Svaki taj sastanak počinjem riječima: ‘Volimo i poštujemo ovu državu’. Nikad nećemo napraviti nikakvu štetu hrvatskom narodu. Naš cilj je razvitak odnosa u interesu i na dobrobit hrvatskog i ruskog naroda. Ne želim kazati da Hrvatska ovisi o ruskoj nafti i plinu, ali činjenica je da 60% toga dolazi iz Rusije. No, ne odgovara nam što ruski plin i nafta dođu u Hrvatsku kroz treće ruke, iz drugih država. Ja želim direktnu vezu i u tome. Bit će vam to jeftinije. Želim da ovdje budu predstavništva Gazproma i Rosnjefta.

Poznajete li naše političare?

- Vrlo poštujem vašu predsjednicu gospođu Grabar-Kitarović. Kad sam došao u Hrvatsku, gospođa predsjednica me primila, imali smo jako dug, zanimljiv i stručan razgovor. Smatram, u vašoj državi jednu od najvažnijih uloga ima vaša pametna i sposobna predsjednica. Rekao sam: ‘Gospođo predsjednice, kao veleposlanik i predstavnik svog predsjednika, radit ću samo ono što je na dobrobit i u interesu hrvatskog naroda. Molim, dajte nam priliku da to realiziramo’.

Imate li već priliku to realizirati?

- Još ne u punoj mjeri. Posljednjeg desetljeća vidi se pad razvoja rusko-hrvatskih odnosa, u svim područjima. Nisam slučajno poslan tu kako bih dao što veću dinamiku našim odnosima. Prije nego što su nam uvedene sankcije robna razmjena je iznosila oko dvije milijarde dolara. Moja je namjera dovesti razmjenu do tri, pa i četiri milijarde dolara.

Kolika je vrijednost robne razmjene upravo sada?

- Zbog djelovanja sankcija, na žalost, opala je čak za 40 posto. Dakle, iznosi samo oko jednu milijardu i 200 milijuna dolara. Osim voća i ribe, kupujemo od vas i medicinske preparate, lijekove. Volimo i vašu kozmetiku. Tekstilne i kožne proizvode. Zainteresirani smo naručivati od vas i brodove.

Male ili velike?

- I jedne i druge. Nažalost, u zadnje vrijeme je opao i broj ruskih turista u Hrvatskoj. Ne samo zbog toga što je Hrvatska uvela vizni režim, nego i zato što je Hrvatska dio tog sankcijskog režima. Mi smo veliki patrioti pa nam to smeta. Kad sam trebao dobiti novi veleposlanički mandat ponudili su mi u Ministarstvu tri države: dvije lake i jednu tešku – Hrvatsku. Lavrov mi je rekao: ‘Anvar, idi u Hrvatsku’. Došao sam. Moram, nastojim zaustaviti taj negativan trend odnosa.

Ako razumijem, nije vam lako raditi u Hrvatskoj…

- Nije mi lako. To je istina. Trudim se. Zar vi Hrvati stvarno ne volite Ruse i Rusiju?

Ne radi se o ruskom narodu i zemlji, nije nam se sviđala surovost komunizma…

- Nema toga više.

Imamo novu Vladu i premijera gospodina Oreškovića. Što ste javili u Moskvu?

- Ranije je ovdje bila Vlada lijevog centra. Očekivao sam stoga da će nam biti lakše… No, nažalost, nije nam bilo lakše. Ponekad, kad se skreće malo udesno, nama je čak jednostavnije rješavati probleme i uspostaviti dobre odnose. Pisao sam u Moskvu te dao objektivnu ocjenu nove hrvatske Vlade. Napisao sam da možemo i trebamo surađivati s premijerom Oreškovićem i njegovom Vladom. Dao sam objektivne ocjene Oreškovića, Karamarka i ministra vanjskih poslova Kovača.

Naš premijer Medvjedev je uputio čestitku premijeru Oreškoviću koju sam ja odaslao, kao i čestitku u ime ministra Lavrova ministru Kovaču. To nije slučajnost. Moje vodstvo je reklo u čestitkama: ‘Mi smo spremni biti prijatelji s Hrvatskom’. Poslao sam zamolbe za sastanak premijeru Oreškoviću i ministru Kovaču. Nadam se da će me uskoro primiti. Meni je vrlo drago što je vaš novi premijer snažan tehnokrat i menadžer. To je potrebno vašoj državi. U njegovom timu ima vrsnih stručnjaka.

Rusiji je važno koja politička opcija je na vlasti u Hrvatskoj?

- Zaista – nije. Nije nama bitno tko stupa na vlast kod vas, HDZ ili SDP. Nama je važno da ljudi koji vode vašu državu imaju poštovanje i povjerenje prema Rusiji. I – da procjenjuju svoj nacionalni interes na pravi način. To je naš jedini interes. Naravno, faktori Bruxelles i Washington igraju veliku ulogu u politici. Ali, ja vjerujem u samostalnost ponosne hrvatske nacije. Moja analiza većine vaših novih ministara pokazuje da su ljudi koji su sada na vlasti veoma talentirani i sposobni. Ja sam realist. Svjestan sam dvaju ograničavajućih faktora: NATO i Europska unija. No postoji i ‘zlatna sredina’, treba ju pronaći.

Što je s vojnim odnosima? Rusija je, kao i Amerika, vojna sila…

- Nastojat ću sastati se s vašim ministrom obrane, gospodinom Buljevićem. Imam mu što predložiti. Činjenica je da je oko 60 posto vaše vojne infrastrukture – sovjetske proizvodnje. Naravno, razumijem da je nemoguće rekonstruirati suradnju u vojno-tehničkom području jer – Hrvatska je članica NATO-a. Ipak, mogli bismo izvoziti u Hrvatsku vrlo suvremene zrakoplove po niskim cijenama pa zamijeniti vaše stare i dotrajale MiG-ove 21. No, jasno mi je da nama to neće biti dopušteno.

Javlja se određena napetost između Hrvatske i Srbije…

- Znam to. Iskreno, moje gledište je da se ni Hrvatska ni Srbija ne trebaju aktivno naoružavati. Odnosi Hrvatske i Srbije slični su odnosima Rusije i Europske unije, u oba slučaja je manjak povjerenja i političke volje. Morate se sastajati i razgovarati, što više. Mi, kad eksportiramo neko naoružanje u Srbiju, ne možemo niti u kojem slučaju pomisliti da bi se moglo koristiti protiv Hrvatske. Jako smo željni poboljšanja odnosa između Hrvatske i Srbije i izgradnje međusobnog povjerenja.

Pomno vas slušam.

- Hrvatski čitatelji ovog intervjua trebaju shvatiti rusku dušu: kao i prema Srbima, u duši ruskog naroda je i ljubav prema hrvatskom narodu. Zato ja, iskreno, vjerujem u mudrost hrvatskog vodstva. Želio bih da hrvatska Vlada pronađe ravnotežu svojih interesa razvijajući odnose s državama Europske unije i NATO-a, ne odbacujući Rusiju. Jako bih volio da vaša predsjednica, vaš premijer i vaš ministar vanjskih i europskih poslova posjete Rusiju. Sve te naše dobre odnose bit će, naravno, mnogo lakše ostvariti kad budu ukinute sankcije Rusiji.

Kolika je moć ruskog veleposlanika u stranoj državi? – U našem diplomatskom sustavu mišljenje i glas veleposlanika imaju najbitniju ulogu. Mene se, konkretno, jako dojmilo znanje i uloga vaše predsjednice. Poslao sam poruku u Moskvu, poruku koja je zainteresirala mog predsjednika. Stoga se tijekom zadnje sjednice generalne skupštine UN-a Putin sastao s Kolindom Grabar-Kitarović, upoznao se s njom i kasnije joj uputio čestitku za Novu godinu. Rusija poštuje Hrvatsku. Ja ću smatrati svoju misiju uspješnom i završenom ako vaša predsjednica, vaš premijer i vaš ministar vanjskih poslova posjete Moskvu. Upravo počinjem organizirati jedan veliki ambiciozni zadatak: Hrvatsko-ruski gospodarski forum na koji bi došlo 100 najjačih ruskih biznismena. Molim Boga da uspijem održati taj forum, ove godine u travnju ili svibnju, ali se bojim da će većina biti protiv…

Koja većina? Gdje?

- Ovdje, u Hrvatskoj, bojim se… Većina onih koji nam ‘dišu za vratom’. Usput znajte, ovog će ljeta u Hrvatsku doći oko 300.000 ruskih turista. Poznato je, ruski turist je dobar turisti, puno troši. Deset puta više od jednog europskog turista…

Koliko Rusa danas živi u Hrvatskoj?

- Oko tri tisuće naših sunarodnjaka. Na hrvatskim grobljima pokopano je više od sedam tisuća državljana Rusije i bivših republika Sovjetskog Saveza. Uz njih još šest tisuća sovjetskh vojnika koji su tu poginuli osobađajući Hrvatsku i Europu od fašizma. Hrvatsku nisu oslobađali ni Amerikanci ni Englezi nego sovjetski vojnici. Oslobodili smo sjeverni dio Hrvatske pa krenuli u Mađarsku. To hrvatski narod mora znati. To zbližava duše naših dvaju slavenskih naroda. To su činjenice. Mi, u Hrvatskoj, održavamo memorijalne spomenike poginulim sovjetskim vojnicima.

Što ste vi osobno po vjeri?

- Moja vjeroispovijest je – služiti državi. Rođen sam kao musliman u Taškentu. Obitelj je ateistička. Četvrti sam diplomat u mojoj obitelji. Moj otac je bio komunist. Ja sam bio skoro 35 godina komunist. Za razliku od vašeg sustava, mi u državnoj službi Rusije ne smijemo biti članovi političkih stranaka. Služim ruskoj državi, iskreno i časno. Ja sam zaljubljen u hrvatski narod. A, vi ste vrlo kompliciran narod. I vrlo plemenit narod. Hrvati su iskreni, gostoljubivi, ponosni i samostalni. To sve treba cijeniti. Možda biste mogli biti malo više samostalni u vanjskoj politici… u zaštiti svojih nacionalnih interesa.

Ruska diplomacija ima vrlo dugu tradiciju…

- Jako dugu. Za četiri dana, u srijedu 10. veljače, veliki je Dan ruske diplomacije. Ponosni smo na taj praznik koji obilježava dan kad je car Petar Veliki izdao naredbu o osnivanju ruske diplomacije. A, Ministarstvo vanjskih poslova, kakvo je danas, postoji već 215 godina.

Imate li tjelohranitelje kad hodate Zagrebom?

- Moj najozbiljniji tjelohranitelj je moja mala osmogodišnja kćerkica. Imam, naravno, u veleposlanstvu, pomoćnika za pitanja sigurnosti koji je dužan brinuti i za mene. Vi imate jako mirnu i stabilnu atmosferu u Zagrebu, u usporedbi s Moskvom. Nemamo se ničega i nikoga ovdje bojati.

Kad su sljedeći predsjednički izbori kod vas?

- Za dvije godine, 2018. Vjerujem da će Vladimir Putin pobijediti na tim izborima. Putin je zadržao rusku državnost, ojačao je, pretvorio Rusiju u vrlo snažnu globalnu državu.
 
(jutarnji.hr/uredio:NSP)

AKO BRITANIJA NA REFERENDUMU NAPUSTI EU, TIM PUTEM BI MOGLE POĆI I DANSKA, POLJSKA …

Godina je na izmaku, prema svim parametrima, bila “kao iz pakla” za EU, ali bi sljedeća mogla biti još gora ako Britanci budu glasali za izlazak iz Unije, navodi se u analizi agencije Reuters.

Geopolitički temelji Starog kontinenta nisu bili ovako uzdrmani još od pada Berlinskog zida i općeg kraha komunizma diljem istočne Europe 1989. godine, navodi britanska agencija.

Ali, za razliku od te 1989. godine, kada su potresi išli u korist Europskoj uniji i ojačali je kao takvu, krize u 2015. godine prijete da učine upravo suprotno – razore Uniju i ostave je u modricama, utučeni i prepunu novih barijera, ukazuje se u analizi Reutersa.

Pad željezne zavjese doveo je u roku od dvije godine do stvaranja jedinstvene europske valute, a poslije 15 godina i do širenju Unije na istok i NATO sve do granica Rusije, Ukrajine i Bjelorusije.

Time se na neki način potvrdilo predviđanje Jean Monea, prvog predsjednika Europske zajednice za ugljen i čelik, koji je rekao da će se ujedinjena Europa izroditi iz krize.

Zbog ovogodišnjih “političkih i ekonomskih šokova” uslijed priljeva muslimanskih imigranata, grčkog duga, nasilja islamista i ruske vojne akcije (francuska i britanska akcija u Siriji se ne računa) doveli su do ponovnog uvođenja graničnih kontrola u mnogim mjestima, jačanja desnih i antievropskih političkih snaga.

Jean-Claude Juncker, predsjednik Europske komisije upozorio je da je schengenska zona ugrožena i da euro najvjerojatnije ne bi preživio ako bi se unutarnje granice zatvorile.

Razdor u EU oslikava se i u prkosu prema Angeli Merkel, neokrunjenoj kraljici Unije.

Merkel nije naišla na veliku podršku svojih EU partnera po pitanju podjele tereta oko prijema imigranata. Većina je inzistirala da je prioritet da se “zapečate” vanjske europske granice, a ne prihvat imigranata.

Neki partneri su Berlin optužili i za licemjerstvo, zbog energetskih veza s Rusijom, dok su prijatelji kao što je Francuska, Nizozemska i Danska jednostavno skamenjeni porastom desničarskih antiimigracionih snaga.

Jedan od problema koji će se najvjerojatnije pogoršati u sljedećoj godini jest taj što su glavni europski lideri politički slabi i toliko preokupirani problemima u svojim zemljama da nisu u stanju da pokrenuti potrebnu kolektivnu akciju, navodi Reuters.

Ipak, teško da bi Europskoj uniji kao takvoj išlo bolje bez “Mutti” (mamice), kako Angelu Merkel zovu kod kuće.

Britanija sve više teži izlasku iz EU, koja očito ne želi ispuniti uvjete koje je London postavio u želji da dobije povlašćeniji status u odnosu na ostale članice.

Ukoliko druga najveća ekonomska i vojna sila Europe prva napusti EU brod, to bi bio jak i bolan udarac koji bi odjeknuo u svjetskim okvirima.

“Brexit” (izlazak Britanije iz EU) bi mogao pokrenuti zahtjeve za održavanjem referenduma i u drugim zemljama – od Poljske do Danske.
 
(fakti.org/uredio:nsp)

Europi je satkana prava mreža za utjecaj na politiku, informativni prostor, kulturu i sveučilišta. Tu politiku uvela je Europska komisija pomoću propagande na televiziji i filmu po preporuci Europsko-Mediteranskog fonda za dijalog kultura “Anna Lindh“, koji kontrolira sve što se u Europi tiska o islamskom svijetu

“EUROPA riskira da doživi pad kao Bizantska imperija. Mi već živimo u državi dimitjuda (“dimitjud” - termin koji je uvela Bat Ye’or, a označava potčinjenost ne-muslimana zahtjevima islama, kao i servilnost prema njemu), a povijest se ponavlja “.

Povjeničarka Bat Ye’or nema nedoumica u svezi opasnosti koja se nadnela nad našom kulturom. Spisateljica i proučavalac islama, Bat Ye’or, prognana je iz Egipta 1957. zbog židovskog porijekla i živi u Švicarskoj. Njeno ime poznato je, pored ostalog, i po njezinim knjigama u koje je uvela termine kao što su “EUrabija” i “dimitjud”, odnosno, potčinjenost islamu u cilju obrane i tolerancije. Nekada su ove knjige nadahnjivale Orianu Fallaci.

U svojoj posljednjoj knjizi “Razumjeti Eurabiju” (Lindau, 2015.) ona naglašeno govori o islamizaciji Europe, o rizicima kojima smo izloženi, opisuje antikršćansku, antisemitsku, antizapadnu Europu i tu politiku povezuje sa krajem 60-ih godina.

“Upravo je Francuska krenula tim putem, za njom se uputila Njemačka, mada je nastojala da na sebe ne skreće pozornost. Cilj je bio u tome da se sklopi savez sa arapskim svijetom, a tu igru ​​vodili su oni koji su surađivali sa nacizmom i zato nisu voljeli Židove i Izrael. To potvrđuju njihove izjave prilikom susreta i konferencija u arapskim zemljama, koje sam uspjela naći u publikacijama Lige arapskih država, ali koje nikada nisu dospijevali u zapadnu tisak”.

• Što je potaknulo zapadne lidere da krenu tim putem?

“Oni su nastojali da se poslije kolonizacije pomire s arapskim svijetom, a osim toga, bila im je potrebna stabilnost i sigurnost da bi dobili energetske resurse. Tako su političari i inteligencija utjecali na europski tečaj prihvaćajući uvjete Arapske Lige: priznavanje Organizacije oslobođenja Palestine (OOP), a samim tim, legitimnosti palestinskog terorizma i džihada protiv Izraela “.

• Antisemitizam, maskiran kritikom upućenom Izraelu sasvim je u redu. Mnogi Židovi nedavno su napustili Francusku ne samo zbog terorističkog napada u Parizu, nego i u vezi s atmosferom netrpeljivosti koja danas dominira u mnogim gradovima. Je li toliko uzdizana i očekivana integracija doživjela krah?

“Da, integracija nije uspjela, nemoguće je integrirati milijune ljudi. Osim toga, migranti-muslimani željeli su da očuvaju svoje korijene i tradiciju, odbacujući kulturu zemalja koje su ih prihvatile. Oni koji su se željeli integrirati – oni su to i učinili, ali je takvih neznatna manjina”.

• Mogu li se muslimani integrirati u društvo ne-muslimanske zemlje?

“Oni koji se žele integrirati mogu to učiniti i već su učinili, ali Kuran to jasno zabranjuje, integraciju. U islamu postoji neprijateljstvo i odbojnost u odnosu na druge religije, čega nema u budizmu, kršćanstvu, hinduizmu, judaizmu … Na Zapadu čovjek stvara institucije i zakone, a za muslimane izvor prava je u šerijatu, jer ga je odredio sam Alah. Zbog toga su vlade europskih zemalja učinile izbor u korist multikulturalizma: one će omogućiti da se živi u državama Europe ne zahtijevajući integraciju “.

• Krenuli smo od OOP prema Al-Kaidi i na kraju došli do Islamske države. Četrdeset godina islamskog terorizma nisu izmijenile odnos Europe. Da li ona nije primjećivala opasnosti ili se pretvarala da ne primjećuje?

“Svi oni su sve shvaćali, oni su sve to znali bolje od nas, upravo zbog toga su oni izabrali dimitjud i suradnju sa ekstremnim muslimanskim pokretima umjesto saveza s njihovim umjerenim predstavnicima.Europa je odlučila podržati “integralizam” počinjući od palestinskih terorista i završavajući svim ostalim, računajući da će dobiti zaštitu. Zbog toga mi nismo pomogli muslimanskim reformatorima i tako smo učinili ozbiljnu pogrešku, moglo bi se reći – zločin”.

Italiji su ljevičari stvarali mitove o Arafatovim partizanima. I tako je uvijek bilo. Od palestinskog terorizma poginula su 83 čovjeka 227 ljudi je ranjeno, ali u znak sjećanja na njih ne postoje nikakve službene manifestacije, kao što postoje u znak sjećanja na žrtve mafije, crvenog ili crnog terora.

“Oni skrivaju čak i masovno ubojstvo u Bolonji”.

• Palestinski teroristi koji su djelovali na teritoriju Italije koristili su nekakav imunitet pod nazivom “lodo Moro”. Prošlo je 40 godina a Italija još uvijek nije postala žrtva islamskog terorizma. Da li je to kontinuitet te iste politike?

“Politika se nije promijenila, to se tiče čitave Europe. Europa ne priznaje palestinski terorizam zato što je u prijateljstvu s njim. Zato mora staviti na istu razinu i žrtve i teroriste”. Parlament Italije odredio je za 2017. dan sjećanja na žrtve terorizma, vlada je pripremila knjigu u koju su upisana imena svih ljudi poginulih od ruku terorista. Međutim, u njoj se nisu našla imena žrtava palestinskog terorizma. ”Takva politika vođena je ne samo u Italiji, nego u svim zemljama Europske unije”.

• Nastajanje Kalifata predstavlja prijetnju ne samo za Zapad, nego izaziva neslaganja i unutar islamskog svijeta.

“Šiiti i suniti uvijek su ratovali i ubijali jedni druge i taj rat još uvijek traje. Ali, osim toga, između muslimanskih grupacija postoje ratovi za mjesto pod suncem, za vlast u regiji. Ti narodi nikada nisu stvarali nacije u našem poimanju. Svi oni potječu iz plemena Arabije i Jemena s kojima su sačuvali veze. Tek poslije Drugog svjetskog rata Europa je podijelila te regije i stvorila umjetne nacije da bi religijsku svijest ume (islamska vjerska zajednica) i čitavog muslimanskog svijeta zamijenila svjetovnom i nacionalističkom ideologijom. Međutim, to nije funkcioniralo zato što je u suprotnosti sa duhom islama koji razlikuje samo dvije grupacije: svoje i nevjernike. Državljanstvo tu ne igra nikakvu ulogu “.

• Podrška “arapskom proljeću” od strane Zapada mnogo je doprinijela današnjoj destabilizaciji na Mediteranu. Ta nerazumna ideja izvoza demokracije, da li nam se vratila kao bumerang?

“Amerika i Europa htjele su poduprijeti pokret Muslimanske braće. Vjerovale su da će – kada njih dovedu na vlast – ih moći kontrolirati i izbjeći džihadizam. Obama je računao da će steći nove prijatelje, ali je pogriješio “.

• Inozemni borci i usamljeni teroristi. Mladi muslimani koji su odrasli i obrazovali se u Europi čine težak izbor.  Mnogi analitičari tvrde da je to problem identiteta.

“Naravno, oni su obavezni priznati muslimanski identitet koji muslimanu zabranjuje da se integrira u kulturu nevjernika. Na njih preko Interneta utječu ekstremisti, primoravaju ih da se osjećaju krivim zato što se ne ponašaju kao dobri muslimani i žive u zemljama koje ratuju sa muslimanima, kao u Afganistanu”.

• Rusija je odbacila sva kolebanja i istupila protiv “Islamske države”. Zašto Obama ne želi surađivati ​​s Moskvom u borbi protiv Kalifata i nastavlja se oslanja na tako sumnjive saveznike kao što su Saudijska Arabija i Turska?

“Obama se oslanja na sumnjive saveznike zato što je odobrio politiku Muslimanske braće i okružen je savjetnicima koji podržavaju takvu politiku. On se školovao u islamskim školama i ima percepciju ne kršćanina, nego prije muslimana. Islamski svijet nastoji obnoviti borba između Rusije i Zapada.Postoje dokumenti u kojima se prepoznaje ta ideja: Hladni rat bio je zlatna epoha za razvijanje islamizma. Zapad ga je ohrabrivao pravdajući se borbom protiv komunističkog ateizma i za razliku od SSSR-a podržavao te vjerske pokrete. Poslije pada Berlinskog zida islamski svijet je doprinosio i nastavlja doprinosi podijeljenosti dva bloka “.

• Vi tvrdite da je u Europi bila satkana prava mreža za utjecaj na politiku, informativni prostor, kulturu i sveučilišta. Kako su u tome uspjeli?

Tu politiku uvela je Europska komisija pomoću propagande na televiziji i filmu po preporuci Europsko-Mediteranskog fonda za dijalog kultura “Anna Lindh“, koji kontrolira sve što se u Europi tisak o islamskom svijetu. Fond “Anna Lindh” – je prava mreža. Svi koji govore o džihadu nađu se u izolaciji, riskiraju da izgube funkcije, izloženi su prijetnjama i drže ih u strahu. Kulturi je za razvoj neophodna sloboda, a za razmišljanje i pisanje ne postoji puna sloboda. Neprijatelji džihada i prijatelji Izraela imali su dovoljno hrabrosti da se suprotstavljaju bez obzira na sva poniženja, lišavanja i pritisak od strane europske politike “.

• Europa više neće izdržati …

“Kao što se desilo sa Bizantskim ccarstvom koje je bilo islamizirano iznutra i izvana. Sa jedne strane konstantni napadi na kršćanska sela, pljačke i ubojstva – to je slika terorizma koji je stvorio opće osjećanje nesigurnosti i primorao Konstantinopol platiti danak otomanskim sultanima da bi izbjegao džihad. S druge strane, korumpiranost bizantske elite koja je doprinosila prodiranju islamizma u imperiju i neprijateljstvo između bizantskih kneževa koji su tražili podršku od Turaka u borbi sa svojim unutarnjim neprijateljima, a kasnije bili primorani da im za to plate “.

• Ipak, u čemu je smisao za ne-muslimana da se predaje muslimanu?

“Oni su pristali na dimitjud zato što su postali zimi (zimi - ne-muslimani koji žive u muslimanskim zemljama i podčinjavaju se zakonima islama), jer se nisu željeli sukobljavati s džihadizmom. Oni su znali što je to džihadizam i nisu se htjeli boriti s njim, željeli su pod svaku cijenu postići primirje s islamskim svijetom. Upravo zbog toga oni nisu htjeli uključiti u europski Ustav judejsko-kršćanske osnove predviđajući daljnji razvoj događaja. Jacques Chirac, je govorio da je Europa – u istoj mjeri kršćanska i muslimanska. To je simptom našeg pada, prijetnja opstanku naše civilizacije “.

Rikardo Peličeti (“Il Giornale”, Italien)
 
(fakti.org/uredio:nsp)

Obojene revolucije su nastale kao odgovor na nezadovoljstvo stanovništva, koje je legitimno, ali je zloupotrebljeno u svrhe političkih interesa SAD

Svaka obojena revolucija imala je svoj korijen, uzrok, tijek i rezultate. Zajednička im je želja za krucijalnom promjenom, za ljudskim slobodama, vladavinom prava i većim mogućnostima zapošljavanja, pogotovo za mlađu generaciju.

Međutim, s rušenjem Berlinskog zida i kolapsom Varšavskog pakta otvorio se prostor istoka Europe i Bliskog istoka koji su Sjedinjene Države pokušale popuniti svojim političkim, ekonomskim i vojnim prisustvom.

To je dovelo do jačanja nestabilnosti u određenim zemljama i pomoći onim političkim snagama koje su obećavale takve promjene koje bi vodile širenju NATO-a ka istoku i približavanju ruskim granicama.

“Sve što se dešavalo u Ukrajini i na Bliskom istoku imalo je za cilj približavanje i kontrolu ruskih granica prema Zapadnoj Europi. Bojim se da je ovo što se sada događa na Bliskom istoku nastojanje da se destabilizira i sama Europa, i ta destabilizacija je inspirirana od određenih centara moći u SAD“.

Nije prejako reći da su obojene revolucije samoubojstvo država, to je zapravo prava dijagnoza.

Kada bi ljudi koji su obmanuti da uzmu učešća u masovnom aspektu obojene revolucije znali što rade, kojim ciljevima stvarno služe i što će biti posljedice njihovih lakomislenih i nepromišljenih postupaka, nikada u tome ne bi uzeli učešće, kaže on.

“Sve se radi pod plaštom jedne iluzije koja se sastoji od prividnog nastojanja da se izađe u susret aspiracijama ljudi koje su potpuno normalne – za boljim životom, za reguliranjem njihovih eventualnih nezadovoljstava nekim objektivnim uvjetima u kojima žive …”.

Sve to mogu biti legitimni povodi za nezadovoljstvo, smatra on, ali oni koji mobiliziraju to nezadovoljstvo i usmjeravaju ga u pravcu državnog samouništenja to ne rade radi širenja demokracije ili iz želje da zadovolje aspiracije ljudi, nego da ih iskoriste radi dovođenja na vlast garniture koja će služiti stranom faktoru koji je inspirira, financira i usmjerava lažni proces koji se zove obojena revolucija.

“Da biste prepoznali proces obojene revolucije, morate uvijek imati širom otvorene oči za obrazac koji se ponavlja. U Americi postoji izreka, koja je u ovom slučaju relevantna: ako se kreće kao žaba, ako krekeće kao žaba i ako liči na žabu, onda je u pitanju žaba“.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(rs.sputniknews.com/uredio:nsp)

Predsjednik Kine je u djetinjstvu preživo šikaniranje vlasti zbog njegovog oca koji je optužen da je podrivao vlast tada neprikosnovenog Mao Ce-tunga

Kineski predsednik Xi Jinping jedan je od najmoćnijih i najzagonetnijih ljudi na svetu. Xi, koji je došao na vlast 2013. godine, poznat je kao izuzetno zatvorena osoba, ali ono malo što se zna o njegovom životu i odrastanju zaista je zastrašujuće.

“New York Times” je nedavno objavio članak koji pruža uvid u teško tinejdžersko doba kineskog predsjednika.

Otac mu je bio ministar propagande u Komunističkoj partiji u doba Mao Ce-tunga, što mu je u prvim godinama života omogućilo da živi na visokoj nozi, između ostalog, i da pohađa jednu od boljih škola.

Sve se, međutim, preokrenulo u doba kineske Kulturne revolucije, kada se Mao odlučio obračunati s partijskom elitom. Xiev otac je 1962. optužen da je podržao knjigu koju je Mao mrzio i poslan je na prinudni rad u tvornicu.

Pet godina kasnije, Xiev otac je optužen da je prilikom posjete Istočnoj Njemačkoj kroz dalekozor promatrao Berlinski zid, što je dodatno pogoršalo situaciju.

Otprilike u to vrijeme i svijet njegovog sina se potpuno preokrenuo. Smatrali su ga djetetom “crne bande”, a dobra škola koju je pohađao našla se na meti pristalica Kulturne revolucije.

Xiev školski prijatelj tvrdi da su on i Xiev bili “najcrnji” u razredu i da su ih užasno maltretirali. Sijeva starija sestra, prema pisanju “New York Timesa”, koji se poziva na mišljenje stručnjaka, nije mogla izdržati taj pritisak, zbog čega je i počinila samoubojstvo.

Pripadnici Crvene garde progonili su Xija, prijetili su da će ga ubiti i javno ga osramotiti.

U jednom trenutku, militanti su izveli Xija i pet odraslih osoba na binu pred ljudima okupljenima na mitingu, navodi Young Ping, suradnik Xijevog oca, prisjećajući se razgovora s obitelji. Xi je paradirao pred masom i jedva držao težak metalni teret koji su ga natjerali da nosi iznad glave.

Majci nije preostalo ništa drugo nego da to izdrži, dok je sjedila ispred bine – napisao je Yang. “Kada su na pozornici uzviknuli: ‘Dolje Xi Jinping!’, majka je bila prisiljena da podigne ruku i viče zajedno s ostalima.”

Kada su se otac i sin ponovo sreli 1972. godine, otac, koji je preživio mučenja i saslušavanja, u prvi mah nije mogao prepoznati sina. Otkrili su, međutim, da imaju nešto zajedničko – obojica su pušili.

Otac, slomljen i dezorijentiran nakon višegodišnjeg života u izolaciji i saslušavanja, “pogledao je svoja dva odrasla sina i nije ih mogao prepoznati”, navodi se u knjizi o njegovom ocu, koja citira razgovor sa Xijem Jinping. Stariji muškarac je zaplakao, a Xi mu je ponudio cigaretu.

Upitao me je “Kako to da i ti pušiš?”, Rekao je Xi. Odgovorio sam: “U depresiji sam. I mi smo tijekom ovih godina imali težak život.”

Nakon kraće pauze, odgovorio je: “Možeš pušiti”, prenosi “New York Times”. Zbog svega ovoga Xi ima izrazito čvrsta shvaćanja o politici.

Ljudi koji imaju malo iskustva s moći, oni koji su bili daleko od nje, skloni su te stvari smatrati misterioznim i neobičnim.

Ali ja gledam stvari ispod površine: moći, cvijeća, slave i aplauza. Ja vidim zatvore i prevrtljivost međuljudskih odnosa. Razumijem politiku na dubljoj razini – objasnio je Xi u intervjuu “Chinese Timesu” 2000. godine.
 
(telegraf.rs/uredio:nsp)

Još u 70-im godinama prošloga stoljeća, ruski su radio amateri, ali i obični slušatelji na jednoj frekvenciji primijetili neobičan šum. Mnogi su tada pomislili kako je u pitanju tek loš signal i jednostavno prebacili na drugu frekvenciju. No, bilo je i onih koji su u tom šumu čuli nešto više

Danas, četerdeset godina kasnije, znamo da su bili u pravu. Naime, šum je i dalje tu s povremenim gašenjima koja potraju nekoliko tjedana ili mjeseci. Teorija o njemu je mnogo, no nitko sa sigurnošću ne zna čemu taj jezivi signal služi.

No, krenimo od početka. UVB-75 ime je radio stanice koja emitira šum na frekvenciji od 4625 kHz. Šum se kroz godine povremeno mijenjao, a danas se u minuti emitira 25 šumova koji traju po jednu sekundu.
fddtg rtr

Svakih nekoliko mjeseci, šum se utiša i eter preuzima hladni glas koji izgovara nešto što se može protumačiti samo kao kodirana poruka.

U siječnju 2013. godine glas je izgovorio ‘Naredba 135 pokrenuta’. Prije toga, na Badnjak 1997. godine šum su prekinule riječi:

‘Ya UVB-76, Ya UVB-76. 180 08 BROMAL 74 27 99 14. Boris, Roman, Olga, Mikhail, Anna, Larisa. 7 4 2 7 9 9 1 4′

Aktivnost na spornoj frekvenciji pojačala se nakon pada Berlinskog zida, a poruke su postale češće po prijelazu u 21. stoljeće. Nakon 2010. godine na UVB-76 mogao se čuti i nerazgovjetni ženski glas, upitnik poslan u Morseovom kodu i brojanje od jedan do devet. No, najposvećenije slušatelje ponajviše su zbunili dijelovi ‘Labuđeg jezera’.

Ova je radijska stanica kroz desetljeća nakupila nevjerojatan broj vjernih slušatelja, a otvoreni su i brojni blogovi i forumi posvećeni isključivo fenomenu UVB-76. Nekoliko entuzijasta uspjelo je i locirati postaju u zabačenom ruskom gradiću Povarovokoji se nalazi 19 kilometara od Moskve.

Signal je prije dolazio iz sada napuštene vojne baze

Jedino što je tamo našao mladi student i radio amater Egor Esveev (20) bila jenapuštena i oronula ruska vojna baza, piše Daily Mail.

Kao i svaka napuštena zgrada ili teritorij, sve je bilo vrlo jezivo. Čudni ljudi i čudni prizori. U jednom je trenu uz mene prošao čovjek na biciklu i odjednom s ceste skrenuo u polje, u smjeru u kojem miljama nema doslovno ničega, prisjetio se Esveev.

Sreo sam i ženu u 40-ima koja je gurala kolica. Prvo sam pomislio da živi negdje blizu, no onda sam vidio da su kolica prazna. Tko s praznim dječjim kolicima ide u napuštenu vojnu bazu?!

Baza kao baza je dobrim dijelom uništena. Dio je uništila sama vojska iz očiglednih razloga, a dio je nagrizla priroda. Našli smo hrpu predmeta i dokumenata. Iz njih se može isčitati kako je baza služila upravo za internu vojnu komunikaciju, objasnio je mladi student.

Neki kažu da je u pitanju stanica kojom se odvija interna komunikacija ruske vojske, a drugi imaju nešto luđe ideje. Neki tvrde bi prekid šuma označio početak nuklearnog napada na neku od zapadnih zemalja. Postoje i oni koji kažu kako se radi o nekadašnjoj kontrolnoj stanici nuklearke u Černobilu ili da putem signala Rusija može upravljati i kontrolirati umove milijuna, prisjetio se Ary Boender, radio entuzijast iz Nizozemske.

Sve su to zapravo gluposti. Kada je šum prestao 1. rujna 2010. godine, mnogi su mislili da je nastupio kraj svijeta. No, uslijedio nije niti nuklearni napad, a ni dolazak NLO-a. No, u pitanju je bilo premještanje stanice na drugu lokaciju koja se sada navodno nalazi nedaleko St. Petersburga, objasnio je Boender koji je uvjeren kako UVB-76 koristi ruska vojska te kako je stanica premještena zbog reorganizacije vojnih snaga te zemlje.

Misterij koji možda nikada neće biti razriješen

Neslaganja postoje i oko izvora šuma – je li u pitanju nekakav aparat čiji zvuk hvata mikrofon ili je u pitanju elektronski signal? Ipak, poznato je da se misteriozne poruke izgovaraju uživo i nisu unaprijed snimljene.

Naime, osoba koja ju čita ponekad izgovori i riječ ‘sboj’ (greška’) te poruku počne čitati ispočetka. No, bez obzira na sve tehnikalije, namjena UVB-76 ostaje misterij. Nitko ne zna točan izvor šuma ili pak značenje poruka koje svakih nekoliko mjeseči čita hladni, službeni glas.

Jedino što je potpuno sigurno je činjenica da se već četrdeset godina netko približava mikrofonu na tajnoj lokaciji i jezivim glasom čita poruke koje uvijek završavaju s ‘U – V – B – 7 – 6′.

Jedna od posljednjih pročitana je manje od 24 sata prije nego će stanovnici Krima na referendumu glasati za pripojenje Rusiji: ‘T-E-R-R-A-K-O-T-A. Mikhail Dimitri Zhenya Boris. Mikhail Dmitri Zhenya Boris. 81 26 T-E-R-R-A-K-O-T-A.
 

 

 
(nacionalnageografija.com,youtube/uredio:nsp)

Hazarski Židovi opako su zabrijali – uvući će nas u rat zbog mitske države!

“BUY WHEN THERES BLOOD IN THE STREETS” – “Kupuj dok je još krv na ulicama” – poznata je rečenica baruna Rothschilda iz 18. stoljeća, hazarskog osnivača bankarske imperije.

Upravo to su Rothschildi učinili Ukrajini, sada. Franklin Tempelton, osnovan davne 1949. jedan je od najvećih novčarskih fondova na svijetu. Glavni menadžer Franklin Tempeltona, Michael Hasenstab počeo je kupovati državne obveznice Ukrajine odmah nakon Maidana.

A nedavno se otkrilo da iza te velike kupnje svog ukrajinskog duga stoje upravo Rothschildi koji su najveći akcionari “Franklin Tempeltona” preko svojih zaklada i banaka.

U prijevodu to znači da su upravo Rothschildi postali trenutni vlasnici Ukrajine! Drže je u šaci. Sedam milijardi dolara u obveznicama zemlje koja je na rubu rata i privrednog sloma sada je u rukama hazarskih Židova, Rothchilda. Protiv kritika hazari se brane sljedećim riječima: “Ukrajina ima enorman potencijal u prirodnim bogatstvima i ljudstvu.” Po kojoj nominalnoj vrijednosti je kupljena Ukrajina ostaje tajna, ali za Tempelton kojim rukovodi Rothschild, zna se od prije da su pravi lešinari.

Oni se pojavljuju u trenutku kada je zemlja u očajničkoj krizi, posuđuju tim zemljama novac, a onda ih pritišću da vraćaju dug u roku i s kamatama, bez rekonstruiranja duga. U igru komadanja Ukrajine ubacio se i MMF kojim rukovode ista hazarska plemena. Oni Ukrajini, koja je dužna kao Grčka, žele pozajmiti daljnjih 17 milijardi dolara.

Neki kažu da je to stoga da ne bi pao investicijski val u toj zemlji, a drugi da bi Ukrajina imala od čega vratiti dug Rothschildovom Templeltonu. Rothschildove banke “Eurobank” i “Royal Dutch” već su dugo aktivni na istoku, a preko njih Tempelton fond želi kontrolirati pregovore s Ukrajinskom vladom o otplati duga.

No, tu postoji jedan mali problem. Zapadom Ukrajine vlada također hazarska obitelj Rockefeller koja je pridonijela rušenju ruskog Oligarha Dmitryja Firtasha, koji bio najveća uzdanica Rothschilda. I dok ukrajinski narod jedva preživljava i postaje roblje u vlastitoj prebogatoj zemlji, ovaj rat i nered nije nastao preko noći, već je pomno isplaniran još i prije Berlinskoga zida. Radi se o borbi dviju velikih zvjerki za krvavi ukrajinski plijen. Dvije financijske nemani, istih dijaboličnih gena iz dva različita hazarska plemena uvući će cijeli svijet u rat i na kraju se i same potući za svoju mitsku Khazariju.

Od ranog prvog stoljeća, prvog tisućljeća, Hazari istočne Europe bili su poznati kao “zmijini đavoljski ljudi”, a sada je i sam Izrael priznao da su njegovi ljudi koji se predstavljaju Židovima zapravo Hazari. Ono što se namjerno prešućuje je senzacionalno izvješće koje je procurilo na Times of Israel, profesora Jima Walda koji je iz tajnih državnih krugova doznao za tajni plan hazarskih Židova koji financiraju rat u Ukrajini kako bi tamo nanovo podigli svoju drugu židovsku državu Khazariju. I to je pravi razlog čitavog ukrajinskog pitanja.

Prema izvještaju izraelski vođe u Jeruzalemu u Ukrajinu šalju vojnu opremu, izvršavaju genocid nad kršćanima kako bi tamo naselili izraelske Židove. O tome šuti čitav svijet.

Židovi su preuzeli vlast i financije cijelog svijeta s ciljem opustošenja zemlje Ukrajine kako bi tamo stvorili drugu domovinu za Židove, baš kao što su ti isti Židovi Hazari financirali 2. svjetski rat kako bi stvorili Izrael.

Njihov plan procurio je iz tajnih krugova, a počeo se formirati kada je izraelski vođa Netanyahu zajedno sa svojim kabinetom pregledao sve DNA dokaze koji su dokazali da današnji Židovi nisu potomci Abrahama već potječu iz Khazarije koja se prostirala na području današnje Ukrajine.

Rothschildi su se uspjeli nametnuti prije nekoliko dana kao glavni pregovaraći za većinu stranih vjerovnika s ukrajinskom vladom koja želi reprogramirati vanjski dug. Naravno da to Rothschildi ne žele nikakvu reprogramaciju duga jer su sada kako su i željeli biti – vlasnici Ukrajine.

MMF sa svojom novom financijskom injekcijom zemlji koja je na rubu sveopćeg bankrota izgleda kao produžena ruka moćnog hazarskog bankara. Konačni ishod rata između Rotschilda i Rockfellera tek predstoji, a ovisi i o Washingtonu. Mnogi washingtonski zastupnici digli su svoj glas za naoružanje Ukrajine. Navodno je neki dan Bijela kuća to i odobrila. Početak slanja oružja je još samo stvar procedure. Možda je i 3. svjetski rat samo još stvar procedure. I Europa sudjeluje u krvavom ratu.

Preko leđa Europe uz podršku gospođe Merkel i ostalih eurolidera otvara se novo krvavo tržište za Ameriku. Pregovori o TTIP-u nisu na početku kako nas uvjerava naša ništkorist od europarlamentarke Biljana Borzan (ona sva ushićena javlja kako je smjela biti u tajnoj sobi i čitati nekoliko listova tog tajnog ugovora, a pritom Hrvatska i sve članice EU debelo plaćaju od svojih usta nju i sve ostale parazite koji su upravo dopustili da ima tajnih soba u toj staklenoj menažeriji), već idu u svoju završnicu, Veletrgovci oružja i klonirane hrane trljaju dlanove.

Uostalom, kauboji su uvijek bili kauboji, a Europa samo lijepa djeva pod nogama crvenog bika. Otkada je Kazarija nestala sa svih javnih karata svijeta, trinaesto pleme samo traži svoj stari dom krvavo se igrajući malo komunizma, malo fašizma, malo demokracije – što sve Božji čovjek nije u stanju “popušiti” za san o Izgubljenom raju – i to se sve onda zove naša civilizacija, ali – začudo, tek rijetki, kao naš veliki pjesnik Danijel Dragojević, sjete se da i “u visini ptica ima okove”.
 
Porijeklo Hazara – Judeizam *stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.hr,youtube.com/uredio:nsp)

Piše: Michael Thomas

Pad Berlinskog zida i raspad SSSR nije spontan razvoj događaja kao što mainstream mediji žele da vjerujemo

Malo tko je tada znao da su ih Boris Jeljcin i Vladimir Putin uspjeli sve prevariti.

Jeljcin je morao platiti cijenu i igrajući po zahtjevima zapadnih lidera ako želi da se nacija oslobodi iz kandži predatora. On je na kraju odradio savršen posao, osiguravajući glatku tranziciju na Putina.

Od samog početka proizvedenog građanskog rata u Ukrajini, zapadne sile su otkrile svoje prave namjere za stvaranje novog “Europskog Izraela”. Uklanjanje ruskog jezika i uvođenje hebrejskog kao drugog službenog jezika je samo još jedan očigledan korak ka tome.

Tu se pojavio plan za naseljavanje Ukrajine. Nitko od Izraelaca ne želi živjeti na teritoriju gdje je u stalnom strahu od napada projektilima iz susjedne države. To je razlog zašto danas postoji vrlo tihi pokret Aškenazi Židova koji se žele vratiti u Ukrajinu, u svoju drevnu domovinu.

Do 1989. godine klatno moći se prebacilo s komunizma na predatorski kapitalizam čiji je jedini cilj bio izravna kontrola ogromnih prirodnih bogatstava, industrijskih baza i druge nacionalne imovine. Ovaj jedinstveni oblik korumpiranog predatorskog kapitalizma morao se sakriti od javnosti jer je bilo u planu da se pokradu i država i stanovništvo.

Zašto se angloameričke strana toliko plaši Putina i zašto ga hoće oboriti?

Nijedan svjetski lider nije toliko demoniziran od strane Zapada u proteklom desetljeću kao ruski predsjednik Vladimir Putin.

Niti jedan predsjednik niti premijer nije bio podvrgnut tolikim osobnim napadima i neumornim lažnim optužbama.

Jasno je da Vladimir Putin predstavlja ozbiljnu prijetnju Svjetskoj vladi iz sjene (World Shadow Governmernt – WSG) na način koji duboko uznemirava one na vrhu globalne piramide moći.

Zašto ga se toliko plaše?

Prije nego što se odgovori na to pitanje, mora se prvo shvatiti i razmotriti unaprijed planirani raspad SSSR. Tek tada će akcije i izjave Vladimira Putina dobiti pravo značenje.

Ultra-tajni dogovor je napravljen prije izazivanja raspada SSSR nakon pada Berlinskog zida

Jedna od najbolje čuvanih tajni koja je predvidjela neizbježan raspad Sovjetskog komunizma i posljedičnu raspad SSSR jeste da se sve odvilo unutar pažljivo iskontrolisanog plana. Tim planom su rukovodili bankari, političari i brokeri za ulaganja koji su pritiskali sve gumbe, jer su svi oni imali velike interese za eksploataciju ogromnog bogatstva ruske domovine.

Pad Berlinskog zida i raspad SSSR nije spontan razvoj događaja kao što mainstream mediji žele da vjerujemo. Točno je da je Rusija postala liberalizirana u odnosu na Sovjetski komunizam, ali samo da bi postala neoliberalizirana od strane bankstera.

Zapravo, čitavo raspuštanje SSSR je proizvod brojnih tajnih sastanaka s predstavnicima na najvišoj razini iz SSSR, SAD, Velike Britanije i drugih većih angloameričkih nacija i kontrolora WSG.

Do 1989. godine klatno moći se prebacilo s komunizma na predatorski kapitalizam čiji je jedini cilj bio izravna kontrola ogromnih prirodnih bogatstava, industrijskih baza i druge nacionalne imovine. Ovaj jedinstveni oblik korumpiranog predatorskog kapitalizma morao se sakrije od javnosti jer je bilo u planu da se pokradu i država i stanovništvo.

Vođe poput Mihaila Gorbačova i Borisa Jeljcina odabrani su kako bi bez razmišljanja odobravali krađu države koju su koordinirali oligarsi. Pošto se političkim liderima obično ništa ne govori, oni nisu ni bili svjesni da su dio sheme da se pokrade rusko bogatstvo.

Dok su lešinarski kapitalisti iz Rusije i sa Zapada orobljavali Rusiju, ultra-tajna grupa ruskih patriota i nacionalista, lojalnih političara i dužnosnika vlade kovala je plan da sve to povrati kada za to dođe vrijeme.

CIA je također bila izravno umiješana u ovu prijevaru stoljeća

Da li itko može povjerovati da se CIA pretvarala da nije uspjela predvidjeti ovaj monumentalni raspad, kada je u stvari upravo ona vukla sve konce ovog iskontroliranog uništenja.

CIA je čak otišla toliko daleko da je koristila novine ne bi li uvjerila američku javnost da su doživjeli neuspjeh po ovom pitanju. Njihova namjera bila je da sakriju pravu shemu usmjerenu protiv naroda Rusije i bivših sovjetskih republika koje su sačinjavale Sovjetski blok.

Sada bi trebalo biti jasno zašto su svi ruski oligarsi pobjegli u London, Tel Aviv i New York City

Ima li boljeg načina za oligarhe da se zaštite od ruskih optužnica nego da potraže zaštitu CIA-e, MI6-a MOSSAD-a unutar angloameričke strane? Čak je i nedavno oslobođeni bivši predsjednik sada propalog Yukos Oil-a, Mihail Hodorovski proveo više vremena u SAD zagovarajući novu rusku revoluciju.

Izgleda da nitko od zapadnih lakovernika ne razumije da više nije 1917. godina i da Vladimir Putin nije car Nikolaj Romanov. Također ne mogu shvatiti da su se mnogi njihovi oligarsi u inozemstvu suočili s katastrofalnim sudbinama. Nitko od njih sada se ne može ni nadati da dodirne Putina kada je državna moć nepovratno ujedinjena sa voljom Kremlja.

Ukrajina: Još jedan prevrat države koji je koordinirala CIA … za SAD i Izrael

Ono što je naročito iznenađujuće je što je Zapad toliko transparentan po pitanju svojih metoda i motiva za potkopavanje Rusije. Nedavni prevrat u Kijevu je još jedan takav primjer i ovdje su cionistički oligarsi povezani sa SAD, Velikom Britanijom i Izraelom postavljeni na ključne nacionalne liderske položaje, ali i na vlast svih regije. Još jednom je izveden plan iskorišten tijekom rušenja SSSR, uz milijarderske oligarhe koji preuzimaju kontrolu nad bogatstvom Ukrajine.

Mnogi ne znaju, ali postoji plan modernog Izraela da povrati svoju izvornu domovinu u Ukrajini čiji je istočni dio nekada pripadao Kazariji u vrijeme kada je judaizam odabran od strane kralja kao službena religija države.

Židovi su zatim nakon Prvog i Drugog svjetskog rata prisiljeni živjeti okruženi muslimanskim i arapskim nacijama pri čemu je Palestina oteta pred njihovim očima.

Tu se pojavio plan za naseljavanje Ukrajine. Nitko od Izraelaca ne želi živjeti na teritoriju gdje je u stalnom strahu od napada projektilima iz susjedne države. To je razlog zašto dana postoji vrlo tihi pokret Aškenazi Židova koji se žele vratiti u Ukrajinu, u svoju drevnu domovinu.

SAD, Velika Britanija i EU su pokazale svoje pogrešne namjere od samog početka

Od samog početka proizvedenog građanskog rata u Ukrajini, zapadne sile su otkrile svoje prave namjere za stvaranje novog “Europskog Izraela”.

Uklanjanje ruskog jezika i uvođenje hebrejskog kao drugog službenog jezika je samo još jedan očigledan korak ka tome. Svo vrijeme angloamerička strana optužuje Rusiju da želi stvoriti novu regiju – Novorusiju dok se događa upravo suprotno.

Ne samo da bi takav “Europski Izrael” osigurao visoko stratešku geopolitičku lokaciju za daljnju destabilizaciju Rusije, već će se Ukrajina iskoristiti za miješanje u Europsku uniju. Kao što je Izrael korišten za remećenje Bliskog istoka desetljećima, tako bi se nova Ukrajina iskoristila u sličnom smislu za remećenje Eurozone.

Kada je oslobođeno neofašistički vodstvo iz Kijeva na istočnu Ukrajinu, postalo je očito da je veća agenda etničkog čišćenaj u pitanju. Neki su čak i insinuirali da se događa usporeni sistematski genocid.

Stara carstva moraju umrijeti da bi se napravilo mjesta za pravu globalnu transformaciju koju Putin promovira

Ako angloameričke stranu definira jedan cilj, to je onda njihova nezasitna žeđ za naftom i prirodnim plinom, što se vidi iz petrodolara koji je ubrzo postao svjetska rezervna valuta. Angloameričke strana je ipak suviše neučinkovita i previše troši pri uporabi ovih energetskih resursa, trošeći pritom velike količine vermena, energije i novca.

Upravo tu leži sjeme njihovog uništenja jer oni više ne mogu podnijeti troškove neophodne za održavanje njihovog carstva. Jedini spas od njihovog ekonomskog kolapsa je suradnja sa zemljama BRICS-a, Rusijom i Eurozonom.

Kada se dim raziđe, države Eurozone će duboko zažaliti zbog uvođenja kontraproduktivnih sankcija Rusiji. Upravo oni sada prolaze kroz ogromne ekonomske posljedice.

Pojava Vladimira Putina, savršeno osujećivanje angloameričkih planova

Prvo je važno shvatiti da Putin nije jedini koga se boje, već je tu i sila koja stoji iza njega.

Kada je Boris Jeljcin odabrao Putina kao svog nasljednika, nitko se nije nadao da će on napraviti preokret od 180 stupnjeva. On je pokrenuo proces vraćanja Rusiji onoga što joj je oduzeto. Neki ga čak uspoređuju i sa Petrom Velikim.

Putinovi bliski odnosi s patrijarhom ruske pravoslavne crkve – njegove svetosti patrijarha Kirila – izazvao je veliku ljubav i poštovanje od strane ruskog naroda prema njemu.

Povijest je pokazala da je Boris Jeljcin napravio dobar izbor kada je postavio Vladimira Putina za premijera.

Naravno da su oligarsi morali završiti ili u zatvoru ili u egzilu

Putin je upravo to namjeravao učiniti, neovisno od reakcija i prijetnji Zapada. On nije htio dopustiti da predatorski kapitalisti unište Rusiju

Zapad je mogao samo biti šokiran činjenicom da je predsjednik odabrao svoju naciju i svoj ​​narod umjesto interesa bankara, industrijalista i moćnih oligarha.

Malo tko je tada znao da su ih Boris Jeljcin i Vladimir Putin uspjeli sve prevariti. Jeljcin je morao platiti cijenu i igrati po zahtjevima zapadnih lidera ako želi da se nacija oslobodi iz kandži predatora. On je na kraju odradio savršen posao, osiguravajući glatku tranziciju na Putina.

Glavni razlog zašto zapadne sile toliko preziru Vladimira Putina je taj što ih je potpuno prevario radi boljitka ruskog naroda

Samo uz razumijevanje temperamenta ruskog naroda koji je svašta proživio kroz pad komunizma, mogu se pravilno razumjeti sile koje stoje iza Putina.

Zaista, sile koje podržavaju Putina pri njegovoj misiji za pravi nacionalni suverenitet mnogo su veće od predsjednika SAD, premijera Velike Britanije, vrhovnog lidera NATO-a ili lidera Europske unije. Moć iza Putina je zapravo cijela Rusija, sila koja je odlučna u tome da nikada više ne bude zatvorenik angloameričke strane i nikakav Washington, London ili Europska unija neće promijeniti tu odlučnost.

Nuklearna oružja imaju veliku ulogu u izjednačivanju

Rusija je tijekom Hladnog rata razvila moćnu nuklearnu tehnologiju na iznenađenje Zapada.

Zapad također nije mogao ni sanjati da će najbogatiji čovjek u Rusiji – Mihail Hodorovski biti 10 godina u zatvoru s obzirom da je on bio njihov ključni čovjek u daljnjem potkradanju ruske nafte i plinskih rezervi … čitava shema je krenula u pogrešnom pravcu.

Međutim, sada kada je Ruska federacija preispitala svoje nuklearne mogućnosti, njen taktički odgovor i strateška pripremljenost nikad nisu bili bolji. Upravo zato Rusija i saveznici BRICS-a sada stoje na putu angloameričke strane ka Novom svjetskom poretku.

Zahtjev Rusije za poštovanje nacionalnog suvereniteta predstavlja mnogo veći svjetski pokret

Prava moć iza Putina da se uočiti kada se samo počnu nabrajati države koje se okreću od američke hegemonije ka Rusiji i Vladimiru Putinu. Svoje odricanje od angloameričke strane pokazale su Mađarska, Kina, Indija, Brazil, Južna Afrika, Venezuela, Bolivija, Ekvador i mnoge druge …

Prodornost interneta naročito je olakšala otkrivanje onoga što se zaista događa diljem svijeta.

Budućnost svijeta nalazi se u Rusiji

“Iz Rusije dolazi nada za svijet. Ne zbog onoga što su nekada predstavljali komunizam ili boljševizam – ne! Sloboda! Da će svaki čovjek živjeti za svog bližnjeg. Taj princip je rođen tamo. Bit će potrebne godine da se sve to iskristalizira, ali iz Rusije dolazi nova nada za svijet. “

~ Edgar Kejs

Nakon nedavnog oslobađanja od ateizma bezbožničkog marksizma, Rusi su ponovo prigrlili mističnu tradiciju ruske pravoslavne crkve.

Obzirom na ovu duboku kulturnu transformaciju, pojavljuje se novo nacionalno razmišljanje. Nesumnjivo se ono okreće prema konzervativnijem i tradicionalnijem društvu koje je u potpunoj suprotnosti od zapadnih društava.

Ruski narod je naučio da poštuje Putina kao vođu koji žestoko štiti svoju domovinu. Zato je usporedba s Petrom Velikim, industrijalnim i kulturnim vizionarom potpuno razumljiva.

Putin je uradio nešto što bi svaki pravedni i pragmatični vođa učinio – proveo je proces što je bezbolnije mogao. Velika većina Rusa je već dovoljno propatila.

Pouka priče: Samo ekstremno dobro povezani bivši KGB-ov operativac mogao je dobiti tako neophodnu i opreznu zaštitu koja ga je čuvala od zla proteklih 15 godina kao premijera i državnika Rusije.
 
(webtribune.rs/uredio:nsp)

Povijesno istraživanje izvedeno u Berlinu otkrilo je zakonitost koja bi se mogla primijeniti i kod nas

Utječe li ekonomski i politički sustav na ponašanje ljudi, pitanje je na koje posljednjih godina pokušavaju odgovoriti mnogi znanstvenici, među kojima i slavni psiholog i ekonomist Dan Ariely sa Sveučilišta Duke. Ariely je zajedno sa suradnicima objavio zanimljivu studiju koja ukazuje da su ljudi odrasli u uvjetima rigidnog komunizma, kakav je vladao u Istočnoj Njemačkoj, skloniji nepoštenom ponašanju od onih formiranih u socijalnom kapitalizmu Zapadne Njemačke.

Rezultati Arielyjeve studije u velikoj su mjeri oprečni onima do kojih su došli prošle godine dr. Armin Falk sa Sveučilišta Bonn i dr. Nora Szech sa Sveučilišta Bamberg koji su ustvrdili da tržišna ekonomija dovodi do erozije morala.

U Arielyjevu studiju bilo je uključeno 250 nasumično odabranih Berlinčana koji su sudjelovali u igri u kojoj se moglo zaraditi i do šest eura. Igra je bila jednostavna. Svaki sudionik je trebao baciti kockice 40 puta i zapisati rezultat svakog bacanja na komadić papira, pri čemu je veći ukupni rezultat značio i veći dobitak u € eurima.

Trenutak iznenađenja

Nakon završetka igre, sudionici su ispunili dodatni obrazac gdje su odgovarali na pitanja o tome gdje su rođeni i odrasli, gdje su živjeli 1980., a gdje 1990. itd. Kada su Ariely i suradnici kasnije analizirali rezultate igre spoznali su da su osobe istočnonjemačkih korijena varale dvostruko više nego oni koji su odrasli i živjeli u Zapadnoj Njemačkoj u trzišnom kapitalizmu, ali s jakom politikom socijalnog osiguranja. Arielyjev tim, također, istražio je koliko su vremena sudionici istočnonjemačkih korijena proveli s druge strane Berlinskog zida. Što su dulje živjeli u istočnonjemačkom sustavu, to je bila veća vjerojatnost da će u igri birati veće brojke.

Istraživanje Arielyja i suradnika se nastavlja na ta prethodna istraživanja od koji su neka pokazala da istočni Nijemci pokazuju manje solidarnosti nakon ponovnog sjedinjenja Njemačke, da su manje novca voljni donirati od zapadnih Nijemaca, da su više nepovjerljivi prema drugima i da na druge ljude više gledaju kao na nepoštene, kao i to da je vjerojatnije da će istočni nego zapadni Nijemac reći da varanje na porezima može biti opravdano – rekao je Aleksandar Joksić, doktorand na Hrvatskim studijima.

On smatra da je Berlinski zid, podignut 1961. godine, stvorio uvjete za svojevrsni prirodni eksperiment koji će kasnije omogućiti znanstvenicima da proučavaju utjecaj različitih sociopolitičkih sustava – kapitalizma i socijalizma – na moralno ponašanje ljudi.

Sumnjivi rezultati

Rezultati su pokazali kako su obje skupine sudionika varale, ali istočni Nijemci su to činili u većoj mjeri. Osim toga, pokazalo se da su stariji istočni Nijemci, koji su duže bili izloženi socijalističkom sustavu, bili skloniji varati. Ariely stoga zaključuje kako socijalistički politički režim ima trajni erodirajući učinak na temeljnu moralnost građana – kaže Kosta Bovan, doktorand na Fakultetu političkih znanosti (FPZG).

Treba biti oprezan kod ovakvih zaključaka. Politički sustav kao takav stvara institucionalni kontekst koji samo dijelom oblikuje naše preferencije, ponašanje i u konačnici što smatramo dobrim i lošim. Čitav niz njegovih nusproizvoda mogao je dovesti do ovakvih rezultata – dodao je Bovan. Slično misli i Joksić.

Moguće interpretacije

Alternativna interpretacija je da zabilježeno nepoštenje reflektira ekonomsku neimaštinu, a autori vide bar tri moguća faktora. Prvo, socijalistički sustav nije nagrađivao na temelju zasluga i otežavao je akumuliranje bogatstva i njegov prijenos na potomstvo. To je, misle autori, moglo rezultirati gubljenjem smisla i voditi k demoralizaciji i nepridržavanju pravilima poštenog ponašanja – kazao je Joksić.

Drugi mogući uzrok je nesposobnost države da unatoč obećanjima osigura svojim građanima ekonomsku sigurnost, što je erodiralo vrijednost koju građani polažu na poštenje kao i povjerenje prema državi. I konačno, sociopolitički sustav u kojemu su živjeli istočni Nijemci prisiljavao ih je da zaobilaze zakone i da varaju kako bi ostvarili svoje ciljeve – naglasio je Joksić. Naši mladi suradnici smatraju da bi slično istraživanje trebalo provesti i u Hrvatskoj.

Da bi slika bila potpuna valjalo bi uključiti i sudionike iz ostalih država Istočne Europe koji su imali iskustva s jednim tvrđim oblikom socijalizma – rekao je Bovan. – Vjerujem da bi rezultati pokazali kako sudionici sa sličnijim povijesnim iskustvima imaju sličnije obrasce mišljenja i ponašanja, pa tako i varanja. No, treba biti oprezan sa zaključcima i razlučiti specifične efekte polit-ekonomskog uređenja zajednice te ostalih faktora poput ekonomskog stanja ili percepcije političke korupcije – zaključio je Bovan.

Kako je pokus izveden

Kada su se igrali igru kockicama oni su mogli zaraditi € 6 (8 $), subjekti izvorno s Istoka, koji su bili četiri desetljeća pod socijalističkom upravom su češće od svojih kolega sa Zapada lagali o tome kako su prošli.

Za eksperiment je nasumično odabrano 265 Berlinčana. Savki od njih je dobio zadatak 40 puta baciti kockicu i svaki put zapisati rezultat. Prije svakog bacanja kockice sudionici eksperimenta su trebali izabrati stranu, gornju ili donju. Zatim su bacali kockicu i zapisivali rezultate. No, kako nisu nikome morali reći koju su stranu odabrali, bilo je lako varati s rezultatom.

Primjerice, ako su izabrali gornju stranu kockice, bacili je i zatim se pokazalo da je na gornjoj strani dva, oni bi zapisali da su izabrali donju stranu na kojoj je bio broj pet. Očekivalo bi se da iskreni sudionici ravnomjerno dobiju jedinice, dvojke i trojke, u istom omjeru kao i četvorke, petice i šestice. No, rezultat je bio sumnjivo visok postotak velikih brojeva, što je ukazalo na to da su mnogi sudionici u igri varali.

KOMENTAR INOSLAVA BEŠKERA: Varanje kao samoobrana

Čuvenu priču o mlinaru koji nije htio Friedrichu Velikome prodati vjetrenjaču, pa je na Kraljevu prijetnju odgovorio: “Možda bi i smio, da nema sudaca i u Berlinu” teško bi bilo locirati na Balkan, bio on muslimanski, pravoslavan ili katolički.

Ako u protestantskom Berlinu postoji ovakva razlika između lažaca iz realnog kapitalizma i onih iz realnog socijalizma – vjerojatno je ispravna pretpostavka da više varalica stvara društvo u kojemu je himba nužan instrument samoobrane. Podatak da je trebalo samo 7 godina da se izjednači postotak utaje poreza na Istoku i na Zapadu Njemačke govori da ondje ne utajuju oni koji državu smatraju svojom i vjeruju u njezin sustav solidarnosti – ali tu se Njemačka radikalno razlikuje i od Srbije i od Italije (i od poklika “Imamo Hrvatsku!” proteklo je više od 7 godina).

Zanimljivo bi bilo provesti berlinski eksperiment u različitim državama i nadasve s različitim religijskim backgroundom, pa vidjeti lažu li katolici Talijani i Nijemci podjednako u istom kapitalizmu, ateisti Francuzi iz kapitalizma i Česi iz socijalizma, pravoslavni Bugari iz socijalizma i Grci iz kapitalizma.

Oh, usput: osamdesetih i devedesetih Angela Merkel je živjela u Istočnoj Njemačkoj. Kome ćete vjerovati ako ne magazinu Economist, koji je izvorno iz Londona !?

 
(jutarnji.hr/uredio: nsp)