Prvi susjed, liječnik, profesor u školi, vodoinstalater, teta za pultom u dućanu… Svi su oni mogući suradnici tajne službe. Pritom, naravno, nije uopće bitan njihov posao, nego jesu li u nekakvoj vezi s nekim tko je zanimljiv Sigurnosno-obavještajnoj agenciji.

Osim agenata koji su na plaći u SOA-i, ta tajna služba u svoje redove regrutira i vanjske suradnike. To je idealan posao za hrvate, biti špijun, spojiti ugodno sa korisnim.

Analitičari, a ne kriminalisti

Da, špijuni su među nama. Ne paranoični poput legendarnog “balkanskog špijuna”, nego obični ljudi koji u jednom trenutku dođu pod povećalo “službe”. Primijeti li agent SOA-e čiji je zadatak, recimo, praćenje ekstremnih vjerskih organizacija, da neka osoba ima kontakte, pa možda na prvi pogled i sasvim benigne, s nekim potencijalno opasnim religijskim skupinama, počet će je obrađivati.

Možda i godinu dana pratit će njene navike, razgovarati s ljudima koji je poznaju (ne bi je smio prisluškivati), sastavit će njezin psiho-profil… Upoznat će je, kažu nam obavještajci, bolje od nje same. E, kad je tajni agent to odradio, onda će svoju metu i upoznati. Uredno će joj se predstaviti, predložiti suradnju, ali i novac kao naknadu za trud. Budući da će iskusan špijun dobro proučiti i najslabije točke svoje mete, znat će je “obraditi” (ne bi je smio ucjenjivati) i privoljeti na suradnju. Ma, nemoguće?

– A zašto ljudi surađuju s vama novinarima? Zašto vam odaju određene informacije? – odgovara protupitanjem naš sugovornik iz tajne službe.

Za to će vrijeme taj SOA-in vanjski suradnik uredno nastaviti svoj život, odlaziti na posao i slično, ali susretat će se i sa špijunima te im prenositi tražene informacije.

Sigurnosno-obavještajna agencija danas zapošljava oko tisuću djelatnika. Osim u sjedištu SOA-e u Zagrebu, u superzgradi otpornoj na eksplozije i prisluškivanje, tajni agenti rade i u lokalnim centrima po Hrvatskoj: Split, Osijek, Rijeka, Bjelovar… Više od 70 posto zaposlenih u SOA-i, kažu naši sugovornici, imaju visoku stručnu spremu, a u tajnoj službi uglavnom rade ljudi koji su po obrazovanju i struci novinari, diplomati, povjesničari…

Iako bi čovjek na prvu pomislio da u tajnim službama rade kriminalisti, ne, riječ je o ljudima koji su završili neki od fakulteta s područja društvenih znanosti. Naši će sugovornici objasniti da je to zato što ljudi miješaju posao policije i posao SOA-e. Policija, USKOK i DORH bave se kriminalom, a tajni agenti više su analitičari čije su zadaće špijunaža, kontrašpijunaža i protuterorističko djelovanje.

Sjedište SOA-e u Zagrebu, superzgrada otporna na eksplozije i prisluškivanje

U SOA-i je od svih zaposlenih 45 posto žena (podjednako su kao i muški kolege ili tajne agentice ili na rukovodećim funkcijama), a više od 40 posto zaposlenih mlađe je od 35 godina. Sudeći po ovoj statistici, naša je tajna služba gotovo pa idealna. No, nije i ne može biti tako. U dvadesetak godina hrvatske samostalnosti tajne službe prošle su transformaciju od obavještajnog aparata koji je sazidan na temeljima nekadašnje zloglasne jugoslavenske Udbe i koji je ratnih devedesetih godina bio pod dominantnim utjecajem politike, pa i služio tada vladajućem HDZ-u u obračunima sa svima koji nisu mislili i djelovali kao oni, do moderne agencije koja se, međutim, i dalje nije posve uspjela odlijepiti od politike.

I dok je, primjerice, američka CIA ugledna agencija čiji zaposlenici (oni koji to mogu) ne kriju gdje rade, u Hrvatskoj se i dalje od rodbine i susjeda skriva posao u tajnoj službi. Potvrđuje to i profesor Vlatko Cvrtila, stručnjak za sigurnosna pitanja, koji korijen problema vidi upravo u Udbi.

Učinkovitiji nadzor

– Naše su sigurnosne službe u devedesetim godinama zadržale i mentalitet i način rada prijašnje Udbe. Tako su se prisluškivali opozicijski političari, novinari… Politika je uvijek htjela vladati tajnim službama – napominje Cvrtila.

Obavještajne agencije, dodaje, ne mogu biti samostalne od politike, ali moraju biti neovisne o političkim opcijama.

– Državna politika treba voditi računa o tome što službe rade, ali nad njima treba uspostaviti učinkovitiji nadzor. Nužno je ojačati unutarnju kontrolu u obavještajnim agencijama tako da šef tajne službe ne može zaustaviti i zataškati istrage – objašnjava Cvrtila.

Po njemu bi mandat šefa tajne službe trebao počinjati u sredini mandata vladajućih tako da svaki novi ravnatelj obavještajne agencije ne dolazi i ne odlazi s novim premijerom. Problem paraobavještajnog podzemlja, koje se u hrvatskim prilikama tako često spominje, Cvrtila ne zanemaruje i kaže da paraobavještajci nisu izolirani od obavještajaca.

– To je mreža starih pajdaša koji, kad izađu iz obavještajnog sustava, ne mogu i ne žele s njim prekidati veze. Posebno kada mogu doći do informacija koje se tiču politike i političara – ističe Cvrtila i dodaje da je paraobavještajno podzemlje problem tranzicijskih država i zemalja s organiziranim kriminalom. Agentima CIA-e, tvrdi, nikada ne bi palo na pamet da rade nešto što bi se moglo povezati s radom za korist jedne političke opcije.

Bitna mu bila logika

Smiljan Reljić, najdugovječniji ravnatelj SZUP-a (od 1992. do 1997. godine), ima lovišta u Lici i vinograde u Dalmaciji. Danas živi na relaciji Drniš – Zagreb i baš je sretan što se maknuo “iz tog svijeta”.

– Nije nikada problem u službi, nego je problem u politici koja uvijek preko službe hoće hraniti svoje ćakule – kaže Reljić.

On je, pak, ostao upamćen po 126 dosjea nepodobnih novinara i političara koje je tajna služba napravila u Tuđmanovo vrijeme. Reljiću je ta priča, i sam kaže, i dandanas bolna rana, ali on je vidi drugim očima od ostalih. Zapravo tvrdi da nije bilo toliko dosjea, da su izmišljeni…

U njegovo vrijeme, ističe, u SZUP-u nisu zapošljavali društvenjake, nego ljude tehničke struke jer je Reljiću bila bitna logika.

– Sve se svodi na sklapanje informacija i logičko zaključivanje – objašnjava Reljić, koji je nakon SZUP-a godinu dana bio ravnatelj Ureda za nacionalnu sigurnost. Nakon toga dvije je godine radio kao menadžer za sigurnost u HEP-u, pa opet dvije u UNS-u i naposljetku je otišao u mirovinu. U sustavu tajnih službi proveo je, kaže, 12 godina i tvrdi da je za svoj rad osam puta odlikovan.

Od njegovih vremena, priznaje, po prirodi stvari tajne su službe “išle nabolje”.

– Devedesetih je bila ratna situacija, što je bilo posebno teško za službu koja se u Hrvatskoj, kao novoj samostalnoj državi, tek razvijala. Da bi se obavještajna agencija razvila, potreban joj je jedan ljudski vijek, otprilike 70-ak godina – objašnjava bivši šef SZUP-a.

A što je s drugim starim šefovima tajnih službi s početka devedesetih godina koji su odavno otišli iz obavještajnog aparata? Već letimična analiza pokazuje da su ili poduzetnici ili političari; neki su završili u diplomaciji, ima i profesora, a neki su zbog godina i u mirovini. Budući da su čelnici obavještajnih agencija državni dužnosnici, država se uglavnom za njih pobrine i ne završavaju na cesti. Upravo zato nije rijedak slučaj da se isluženi obavještajni kadrovi smjeste ili u diplomaciju ili ih se zaposli u javnim poduzećima na savjetničkim mjestima za sigurnost.

Od Kanade do Iraka

Tako je Jerko Vukas nakon karijere u SZUP-u danas hrvatski veleposlanik u Bagdadu, dok Veselko Grubišić, nekadašnji šef OA-e, isti posao obavlja u Kanadi. Joško Podbevšek, koji je u POA-i naslijedio smijenjenog Franju Tureka, zaposlio se u državnom Janafu, i to na poziciji savjetnika.

Neki su se obavještajci bacili u poduzetničke vode, poput Ivana Brzovića, kojega se povezivalo s Ivićem Pašalićem, nekad jednim od najmoćnijih ljudi u Hrvatskoj. Brzović je, prema podacima dostupnima na internetu, vlasnik jedne građevinske tvrtke iz Sesveta. Neki su, pak, poput Tomislava Karamarka, iz službe zaprašili u politiku. Šef HDZ-a prvo je nakon ubojstva Ivane Hodak ušao u vladu Ive Sanadera kao ministar policije, a zatim je Jadranki Kosor na unutarstranačkim izborima preuzeo stranku.

Profesori Miroslav Tuđman, koji je ravnao HIS-om, i Ozren Žunec, također bivši šef HIS-a, vratili su se fakultetskim obvezama. Tuđman je pokušao i sa strankom Hrvatski istinski preporod, koja je propala, a na zadnjim izborima ponovno se politički angažirao i s liste HDZ-a ušao u Sabor.

Zgrada otporna na metke i prisluškivanje

Potkraj 2010. godine SOA se seli iz Gruške ulice u Savsku, po opremljenosti i sadržaju u pravi “svemirski brod” od zgrade u sastavu MUP-ova kompleksa u središtu Zagreba. U novi dom SOA-e ugrađene su posebne instalacije i protupožarna dizala, ostakljena je tzv. propucavajućim stijenama i okvirima koje su prije ugradnje šest mjeseci ispitivane u Njemačkoj.

Te površine ne omogućuju samo sigurnost od eksplozija i metaka nego i prisluškivanja. Podzemlje zgrade koncipirano je i kao alternativna bolnica u slučaju krize.
 
izvor: vecernji.hr
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11182"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Gospodarske crne brojke iz dana u dan preplavljuju Hrvatsku. Najnovija – 229 tisuća građana s 30. lipnja bilo je u blokadi. Istodobno pao je broj zaposlenih u industriji ali i potrošnja. Ima li nade za nas? Hrvatska zaduženost je u samo mjesec dana porasla 7.000.000.000 kuna !

 
[mp3player width=300 height=50 config=fmp_jw_widget_config.xml playlist=radui-101-treba-li-hrvatskoj-pomoc-mmf-a.xml]
 
“Ako se ovako nastavi, to bi značilo kolaps”

“Ako bi se ove crne brojke ovako slagale do kraja ljeta ili ne daj Bože do kraja godine, onda bi to značilo kolaps”, kaže nam ekonomski analitičar Žarko Primorac.

Iako smatra da je Vlada puno odgovornija od bivše i poduzima mjere, Primorac, barem za sada, ne vidi ogroman napredak pogotovo u investicijama.

“Ako se radi o tome da će najesen pokrenuti ove velike energetske objekte, kao što je Plomin ili Ombla ili nešto treće, ja još uvijek nisam siguran zato jer je stupanj pripremljenosti projekata vrlo nizak”, ističe Primorac.
 
[mp3player width=300 height=50 config=fmp_jw_widget_config.xml playlist=intervju-tjedna-nikica-gabric-radio-101.xml]
 
Santini: Sve ukazuje da će rejting pasti

Još slikovitije nam je to objasnio ekonomski analitičar Guste Santini.

“Kada kupujete auto razmišljate tjedan dana, kad kupujete kuću, razmišljate mjesec dana, kada se udajete morate promijeniti deset dečki da vidite koja vam je prava investicija, ne ide to baš tako”, kaže Santini.

Padu potrošnje, zaposlenih u industriji Santini dodaje i za njega ključnu brojku – pad produktivnosti rada za 2,7 posto. To nitko nije identificirao, a znači da se za toliko u prosjeku smanjila konkurentnost hrvatske države, objašnjava Santini i naglašava: nema nikakvih naznaka da se crne brojke neće nastaviti.

“Padne li nam rejting u devetom mjesecu, a sve pokazuje i ukazuje da će rejting pasti, drama je tu, ne treba je zvati i to je najgora priča u cijeloj priči”, zaključuje Santini.

Kupovna moć upola manja, a imamo duplo više kvadrata shopping centara po stanovniku nego Švicarska i Njemačka

Prema novom istraživanju GfK Centra za istraživanje tržišta i u razdoblju gospodarske krize skoro tri milijuna građana u Hrvatskoj redovito posjećuje shopping centre. Ako ste mlađi od 40 i živite u većem gradu gotovo sigurno pripadate u tu skupinu. Barem jednom mjesečno sjednete u auto i odvezete se tih desetak minuta do vašeg omiljenog shopping centra kako bi u miru birali u širokoj ponudi odjeće i obuće te usput obavili kupovinu svakodnevnih potrepština, a najčešće se nađe vremena barem još i za obaveznu kavicu.

Trgovački centri, “shopping“ centri, uobičajeni su u razvijenom svijetu i jasno je da ni Hrvatska nije iznimka. Takvi centri imaju bogatu tradiciju u SAD-u (dulju od 80 godina) dok u Hrvatskoj predstavljaju relativno novi, ali dobro prihvaćen, fenomen star svega oko desetak godina.

Kada su ti centri planirani sukladno ekonomskim, sociokulturnim i ekološkim parametrima oni investitorima zasigurno donose dobar profit, a potrošačima zadovoljstvo pruženom ponudom roba, usluga i zabavom. Kupcima naravno odgovara što veća konkurencija zbog nižih cijena i većeg prodajnog potencijala. Spoznaje se i da su upravo trgovački centri danas promijenili kupovne navike, pa čak i način korištenja slobodnog vremena kupaca. To nisu samo mjesta namijenjena kupovini, oni su postali javna okupljališta na kojima se isprepleće mnogo raznih sadržaja.

Kriza usporila izgradnju u Hrvatskoj, koja je ionako već blizu EU prosjeka

Kriza je ipak usporila iznimno velike planove izgradnje novih centara u Hrvatskoj, ali i sada smo već nadomak prosjeka EU po pokazatelju prodajne površine trgovačkih centara – oko 260 metara kvadratnih na 1000 stanovnika (što je 17. mjesto u Europi). Zagreb i okolica su prema koncentraciji trgovačkih centara daleko iznad tog prosjeka.

Podaci za 2011. godinu pokazuju da se Hrvatska nalazi u sredini (oko 260 metra kvadratnih) europske ljestvice i ima sličan broj četvornih metara prodajnog prostora trgovačkih centara kao Španjolska ili Italija, zemlje koje imaju veću kupovnu moć po stanovniku od Hrvatske. Prosječna kupovna moć građanina EU je 12.000 eura, dok ona u Hrvatskoj iznosi oko 5.000 eura.

Švicarska, Češka, Slovačka, Poljska, Njemačka imaju manje kvadrata trgovačkih centara na tisuću stanovnika od Hrvatske

S druge strane, na primjer, jedna Švicarska, Češka, Slovačka, Poljska, Njemačka imaju manje kvadrata trgovačkih centara na tisuću stanovnika od Hrvatske. Površina trgovačkih centara na tisuću stanovnika daleko je najveća u Norveškoj (gotovo 700 kvadrata), zatim u Švedskoj (blizu 400 kvadrata) te Estoniji i Islandu (oko 380 kvadrata). Visoko su pozicionirani i naši susjedi Slovenci i Austrijanci (preko 300 kvadrata). Na dnu ljestvice (ispod 100 kvadrata) nalaze se Rusija, Turska, Bugarska, Ukrajina, Grčka, Srbija i BiH.

90 posto kućanstava s visokim prihodima svakodnevno u je u shopping centrima

No, kako kriza/recesija i dalje ozbiljno kreše krila našoj potrošnji to se lako može dogoditi da će trgovački centri ostati stvarno dostupni i povoljni samo bogatijoj klijenteli.

Ostali će preživljavati uz ograničenu ponudu s povoljnijim cijenama u manje reprezentativnim trgovinama bliže mjestu stanovanja. Na to svakako ukazuje činjenica da je u Hrvatskoj kupovna moć na razini od svega 41 posto one u EU. Dalje, visina prihoda potrošača znatno utječe na posjet trgovačkom centru.

Tako, oko 60 posto kupaca iz kućanstva s prihodima ispod prosjeka za Hrvatsku (do 5.500 kuna) odlaze do trgovačkih centara dok to redovito čini preko 90 posto potrošača iz kućanstava s  višim i visokim primanjima.

Zbog čega se obično najčešće odlazi u posjet trgovačkom centru? Na prvom je mjestu kupovina odjeće (za oko 70 posto posjetitelja), slijede supermarketi (za oko 65 posto posjetitelja),  te obuća (za oko 60 posto posjetitelja). Osim toga, izbor određenog trgovačkog centra najčešće određuje njegova blizina te ponuđeni asortiman trgovina/proizvoda (za približno oko 50 posto posjetitelja) a tek na trećem su mjestu akcije. Način plaćanja se svodi na tri uobičajena: prvenstveno je to gotovina  (oko 90 posto) ili u kombinaciji s debitnim i kreditnim karticama (preko 50 posto, odnosno oko 20 posto).

Hrvatski građani uporno prodaju zlato i ne dižu štednju iz stranih banaka u Hrvatskoj. Tko ih je to naučio?

Talijanske banke u Hrvatskoj, vječno pitanje propasti ! Italija friško u dubokoj recesiji.

Talijanska ekonomija je u drugom tromjesečju pala za 0,7 posto što će povećati pritisak na vladu Maria Montija da počne bolje balansirati između mjera štednje i onih za rast u trenucima dok je država skliznula duboko u recesiju.

Loši rezultati će vjerojatno dovesti u pitanje može li Monti vratiti na pravi put Italiju sa ruba dužničke krize. “Unicredit je očekivao pad od 0,5 posto u prvom tromjesečju”, kazala je Chiara Corsa iz Unicredita te dodala da su očekivali “jasnije usporavanje recesije”.

U prva tri mjeseca ove godine talijanski BDP je pao za 0,8 posto, a današnji rezultati pokazuju da se država još uvijek bori za spas. Uspoređujući sa drugim tromjesečjem 2011. godine talijanska ekonomija je pala za 2,5 posto, objavio je Nacionalni institut za statistiku.

U borbi za spas talijanske ekonomija Montijeva tehnokratska vlada je već uvela niz paketa mjera štednje, povećala poreze i uvela reforme, no očito one još ne pokazuju rezultate. Dok vlada procjenjuje da će ekonomija ove godine pasti za 1,2 posto, Bank of Italy smatra da će to biti 2 posto, a udruga poslodavaca Confindustrija čak 2,4 posto.

[highlight color="yellow"] Sve je više depozita što se tiče štednje u bankama u Hrvatskoj! To je vječna LAŽ! Vaši depoziti su već transportirani u obliku papira, u svoje matične banke u Italiji. Vaši depoziti su sada  samo brojke na ekranu. [/highlight]

Rohatinski koji je donedavno bio najpopularniji političar, radi u službi krupnog kapitala i masonerije, te je sa fiksnim tečajem kune podržao početak kraja hrvatske ekonomije.

“Slavko Kulić upozorava već 12 godina i više ne vidi problem u Rohatisnskom koji je direktni pijun politike bankarske obitelji Rothschild. Hrvatska Narodna Banka nije niti hrvatska, niti središnja, ali problem ne leži u Rohatisnom, već u Saboru i Vladi koji su prihvaćali lažna izvješća.

Hrvatska je vlast prodala banke, a i s njom predala HRVATSKU AKUMULACIJU (čitaj štednju)  koja danas doseže i do 330 milijardi kuna. Strane banke raspolažu našim novcem u smislu da mogu činiti što hoće, davali su skupe kredite hrvatskim gospodarstvenicima i na taj način uništavali hrvatsko gospodarstvo, i preferirali konzumerizam.

Narodna banka je mogla i trebao oduzeti davno licencu bankama koje su vodile takvu politiku.

Sasvim je sigurno da će nam se u toku jedne noći priopćiti da te talijanske banke, koje čine većina banaka u Hrvatskoj, ne mogu više obavljati onu ulogu koju su do sada imale, i pratiti potreba hrvatskog gospodarstva i hrvatskog društva. I to nije daleko, brzo će doći.

U Hrvatsku ne treba dolaziti MMF, jer se on već nalazi u Hrvatskoj od 1947. godine. On je tu već, u Narodnoj Banci.  Novi guverner Narodne Banke ne misli ništa napraviti što se tiče mjenjanje politike.”

Hrvatskoj ekonomiji ne piše se dobro. Zaključak!

Uza sve ambiciozne poduhvate nove Vlade, prije svega financijskog ministra Linića, nešto manje najprvog Čačića, trendovi koji su započeli godinama prije, u mandatu HDZ-a, nemilosrdno sipaju crne brojke. Najnoviji podatak koji oslikava nemoć hrvatske ekonomije je onaj o porastu javnog duga, koji je u veljači narastao na 48 i pol posto bruto domaćeg proizvoda.

Iako je to još uvijek za 10-tak posto manje no što dopuštaju «Maastriški kriteriji», i značajno manje no što to bilježe zemlje eurozone, zabrinjava brzina njegova rasta; 7 milijardi kuna u samo mjesec dana. Na jesen, prognoziraju analitičari, mogao bi se popeti do razina koje se neće svidjeti, prije svega, agencijama za procjenu kreditnog rejtinga. A tada smo u prilično velikoj banani.

Financ ministar Linić netom prije operacije o svemu se oglasio, kako on to voli, u stranim medijima. Za američki Bloomberg izjavio je kako se država do kraja godine više neće zaduživati, ali je isto tako priznao da će, padne li nam na jesen kreditni rejting, u pomoć pozvati Međunarodni monetarni fond. To je već druga takva najava ministra Linića u samo mjesec dana, dana nekom američkom mediju.

Linić je Bloombergu priznao i da je najveći Vladin neuspjeh bio u poticanju javnih investicija u prvih 6 mjeseci, što govori nešto i o usmjerenju Vladine ekonomske politike, koja očito vidi državu kao pokretača uspavane ekonomije. Mnogi analitičari već godinama upozoravaju kako država na svojim leđima ne može nositi teret rasta BDP-a, nego da se u taj proces mora uključiti  privatni sektor, a to se, pak, neće dogoditi sve dok banke ne odustanu od previsokih kamata za poduzetničke kredite.

Drugi zabrinjavajući podatak je onaj o padu potrošnje. Prema Državnom zavodu za statistiku, građani u lipnju troše čak 5 posto manje nego godinu ranije, što se nije očekivalo, ako ništa, onda zbog dobrog starta turističke pred sezone i sezone. Iz istog razloga očekivao se i pad nezaposlenosti, no čini se da ove godine turizam nije uspio preuzeti značajniji broj ljudi sa burzi rada.

Sve je gore i u industrijskoj proizvodnji, koja bi trebala biti jedan od pokretača rasta pa i izvoza. Njen se pad bilježi već 5 mjeseci za redom, a na godišnjoj razini on iznosi 5 i pol posto, što je rezultiralo smanjenjem broja zaposlenih u tom sektoru od čak 4,6 posto.

Raste i broj dužnika, usprkos krajnje strogim mjerama naplate i sramoćenja koje će, uvjeren je Linić, u državnu kasu spremiti barem pola vrtoglavog poreznog duga od kojih 50 milijardi kuna. Naime, friški podaci Fine govore kako je do kraja lipnja bilo blokirano novih 230 tisuća građana, ili 2,3 posto više nego krajem svibnja.

Jedina svijetla točka domaće ekonomije je – još uvijek turizam – koji, prema danas iznesenim podacima, u prvih 5 mjeseci bilježi prihode od 6,1 milijardu kuna, što će, procjenjuju u ministarstvu turizma, biti 3 ili 5 posto više nego lani.
 
ČITAJ VIŠE:
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 5.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 4.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 3.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 2.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI !
 
izvor: index.hr, radio 101.hr
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10077"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]