Briga za okoliša i čuvanje mnogih naših prirodnih bogatstava mnogo je različitije od štovanja okoliša i zahtjevanja, pod prijetnjom sile, da svatko usvaja stroge i često totalitarne ekološke doktrine

Prvo objašnjava kako održati i očuvati naš svijet za sebe i za buduće generacije, a potonje utjelovljuje nešto što je Adolf Hitler doista provodio u sklopu nacističkog programa za cijeli svijet.

Zelena politika ili zelena ideologija je ideologija koju propagiraju stranke Zelenih u svijetu, a temelj im je ekologizam, ekologija i održiva ekonomija a za cilj ima stvoriti ekološki održivo gospodarstvo i život.

U svojoj knjizi “Zelena svastika: Ekologizam u trećem Reichu” autor William Kay nudi detaljni povijesni prikaz njemačkog ekološkog pokreta pod Hitlerom, uspoređujući ga s krajnjim lijevim ekološkim pokretima današnjice.

Vjerovali ili ne, mnogi današnji takozvani “antifašisti” zapravo prihvaćaju istu dogmu kao i najpoznatiji svjetski fašist – i to čak i ne shvaćaju.

Hitler je mrzio kapitalizam slobodnog tržišta i druge konzervativne ideje

U pet kratkih poglavlja, Kay iznosi kako fanatični aktivizam današnjih “zelenih” odražava Hitlerovo nametanje građanima u nacističkoj Njemačkoj.

Ne samo to, već mnogi ljudi pogrešno shvaćaju što je Hitler pokušavao učiniti s nacizmom kao cjelinom, pogrešno tvrdeći da je jednostavno bio spreman riješiti se Židova i vratiti nacionalizam koji – što ne može biti dalje od istine, prema Kayu.

“Antisemitizam nije bio ni Hitlerov temelj ni glavna namjera” – piše on. “Njegove strasti bile su anti-marksizam, društveni darvinizam, i u osnovi, anti-liberalizam. Židovi su bili žrtvovani. Pravi neprijatelj bio je slobodni tržišni kapitalizam.”

Hitler se protivio istinskom i klasičnom liberalizmu, koji će u današnjoj terminologiji biti najbliže sličan sa konzervativizmom.

Drugim riječima, Hitler je bio moderni liberal koji je nastojao ušutkati one koji su promicali ideje poput slobodnog tržišta i slobode govora – što znači da bi ga Antifa i druge radikalizirane ljevičarske skupine pozdravile kao vođu u današnjem svijetu.

“Bilo je mnogo njemačkih kapitalista i njemačkih liberala, ali umjesto da se suprotstavi tim ljudima, Hitler je racionalizirao svoj anti-liberalizam. Epicentar njegova neprijateljstva bila je moderna civilizacija” – dodaje Kay.

“Napadao je modernost preko Židova. Hitlerov judeo-boljševski mit je dobro poznat, ali izbjegavao se njegov judeo-liberalni mit.”

Hitler se okomio na kršćanstvo, i hvalio bezbožni Darvinizam

Hitlerova sklonost prema okolišu uglavnom je bila inspirirana od strane pseudoznanstvenika poznatog kao Ernst Haeckel, koji se smatra osnivačem ekologije.

Iako je javno navodio biblijska načela koja su bila u proturjačnosti onima koje je propagirao Haeckel, koji je bio Darvinist, potiho ih je prihvatio i Hitler, što je bio poticaj onoga što je postalo njegovo radikalnio ekološko učenje.

“I Haeckel i Hitler definiraju znanost kao omot prirodnih zakona. Oba su sakralizirala prirodu” – objašnjava Kay u svojoj knjizi.

“Ni priznati jaz između organskih i anorganskih područja. I transformacija evolucije u religiju. Oboje su napravili povredu ljudskog Prirodnog zakona i smatrali kršćane glavnim krivcima za to.”

Novi-Svjetski-Poredak.com

POTUS Donald Trump bi mogao ući u povijest kao američki predsjednik koji je razotkrio Europsku uniju zbog onoga što je postala od kraja Hladnog rata… Skup nezahvalnih ljevičara koji su iskorištavali američku velikodušnost desetljećima

Slijedeći korake francuskog predsjednika Emmanuela Macrona, njemačka kancelarka Angele Merkel kanalizira korake svojeg monstruoznog prethodnika Adolfa Hitlera, pozivajući na osnivanje europske vojske kako bi Europska unija mogla ispuniti svoj cilj osvajanja kontinenta, dok se žele osloboditi vojne prisutnosti Sjedinjenih Država.

U govoru u Strasbourgu Merkel je pozvala na “pravu, istinsku” EU vojsku u onom što se smatralo izravnim ukorom predsjedniku Trumpu, izvijestio je britanski Daily Mail.

Osim toga, Merkel je pozvala na stvaranje Europskog vijeća sigurnosti koje bi bilo odgovorno za razvoj i koordinaciju obrambene politike saveza.

Ali čekajte malo – što je s NATO-om? Njemačka i većina zemalja Europske unije su također članovi. Zašto jednostavno ne ojačati NATO?

Pa, objasnila je Merkel, nova EU vojska svakako će raditi zajedno s dugogodišnjim savezom, dodajući kako “će samo jača Europa braniti Europu”.

Nastavljajući, Merkel je izjavila: “Europa mora preuzeti svoju sudbinu u svoje ruke ako želi zaštititi svoju zajednicu”.

Je li to istina, na kraju krajeva? Jedva. Razlog postojanja NATO-a jest braniti članove saveza, što znači praktički cijeli kontinent. Teško je zamisliti da NATO ne bi branio nečlanice poput Švedske, Finske i Norveške.

Prije nekoliko dana Macron je napravio slične izjave. Kao da se dogovorio sa Angelom Merkel, ili kao da imaju istog šefa koji im je podijelio govore na nekom tajnom sastanku.

U intervjuu za mrežu Europa 1, razgovarao je o obnovljenoj ruskoj agresiji i odluci predsjednika Trumpa da se povuče iz Ugovora o nuklearnom oružju (INF) – što dalje od Rusije.

“Vjerujem u projekt suverene Europe. Nećemo zaštititi Europu ako ne odlučimo imati istinsku europsku vojsku” – kazao je on, izvijestio je Daily Mail.

“Moramo imati Europu koja se može sama braniti – a ne samo da se oslanja na Sjedinjene Države na suvereniji način.”

“Trebali bismo se zaštititi kada je riječ o Kini, Rusiji, pa čak i Sjedinjenim Američkim Državama” – nastavio je – kao da SAD ima ili je ikada imao imperijalističke pretenzije na europskom kontinentu … kao što je to imao Hitler.

“Europa prva?”

Dakle, što se ovdje događa? Kakav je dogovor Macrona i Merkel – i drugih čelnika EU koji će bez sumnje slijediti tu zamisao?

Vodstvo EU i veliku većinu europskog stanovništva vrijeđa činjenica da ih je predsjednik Trump prozvao radi iskorištavanje američke velikodušnosti, sigurnosti i darežljivosti zadnjih desetljeća.

Ali ima li predsjednik pravo nazvati europljanje “saveznicima”? U jednoj riječi, da. Evo zašto:

Trump je naglasio da europska tarifa na američku robu daje nepoštenu prednost kontinentu. U pravu je, pa čak i europski think tankovi to priznaju. “EU uopće nije raj za slobodne trgovce koji voli misliti” – izjavio je Gabriel Felbermayr, direktor Ifo Centra za međunarodnu ekonomiju u Munchenu.

Merkel je vjerojatno prigušena od strane američkog predsjednika, jer se mora usredotočiti na otvoreno licemjerje sporazuma o prirodnom plinu između Njemačke i Rusije.

Fox Business je izvijestio: “Njemačka, jedna od najbližih saveznika SAD-a, udvostručuje uvoz energije iz ruskog Gazproma, baš kao što SAD nastavljaju trošiti milijarde dolara kako bi se Njemačka i ostatak Europe zaštitili od Rusije”. Apsurdnost ovoga bi trebao biti evidentan.

EU se protivi odluci Trumpove administracije da se povuče iz strašnog “nuklearnog sporazuma” s Iranom i trenutačno gleda na načine kako zaobići američke sankcije koja imaju za cilj osakatiti “režim” koji destabilizira Bliski istok.

Ono što je ironično ovdje – i licemjerno – jest da Merkel i Macron mrze Trumpov stav “Amerika prva”, ali u ponašanju nastoje provesti svoj stav “Europa prva”. (izvor)

Novi-Svjetski-Poredak.com

Zapanjujuća fotografija se prodaje se na aukciji u SAD-u, poput neke iluzije: mala židovska djevojčica koju je zagrlilo … Adolf Hitler

Nacist je zadržao sklonost prema djevojčici i nakon što je doznao o njezinim korijenima.

Fotografija djevojčice Bernile “Rosa” Nienau i Hitlera postavljena je za aukciju u američkoj državi Maryland. Fotografiju koja je snimljena nekoliko godina prije izbijanja Drugog svjetskog rata, potpisao je sam nacistički diktator.

“Draga i obzirna Rosa Nienau, Adolf Hitler, Munchen, 16. lipnja 1933″, piše u posveti na fotografiji.

Procjena cijene na aukciji fotografije iznosi 8.000 dolara, no očekuje se da će dostići 12.000 dolara.

Aukcionist Bill Panagopulos iz Alexander Historical Auctions u Marylandu kaže da je zapanjujuća slika snimljena u Berchtesgadenu, Hitlerovoj alpskoj kući, gdje se Bernile prvo upoznala s njim jer su oboje slavili rođendan na isti dan.

Hitler je tijekom 1930-ih često pozivao djecu u njegovu planinsku rezidenciju, a fotografije takvih posjeta često bi koristila nacistička propaganda.

Nevjerojatno, ali Hitler je bio svjestan da Bernile, koja je imala samo sedam godina kada je snimljena slika, je imala židovsku baku i smatrala se židovkom prema nacističkim rasnim zakonima toga doba.

Panagopulos je rekao da ovaj jedinstveni dokument otkriva druge, malo poznate detalje “o onome što svijet zna kakav je on bio.”

Arhitekt holokausta i autor čudnih teorija urota koji je napisao u knjizi ‘Mein Kampf’, Hitler je bio pod velikim kritikama zbog toga što je bio najveći antisemit svog vremena. No, sedmogodišnjoj djevojcčici, nacistički diktator bio je jednostavno “Ujak Hitler”. Isplela bi mu čarape za Božić i razmjenjivla pisma sa Hitlerovim pomoćnikom.

Hitler je nastavio viđati Bernilu, nazvanu “Fuhrerovim djetetom” u nacističkim tiskanim medijima, sve do 1938. godine – kada mu je Martin Bormann, njegov tajnik, rekao njezino židovsko podrijetlo.

Čak i kasnije, Hitler je nerado odustajao od druženja sa djevojčicom, žaleći se da “postoje ljudi koji imaju pravi talent za kvarenje svake moje radosti”, kaže Heinrich Hoffman, njegov fotograf i autor fotografije.

Nienau je 1943. godine umrla od dječje paralize, u dobi od 17 godina. Nije bila jedina Nijemica židovskog porijekla koju je tako tretirao. Drugi primjetan primjer bio je Werner Goldberg, vojnik koji je nakratko služio u okupiranoj Francuskoj tijekom Drugog svjetskog rata.

Iako je njegov otac bio Židov, fotografija Goldberga – visokog, plavookog čovjeka – oglašavana je kao “idealni njemački vojnik”, a kasnije je upotrijebljen u plakatima za regrutiranje od strane Wehrmachta.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

Novi-Svjetski-Poredak.com

Francuski predsjednik Emmanuel Macron upozorio je na sve veće prijetnje krajnje desnog nacionalizma rekavši u intervjuu za francuske regionalne novine da je prešutno prihvaćanje omogućilo uspon Hitlera i Mussolinija

Macron je u intervjuu za Le Courrier Picard, novine koje pokrivaju sjevernu Francusku, gdje je posjetio memorijalne centre Prvog svjetskog rata, upitan o svojim usporedbama današnjih događaja i onih koji su se dogodili 1930-ih u Europi.

Na pitanje novinara je li pretjerao usporedivši današnje desno orijentirane nacionaliste s njemačkim nacistima i talijanskim fašistima, Macron je rekao da su “vremena drugačija”, ali je zatim upitao: “Tko je pobijedio na zadnjim europskim izborima u Francuskoj? Nacionalna fronta, na koju su se, kako se čini, svi već priviknuli. Tko je bio drugi na posljednjim regionalnim izborima u sjevernoj Francuskoj? Nacionalna fronta. Tko je ušao u drugi krug predsjedničkih izbora? Nacionalna fronta”.

Nacionalnu frontu u Nacionalno okupljanje je preimenovala Marine Le Pen koja je izgubila protiv Macrona na predsjedničkim izborima 2017. Po zadnjim anketama, njezina stranka je pretekla Macronovu stranku uoči izbora za Europski parlament u svibnju.

Macron je upozorio da ako netko tvrdi da današnja krajnja desnica predstavlja manju prijetnju nego u prošlosti, onda je suočen s rizikom da je prešutno prihvati.

“Visokoobrazovane i dobro informirane osobe kažu da možemo izaći na kraj s nacionalistima. Ja tvrdim da ni najimućniji ni najobrazovaniji ljudi nisu mogli spriječiti uspon Hitlera i Mussolinija u njihovim zemljama”, rekao je Macron.

“Želim skrenuti pozornost na ova pitanja: Povećavaju li se nacionalistički osjećaji? Da. Povećava li se u europskim zemljama broj onih koji potiču konflikte i obračune? Povećava.”

Macron, koji je predstavio niz ekonomskih reformi otkako je postao predsjednik, ali je doživio da njegova popularnost padne na rekordno niskih 21 posto prošli tjedan, gleda na izbore za Europski parlament kao na obračun između proeuropskih “naprednjaka” kao što je on, i euroskeptika i populista krajnje desnice.

“Moramo se suočiti s ekstremizmom i nacionalizmom i riješiti se temeljnih uzroka nejednakosti koje vladaju. To je upravo ono što ja nastojim činiti”, rekao je Macron.

U razdoblju od 2008. do 2012. godine Macron je radio kao investicijski bankar u banci Rothschild & Cie Banque. Također je i član Bilderberg grupe, na čijem je okupljanju bio 2014. godine, nakon čega je odmah postao francuski Ministar Gospodarstva 2014. godine i premijer 2017. godine.

(jutarnji.hr)

Američki povjesničar David Stannard smatra da su Indijanci preživeli „najduži holokaust u povijesti čovječanstva“

Međutim, teško da će Washington priznati genocid. Još uvijek se Amerikanci nisu ispričali ni za Hirošimu i Nagasaki

Na današnji dan 1946. godine, u SAD-u je formirana federalna komisija za proučavanje uvjeta života Indijanaca. U Americi još uvijek postoje nesuglasice: da li su Indijanci žrtve genocida?

Američki povjesničar David Stannard tvrdi: „Hitler je mala maca u usporedbi sa ’osvajačima Amerike‘. Što sve ne uče djecu u američkim školama: za vrijeme holokausta američkih Indijanaca, koji se još naziva „petstogodišnji rat“ i „najduži holokaust u povijesti čovječanstva“ ubijeno je između 95 i 114 miliona domorodaca sadašnje teritorije SAD-a i Kanade“.

To je bio namjerni genocid. Provodili su ga britanski kolonizatori i američki doseljenici. Zajedničkim snagama.

U Bostonu je 1722. godine objavljena deklaracija kojom se objavljuje rat Indijancima. Za skalp domorodaca SAD je davao od 15 do 100 funti. Postoje svedočanstva da su kolonizatori koristili i biološko oružje — poklanjali su plemenima odeću zaraženu boginjama. Ta metoda je kasnije koristila i američka vojska. Uz to su Indijance i namjerno opijali alkoholom.

Ovdje se namjerno ne dotičem teme ruskog osvajanja Dalekog istoka i Sibira, jer ona uopće ne liči na američku realnost. Međutim, navest ću jedan interesantan detalj. Koliko je poznato, mnogi starosjedioci Sibira i sjeverne Rusije u organizmu nemaju enzim koji probavlja alkohol.

Oni se brzo napijaju i od toga umiru. Kako je na to reagirala carska Rusija, „tamnica naroda“, kako ju je nazvao Kistin, a zatim to razvio Lenjin? Neka se napijaju? Ne. Izašao je zakon kojim se zabranjuje prodaja alkohola istočno i sjeverno od Bajkala. Toliko o „tamnici“.

Još nešto, Nijemci u baltičkim državama se nisu mogli naviknuti da žive i organiziraju normalni dijalog sa lokalnim stanovništvom, britanske vlasti i kolonizatori također nisu mogli izgraditi prihvatljive odnose sa Indijancima. Samo politika sile, samo oganj i mač. Da su Rusi iole ličili na njih, u Sibiru ne bi ostao niti jedan starosjedilački narod. A tamo ih je više od četrdeset!

Američke vlasti su 1825. godine usvojile Doktrinu otvorenosti na osnovu koje je pravo na zemlju dobio onaj kolonizator koji ju je i „otkrio“.

Indijanci su na toj zemlji, koja im je i pripadala, mogli samo živjeti, ali su izgubili pravo svojine nad njom. Godine 1830. bio je donijet zakon o preseljenju Indijanaca, a 1867. – o rezervaciji.

Uz to je masovno korištena sterilizacija indijanskih žena u reproduktivnom uzrastu. Mislite da je to bilo davno? Ne. Američki novinari su sedamdesetih godina prošlog stoljeća iskopali da je, na primjer, u Oklahomi sterilizacija bila masovna.

Sve to podsjeća na rasnu politiku nacističke Njemačke. Tamo su također postepeno i zakonito ljude koji nisu bili arijevskog porijekla smatrali ljudima desete sorte. Skalpove, istina, nisu uzimali. Zato su imali koncentracijske logore i plinske komore.

Američki pisac i povjesničar John Tolland u knjizi „Adolf Hitler“ o koncentracijskim logorima piše: „Hitlerova koncepcija koncentracijskih logora umnogome može zahvaliti njegovom znanju engleskog jezika i američke povijesti. On se oduševljavao logorima za Indijance na Divljem zapadu, a često je u svom bliskom okruženju hvalio efikasnost istrebljenja starosjedilačkog stanovništva Amerike“.

Naravno, u SAD-u većina eksperata i politikologa sa nezadovoljstvom u glasu osporava Stannarda i Tollanda.

Govore, između ostalog, da Stannard nema nikakve statističke podatke, da ne pravi razliku između nasilne smrti i smrti od bolesti. Rudolf Romel, profesor Sveučlišta na Havajima, procjenjuje da je za čitavo vrijeme kolonizacije u genocidu stradalo između 2 i 15 miliona Indijanaca, a ne nevjerojatnih 95 miliona.

Međutim, i Romelove podatke kritiziraju. Zašto? Zato što „točni“ američki povjesničari i potpuno demokratska javnost, s jedne strane, ne poriču da su Europljani i kolonizatori donijeli smrt, represiju i stradanja stanovništvu Amerike. Međutim, oni uporno negiraju da je to bio genocid.

Što je to onda bilo?
 
(sputniknews.com)

Oko 200 milja od Berlina, mreža podzemnih tunela namijenjenih da zaštiti planove za “Treći Reich” Adolfa Hitlera skrivena je u poljski krajolik

Nadimkom ‘Regenwurmlager’ ili “Kamp gliste (crva)” je utvrda koja skriva zastrašujući skup podzemnih zgrada koje su nekad bile korištene kao obuka za vojnike i kao spremište za nacističko naoružanje.

Razrađeni lanac prolaza bio je dio obrambenog sustava kojeg je napravila njemačka nacistička vlada tridesetih godina prošlog stoljeća, smještena u bivšem dijelu Pruske pod kontrolom Poljske.

Nova snimka armiranobetonske baze otkriva veličinu volje kojom su nacisti htjeli održati ratne napore.

Na površini je zeleno polje sa pokojim betonskim elementom za koje ne bi posumnjali da krije bazu na tom području.

No, ispod zemlje se krije mreža raznih tunela duljine 100 kilometara, prostorija za medije i oružarnica, koje su bile izvan dosega savezničkih bombi.

Čini se da je tajni informativni centar i salon izgrađen za pripadnike Hitlerovih snaga.

Kada su neprijateljski njemački vojnici poraženi, tvrđava je napuštena i na kraju su je otkrili sovjetski vojnici dok su marširali na putu da oslobode Berlin.

Iako je priča da podzemna tvrđava još uvijek sadrži skrivene zamke za ubijanje ili uništavanje neželjenih uljeza, danas su tuneli popularna turistička atrakcija.

Pogledajte video:
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Novootkriveni dokumenti američke središnje obavještajne agencije pokazuju kako je SAD istraživao je li Adolf Hitler živio u Južnoj Americi 1955. godine – čak deset godina nakon što je počinio samoubojstvo

Naime, službeni dokumenti otkrivaju kako je jedan bivši pripadnik SS-a kazao špijunima da redovito susreće nacističkog vođu u Kolumbiji i kako je Hitler, koji je tada mogao imati 66 godina, radio kao zaposlenik brodarske kompanije prije nego je otišao u Argentinu.

Izvješće prikazuje fotografiju Phillipa Citroena koji se obratio agentima 1954. godine i kazao da je upoznao čovjeka koji tvrdi da je Hitler i koji živi u gradu Tunja, sjeverno od Bogote. Na fotografiji s njim je navodno Adolf Hitler koji je tada bio u srednjim pedesetim godinama.

Do trenutka kada su agenti poduzeli bilo kakvu akciju, muškarac koji je tvrdio da Führer, navodno je otišao u Argentinu.

Ipak, CIA je bila iznimno skeptična prema tvrdnjama Citroena te su preporučili da se slučaj odbaci.

Hitler i njegova supruga Eva Braun ubili su se u bunkeru u Berlinu u travnju 1945. godine, dok su mu sovjetske trupe bile na tragu.

Njegovo tijelo pronašli su sovjetski vojnici, te je pokopan na neoznačenom mjestu. Tjedan dana poslije, Njemačka se predala savezničkim silama.

No, glasine da je Hitler zapravo pobjegao u Južnu Ameriku nastavile su kružiti desetljećima.

Priču je potpalilo otkriće da su se Adolf Eichmann, glavni izvršitelj strahota Holokausta i Josef Mengele, liječnik koji je izvršavao bolesne eksperimente na zatvorenicima u Auschwitzu – krili u Argentini i Brazilu.

Naime, Eichmann se poslije Drugog svjetskog rata krio većinom u Argentini. Iako je živio pod drugim imenom, uhvatili su ga 1960. godine pripadnici izraelske tajne službe Mossad. Na suđenju u Jeruzalemu osuđen je na smrt i obješen.

Mengele je pak izbjegao uhićenje i utopio se dok je plivao što dalje od brazilske obale 1979. godine.

Ovi novootkriveni dokumenti pokazuju kako su strahovi Amerike o Hitlerovom preživljavanju bili dovoljno ozbiljni da dokazne dokumente povuku natrag u SAD.

Naime, dokument koji je potpisao voditelj CIA-inog ureda u Caracasu u Venezueli, David Brixnor, poslan je u Washington 1955. zajedno s fotografijom koja koja navodno pokazuje Hitlera s ‘vrlo pouzdanim’ izvorom CIA-e Citroenom. U dokumentu piše kako je fotografija snimljena ‘ne tako davno’.

Također, u dokumentima piše kako je Citroen strahovao da Saveznici više neće moći suditi Hitleru za ratne zločine jer je otada već prošlo deset godina.

CIA-ini dokumenti koji sadrže iskaz Phillipa Citroena i navodnu fotografiju s Hitlerom 1954. godine:
 

 
(jutarnji.hr)

Na dan svojeg samoubojstva Hitler je napisao tajnu oporuku u kojoj je sve što ima ostavio stranci, no tvrdio je da je siromašan, a milijarde su već bile u Švicarskoj

Adolf Hitler je stotine milijuna funti spremio na račune u nekoliko švicarskih banaka za koje građani Njemačke nikada nisu saznali.

Na dan svog “samoubojstva” Hitler je napisao tajni testament u kojoj je sve što ima ostavio stranci, i tvrdio je da je siromašan, a milijarde su već bile u Švicarskoj.

Naime, kako piše Dailiy Mail, povijesničari su pratili trag novca preko poreznih dokumenata i dokumentacije banaka. Procjenjuju da je Hitler zgrnuo bogatstvo od 1,1 milijardu tadašnjih maraka što odgovara današnjoj protuvrijednosti od 3,6 milijardi funti.

Tijekom svog života nacistički vođa je uvjeravao Nijemce da zarađuje tek nešto malo novca i da nema ni bankovni račun. Dijelom tako što nije plaćao porez.

Na taj način je Hitler uspio utajiti 1,75 milijuna funti prije nego što je na snagu stupio zakon prema kojem je bio oslobođen od poreznih davanja.

Njegova knjiga Mein Kampf koju je napisao u zatvoru, donosila mu je zaradu od milijun tadašnjih maraka godišnje, i to nakon što je dekretom odlučio da će po jednu kopiju knjige dobiti svaki bračni par u Njemačkoj, a nabavku knjiga je plaćala – država.

Povjesničari tvrde kako je njemački diktator u tajnosti napisao testament, na dan svoje smrti, nadajući se da će na taj način prevariti građane Njemačke da nema ništa.

U tom testamentu na pet stranica Hitler je klevetao Židove, a na tri stranice je sebe predstavio kao potpunog siromaha.

“Sve što posjedujem, ostavljam stranci”, napisao je Adolf Hitler koji je zatražio i da njegovi rođaci budu osigurani od države kako bi i dalje mogli ostati srednja klasa.

Svjedok i izvršitelj testamenta je trebalo da bude njegov osobni tajnik i nacist Martin Boromann,, ali on je ubijen nedugo nakon što se Hitler ubio. Saveznički vojnici otkrili su Hitlerov testament kada ga je jedan nacist pokušao iznijeti iz zemlje, sakrivenu u jakni.

Herman Rothman, umirovljeni britanski špijun, bio je među onima koji s u otkrili Hitlerov testament.

“Bili smo šokirani. Njemačkom narodu želio je pokazati kako nema ništa i kako je u potpunosti posvećen državi i blagostanju građana, što nije bilo točno. Hitler je jako volio novac”, kazao je Rothman.

Koliko ga je volio, pokazuje i činjenica da je nacistički vođa autorski zaštitio i svoju sliku tako da je svaki put zaradio kada bi, primjera radi, bilo poslano pismo s poštanskom markom na kojoj je njegov lik.
 
(dnevnik.hr)

Novootkriveni dokumenti dokazali su da su savezničke snage u Drugom svjetskom ratu gotovo tri godine prije ulaska u borbu bile potpuno svjesne masovnih ubojstava, mučenja i kršenja ljudskih prava u Holokaustu – i punog opsega tih zlodjela koje je počinio Adolf Hitler

Saveznici su također i prije ulaska u Drugi svjetski rat imali i unaprijed pripremljene optužnice za ratne zločine protiv Adolfa Hitlera i njegovih glavnih nacističkih zapovjednika.

Novi dokumenti UN-a, koji 70 godina nisu vidjeli svjetlost dana, pokazuju da su još u prosincu 1942. godine američka, britanska i sovjetska vlada bile svjesne da je najmanje dva milijuna Židova ubijeno i da su životi još pet milijuna u opasnosti, te su zbog toga pripremali optužnice.

Unatoč tome, saveznici su vrlo malo učinili da ih pokušaju spasiti ili pružiti utočište onima koji su u životnoj opasnosti.

I zaista, Churchillov ministar Viscount Cranborne u ožujku 1943. izjavio je kako Židove ne treba smatrati specijalnim slučajem te da je Britansko carstvo već prepuno izbjeglica.

Najveće sile komentirale su masovno ubojstvo Židova dvije i pol godine prije nego se do sada smatralo – kazao je autor knjige ‘Ljudska prava nakon Hitlera’ te profesor na londonskom sveučilištu SOAS Dan Plesch za Independent.

Pretpostavljalo se da se o tome službeno saznali kad su otkriveni koncentracijski logori, ali javno su ubojstva komentirali još u prosincu 1942. – dodao je.

Plesch je naglasio i kako su Savezničke sile pripremale optužnice za ratne zločine na temelju svjedočanstava ljudi koji su prokrijumčareni iz kampova, kao i Pokreta otpora u više okupiranih država. Između ostalog, Plesch je otkrio i dokumente iz 1944. u kojima je Hitler optužen za ratne zločine.

Profesor Plesch kaže da su Saveznici unatoč dokazima i tužbama protiv nacista učinili vrlo malo kako bi pomogli ljudima u opasnosti. Tvrdi i kako su napori Rooseveltovog izaslanika u UN-u, Herberta Pella, potisnuti od strane antisemita u američkom Ministarstvu vanjskih poslova.

Pell je kasnije tvrdio da su pojedinci iz Ministarstva bili zabrinuti da će biti ugrožene ekonomske veze između SAD-a i Njemačke nakon rata, ukoliko se nastavi procesuiranje nacista.

Među razlozima koje su dali SAD i Britanija, u vezi suzbijanja krivičnih gonjenja nacista, je to što su shvatili da će bar netko od njih biti potreban kako bi se obnovila Njemačka i suočila s komunizmom, koji je u to vrijeme smatran velikom opasnošću – naveo je Plesch.

 
(jutarnji.hr)

WULFF JE BIO PRVI ŠEF DRŽAVE U POVIJESTI KOJI JE REKAO: “ISLAM PRIPADA NJEMAČKOJ”

Da je islam dio Njemačke, još 2010. godine službeno je izjavio Christian Wulff koji je u to vrijeme bio predsjednik njemačke federacije (kojeg je nasljedio Joachim Gauck).

Političaru koji se nalazio na toj (u Njemačkoj) simboličnoj funkciji – bilo je povjereno da izgovori ovu sakramentalnu frazu: “Islam pripada Njemačkoj”.

Od tada federalni kancelar Angela Merkel, kojoj i pripada realna vlast u zemlji, nekoliko puta je produbila tu misao, rekavši i ovo: “Islam je nesumnjivo dio Njemačke”.

Ništa nije vrijedilo što je Stanislaw Tillich, premijer države Saska, koji je pripadao partiji Merkelove – Kršćansko-demokratskoj uniji – izrazio neslaganje s partijskim čelnikom:

“Ne dijelim takvo mišljenje. Muslimani su dobrodošli u Njemačku i mogu ispovijedati svoju religiju, ali to ne znači da je islam dio Saksonije “.

Može se diskutirati o formulacijama i o tome da li svi Nijemci “pozdravljaju” islam u Njemačkoj, ali činjenica je činjenica: prisustvo islama možda prvo pada u oči onima koji prvi put ulaze u tu zemlju jer ne očekuju ništa slično.

Da, drugo je vrijeme u Njemačkoj: muslimani će uskoro činiti 10% njenog stanovništva.

Muslimani se često razlikuju od drugih građana po odjeći (za razliku od Francuske, u Njemačkoj nije zabranjeno nošenje hidžaba). Oni upadaju u oči na ulicama velikih i malih gradova, često u pratnji brojne familije, i sve je to praćeno otvaranjem izbjegličkih kampova diljem zemlje – sada već iu ruralnim sredinama.

Muškarci se obično kreću u skupinama, često s noževima, žene – u pratnji muškaraca. I s mnogo djece: na igralištima, ili kako idu sa rančevima u školu i natrag. Ponekad se čini da drugih učenika jednostavno nema.

U nekim mjestima se stječe dojam da muslimani čine većinu i da se ne prilagođavaju oni tradicijama i normama lokalnog stanovništva, već – obrnuto. To se tiče i čistoće na ulicama, i izloga radnji s natpisima arapskim slovima ili na turskom, a često nisu praćeni natpisom na njemačkom jeziku. Isto vrijedi i za robu u izlozima i trgovinama i mnogo što drugo.

Muslimani više nisu samo migranti ili dojučerašnji migranti, već i Nijemci-starosjedioci koji su prešli na islam. Još se ne broje milijunima, već desetinama tisuća.

To su uglavnom Njemice koje su se udale za muslimane i sve češće oblače hidžabe. Među njima ima i Nijemaca-muškaraca, koji hoće da dožive nešto novo i raskidaju sa svojim prošlim svijetom, koji je postao besmislen.

Ima i onih koji prelaze u islam ne zbog privlačnosti ratobornog fundamentalizma već da bi se oženili djevojkama iz muslimanskih obitelji.

One govore svom dragom: “kakve ima veze da li si kršćanin ili nisi, ako me voliš – prihvati islam, inače mi neće dozvoliti da se udam za tebe”. U prošlosti su to bili izuzeci: žena je praktički uvijek prihvaćala religiju muža. Sada se smatra skandalom ako muslimanka prilikom udaje promjeni vjeru.

Za njenu obitelj to je “beščašće”, takvo da ni njene sestre neće moći se udati za muslimane. I to je realna prijetnja za mladu: ona obično ima braću koji mogu nastupiti u ulozi “osvetnika”, ili će je ubiti sam otac, jer će i on biti “osramoćen”. Takve zločine nazivaju “ubojstvima iz časti”.

Njemački sudovi se odnedavno prema njima ponašaju vrlo blago. Možda će ubojicu poslati nakratko u zatvor koji više liči na sanatorij, odakle može na riječ izaći kako bi se posjetila rodbina. “Ubojica iz časti” će se tamo odmoriti, nabildati i uskoro biti za dobro vladanje pušten na slobodu kao “heroj”.

Štetne pojave političke korektnosti, potvrda prava na vjerske slobode u liberalnom njemačkom društvu?

Trijumf ili neuspjeh multikulturalizma?

Možemo na sve gledati i ovako i onako. A možda je to stvarno ostvarenje ljudske mašte ili nečega što izvana podsjeća na to, želje da se popravi nešto što smeta Nijemcu?

A što to zapravo smeta?

To što su oni u svoje vrijeme odabrali pogrešnu religiju – kršćanstvo, a pravilan izbor bi bio islam. Samo, ovdje nije riječ o kancelarki Merkel i njezinim liberalnim kolegama, već o drugom kancelaru – Adolf Hitleru. Različitosti se, kao što je poznato, spajaju.

Ovaj Austrijanac, koji je Njemačkoj i svijetu donio toliko nesreće, između ostalog i kompromitirajući mnoge zdrave vrijednosti te zemlje, gurnuo je Europljane, a prije svega Nijemce, u užasnu geopolitičku katastrofu. A bio je veliki poklonik islama.

Njemu bi bilo veoma drago kada bi vidio kako se polako u Njemačkoj Merkelove ostvaruje njegov san.

Sačuvano je dosta svjedočanstava i preciznih citata koje su zabilježili bliski suradnici Führera, koji ukazuju da je on obožavao islam i u zgodnoj prilici bio je spreman postati musliman.

“Naša je nesreća u tome što smo izabrali nepravilnu religiju. Muslimanska religija … odgovarala bi nam mnogo više nego kršćanstvo. Zašto kod nas mora biti kršćanstvo s njegovom pokornošću i tromošću?” – požalio se jednom prilikom Führer svom osobnom arhitekti, ministru za naoružanje i proizvodnju streljiva Albert Speeru.

Prema mišljenju Führera, upravo islam je religija pravih muškaraca i više paše njemačkom temperamentu od “židovske podlosti i brbljanja kršćanskih popova”.

Hitler je žalio zbog pobjede Franaka nad Arapima u bici kod Tura, pošto su “islamizirani Nijemci” imali šansu da se nađu na čelu muslimanske imperije stvorene Arapima.

Sestra dugogodišnje Hitlerove suputnice Eve Braun – Ilze – sjećala se da je Führer često diskutirao na temu islama za vrijeme ručka sa svojim suradnicima, da je “više puta je uspoređivao islam sa kršćanstvom na štetu kršćanstva”.

Prema njenim riječima, Führer je smatrao islam “jakom i praktičnom religijom, a kršćanstvo je po njemu bilo meka, izvještačena, slaba religija stradanja”.

Pričajući pred svojim sljedbenicima, Hitler je nazivao kršćanstvo “organiziranom laži” koja je bila “nametnuta” Nijemcima u razdoblju od 7. do 9. stoljeća. Čak je naglašavao da njega bi samo “islam mogao potaknuti da okrene ushićeni pogled prema nebu”.

Nevjerojatno je koliko se metode zaljubljenog u islam Hitlera u borbi protiv kršćanstva poklapaju s onima koji koriste liberali iako tvrde da nemaju nikakve veze sa Führerom.

Jer, ne kriju: “Treba pričekati dok crkva ne istrune do kraja kao zahvaćeni organ gangrenom. Treba dovesti do toga da sa govornice pričaju samo budale, a da ih slušaju samo babe “.

Ako danas svratite u njemačku crkvu, zateći ćete upravo takvu sliku. No, požurite. Sve više crkava se pretvara u džamije, i sve više Nijemaca prihvaća islam i postaju islamisti.

Bez obzira što su “Rusi doveli Hitlera do samoubojstva” – njegov san o islamu kod Nijemaca se, nažalost, ostvaruje.

Zamislite što bi bilo da su Nijemci-SS-ovci bili još i muslimani? Istina, bilo je i takvih, ali to nisu bili Nijemci i samo su formalno pripadali SS, a sudjelovali su uglavnom u kaznenim operacijama.

Usput, zbog toga je žalio i šef tog zloglasnog “crnog ordena” Heinrich Himmler: “Muhamed je znao da su ljudi u većini nevjerojatne kukavice i da su glupi. Zato je svakom ratniku koji se bude hrabro borio i poginuo u bici obećavao po dvije (!) lijepe žene … To se temelji na dubokoj mudrosti. Religija treba pričati jezikom čovjeka”.

Tema islama i Njemačke pretrpjela je nevjerojatnu transformaciju u posljednjih nekoliko desetljeća.

Na kraju, evo anegdote koju sam čuo od mog starog prijatelja koji je to doživio u Kabulu, kada je SSSR ispunjavao u Afganistanu svoj “internacionalni dug”.

Dok je bio na pijaci, gdje kategorički nije bilo preporučljivo zalaziti, taj visoki, plavi čovjek, koji je dobro govorio na lokalnom jeziku, bio je okružen agresivnom gomilicom ljudi koji su krvoločno inzistirali da im otkrije koje je nacionalnosti.

“Nijemac” je odgovorio da je ruski prevoditelj. “A iz koje Njemačke?” – Pitao je jedan od dušmana, načitani čovjek koji je znao da su u to vrijeme postojale dvije Njemačke, jedna od kojih je Istočna Njemačka – najvjernija saveznica SSSR.

Od odgovora na ovo podmuklo pitanje praktično je ovisilo – život ili smrt.

U takvim trenucima ljudi razmišljaju brzo i jasno i sposobni su i za nesvakidašnje.

“Iz muslimanske” – odgovorio je moj drug, računajući na neobavještenost Afganistanaca koji su ga okružili.

Kada segomila počela bučno raspravljati da li postoji takva Njemačka, a ruke koje su ga držale malo popustile, snalažljivi student moskovskog Instituta za zemlje Azije i Afrike otrgao se i maksimalnom brzinom se, trčeći u cik-cak, stopio s masom koja se stvorila u očekivanju linča.

U ovoj poučnoj priči slušatelji se nisu mogli suuzdržati i smijali su se od srca zbog pasaža o “muslimanskoj Njemačkoj”.

Tada je to bio apsolutni nonsens, a danas?
 
(fakti.org)