Sve više ljudi shvaća činjenicu da je 99 posto Zemljine populacije kontrolirano od strane 1 posto vrhuške, no ipak mnogi ne znaju ništa o njihovoj bankovnoj tvrđavi u kojoj se skrivaju

‘Ljudi osvijestite se, živite u feudalizmu, u kojem su sve naše vlade i kompanije te vi sami robovi duga. Ovaj sustav reguliran je od strane središnjih banaka ali i banke za koju nitko ne zna, banke za međunarodna poravnavanja s ciljem uzimanja bogatstva svijeta koje se prenosi u ruke elite. Cilj je moderno robovlasničko društvo i uništenje čovjeka’ – Karen Hudes.

Karen Hudes je diplomirala pravo na Yale-u. Radila je u pravnom odjelu Svjetske banke više od dvadeset godina. Zapravo, u trenutku kada je javnosti dala vrlo važne informacije radila je na položaju višem od savjetnika. Bila je na jedinstvenoj poziciji da vidi točno kako globalna elita vlada svijetom, a informacije koje je do sada dala svijetu i više su nego zapanjujuće. Prema Hudes elita koristi vrlo čvrstu jezgru financijskih institucija i mega korporacija koje dominiraju u svijetu.

Cilj je potpuna kontrola. Žele da smo robovi duga, oni žele da su sve vlade zarobljene dugovima, a da su političari u potpunosti ovisni o ogromnim financijskim doprinosima koji se slijevaju raznim kompanijama. Hudes govori kako je elita unutar medijskog sustava blokirala sve informacije koje bi mogle otkriti kako je ovaj sustav namjerno napravljen da bi porobio sve vlade i ljude ovoga svijeta. “Oni to rade u tišini”, dodala je Hudes i pozvala ljude da se probude iz sna te spoznaju ono što im se skriva, iako im je pred očima.

Riječ je o banci nad bankama u kojoj sjede ljudi koji upravljaju čitavim sistemom. Ljudi koji odlučuju o sudbini svakog čovjeka na planetu, ljudi koji su javno eksponirani a opet vi ništa ne znate o tome. Zanimljivo je zapravo da ljudi nikada nisu čuli za BIS jer je riječ o najjačoj banci na svijetu. Banci za koju ne vrijedi niti jedan zakon na planetu a opet ona upravlja svim ljudima svijeta. Ni jedan statut, ni jedno pravilo ne odnosi se na njih a to je zato jer upravo BIS stvara pravila za čitavi svijet.

Ta banka desteljećima se nalazi u centru globalne mreže novca, moći i tajnog globalnog utjecaja a važnija je i od MMF-a i svih centralnih banaka.

O banci za međunarodna poravnavanja a koja je preživjela i upravljala svim krizama i depresijama pisao je i Adam Lebor u svojoj knjizi “TOWER OF BASEL: The Shadowy History of the Secret Bank that Runs the World,“ a napisao je sljedeće: Najekskluzivniji klub na svijetu ima 18 članova. Oni se okupljaju svakog drugog mjeseca, nedjeljom u sedam navečer u sali za konferencije u kružnom tornju čiji zatamnjeni prozori gledaju na centralnu željezničku stanicu u Baselu u Švicarskoj.

Njihove rasprave traju oko jedan sat do najviše sat i pol. Neki od njih povedu i nekog povjerljivog prijatelja ali njima je zabranjeno govoriti na sastancima. Kad se sastanak završi svi koji su došli s nekim svojim odlaze, a ostali se povlače u salu za večeru na 18. katu gdje uživaju u hrani i vinu. Večera traje do 11 sati a na večeri se razgovara o onome što je zaista bitno te se tamo donose pravila i zaključci. Isti protokol provodi se već više od 80 godina. Sve ono što se dogovori za večerom se i provodi ali je strogo zabranjeno bilo što govoriti ikome.

Svi članovi ove elitne i ekskluzivne skupine većinom su muškarci i svi su centralni bankari. O njima se ne govori puno u medijima namjerno i strateški. Njih 18 sastavni su dio Ekonomskog konzultativnog komiteta (ECC) Banke za međunarodna poravnavanja koja predstavlja banku nad bankama i upravlja svim drugim bankama.

Među trenutnim i najvažnijima članovima elite trenutno su: Ben Bernanke, vodeći čovjek Federalnih rezervi u SAD-u, Sir Mervyn King, guverner Centralne engleske banke; Mario Draghi, guverner Europske centralne banke, Zhou Xiaochuan, guverner Centralne banke u Kini, te guverneri centralnih banka Njemačke, Francuske, Italije, Švedske, Kanade, Indije, Brazila i Španjolske.

Isto tako Lebor piše i o pravilima koje svi sudionici moraju potovati. Sve informacije sa sastanaka strogo su povjerljive a cijeli sustav posložen je u piramidnom smislu. Baš kao i tajno društvo njihova moć mjeri se njihovom funkcijom i položajem u društvu.

Ono što je jako zanimljivo je činjenica da švicarske vlasti nemaju baš nikakvu nadležnost nad prostorijama BIS-a. Oni ne mogu niti s nalogom ući u zgradu. BIS je jedina institucija svijeta koja ima pravo komunicirati u šiframa ali i primati i slati pošiljke u torbama koje ne smiju biti otvarane zbog svoje povjerljivosti. Banka BIS izuzeta je od svih poreza na svijetu a njezini zaposlenici ne plaćaju poreze.

Viši zaposlenici banke imaju status diplomata, što znači da se njihove torbe i osobne stvari ne smiju otvarati i pregledavati, dok su svi zaposlenici banke izuzeti svih švicarskih zakona. Imovina BIS-a ne može biti oduzeta švicarskim zakonima, što god učinili. Transkripti svih sastanaka nikada ne smiju biti javno objavljeni. Ponekad dozvole novinarima konferenciju ali nakon završenih sastanaka.

Postavlja se pitanje zašto bi nas onda to zanimalo? I zašto nešto što se čini na “opće” dobro mora biti tako jako skriveno. Očita je manipulacija ljudstvom.

Centralni bankari sebe smatraju visokim svećenicima financijskog sustava, kao tehnokrate koje nadgledaju monetarne rituale i financijske liturgije. No, zanimljivo je isto tako da tim visokim svećenicima, ne BIS, nego javnost plaća avionske karte, hotelske račune ali i mirovine. Sve to plaćaju građani svijeta a ne BIS kao zasebna instiucija u čemu se očituje prijetvornost ovih ljudi.

Rasprave centralnih bankara na sastancima, informacije koje se razmjenjuju i odluke koje se donose usko su povezane sa politikom. Oni upravljaju novcem nacionalnih ekonomija, uključujući i Hrvatsku.

Oni postavljaju kamatne stope i odlučuju kolika će biti vrijednost naše ušteđevine i ulaganja.

Oni odlučuju hoće li se štedjeti ili ne. Njihove odluke oblikuju naše živote.

Oni odlučuju koja će zemlja gladovati, koja će biti u krizi a koja će biti bogata.

Oni odlučuju o svakom segmentu društva.

Oni su bogovi novca preko kojeg upravljaju svijetom.

Zapamtite, to nije teorija zavjere i ovo ne govori neki teoretičar zavjera, ovo je rekla i vrlo obrazovana, Yale odvjetnica koja je radila unutar Svjetske banke više od dva desetljeća i koja je iz prve ruke vidjela kako se upravlja sustavom.

U razgovoru za News American spomenula je istraživanje koje je objavljeno u časopisu Plus One, a koje ukazuje na mrežu globalne kontrole. Istraživanje je napravljeno u Švicarskoj a istraživale su se povezanosti i odnosi između 37 milijuna tvrtki i investitora širom svijeta.

Na kraju došli su do šokantnog broja 147 vrlo čvrsto povezanih mega korporacija koje vladaju svijetom i trenutno kontroliraju više od 50 % svjetskog bogatstva. Hudes navodi kako ove korporacije konstantno mediji prikazuju kao dobronamjerne, a oni su krivci za svo zlo ovoga svijeta. No, ona govori kako nisu samo korporacije uključene u ovu krađu, ovdje dominiraju i sve nevladine organizacije.

MMF, sve središnje banke i Svjetska banka dobili su zadatak od BIS-a kontrolirati sav protok novca i svijetu te ga postepeno činiti nedostupnim. Hudes je prva koja je javno progovorila upravo o Banci za međunarodna poravnjavanja.

To je središnja banka svih banaka! Većina ljudi nikad nije čula za ovu banku, a ona je iznimno važna organizacija. Hudes govori’ To je neizmjerno moćna međunarodna organizacija koja nadzire novac cijelog svijeta.

Ova banka je prala novac za naciste tijekom Drugog svjetskog rata, a ovih dana njezina je svrha voditi i usmjeravati centralno planirani globalni financijski sustav. Danas postoji 58 svjetskih središnjih banaka koje joj pripadaju i ona ima moć upravljati svim ekonomijama svijeta.

Svaka dva mjeseca na globalnom ekonomskom sastanku njih 18 odlučuje o sudbini svakog čovjeka, svake žene, muškarca i djeteta na ovom planetu. I nikad vam nitko to neće reći! Banka za međusobna poravnavanja je banka osnovana od strane globalne svjetske elite da djeluje u korist te elite a namijenjena je temeljnom uništavanju gospodarskog sustava.

Hudes govori : ‘Ljudi osvijestite se, živite u feudalizmu, u kojem su sve naše vlade i kompanije te vi sami robovi duga. Ovaj sustav reguliran je od strane središnjih banaka i banke za međusobna poravnavanja s ciljem uzimanja bogatstva svijeta koje se prenosi u ruke elite. Cilj je, kako kaže Hudes moderno robovlasničko društvo i potpuno uništenje čovjeka!
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(dnevno.hr)

Parlament će prikrivati, štititi i birati predsjednike, ali ćemo mu mi oduzeti pravo predlaganja zakona i njihovih izmjena, to ćemo pravo prepustiti odgovornom predsjedniku koji je lutka u našim rukama!

Ovi zastrašujući dokumenti, pod nazivom “Protokoli sionskih mudraca” pojavili su se u Rusiji prije više od 100 godina, točnije 1905. godine. Izazvali su veliku reakciju. Oni su danas aktualniji nego ikada jer sve ono što je u ovim dokumentima zapisano, danas se ostvarilo.

Sva manipulacija ljudima danas, zapisana pred minimalno sto godina danas je vidljiva i to je ono što ovim dokumentima daje iznimnu važnost u današnjim vremenima. Premda se u prošlosti u nekoliko navrata, pokušalo implicirati preko mainstreama kako su ovi dokumenti krivotvorina, svatko tko danas pročita novine i osvrne se oko sebe vidjet će da je u ovim dokumentima osvanula istina koju se pokušava zataškati.

Protokoli sionskih mudraca toliko su kontroverzni da je u doba komunizma, posjedovanje ovih dokumenta u Rusiji bilo kažnjivo čak i smrću. Justina Glinka, kćerka jednog ruskog generala, došla je u posjed ovih dokumenata za vrijeme svog boravka u Francuskoj. “Protokoli sionskih mudraca” je izvještaj s 24. sjednice koje su se 1897. godine održale u Baselu u vrijeme cionističkog kongresa. Na tim su sjednicama cionisti koji se nazivaju židovima, a to nisu, i masoni planirali uništenje Katoličke crkve i nacionalnih država, te stvaranje svjetske države pod cionističko-masonskom vlašću.

Bez obzira što su u njima židovi implicirani kao glavni nosioci ove zavjere, čini se da su ovi dokumenti djelo tajnog društva koje se zove iluminati ili Bratstvo Zmije. Zbog toga se ovaj dokument danas često naziva i – Iluminati Protokoli.

Židovski narod bio je i još uvijek jeste žrtva njihove manipulacije kao i svi ostali narodi svijeta.

Ideologije, liberalizam i socijalizam, trebale su biti sredstvo za podčinjavanje kršćanskih naroda i smanjenje utjecaja Crkve u društvu. Ako ove subverzivne metode ne bi uspjele, trebalo je organizirati sabotaže diljem Europe.

“Protokoli sionskih mudraca” pokazuju da cionisti i masoni namjerno i smišljeno remete i uništavaju nacionalne pokrete i države, s krajnjom težnjom da podjarme sve narode i zavladaju svijetom. Mi vam donosimo samo neke dijelove plana, koji su sada aktualni dok preporučujemo da pročitate cijeli dokument u pdf. formatu u nastavku jer širenje ovog dokumenta, širenje je svjesnosti, dok je svjesnost društva, jedini alat s kojime možemo srušiti ovaj monstruozni plan protiv Boga i čovjeka!

Obični ljudi u dokumentu nazivani su posprdno gojimi, a na više mjesta dokazuje se kako su gojimi slijepa masa kojom je izuzetno lako manipulirati u trenutku kada masi oduzmeš fudament, odnosno vjeru u Boga. Imajte u vidu da su ove riječi pisane prije sto godina i da su ih napisali cionisti koji žele zagospodariti planetom stvarajući Novi svjetski poredak!

Pogledajte pijane životinje, omamljene vinom, a pravo na njegovo neumjereno konzumiranje stekli su zajedno sa slobodom. Gojimski narodi omamljeni su alkoholnim napitcima, a njihova je mladež otupila od klasičnog nauka i preranog razvrata na što ih je potaknula naša agentura – domaći učitelji, lakeji, guvernante – u bogatim kućama pomoćnici i ostali, a naše žene – na mjestima gdje su se gojimi zabavljali. Potonjima ću pribrojiti i takozvane “animir-dame”, njihove dragovoljne privrženice u razvratu.

Još u davno doba mi smo bili prvi koji su narodu uzvikivali: “Sloboda, jednakost, bratstvo!” Riječi koje su potom često ponavljali kao nesvjesne papige, koje posvuda nasjedoše na taj mamac na temelju kojeg oni lišiše svijet blagostanja, stvarne slobode osobnosti koja je do tada bila zaštićena od pritiska svjetine.

Tobožnji pametni i inteligentni gojimi nisu mogli shvatiti koliko su te riječi u sebi proturječne i izgovarajući ih ne vide da u prirodi nema jednakosti, da ne može biti ni slobode, da je sama priroda utemeljila neravnopravnost umova, karaktera i sposobnosti, a podložnost njezinim zakonima nisu shvatili da je svjetina slijepac, da su vođe svjetine samo vikači iz te sredine izabrani, ali su u politici jednako slijepi kao i svjetina, jer ne shvaćaju da upućen čovjek, premda bio i glup, može upravljati, a neupućen, premda bio i genij, u politici ništa neće razumjeti.

“Sloboda. Jednakost. Bratstvo.” – pridobivalo je u naše redove, preko naših agenata cijele legije, koje su oduševljeno nosile naše barjake. Međutim, te su riječi bile crvi koji su izjedali blagostanje gojima, uništavajući posvuda mir, spokojstvo i solidarnost, rušeći sve temelje njihovih država. Vidjet ćete poslije da je to pridonijelo našoj pobjedi: to nam je omogućilo, između ostalog, prigrabiti najvažniji adut u svoje ruke – uništenje privilegija, drugim riječima uništenje same biti gojimske aristokracije, koja je bila jedina zaštita naroda i zemalja od nas.

Administratori, koje mi izaberemo iz naroda ovisno o njihovim ropskim sklonostima, neće biti osobe pripremljene za upravljanje, pa će veoma brzo i lako ostati samo igračke u igri koja je u rukama naših znanstvenika i genijalnih savjetnika, stručnjaka, koji su od djetinjstva odgajani za upravljanje poslovima cijeloga svijeta. Kao što vam je već poznato, ti naši stručnjaci su crpili podatke iz naših političkih planova, iz iskustva povijesti, a i iz provjera i promatranja svakoga pojedinačnoga povijesnoga stanja.

Gojimi se ne vode nepristranim povijesnim promatranjima nego rutinom teoretiziranja bez kritičkog suda prema dosadašnjim rezultatima. Prema tomu, od njih ne trebamo okretati glavu, neka se oni zasad vesele i žive od uspomena i u nadi za daljnje preživljavanje zabavljajući se.

Neka im bude i nadalje glavna uloga prihvatiti ono što smo im mi sugerirali prema zakonima znanosti. U tomu pravcu mi potičemo preko sustava priopćavanja njihovo slijepo vjerovanje u to. Intelektualci gojima ponosit će se svojim znanjem, ne provjeravajući ga logično, provodit će u djelo sva znanstvena postignuća i spoznaje koje su im naši agenti vještom kombinatorikom podastrijeli, a sve sa ciljem preodgajanja i obrazovanja u smjeru koji nama odgovara.

Ne mislite da su naše tvrdnje isprazne i neutemeljene: obratite pozornost na uspjeh darvinizma, marksizma, ničeizma, teorija koje smo sve tako zgodno podastrijeli.. Sve je odigralo veoma dobru ulogu u razaranju pravaca umova gojima, a za nas je taj učinak važan.

U rukama suvremenih država velika je moć koja pokreće misli naroda, a to je – tisak. Uloga tiska je, tobože, da iznosi prijeko potrebne zahtjeve, da prenosi žalbe naroda, da izrazi ili stvara nezadovoljstvo. U tisku se utjelovljuje pobjeda slobode govora. Ali, države se nisu znale koristiti tom moći, tako da je sva ta moć danas u našim rukama. Preko nje utječemo, skrivajući se i dalje u sjeni i zaklonu, a zahvaljujući toj moći smo u naše ruke prikupili sve zlato, iako smo ga katkad morali uzimati iz potoka krvi i suza.

Narodi su bijedom prikovani uz teški rad, gore nego kada su bili robovi i kmetovi. Od onoga su se ovako ili onako uspijevali osloboditi, s njime se obračunati, ali se od nevolje ne mogu obraniti. Uspjeli smo u ustav unijeti takvo uređenje i prava za svjetinu, koja su samo fiktivna.

Sva ta takozvana “prava naroda” mogu postojati samo kao ideja, a u stvarnosti su neostvariva. Proleter-težak, poguren kao luk nad svojim teškim radom, prignječen svojom sudbinom, ima od toga što su neki brbljavci objavili pravo pričanja, novinari pravo pisanja svakakvih gluposti u usporedbi s ozbiljnim stvarima, kad stvarni proletarijat od toga nema nikakve koristi, osim onih mrvica koje mu mi dobacujemo s našeg stola, kao nekakvu naknadu za njihove glasačke listiće u korist naših pouzdanika i naših agenata.

Republikanska prava za siromaha samo su gorka ironija, jer prijeka potrebamu ne dopušta da se služi njima, a uz to mu oduzima mogućnost stalne i sigurne zarade, stavljajući ga u stalnu ovisnost o štrajku poslodavaca.

Sam narod, doduše pod našim vodstvom, uništio je aristokraciju koja je u biti bila njegova prirodna zaštita i hraniteljica, sve radi osobne koristi pojedinaca, što je neodvojivo od općenarodnog blagostanja. Ali sada, uništenjem aristokracije, on je pao pod jaram lihvara obogaćenih probisvjeta i varalica, koji su se okomili na radnika kao nemilosrdna mora.

Mi ćemo se pojaviti kao tobožnji spasitelji radnika od toga jarma, kada im se kaže da stupe u naše redove, u vojsku – socijalista, anarhista, komunista, kojima mi uvijek dajemopotporu tobože radi bratstva, opće ljudske solidarnosti našega socijalnog masonstva. Aristokracija, koja se u pravilu koristi radničkim mukama nastojala je da radnici budu siti, zdravi i snažni.

Pa i sloboda bi mogla biti neškodljiva i opstati u svakodnevnomu državnom životu, bez posljedica za blagostanje naroda ako bi se ona temeljila na načelima vjere u Boga, na bratstvu čovječanstva, bez pomisli o jednakosti kojoj proturječe sami prirodni zakoni koji su stvorili potinjenost.

Kod takve vjere narod bi bio pod starateljstvom župa i išao bi ponizno i krotko pod ruku sa svojim duhovnim pastirom, pokoravajući se Božjem rasporedu na Zemlji. Eto, zbog čega moramo potkopati vjeru i iz razmišljanja gojima iščupati načelo Božanstva i duha i sve to zamijeniti s aritmetičkim računicama i materijalnim potrebama.

Masonska načela

U primjeni naših načela obratite pozornost na karakter naroda u čijem se okruženju nalazite i radite. Njihovu opću podjednaku primjenu se ne može provoditi i biti uspješan prije nego mi preodgojimo narod. Ali, kročeći oprezno u njihovoj primjeni uvidjet ćete da neće proći ni desetak godina da se i najtvrdokorniji karakteri ne promijene, a mi ćemo novi narod pribrojiti već pokorenima.

Riječi liberalne, u biti naše masonske parole: “Sloboda, jednakost, bratstvo” koje ćemo, kada zauzmemo carsko prijestolje zamijeniti riječima ideje: “pravo na slobodu, dug jednakosti i ideal bratstva” – opet ćemo mi to dati u javnost i uhvatiti jarca za rogove…De facto mi smo već izbrisali svaku drugu upravu osim naše, iako je de jure, još dosta takvih. Danas, ako neka država uloži kakav prosvjed protiv nas, to je samo radi forme i po našemu scenariju i rasporedu.

U stvarnosti za nas nema više prepreka. Naša Nadvlada se nalazi u krajnje legalnim uvjetima, koje obično nazivamo energičnom ili jakom riječju – diktatura. Ja mogu, čiste savjesti reći, da smo u sadašnjem trenutku mi zakonodavci, mi vodimo rasprave i sudimo, kažnjavamo i dajemo pomilovanja, mi kao zapovjednik svih naših jedinica sjedimo na predvodničkom konju.

Mi upravljamo snažnom voljom, jer su nam sada u rukama ostaci nekad moćne stranke, koju smo pokorili. U našim je rukama i neobuzdano častohleplje, vrela požuda i pohlepa, nemilosrdne osvete i pakosna mržnja.

Mi provodimo teror koji je sve zahvatio. U našoj su službi ljudi svih razmišljanja, doktrina, obnovitelji monarhije, demagozi, socijalisti, komunisti i utopisti svih vrsta. Sve smo ih upregli u posao: svatko od njih na svoj način nagriza posljednje ostatke vlasti gojima i nastoji srušiti dosadašnji poredak.

Ova aktivnost je izmučila sve države i one zapomažu za mirom i spremne su gotovo sve za njega žrtvovati; Ali mi im nećemo dati mira sve dok ne priznaju našu međunarodnu Nadvladu otvoreno i pokorno.

Na taj način ćemo slomiti značenje gojimske obitelji i njezinu odgojnu moć, nakon što ih naviknemo na svijest o samobitnosti, isključit ćemo odvajanje individualnih umova, kojima svjetina kojom mi upravljamo neće dati priliku da se istaknu, čak ni da se izjasne, jer je svjetina navikla slušati samo nas koji je plaćamo za pozornost i poslušnost. Na taj način ćemo izgraditi takvu slijepu moć koja se nikamo neće moći maknuti bez vodstva naših agenata koje smo mi postavili kao njihove vođe. U tome je bio temelj mine koju smo podmetnuli gojiskomu narodu ili točnije gojimskim narodima.

O predsjedniku

U skoroj budućnosti ćemo izgraditi odgovornost predsjednikovu. Tada se više nećemo ustručavati provoditi ono zbog čega će odgovarati te bezlične kreature. Glede nas, ako se prorijede redovi onih koji teže za vlašću doći će do pomutnje zbog toga što se neće lako naći pogodnog predsjednika, do pomutnje koja će konačno dezorganizirati zemlju…

Da bismo naš plan proveli i dosegnuli željeni rezultat namještat ćemo izbor onih kandidata u čijoj prošlosti ima neotkrivenih crnih mrlja, bilo koja “panama” – pa će oni biti zbog toga vjerni izvršitelji naših naredaba, sve iz straha da se ne otkrije ono bitno što je svojstveno svakomu čovjeku koji je došao na vlast, da težnja održi svoje privilegije, prioritet i ugled, sve što je vezano uz titulu predsjednika.

Parlament će prikrivati, štititi i birati predsjednike, ali ćemo mu mi oduzeti pravo predlaganja zakona i njihovih izmjena, to ćemo pravo prepustiti odgovornom predsjedniku koji je lutka u našim rukama. Tada će vlast predsjednikova postati meta svih mogućih napada, a mi ćemo mu davati zaštitu u pravu obraćanja narodu i traženju podrške njegovim odlukama, bez njegovih predstavnika – obraćanje onoj većini iz svjetine. (Ovo su samo mali djelovi njihova plana), a ostalo? Ma samo se osvrnite oko sebe!
 
(dnevno.hr)

Ponedjeljak, 15. rujna 2008. – ako se sagledaju posljedice koje je imao za cijeli svijet, možda bi se trebao obilježavati kao i onaj puno zloglasniji 11. rujna

Nakon tog neizvjesnog vikenda koji je protekao u pregovorima, američke monetarne vlasti odbile su spasiti investicijsku banku Lehman Brothers te su čelnici te banke rano ujutro objavili bankrot koji je i dan danas na samom vrhu ljestvice najvećih svjetskih bankrota

U tom trenutku Lehman Brothers je bila četvrta po veličini američka investicijska banka s imovinom od 639 milijardi dolara, deset puta većom od one koju je imao energetski div Enron kad je završio u bankrotu sedam godina ranije. Čak je i najveći američki proizvođač automobila General Motors, koji je bio prisiljen proglasiti bankrot nekoliko mjeseci nakon Lehman Brothersa baš zbog oluje koju je izazvala propast te banke, imao imovinu sedam puta manju od Lehmana.

Iznenađenje: Da ili ne?

Propast Lehman Brothersa i jest i nije bila iznenađenje. Stvari su se ozbiljno zakuhale još početkom tog rujna, no mnogi su očekivali da će američke vlasti pružiti spasonosni kredit nalik onom koji je u ožujku iste godine spriječio propast investicijske banke Bear Stearns koja se našla u sličnoj situaciji kao i Lehman. No njujorška banka američkih saveznih rezervi, kojoj je tada na čelu bio budući američki ministar financija Timothy Geithner, odbila je čelnike Lehmana i oni nisu imali drugog izlaza.

Uzroci koji su doveli do kraha i Lehman Brothersa i Bearn Stearnsa su poznati. Velike američke banke su u utrci za zaradom pokrenule ciklus koji je u konačnici doveo do toga da su se hipotekarni krediti godinama odobravali ljudima koji ih nisu mogli vraćati. Kako je broj tih ljudi rastao i kako su rasli iznosi financijskih instrumenata koji su bili vezani uz te kredite, rizik se s godinama povećavao, da bi njegovi pravi razmjeri postali poznati tek 2007. i 2008. godine.

Pahuljica koja je zakotrljala lavinu

No bankrot Lehman Brothersa, koji je u svojoj imovini imao značajan dio financijskih instrumenata vezanih uz te tzv. ‘drugorazredne hipotekarne kredite’, bio je ona pahuljica koja je zakotrljala financijsku lavinu. Zbog međusobne povezanosti sofisticiranim financijskim instrumentima i ulaganjima, uslijedio je niz bankrota drugih financijskih institucija. Kolaps financijskog sustava doveo je, pak, i do kraha gospodarstva razvijenih zemalja.

Posljedice propasti Lehmana možda su i najbolje vidljive u Hrvatskoj. Dok su se gotovo sva svjetska gospodarstva od prvotnog šoka barem donekle oporavila u roku od dvije do tri godine, nama je za to trebalo čak šest godina. A budući izgledi gospodarskog rasta nam i dalje ne ulijevaju optimizam.

Što rade regulatori

U svemu tome postavlja se pitanje jesmo li na slučaju Lehman Brothersa naučili ikakve lekcije? Odgovor je opet dvoznačan. Neke jesmo, neke nismo. Uz pohlepu bankara za financijsku krizu često su okrivljavani i regulatori koje se optuživalo da nisu dovoljno pažljivo pratili rast rizika prouzročenog olakim kreditiranjem. Kriza je tako dovela do novih zakona, pravila i strožih zahtjeva posebno što se tiče kapitala koji moraju imati banke kako bi pokrile svoju rizičnost.

Uvedeni stres testovi

Prema podacima Baselskog odbora za nadzor banaka (udruženje nacionalnih institucija koje nadziru poslovanje banaka) najvećim svjetskim bankama je 2011. godine nedostajalo čak 500 milijardi eura kapitala kako bi adekvatno pokrivale svoju rizičnost. Do kraja prošle godine taj se iznos smanjio na samo 6,5 milijardi eura što je u svjetskim razmjerima gotovo zanemariv iznos. Uz to, u međuvremenu su stvorena neka nova regulatorna tijela, a i praksa provođenja tzv. stres testova u bankama kojima se procjenjuju posljedice vanjskih šokova na poslovanje najvećih banaka, je postala uobičajena.

Jeftino kreditiranje

S druge strane, gospodarska kriza koja je uslijedila nakon financijskog šoka u rujnu 2008. natjerala je niz središnjih banaka iz razvijenih država da stvore najbolje moguće uvjete za jeftino kreditiranje kako bi se potaknuo gospodarski rast. Tako jeftino kreditiranje dovelo je u međuvremenu do zaduživanja preko svake mjere zbog čega su dugovanja na svjetskoj razini dosegnula rekordne razine. Prijetnja koja već nekoliko godina dolazi samo iz Grčke pokazuje koliko neizvjesnosti u gospodarstvo mogu donijeti problemi samo jedne države, a Lehman Brothers je više nego itko pokazao da smo već dugo u poziciji u kojoj je dovoljno da samo jedan veliki igrač na svjetskom financijskom tržištu zakašlje i da cijeli svijet dobije gripu.

Bivši američki ministar financija Lawrence Summers je početkom ljeta sažeo posljedice propasti Lehmana objasnivši da rast BDP-a nije sporiji jer središnje banke vode pogrešnu monetarnu politiku nego zato što je kriza otkrila, prouzročila ili pojačala mnoge ekonomske probleme.

Centralne banke izgubljene u vremenu i prostoru

Za početak, reputacija financijske industrije ozbiljno je narušena i to ne može popraviti nikakva monetarna politika. Do sredine dvijetisućitih političari i ekonomisti su brzi razvoj financija smatrali znakom zdravog gospodarstva. Financijska industrija je sada osramoćena, a to zasluženo nepovjerenje onemogućava je u tome da obavlja svoju osnovnu funkciju prikupljanja štednje i alociranja investicija uz minimizaciju rizika.

Uz to, i središnje banke koje su nekad u razvijenom svijetu imale status zaštitnika niske inflacije i niske nezaposlenosti te stabilizatora postojanog gospodarskog rasta danas više izgledaju kao izgubljene institucije koje nemaju nikakvog utjecaja na gospodarstvo.

Posljedice u realnoj ekonomiji najviše su vidljive kroz manjak investicija u infrastrukturi na što se vlade danas teško odlučuju zbog straha od starenja stanovništva i nedovoljnog kreiranja novih radnih mjesta. I u SAD-u i Europi nezaposlenost mladih je postala vrlo ozbiljan problem, a sve to utječe na cjelokupno društvo.

Razlike između siromašnih i najbogatijih se i dalje povećavaju, a dugovanja i neizvjestan gospodarski rast nastavljaju otežavati poziciju većine stanovništva. Pojedine države su se zbog manjka novca odlučile i na rezanje troškova u zdravstvenoj i socijalnoj skrbi kao i u obrazovanju.

Da nije Lehman, bio bi netko drugi

Nije lako prihvatiti činjenicu da je za sve ove posljedice kriva propast tek jedne banke ma kako ona velika bila. No, da se nije ‘desio’ Lehman Brothers, vjerojatno bi do rušenja domina doveo neki drugi bankrot jer su uvjeti za to svakako postojali. Povijest dosadašnjih svjetskih kriza, što god im bio uzročnik i povod, nam pokazuje da se svjetsko gospodarstvo dosad uvijek oporavljalo na ovaj ili onaj način. No, povijest nam pokazuje i to da se krize ponavljaju. Na nama, izgleda, ostaje samo da se što bolje pripremimo na njih.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(tportal.hr/uredio:nsp)

Kada vidite prosvjede protiv Vladimira Putina, imajte na umu da je to vjerojatno u režiji Rothschilda i Sorosa koji pokušavaju ponovno kontrolirati Rusiju

Ruska obavještajna služba je uprla prstom na George Sorosa za korištenje unakrsno kolaterizirane švedske i danske valute s ciljem napada na rusko tržište dionica.

Sorosev uporabu ovih unakrsno-kolaterizirane i pojačanih derivata koriste luksemburške banke kršeći uvjete iz Basela II EU bankarskog sporazuma.

Ono što bi trebalo dati pauzu zapadnim šefovima država je to da je Putin napravio oslobađanje Rusije od onih koji su željeli ukupnu ekonomsku i socijalnu propast i u zatvoru pretukli sve one koji su pokušali pobunu.

Da li oni utječu na Putina? Činjenica je da je Putin lojalan Rusiji i njenom narodu, a da nikada neće dopustiti nikome da proda i da pusti svoju zemlju u kandže novog svjetskog poretka.

Putin je za ovo naredio, još prije nekoliko godina, i prije izbijanja nemira i rata u Ukrajini – da se izda međunarodni nalog za uhićenje George Sorosa, koji je uhvaćen na mjestu zločina dok se spremao poslati financijsku pomoć onima koji se zovu oporba u Rusiji, koja je punila ulice desetinama tisuća ljudi sa lažima i dezinformacijama o krađi tijekom izbora.

Objavljene su sljedeće izjave od strane Ruske Federacije i njenog premijera Vladimira Putina, koji je zatražio tjeralice protiv međunarodnih financijera terorizma, mađarskog financijskog tajkuna Georgea Sorosa.

Ruske tajne službe su otkrile da je Soros koristio derivate devize s drugim Dancima da počnu napad protiv ruskih obveznica i valute na tržištu.

Treba napomenuti da je Soros koristio ove derivate uz pomoć luksemburških banaka, koje su zabranjene nakon ugovora koji je napravljen s EU, a naziva se Basel II.

Zajedno, MMF (Međunarodni monetarni fond) i Europska unija su izdali Interpolu “Crveno upozorenje” koje je ne samo protiv hitnog uhićenja Sorosa, već i protiv morskih pasa za financije, Busha, Clintona, kriminalne organizacije, Mark Richa i njegove tvrtke, koja se nalazi u Švicarskoj, Commodities Broker-Richfield, zbog čega se ruski Premijer Putin nedavno sastao sa šefom Federalnih rezervi naglasivši da Ruska Federacija neće prihvatiti takvu djelatnost koju ljudi poput Sorosa i Richa čine kroz kaznena djela na tržištu dionica i financija, što je dovelo do destabilizacije društva diljem svijeta.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(politicalvelcraft.orgsecretsofthefed.com,vestinet.rs,youtube/uredio:nsp)

Ovaj vikend se održao istovremeno u 428 gradova iz 38 zemalja na šest kontinenata prosvjedni marš protiv američkog biotehnološkog diva Monsanta

Na službenim stranicama skupine Occupy Monsanto je ranije najavljeno kako su aktivisti diljem svijeta u subotu 23. svibnja po treći put sudjelovali u globalnom maršu protiv Monsanta, a cilj prosvjeda je podizanje svijesti o opasnosti od genetski modificirane hrane američkih kompanija.

U više od 400 gradova na šest kontinenata naše planete sa više od tri milijuna aktivista su zahtijevali označavanje GMO genetski modificirane hrane i smanjenje korištenja kancerogenih kemikalija u poljoprivrednoj industriji, prenosi internetska stranica skupine koja je pokrenula inicijativu.

Oko 2.500 ljudi demonstriralo je protiv “Monsanta” u švicarskim gradovima Baselu i Morgesu, gdje se nalazi sjedište te tvrtke za Europu, Afriku i Bliski Istok.

U Parizu se okupilo oko 3.000 demostranata u organizaciji skupina za zaštitu okoliša poput “Greenpeace” i anti-kapitalistièke grupe Stop TAFTA.

Njihov bijes je bio prije svega usmjeren ka vodećem herbicidu na tržištu “RaundUp”, čiji je glavni sastojak Svjetska zdravstvena organizacija nedavno proglasila “vjerojatno kancerogenim za ljude”.

Na jednom od plakata u francuskom gradu Renu je zato pisalo: “Želite počiniti masovno ubojstvo? Posegnite za ‘RaundUp’”

U Burkini Faso, gdje je “Monsanto” 2003. godine uveo genetski modificirani pamuk, okupilo se oko 500 ljudi, koji su zahtijevali 10-godišnji moratorij na sadnju “Monsantovog” sjemana, kako bi se provelo neovisno istraživanje o efektima te tehnologije.

Karta: prosvjedi protiv Monsantoa održani su diljem svijeta

Ispred zgrade Europskog parlamenta u Strasbourgu se okupilo oko 1.000 prosvjednika protiv “Monsanta”, koji su održali minutu šutnje “u znak sjećanja na dosadašnje i buduće žrtve trovanja pesticidima”, kako su priopćili organizatori.

Slične scene su se mogle vidjeti i u Los Angelesu, gdje se okupilo oko 500 ljudi, među kojima je bilo i obitelji s djecom.

“Ja nisam naučni eksperiment”, pisalo je na plakatu koji je držala jedna beba u kolicima.

Na Havajima su prosvjednici sadili kokosovo drveće, žaleći se na utjecaj tvrtke poput “Monsanta” na lokalnu zajednicu time što koriste kemijske pesticide i tražeći da poljoprivredni giganti prestanu koristiti Havaje za eksperimentiranje s pesticidima i genetski modificiranom hranom.

U Rio de Janeiru u Brazilu je 250 prosvjednika protiv “Monsanta” optužilo tu tvrtku za bioterorizam, dok je oko 1.000 ljudi u prijestolnici eile Santiagu zahtijevalo povlačenje američkog giganta iz svoje zemlje i okonèanje proizvodnje genetski modificirane grane.

Tvrtka “Monsanto” se nije odazvala na pozive agencija AFP komentirati prosvjede diljem svijeta.

Nedavno je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) objavila je kako glifosat, aktivni sastojak herbicida Roundup kojeg Monsanto koristi diljem svijeta, “svrstan u tvari koje su vjerojatno kancerogene za ljude”, prenosi Reuters. Nakon ove objave je međunarodna zajednica izrazila zabrinutost zbog njegove široke i gotovo nekontrolirane primjene.

Na službenoj stranici inicijative je i spisak zemalja i gradova koji danas sudjeluju u prosvjednim marševima. Prema službenim podacima koje je objavio Occupy Monsanto, do ovog trenutka hrvatski aktivisti nisu pristupili ovoj inicijativi, dok su se u regiji prosvjedni marševi protiv Monsanta održali u Ljubljani (Slovenija), Sarajevu i Banja Luci (Bosna i Hercegovina), te u Novom Sadu i Beogradu (Srbija).

Aktivisti optužuju Monsanto za prodaju toksičnih kemikalija koje su loše za zdravlje, podzemne vode i za okoliš općenito. U isto vrijeme ističe se kako je korporacija monopolizirala tržište sjemena čime se uništavaju mali poljoprivrednici.

Izostanak prosvjeda u Hrvatskoj se jednim dijelom može opravdati činjenicom da su građani ove godine bili neupućeni, za razliku od prošle godine kada je najavljeno održavanje prosvjednog marša koji se održao 24. svibnja 2014. na Trgu Francuske Republike u Zagrebu.

Na žalost, ove je godine posve neočekivano umjesto marša protiv Monsanta se građane obavijestilo kako se u subotu s početkom u 12 sati ispred Veleposlanstva Republike Makedonije u Zagrebu održao prosvjed potpore makedonskim aktivistima koji traže ostavku vlade Nikole Gruevskog.

No, Zagreb je ovaj put zakazao, a Hrvatska je time dala jasnu poruku: Hoćemo Monsanto i hoćemo GMO!

 

 
 
(b92.rs,altermainstreaminfo.com.hr,youtube/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=21165"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Piše: Valentin Katasonov

• Neki povjesničari smatraju da je bankar Hjalmar Schacht imao značajniju ulogu u upravljanju Njemačkom tijekom Drugog svjetskog rata nego Hitler. Samo, on nije bio javna ličnost

• Njemačka za pet godina poslije Prvog svjetskog rata dobila isto onoliko stranih kredita koliko je Amerika dobila za 40 godina koje su prethodile Prvom svjetskom ratu. Rezultat toga je bio: poražena Njemačka je već 1929. godine izbila na drugo mjesto u svijetu po industrijskoj proizvodnji, prestigavši ​​Englesku

• Predsjednik Reichsbanke Schacht je u jesen 1930. godine putovao preko oceana da bi sa svojim američkim kolegama razmotrio detalje plana dovođenja Hitlera na vlast. Nakon što su Hitlerova kandidatura i njegovo promoviranje bili definitivno odobreni na tajnom sastanku bankara u SAD – Schacht se vratio u Njemačku.

• Tijekom cijele 1932. godine on je radio s njemačkim bankarima i industrijalcima, tražeći od njih potpunu podršku Hitleru. I takva podrška je data. Sredinom studenog 1932. Godine – 17 najvećih bankara i industrijalaca poslalo je predsjedniku Hindenburgu pismo u kojem su tražili da imenuje Hitlera za reichkancelara

• Ruzveltovom ekonomski plan je počeo šlajfati. To je postalo jasno već 1937. godine. Jedini spas za američki kapitalizam mogao je biti svjetski rat. Gospodari novca su zato 1939. godine, koristeći sve raspoložive poluge, počeli vršiti pritisak na Hitlera da hitno započne veliki rat na Istoku

Drugi svjetski rat nije započeo “pomahnitali furer”, koji se navodno igrom slučaja našao za kormilom vlasti u Njemačkoj.

Drugi svjetski rat je projekt svjetske financijske oligarhije, anglo-američkih gospodara novca. Upravo su oni, preko takvih ustanova kao što su Federalne rezerve SAD i Banka Engleske, odmah po završetku Drugog svjetskog rata pristupili pripremama za sljedeći oružani sukob svjetskih razmjera. Meta je bio SSSR.

Važni momenti unutar tih priprema bili su Dozov plan i Jungov plan, osnivanje banke za međunarodne obračune, proglas Njemačke da prestaje s plaćanjem reparacija u skladu s Pariškim mirovnim sporazumom i prešutna suglasnost bivših saveznika (SSSR) Rusije s tom odlukom, snažan priljev stranih investicija i kredita u gospodarstvo Trećeg rajha i militarizacija njemačke privrede suprotno odredbama Pariškog mirovnog sporazuma.

Ključne figure u zakulisnoj operaciji anglo-američkih gospoddara novca bile su dinastije Rockefeller i Morgan, Montagu Norman (direktor Banke Engleske), Hjalmar Schacht (direktor Rrichsbanke i ministar gospodarstva Trećeg rajha).

Strateška zamisao Rockefellera i Morgana bila je da ekonomski potčiniti Europu sebi, a da pomoću Njemačke nafilane stranim investicijama i kreditima zadaju težak udarac sovjetskoj Rusiji i vrate je pod okrilje svjetskog kapitalističkog sustava kao koloniju.

Montagu Norman (1871-1950.) Imao je važnu ulogu posrednika između američkog financijskog kapitala i političkih i poslovnih krugova Njemačke.

Hjalmar Schachtu je bila dodijeljena uloga organizatora vojne gospodarstva fašističke Njemačke. Značajke prikrivanja zakulisne operacije gospodara novca vršili su političari tipa Franklin Roosevelt, Neville Chamberlaina i Winstona Churchilla.

U Njemačkoj je pored Hjalmar Schachta glavni izvršitelj tih planova bio Hitler. Zanimljivo je da neki povjesničari smatraju da je H. Schacht imao značajniju ulogu u upravljanju Njemačkom tijekom Drugog svjetskog rata nego Hitler. Samo, on nije bio javna ličnost.

Dozov plan, koji je usvojen na prijedlog anglo-američkih bankara, predviđao je smanjenje reparacijskog bremena Njemačke (što je vrlo teško palo Francuskoj koja je dobivala više od pola svih reparacija) i davanje Njemačkoj financijske pomoći u vidu kredita od strane SAD i Engleske navodno radi oporavka gospodarstva i kasnijeg isplaćivanja reparacija u potpunosti.

U razdoblju od 1924 do 1929. Godine, Njemačka je prema Dozovom planu dobila od SAD 2,5 milijarde dolara, a od Engleske – 1,5 milijardu. Po današnjem tečaju to je otprilike jednako bilionu dolara.

Hjalmar Schacht je, kao jedan od koautora i realizatora Dozovog plana, sumirajući rezultate realizaciju tog plana 1929. godine, sa zadovoljstvom isticao da je “Njemačka za pet godina dobila isto onoliko stranih kredita koliko Amerika dobila za 40 godina koje su prethodile Prvom svjetskom ratu”.

Rezultat toga je bio da je poražena Njemačka već 1929. godine izbila na drugo mjesto na svijetu po industrijskoj proizvodnji, prestigavši ​​Englesku.

Tijekom 1930-tih godina proces “pumpanja” njemačkog gospodarstva investicijama i kreditima se nastavio. S tim ciljem je – u skladu s Jungovim planom – 1930. godine osnovana Banka za međunarodna poravnanja (Bank for International Settlements, u daljnjem tekstu – BIS) u Švicarskoj (Basel). Zvanični cilj banke BIS je bio isplata reparacija od strane njemačke zemljama-pobjednicama. Međutim, kretanje novca kroz BIS je faktički išlo u suprotnom pravcu – iz SAD i Engleske u Njemačku.

Veći dio strateški važnih njemačkih kompanija je početkom 1930-tih godina pripadao američkom kapitalu ili je bio pod njegovom djelomičnom kontrolom. Jedan dio kapitala je pripadao engleskim investitorima. Tako je njemačka naftno-prerađivačka industrija i proizvodnja sintetičkog benzina iz ugljena pripadala američkoj korporaciji “Standard Oil” (Rockefelleri).

Adolf Hitler i Hjalmar Schacht

Jezgra njemačke kemijske industrije bila je tvrtka “FarbenindustrieAG” koja je prešla pod kontrolu “Morgan Group”. Četrdeset posto telefonske mreže Njemačke i 30 posto dionica tvrtke za proizvodnju aviona “Focke Wulf” pripadalo je američkoj kompaniji “ITT”.

Jezgra njemačke radio i elektrotehničke industrije bili su koncerni “AEG”, “Siemens”, “Osram”, a oni su prešli pod kontrolu američke tvrtke “General Electric”.

I “ITT”, i “General Electric” pripadali su financijskoj imperiji Morganovih. I na kraju, 100 posto dionica koncerna “Volkswagen” nalazilo se pod kontrolom američke automobilske korporacije “Ford”.

U trenutku Hitlerovog dolaska na vlast pod potpunom kontrolom američkog financijskog kapitala našle su se sve strateški važne grane njemačkog gospodarstva – prerada nafte i proizvodnja sintetičkog goriva, kemijska, automobilska, avio, elektrotehnička i radio-industrija, značajan dio strojne industrije (ukupno 278 tvrtki i koncerna).

Osim toga, pod kontrolu američkog kapitala dospjele su vodeće njemačke banke – “Deutsche Bank”, “Dresdner Bank”, “Donat Bank” i niz drugih.

Hitler je 30. siječnja 1933. godine postao reichkancelar. Prije toga njegovu kandidaturu pažljivo su proučili američki bankari.

Predsjednik Reichsbanke H. Schacht je u jesen 1930. godine putovao preko oceana kako bi sa svojim američkim kolegama razmotrio detalje plana dovođenja Hitlera na vlast. Nakon što su Hitlerova kandidatura i njegovo promoviranje bili definitivno odobreni na na tajnom sastanku bankara u SAD, H. Schacht se vratio u Njemačku.

Tijekom cijele 1932. godine on je radio s njemačkim bankarima i industrijalcima, tražeći od njih potpunu podršku Hitleru. I takva podrška je data. Sredinom studenog 1932. godine 17 najvećih bankara i industrijalaca poslalo je predsjedniku Hindenburgu pismo u kojem su tražili da imenuje Hitlera za reichskancelara.

Posljednji radni sastanak njemačkih finansijsera prije izbora održan je 4. siječnja 1933. godine u vili poznatog njemačkog bankara Schroedera blizu Kölna.

Nakon dolaska na vlast nacional-socijalista, financijsko-kreditni i trgovačko-ekonomski odnosi njemačke s anglosaksonskim svijetom dostižu kvalitativno novu razinu. Hitler odmah daje čuvenu izjavu da ne namjerava plaćati reparacije. To je, normalno, dovelo u pitanje sposobnost Francuske i Engleske da Americi vraćaju kredite dobivene tijekom Prvog svjetskog rata, ali je preko oceana Hitlerova izjava primljena bez bilo kakvih primjedbi.

U svibnju 1933. godine H. Schacht ide u još jednu posjetu SAD. Tamo se sastaje s predsjednikom SAD F. Rooseveltom i najvećim bankarima i potpisuje sporazum o uzimanju kredita od Amerike u vrijednosti milijardu dolara. U lipnju iste godine H. Schacht putuje u London i pregovara sa M. Normanom.

Sve se odvija kao u bajci: Englezi pristaju da Trećem Reichu daju kredite u vrijednosti dvije milijarde dolara i istovremeno se ne bune protiv prestanka servisiranja i vraćanja engleskih kredita koje je Njemačka ranije uzela. Pojedini povjesničari smatraju da je ništa manje važan razlog takve popustljivosti američkih i engleskih bankara bilo to što je SSSR 1932. godine završio prvu petoletku, koja je neočekivano za Zapad dovela do naglog jačanja ekonomskih pozicija sovjetske države. Bilo je izgrađeno i pušteno u rad nekoliko tisuća poduzeća, prije svega u teškoj industriji.

Ovisnost SSSR od uvoza strojeva i opreme u roku od nekoliko godina naglo se smanjila. Mogućnosti za ekonomsko gušenje Sovjetskog Saveza praktično su nestale. Naglasak je stavljen na rat, počela je bjesomučna militarizacija Njemačke.

Lakoći dobivanja američkih kredita pridonijelo je i to što je praktički istovremeno s dolaskom Hitlera na vlast u Njemačkoj u SAD došao na vlast predsjednik Franklin Roosevelt. Njega su podržali isti američki bankari koji su u jesen 1931. godine podržali Hitlera. Novopečeni predsjednik nije mogao ne odobriti velikodušnu kreditnu gestu u korist novog režima u Berlinu. Usput, mnogi su isticali veliku sličnost između “novog ekonomskog tečaja” Roosevelta u SAD i ekonomske politike Trećeg reicha u Njemačkoj. Nema ničeg čudnog u tome. Konzultanti i autori ekonomske politike u obje države bili su isti ljudi, u prvom redu iz američkih financijskih krugova.

Ipak, Rooseveltov “novi ekonomski tečaj” prilično se brzo počeo suočavati s problemima. Amerika se 1937. godine ponovno našla u vrtlogu krize, pa su američki industrijski kapaciteti 1939. godine bili uposleni tek 33 posto (u jeku krize 1929-1933. – 19 posto). Ocjenjujući situaciju u SAD 1939. godine, jedan od najbližih Rooseveltovih savjetnika R. Tagvel pisao je:

“Vlada 1939. godine nije mogla postići nikakav uspjeh. Sve je bilo nejasno do Hitlerovog upada u Poljsku. Maglu je mogao rasčistiti samo moćni vjetar rata. Sve druge mjere koje su Rooseveltu bile na raspolaganju ne bi dale nikakav rezultat”.

U takvim uvjetima jedini spas za američki kapitalizam mogao je biti samo svjetski rat. Gospodari novca su 1939. godine, koristeći sve raspoložive poluge, počeli vršiti pritisak na Hitlera da hitno započne veliki rat na Istoku.

Važan instrument politike gospodara novca tijekom Drugog svjetskog rata bila je Banka za međunarodna poravnanja (BIS). Ona je služila kao isturena karaula američkog kapitala u Europi i karika koja povezuje anglosaksonski i njemački kapital, svojevrsni offshore centar kozmopolitskog kapitala koji mu je pružao zaštitu od političkih vjetrova, ratova, sankcija i sl. Iako je BIS osnovan kao dioničko društvo, njegov imunitet od državnog miješanja, pa čak i oporezivanja kako u vrijeme mira, tako i rata bio je zajamčen međunarodnim sporazumom potpisanim 1930. godine u Haagu.

Glavni inicijatori osnivanja BIS bili su bankari iz njujorške banke saveznih rezervi iz najbližeg okruženja Morganovih, direktor Banke Engleske Montagu Norman, njemački financijeri Hjalmar Schacht, Walter Funk (kasnije zamijenio H. Schachta na mjestu predsjednika Reichsbanke) i Emil Poole.

Osnivači BIS, koji su potpisali statut banke, bile su središnje banke Engleske, Francuske, Italije, Njemačke, Belgije, kao i više privatnih banaka. Njujorška banka saveznih rezervi, koja je aktivno sudjelovala u osnivanju BIS, iz političkih razloga nije bila među osnivačima. U ime SAD Statut BIS potpisale su privatne banke “First National Bank of New York”, “JP Morgan and Company” i “First National Bank of Chicago” – svi su oni pripadali imperiji Morgan. Japan je također bio zastupljen u BIS u liku privatnih banaka. U razdoblju 1931-1932. godine Banci za međunarodna poravnanja priključilo se 19 središnjih bannaka zemalja Europe.

Prvi predsjednik BIS bio je bankar iz klana Rockefellera – Gates W. McGarrah. On je 1933. godone napustio tu funkciju. Zamijenio ga je Amerikanac Leon Fraser, čovjek Morganovih. Tijekom Drugog svjetskog rata predsjednik banke je bio isto Amerikanac – Tomas Harrington McKittrik.

O tome kako je BIS radio u interesu Trećeg rajha mnogo je pisano. U ratnim godinama BIS je osiguravao plaćanje između Njemačke i drugih zemalja, uključujući one s kojima je Njemačka bila u ratu. Poslije Pearl Harbora tijekom svih ratnih godina BIS se i dalje spominjao u svim službenim registrima kao Korespondentska banka Njujorške banke saveznih rezervi. U ratnim godinama BIS je bio pod kontrolom nacista, ali je predsjednik banke bio Amerikanac Tomas Harrington McKittrik.

Dok su na frontovima ginuli vojnici, u Baselu su se održavali sastanci rukovodstva BIS na kojima su sudjelovali bankari iz Njemačke, Japana, Italije, Belgije, Engleske i SAD. Tamo je, u švicarskom “bankarskom offshore centru”, vladalo potpuno razumijevanje, tamo su intenzivno surađivali predstavnici zaraćenih strana.

U ratnim okolnostima BIS je bio mjesto gdje se slijevalo zlato koje je Njemačka opljačkala u različitim zemljama Europe. U ožujku 1938. godine, nakon ulaska hitlerovaca u Beč, veći dio zlata koje su opljačkali u Austriji preselio se u sefove banke BIS. Istu sudbinu doživjele su zlatne rezerve Češke nacionalne banke – 48 milijuna dolara. To se dogodilo još prije početka Drugog svjetskog rata. Nakon njegovog početka, u Banku za međunarodna poravnanja počelo se slivati zlato iz koncentracijskih logora i od pljačkanja civilnog stanovništva u okupiranim zemljama (nakit, zlatne krunice, tabakere, pribor za jelo i sl.).

Radi se o takozvanom nacističkom zlatu, koje je obično pretapalo u zlatne poluge i slalo u BIS, druge švicarske banke ili izvan granica Europe. Poslije Pearl Harbora, to jest nakon ulaska SAD u rat, u Banci za međunarodna poravnanja je, prema navodima američkog znanstvenika C. Hajama, pohranjeno nacističko zlato u vrijednosti 378 milijuna dolara.

Priča o pljački češkog zlata pomoću BIS-a zaslužuje da bude detaljnije ispričana. Detalji te operacije rasvijetljeni su nakon što je Banka Engleske skinula oznaku tajnosti s dijela svojih arhiva 2012. godine.

U ožujku 1939. godine Hitlerove snage zauzele su Prag. Nacisti su, prijeteći oružjem, tražili da im se preda nacionalno blago zemlje – zlatne rezerve koje su se procjenjivale na 48 milijuna dolara. Preplašeni članovi uprave banke rekli su da je zlato već predano Banci za međunarodna poravnanja. Kako se kasnije ispostavilo, zlato iz Basela je zatim prebačeno u trezor Banke Engleske.

Po naredbi iz Berlina zlato je prebačeno na račun Reichsbanke u BIS, ali je fizički ostalo u Banci Engleske. Zatim je Banka Engleske počela vršiti različite operacije sa zlatom po nalozima koji su dolazili iz Berlina (iz Reichsbanke) u BIS, a zatim preusmjeravani u London.

To je bio kriminalni dogovor tri strane: Reichsbanke hitlerovske Njemačke, Banke za međunarodna poravnanja i Banke Engleske. Između ostalog, u Engleskoj je 1939. godine izbio pravi skandal, pošto je Banka Engleske vršila operacije sa češkim zlatom po nalozima koji su dolazili iz Berlina i Basela, a ne od češke vlade.

Konkretno, u lipnju 1939. godine, tri mjeseca prije objave rata između Velike Britanije i Njemačke, Banka Engleske je pomogla Nijemcima da prodaju zlato u vrijednosti 440 tisuća funta i preusmjere dio njemačkih zlatnih rezervi u New York (Nijemci su bili uvjereni da u slučaju njihove agresije na Poljsku Sjedinjene Države neće objaviti rat).

Nedozvoljene operacije sa češkim zlatom Banka Engleske vršila je uz prešutnu suglasnost vlade Velike Britanije, koja je bila upoznata s tim. Premijer Neville Chamberlain, ministar financija John Simon i drugi visoki dužnosnici vrdali su i izvlačili se, pribjegavajući otvorenoj laži (navodno, zlato je vraćeno njegovom vlasniku ili uopće nije ni dano Reichsbanci).

Tek su nedavno otvorene tajne arhive Banke Engleske potvrdile da su prvi funkcioneri države lagali, štiteći sebe, Banku Engleske i Banku za međunarodna poravnanja. Bilo je lako da se koordinira zajedničko kriminalno djelovanje zato što je direktor Banke Engleske Montagu Norman, koji uopće nije skrivao svoje simpatije prema fašistima, tijekom cijelog rata bio predsjednik upravnog odbora BIS,.

Na međunarodnoj konferenciji 1944. godine u Breton Woodsu (SAD), gdje su se razmatrali planovi o budućem svjetskom financijskom poretku, neočekivano je isplivalo pitanje neprihvatljive uloge BIS u svjetskom ratu i rada te banke za fašističku Njemačku.

Zanemarujući mnoge detalje, reći ću da je na konferenciji uz velike teškoće usvojena rezolucija o zatvaranju BIS (više delegata i promatrača pokušavalo je da osujeti usvajanje takve rezolucije). Međutim, gospodari novca su odluku međunarodne konferencije izignorirali. A na svu kompromitirajuću dokumentaciju koja se odnosila na rad BIS u ratno vrijeme stavljena je oznaka tajno. To također pomaže da se danas krivotvori povijest Drugog svjetskog rata.

I na kraju par riječi o bankaru i finansijeru Hjalmar Schachtu (1877-1970.)

On je bio ključna figura koja je upravljala ekonomskom strojem Trećeg rajha, izvanredni i opunomoćeni predstavnik anglo-američkog kapitala u Njemačkoj.

Schachtu je 1945. godine suđeno u Međunarodnom vojnom tribunalu u Nürnbergu, ali je 1. listopada 1946. godine oslobođen optužbi. Schacht je izašao suh iz vode isto kao i Hitler, koji se iz neobjašnjivih razloga nije našao 1945. godine na popisu glavnih ratnih zločinaca. Štoviše, Schacht se, kao da se ništa nije dogodilo, vratio u bankarsku sferu Njemačke, osnovao i stao na čelo bankarske kuće “Schacht GmbH” u Düsseldorfu.

Reklo bi se, detalj koji ne zaslužuje pozornost, ali ta činjenica nam još jednom pomaže da shvatimo da su Drugi svjetski rat pripremali i djelomično sumirali njegove rezultate anglo-američki gospodari novca i njihovi ovlašteni predstavnici u Njemačkoj. Isti ti gospodari novca žele prekrojiti povijest Drugog svjetskog rata, ali i njegove rezultate.
 
(webtribune.rs/uredio:nsp)

Interesantno je da ljudi uopće nisu čuli za banku BIS – Banka za međunarodna poravnanja, a to je čudno pošto je to najvažnija banka na svijetu, važnija čak i od MMF-a i Svjetske banke. Ona se već desetljećima nalazi u centru globalne mreže novca, moći i tajnog globalnog utjecaja

Za jednu ozbiljnu i tajnu organizaciju, banka BIS-a se pokazala prilično okretnom. Ona je preživjela prvu globalnu depresiju, kraj isplata odštete i zlatni standard (koji su bili njena svrha postojanja), uspon nacizma, Drugi svjetski rat, sporazum Bretton Woods, Hladni rat, financijske krize iz osamdesetih i devedesetih godina, zatim rađanje MMF-a i Svjetske banke, i na kraju pad komunizma.

Stoljećima kruže priče, neke temeljene na labavim činjenicama, druge na spekulacijama, o skupini ljudi koji “kontroliraju svijet”. Neke od ovih priča su djelomično točne, neke su potpuno izmišljene, a neke potpuno točne, kao što su priče vezane za Banku Međunarodnih sporazuma, na koju nitko ne obraća pozornost.

Ovo je priča o njima.

Slijedi izvadak iz knjige “Baselov toranj: sjenovita povijest tajne banke koja upravlja svijetom” koju je napisao Adam LeBor:

Najekskluzivniji klub na svijetu ima 18 članova. Oni se okupljaju svakog drugog mjeseca nedjeljom u sedam sati navečer u sali za konferencije E u kružnom tornju čiji zatamnjeni prozori gledaju na centralnu željezničku stanicu u Baselu (grad na sjeveru Švicarske). Njihove rasprave traju oko jedan sat, ponekad sat i pol. Neki od njih povedu svog kolegu, ali oni rijetko govore za vrijeme ovih povjerljivih sastanaka.

Kada se sasatanak završi, svi koji su došli s članovima odlaze, a ostali se povlače u salu za večeranje na 18. katu gdje uživaju u odličnoj hrani i još boljem vinu. Večera traje do 11 sati navečer, ponekad i do ponoći. Isti protokol se koristi već više od 8 desetljeća. Sve ono što se kaže za stolom za večeranje tamo i ostaje.

Svi ovi članovi, većinom muškarci, vrlo su moćni ljudi i svi su središnji bankari. Oni dolaze u Basel na sastanak Ekonomskog konzultativnog odbora (ECC) Banke Međunarodnih sporazuma (BIS), koja predstavlja banku koja upravlja svim središnjim bankama.

Među trenutnim članovima su Ben Bernanke, predsjedavajući Federalnih rezervi SAD, sir Mervyn King, guverner Banke Engleske, Mario Draghi iz Europske središnje banke, Zhou Xiaochuan iz Banke Kine i guverneri središnjih banaka Njemačke, Francuske, Italije, Švedske, Kanade, Indije, Brazila i Španjolske.

Početkom 2013. godine, kada je ova knjiga puštena u tisak, King je predvodio ECC. Okupljanje ove utjecajne skupine su otvoreno samo za malu odabranu skupinu središnjih bankara iz naprednih ekonomija. ECC preporuča buduće članstvo i organizaciju tri komiteta BIS-a koji upravljaju globalnim financijskim sustavom, platnim sustavima i međunarodnim tržištem. Ovaj odbor također priprema prijedloge za sastanke o globalnoj ekonomiji.

Ti sastanci počinju u 9:30 ujutro svakog ponedjeljka ujutro u sobi B i traju oko tri sata. Na tim sastancima King predsjedava skupinom guvernera središnjih banka 30 država koje su procijenjene kao najvažnije za svjetsku ekonomiju. Sastancima koji se održavaju ponedjeljkom prisustvuju, pored predstavnika koji se okupljaju u nedjelju, Indonezija, Poljska, Južna Afrika i Turska. Guverneri 15 manjih država kao što su Mađarska, Izrael i Novi Zeland mogu prisustvovati, ali samo kao promatrači.

Na kraju sastanka guverneri svih 60 članova BIS-a prisustvuje švedskom stolu u sali za večeranje na 18. katu. Sala za večeranje, koju je dizajnirala švicarska arhitektonska tvrtka Herzog & de Meuron, ima bijele zidove, crni strop i spektakularan pogled na Švicarsku, Francusku i Njemačku. U 2 popodne, središnji bankari i njihovi pomoćnici se vraćaju u sobu B kako bi održali sastanak guvernera i diskutirali o drugim važnim temama zaključno sa 5 popodne.

King ima dosta drugačiji pristup nego njegov prethodnik, Jean-Claude Trichet, bivši predsjednik Europske središnje banke. Trichet se strogo pridržavao protokola po kojem su središnji bankari imali pravo govoriti po redu važnosti, što znači da su prvi govorili guverneri Federalnih Rezervi, zatim Banke Engleske, pa Bundesbanke itd. King koristi tematski i jednak pristup, omogućavajući rasprave koje uključuju odjednom sve nazočne članove.

Ova skupina guvernera ima ključnu ulogu u načinu reagiranja svijeta na svjetsku financijsku krizu. Rasprave o tome moraju biti povjerljive, ali sastanci stručnjaka omogućuju svima podijeliti svoja iskustva.

Uprava BIS-a teško radi na tome da osigura prijateljsku i klupsku atmosferu i uspijeva u tome. Banka organizira čitavu flotu limuzina koje kupe guvernere s aerodroma u Zürichu i doveze ih do Basela. Za guvernere nacionalnih banaka, koji nadgledaju različite vrste nacionalnih ekonomija, organiziraju se odvojeni doručak, ručak i večera, tako da nitko ne bude zapostavljen.

Paul Walker, bivši predsjedavajući Federalnih rezervi koji je nazočio sastancima, rekao je da se mnogi središnji bankari bolje osjećaju ovdje nego u svojoj vladi. Bivši guverner Nacionalne banke Mađarske, Peter Akos Bod, rekao da su glavne teme rasprave bile kvalitetu vina i glupost ministara financija, te da se niste mogli da priključiti razgovoru ako niste bili upoznati s vinom.

Svi guverneri koji prisustvuju dvodnevnom okupljanju vode računa o povjerljivosti, diskreciji i sigurnosti na najvišoj razini. Sastanci se održavaju na nekoliko katova koji su u uporabi samo kada su guverneri prisutni.

Švicarske vlasti nemaju nikakvu nadležnost nad prostorijama BIS-a. Zapravo, švicarskim vlastima je potrebna dozvola uprave BIS-a da bi ušli u zgradu banke.

BIS ima pravo komunicirati u šiframa i prima i šalje prepiske u torbama koje ne smiju biti otvarane niti proveravane. Banka BIS je izuzeta od plaćanja švicarskih poreza. Njeni zaposlenici ne moraju plaćati porez na prihode koji su obično prilično velikodušni u usporedbi s privatnim sektorom. Godišnja plaća generalnog menadžera je 2011. godine iznosila 763.930 švicarskih franaka, Dok su šefovi odjela dobivali 587.640 franaka godišnje, ne računajući napojnice. Također, zaposleni u banci uživaju posebne privilegije.

Viši menadžeri imaju status diplomata kada vrše svoju dužnost u Švicarskoj, što znači da njihove torbe ne smiju se pregledaju (osim u slučaju da postoji dokaz o očiglenoj kriminalnoj radnji). Svi dužnosnici banke imaju imunitet na švicarski zakon za vrijeme svoje dužnosti u Švicarskoj. Međutim, plaće i privilegije nisu jedino što odgovara osoblju ove banke. Zaposlenici banke zapošljava ljude iz 50 različitih država, tako da je atmosfera prilično multinacionalna i kozmopolitska. Svi oni su vođeni osjećajem da čine nešto za svjetsko dobro.

Uprava banke je se pokušala pripremiti za bilo koju situaciju, tako da se švicarska policija ne mora miješati. Stožer BIS-a posjeduje medicinsko osoblje i vlastito sklonište u slučaju terorističkog napada ili oružanog sukoba. Imovina BIS-a ne može biti oduzeta putem švicarskog zakona.

BIS strogo čuva diskreciju bankara. Agenda i transkripti sastanaka ne smiju se objavljuju ni u kakvom obliku. Ponekad je dozvoljena konferencija za novinare nakon nekih sastanaka.

Zašto bi nas onda to trebalo zanimati? Bankari se sastaju otkad je novac izmišljen. Središnji bankari sebe promatraju kao visoke svećenike financija, kao tehnokrati koje nadgledaju monetarne rituale i financijske liturgije.

Ipak, guverneri koji se sastaju u Baselu svakog drugog mjeseca predstavljaju sluge javnosti. Njihove plaće, avionske karte, hotelske račune i mirovine plaćaju se iz džepa javnosti. Nacionalne rezerve u središnjim bankama predstavljaju javni novac. Rasprave središnjih bankara na sastancima, informacije koje se razmjenjuju i odluke koje se donose su usko povezane s politikom.

Oni upravljaju novceom nacionalnih ekonomija. Oni postavljaju kamatne stope i odlučuju kolika će biti vrijednost naše ušteđevine i ulaganja. Oni odlučuju hoće li se štedjeti ili ne. Njihove odluke oblikuju naše živote.

Oni su recimo šezdesetih godina prošlog stoljeća manipulirali tržištem zlata kako bi održali omjer od 1,25 dolara po gramu sukladno provizijama sporazuma Bretton Woods koji je izmijenio međunarodni financijski sustav nakon Drugog svjetskog rata.

Središnji bankari su danas moćniji od političara. Banka BIS je od prvog dana posvećena širenju interesa središnjih banaka i reformaciji međunarodnih financija.

Osnivač ove tehnokratske grupe je Per Jacobsen, švedski ekonomist koji je bio ekonomski savjetnik BIS-a od 1931. do 1956. godine. Jacobsen je bio među prvim podržavaocima europskog federalizma. On se protivio inflaciji, pretjeranom trošenju vlasti i državnim intervencijama u gospodarstvu. Jacobsen je napustio BIS 1956. godine kako bi počeo voditi MMF. Njegovo nasljeđe i danas oblikuje svijet.

Pobornici BIS-a negiraju tvrdnje da je organizacija tajna. Arhive banke su otvorene i mogu se pogledati na stranicama banke. Međutim, u pitanju su uglavnom izvodi i analize informacija koje su već dostupne u javnosti. Detalji ključnih aktivnosti banke su i dalje tajna.

* * *
Interesantno je da mnogi ljudi uopće nisu čuli za Banku za međunarodna poravnanja BIS, a to je čudno pošto je to najvažnija banka na svijetu, važnija čak i od MMF-a i Svjetske banke. Ona se već desetljećima nalazi u centru globalne mreže novca, moći i tajnog globalnog utjecaja.

Banka BIS je osnovana 1930. godine. Ona je prividno osnovana kao dio plana za upravljanje njemačkim isplatama odštete nakon Prvog svjetskog rata. Glavni osnivači banke su Montagu Norman, bivši guverner Banke Engleske i Hjalmar Schacht, predsjednik Reichsbanke. Uloge za osnivanje su priložile središnje banke Velike Britanije, Francuske, Njemačke, Italije, Belgije i Japana. Federalnim rezervama je također bilo ponuđeno da prilože ulog, ali su SAD bile pomalo sumnjičave.

Prava svrha BIS-a je zapravo “promicanje suradnje središnjih banaka i pružaje dodatnih ustanova za međunarodne financijske operacije”. Cilj je bio da središnji bankari dobiju svoju banku, moćnu i nezavisnu od političara. U svakom slučaju, banka BIS je oduvijek financirala sama sebe, s obzirom da su njezini klijenti istovremeno i njeni osnivači i dioničari.

Za vrijeme tridesetih godina prošlog stoljeća, banka BIS je bila glavno mjesto za okupljanje središnjih bankara. Upravo ova grupa je pomogla Njemačkoj ponovno stane na noge. Za vrijeme rata, BIS je postala dio Reichsbank, prihvaćala je pokradeno nacističko zlato i vršila inozemne razmjene za nacističku Njemačku.

Nakon 1945. godine, pet direktora banke BIS, uključujući Hjalmar Schacht, optuženi su za ratne zločine. Njemačka je izgubila rat, ali je ostvarila ekonomski mir, najviše zahvaljujući banci BIS.

* * *

Tijekom prvih 47 godina postojanja, od 1930. do 1977. godine, sjedište banke BIS je bilo u nekadašnjem hotelu nedaleko od centalne željezničke stanice u Baselu. Ulaz u banku je krila prodavaonica čokolade. Menadžeri banke su smatrali da će oni koji trebaju naći uspjeti pronaći banku.

Banka se premjestila u svoj trenutni stožer u ulici Centralbahnplatz 2, 1977. godine. Taj stožer je blizu prethodnog i također gleda na centralnu stanicu u Baselu. Današnja misija banke BIS je da “služi središnjim bankama na putu ka monetarnoj i financijskoj stabilnosti, da njeguje međunarodnu suradnju u ovim područjima i da djeluje kao banka središnjih banaka”.

Banka BIS je jedinstvena institucija: međunarodna organizacija i ekstremno profitabilna banka zaštićena međunarodnim sporazumima. Glavni zadaci središnje banke su rukovođenje kreditima i količinom valute u prometu, što osigurava stabilan biznis i stope razmjene na pravom nivou. To je ključno za globaliziranu ekonomiju.

Banka BIS također pomaže pri nadgledanju komercijalnih banaka iako nad njima nema pravnu moć. Odbor za nadgledanje bankarstva u Baselu regulira kapital i likvidnost poslovnih banaka.

Bundesbank i Europska središnja banka, dvije najmoćnije članice BIS-a, pokrenule su maniju za mjerama štednje, koje su već dovele jednu europsku državu – Grčku, na rub preživljavanja. Moguće je da će ih biti još.

Banka BIS se nalazi na vrhu međunarodnog financijskog sustava koji se raspada, ali njezini dužnosnici tvrde da ona nema moć da djeluje kao regulator financija. Ipak, banka BIS-a neće izbjeći svoju odgovornost za krizu eurozone.

BIS se od četrdesetih godina prošlog stoljeća pa sve do uspostavljanja Europske središnje bake 1998. godine nalazila u srcu europskih integracija, omogućavajući tehnici stručnost i financijske mehanizme za harmonizaciju valute. Ona je pedesetih godina prošlog stoljeća upravljala Unijom europskih isplata, koja je platni sustav dovela na međunarodni nivo. Ona je upravljala Europskim monetarnim institutom, pretečom Europske središnje banke.

Za jednu ozbiljnu i tajnu organizaciju, banka BIS-a se pokazala prilično okretnom. Ona je preživjela prvu globalnu depresiju, kraj isplata odštete i zlatni standard (koji su bili njena svrha postojanja), uspon nacizma, Drugi svjetski rat, sporazum Bretton Woods, Hladni rat, financijske krize iz osamdesetih i devedesetih godina, zatim rađanje MMF-a i Svjetske banke, i na kraju pad komunizma.

Ova banka je postala centralni stup globalnog financijskog sustava. Pored sastanaka o globalnoj ekonomiji, BIS je mjesto održavanja još četiri najvažnija međunarodna komiteta vezana za globalno bankarstvo: Komiteta o nadgledanju bankarstva u Baselu, Komiteta za globalni financijski sustav, Odbora za isplate i sporazume i Irving Fisher komiteta koji se bavi statistikom središnjeg bankarstva.

Banka je također mjesto koje okuplja tri neovisne organizacije: dvije skupine koje se bave osiguranjem i Odbor za financijsku stabilnost (FSB). FSB, koji upravlja nacionalnim financijskim vlastima i regulatornim politikama, navodi se kao četvrti stup globalnog financijskog sustava, pored BIS-a, MMF-a i poslovnih banaka.

Banka BIS-a je sada 30. u svijetu po zalihama zlatnih rezervi, pošto posjeduje 119 tona zlata, više od Katara, Brazila i Kanade.

Članstvo BIS je više privilegija nego pravo. Odbor direktora bira središnje banke na temelju “suštinskog doprinosa međunarodnoj monetarnoj suradnji i aktivnostima banke”. Kina, Indija, Rusija i Saudijska Arabija su se pridružile 1996. godine. Banka je otvorila svoje urede u Mexico Cityju i Hong Kongu, ali je još uvijek vrlo eurocentrična.

Estonija, Latvija, Litva, Makedonija, Slovenija i Slovačka (čije ukupno stanovništvo iznosi 16,2 milijuna) su primljene, a Pakistan (169 milijuna stanovnika) nije. Kazahstan također nije primljen pošto je u sferi utjecaja središnje Azije. Samo Alžir i Južna Afrika su članice porijeklom s afričkog kontinenta.

Ipak, i pored svoje važne uloge, banka BIS uspijeva ostati u sjeni. Novinari ne mogu ni prići stožeru, a dužnosnici rijetko govore o rezultatima sastanaka. Isped stožera banke BIS je sasvim mirno, nema nikakvih demonstranata.

Kako svjetska ekonomija tone u sve dublju krizu, financijske institucije se kritiziraju kao nikada ranije. Legije novinara, blogera i istražitelja prate svaki potez banaka. Međutim, banka BIS nekako uspijeva izbjeći medijsku pozornost.

Da li vam je sada jasno kako je nastala kreditna kriza u Europi vezana za švicarski franak. Slučajno sigurno niije nastala!

Tyler Darden (zerohedge.com)
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.com,youtube.com/uredio i preveo:nsp)

Ne ide se za tim da se ispriča jedna prohodna priča, nego da se do sada pronađu prikriveni, nepoznati i naoko nevažni detalji i poveznice i da se, koliko je moguće, povežu s vidljivom povijesti i po potrebi isprave dosadašnje konstatacije.

Polako dolazimo do težišta ovog dijela, koje je do sada u svim preispitivanjima bilo gotovo nezapaženo ili, bolje rečeno, u ovim kombinacijama nije bilo prepoznato. Ne radi se o konvencionalnom pisanju povijesti, jer bi završili tamo gdje više-manje svi završavaju, kod braće Grimm i njihovih bajki. Ne ide se za tim da se ispriča jedna prohodna priča, nego da se do sada pronađu prikriveni, nepoznanti i naoko nevažni detalji i poveznice i da se, koliko je moguće, povežu s vidljivom povijesti i po potrebi isprave dosadašnje konstatacije.

Konkretno se radi o podzemnoj politici, da je tako definiramo. Na jednoj strani o britansko-imperijalnoj podzemnoj politici, a na drugoj strani o okultnoj podzemnoj politici koja ima svoje polazište u Engleskoj, kao i u inim podzemnim strujanjima unutar i između ove dvije struje. Te struje su međusobno isprepletene i upredene i ne zna se tko s kim manipulira, ili je sve samo naizmjenično promjenjiva igra. Ono na što se može ukazati je malo, ali ipak dovoljno puno.

Najprije, kako su stajale zemlje u momentu atentata u Sarajevu? Srbija, Austro-Ugarska, Njemačka, Rusija, Francuska, Velika Britanija, Osmansko carstvo? Ako se pođe od toga da je Gavrilo Pricip putem lančanih urota na atentat usmjeren izvana, onda treba tražiti ne samo onaj krug koji ga je usmjerio nego i onaj iskonski izvor koji takve krugove stvara i inicira i koji je usmjeren na daleko dublje i opširnije ciljeve. Taj iskonski izvor najizglednije je potražiti u Londonu.

Politički šah

Pripreme za novu kartu Europe, kakvu imamo nakon Prvog Svjetskog rata 1918., odigravale su se davno prije atentata u Sarajevu. Neposredno vrijeme prije atentata nije potpuno informativno i pokriva realnost pravih operacija koje su se odigravale daleko prije i učinile rat nezibježnim. Ovdje je najbolje dati primjer jedne zbilja kraljevske igre, šaha, pa se strateška politička igra kakva je igrana prije rata može puno bolje razumijeti.

Kad dva igrača igraju šah i recimo bijeli igra vrlo dobro, a crni samo dobro, onda će bijeli pobijediti tamo negdje u 45. potezu ne igrajući upadljivo agresivno, a od samog početka će crnom priuštiti osjećaj da igra bolje ili barem ravnopravno, jer ga ipak mora najprije navući i onda držati na daski, da bi do pobjede došlo i da pobjeda bude što uvjerljivija. Bijeli pobjeđuje u 45. potezu ne zato što njegova zadnja tri poteza realno vode do mata crnoga, nego zato što je prvih pet poteza na početku igre povukao strateški tako moćno, da protivnik nije ni primijetio da su ti potezi neminovno vodili do pobjede.

Crni do kraja igre nije mogao nadoknaditi lošu poziciju u koju od početka upao, a nije je kao lošu poziciju od samog početka ni prepozano. Bijeli nije znao kako će zadati mat, nije znao ni kako će doći do takve pozicije da matira crnog, ali je znao da će kroz stratešku nadmoć svojih postavljenih figura nastati više prilika da ga matira. Koja će se prilika za šah-mat na kraju pružiti ovisi većim djelom od crnog koji se u sve bezizglednijoj situaciji koprca i odigra zadnje jedino moguće poteze, i izgubi. Jer bijeli nakon strateški genijalnog otvaranja treba samo igrati dalje tehnički čisto i s malo pritiska.

Naime, jasna pobjednička pozicija na početku vodi do pobjedničke pozicije na kraju, ako se ne rade pogreške i ako protivnik nije genijalan. Ako je bijeli zločest može još crnom dokazati kako su njegova zadnja tri poteza bila loša, kako je sam kriv za sve i odgovoran za poraz i još mu mora platiti sve bijele figure koje mu je pojeo. Crni zna da to nije baš tako, ali ne može dokučiti zašto, kada i gdje je krenulo naopako.

Pogotovu mu nedostaje uvid da je protivnik pametniji i lukaviji i da tu ima još nekih snaga koje su njemu skrivene i koje ni ne spadaju u pravila igre. Baš takvi su bili i odnosi u igri Prvi Svjetski rat. Okultni krugovi u Engleskoj relevantne su strateške pozicije po Europi pokrili daleko prije nego što se rodila generacija koja će ići u taj rat. A u ložama oklutnih bratstava u Engleskoj vrtile su se različite nove karte Europe prije nego što su imperijalni monarsi Europe uopće i pomišljali na rat. U konkretnom slučaju je okultna Engleska moćno povukla prve poteze, a carska Njemačka iskoprcala zadnje, i bila je kriva, ponižena i morala je sve platiti.

U svakom slučaju isplati se pozabaviti se s nekoliko vremenskih perioda prije Prvog svjetskog rata. Što se tiče konkretnih informacija o britanskoj konspirativnoj politici 19. stoljeća i pretežno masonskih tajnih organizacija s kojima je ta politika (bila) isprepletena, one su gotovo nepoznate. Ali isprepletenost i umreženost različitih struja ipak se donekle može raspoznati. Britanci koji se baš hvale svojim otvorenim i liberalnim društvom, sakrili su upravo odlučujuće informacije o svojoj povijesti. Dobro, barem se ne hvale da su iskreni. Tek se u devedesetim godinama 20. stoljeća u okružju američkog LaRouche pokreta počela istraživati prljava britanska politika i objavljivati rezultati istraživanja. A na tom području ima još puno posla.

Bilješke:

Takvu šah-igru možemo bez problema usporediti s današnjom. Početni, za financijske oligarhe pobjednički, a za čovječanstvo pogubni, potezi današnje krize povučeni su najkasnije već u osamdesetim godinama prošlog stoljeća. Nesposobnim političarima, koji su k tome postavljeni od onih financijskih kabalista koji su povukli prve poteze krize, ostaje samo da povuku zadnja tri neizbježna poteza i potpišu ropstvo čovječanstva. I tu se ništa ne može poduzeti legalno osim jedne prave protuzakonite revolucije. Naime, postoje zakoni o ljudskim pravima koji ljudima zabranjuju da se brane, da uđu u okultne lože i da sav taj sotonski ološ najure van na svjetlo sunca.

Lyndon LaRouche, 8. rujna 1922. Rocheseter, New Hampshire, USA, američki političar i oštar kritičar suvremenog gospodarskog sustava. Kao Bushev protivnik on je 1988. u jednom prividno sudskom postupku, zapravo u političkom procesu, osuđen na višegodišnji zatvor. Oko njegova LaRouche pokreta okuplja se još nekoliko sličnih udruga kao Schiller-Institut i Solidarität. Njegov sin izdaje magazin Execitive Intellegence Review – EIR. Pokret redovito održava kongrese o politički nekorektnim zbivanjima, a zločinačka britanska politika već je nekoliko puta bila tema tih skupova.

Okultne pozadine

Informacije druge vrste pruža nam utemeljitelj antropozofije, austrijski filozof Rudolf Steiner, koji je bio jedan od najvećih ezoterika i istražitelj okultnog. Steiner prije svega zatvara povijesnu prazninu o okultnim makinacijama koje su potekle iz Engleske. To je nevjerojatan, ali najinteresantniji dio okultne povijesti u kontekstu Prvog svjetskog rata. Budući da Rudolf Steiner gotovo i nije poznat u javnosti, treba najprije dati jedan mali uvod o njemu da se vidi o kome je tu riječ. Kako se već u jednom od njegovih predavanja u prvom poglavlju vidjelo, Steiner ponajprije ukazuje na masonsko-okultne radnje u pozadini, koje su dovele do Prvog Svjetskog rata. Steiner naziva masone isključivo okultna bratstva, kao i sva slična okultna društva koja prikriveno djeluju magijski-okultno.

Ali Steinera se zbilja mora poznavati vrlo dobro da bi se sve informacije pročistile i vidjele u pravom kontekstu, jer postoji nevjerojatna količina unakrsnih poveznica njegovih izjava. Pogotovo su problematične čisto okultne izjave, koje se mogu razumjeti pod uvjetom vrlo dobrog poznavanja antropozofskog svjetonazora i ezoterijske sfere. Nakon više od 30 godina bavljenja ezoterijskim djelom Rudolfa Steinera, to jest njegovin okultnim istraživanjem, i to na originalnom, njemačkom jeziku, autor ovog teksta može sigurno baratati sa Steinerovim učenjem i razlikovati sve finese pa i spojiti odgovarajuće poveznice u kontekstu njegovog djela.

Rudolf Steiner je inače poznatiji po Waldorfskoj pedagogiji, biologijsko-dinamičnoj poljoprivredi, umjetničkom stvaranju i inim popularnim djelovanjima, ali se samo manji broj antropozofa bavi njegovim vrlo kompliciranim čisto ezoterijsko-okultnim djelom koje je manje popularno. Rudolf Steiner je i sam neko vrijeme bio sudionik jednog okultnog kruga koji je proizašao iz anglosaksonskih okultnih gnijezda.

On je u početku svog javnog djelovanja najprije držao predavanja ezoterijsko-okultnog sadržaja unutar Teozofskog društva; popularna Waldorfska pedagogija i slične teme u antropozofiji su izrasle tek poslije Prvog svjetskog rata. A kako ni Steiner u svojim predavanjima nije bio nepogrješiv, to je subjektivna prosudba, neophodno je da se i njegovo djelo kritički razmotri. Ipak, on je sve u svemu načelno vjerodostojan izvor.

U Steinerovom životu je u jednom trenutku došlo vrijeme da se je morao odvojiti od anglosaksonskih okultnih krugova jer njihove intencije nije mogao slijediti čiste savjesti. Ali on nije povukao oštru crtu rastanka, tako bar misli autor ovog teksta. U njegovim iskazima često se može naići na grube proturječnosti koje se nikako ne mogu posložiti, čak i kad se uzme u obzir da je okultizam sam po sebi pun proturječnosti. On je odbio nekoliko upitnih nauka tih krugova, ali nekoliko upitnih nauka i tvrdnja ipak nije htio ili nije mogo odbaciti, jer očito je u njih duboko uronio.

To je bar autorov dojam. Interesantno je i to da se je Steiner od jednog filozofa koji živi društveni i noćni život Berlina transformirao u ezoteričnog kršćanina, čije se učenje ipak razlikuje od onog crkvenog. On u svojim predavanjima i spisma naglašava spasiteljski čin Krista na Golgoti kao vrhunac i smisao razvoja čovječanstva uopće, što i dan danas dovodi do kontroverznih diskusija na antropozofskoj sceni. Je li pravi Steiner onaj mladi filozof ili onaj stari ezoterični kršćanin? U Steinerovom životu svakako ima dosta kontroverznosti.

24 predavanja u Švicarskoj

Rudolf Steiner je napisao 30 knjiga i održao nevjerojatnih skoro 6000 različitih predavanja. Ali do danas su najdvojbenija i oštro kritizirana, pogotovo od engleskih i američkih antropozofa, baš ona 24 predavanja o okultnoj pozadini Prvog svjetskog rata, održana u Dornachu od 4. prosinca 1916. do 30. siječnja 1917. Naime, u njima Steiner bez rukavica, direktno okrivljuje anglosaksonsku masoneriju i srodna okultna bratstva da su incirali Prvi svjetski rat, i to u korist angloameričkog establišmenta, a na štetu Srednje Europe. Ukazao je na njihove okultne tehnike kao i na posljedice i rezultate. Iako je to tada izgovoreno u jednom zatvorenom, ne javnom okviru, bilo je to prvi put da se masonerija okrivljuje da je sustavno, dugorčnim planiranjima i spletkama izazvala rat. Prvi glasovi da iza atentata stoje masoni došli su iz katoličkog okružja oko Isusovca patera Antona Puntigama koji je i sam bio prisutan na suđenju atentatorima.

Ali tu nije bilo govora o dalekosežnim palnovima, nego samo o zbivanjima koja se neposredno odnose na atentat u Sarajevu. Međutim, u Švicarskoj u prosincu 1916. i siječnju 1917. masonerija i okultni krugovi optuženi su kao inicijatori Prvog svjetskog rata, i to od jednog istraživača okultizma, koji je k tome, kao i svi okultisti, ustrojen ekstremo antijezuitski i sigurno nije prijateljski sklon katolištvu.

Steiner se gotovo i nije osvrtao direktno na atentat, nego više na način okultnog djelovanja koje je imalo za cilj neibježno pokretanje rata kao poželjnog i dugo planiranog događaja, da bi se postigli sasvim konkretni ciljevi okultnih bratstva. Ta 24 Steinerova predavanja u Dornachu tek su prije kratkog vremena nanovo temeljito proučena i dodatno dokumentirana. Treba napomenuti da je Steiner u ratno doba i kasnije održao otprilike 100-150 predavanja koja se direktno i indirektno tiču oklutnog djelovanja oko Prvog svjestkog rata i sva su ta predavanja relavatna za suvremenu povijest.

Kasno objavljivanje predavanja

Pri čitanju predavanja osjeća se da ih iznosi čovjek koji se na neki način osjeća prevaren od nekada svoga anglosaksonskog okultnog okružja pa sada govori što zna. Njegova duboka pogođenost se povlači kroz cijeli ciklus predavanja. Rudolf Steiner je neko vrijeme ipak na neki način pripadao tom krugu, ali su mu kao Nijemcu neke stvari očito bile zatajane. Taj ciklus predavanja držao je samo članovima Antropozofskog društva u Prvom Goetheanumu u Dornachu kod Basela u Švicarskoj. Nekoliko je puta izrijekom zatražio da se njegova predavanje ne stenografiraju, što je ipak učinjeno. Kad stenografiranje nije mogao spriječiti, onda je zabranio da se ti spisi ikada objave.

Steinerova udovica Marie Steiner tek se je kratko prije svoje smrti 1948., nakon mnogih upita i pritisaka, ipak odlučala objaviti ta predavanja. Do objavljivanja predavanja došlo je tek šezdesetih godina, kad su svi stenografski zapisci bili prikupljeni, složeni i redigirani. Kad je poslije objavljen i engleski prijevod, došlo je do pobune anglosaksonskih antroposofa koji su Steineru jednostvano porekli objektivnost i cijelo djelo proglasili njemačko-nacionalističkim, što je posve pretjerano, čak besmisleno i uopće irelevanto za cijeli kontekst predavanja.

Nakon puno natezanja ipak je odlučeno da se sva 24 predavanja još detaljnije provjere s obzirom na izvore koje je Steiner mogao imati na raspolaganju. Jedan tim povjesničara radio je skoro dest godina na proučavanju i prikupljanju izvora za to djelo. A nađeno je i obrađeno nevjrojatno puno izvora i ta su predavanja napokon potvrđena kao vjerodostojna. Fusnote se uglavnom odnose na to izdanje. Svakako, čisto okultne izjave moraju se ostaviti onakve kakve jesu, iako i tu ima dosta mogućnosti za provjeru izvan konteksta tih 24 predavanja.

Osim toga autor ovog teksta uzeo je u obzir i Steinerove konstatacije iz drugih ciklusa predavanja s okulltnom pozadinom i, dakako, brojne dodatne okultne izvore, što tek zajedno čini kompletnu sliku. Ovako kako su sada stvari posložene bilo bi dobro da se čovjek čvrsto sveže prije nego što počne čitati. Odrasli se ljudi bave svačim, a čitatelj, dakako, nije obvezan sve povjerovati, ali neke su stvari jednostavno…

Detalji

Antropozofsko društvo , 1913. od Rudolfa Steinera kao Antropozofsko društvo osnovano i 1923./1924. kao Opće antropozofsko društvo konstitutirano. Antropozofija znači ljudska mudrost i predstavlja jedan eklektistički spiritualni svjetonazor, počevši od njemačkog idealizma preko hindusitičkih, budističkih, kršćanskih, manihejskih, i gnostičkih sadržaja, drevnih misterija i ezoterijskih učenja i školovanja.

Antropozofija sama sebe razumije kao Duhovna znanost – Geisteswissenschaft i tako je naziva i Steiner. Za vrijeme Steinerovih poslednjih godina antropozofija se javno predstavlja kao neka vrsta elitističkog društvenog pokreta na bazi kršćanstva i gnosticizma s nedovršenom ezoterično-misterijskom školom. Unutar Antropzofije postoje različite pa i oprečne tendencije, ali to do sada nije dovelo do rascjepa nego samo do laganog opadanja članstva.

Goetheanum je središnja zgrada Općeg antropozofskog društva u Dornachu kod Basela u Švicarskoj, nazvana po Johannu Wolfgangu von Goetheu. Prvi Goetehanum je sagrađen 1913. i izgorio od Stare 1922. na Novu godinu 1923. Naknadno su neki upučeni antropozofi digli tužbu protiv određenih krugova iz Thule-društva – Thule Gesellschaft, jednog masonolikog društva iz čijeg je nukleusa izrasla Hitlerove Nazi-partija. Antropzofija je navodno ugrožavala uspon nacionalsocijalista, kako misle neki antopozofi. Sadašnji Drugi Goetheanum je ubrzo nakon spaljivanja prvog oblikovao i izgradio Steiner.
 
(dnevno.hr/uredio i preveo:nsp)

‘Ljudi osvijestite se, živite u feudalizmu, u kojem su sve naše vlade i kompanije te vi sami robovi duga. Ovaj sustav reguliran je od strane središnjih banaka i banke za međusobna poravnavanja s ciljem uzimanja bogagtstva svijeta koje se prenosi u ruke elite. Cilj je moderno robovlasničko društvo i uništenje čovjeka.’

Karen Hudes je diplomirala pravo na sveučilištu Yale. Radila je u pravnom odjelu Svjetske banke više od dvadeset godina. Zapravo, u trenutku kada je javnosti dala vrlo važne informacije radila je na položaju višem od savjetnika.

Bila je na jedinstvenoj poziciji gdje je vidjela točno kako globalna elita vlada svijetom, a informacije koje je do sada dala svijetu i više su nego zapanjujuće. Prema Hudes elita koristi vrlo čvrstu jezgru financijskih institucija i mega korporacija koje dominiraju u svijetu.

Cilj je potpuna kontrola. Žele da smo robovi duga, oni žele da su sve vlade zarobljene dugovima, a da su političari u potpunosti ovisni o ogromnim financijskim doprinosima koje se slijevaju raznim kompanijama. Hudes govori kako je elita unutar medijskog sustava blokirala sve informacije koje bi mogle otkriti kako je ovaj sustav namjerno napravljen da bi porobio sve sve vlade i ljude ovoga svijeta. Oni to rade u tišini.

Zapamtite, to nije teorija zavjere i ovo ne govori neki teoretičar zavjera, ovo govori vrlo obrazovana sveučilišni obrazovana na Yale-u odvjetnica koja je radila unutar Svjetske banke više od dva desetljeća.

Naravno, nakon što je izašla u javnost s ovim informacijama dobila je otkaz, no istinu o Novom svjetskom poretku unutar sustava nastavila je širiti putem svoje internetske stranice. Danas otkriva kako korumpirana elita ima u cilju pokupiti svo bogatstvo svijeta i porobiti ljude. Otkriva i informaciju kako sve to rade s našim dobrovoljnim pristankom.

Ona govori kako globalnim financijskim sustavom dominiraju male skupine korumpiranih ljudi gladnih moći, okupljenih oko američke Federalne rezerve. Navodi da je mreža preuzela kontrolu nad medijima da prikrije svoje zločine.

U razgovoru za News American spomenula je istraživanje koje je objavljeno u časopisu Plus One, a koje ukazuje na mrežu globalne kontrole. Istraživanje je napravljeno u Švicarskoj a istraživale su se povezanosti i odnosi između 37 milijuna tvrtki i investitora širom svijeta.

Na kraju došli su do šokantnog broja 147 vrlo čvrsto povezanih mega korporacija koje vladaju svijetom i  trenutno kontroliraju više od 50 % svjetskog bogatstva. Hudes navodi kako ove korporacije konstantno mediji prikazuju kao dobronamjerne, a oni su krivci za svo zlo ovoga svijeta. No, ona govori kako nisu samo korporacije uključene u ovu krađu, ovdje dominiraju i sve nevladine organizacije.

Banka svih banaka!

MMF, sve središnje banke i Svjetska banka dobili su zadatak kontrolirati sav protok novca i svijetu te ga postepeno činiti nedostupnim. Hudes spominje i vrhovnu banku koja je skrivena i obavijena vezom tajne. Riječ je o Banci za međusobna poravnjavanja.

To je središnja banka svih banaka! Većina ljudi nikad nije čula za ovu banku, a ona je iznimno važna organizacija. Hudes govori ‘To je neizmjerno moćna međunarodna organizacija koja nadzire novac cijelog svijeta. Banka za međusobna poravnavanja ima središte u Baselu u Švicarskoj i ima svoje podružnice u Hong Kongu i Mexico City-u. U osnovi to je neizabrana i nikom odgovorna banka koja ima potpuni imunitet od oporezivanja.’

Ova banka je iznad svih zakona i statuta ovog svijeta. I nikad nitko nije čuo za nju. Ova banka je prala novac za naciste tijekom Drugog svijetskog rata, a ovih dana njezina je svrha voditi i usmjeravati centralno planirani globalni financijski sustav.

Danas postoji 58 svjetskih središnjih banaka koje joj pripadaju i ona ima moć upravljati svim ekonomijama svijeta. Svaka dva mjeseca bankari cijelog svijeta u okupljaju se tajno u Baselu na globalnom ekonomskom sastanku.

Tijekom tih sastanaka oni odlučuju o sudbini, svakog čovijeka, svake žene, muškarca i djeteta na ovom planetu. I nikad vam nitko to neće reći! Banka za međusobna poravnavanja je banka osnovana od strane globalne svjetske elite da djeluje u korist te elite a namijenjena je temeljnom uništavanju gospodarskog sustava’ Hudes govori :

‘Ljudi osvijestite se, živite u feudalizmu, u kojem su sve naše vlade i kompanije te vi sami robovi duga. Ovaj sustav reguliran je od strane središnjih banaka i banke za međusobna poravnavanja s ciljem uzimanja bogatstva svijeta koje se prenosi u ruke elite. Cilj je moderno robovlasničko društvo i uništenje čovijeka!’

Većina ljudi nema pojma da se to dogođa. Primjerice, cijelo američko gospodarstvo je u rukama samo šest globalnih kompanija. Cijela Hrvatska je korporacija koja je također u vlasništvu neke druge snažnije i močnije korporacije, a mi ljudi samo smo zaposlenici te korporacije kojoj je u cilju sustavno uništenje i čovijeka i svih vrijednosti ovog planeta.
 
(dnevno/uredio: nsp)

Novartis, tvrtka sa sjedištem u Baselu, Švicarska, s podružnicama u oko 140 zemalja je u poslu razvijanja i proizvodnje lijekova, cjepiva, herbicida i insekticida kao i veterinarskih lijekova, i svoje korijene vuče odavno.

DDT, Clioquinol, Malathion, i Ri-ta-lin (ova riječ je s razlogom ovako napisana jer da nije, ne bih mogli objaviti članak) su neki od najštetnijijh proizvoda ove tvrtke, koja ima dokazane korijene od zloglasnih IG Farben / Ciba-Geigy / Sandoz tvrtka.

Pa da vidimo tko to nama daje cjepiva i ko primorava vlade da ih kupi.

Labaratoriji Ciba,Geigy i Sandoz su izvorno bile njemački entiteti i integralni stupovi Rothschildovog i Rockefellerovog sindikata, “Syndicate of Dyestuff-Industry Corporations” (njemački prijevod “Interessen Gemeinschaft Farben” poznatijeg kao “IG Farben”.

Odavno je utvrđeno da je uspon Hitlera na vlasti uspostavljen uz korporativni kapital tvrtke IG Farben, označavajući ga kao glavnog financijera Trećeg Reich-a.

Kontrolom računa tvrtke Sandoz, utvrđeno je da je senator Prescott Bush, djed George Bush-a bio financijer arhitektata nacizma u Trećem svjetskom ratu.

Novartis, Obiteljsko stablo i korijeni: Treći Reich

IG Farben, je bila vodeća farmaceutska tvrtka financirana od bankarske obitelji Rockefeller, američki monopol je imao prevlast u kemijskim i farmaceutskim industrijama na svijetu 20-tih godina prošlog stoljeća.

Ciba, Geigy i Sandoz su predstavljale cjelokupnu kemijsku industriju Švicarske, a 1918. su te tri tvrtke formirale kartel “Interessengemeinschaft Basel” (“Basel Sindicate”), ili Basel IG, u cilju da se natječu s njemačkim kemijskim titanom, tvrtkom Farben.

Između 1929-32, se oni pridružuju kompaniji Farben (kao i nekim francuskim i britanskim kemijskim tvrtkama) kako bi formilari Quadrapartite Cartel (QC).

Farben je u to vrijeme smatran previše korumpiran da bi mogao nastaviti s radom nakon Drugog svjetskog rata, tako da je bio podijeljen na dijelove u druge kompanije, na primjer jedan dio je prerastao u Bayer (najpoznatiji po Aspirinu).

Između 1970 i 1996 ostatak Quadrapartite Cartel se konsolidirao kao Ciba-Geige AG, a zatim kasnije u kompaniju Sandoz, jednu od najvećih farmaceutskih kompanija u svijetu, trenutno iz koje je nastao Novartis.

Da skratimo. Koji su korjeni Novartisa?

IG Farben

IG Farben je bio najveći konglomerat i neslavni proizvođač otrova Ciklon-B (cijanid plin koji se koristio u nacističkim logorima smrti).

Osnovan je 1925, kada se šest velikih kemijskih kompanija u Njemačkoj, Badische-Anilin, Bayer, Agfa, Hoechst, Weiler-ter-Meer, and Greisheim-Electron spojio u jedan veliki kartel.

Ideja i dio financiranja je došlo od Rothschildove bankarske obitelji, koju je zastupao njemački bankar Max Warburg iz MM Warburg Company, Hamburg (njegov brat Paul je bio poznat kao inspiracija za “Daddy Warbucks”, koji je pomogao da se stvori Banka federalnih rezervi u Sjedinjenim Američkim Državama).

Paul je Kasnije bio na čelu njemačkih tajnih službi za vrijeme Prvog svjetskog rata, i bio je osobni financijer za savjetovanje Kaisera, tako je kapital IG Farbena počeo financira Hitlerov treći reich.

Pod nazivom “država u državi”, IG Farben je bio dominantan dobavljač ratnog materijala za Wehrmacht (njemačka vojska), a također imao utjecaj i u njemačkoj inteligenciji.

Strašni Gestapo (nacistička policija), proizašao je iz svjetske obavještajne mreže IG Farbena od 1925.

Herman Schmitz je naslijedio Carl Bosch-a kao šef IG Farbena, I on je bio savjetnik kancelara Breuning, kasnije je postao Hitlerov savjetnik.

Sandoz

Sandoz je najpoznatiji po stvaranju LSD-a. Kasnije reklamiranom kao psihijatrijskom lijeku pod nazivom “Delysid”, koji je neslavno isprobavao Dr. Jozef Mengele na zatvorenicima u koncentracijskim logorima.

Dokumenti objavljeni u Kongresu od istražitelja 1977 također pokazuju da je poslije Drugog svjetskog rata Sandoz Labs surađivao s CIA u operaciji “Operation Paper Clip”, te da su određeni nacistički znanstvenici dobili nove identitete i zaposleni u raznim službama kao što su CIA i druge vladine organizacije i projekti.

Sandoz je kasnije postao glavni dobavljač LSD za CIA za uporabu u svojim tajnim “MK Ultra” u projektima kontrole uma “Monarch”.

Geige

Prema (ICE) izvješću, svi karteli ovih tvrtki imaju široke kontakte s nacistima. Geige, posebno, “naročito održava dobre odnose sa Claus Ungewitter-om, Komesarom reicha za kemikalije …”

ICE izvještaj koji se također odnosi na Geige je za korištenje prinudihih radova u svojim pogonima u Njemačkoj, između 1943 i 1945.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(flick.rs, youtube.com/uredio: nsp)