Besmisleno je pakirati “nešto što je prolazno kao hrana u nečemu neuništivom poput plastike”

Prošle veljače u Amsterdamu je pokrenut “prvi supermarket bez plastike”.

Kupci koji idu u ulicu Jan Pieter Heijestraatovoj u sumpermarkete Ekoplaze, nizozemskog lanca supermarketa, sada mogu birati između više od 700 proizvoda bez plastike, kao što su žitarice, čokolada, mliječni proizvodi, svježe voće, meso, riža, umaci, grickalice, povrće i jogurt.

Sve su namirnice u supermarketu pakirane u kompozitni materijal ili karton, staklo i metal umjesto plastike.

U priopćenju je izvršni direktor Ekoplaze Erik Does rekao: “Trgovačke ulice u kojima se ne koristi plastični materijal su važan korak ka svjetlijoj budućnosti za hranu i piće, a pogotovo za biosferu”.

On je dodao: „Znamo da je našim kupcima već dosta proizvoda koji su pakirani u guste slojeve plastične ambalaže.”

Ekoplaza ima 74 trgovine diljem Nizozemske. Lanac supermarketa također planira pokrenuti slične projekte u svim svojim podružnicama do kraja 2018. godine.

Sian Sutherland, suosnivačica “Plastičnog Planeta”, organizacije za zaštitu okoliša koja stoji iza ovog projekta, izrazila je nadu da će ih i drugi trgovci hranom uskoro slijediti. Sutherland smatra da je besmisleno pakirati “nešto što je prolazno kao hrana u nečemu neuništivo kao plastika”.

Nastavila je s time da će najveći europski supermarketi imati koristi ako budu slijedili korake supermarketa Ekoplaze, jer uvođenje ovakvih projektata uvelike smanjuje plastični otpad.

Masivni plastični otisci čovječanstva mogu se pratiti na sva područja širom svijeta, kao što su naši oceani i “u želucima i šupljinama morskih ptica, kornjača, pa čak i malenih planktona”.

Prema nedavnom istraživanju objavljenom u časopisu Science Advances, od pedesetih godina prošlog stoljeća proizvedeno je, distribuirano i baćeno više od 8,3 milijarde tona plastike.

Najmanje 6,3 milijarde tona plastike može se kategorizirati kao otpad. Međutim, samo je devet posto tog iznosa reciklirano, a 12 posto je spaljeno.

Ostatak koji čini barem 79 posto plastičnog otpada skuplja se na odlagalištima ili zagađuje okoliš.

Jenna Jambeck, koautorica studije i izvanredni profesor inženjeringa na Sveučilištu u Georgiji, komentirala je da budući da najveći dio plastike “nije biorazgradiv u bilo kojem smislu”, plastični otpad kojeg proizvodimo može ostati u prirodi najmanje stotinama ili čak tisućama godina.

Upozorila je da njihovi izračuni naglašavaju potrebu da ponovno razmotrimo “materijale koje koristimo i našu praksu upravljanja otpadom”.

Roland Geyer, glavni autor studije i industrijski ekolog sa Kalifornijskog sveučilišta Santa Barbara, dodao je kako treba uspostaviti neposredne mjere za zaustavljanje plastičnog otpada koji se redovito proizvodi.

Ali čini se da sve više trgovaca i vlada pokreće svoj udio kako bi se smanjilo plastično onečišćenje.

Tajvanska Agencija za zaštitu okoliša predložila je hrabri 12-godišnji vremenski rok za iskorjenjivanje četiri vrste jednokratnih plastičnih masa do 2030. Jednom kada se uspješno uvede, može eliminirati potrebu za jednokratnim posuđem, slamkama za piće, vrećicama za kupovinu i čašama za piće.

U Čileu je prodaja plastičnih vrećica za jednokratnu uporabu zabranjena u 102 obalna sela i gradova.

U međuvremenu, Kenija je uvela zakon koji će kažnjavati zatvorskom kaznom sve one koji izrađuju, prodaju ili nose plastične vrećice.

U Škotskoj je bilo planova da se zabrani proizvodnja i prodaja nekih plastičnih proizvoda, zajedno sa plastičnim slamkama.

Ako vlade i trgovci širom svijeta budu odradili svoj dio, moguće je da se plastično zagađenje svede na najmanju moguću mjeru.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Svjetski poznatu firmu za proizvodnju prehrambenih proizvoda, njemački Dr. Oetker u posljednje vrijeme potresa velika afera, pa se ova kompanija nalazi u fokusu medijskih izvještavanja u Njemačkoj

Naime, jedno je istraživanje pokazalo kako je u 14 od 26 ukupno testiranih proizvoda kompanije Dr. Oetker pronađeno štetno mineralno ulje, opasno za ljudsko zdravlje.

Istraživanje je proveo njemački magazin Öko-Test, a na stranici njemačkog magazina Restaurant-reporter.de, objavljena je priča o tome kako je mineralno ulje pronađeno kod 14 u ukupno 26 testiranih Dr. Oetkerovih proizvoda.

Mineralna ulja su ulja koja potječu od nafte, ugljena ili škriljevaca, a sastoje se od ugljikovodonika. Koriste se u petrohemiji, kao goriva i kao sredstva za podmazivanje.

“Mineralna ulja sadrže zasićene ugljikovodonike koji imaju taložnu osobinu, a u pitanju su spojevi koje se zadržavaju u jetri i limfnim čvorovima i mogu ostaviti posljedice na ljudsko zdravlje. Mineralna ulja se koriste u svakoj prehrambenoj industriji za podmazivanje mašina, ali ona ni u kom slučaju ne bi smjela dolaziti u kontakt sa proizvodima i biti njihov sastavni dio”, pojašnjava za Klix.ba Esma Žuna-Zjajo, dipl. ing. prehrambene tehnologije.

Iz kompanije Dr. Oetker priznaju grešku

Iz kompanije Dr. Oetker u Njemačkoj priznaju kako je u njihovim proizvodima pronađena mineralna ulja zasićenih ugljikovodonika (MOSH), no upozoravaju kako se ne radi o aromatskim ugljikovodicima (MOAH) koji su štetni za zdravlje.

Dodaju i kako trenutno ne postoje nikakvi zakonom propisani limiti za sadržaj mineralnih ulja zasićenih ugljikovodika (MOSH), te do sada postoji tek nacrt zakonodavstva u Njemačkoj, napominjući kako se rezultati uveliko razlikuju u ovisnosti od laboratorija.

“Pretpostavljamo da unos nije uslijedio preko ambalaže koja sadrži reciklirani papir. Izvore unosa treba u prvom redu tražiti u sirovinama i strojnim uljima na bazi ugljikovodonika koji se u lancu isporuke/proizvodnje možda upotrebljavaju, a čije je korištenje dopušteno u prehrambenoj industriji (tzv. H1 ulja)”, ističe za Klix.ba Olaf Cordts, menadžer kompanije Dr. Oetker u Njemačkoj i dodaje kako se njihova kompanija trenutno bavi ispitivanjem uzoka kako bi mogli provesti ciljane mjere radi daljnjeg smanjenja potencijalnih ostataka mineralnog ulja.

“Sadržaj mineralnih ulja u prehrambenim proizvodima je nepoželjan, te ga treba minimizirati koliko god je to tehnički moguće. Međutim, uz pretpostavku da se konzumiraju u okviru uobičajenih prehrambenih navika, ona ne predstavljaju akutni problem za sigurnost prehrambenih proizvoda”, navode iz Dr. Oetkera i dodaju kako se kod ispitanih proizvoda gotovo isključivo radi o poluproizvodima.

“Dodavanjem daljnjih sastojaka, te termičkom obradom (kuhanje, pečenje) se ostaci u za konzumaciju pripremljenom proizvodu smanjuju na zanemarivu količinu koja ne predstavlja nikakvo opterećenje za ljudsko tijelo”, navode iz ove kompanije i dodaju kako su već poduzeli veliki broj mjera kako bi smanjili opterećenja mješavinama mineralnih ulja.

“Žao nam je što je zbog ovoga možda nastala nesigurnost, ali istovremeno garantiramo kvalitet i sigurnost. Želimo još jednom istaknuti da su svi Dr. Oetker proizvodi besprijekorni i zdravstveno ispravni, te da se mogu stavljati u promet i konzumirati”, poručuju iz ove kompanije.

Roba iz EU sumnjivog kvaliteta i niskih cijena?

Esma Žuna-Zjajo navodi kako se nijedno udruženje za zaštitu potrošača u BiH, kojih u zvaničnom registru, samo u FBiH ima devet, nije oglasilo povodom ovog slučaja.

Članovi Udruženja potrošača Brčko Distrikta su se krajem 2015. godine obratili medijima sa ciljem upozorenja javnosti da je roba iz EU sumnjive kvalitete i niskih cijena, te predstavlja zdravstvenu opasnost za osobe koje konzumiraju ove proizvode. Upozorili su potrošače da vode računa prilikom kupovine i konzumiranja tih proizvoda, te da obavezno čitaju deklaracije proizvoda i informacije o zemlji porijekla.

Esma Žuna-Zjajo navodi kako se moramo zapitati kakvu kontrolu prolazi hrana koja se uvozi u BiH, pogotovo uzevši u obzir da je za izvoz bh. proizvoda u zemlje EU potrebno mnoštvo strogih analiza koje moraju biti prilagođene zakonima i pravilnicima Europske unije.

“Pri ovakvom postojećem stanju, često dolazi do situacija da, ako se u EU proizvede nešto što nije pogodno za probavni sistem stanovnika zapadne Evrope, kao u slučaju afere Dr. Oetker, BiH postaje prodajno mjesto kontaminirane hrane. Uprkos opšteprisutnom stereotipu da sve što se proizvede u Njemačkoj mora biti dobro i kvalitetno, ovaj skandal dokazuje suprotno. Inače, u svim prehrambenim tvornicama širom Europe se prave drugačiji proizvodi za domaće tržište i za tržište EU, a drugačiji za izvoz u zemlje trećeg svijeta.

“Zato dragi sugrađani, ako već ne želite kupovati domaće proizvode kako biste ojačali domaću ekonomiju i kako bi više novca ostajalo u državi, onda bar počnite kupovati domaće proizvode kako ne biste bili kontejnjer u koji EU odlaže svoj otpad”, navodi dipl. ing. prehrambene tehnologije na kraju razgovora.
 

 
(klix.ba,youtube.com/uredio:NSP)

Za razliku od europskih marketa u kojima se na posebnim policama hrana pred istekom roka trajanja prodaje po cijeni nižoj i do 70 posto, ko nas se ovakav način prodaje skoro da nema

Trgovci, posebno oni manji, koriste razne trikove kako bi nam podvalili pokvarenu robu. I … najčešće u tome uspijevaju.

Limuntus i kamilica za svjež izgled mesa

Kako bi djelovalo svježije, u meso se dodaju vinobran, limuntus i vitamin C koji mu umjetno produljuju rok trajanja.

Također, pileće, svinjsko i juneće meso umaču se u čaj od kamilice kako bi se izgubio neugodni miris od dugog stajanja.

Svjetlo i začini kriju pokvareno meso

U pojedinim mesnicama, hladnjaci imaju crveno ili ljubičasto svjetlo kako bi kupcima meso djelovalo kao da je tek izašlo iz klaonice.

Meso koje je već počelo mijenjati boju i počelo se sušiti od stajanja, mesari uvaljaju u pikantne začine i ulje, pa ga prodaju kao marinirane specijalitete, a najlakši način da se nekome “uvali” pokvareno meso je da se od njega naprave pljeskavice i ćevapi.

Voda i led za povrće

Povrće, najviše zelenu salatu, kupus i kelj trgovci prskaju vodom u kojoj se nalazi malo deterdženta za posuđe kako bi bili sjajniji i izgledali svježije.

Voće i povrće trgovci često drže na ledu kako bi što duže djelovalo svježe, a događa se i da ga premazuju tankim slojem ulja, kako bi djelovalo sjajno i tek ubrano.

Sa pokvarenim – u rinfuzu

Vlasnici manjih prodavaonica robu kojoj je istekao rok trajanja raspakiraju i prodaju je na kile u rinfuzi. To rade s bombonima, pudinzima, keksima …

Rok trajanja – nepoznat

Trgovci često prekucavaju rok trajanja, ili ga preljepljuju papirom na kojem piše znatno duži nego što ustvari jeste.

Ukoliko je moguće, rok trajanja razmažu, pa se umjesto dana i mjeseca vidi samo zarmazana crna mrlja.

Ukoliko je rok otisnut na plastičnoj ambalaži, trgovci ga često samo izgrebu.
 
(net.hr/uredio:nsp)

Šokantan način “liječenja”. Angelina Jolie zbog straha od raka nakon dojki, uklonila i jajnike. Što je slijedeće?

Nakon što je u proljeće 2013. dala odstraniti dojke da bi izbjegla rak tih organa, Angelina Jolie nedavno se podvrgla operaciji uklanjanja jajnika i falopijevih cijevi, koje povezuju jajnike i maternicu.

Nakon mastektomije i ovarijektomije, nema dvojbe: popularna 40-godišnja glumica doista neće oboljeti od raka dojki, jajnika i falopijevih cijevi.

Međutim, je li njen izbor ovih drastičnih poteza uistinu jedino rješenje? Zar ne postoje elegantniji načini izbjegavanja zloćudnih bolesti?

Angelinu su na kirurške zahvate potakli genetski testovi, koji su pokazali da posjeduje mutirani gen BRCA1, koji povećava rizik od raka dojki i jajnika.

Taj je gen naslijedila od majke i bake, koje su preminule od raka jajnika. Tako se Angelina, u dva navrata, riješila nekoliko organa.

Mainstream mediji poduprli industriju

Brojni popularni mediji pružaju holivudskoj divi i supruzi Brada Pitta nekritičku podršku, hvaleći je zbog navodne hrabrosti i dajući joj prostora da potiče i druge žene na preventivne operacije.

Nije teško naslutiti da su ti mediji povezani s medicinskom industrijom, koja bogato zarađuje na kirurškim zahvatima.

Da bi nastavila zgrtati profite koji se mjere u desecima milijardi eura, industrija se služi širenjem iracionalnog straha, osobito među ženama.

Nažalost, one su češća i uspješnija meta propagande u odnosu na muškarce.

Što Angie (možda) ne zna?

Pretpostavljamo da su vrhunski plaćeni liječnici Angelinu obavijestili da spomenuta genetska mutacija ne znači i sigurnu izvjesnost raka.

No jesu li joj napomenuli da može sama značajno utjecati na ekspresiju gena koji je uplašio tisuće žena diljem svijeta?

Umjesto huškanja na operacije, vrhunski će liječnici obavijestiti žene s mutiranim genima da mogu smanjiti rizik od raka zdravom prehranom, redovitom vježbom, opuštanjem i izbjegavanjem toksina.

Usporedno s tim mjerama, trebale bi se češće podvrgavati pregledima.

Za razliku od mainstream glasila, alternativni su mediji kritizirali Angelinine radikalne odluke.

“Milijuni žena nose gen BRCA1 i nikad ne dobiju rak, jer vode zdrav život uz prevenciju raka pametnom prehranom, vježbanjem i izbjegavanjem kancerogenih kemikalija”, istaknuo je portal Natural News.

Slično se o ovom pitanju očitovao portal Greenmedinfo, koji je nazvao zamisao da nasljeđe određuje nečiju biološku sudbinu “zastarjelom”.

“Faktori koji proizlaze iz našeg okoliša, životnog stila i prehrane aktiviraju ili gase ekspresiju pojedinih gena”, napisao je urednik portala Sayer Ji.

Kako utjecati na gene

Među najglasnijim znanstvenicima koji smatraju da je uloga gena manja nego što konvencionalna znanost tvrdi je američki molekularni biolog Bruce Lipton (70).

U knjigama “The Biology of Belief” (Biologija vjerovanja) i “Spontaneous Evolution” (Spontana evolucija) Lipton je iznio teoriju da imamo velik utjecaj na način na koji geni obavljaju svoju funkciju.

Liptonova se teorija oslanja na epigenetiku, disciplinu koja proučava utjecaj okoliša na gene.

Za razliku od molekularne biologije, prema kojoj su obilježja organizma utvrđena genetskim kodom, a živa bića nemoćna da bitno utječu na svoje osobine, epigenetika tvrdi da nitko nije rob gena.

Promijenite li signale koji stižu do staničnih membrana, upravljat ćete i svojim genima i tjelesnim funkcijama, poručuje Lipton.

Šest tehnika prevencije

Vođenjem zdravog načina života s visoko kvalitetnom prehranom, vježbanjem, izbjegavanjem toksina i izlaganjem situacijama koje nadahnjuju i razvedruju slat ćete svojim stanicama ljekovite signale i navesti ih na zdravo funkcioniranje.

Ne ignorirajući službenu medicinu, razmotrite i primijenite idućih šest preventivnih koraka koji smanjuju opasnost od dobivanja zloćudnih bolesti.

1. Hranite se zdravo
Najvažniji je dio prevencije raka vaša dijeta. Jedite cjelovitu hranu u njezinom prirodnom obliku. Ograničite unos brze i prerađene hrane.

Proučavajte dekalracije na ambalaži proizvoda.

Izbjegavajte konzervanse, umjetne boje i ostale aditive.

Kad je god moguće, kupujte hranu iz biološkog uzgoja.

To se posebice odnosi na voće, jer ono najbolje upija pesticide, te proizvode životinjskog porijekla, koji mogu sadržavati hormone i antibiotike.

Povećajte unos lanenog ulja, koje dokazano sprječava širenje stanica raka.

Ograničite unos bijelog rafiniranog šećera, jer šećer doslovno hrani stanice raka.

Svjetski pokret “No Sugar” preporučuje oboljelima od karcinoma da obustave unos rafiniranih proizvoda – kolača, keksa, kupovnih sokova i kašastih sokova, odnosno svih proizvoda koji sadrže preveliku količinu šećera.

2. Unosite korisne nutrijente
U današnje vrijeme osiromašenog tla i nekvalitetne hrane, unos dodatnih nutrijenata vrlo je koristan.

Za prevenciju raka najbitniji je unos prikladne količine antioksidanata, koji štite stanice od starenja i sprečavaju daljnja oštećenja.

Najjači poznati antioksidanti su astaksantin, resveratrol, alfa lipoična kiselina i L-glutation.

Možete dodati i aktivatore imuniteta kao što su ljekovite gljive, pektin iz citrusa, vitamin C, selen te cink.

3. Izbjegavajte toksine
Toksini mogu uzrokovati mnoge zdravstvene tegobe poput alergije, astme, hormonskih poremećaja – sve do raka.

Moguće je smanjiti prisutnost toksina u vašem domu.

Mnoga sredstva za čišćenje i osobnu njegu sadrže sintetičke kemikalije dobivene iz nafte.

Na ovom su popisu sredstva za pranje rublja, čišćenje doma, pranje posuđa, mirisni mikrosprejevi, šamponi, kreme, paste za zube, parfemi i kozmetika.

Koristite ekološka sredstva za čišćenje i organsku kozmetiku.

Ako pušite, odmah prestanite, jer je dim od cigareta pun kancerogenih tvari.

Pijte što manje alkoholnih pića, jer i oni povećavaju rizik od mnogih vrsta karcinoma.

Redovito čistite organizam od toksina.

4. Prionite na vježbanje
Pobrinite se za to da vježba postane dio vašeg života.

Označite dane za vježbu na kalendaru i držite se plana.

Vježba će vas zaštititi od mnogih vrsta raka.

Istraživanja pokazuju da tri do četiri sata vježbe tjedno smanjuje rizik od raka dojke za 40%, raka prostate za 30%, a raka crijeva za zapanjujućih 50%.

Povrh toga, ubrzo nakon početka vježbanja primijetit ćete da su se vaše raspoloženje i san poboljšali, a da vam je nivo energije porastao.

5. Opuštajte se
Stres je povezan s mnogim bolestima.

Najnovija su istraživanja pokazala da hormoni stresa uzrokuju pad imuniteta i pogoduju razvoju stanica karcinoma.

Stoga se naučite opuštati, jer ćete tako povisiti sposobnost organizma da se nosi sa stresom.

Autogeni trening, meditacija, joga, reiki i slične tehnike unapređuju moždanu funkciju, povoljno utječu na rad žlijezda i potiču proizvodnju obrambenih tjelešaca koja se bore protiv bolesti.

Po dr. Liptonu, geni reagiraju i na misli, uvjerenja i emocije pa možemo mijenjati biologiju umom.

6. Sunčajte se
Nedostatak vitamina D povezuje se s karcinomom, osteoporozom, pretilošću, astmom, srčanim bolestima, multiplom sklerozom i depresijom.

Studije potvrđuju da je vitamin D bitan ne samo za prevenciju raka, nego i da uništava postojeće tumore.

Vitamin D možete dobiti izlaganjem sunčevoj svjetlosti. Svakodnevno provodite na suncu dvadesetak minuta da biste se opskrbili dovoljnim količinama ovog važnog vitamina.

Ovih šest jednostavnih koraka smanjit će vaš rizik obolijevanja od raka, produžiti vam život i povisiti njegovu kvalitetu, a bez drastičnih preventivnih operacija i života pod upitnikom bolesti.
 
(alternativa-za-vas/uredio:nsp)

Rasprostranjena potražnja za plastičnim proizvodima koji ne remete hormonski sustav od strane Bisfenol A (BPA) je dovelo do nekih značajnih pozitivnih promjena u načinu na koji je proizvedena ambalaža hrane, pića i vode.

No, nova studija iz Njemačke je utvrdila da se tisuće drugih potencijalno štetnih kemikalija još uvijek ispiru i cure iz plastike u hranu i piće, uključujući i endokrino-narušavajuću kemikaliju (EDC) poznatu kao di-(2etilheksil) fumarat, ili DEHF, te je takav proces potpuno nereguliran.

Martin Wagner i njegov kolega, Jorg Oehlmann, na Goethe Sveučilišta, Frankfurt, u suradnji s timom znanstvenika iz njemačkog Saveznog zavoda za hidrologiju, su to saznali nakon provedenog ispitivanja na 18 različitih proizvoda flaširane vode, tražeći prisutnost endokrino-narušavajućih kemikalija (EDC). Koristeći naprednu kombinaciju biotestova i masene spektrometrije visoke razlučivosti. Istraživački tim je identificirao 24.520 različite kemikalije prisutne u testiranoj vodi.

No, veliku zabrinutost, i očito podupiranje ovog istraživačkih nalaza se nalazio i DEHF: di-(2etilheksil) fumarat, plastifikator kemikalija koji se koristi kako bi plastične boce bile fleksibilnije.

Prema izvješćima, DEHF je jasno identificiran u ispitanoj vodi kao najdosljedniji i očiti krivac koji uzrokuje anti-estrogenu aktivnost.

Unatoč tragovima više od 24.000 drugih potencijalno štetnih kemikalija, DEHF se isticao kao jedina moguća  kemikalija koja narušava endokrini sustav,a koja je u mogućnosti inducirati ovu promatranu djelatnost u tijelu konzumenta.

Studija koja je objavljena apstraktno objašnjava da je 13 od 18 testiranih flaširanih boca vode izloženo “značajanoj” anti-estrogenoj aktivnosti, dok je kod 16 od 18 uzoraka utvrđeno da inhibiraju tijelesne androgene receptore u mjeri od nevjerojatnih 90 posto. Osim toga, ostalih 24.520 kemijskih tragova osim DEHF su također identificirani da imaju antagonističku aktivnost, što znači da su oni, također, štetni za tijelesni hormonalni sustav.

Tisuće kemikalija koje remete endokrini sustav se koriste u proizvodnji plastike i dokazuju da je materijal nesiguran

Ali DEHF očito nije sam u uzrokovanju značajne štete na endokrinom sustavu, kao što tim znanstvenika nije bio u stanju prepoznati ovu kemikaliju kao anti-androgenu. To govori da postoji neka druga kemikalija ili kemijski spoj, koji “curi” iz plastike u bocama koji se miješa u tjelesnom sustavu za signalizaciju, što je, naravno, odgovorno za proizvodnju hormona i primjene unutar tijela.

“Mi potvrđujemo identitet i biološkau aktivnost di-(2etilheksil)-fumarata i dodatnih izomera dioktil fumarata i maleat autentični standard” izvjestili su istraživači. “Otkada smo otkrili DEHF koji je anti-estrogen, ali ne i anti-androgen, možemo zaključiti da postoji dodatna, još nepoznata EDC kemikalija koja pridonosi antagonističkom efektu vode u bocama.”

Dakle, dok je ova specifična spoznaja o DEHF-u revolucionarna, ukupni zaključak koji se može izvući iz ovog istraživanja je da je potrebno daleko više studija da se utvrde vrste kemikalija koje se izlučuju iz plastike u našu hranu i vodu, a da ne spominjemo razmjere ovog izlučivanja i curenja kemikalija iz plastike, na zdravlje.

A budući da Američka agencija za zaštitu okoliša, zajedno sa Administracijom za hrnu i lijekove (FDA), i ostalim agencijama koje sadrže 3 slova, neće nikada provesti ova važna istraživanja, neovisna znanost jednostavno mora preuzeti istraživačku palicu.

“Ovo istraživanje je ‘tour de force’ u identifikaciji endokrinih poremećaja koje uzrokuju materijali za pakiranje”, kaže Bruce Blumberg sa Sveučilištu u Kaliforniji. Ova vrsta analize, dodaje on, “će biti vrlo važna za naše buduće razumijevanje kojim kemikalijama smo rutinski izloženi i koje od njih predstavljaju opasnost da budu kemikalije koje narušavaju endokrini sustav.”

U međuvremenu, svjesni potrošači mogu izbjeći plastičnu ambalažu gdje god je to moguće i jednostavno koristiti staklo ili čelični lim, da bi se izbjegli ovi nepoznati rizici.
 
(preveo: mag. spec. Alfred Bošković/uredio:nsp)

Stanovnici San Diega bi se mogli suočiti sa šest godina zatvora i novčane kazne od 100.000 dolara dolara za pranje automobila na prilazu kući ili u neizvršenju kupljenje psećeg izmeta po novim EPA propisima o zaštiti okoliša vezanim uz kvalitetu vode. Agenda 21 kuca na vrata ?!

Iako su stanovnici grada prisiljeni piti otrovni otpad u vodoopskrbi u obliku natrij fluorida, mjere nametnute kao posljedice akta Zakona o čistim vodama, Agencije za zaštitu okoliša, oni će okrenuti ili već jesu većinu svakodnevnih aktivnosti  pretvorili u kazneno djelo.

“Kalifornija je najnoviji eksperiment politike zasnovane na vjeri koja se pokrenula danas u javnisti San Diega, kako su dužnosnici regionalne kvalitete vode  započeli raspravu o novim propisima koje je čini se izrađen da okrene većinu vlasnika automobila, kuće ili psa u zločinca u roku od deset godina ili tako nekako. Željeli bi da pretjerujemo, ali to nije pretjerivanje. “, izvještava County Times.

“Prema nacrtu pravila, obični vlasnici se mogu suočiti sa kaznom od šest godina zatvora i novčane kazne od 100.000 $ dolara, ako se smatra da su ponovljeni prijestupnici takvih novih “zločina”,  dopuštajući prskalicama da pogode pločnik, perući automobil na prilazu, ili, ubjedljivo, zaborave pokupiti pseći izmet sa vlastitog dvorišta, a kamoli sa pločnika. “

Propisi će se provoditi uz pomoć 24-satne telefonske linije za cinkaroše ili doušnike koje žive među stanovnicima San Diego-a, južnog Orange okruga i jugozapadne županije Riverside, i koji mogu koristiti liniju za da izvijeste o kršenju novog koda od strane svojih susjeda.

Nova pravila bi mogla prisiliti vatrogasce da prikupljaju tu vodu koju bi koristili za pljevanje zgrade u požaru.

Propisi se prošli pod opravdanjem smanjenja bakterija ukupnog maksimalnog dnevnog opterećenja (TMDL) koje teče u rijekama i potocima.

Uredništvo North County Times-a upozorava da su pravila “apsurdna” i da će “potkopati milijarde dolara iz lokalnog gospodarstva.”

“U stotinama stranica, novi propisi postavljaju ciljeve koji mjere bakterije iz životinjskog otpada tijekom sušnih razdoblja na lokalnim plažama, iako imajući spoznaju da postoje široke varijacije bakterija u prirodi. I nismo mogli pronaći nikakav dokaz da će ozbiljni rezovi u oborinskim otjecanjima i vodama uzrokovati poboljšanja u ljudskom, biljnom i životinjskom svijetu zdravlja. Doista, nigdje oni nisu rekli zašto današnji razine  bakterija se smatraju loše za nas “, piše list.

Ironično, dok bi stanovnici San Diago-a mogli biti pretvoreni u kriminalce jer ne podupiru sumnjive standarde kvalitete vode, oni su istodobno prisiljeni konzumirati pitku vodu kontaminiranu s poznatim toksičnim spojem – natrij fluorid.

Gotovo 60 godina nakon što je zabranjeno fouoridiranje  javnih pumpi i cijevi, gradski komunalni odjel je započeo fluoridiranje vodoopskrbe u San Diegu, ponovno prošle godine.

Već su brojna istraživanja i vještačenja potvrdila da je natrij fluorid toksični otpad iz fosfatne industrije, te je povezan s bezbroj tegoba i, u nekim slučajevima terminalnih zdravstvenih poremećaja koji utječu na zube, kosti, mozak i štitne žlijezde, kao i spuštanje IQ-a.

Ekolozi i EPA regulatori ne brinu previše o proizvodu koji ima na ambalaži lubanju i prekrižene kosti i koji se umjetno dodaje u opskrbu vodom, ali otjecanje vode iz autopraonice ili komad pseće kakice očito predstavlja dovoljno veliku prijetnju da se stanovnici pretvore u zločinace zbog aktivnosti kao što su čišćenje svojeg vozila.

Član grupe za planiranje Chad Anderson je rekao da se propisi “prepliću sa izjavama iz Agende 21, sveobuhvatnim globalnim planom za održivi razvoj koji je nastao na UN Zemaljskom Summitu 1992. godine. To je potpisalo više od 178 zemalja, uključujući i SAD, a protivnici kažu da je usmjeren na privatnu imovinu. “

Kao što smo ranije istaknuli , u UN-Agendi 21 , koja se provodi po Sjedinjenim Američkim Državama u velikom broju različitih oblika, zahtijeva da zemlje članice usvoje politiku “održivog razvoja”  koja je malo više od maskiranog predstavljanja neo-feudalizma i služe samo za smanjenje životnog standarda i kvalitete života.

Propisi koji će se natovariti stanovnicima San Diego-a su samo okus velike državne tiranije i mikromanagementa  frikova kontrole kakvog možemo očekivati ​​da se pokrene protiv Amerikanaca pod krinkom ekologije, kada pravi ekološki problemi poput toksičnog otpada koji se dodaje u vodoopskrbu se potpuno ignorira.

 
 
(infowars.com, youtube.com/uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11405"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Već godinama slušamo priče o kvaliteti flaširane vode, koliko je ona bolja od “obične” vode iz naših slavina, a nošenje plastičnih bočica vremenom je za neke postao i trendi dodatak koji bi trebao nešto govoriti o našem životnom stilu.

Nekima će ovo biti otkrivanje tople (flaširane) vode jer ovo je priča o kojoj se mnogo govorilo, ali mnogi i dalje vjeruju da flaširana voda kvalitetnija. Naravno, nitko ne govori da ne postoje situacije u kojima flaširana voda nije nužna ili praktična, ali ovdje ćemo se pozabaviti nečim drugim.

Umjetno stvorena potražnja

Naime, zanimljivo je baciti pogled unazad i podsjetiti se kako je prodavanje flaširane vode postalo izuzetno velik izvor zarade na područjima na kojima pitke vode ne nedostaje i kako je voda iz slavina došla na “loš glas” upravo zahvaljujući snažnoj kampanji industrije flaširane vode.

Iz tog ćemo se razloga vratiti u 2010. i prisjetiti se kratkog videa “The Story of Bottled Water” iza kojeg stoji Annie Leonard, kritičarka pretjeranog konzumerizma, najpoznatija po svom projektu The Story of Stuff kojeg je i ovaj video dio. Valja spomenuti i podnaslov “kako umjetno stvorena potražnja promiče ono što ne trebamo i uništava ono što trebamo najviše” koji ukratko rezimira ključnu poruku filma.
 

 
Priča ovog kratkog filmića započinje s primjerom Clevelanda gdje je reklamna kampanja tvrtke Fiji izazvala suprotan učinak nakon što su na svojim jumbo plakatima koristili slogan: “Fiji: Zato jer naša voda ne dolazi iz Clevelanda” nadajući se tome . Građanima Clevelanda to se nije svidjelo pa su odlučili staviti njihov proizvod na test i došli do zaključka da je voda iz slavine u mnogočemu kvalitetnija od one flaširane, boljeg je okusa i košta puno manje.

Prolazi manje provjera, štetno je za okoliš i skuplje je

Pokazalo se da je na većini mjesta s izvorom pitke vode situacija gotovo identična, ali u velikom broju slučajeva flaširana voda izložena je manjem broju ispitivanja od vode iz slavine.

Ipak, proizvođači se uporno pozivaju na veliku potražnju, ali valja se zapitati zašto bi netko tražio nešto što je neodrživo, štetno je za okoliš, prolazi kroz manje provjera i u konačnici, košta više? Preciznije, košta do dvije tisuće puta više.
 

 
U videu se objašnjava da je ova umjetno stvorena potražnja nastala u trenutku kada su proizvođači bezalkoholnih pića shvatili da prodaja stagnira i da će se ljudi, kad jednom shvate da sokovi nisu toliko zdravi, vratiti vodi. Odgovor na njihovo pitanje došao je u vidu poznatog brenda Perrier koju je ispočetka bio predmet sprdnje i nešto na što su ljudi gledali kao prolazni trend jer voda je gotovo besplatna i ne postoje temelji za masovnu prodaju.

Metoda Del Boya Trottera

Dakle, kako je došlo do toga da ljudi kupuju ono što im ne treba?

Odgovor je jednostavan – strah. Industrija flaširane vode krenula je u akciju serijom TV reklama koje vas tjeraju da se zapitate što to kriju vaše slavine i koliko je ono što pijete opasnije od onog što oni prodaju.

“Kada obavimo što smo naumili, voda iz slavine koristit će se samo za kupanje i pranje suđa”, rekao je čelnik jednog proizvođača flaširane vode.

Nadalje, mušterije morate uvjeriti da voda koju im želite prodati dolazi iz čistih izvora, ali to je daleko od istine. Iako djeluje kao šala, gledatelji “Mućki” iznenadit će se kad doznaju da većina proizvođača koristi metodu Del Boya Trottera i “Peckham Springa”, a njihova izvorska voda dolazi iz, pretpostavljate – slavina. Aquafina i Dasani samo su neki od proizvođača čija voda nije ništa drugo nego filtrirana voda iz slavina.

Valja spomenuti i kako je istraživanje provedeno od strane EWG-a (Enviornmental Working Group) pokazalo da devet od 10 proizvođača (Aquafina, Dasani, Nestle) ne žele otkriti podatke o svojim “čistim” izvorima vode što je u najmanju ruku zanimljivo.

Drugo njihovo istraživanje pokazalo je da od 173 branda: 18% odbija otkriti lokaciju izvora vode, 32% ne govori ništa o provjerama čistoće koje njihov proizvod prolazi i 50% pada na testu transparentnosti.

Voda iz slavine – najveći neprijatelj?

Ekološki gledano, flaširana voda je apsolutna katastrofa. Nakon što se goleme količine nafte potroše da bi se boce proizvele i proizvod transportirao do trgovina, ostaje problem boca koje završavaju na deponijama ili se spaljuju što dovodi do ispuštanja smrtonosnih plinova. Nadalje, velik dio boca koje se recikliraju u Americi završavaju u Indiji gdje stvaraju “planine” otpada što predstavlja potpuno novi problem.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
“Naš najveći neprijatelj je voda iz slavine”, rekao je čelnik Pepsija, a u filmu se dodaje da neki dijelovi svijeta uistinu imaju lošu vodu iz slavina, ali i da odgovornost za zagađenje izvora vrlo često pada na proizvođače plastične ambalaže i štetne tvari koje nastaju proizvodnjom.

Na posljetku, priča o zagađenju okoliša možda vas ni najmanje ne pogađa i nitko vas ne može spriječiti da flaširanu vodu kupujete iako je ona koju imate u kući ili stanu daleko kvalitetnija, ali i dalje ostaje činjenica da masno plaćate nešto što vam uistinu ne treba.

Nekima će to biti dovoljno dobar razlog da razmisle o sljedećoj kupnji.
 
 
(index.hr,youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11391"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]