Sve je počelo kada ju je policija prostrijelila za vrijeme nemirnih prosvjeda. Nakon što se probudila u bolnici odlučuje radikalno promijeniti vlastiti život. Čini zaokret od 180 stupnjeva, ostavlja po strani svoj politički servilizam i grješan život te se posvećuje traženju istinskog dobra za žene i djecu.

Djed katolik

Rođena je u sasvim običnoj ekvadorskoj obitelji. Vjera im se sastojala uglavnom od odlazaka na nedjeljnu misu. Iznimka je bio njezin djed koji je živio autentičnim kršćanskim životom. Dok je Amparo već bila u adolescentskoj dobi i na putu ka ateizmu, jednom joj je prilikom djed rekao riječi koje neće nikada zaboraviti. Ušli su u jednu crkvu i ispred Gospine slike joj je kazao: “Pogledaj je u oči. Ona je jedina koja će te spasiti i dovesti k vjeri.” Na tome je i ostalo. Nakon toga njezin bi se život mogao opisati kao slobodan pad. Bila je izbačena iz gimnazije zbog fizičkog napada na časnu sestru.

Revolucija i ljevica

Bile su to 70-e i 80-e godine prošlog stoljeća i društvene ponude koje je Amparo pronašla van Crkve bile su marksistička teologija oslobođenja, feministički pokret i pokret za pravo pobačaja, Che Guevara, pokret za emancipaciju Indijanaca tzv. indigenizam, itd. Svim tim idejama posvetila se dušom i tijelom. Amparo se moglo sresti na različitim mjestima: od oružanih sukoba do antivladinih prosvjeda za tzv. reproduktivna prava žena, tj. promičući kontracepcijska sredstva i pobačaj.

U Španjolskoj postaje još radikalnija

Pošto se politička situacija u Ekvadoru zakomplicirala, otac ju šalje u Španjolsku na studij socijalne pedagogije. Tamo dolazi do sveučilišne diplome, ali se i politički radikalizira stupajući u kontakte s ostalim revolucijskim, ateističkim i anticrkvenim pokretima.

Povratkom u Ekvador njezina se feministička i ljevičarska vizija savršeno poklopila s UN-ovom politikom u Latinskoj Americi. Zahvaljujući tome i svome obrazovanju preuzima odgovornost za provedbu programa UNFPA (Populacijski fond UN-a) za Ekvador koji na raspolaganju ima milijune dolara za provedbu programa koji se protive natalitetu, tj. koji se provode u korist pobačaja i kontracepcije.

Opis posla: ‘uništiti vjeru katolicima’

“Komunističke i socijalističke grupe znaju kako je Katolička crkva jedina institucija koja može slomiti njihove laži”, pojasnila je Amparo međunarodnoj katoličkoj televiziji EWTN te nastavlja: “Da bi ih se diskreditiralo, prvo tražiš argumente kojima bi se mogla uništiti slaba vjera katolika. Pratiš vijesti ili istražiš život svećenika koji ne živi svoj život u milosti Božjoj. To razglasiš i objaviš u medijima. Ono što treba prešutjeti jest to da je 60% karitativnih djela u Ekvadoru u rukama Crkve.“

Oštetiti Crkvu iznutra

Veliki problem svećenika je njihova samoća, stoga smo tražili napuštene svećenike i govorili im da ako Bog postoji zašto dopušta siromaštvo. Jedini je način revolucija. Ujedinite se s nama i mi ćemo vam pomoći. Bilo je svećenika koji bi popustili misleći kako će tako imati grupu koja će im pomagati, podržavati ih, koja bi bila s njima. Ponekad bi svećenicima i časnim sestrama davali novac za obnovu i poboljšanje njihovih obrazovnih centara, ali pod uvjetom da nam u svojim školama dopuste poučavati o “spolnom i reproduktivnom zdravlju”.

Još dalje od Boga

Kod Amparo se ispunila Chestertonova misao koja glasi: „Kada se napusti vjera u Boga, odmah se počne vjerovati u bilo što“. Iako uronjena u ateizam, tražila je bilo kakav tračak duhovnosti u u proricanju iz karata, reikiju, jogi… Navodi: „Pošto je život posvećen idejama današnje (op.pr.) ljevice, grješan život ne možeš osloboditi od posljedica grijeha. To je duhovna smrt. To je poput malenih saveza sa Sotonom koje on ne propušta naplatiti.

Netko mi je tada preporučio tzv. unutarnja čišćenja. Imala sam vlastite mantre koje bih mogla prevesti kao Ja pripadam Sotoni. Mantre sam napravila u SAD-u gdje sam čak i djecu dovela kod šamana koji je bio učitelj Univerzalne religije.“

Iako Bog nije daleko…

Jednom  je prilikom u jednoj kršćanskoj zajednici Amparo izazvala Boga tako da je napala jednu gospođu koja je molila držeći Gospinu sliku. Izbezumivši se počela ju je vrijeđati nazivajući je luđakinjom. Završilo je tako da je istrgnula i poderala Gospinu sliku koju je sirota žena držala u ruci. Njezina prepotencija revolucionarke nikome nije davala previše izbora, pa tako ni njoj. Ubrzo nakon tog događaja bliži se sljedeći korak prema njezinu obraćenju.

Ranjena policijskim metkom

Sudjelovala je u svakovrsnim antivladinim prosvjedima i sukobima, često mobilizirajući domoroce i potičući ih da dolaze naoružani kopljima. Na jednom od takvih prosvjeda policija je protiv prosvjednika koristila bojevo streljivo gdje je jedan od metaka završio u Amparinu tijelu. Nakon toga jedino čega se sjeća bila je prisutnost supruga s djecom s jedne strane, a s druge neobjašnjiv mir. “Nisam se bojala umrijeti”, kaže Amparo te dodaje: “Sve oko mene bila je radost, užitak, mir…“ Kroz sve to čula je glas koji joj je pjevao.

“Tada sam vidjela čudesne oči. Vidjela sam ljubav. Bijahu to Gospine oči. Gospina slika. Vidjela sam je kao petnaestogodišnjakinju odjevenu u bijelo.”

Dok je krvarila jedino što je osjećala bilo je mir, radost…. Tada joj je Gospa rekla: ”Malena moja, ja te ljubim.” Zamolila ju je da napusti sve što je do tada slijedila i da počne slijediti Njezina Sina. Amparo je također iza Gospe primijetila jednog starijeg gospodina. Bio je to njezin djed.

Čak je i suprug pomislio da je poludjela

Kada se probudila sve je ispripovjedila mužu Javieru. Pomislio je da je poludjela i to ne bez razloga, ipak je do tada bila uvjereni ateist, protukatolički militant…

Odmah su je odveli na ispitivanje kod new age “učitelja, psihologa i eksperata” koji su je počeli uvjeravati kako je to iskustvo samo plod halucinacija i posljedica ranjavanja. “Ipak, nitko me nije mogao uvjeriti da to nije bilo od Boga.”

Ispovijed

“Prvo što sam trebala bio je svećenik. Imala sam potrebu za ispovijedanjem. Molila sam Boga da ne umrem i da ne odem u pakao. Ispovijedala sam sve grijehe. Bilo ih je zastrašujućih.”

Bila je to nova životna dionica i trebalo je krenuti ispočetka i sve učiniti dobro. „Prva stvar koju sam učinila bila je naučiti voljeti Isusa, voljeti svećenike, ljubiti Crkvu, sakramente.” Amparo se osjećala prljavo i u isto vrijeme pozvana na novu revoluciju: “Jedino što mijenja svijet je Bog. Ja nisam dostojna. Tako je velika ljubav Božja…”

Suprugovo obraćenje

Amparo je molila i pozivala muža da se obrati. Tijekom vremena, Javier, revolucionar poput nje, počinje mijenjati svoj život. Iskustvo odricanja od dotadašnjih životnih uvjerenja moralo je biti dramatično samo po sebi. Amparo pojašnjava: “Suprug je prihvatio vjeru u Boga i Djevicu Mariju, ali ne i u sakramente. Srećom, Bog nam je na put poslao jednog svetog svećenika. Na kraju se ispovjedio. Ta je ispovijed trajala više od dva sata. Po izlasku iz ispovjedaonice osjećao je kao da je zbacio sa sebe teret težak stotine kilograma.”

Sada je trebalo razotkriti UN-ove laži !!!

Obraćenje kod mnogih često bude dugotrajno i s puno etapa. Amparo je bila na putu, ali se još uvijek nije sasvim odrekla grijeha, jer im je UN-ova plaća bila potrebna za pokrivanje obiteljskih troškova.

Stvari su se pokrenule kada ju je jedna prijateljica tražila informaciju o piluli za dan poslije za čiji je uvoz i distribuciju u Ekvador bila odgovorna Amparo kao dužnosnica Ujedinjenih naroda. UN je u tu zemlju uvezao preko 400.000 doza tog abortivnog sredstva. Amparo svjedoči o ogromnom biznisu koji se tu obrće: “UN iz New Yorka prodaje UNFPA-u (Populacijskom fondu UN-a) iz Ekvadora dozu po 0.25 $, a mi smo ih preprodavali između 9 i 14 $.

Aktivisti za prava nerođene djece tužili su UN sudu i to suđenje dobili. U presudi je pisalo da UN mora priznati kako to nisu kontracepcijska sredstva nego sredstva za pobačaj koja služe kada kontracepcija zakaže. Konačnu odluku za punim obraćenjem donijela je za vrijeme tog suđenja koje je UN izgubio. “Kada smo na sud nosili neke informacije jedan mi je novinar postavio pitanje koje sam ja doživjela kao da me je Bog upitao - Jesi li sa mnom ili sa Sotonom? Novinar me je upitao koje je moje mišljenje o piluli za dan poslije. Naravno, ja sam i dalje radila za UN i bila sam dužna podržavati organizacije koje promiču pobačaj. U tom trenutku sam shvatila da moram reći istinu i prestati lagati samoj sebi. Bilo bi nedosljedno biti katolik, a ipak, zbog novca, i dalje podupirati organizaciju koja ide protiv mojih vrijednosti. Naravno, rekla sam istinu i UN mi je dao otkaz.”

Što se nalazi iza UN-a?

Iza UN-ovih projekata, iza lijepih riječi koje koriste kada govore o tzv. reproduktivnom zdravlju, u stvarnosti se nalazi promicanje pobačaja i kontracepcijskih sredstava. To im je jedini cilj u Latinskoj Americi.

U razgovoru za katoličku televizijsku kuću Amparo tvrdi kako se u knjizi “Tijelo, bubnjevi i otisci” (autorice: Zaida Betancourt i Marcia Elena Álvarez, izdanje UN-a) promiče seks među djecom starijom od deset godina. U toj se knjizi također tvrdi kako roditelji ne bi trebali biti informirani o seksualnom obrazovanju svoje djece, da škola učenicima treba distribuirati kontracepcijska sredstva bez znanja i suglasnosti roditelja, i da ako su nastavnik ili liječnik obavijestili roditelje da im djeca koriste kontracepciju, da bi takvi učitelji ili liječnici trebali dobiti otkaz zbog kršenja profesionalne diskrecije koja bi trebala biti između njih i djece koja koriste takva sredstva.

Amparo i mnogi drugi prijavljuju posao u kojem se ništa ne prepušta slučaju: promiču se spolni odnosi među djecom i adolescentima prodajući im prezervative. Kada oni zakažu onda im se ponudi pilula za dan poslije ili pobačaj. Pošto iza pobačaja ostanu ljudski ostaci, oni se koriste za eksperimentiranje ili se iz njih izvlače neke tvari koje se potom koriste za kreme, šampone itd. Kompletan biznis.

A sada u bitku za život

Stvarnost koja ju je zatekla bila je teža nego što je mislila. Kao obitelj izgubili su mnogo. Morali su se odreći mnogih stvari na koje su dotad bili navikli. Ali kako Amparo tvrdi: “Bilo je prekrasno sa suprugom pronaći Božju ljubav i odbaciti zablude o svećenicima, Gospi, Crkvi, koje smo do tad imali.

Amparo Medina i Javier Salazar roditelji su troje djece. Ona je izvršni direktor organizacije Accion Provida Ecuador. Savjetuje i surađuje s drugim sličnim organizacijama.

Sada se bori za obitelj, žene i djecu, ali polazeći od istine o čovjeku kao cjelovitom biću, a ne kao do nedavno promatrajući čovjeka kroz gospodarsko poslovanje.

Prijetnje smrću

Započela je novim pristupom, ali ovaj put ne bez opasnosti. Amparo su počele pristizati prijetnje smrću. Jednom je prilikom primila paket u kojem je bio mrtvi štakor s porukom na kojoj je pisalo: “Smrt borcima protiv abortusa! Sjeti se da nesretni slučajevi postoje! Sjeti se koliko je smrti u ovoj zemlji izazvanih posljedicama nesretnog slučaja! Stop homofobnoj kampanji! Smrt izdajnicima! Revolucija ili smrt!”

Time ne uspijevaju zaplašiti Amparo. I dalje nastavlja s borbom jer zna da joj je povjerena prilika za obranu tisuća (nerođenih op.pr.) života.
 
(bitno.net/uredio:nsp)