Jesu li paranoični što se tiče čistoće i bakterija? Trebali biste se samo dobro oprati vrućom vodom, sapunom i uzeti malo vitamina D

Jeste li paranoični zbog bakterija u vašoj hrani? Prema američkom Centru za kontrolu bolesti (CDC), nikada ne perite sirovo meso ili jaja prije kuhanja, jer ti mikroorganizmi na njima su vrlo opasni i lako se šire.

Stoga ćete najprije poželjeti skuhati te mikroorganizme, uključujući bakterije i salmonelu, a zatim ih pojesti. Pranje piletine u vašoj kuhinji moglo bi raširiti smrtonosne mikrooraganizme na posuđe, dasku za rezanje i kuhinjske površine, tako da pazite na to. Tako bar kaže agencije CDC, koja nas nikada ne prestaje šokirati.

Da, to je najbolji savjet CDC-a da bi izbjegli zarazu bakterijama koje se razmnožavaju u piletini u zatvorenom hranidbenom lancu na farmama životanja – gdje je većina kokoši u Americi nehumano uzgojena i zaklana, gdje se životinje hrane masovnim količinama antibiotici, jer žive u groznim uvjetima, te su bolesne od genetski modificirane hrane i pune karcinogena zbog predoziranja hormonima.

U Americi, tjednima (ili čak mjesecima) prije nego što pilić umre, pati od bolesti, tuge, i čuje i gleda kako se velike količine njegovih prijatelja ubijaju.

To meso je često kontaminirano salmonelom, bakterijom clostridium perfringens i bakterijom campylobacter, među svim smrtonosnim parazitima i patogenima. Mislite li da ste sigurni kada jedete manje crvenog mesa i više piletine? Razmislite još jednom.

Clostridium perfringens uzrokuje smrt više od milijun ljudi svake godine. Zašto? Većina ljudi vjeruje da tvornice pripremaju piletinu tako da ubiju sve bakterije. To nije istina. Ne skroz. Spore i dalje mogu rasti, a bakterije mogu napredovati, pogotovo ako se piletina ne pohrani u hladnjaku ili dobro zamrzne.

Restorani sa brzom hranom i hrana ostavljena na otvorenom, vrlo brzo se počinju kvariti na sobnoj temperaturi. Razmislite o hrani koja se nalazi na takvim mjestima, ili o hrani koja je satima “topla”, poput one hrane u supermakrketima, ili hrana u restoranima, trgovinama prehrambenim proizvodima.

Zdravstveni djelatnici agencije CDC opet promiču propagandu. Dobrodošli u cirkus, najveću “predstavu” na zemlji, gdje vladini dužnosnici pomažu ljudima da se razbole dok se pretvaraju da se brinu za njih.

Brinite o tome da ne perete piliće prije pečenja jer će to raširiti bolesti po cijeloj vašoj kuhinji, ali se ne brinite o tijelu svoje djece koje prima oko 50 cjepiva koja sadrže neurotoksine, tuđe krvne proteine​(od fetusa pobačaja), životinjski urin, mononatrijum glutamat, i da, još uvijek postoji živa u njima.

Trovanje hranom nije šala. Agencija CDC, na svojoj internetskoj stranici, pokušava prikazati svoju ozbiljnost samo spominjanjem groznice i proljeva, te izostavlja rak i smrt koji su vezani za hranu.

Mesari i tvornice podjednako koriste izbjeljivač i amonijak kako bi ubili bakterije kod pilećeg mesea koje kupujete na mjestima brze hrane, u trgovinama i restoranima.

Trovanje hranom može ubiti nekoga tko već ima slab imunološki sustav, samo pitajte agenciju CDC. Pa bi onda, većina Amerike trebala izbjegavati piletinu poput kuge, jer najmanje 200 milijuna građana svakodnevno oslabljuje imunološki sustav konzumirajući fluoridiranu vodu, farmaceutskih lijekova, GMO hranu poput kukuruza i soja, i primajući sva ta cjepiva.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Ljudi koji pate od kolorektalnog karcinoma uskoro će moći napustiti kemoterapiju, tvrde neovisni znanstvenici

Ako usporedite kemoterapiju s bioaktivnim sastojcima koji se nalaze u ekstraktu sjemenki grožđa je (GSE), izgleda nestvarno, pogotovo ako se uzme u obzir činjenica da kemoterapija može biti i do 10 puta jača od prethodno dijagnosticiranog raka, prenosi cuisineandhealth.com

Nedavna istraživanja provedena u Coloradu u Centru za istraživanje raka, pokazala su da ekstrakt sjemenki grožđa sprečavaju širenje stanica raka i uništava ih.

Ljudi koji pate od kolorektalnog karcinoma uskoro će moći napustiti kemoterapiju, tvrde znanstvenici.

Ekstrakt sjemenki grožđa može prilično utjecati na rak u četvrtom stadiju, što je zapravo fascinirajuće.

Istraživanja objašnjavaju da ekstrakt sjemenki grožđa napada stanice koje mutiraju tako da ih mogu eliminirati i spriječiti njihovo širenje po cijelom tijelu.

Samo 150 do 250 miligrama GSE mogu djelovati preventivno protiv raka debelog crijeva. Ovaj ekstrakt također može utjecati na brojne druge bolesti.

No…ekstrakt sjemenki grožđa nije ono što mislite!

Ekstrakt sjemenki grožđa (GSE) je sintetička kombinacija srži grožđa i kemikalija. Da, dobro ste ovo pročitali…kemikalija. Unatoč zaprepaštenju, nije u potpunosti prirodan.

Kako se izrađuje?

GSE se radi vađenjem i mljevenjem srži, pri proizvodnji soka od grožđa u industrijskom kemijskom procesu od nekoliko koraka koji prirodne fenolne spojeve mijenja u kvartarne amonijeve spojeve. U ovom se procesu koriste dodatne kemikalije i toplina; kemikalije koje svjesno nikada ne biste unijeli u svoje tijelo, osobito ako ste tip osobe koja želi prirodan, alternativan lijek.

Neke od kemikalija koje se koriste u ovom procesu su:

• Amonijev klorid
• Benzetonij klorid
• Triklosan
• Metil paraben

Prema izvještaju Instituta za farmaceutiku, Ernst Moritz Arndt sveučilišta Greifswald iz Njemačke:

„Pregledana je antimikrobna učinkovitost, kao i sadržaj tvari za konzerviranje šest komercijalnih ekstrakata sjemenki grožđa. Pet od šest ekstrakata su pokazali visok rast inhibirajućeg djelovanja protiv testiranih mikroba. U svim antimikrobnim aktivnim ekstraktima sjemenki grožđa je pomoću tankoslojne kromatografije otkriven konzervans benzentonij klorid. Osim toga, tri su ekstrakta sadržavala tvari za očuvanje, triklosan i metil paraben. U samo jednom od testiranih ekstrakata sjemenki grožđa nisu otkrivene tvari za konzerviranje. Međutim, s tim ekstraktima, kao i s nekoliko ekstrakata domaće izrade napravljenim od sjemenki grožđa bez soka (citrus paradisi) nije otkriveno antimikrobno djelovanje. Iz toga se zaključuje da je moćan kao i gotovo opće antimikrobno djelovanje koje se pripisuje ekstraktu sjemenki grožđa samo zbog sadržaja sintetičkih tvari koje služe kao konzervans. Čini se da nisu prisutni prirodni proizvodi s antimikrobnim djelovanjem.“

USDA (Ministarstvo poljoprivrede SAD-a) je provelo istraživanje na osnovu gore spomenutog u Njemačkoj i otkrilo je:

„Potvrđujući ranije istraživanje provedeno u Njemačkoj, otkrili smo da neki od ekstrakata sjemenki grožđa sadrže benzentonij klorid, sintetičku antimikrobnu tvar koja se obično koristi u kozmetici i odobren je jednino za tematsko korištenje uz relativni visoki udio od 8%“

Znajući ono što sada znam, nakon istraživanja, ne mogu zdrave pameti nikome preporučiti korištenje GSE-a. Nažalost, riječ „prirodan“ nije regulirala niti jedna od agencija i kao takva se može koristiti na bilo kojem proizvodu. Olovo je u potpunosti prirodno, kao i katran, ali nećete njima nasprejati usta kako biste liječili upalu grla. Na mnoge je načine žalosno to da se nas potrošače navodi da vjerujemo kako je nešto zaista prirodan proizvod, a napravljeno je sintetičkim sredstvima, u laboratoriju, korištenjem sintetičkih štetnih kemikalija, a taj proces nije reguliran.
 
(dnevno.hr,matrixworldhr.com,youtube/uredio:nsp)

Zbog velikog broja namirnica koje sadrže sastojke koji mogu negativno utječu na naše zdravlje, stručnjaci preporučuju da redovito čitamo deklaraciju i izbjegavamo takve namirnice u širokom luku

Ovo su sedam namirnica koje bismo, prema preporuci stručnjaka trebali izbjegavati.

1. Umjetni zaslađivači

Umjetni zaslađivači su izvor “praznih kalorija” i često ih povezuju s nastankom dijabetesa tipa 2, te bismo ih zato trebali izbjegavati, odnosno proizvode koje ih sadrže.

2. Karagenan (Carrageenan) – E407 prirodni biljni zgušnjivač

Zahvaljujući dobroj sposobnosti hidratacije i povećavanja viskoziteta, koristi se u prehrambenoj tehnologiji kao važan aditiv (zgušnjivač, emulgator, stabilizator). Često se koristi pri izradi napitaka od kakaa, kondenziranog mlijeka, dječje hrane, ali i drugih proizvoda u tekućem stanju jer sprječava raslojavanje i taloženje, osiguravajući homogenost i odgovarajući stupanj gustoće.

3. Boja karamele

Boja karamele se koristi u mnogim gaziranim napicima, sladoledima i drugim slatkišima. Ova boja ipak nije podrijetlom od rastopljenog šećera, već sintetički proizvod koji nastaje u reakciji šećera, amonijaka i sulfita. Prilikom tog procesa nastaju kemikalije 2-metilimidazol i 4-metilimidazol koje se povezuju s bolestima štitnjače, jetre, rakom pluća i leukemijom. Od četiri tipa boje karamele, dvije se prave uz pomoć amonijaka i mogu negativno utjecati na vaše zdravlje.

4. Trans-masne kiseline

Riječ je o nezasićenim mastima koje se dodaju u prerađenu hranu radi produživanja roka trajanja. One mogu povećati rizik od srčanih oboljenja, te ih je poželjno izbjegavati.

5. Šećer

6. Mononatrijum glutaminat (MSG)

MSG još nazivaju i ‘poboljšivač okusa’. Iako stvarno poboljšava okus hrane, ova kemijska tvar razara mozak, remeti rad hormona i utječe na nastanak niza bolesti.

7. Visoko-fruktozni kukuruzni sirup (HFCS)

Glukozno-fruktozni sirup se naveliko koristi kao zamjena za šećer u mnogim gaziranim pićima, sokovima, jogurtima itd., A također produžuje i rok trajanja proizvoda. Ipak, kao i mnogi drugi aditivi, djeluje razarajuće na zdravlje.
 

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:nsp)

Sintetičke verzije vitamina sadrži kemijske spojeve koji nisu za prehranu ljudi i ne javljaju se u prirodi. Evolucija je diktirala da jedemo hranu koju možemo pokupiti sa zemlje, a ne hranu koju smo stvorili u laboratoriju.

Rasprava o korištenju (ili opasnosti) sintetičkih vitamina traje već godinama, a ovisno o kojim vitaminima govorimo: možda postoje razlike, ili ih uopće nema, u i kako vaše tijelo reagira na sintetičke vitamine.

Da pojasnimo, vitamin je molekula koju vaše tijelo ne može napraviti samo od sebe i mora doći izvana.

Prije nego što krenemo u raspravu o ovoj temi, važno je napomenuti da voće i povrće sadrži više od samih vitamina (i često sadrže mnogo različitih, ili sve, vitamine u različitim dozama), oni također sadrže različite mikronutrijente i aminokiseline (građevne blokove proteini koji su sami po sebi gradivni blokovi života).

Biljke, za razliku od životinja, zar ne (uglavnom) konzumiraju druge oblike života za energiju, i umjesto toga koriste svjetlo, i trebaju biti u stanju stvoriti sve aminokiseline same. Aminokiseline koje ljudi ne mogu stvoriti sami (de novo) nazivaju se “esencijalnim aminokiselinama”, i mi nemamo drugog izbora osim da ih dobijemo kroz hranu koju jedemo.

SINTETIČKI VITAMINI NISU NI PRIBLIŽNO ISTO KAO I PRIRODNI

Ako želite znati koje sintetičke vitamine vjerojatno ne bi trebali uzimati, naša prva stanica je vitamin A. Predformirani vitamin A može, u visokim dozama, imati značajnu toksičnost, koja nije povezana s beta-karotenom.

Beta-karoten, prethodnik vitamina A, je dostupan u mnogim namirnicama (posebice onim koje su narančaste), i vitamin A je posebno koncentriran u jetri svih sisavaca. Predoziranje vitaminom A, bilo iz dodataka prehrani u obliku tableta ili prilikom previše konzumiranja jetre, ima otrovne posljedice na vaše tijelo.

Uporaba genetske modifikacije (primjer sa zlatnom rižom ili novim beta-karoten bananama), nastojaolo se povećati dostupnost prirodnog izvora beta-karotena (osnova vitamina A – GMO banane Bill Gatesa), ali oporba genetske modifikacije u cjelini je zakomplicirala taj proces.

Vitamin C, također poznat pod nazivom askorbinska kiselina, se pokazao da je jednako bioraspoloživ (apsorbira se) od voća i povrća kao i iz sintetičkih izvora ( Carr & Visser, 2013 ).

Važno je napomenuti da jedini oblik kojeg možemo lako apsorbirati je L-askorbinska kiselina, što je molekularno identično vitaminu C u voću. U dozama preko 200mg, vaše tijelo je u stanju apsorbirati manje vitamina C, pa je nekoliko manjih doza poželjno za uzimanje nego sve odjednom, te je sigurno konzumirati do 2000 mg na dan. Vitamin C je važan kofaktor u mnogim staničnim procesima, a važan je za imunološki sustav. Nedostatak vitamina C dovodi do bolesti “skorbut”, što je uobičajena bolest među brodarima starog svijeta.

Vitamin E nije bioraspoloživ u sintetičkom obliku kao i iz prirodnih izvora. Vitamin E je važan za rad imunološkog sustava, kao i ekspresiju DNA, a može se pronaći u mnogim namirnicama kao što su orašasti plodovi i sjemenke. Dorea Reeser u časopisu Scientific American sažima usporedbu sintetičkih i prirodnih izvora, ona navodi:

“Prirodno deriviran Vitamin E se zove d-(alfa)-tokoferol, a sintetički vitamin E se zove dl-(alfa)-tokoferol. Razlika između njih je u kemijskoj strukturi, pa se time “dl” odnosi na smjesu oba D i L-(alfa)-tokoferol. Nema dokaza da je “l” verzija štetna za ljudski organizam, ali ona je oko 1,4 puta manje učinkovita od prirodno dobivenog vitamina E”

Vitamin K je zapravo smjesa nekoliko različitih molekula, a uobičajena prehrana i zdrava crijevna flora bi trebala biti dovoljna kako bi se spriječila potreba za nadopunom (pokazalo se iz analize jetri mrtvih pacijenata koji su uzimali antimikrobne lijekove ili ne). Vitamin K je neophodan za zgrušavanje krvi (što može biti ometeno sa previše vitamina E), a može se naći u avokadu i brokuli.

Vitamin B6 je važan za funkciju živaca i mišićnu koordinaciju, i kao i svi vitamini B skupine, vaše tijelo ih ne može pohraniti (što znači da je potrebno obnoviti tjelesnu zalihu često). Preporučuje se uzimanje samo oko miligram dnevno, tako da vitaminskim suplementima riskirate brzo prekoračenje dnevne granice. Vitamin B6 se lako dobiva iz banane, oraha, i cjelovitih žitarica. Mnogi izvori koji sadrže vitamin B6 također sadrže i B12.

Vitamin B12 je važan kofaktor za regulaciju (metilacije DNA i transkripcije, potrebnih u sintezi metionina koji je prva aminokiselina u suštini svih proteine). Ne treba vam puno vitamina B12, i jedenjem različitih voća i povrća bi trebalo ispuniti vaše dnevne potrebe. Sintetski vitamin B12 se apsorbira samo oko 56% .

Ostali vitamini B skupine ( B1: tiamin , B2: riboflavin , i B3: niacin) mogu se naći u mliječnim proizvodima i orašastih plodovima. Trebate oko 1 mg dnevno tiamina i riboflavina, ali nešto više oko 10 mg dnevno niacina. Zajedno ovi vitamini su vrlo važni za vaš metabolizam (sposobnost tijela da transformira hranu u energiju, da se tako izrazim). Također, u skupini B vitamina koji vaše tijelo ne može pohraniti su pantotenska kiselina (B5) i biotin (B7), koji su osjetljivi na toplinu i kisik, i također teško ih je pohraniti kao dodatke. Poput ostalih B vitamina, pantotenska kiselina i biotin mogu se dobiti od mahunarki i mliječnih proizvoda (među ostalim izvorima).

Posljednji esencijalni vitamin na našem popisu je folna kiselina (folna kiselina ili B9), koji je važan za replikaciju DNA i diobu stanica. Ljudima često ne manjka folne kiseline, a može se dobiti od raznih namirnica (gotovo svog voća i povrća). Njegov značaj u diobi stanica čini vrlo važnu ulogu kod trudnica, iako zdrava prehrana treba jamčiti ne uzimanje vitaminskih dodataka.

Namjerno smo zanemarili raspravljati o vitaminu D u ovom članku, ali prije svega zato što ljudi imaju tendenciju da znju o tome podosta.

Jedite svježe voće i povrće, kao i ono koje ste skuhali (ali imajte na umu da su neki vitamini osjetljivi na toplinu), kao dio raznovrsne prehrane, potrebne za dobro zdravlje.

Omiljeni vitamin – iz naftnog derivata

Mnogi su vitamini koji se nalaze na tržištu, dobiveni iz katrana i drugih naftnih derivata. I dok te sintetičke tvari po svom kemijskom sastavu mogu biti istovjetne ili vrlo slične prirodnim vitaminima, one ipak imaju samo djelić biološke aktivnosti.

Sintetički vitamini mogu zamijeniti neke, ali ne sve funkcije svih odgovarajućih prirodnih vitamina.

Sintetički vitamini, pored onih koji se nalaze u hrani, mogu imati i loše posljedice. Čak i sami proizvođači vitamina upozoravaju da velike količine vitamina A, grupe kompleksa B vitamina, kao i vitamina C, D i E mogu naštetiti organizmu. Osim toga, uzimanje malih količina dodatnih sintetičkih vitamina može izazvati postupnu koncentraciju vitaminske toksičnosti.

Dakle, ako ste odlučni da krenete s uzimanjem dodatnih vitamina i minerala, pokušajte nabaviti one prirodne (dobivene iz hrane) umjesto sintetičkih.

Vitaminska riznica

Makrobiotička prehrana oprskrbljuje tijelo svim neophodnim vitaminima u količinama koje su iste ili veće od preporučljivih dnevnih doza i bez dodataka u obliku tableta. Ključne namirnice u makrobiotičkoj prehrani – integralne žitarice, svježe voće i povrće (pogotovo zeleno lisnato povrće), sjemenke, mahunarke – predstavljaju, koliko se zna, hranu s najvišom koncentracijom vitamina.

PA KRENIMO….

GLAVNE RAZLIKE SINTETIKA / PRIRODNO (PROIZVODNJA I UPORABA)

Prirodni vitamin A – Vitamin A se pojavljuje u hrani kao beta-karoten. Tijelo ga mora pretvoriti u vitamin A kako bi bio koristan. To zvuči manje učinkovito, ali vitamin A može biti toksičan u velikim dozama. Beta-karoten dopušta tijelu da ga pretvori ono što treba i odbaci višak kao prirodnu zaštitu protiv oštećenja.

Sintetički vitamin A – Sintetički vitamin A je retinil palmitat ili retinil acetat. Ovaj sintetički spoj je izrađen od kombiniranja ribljeg ili palminog ulje sa spojem beta-ionone. Proizvodnja palminog ulja je dovela do krčenja šuma i prašuma i ugroženosti orangutana. Beta-ionone je stvoren pomoću citrusa, aceton i kalcijevog oksida.

Prirodni vitamin B1 – Tiamin ili vitamin B1, je vitamin topiv u vodi stvoren od biljaka i vezan za fosfate. Probava oslobađa tiamin pomoću specijaliziranih enzima koji su usmjereneni prema fosfatima.

Sintetički vitamin B1 – Tiamin mononitrat ili tiamin hidroklorid se sastoji od katrana, amonijaka, acetona i solne kiseline. On se apsorbira u mnogo manjoj količini jer nije vezan za fosfat. On je kristal u strukturi, za razliku od vitamina na prirodnoj biljnoj bazi. Mnogi sintetički vitamini su kristalične strukture. Kristali u našem krvotoku uzrokuju štetu i akumulaciju minerala gdje to nije potrebno, kao i kod zglobova.

Prirodni vitamin B2 – Riboflavin se lako apsorbira, ostaje u krvi dugo vrijeme, te se lako apsorbira u tijelu u mnogim važnim enzimima.

Sintetički vitamin B2 – Sintetički riboflavin je izrađen od octene kiseline i dušika ili uporabom genetički modificirane bakterije (GMO bakterije) i fermentacije. Pokazano je da ga tijelo manje apsorbira i brzo uklanja iz krvi i biva izbačen kroz urin kao toksin.

Prirodni vitamin B3 – Niacinamid ili nikotinamid je ono što nalazimo u hrani i obično nazivamo niacin. Niacin može imati nuspojave, ali one su minimalne, kada ga uzimamo preko biljne hrane.

Sintetički vitamin B3 – nikotinska kiseline je stvorena pomoću katrana, amonijaka, kiselina, 3-cijanopiridina i formaldehida. On se manje apsorbira i ima viši rizik nuspojava od prirodnog vitamina B3.

Prirodni vitamin B5 – Pantotenat je prirodna verzija ovog bitnog B vitamina.

Sintetički Vitamin B5 – sintetički vitamin B5 ili pantotenska kiselina uključuje izobutiraldehid i formaldehid koji se dobivaju iz kalcijeve ili natrijeve soli. Derivat alkohola, pantenol se ponekad koristi kao stabilizator da ovaj vitamin traje dulje na policama trgovina.

Prirodni vitamin B6 – Piridoksin, kao i B1 je vezan uz fosfat u biljkama i čini piridoksal-fosfat. To je biološki aktivna forma. Bilo koji drugi oblik B6 se mora pretvoriti u ovu kombinaciju fosfata prije nego ga naše tijelo može koristiti.

Sintetički Vitamin B6 – Piridoksin hidroklorid dolazi iz petrolejskog estera, klorovodične kiseline, i formaldehida. On se teško apsorbira ili konvertira i pokazalo se da zapravo inhibira djelovanje prirodnog B6 u tijelu. Ona također ima nuspojave koje se obično ne nalaze u prirodnom vitaminu B6 iz prirodnih izvora hrane od ovog vitamina.

Prirodni vitamin B7 – Biotin je uključen u rast stanica, proizvodnju masti i metabolizam.

Sintetički vitamin B7 – Sintetički B7 se proizvodi koristeći fumarnu kiselinu.

Prirodni vitamin B9 – Ovaj vitamin B postoji u hrani kao folat, i on je vrlo važan u stvaranju i popravku DNA, pa tako je i od vitalne važnosti prije i tijekom trudnoće.

Sintetički vitamin B9 – Folna kiselina ne postoji u prirodnim namirnicama, ona je kristal, i teško se apsorbira usprkos velikim količinama koje su dodane u multivitamine i dodatke prehrani. Sintetski vitamin B9 se proizvodi od naftnih derivata, kiseline i acetilena.

Prirodni Vitamin B12 – Kobalamin B12 mogu proizvesti samo mikroorganizmi kao što su bakterije koje rastu u tlu i u našim crijevima, kao i neke mikro-alge i možda neke vrste morskih algi.

Sintetički Vitamin B12 – Kobalt i cijanid se fermentiraju i dobiva se cijanokobalmin. Dobro ste čuli! Cijanid. U malim količinama, ali to je još uvijek cijanid.

Prirodni Kolin – Kolin je često grupiran s B vitaminima. On je u kombinaciji s fosfatom u prirodi i važan je u staničnim membranama i provjeru čuvanja masnoća.

Sintetički Kolin – Kolin klorid ili kolin bitartrat je izrađen od etilena, amonijaka, i klorovodične kiseline, te vinske kiseline. On se ne veže za fosfate.

Prirodni vitamin C – Ovaj vitamin je lako dostupan u agrumima, crvenoj paprici, bobičastom voću, i još u mnogo voća i povrća. U prirodi se nalazi u kombinaciji s flavonoidima i fitonutrijenatima koji pomažu u njegovoj apsorpciji i korištenju.

Sintetički vitamin C – Askorbinska kiselina je izoliran vitamin kojeg dobivamo od genetski modificiranog kukuruznog šećera (GMO) koji se hidrira i obrađuje s acetonom. Njemu nisu potrebni flavonoidi i fitonutrijenti da bi mogao funkcionirati.

Prirodni vitamin D – Tehnički na ovaj vitamin se nije uvijek mislilo kao na vitamin jer naš organizam to može sam napraviti. Gljive, kvasci, i lišajevi proizvode vitamin D kada su izloženi suncu. Ljudi također. Dnevna doza od oko 20 minuta sunčeve svjetlosti daje sve što nam treba. Vitamin D3 je najučinkovitiji oblik, isti koji dolazi iz naše vlastite kože ili iz lišajeva. Gljive i kvasac često proizvode vitamin D2.

Sintetički vitamin D – Da bi oponašao prirodnu proizvodnje koju nalazimo u našoj koži, znanstvenici zrače životinjsku mast da stimuliraju sintezu vitamina D3. Oni obično koriste lanolin, voštane izlučevine iz ovčje kože koja čuva vunu suhomm.

Prirodni Vitamin E – Vitamin E se zapravo odnosi na 8 različitih spojeva topivih u masti i djeluje kao antioksidans koji štiti masti od oksidacije. Najviše biološki aktivnog oblika nalazimo u žitaricama, sjemenau, i ulju iz sjemenki i zrna.

Sintetički Vitamin E – Sintetički dl-alfa tokoferol je stvoren pomoću rafiniranih ulja, trimetilhidrokinona i izofitola. On se ne apsorbira tako lako, ne ostaje dugo u tkivima, te se brzo rasprši poput otrova ili nepoznate kemikalije.

Prirodni vitamin K – Ovaj vitamin je važan za pravilno zgrušavanja krvi i neke metaboličke procese. On je pronađena u tamnom lisnatom povrću.

Sintetički vitamin K – Sintetički vitamin K ili menadion, dolazi iz derivata katrana i genetski modificiranog (GMO) i hidrogeniranog sojinog ulja, a u proizvodnji se koriste još i solna kiselina i nikal. Ovaj sintetički vitamin se smatra vrlo otrovan i oštećuje imunološki sustav.

AKO VAM OVO NIJE DOSTA, OVO SU DODACI KOJI SE JOŠ STAVLJAJU U MULTIVITAMINE

Opasni, šokantni dodaci u vašim lošim vitaminima, navedeni kao „ostali sastojci“ uključuju: pesticidi, talk, boje, natrijev benzoat, metil – celulozu, carnauba vosak, silikon i/ili titanijum dioksid. Ukoliko ne poznajete niti jedan od navedenih dodataka, tada će vam i naštetiti!

Također, mnogi multivitamini, pogotovo oni za žvakanje, sadrže aspartam, vodeći uzročnik Fibromyalgije i sindroma bolesti crijeva.

A na sve to, ako vaši vitamini sadrže umjetne zaslađivače Aspartam, Kalijev Acesulfam, Sukralozu ili Sorbitol, mogli bi razviti bolest umjetnih zaslađivača (rak) i mutaciju stanica, vašega DNK i proslijediti taj mutirani DNK budućim generacijama.

Nemali broj primjera je primjećen u javnosti da su ljudi koji su živjeli zdravim životom, hranili se zdravo i bavili sportom, pa obolili od raka. Razlog tome je što su uzimali previše sintetskih vitaminskih preparata s nadom u bolje zdravlje. U Americi, milioni žena uzimaju sintetičke vitamine s nadom u prevenciju raka dojke, pa ih na kraju veliki postotak i dobije rak dojke.

Bilo kako bilo, čuvajte svoje zdravlje, jedite prirodno sa zemlje, i BACITE VEĆ DANAS SINTETIČKE VITAMINE U SMEĆE (ako već niste)!
 
(exposingtruth.com, sunwarrior.com, globalhealingcenter.com/ preveo i uredio: mag. spec. Alfred Bošković / nsp)

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), više od 310 milijuna ljudi diljem svijeta su pogođeni dijabetesom tipa 2, dugotrajno stanje koje karakterizira otpornost na inzulin.

Što je u srcu ove rastuće epidemije? Prema novom europskom istraživanju, masovna dostupnost zaslađenih gaziranih pića može biti jedan od najvećih pojedinačnih čimbenika rastuće epidemije dijabetesa. Naime, znanstvenici su zaključili da pijenje samo jedne limenke 0,33 litre slatkog gaziranog pića dnevno (poput Coca Cola-e) povećava rizik od dijabetesa za 22% posto u usporedbi sa pijenjem samo jedne limenke na mjesec.

Studija je obuhvatila podatke 350.000 ljudi u osam europskih zemalja. Studija je postavljala pitanje običnim ljudima o tome koliko slatkih, umjetno zaslađenih bezalkoholnih pića i sokova piju svaki dan. Istraživanje je nadalje pokazalo da potrošnja voćnog soka i pojava dijabetesa nisu povezani.

Visoko fruktozni kukuruzni sirup (HFCS), zli krivac

U 1970, HFCS je zamijenio šećer šećerne trske, s obzirom na činjenicu da je HFCS mnogo jeftiniji za proizvodnju.

Prema Dana Flavin, autoru članka “Metabolička opasnost od visoko fruktoznog kukuruznog sirupa”, “HFCS je sada primarni kalorijski zaslađivač koji se dodaje u bezalkoholna pića u SAD-u, te ima udio u više od 40 posto kalorijskih sladila na tržištu koja se dodaju hrani i pićima. ”

Visoko fruktozni kukuruzni sirup se danas stavlja SVUGDJE u hranu

Između 1970 i 1990, godišnja potrošnja HFCS-a je porasla za više od 1.000 %  posto, znatno iznad povećanja unosa bilo koje druge skupine hrane.

HFCS, je dobiven iz GMO genetski modificiranog kukuruza, i to je produkt kojeg je proizveo čovjek, produkt koji prolazi kroz niz procesa koji će razbit škrob u glukozu, fruktozu i pomoću enzima koje proizvode bakterije i gljivice.

Završni proizvod sadrži koncentraciju od oko 80 posto fruktoze, koja se trenutačno pretvara u masti u jetri, prilikom konzumacije, što dovovi do viška koncentracije masti i lipoproteina u tijelu. To uzrokuje porast razine triglicerida, promiče aterosklerozu, povišen kardiovaskularni rizik, te povećanu učestalost ne-alkoholne masne bolesti jetre. Studije su pokazale da HFCS može biti zli krivac koje potiče pretilost, inzulinsku rezistenciju, dijabetes tipa 2, visoki kolesterol, bubrežne kamenace, giht.

Koštano-destruktivna fosforna kiselina

Fosforna kiselina, aditiv okusa koji se dodaje gaziranim pićima u proizvodnji da bi dobili oštar okus, također je zakiseljavajući agens koji usporava rast plijesni i bakterija u šećernoj otopini sode. Njegova razina kiselosti čini gazirano piće super sredstvom za uklanjanje hrđe ili gamadi koja se množi u WC školjki!

Ovi slični učinci se događaju unutar tijela. Stvaranjem visoke razine kiselosti u tijelu, tijelo reagira tako što pokušava neutralizirati unutrašnjost. To rezultira u tijelu – povlačenjem kalcija iz kostiju. To objašnjava vezu između potrošnje fosforne kiseline i niže gustoće kostiju.

Šteta je još veća u razvojnim fazama života osobe. Prema istraživanju 1994. Harvard, učinjeno na lomovima kostiju kod tinejdžerskih sportaša, 14-godišnje djevojke koje su pile gazirana pića imale su oko pet puta veću vjerojatnost (5X) da dožive lomove kostiju nego djevojke koje nisu konzumirale gazirana pića.

Aromatični karamel koji uzrokuje rak

Centar za znanost u javnom interesu je podnio peticiju za FDA u veljači 2011. da zabrani korištenje karamela za bojanje gaziranih pića. Iz studije su saznali da karamel boja za gazirana pića sadrži dvije kancerogene kemikalije.

Kemija iza karamel boje počinje reakcijom šećera sa amonijakom i sulfitima pod visokim tlakom i temperaturom. To rezultira kemijskom reakcijom formiranja 2-metilimidazola i 4-metilimidazola, dvije kemijske formacije koje dokazano da uzrokuju rak štitnjače, jetre, pluća kod laboratorijskih štakora. Nacionalni toksikološki program izvjestio je da ovi životinjski karcinogeni, toksični na laboratorijskim štakorima, zapravo predstavljaju slične rizike i za ljude.

Izbjegavanje gaziranih pića, uvođenjem svježeg soka može biti najbolji lijek

Liječenje dijabetesa tipa 2 uz pomoć farmaceutskih lijekova, ali još uvijek nastavljajući piti visoko fruktozni kukuruzni sirup u gaziranim pićima je kontraproduktivan pristup na putu do dobrog zdravlja. Odbacivanje gaziranih napitaka može biti najbolji lijek za one koji pate od široke lepeze zdravstvenih problema. Jedan od najjednostavnijih rješenja za vitalnost je uklanjanju visoko fruktoznog kukuruznog sirupa HFCS, karamel boja, fosforne kiseline i zamjena svega toga sa svježim voćem i sokovima od povrća.

Mit da je zdrava hrana preskupa je zabluda. Istisnuto voće i povrće svaki dan košta manje od jednog tjednog paketa limenki gaziranog pića od 24 limenke i lijeka na recept. Bilo kako bilo, prednosti cijeđenja voća, s obzirom na kvalitetu života, uvijek će biti vrijedno bez obzira ne cijenu.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(preveo i uredio: mag. spec. preh. teh. Alfred Bošković / uredio: nsp)

Ruski znanstvenik A.I. Oparin i britanski znanstvenik J.B.S. Haldane su 1920 – tih godina iznijeli su teoriju da su munje u primitivnoj atmosferi mogle proizvesti kemijske građevne blokove života.

Darwin je razmišljao da je život mogao početi u “nekoj toploj maloj bari”. Slično tome, Oparin i Haldane su postavili hipotezu da su se kemikalije proizvedene u atmosferi rastvarale u prvobitnim morima formirajući “toplu razvodnjenu juhu” iz koje su proizašle prve žive stanice.

Oparin-Haldane hipoteza je zaokupila maštu mnogih znanstvenika i tako postala “ono što znanstvenici misle” o prvim koracima u postanku života. Ali je ostala kao netestirana hipoteza sve do ranih 1950 – tih kada su američki postdiplomac Stanley Miller i njegov mentor Harold Urey proizveli neke od kemijskih građevnih blokova života ubacujući električnu iskru u mješavinu plinova za koju su smatrali da je simulirala Zemljinu primitivnu atmosferu.

Godine 1953, Miller-Ureyin eksperiment je stvorio ogromno uzbuđenje u znanstvenoj zajednici i uskoro je našao svoj put u skoro svaki srednjoškolski i fakultetski udžbenik biologije kao dokaz da su znanstvenici demonstrirali prvi korak u nastanku života – bez Boga.

Millerov eksperiment je još uvijek istaknuto prikazan u udžbenicima, časopisima i televizijskim dokumentarnim filmovima, kao ikona evolucije. Pa ipak, više od desetljeća većina kemičara je bila uvjerena da eksperiment nije uspio simulirati uvjete na ranoj Zemlji i da tako ima malo ili nimalo veze s porijeklom života. Evo zašto.

Oparin-Haldaneov scenarij

Prvi korak u Oparin-Haldaneovom scenariju proizvodnje životnih kemijskih gradivnih blokova uz pomoć munja presudno ovisi od sastava atmosfere. Zemljina sadašnja atmosfera sadrži oko 21% kisika. Skloni smo misliti da je atmosfera bogata kisikom bitna za život, jer bismo umrli bez nje. Pa ipak, što je paradoksalno, životni gradivni blokovi se ne bi mogli formirati u takvoj atmosferi.

Nije iznenađujuće da je isti kisik koji je bitan za disanje često fatalan za organsku sintezu. Električna iskra u zatvorenoj posudi s močvarnim plinom (metanom) može proizvesti neke interesantne organske molekule, ali ako je prisutna samo mala količina kisika iskra će proizvesti eksploziju.

Pošto slobodan kisik može uništiti mnogo organskih molekula, kemičari često moraju uklanjati kisik i koriste zatvorene posude gdje sintetiziraju i čuvaju organske kemikalije u laboratoriju. Ali prije postanka života, kada nije bilo ni kemičara ni laboratorija, kemijski gradivni blokovi života su se mogli formirati samo u prirodnoj sredini koja nije imala kisik.

Prema Oparin i Haldaneu, ta sredina je bila Zemljina primitivna atmosfera. Zemljina sadašnja atmosfera je jako oksidirajuća. Oparin i Haldane su pretpostavili njenu suštu suprotnost – jako reducirajući atmosferu bogatu vodikom.

U to vrijeme, činilo se razumljivim pretpostaviti jako reducirajući atmosferu. Znanstvenici su vjerovali da je Zemlja izvorno formirana zgušnjavanjem međuzvjezdane prašine i plina, pa je bilo razumno pretpostaviti da je prvobitna atmosfera ličila na međuzvjezdane plinove koji se sastoje prvenstveno od vodika.

Godine 1952., dobitnik Nobelove nagrade, kemičar Harold Urey, zaključio je da se rana atmosfera sastojala prvenstveno od vodika, metana, amonijaka i vodene pare – baš kao što su Oparin i Haldane pretpostavili.

Ureyov postdiplomac na Chicago Sveučilištu, Stanley Miller, riješio je da eksperimentalno testira Oparin-Haldaneovu hipotezu. Miller je sastavio zatvorenu staklenu aparaturu u Ureyevom laboratoriju, ispumpao zrak i zamijenio ga metanom, amonijakom, vodikom i vodom.

(Da nije uklonio zrak, njegov sljedeći korak je mogao da mu bude i posljednji.) Onda je zagrijavao vodu i pustio da plinovi prelaze preko visoko voltažnih električnih iskri da bi stimulirao munje.

“Do kraja tjedna”, izjavio je Miller, voda “je bila tamno crvena i mutna”. Uzeo je dio za kemijsku analizu i identificirao nekoliko organskih spojeva. Među njima su bili i glicin i alanin, dvije najjednostavnije aminokiseline nađene u proteinima. Ipak, većina produkata reakcije su bili prosti organski spojevi koja se ne javljaju u živim organizmima.

Godine 1977, istraživači porijekla života Sidney Fox i Klaus Dous objavili su da je važniji razlog zašto je za Zemljinu primitivnu atmosferu “rasprostranjeno vjerovanje da u svojim ranijim fazama nije sadržavala značajnije količine kisika” te da “eksperimenti pokazuju da bi kemijska evolucija, kakva se opisuje sadašnjim modelima, bila uvelike spriječena kisikom “.

James C.G. Walker je također pisao da je “najjači dokaz” za sastav primitivne atmosfere “osiguran uvjetima za nastanak života. Redukcijska atmosfera je potrebna “.

Sudionici konferencije o podrijetlu života iz 1982. godine (od kojih je jedan bio Stanley Miller) složili su se da nije moglo biti slobodnog kisika u ranoj atmosferi “zato što su reducirajući uvjeti potrebni za sintezu organskih spojeva neophodnih za razvoj života”. Iste godine, britanski geolozi Harry Clemmey i Nick Badham pisali su da pokazuju dokaze da je “od najranijih vremena datiranih stijena, Zemlja imala atmosferu s kisikom”. Clemmey i Badham su izjavili da je obična “dogma” tvrditi da je Zemljinoj ranoj atmosferi nedostajao kisik.

Ali, geološki i biokemijski dokazi više nisu bili važni, zato što su izvjesni utjecajni znanstvenici odlučili da je Millerov eksperiment pokazao prvi korak u nastanku života, i oni su objavili da primitivnoj atmosferi mora da je nedostajao kisik. Clemmey i Badham su bili u pravu. Dogma je zauzela mjesto empirijske znanosti.

Sa znanstvene perspektive, ova dogma stavlja kola ispred konja.

Izdanje časopisa National Geographic iz ožujka 1998. godine prikazuje fotografiju Millera kako stoji pored svoje eksperimentalne opreme. Članak časopisa National Geographic objašnjava: “Mnogi znanstvenici sada misle da je rana atmosfera bila drugačija nego što je Miller prvo pretpostavio.”

Ali, slika vrijedi tisuću riječi – naročito kada njen naslov obmanjuje, a istina je zakopana duboko u članku. Čak je i pažljiv čitatelj ostavljen pod dojmom kako je lako bilo životu nastati na ranoj Zemlji.

Očito je da se danas široj populaciji promovira, a studentima biologije predaje mitologija umjesto znanosti.

DODATNO ČITANJE, knjiga:

HARUN YAHYA – Podvala Teorije Evolucije

 

 
NoviSvjetskiPoredak.com