Američki profesor gostujući prije dvije godine u emisiji Krešimir Mišaka, na Rubu znanosti govorio je alarmantne stvari vezane uz privatno vlasništvo koje uopće po njegovim riječima ne postoji

Riječ je o Jeffrey Groupu, profesorom filozofije, autoru brojnih znanstvenih radova i nekoliko knjiga, a u emisiji je sudjelovao zbog njegove knjige pod nazivom Korporatizam.

Group je tako hrvatskoj javnosti logikom pokušao predočiti zastrašujuću iluziju u kojoj živi naše društvo, a tiče se obmane koja nas uvjerava da mi kao ljudi nešto posjedujemo.

Iako je profesor govorio, tada o američkom društvu nevjerojatno, kako se danas dvije godine nakon sve može preslikati i na stanje u Hrvatskoj.

Mislite da posjedujete svoju kuću, stan, auto? Pogledajte ovaj video i razmislite ponovno!

(u 26:00 minuti Group objašnjava stvari vezane uz privatno vlasništvo)

Oduzimanje vlasništva i u hrvatskom zakonu!

Vezano uz šokantna saznanja gore navedenog profesora, donosimo vam otkriće velike ‘prijevare’ skrivene u hrvatskom zakonu! Znate ono kad nam Europa zavidi jer smo jedna od rijetkih država u Europi čiji ljudi imaju SVOJE VLASNIŠTVO (kuće, vikendice). Osim što je riječ o iluziji, u ljeto (za vrijeme godišnjih odmora) 2013. godine Vlada Zorana Milanovića donijela je jedan zakon koji potpuno obezvlašćuje hrvatski narod! I tu činjenicu svi su prešutjeli!

Naime, 2013. godine vlada je izglasala zakon o upravljanju i raspodjeli državne imovine koji je izvan snage stavio zakon o upravljanju državnom imovinom. Pretragom ovog novog zakona naišli smo na nešto vrlo neobično. Naime, članak 2, stavak 2. ovog zakona glasi: Raspolaganje državnom imovinom podrazumijeva pravo na otuđenje, opterećenje, ograničenje i odricanje prava.

Drugim riječima, država si je dala za pravo u korist države svakome od nas oduzeti ono što oni smatraju da je od interesa države. Da pojasnimo, ako se vaša kuća nalazi na mjestu gdje država ima u planu, primjerice, izgraditi novu cestu, ovim zakonom oni su dobili pravo da vašu kuću sruše ili je preuzmu, a vas potplate jer prema ovom zakonu čak nisu ni dužni platiti.

Ovim zakonom država ili bolje rečeno REPUBLIKA HRVATSKA d.o.o uzela si je pravo na posjedovanje i raspolaganje svom imovinom u RH. Više nema moje, tvoje, državno. Iako to zvuči ludo, sve je njihovo.

Na naša zapažanja osvrnuo se i odvjetnik Zvonimir Hodak koji je potvrdio da se ovdje upravo o tome radi. ‘Ta odredba je sramotna, uzeli su si pravo razvlastiti imovinu svega što oni procijene da je od državnog interesa’, rekao je Hodak te dodao da vlada ovom odredbom diskriminira svoje građane i to na privatan način.

Hodak je naglasio kako je država sama sebi dala pravo primjerice, rušiti kuće, uzimati zemlju seljaka ili bilo kojeg građanina ove zemlje, samo zato što je to u interesu države. Naglasio je i da se takve odluke ne događaju često, ali da bi se zbog ove odredbe moglo događati i češće.

U prijevodu, to bi značilo da smo mi samo fiktivni vlasnici naših posjeda te da država ima puno pravo upravljati našom imovinom čak i ako se mi tome protivimo.

No, opet ako smo svjesni da je Republika Hrvatska postala REPUBLIKA HRVATSKA. d. o. o., onda ovo nije ništa čudno. Sve što se nalazi u toj tvrtci njihovo je vlasništvo pa i ljudi, sve dok sami ne odluče drugačije.

Zbog toga, nadamo se da će se ljudi osvijestiti te spriječiti ovu brutalnu pljačku hrvatskoga naroda koji nije niti svjestan kako su vlasti običnom igrom riječi svu imovinu naše zemlje prisvojili sebi, a da su ljudi postali korisnici državne imovine. Ne bi se čudili ni da nam uskoro počnu naplaćivati najam za kuće u našem fiktivnom vlasništvu.

Naravno, oni su osigurani zakonom kojeg su sami sastavili, a mi obični ljudi taj zakon, dužni smo poštivati sve dok ne osvijestimo ovaj strašan problem u koji su nas samo ubacili i time si, eto, osigurali pravo na pljačku stoljeća. Sve što ste za života gradili, sve za što ste se znojili, može sutra nestati zbog interesa države, rekao je Hodak.

Moramo napomenuti kako Vlada sama procjenjuje što je interes države, a što nije, tako da je vladajuća vrhuška ovim zakonom dobila potpunu vlast nad narodom i svom državnom imovinom. Upozoravamo vas, ovo je vrlo opasan zakon i vrlo opasna odredba kojom nas sve država drži u šaci.
 

 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)

Besplatna energija mogla bi promijeniti svijet više nego svojevremeno parni stroj. Goriva koja ne zagađuju planet, a dostupna su svima, dovela bi do stvaranja prave utopije, vjeruju mnogi

Upravo zbog toga ne čudi što se već cijelo stoljeće mogu čuti priče o automobilima na vodu, avionima na torij, hladnoj fuziji, ali i tome da velike naftne kompanije, auto-industrija i države čine sve kako bi spriječile pojavu tih izuma na tržištu.

Moćnici su, vjeruju teoretičari zavjera, spremni blokirati inovativne patente i otkupljuju ih ne bi li ih sakrili od očiju javnosti, ali i da uništavaju živote naprednih izumitelja.

Teslini pokušaji

Službena znanost ne priznaje postojanje besplatne energije i tvrdi da je ona u suprotnosti s prvim zakonom termodinamike, prema kojem postojanje perpetuuma mobile nije moguće.

Naravno, pošto se granice u znanosti stalno pomiču, i među znanstvenicima ima onih koji vjeruju da je moguće da energija bude jeftina i svima dostupna. A kad god se govori o tome, svi se sjete Nikole Tesle.

Najčuveniji hrvatski znanstvenik srpskog porijekla, najpoznatiji je po tome što je smislio sustav prijenosa izmjenične električne energije i tako, kažu, pokrenuo 20. stoljeće. Ipak, nakon mnogobrojnih izuma on se u velikoj mjeri posvetio razvoju bežičnog prijenosa struje. Međutim, tvrde mnogi, tvrtke koje su razvile sustav za žični prijenos energije nisu željele ni čuti za to, a njegov glavni financijer J. P. Morgan prestao mu je davati novac i razmontirao toranj za prijenos energije na kom je Tesla radio.

Nevjerojatno je to da je nakon Tesline smrti 6. siječnja 1943. FBI naredio zapljenu svih njegovih patenata i stvari, koje je zatim analizirao profesor John J. Trump. On je pokušavao otkriti da li među njima ima opasnih izuma poput mnogo spominjanih “zraka smrti”.

Tesla je posljednjih 15 godina bio više okrenut spekulacijama i filozofiji, često razmišljajući o bežičnom prijenosu energije, ali na tom polju nije bilo pravih rezultata – napisao je.

Revolucija

Naravno, Tesla nije jedini znanstvenik koji se spominje kada je u pitanju sprječavanje besplatne energije. Jedan od najčešće spominjanih izumitelja je Amerikanac Stanley Alen Meyer, koji je početkom devedesetih godina izašao s tvrdnjom da je napravio automobil koji kao gorivo koristi vodu. I to ne previše vode.

On je tvrdio da njegov “buggy” može prijeći udaljenost od Los Angelesa do New Yorka, što je oko 6.000 kilometara, sa svega 83 litre vode. Naravno, većina znanstvenika je njegove tvrdnje napala kao pseudonauku, a sud u Ohiju je čak njegov patent proglasio lažnim 1996.

Ipak, priče o Meyerovom automobilu na vodu ne prestaju, posebno zato što je preminuo pod misterioznim okolnostima. Naime, 20. ožujka 1998. on je izašao na večeru s dvojicom belgijskih investitora. U jednom trenutku je istrčao iz restorana, viknuo: “Otrovali su me”, a zatim umro.

Autopsija je pokazala da je stradao od aneurizme, ali njegovi sljedbenici vjeruju da su ga ubile velike tvrtke, koje bi pojava automobila na vodu na tržištu dovela do prosjačkog štapa.

Misteriozno ubojstvo

Među teoretičarima zavjera vrlo je popularna i priča o Eugene Franklin Mallove, znanstveniku i publicistu koji je 1989. objavio knjigu “Vatra iz leda”. U njoj je opisao potragu za hladnom fuzijom, hipotetičkim tipom nuklearne reakcije koja bi omogućila dobivanje jeftine energije.

On je tvrdio da su znanstvenici Stanley Pons i Martin Fleischmann sa Sveučilišta u Utahu uspjeli izvesti hladnu fuziju, ali da su u dobro osmišljenoj i organiziranoj kampanji ismijani i uništeni. Mallove je ubijen 2004, a njegovi sljedbenici vjeruju da iza toga stoje velike tvrtke.

Jedinstvena teorija znanstvenik bio žrtva Hitlerovih suradnika
TESLU U NEW YORKU UBILI NACISTI?

Poznato je da je Nikola Tesla preminuo 6. siječnja 1943. u hotelu “NewYorker” u New Yorku. Ipak, postoje teorije da 86-godišnji znanstvenik nije umro prirodnom smrću, kako se to najčešće govori, već da je bio žrtva nacističkog režima.

Izvjesni Erick Bermen tvrdi da je svojevremeno otkrio da je jedna njegova djevojka u stvari kćer nacističkog zapovjednika Oto Skorcenija, koji je poslije rata s tajnim identitetom živio u SAD. Kako kaže, ostarjeli nacist je pred kraj života ispovjedio mnoge svoje grijehe, a između ostalog mu je priznao da je upravo on 1943. ubio Teslu, i to uz pomoć svog suradnika Reinharda Gelena.

Oni su, uz podršku Teslinog asistenta Nijemca Georga Serfa (za koga postoje teorije da je u stvari uzeo identitet Samuel Busha, oca i djeda dvojice američkih predsjednika), posjetili Teslu, ugušili ga, a zatim pokupili sve njegove najtajnije patente. Među njima su i oni koji se odnose upravo na besplatnu energiju.

Izumitelj iz Moldavije tvrdi
OSMISLIO GENERATOR NA VODU

Moldavski znanstvenik dr Juri S. Potapov devedesetih je tvrdio da je smislio elektrotermalni generator koji radi na vodu.

On je čak i osnovao tvrtku “Jusmar” da bi promovirao svoj uređaj. Ipak, kada je testiran pred znanstvenicima, uređaj nije dao rezultate koji su reklamirani. On je tvrdio da su za to krivi čelnici velikih kompanija.

Otis T. Carr
LETJELICE KOJE LIČE NA NLO

Američki izumitelj Otis T. Carr pedesetih godina je osnovao tvrtku “OTC enterprises”. Ona je promovirala tehnologiju koju je razvijao Nikola Tesla. Carr je napravio letjelice koje su ličile na NLO iz tog razdoblja i stroj koji koristi besplatnu energiju. Ipak, nije uspio dokazati da njegovi uređaji rade, pa je osuđen na zatvorsku kaznu od čak 14 godina.
 

 
(kurir.rs)

Svijet će se podijeliti na dva lagera – u prvom će vladati korporativni model, a drugi će biti sastavljen od šarolike skupine naroda

Polazeći od političko-ekonomske baze, može se reći da iza bunta latino, afro is njima wasp-proletera u Fergusonu stoji stari dobri rasizam. Investitori projekta “Dioničko Društvo SAD” odbacuju projekte “sveopće potrošnje”, “demokratskih izbora” i “ljudskih prava”.

Biračko tijelo više nije važno, i zato ga treba skloniti ustranu i jako smanjiti potrošnju. Treba se raditi samo za hranu.

Naravno, u takvom teškom položaju prvi će se naći najsiromašniji – to je najjednostavnije. Iz iskustva optimizacije korporacija poznato je da posljednje što biva umanjeno su honorari i bonusi top-menadžera. Prvi na udaru je uredski proletarijat: čistačice, čuvari, skladištari.

KRAJ SOCIJALNE EKONOMIJE XX VEKA

“D.D. SAD” je na današnji dan najmlađa imperija, koja nema još ni 200 godina. Ako računamo da je početak uspostave carstva povezan sa uništenjem Meksika kao kontinentalnog konkurenta i izlaskom na svjetsku scenu.

Posebnost modela protestantsko-liberalne naseljeničke imperije ogleda se u njenoj korporativnost. Korporativnost je ugrađena u temelje “D.D. SAD”. Kroz povijest se vidi da, kao što poduzeća imaju osnivače, tako i “D.D. SAD” imaju “očeve osnivače”.

U temelju korporativne logike ugrađen je konsenzus, s kojim je suglasna elita, da D.D. ima većinske vlasnike i odbor direktora. Budući da je imovina neprikosnovena, jedna te iste dinastije upravljaju u “D.D. SAD” – neprekidno. Dolaze i novi manjinski dioničari, koji su mogli zaraditi milijarde, da postanu utjecajni i poznati, ali posebnu ulogu u vlasti i upravljanju ekonomijom nisu mogli dobiti. Kao, na primjer, Bill Gates, koji nije stvorio oligarhijsku dinastiju i nije se domogao političkog utjecaja, pa, sukladno tome, nije ni ušao u odbor direktora “D.D. SAD”.

Dakle, ideologija osobnog uspjeha, s jedne strane, osigurava legitimitet ideje korporativne države. Ako budeš mnogo radio, imaš više šansi postati senator ili generalni direktor banke. Ako budeš imao sreće, tvoja djeca će se roditi s nekim iz utjecajnih obitelji. Ako pravilno uložiš osobni kapital u dionice i nekretnine, moguće je da ćeš ući u stotinu utjecajnih obitelj države. Ideologija osobnog uspjeha je učinkovit argument u korist korporativne države.

No, s druge strane, ova ideja stimulira samoorganizaciju društva. S obzirom na to da je društvo još i naoružano – pobuna može izbiti u svakom trenutku u bilo kojem uredu ili gradu “D.D. SAD”.

Socijalna nejednakost bila je korporativna ideologija do druge polovice XX stoljeća. Poslije Drugog svjetskog rata investitori “D.D. SAD” su shvatili da treba početi sa socijalnim programima. U korporativnoj logici to znači ulaganje veće sume novca u dobrotvorne fondove i tiskarski stroj FED (Federalne rezerve SAD) izbacuje još 200 milijardi obveznica.

Kompaniju “D.D. SAD”, koja je sredinom XX stoljeća bila na rubu socijalne revolucije, dugo i sustavno su prehranjivali i podmićivali. Tako se pojavio projekt “sveopće potrošnje”, i svaki građanin je dobio pristup bankarskim kreditnim resursima. U praksu su uvedeni čisto potrošački krediti. Posjedovati kuću kupljenu na kredit, dva automobila, bijelu tehniku ​​i dobiti kredit za obrazovanje djece postalo je univerzalna pojava.

Projekt “ljudska prava” omogućio je da se razvodni protestna socijalna baza. Trebalo je razdvojiti male posjednike, plaćene radnike, inteligenciju, državne službenike, radnike u industriji …, po socijalnim skupinama na temelju besmislenih i apsurdnih parametara. Ljudi se dijele na gay i straight populaciju, pristaše i protivnike legalizacije, pedofile, autiste, anonimne alkoholičare, sotoniste, sifilističare …

Projekt “ljudska prava” – to je samoreplicirajuća politička tehnologija, koja desetljećima uranja društvo u besmisleni informativni program.

Cijela društvena aktivnost se nalazi u općepolitičko okviru projekta “demokratski izbori”. Taj projekt podrazumijeva samoudaljavanje građanstva od vlasti kroz ritualne oblike kao što su “rasprave”, “predizborne kampanje” i “glasovanja”.

Investitori “D.D. SAD” obilno su plaćali iluziju državnog blagostanja. Međutim, plaćali su na kredit. U današnjim uvjetima, kada izdavanje obveznica pod maskom novca više nije preporučljivo, investitori nemaju drugog izbora osim da minimiziraju socijalne projekte XX stoljeća.

STARI DOBRI RASIZAM

Kada se projekti “sveopće potrošnje”, “ljudskih prava” i “demokratskih izbora” zatvore, zamijenit ih stari dobri rasizam. I, shodno tome, kolonijalno razmišljanje i politička praksa. Svijet će se ponovno podijeliti na metropole i kolonije. On je ustvari uvijek bio takav. Prosto, ranije su metropole dijelile između sebe resurse vlastitih latino i afro proletarijata. A državama iz kolonija davali su pristup međunarodnim kreditima. Sada besplatnog više nema.

Pobunjenici u “D.D. SAD” sve to jako dobro znaju. Moguće je da to još nisu preveli na politički jezik, ali ne znači da to neće uskoro uraditi. Ne treba podcjenjivati ​​povijesno pamćenje latino i afro proletarijata. Martin Luther King ubijen je 1968. godine, to jest sedam godina pošto je Gagarin pokorio svemir. Njegovi vršnjaci su još živi. Posljednji autobus u kome su bilia odvojena mjesta za “crnce” prometovao je još 1957. godine. Te iste godine su rusi lansirali prvi satelit.

To što se danas događa u Fergusonu jeste gašenje pobune robova. Samo što se oni danas ne nazivaju robovima. Oni su robovi ne zato što nose ogrlicu. Robovi su zato što nemaju nikakvu šansu da vrate kredite, da daju djeci normalno obrazovanje, dožive 60 godina, da vide sretne unuke – takvu šansu oni prosto nemaju. Također, takvo pravo nisu imali ni njihovi preci prije samo 150 godina.

Danas na teritoriju “D.D. SAD” prolazi linija fronta između robova i gospodara. Novi robovi “D.D. SAD” nemaju saveznike osim žitelja novih kolonija. Koje čeka ista sudbina. A možda još okrutnija – kako nam govori povijest kolonizacije Indije, Sjeverne Amerike i Oceanije.

INТЕRKОNТINЕNТАLNА INТЕGRАCIЈА U UVJETIMA NЕОKОLОNIЈАLIZМА

U novim povijesnim uvjetima integracijski projekt BRIKS (Brazil, Rusija, Indija, Kina, Južnoafrička Republika) postaje važniji od EUroazijskog saveza. Zato što se od svjetskog rata i projekta “neokolonijalizma” može zaštititi samo putem interkontinentalne integracije država i saveza u području industrije, znanosti, kulture, obrazovanja, i na te zemlje će biti vršen pritisak da se uvuku u globalni konflikt. Nakon čega slijedi kolonizacija uništene i osiromašene zemlje – kupnjom obescenjene imovine.

U svemu tome ne treba se zavaravati u odnosu na našu elitu, koja danas zbog dužnosti koju obavlja, predstavlja protivničku stranu investitorima “neokolonijalizma”. Mnogi predstavnici naše elite spremni su, radi očuvanja kapitala, osobne imovine i sigurnosti za obitelj, napraviti poseban sporazum s ulagačima neokolonijalizma. U predstojećim godinama nacionalne elite cijelog svijeta morati će izvršiti samoodređenje.

Svijet će se podijeliti na dva politička tabora:

- Na one koji se nadaju da im je u neokolonijalnom svijetu osigurana sudbina gospodara; i

- Na one koji nemaju nikakvu nadu i zbog toga se namjeravaju boriti do posljednjeg.

Vrlo brzo svijet će se podijeliti na dva globalna lagera. Ako u prvom lageru bude korporativni model upravljanja, drugi lager će biti sastavljen od šarolike skupine naroda, etničkih skupina i jezika. Tu će se Rusija izdvajati isključivo kao garancija nuklearne sigurnosti. I još jedan razlog, u Rusiji je moguć miran suživot stotina naroda i tisuća etničkih skupina. U svijetu nema ni jedne zemlje gdje postoji oko 50 nacionalnih jezika, a titularni narod čini 80 posto stanovništva.

Zbog toga je važan BRIKS. Indija, Kina, Brazil i Južna Afrika znaju što znači kolonijalizam. Povijesno pamćenje o aparthejdu, Bokserskom i Sipajskom ustanku (indijski narodni ustanak) ne iščezava tako brzo.

Zbog toga nema razlike između Rusa, Brazilaca, Indusa, Kineza, Tibetanaca i Ujgura. Gledajući općenito, razlike između Rusa, Tatara, Kazahstanaca, Bjelorusa, Kirgiza i Armenaca sasvim su beznačajne. Zbog toga što je u pitanju fizički opstanak naroda i kulture.

Usput, ovo svojevremeno nisu shvatili ni Huroni, Delaware, Aboridžini Oceanije i druge Inke s Astecima.
 
Margaret Thatcher o jazu bogatih i siromašnih

 
(vestinet/uredio:nsp)

Presudno je shvatiti da nitko drugi neće pokriti Vaše dugove nego da je to Vaša osobna obveza. Kao što u ekonomiji nema besplatnog ručka, jer za sve netko treba platiti, tako u životu (najčešće) nema bogate tetke (ili strica) koja (koji) će pokriti naša nepromišljena ponašanja i brzoplete financijske odluke.

NAUČITE SE PONAŠATI U OKVIRU MOGUĆEG.

Trebamo biti realni i ne očekivati da ćemo mnogo više zarađivati u skoroj budućnosti niti ćemo sigurno dobiti neka sredstva na lutrijama, kockarnicama, kladionicama i slično. Američki književnik Ambrose Bierce (1842.-1914.) autor “Đavoljeg rječnika” (The Enlarged Devil’s Dictionary) je napisao:

“Lutrija je namet za ljude koji su loši u matematici”.

Stoga, moramo se već danas početi pažljivije ponašati sa svojim raspoloživim sredstvima, posuđivati manje kako bismo mogli otplatiti postojeće dugove i počeli pomalo štedjeti.

Nepoštivanje zakona, sigurno nije način rješavanja vašeg nagomilanog duga, nego je jedini siguran način ograničiti financijske rashode. Naravno, razmislite možete li naći neki privremeni ili povremeni posao, odnosno imate li mogućnost iznajmljivanja sobe u svom stanu ili u kući kako bi povećali svoje prihode. Mirko Kovač u romanu Grad u zrcalu podsjeća na narodnu poslovicu: “Raditi bilo koji posao nije sramota, ali prositi jest.” Naravno, nije svaki oblik zaduženosti nezdrav. Kao zdravi oblici zaduživanja mogu se navesti samo četiri vrste zaduženja:

1. Za školovanje i usavršavanje jer se time unapređuju znanja, stručnosti i sposobnosti čime se poboljšava zapošljivost osobe i uvećavaju mogućnosti zarade.
2. Za pokretanje ili proširenje poslovne aktivnosti čime se stvaraju mogućnosti rada i zarade.
3. Za kupnju stana ili kuće jer vlasništvo stambenog objekta ima trajnu vrijednost i neophodan je preduvjet za zdrav život.
4. Za pokriće medicinskih troškova jer zdravlje uvijek mora imati prioritet.

Zdravi oblici zaduživanja omogućavaju stjecanje (dugo)trajne vrijednosti (znanja i sposobnosti, stambenog objekta, zdravlja i slično). Ipak, ni u takvim uvjetima ne biste trebati za njih stvarati veći dug od onog kojeg možete otplatiti iz svoga stalnog mjesečnog dohotka.

Obično se razlikuju dvije skupine dužnika, aktivni i pasivni:

• aktivni su oni koji su zbog svoje nepromišljenosti uzeli preveliki broj kredita;
• pasivni su oni koji su žrtve nesreće i bolesti, odnosno neočekivanih i/ili neželjenih zbivanja poput nezaposlenosti.

Pasivni su dužnici mnogo brojniji, a za njih je potrebno iznaći načine pomoći kako bi se mogli riješiti tereta nastalog duga. Najčešći razlog u većini zemalja navodi se niska razina dohotka koji ostvaruju siromašnija kućanstva, a slijede nepredviđene okolnosti kao što su javljanje bolesti i/ili nastanak (prisilne) nezaposlenosti.

Značajan broj prezaduženih osoba u to je stanje upao zbog nezaposlenosti, a prezaduženosti je nadalje pojačana zbog njihove socijalne isključenosti i marginaliziranosti kako pucaju njihove društvene mreže i poznanstva iz svijeta rada.

Često takvim osobama nedostaje volja za rad, pa čak i volja za podnošenje molbe za zapošljavanje. Rastava braka smatra se jednim od uzroka prezaduženosti, a sve više se kao uzročnik prezaduženosti stanovništva ističu i neodgovarajuće i nepromišljeno ponašanje ustanova koje odobravaju kredite.

Posebna se pozornost mora posvetiti očuvanju mogućnostima stanovanja jer se treba očuvati stabilnost obitelji i izbjeći dodatni troškovi vezani uz prodaju stana ili kuće ispod tržišne cijene, preseljenja na udaljenije mjesto od sadašnjeg posla i škole i slično. Prezaduženost može obeshrabriti ljude za traženje rješenja jer se osjećaju zarobljeni uslijed nastalog duga.

Provedena istraživanja pokazuju da prezadužene osobe i njihove obitelji obično trpe od psihičkih trauma, koje mogu ozbiljno narušiti tjelesno i mentalno zdravlje. Nadalje, često se zbog nedostatka financijskih sredstava prekida ili skraćuje obrazovanje djece, pa se time lako narušavaju njihove buduće mogućnosti za zapošljavanje i zaradu.

Nikome se nije lako suočiti sa svojom neugodnom financijskom situacijom, ali samo
odgađanje aktivnosti neće ublažiti nastale probleme. Ne postoji opći recept za rješavanje nastalih i mogućih teškoća, ali ipak postoji nekoliko pravila koja bi mogla pomoći u poboljšanju stanja. Donosimo ih 20, a svi daljnji prijedlozi i nadopune su dobro došli:

1. Shvatite situaciju ozbiljno, ali i budite svjesni da postoji izlaz.
2. Nemojte zakopavati glavu u pijesak i dalje gomilati dugove.
3. Probajte spoznati koliko i kome dugujete, te to napišite na papir kako biste stekli potpunu sliku iznosa i strukture vašeg dugovanja.
4. Napravite prioritete koje morate prvo otplatiti – poput komunalija, koje ako ne plaćate, dovesti će do obustave usluge (struje, plina i slično). Pozorno provjerite gdje su najveće zatezne kamate i ostali prateći troškovi jer što su one veće, to više plaćate bez otplate glavnice. Stoga, otplatite prvo dugove s najvećim zateznim kamatama i drugim troškovima.
5. Potražite pomoć stručnjaka u financijskoj ustanovi – prije svega u svojoj banci, ali i u obiteljskom centru, centru za socijalnu skrb i nevladinim udrugama koje se bave pomoći građanima i slično.
6. Proučite svoj kućni proračun: to je jednostavno plan novaca koji očekujete da će doći iz svih izvora te rashodi koje morate pokriti. Posebnu pozornost usmjerite na to imate li u tekućem mjesecu i najmanju mogućnost vraćanja dijela duga. Dobar i realan kućni proračun je najvažniji alat koji vam treba pomoći u rješavanju problema duga. Budite pozorni i uključite sve neizbježne rashode jer ako neke niste uključili nećete moći poštivati provođenje plana otplate, što vas može dovesti u još veće teškoće.
7. Zapisujte svoju potrošnju u određenom razdoblju, tako da biste mogli spoznati gdje
   odlazi najveći dio rashoda te postoje li mogućnosti njihovog ograničavanja.
8. Planirajte dugoročnije svoje rashode: ako vam, na primjer, treba neki veći kućanski aparat, pokušajte zaštedjeti za njega (ili barem veći dio troška) i ne uzimajte ga na kredit.
9. Ne nasjedajte na reklame o izuzetno povoljnim kupovinama s 0% kamata. Proizvod je gotovo sigurno jeftiniji ako ga plaćate u gotovini. Dobro razmislite možete li još neko vrijeme izdržati s postojećim kućanskim aparatima (odnosno nekim drugim proizvodom) ili vam baš neminovno trebaju neki novi. Mnogi kućanski aparati koji su još danas uvelike skupi za kratko vrijeme biti će osjetno jeftiniji – poput novih modela televizora, mobitela i slično. Zašto onda trčati za najnovijim i još uvijek razmjerno skupim proizvodima?
10. Sigurno možete promijeniti neke svoje navike – umjesto odlaska autom na posao, razmislite o javnom prijevozu ili zajedničkom prijevozu sa susjedima i kolegama s posla; umjesto nepotrebnog zvanja na mobitel koristite jeftine e-mail poruke; umjesto plaćanja članarine u fitnes centru, neko vrijeme upražnjavajte druge (besplatne) sportove i rekreaciju: trčanje, planinarenje, vožnju biciklom, rolanje i slično.
11. Štedite, budite ekološko svjesni i trendy: Republika Hrvatska, kao potpisnica Protokola iz Kyota, obvezala se na smanjenje emisija stakleničkih plinova za 5% do 2012. u odnosu na 1990. godinu. Istodobno, štetne emisije iz cestovnog prometa u Hrvatskoj u 2006. godini porasle su u odnosu na 90.-tu za čak 60%. U samo pet godina broj automobila i broj kilometara autocesta porastao je za jednu trećinu. Emisije iz cestovnog prometa čine gotovo 18,4% ukupnih emisija ugljičnog dioksida (CO2) u Hrvatskoj, pa je inicijativa prijevoza više osoba privatnim automobilom do posla i nazad primjer kako mijenjajući svoje navike možemo doprinijeti smanjenju štetnih plinova uzrokovanih prometom, ali i smanjivanju osobnih troškova.
12. Pomažući očuvanju čovjekove okoline pomažete i stanju svog novčanika. Manjom potrošnjom struje, grijanje, i slično, dajete svoj pojedinačni doprinos klimatskim promjenama.
13. Ako i uzimate bankovni kredit, jako pozorno pročitajte ugovor. Gotovo uvijek – obično malim slovima – navedene su (visoke) zatezne kamate, ulazne i druge naknade, te druga davanja koja jako uvećavaju postojeći dug tako da je naizgled povoljna nominalna kamata od 5 ili 6% uvijek znatno veća.
14. Radije plaćajte u gotovini, a ne karticom jer tada stvarno imate osjećaj koliko trošite! Za izbjegavanje prezaduženosti po kreditnim karticama, više puta razmislite jeste li dovoljno pouzdana osoba koja će moći bez poteškoća izbjeći zamke koje time nastaju. Ako je iskreni odgovor NE, tada niti nemojte podnositi zahtjev za kreditnu karticu.
15. Ako već posjedujete kreditne kartice, umjesto njihovog redovitog peglanja po dućanima, odlučite se za ritual drastične plastične operacije sa škarama da se za određeno vrijeme (ili gotovo zauvijek) riješite te ovisnosti. Kao i kod drugih ovisnosti, neće vam na početku biti lako i jednostavno, ali želite li imati miran san shvatite da su one vaš neprijatelj koji prerezan zaslužuje kantu za smeće jer je vaš jedini siguran oslonac dohodak i gotovina kojom raspolažete.
16. Ako vas je strah posve izgubiti kreditnu karticu pohranite je kod pouzdanog prijatelja ili rođaka. U trenucima napada potrošačke groznice, morati ćete ga kontaktirati da biste došli do svoje kartice, pa se lako može dogoditi da vas napad groznice prođe. Ukoliko nemate pouzdanog prijatelja ili rođaka za pohranjivanje kartice, spremite je na sigurno u ledenicu vašeg hladnjaka. Dok se ona otopi i bude spremna za peglanje – za što joj ipak treba određeno vrijeme – velika je vjerojatnost da ćete doći pameti i da će vas proći spomenuti napad.
17. Pokušajte što manje kupovati s kreditnim i debit karticama posebno proizvode koji se brzo potroše ili iskoriste kao što su hrana, CD-i i slično. Ta će dobra biti skoro već zaboravljena prije nego što dođe račun za njihovu naplatu, pa ćete se tako na njih podsjetiti samo po zlu.
18. Samo za pušače: Hrvatska vlada zabranjuje pušenje na javnim mjestima. Uključite se u trend i značajno smanjite pušenje i/ili posve prestanite pušiti. Razmislite koliko novaca može ostati samo po toj osnovici.
19. Dodatne uštede u proračunu kućanstva možete ostvariti smanjivanjem količine hrane koju bacate, redovitim gašenjem svjetla, manjim zagrijavanjem prostorija po zimi (obucite se toplije) te manjom upotrebom klima uređaja po ljeti.
20. Nastojte se izliječiti od takmičenja u materijalnim vrijednostima s kolegama, prijateljima i rođacima. Uvijek će biti netko s većim automobilom, kućom, netko je bio na zanimljivijem ljetovanju i slično. Pohvalite se s nematerijalnim: novom knjigom koju ste pročitali (posuđenoj u gradskoj knjižnici), novim znanjima i vještinama koja ste stekli i/ili zaduženosti koju ste smanjili.

***

Pozorno upravljanje vlastitim financijama, poput dijeta za smanjivanje kilograma, djeluje obično samo određeno vrijeme. Ipak, financijsko zdravlje – slično kao i tjelesna spremnost – zahtjeva stalnu pozornost, pa je kao i kod pretjeranog unosa hrane, potrebno spoznati koje su naše prehrambene, odnosno financijske navike.

Umjesto da razbijamo glavu iznalaženjem uzroka prevelike potrošnje, potrebno je snagu usmjeriti na načine kako izaći iz nezavidne situacije. Osobe koje su pogođene problemima prezaduženosti često se osjećaju izolirane što lako može dovesti do depresije i narušavanja psihičkog zdravlja. Posve je očito da mnogi ljudi pogođeni prezaduženošću ne znaju što i koga pitati za savjet i pomoć jer nisu informirani i upućeni u odgovarajuću službu. Obrazovanje i informiranje te aktivan stav u rješavanju problema najvažniji su čimbenici koje je potrebno što ranije poduzeti kako bi se ovladalo znanjima i sposobnostima upravljanja osobnim financijama.

Mnogi ljudi kada postanu svjesni svoje prezaduženosti često pobijaju ozbiljnost situacije i/ili nastoje odgoditi početak njezinog rješavanja. Možda će vam biti lakše ovu gorku pilulu popiti postupno, pa pokušajmo neke od ovih savjeta presložiti malo drukčije te u sedam koraka iznaći mogućnosti poboljšanja stanja:

Prvi korak – priznajte da imate poteškoća u vraćanju svog duga
Prvi korak u rješavanju prezaduženosti je priznanje da ne možete više redovito vraćati svoj(e) dug(ove). Skupljanje neplaćenih računa i bacanje obavijesti banke o prekoračenju minusa, odnosno ignoriranje problema neće riješiti vaš dug, nego samo može pogoršati postojeće stanje. Ipak, činjenica da čitate ovaj mali Vodič pokazuje da ste svjesni vašeg nezavidnog stanja te da ste spremni poduzeti drugi korak

Drugi korak – procijenite svoju sadašnju financijsku situaciji
Napravite spisak vaših dugova. Pored iznosa duga, navedite kome dugujete, kamatnu stopu te iznos koji sada vraćate, ako uopće vraćate. Time ćete dobiti ne samo jasnu sliku vašeg financijskog položaja nego će vam to pomoći u izlaska iz stanja prezaduženosti.

Treći korak – napravite prioritete svojih dugova
Sljedeći je korak odlučiti što plaćati prvo, a što odložiti. Dobro je da pozornost usmjerite na zaduženja s većom kamatnom stopom. Rješavanjem skupih zaduženja, dugoročno ćete uštedjeti značajna sredstva, a i sami ćete izgraditi sustav povjerenja u sebe i pojačati motivaciju za izlazak iz duga.

Četvrti korak – napravite ostvarivi plan svojih mjesečnih rashoda
Napravite spisak svih nužnih rashoda (hrane, neophodne odjeće, stanarine, rashoda za električnu energiju, plin i slično) i rashoda koji to nisu (poput izlazaka u kino, jelo i piće izvan kuće i drugo). Rashodi koji nisu nužni mogu se posve ukinuti ili barem značajno smanjiti sve dok ne riješite nastale poteškoće. Čak i u nužnim rashodima postoji mogućnost značajne uštede. Od svojim mjesečnih prihoda (koje nemojte precjenjivati) odbijte nužne rashoda (koje nemojte podcjenjivati) i iznos – bez obzira koliko malen bio – koji ostaje može poslužiti za početak otplate vašeg duga. Kako se dug postepeno smanjuje, doći će i do smanjivanja rashoda za kamate.

Peti korak – recite odlučno NE bilo kojoj vrsti novog zaduženja
Ako ste u dugovima do grla, još jedan novi dug neće nimalo poboljšati stanje nego će
onemogućiti vaš izlazak iz prezaduženosti. Jednom za uvijek prestanite s praksom stvaranja novog duga.

Šesti korak – Porazgovarajte sa svojim vjerovnicima
Korisno je obavijestiti svoje vjerovnike o financijskim teškoćama u kojima ste se našli. Većina će vjerojatno pristati na kraće odgađanje vraćanja duga jer tako ipak osiguravaju naplatu.

Sedmi korak – potražite pomoć stručne osobe
Ako i nadalje ne uspijevate upravljati svojim dugom, potražite pomoć stručne osobe i sudjelujte u odgovarajućim programima. Većina bankarskih ustanova sudjeluje u programu Hrvatske udruge banaka Upravljanje osobnim financijama koji se provodi na razini cijele Hrvatske. Pomoć potražite u stručnoj financijskoj ustanovi – prije svega u svojoj banci, ali i u obiteljskom centru, centru za socijalnu skrb i nevladinim udrugama koje se bave pomoći prezaduženim građanima i slično.
(Predrag Bejaković, Institut za javne financije, Zagreb)
 
(uredio:nsp)