Hrvatski porezni obveznici administraciju plaćaju gotovo 50 posto više u odnosu na prosjek Europske unije, pokazuju podaci Eurostata na temelju brojki iz 2015. godine

Od ukupnog iznosa koji država godišnje troši, čak 19,5 posto odlazi na financiranje općih javnih usluga, u što su uračunati troškovi administracije i otplata javnog duga.

Izraženo u novcu, opće javne usluge koštale su nas 30,5 milijardi kuna, a ukupna potrošnja države 156,5 milijardi. Za usporedbu, prosjek Europske unije za ovu vrstu troška je 13,1 posto.

Po potrošnji na administraciju i javni dug pri samom vrhu EU

Osim što je hrvatska administracija po udjelu u ukupnoj potrošnji države pri samom vrhu – iznad nas je samo Cipar s 25 posto – te što su po rastrošnosti debelo iznad europskog prosjeka, postoci značajno odskaču i od usporedivih zemalja.

Tako na primjer, na administraciju i javni dug u Bugarskoj otpada samo 7,8 posto javne potrošnje, Češkoj 10,3 posto, Poljskoj 11,8 posto, Rumunjskoj 13,5 posto, Sloveniji 13,6 posto, Litvi 12,5 posto, Latviji 14, posto…

Ako pogledamo podatke i za zapadne, znatno bogatije zemlje EU-a, koje imaju daleko efikasniju administraciju, vidljivo je da su i njihovi postoci znatno niži u odnosu na Hrvatsku.

Zemlje koje su poznate po svojoj vrlo efikasnoj administraciji, kao Danska i Njemačka, na administraciju i opće javne usluge troše 13,5 posto ukupnog iznosa javne potrošnje, Austrija 13,3 posto, Irska 13,9 posto, Švedska 14,1 posto, Finska 14,9 posto – uglavnom, značajno manje od Hrvatske.

Kada bi se ti troškovi u Hrvatskoj smanjili na prosjek EU, došli bi do ušteda od otprilike 9 milijardi kuna godišnje.

Javna potrošnja – pola ekonomije

Osim što administracija neracionalno troši ogroman novac, pa se javne financije krpaju zaduživanjem i dizanjem poreza, podaci o javnoj potrošnji prikazani kao postotak BDP-a upućuju i na snažan utjecaj države na ekonomiju.

Javna potrošnja u Hrvatskoj iznosila je 156 milijardi kuna, što je gotovo 47 posto BDP-a. To je otprilike i prosjek Europske unije, ali znatno više od, naprimjer, Irske, gdje je javna potrošnja na razini od 29,4 posto BDP-a.

Kada pogledamo zemlje istočne Europe, javna potrošnja u Poljskoj je na 41,5 posto BDP-a, Bugarskoj 40,7 posto, Rumunjskoj 35,7 posto, Češkoj 42 posto, Litvi 35,1 posto, Latviji 37,1 posto,a iznad nas je Slovenija sa 47,8 posto.
 
(index.hr)

NA NJEGOVOM ČELU BIT ĆE ZAK PETKANAS KOJI JE U STOŽERU KLINONICE BIO ZADUŽEN ZA “BRZA DJELOVANJA”

Američka opozicijska Demokratska stranka je formirala “ratni stožer” za nastavak političke borbe protiv novog šefa države – republikanca Donalda Trumpa i njegove administracije.

Kako je objavio list The Hill, na čelu “stožera” (projekta) je Zak Petkanas, koji je u izbornom stožeru Hillary Clinton bio zadužen za informativna i propagandna “brza reagiranja” na razvoj događaja. (znači širenje lažnih vijesti, propaganda i neobjektivnost)

Dok u rukama držao tu `dirigentsku palicu` – bilo mu je potčinjeno dvadesetak operativaca.

The Hill navodi da je predsjednica Nacionalnog komiteta Demokratske stranke – Donna Brazile – još početkom siječnja otkrila da postoji plan za formiranje takvog stožera. Sa računicom da “ogromne količine informacija prikupljenih za vrijeme izborne kampanje Klintonove mogu biti iskorištenje za suprotstavljanje trampu”.

Sam Petkanas je za The Hill otkrio da će se raditi o “neprekindoj kampanji pritiska na novu administraciju u Washingtonu”.

Pred demokratski “stožer” su postavljena četiri “polazna cilja”:

• raskrinkavanje svih slučajeva konflikta interesa u Trumpovom slučaju,
• “kopanje” da se dođe do “mogućih Trumpovih veza s Rusijom”,
• potraga za zakulisnim radnjama prilikom formiranja Trumpove administracije
• zaštita ostavštine Barack Obame. (koji je bacio samo u godini dana preko 20.000 bombi na ljude)

U kampanju će biti uvučena ljudi koji “i dišu kao oporba Trampu”.

Najmanje 20 je već provereno i prekaljeno u stranačkom aparatu ili u stožeru Clintonove. Među takvima su i: Adrien Watson koja je imala značajnu ulogu u izbornom stožeru Clintonove, šev “digitalnih projekata” Tess Simonson i Loren Dillon koja je u Demokratskoj stranci bila zadužena za “istraživačke poslove”.

The Hill ukazuje da Petkanas i njegova momčad uopće nisu sami jer demokrati “forsirano dovlače artiljeriju sa svih strana”.

Među takvima je i David Brooke s njegovim komitetom za političko djelovanje “Američki most” (American Bridge), online informativno-propagandistički resurs “Shareblue” (Shareblue) i vašingtonski liberalni “trust mozgova” Centar za američki progres (Center for American Progress).

Petkanas ne krije da namjerava početi djelovati odmah i da će u toj ulozi biti dok se Demokratska stranka “ne prestroji i mobilizira”. Očekuje se kaos u zemlji.
 
(fakti.org)

Darren McBrien je analizirao u svom izlaganju kako je Obamina administracija naoružavala i obučavala pobunjenike da pokušaju da skinu Bashar al-Assada s vlasti, u Siriji

I to je trajalo više od godinu dana sve dok se nije pojavila teroristička organizacija Islamska država koja se otrgla kontroli i zauzela gotovo trećinu teritorija Sirije.

A onda se situacija okrenula vrlo brzo. Rusi ulaze u konflikt s najmoćnijim borbenim zrakoplovima današnjice, a to znači da više nema šale, i ono što Amerika nije mogla učiniti za više od godinu dana, Rusija je uradila u rekordnom roku.

Cjelokupnu infrastrukturu Islamske države Rusi su načisto razorili bacajući razorne bombe. I pogađate, imalo je efekta! Obavještajni podaci su odmah progovorili da je odmah zavladala panika i dezertiranje u redovima Islamske države.

Nakon samo jednog nedavnog zračnog napada Rusije, položaje je napustilo preko 600 militanata pokušavajući pobjeći i iz zemlje. Rusi su utjerali strah u kosti džihadistima.

“Neke rakete su bile toliko razorne da mi je eksplozija još uvijek pred očima. Nikada nisam vidio ništa slično u mom životu. Razaranje je bilo veliko i užasno. Zgrade su totalno uništene, a ulice su nestale u oblacima dima i prašine”.

Pa tako se postavlja pitanje gdje je dovraga bila vojska Sjedinjenih Američkih Država svo ovo vrijeme!?

Poslije ovih ruskih zračnih napada koji su dali zapanjujuće rezultate u vrlo kratkom vremenskom razdoblju, posramili su Obaminu administraciju jer se ona ovim poslom bavi više od godinu dana.

Cijela priča izgleda još jadnije jer su ljudi počeli shvaćati što se doista događa na Bliskom Istoku. Na kraju je ispalo da se američka administracija uopće nije ni bavila eliminacijom Islamske države.

U stvari, dešavalo se totalno suprotno od toga. ISIS je “Frankenstein” kreiran od strane zapadnih obavještajnih službi da destabiliziraju i uklone Bashar al-Asada s vlasti, i sve to zbog toga što globalni bankarski karteli nisu mogli dočekaju da stave svoje pohlepne šape na sirijske prirodne izvore plina i tranzit na srednji Istok.

Naravno žele kontrolu nad vrlo važnom geopolitičkom pozicijom na šahovskoj ploči.

To znači da je naša (američka) vlada naoružala, financirala i obučila ISIS teroriste da u osnovi rade prljavi posao za Washington !?

Dakle nema sumnje da je američka vlada odgovorna za stvaranje Islamske države. Obama je rekao da su jedina vojska koju mi ​​opskrbljujemo, pobunjenici, ali mi znamo malo više od toga.

Vidjeli smo cijelu lepezu dokaza koji su preplavili cijelu zemlju i govore suprotno, kao što su oružje koje je bačeno iz zraka i koje je nekako magično, misteriozno i ​​nesretno upalo u poturena ruke boraca Islamske države.

Zajedno s gomilom Toyotinih SUV kamioneta koji su očigledni dokazi umiješanosti američke vlade u ovaj posao.

Rusija nije glupa, Vladimir Putin zna točno što se događa i otvoreno govori da Obama zaista naoružava ISIS. On jasno ističe još prije ruskih zračnih udara da Amerika naoružava ISIS i pobunjenike da se bore protiv Assada i još jednom dokazujući ono što mi već sve ovo vrijeme govorimo.

Nema sumnje da je zaista tako kao što kaže Vladimir Putin, što se Rusija umiješala i promijenila tijek igre.

Obanmina administracija i globalni bankarski karteli nisu baš sretni zbog ideje da se u igru ​​umiješaju Rusi.

To je točka gdje postaje jako opasno, to je mjesto gdje počinju i eskaliraju ratovi!

Britanski RAF traži da se ruski borbeni avioni obaraju iznad Sirije.

Američki senator John McCain traži da se pobunjenicima da oružje kojim će moći obarati ruske zrakoplove.

Nakon izvjesnog vremena projektil pogađa rusku ambasadu u Damasku što je stvorilo globalni konflikt. Ovo je najveće zaoštravanje odnosa Amerike i Rusije još od hladnog rata.

Također nemojte očekivati ​​da će Saudijska Arabija i Izrael sjediti mirno i po strani, pogotovo sada kada i Iran želi pridružiti borbi. Stotine Iranskih jedinica stigle su u Siriju u posljednjih desetak dana i uskoro će biti udarna podrška ruskim zračnim udarima, sa zemlje.

Tako smo dobili vrlo moćan vojni savez Rusije, sirijske armije i Irana koji će biti fokusiran da povrati teritorij koje je zauzela Islamska država, sponzorirana od strane Amerike.

Na kraju nazovite sve ovo kako hoćete ali za mene je ovo uvod u treći svjetski rat!
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet.rs,youtube/uredio:nsp)

Hrvatski političari, izgleda, nemaju rješenje za gorući problem javnog duga koji se tek usputno spominje. U prvi plan se, uoči skorih parlamentarnih izbora, guraju ideološka pitanja

„Ova je vlada zadužila zemlju više no ijedna prethodna, čak 90 milijardi kuna, a do kraja mandata taj će se dug popeti na 100 milijardi“, optužbe su koje stižu iz oporbenog HDZ-a. Vladajući SDP-ovci odgovaraju da se dobar dio tog duga odnosi na refinanciranje skupih kredita koje su podignule upravo HDZ-ove vlade. Ekonomisti upozoravaju da je alarm upaljen i da zemlji treba vodstvo koje će se ozbiljno i odlučno obračunati s javnim dugom koji se približava udjelu od 88% BDP-a uz 260 tisuća nezaposlenih, no političari ih, čini se, ne čuju.

Vedrana Pribičević, znanstvenica iz Zagrebačke škole ekonomije i menadžmenta, objašnjava da ipak postoji razlika između zaduženja prijašnjih i aktualne vlade. „Treba pogledati zadnjih 20 godina. Djelomično je to bilo za kapitalne projekte poput autocesta i to je puno bolje od zaduživanja zbog financiranja plaća u javnom sektoru, jer autoceste mogu generirati rast“, objašnjava za DW te dodaje da optužbe iz HDZ-a donekle imaju smisla.

„Prijašnje vlade su se zaduživale da bi stvorile kapitalna dobra. Nije savršeno, ali je puno bolje od ovoga što radi aktualna vlada. Iako mislim da baš HDZ ne bi trebao nikoga prozivati. Treba znati i da su krediti koji su uzimani za autoceste bili dosta skupi i dio ih je morao biti refinanciran, bez obzira tko je na vlasti. Istina je negdje na pola puta.“

Smanjene investicije, povećani tekući rashodi

Da visina i dinamika rasta javnog duga ne bi trebala biti predmetom stranačkih razmirica, kaže nam glavni ekonomist Splitske banke Zdeslav Šantić. Umjesto toga, dodaje, nužan je konsenzus kako bi se riješio ovaj gorući problem koji je počeo godinama prije krize, ali nije bio vidljiv zbog dinamičnog gospodarskog rasta potaknutog povoljnim međunarodnim okruženjem. „Bio je to rast na državnim investicijama, potrošnji kućanstava financiranoj jeftinim kreditima iz inozemstva i kao takav nije bio dugoročno izdržljiv“, misli Šantić.

„Umjesto temeljitih zaokreta, događala su se samo polovična rješenja s kratkotrajnim efektom. Takva su rješenja za političare bila jednostavnija. Javni dug raste brzo. Raste najbrže kada promatramo usporediva gospodarstva EU-a u regiji. Proračunski manjak je i dalje velik, a dogodilo se i pogoršanje strukture javne potrošnje; smanjivale su se kapitalne investicije i subvencije privatnom sektoru, dok su se tekući rashodi povećavali.“

Stopa nezaposlenosti u Hrvatskoj je prema podacima Eurostata 2014. iznosila 16,1 posto. Veću stopu nezaposlenosti u Europskoj uniji imale su samo Grčka i Španjolska.

Šantić tako vladama zamjera to što su, pokušavajući održavati razinu javne potrošnje, mijenjale porezni sustav pri čemu su zapravo pogodovale recesiji; u nesigurnom okruženju poduzetnici su manje ulagali, a kućanstva su manje trošila. „Prisjetite se kriznog poreza, smanjivanja pa odmah i povećavanja doprinosa za zdravstvo, povećanja snižene stope PDV-a… Politika odbijanja pravih konsolidacijskih mjera i reformi je imala više prorecesijski efekt no što je suzdržavanje od mjera štednje pozitivno djelovalo na gospodarstvo. Danas se Republika Hrvatska zadužuje povoljnije nego 2009. godine, no to nije rezultat percepcije za Hrvatsku, već se radi o ukupnim globalnim kretanjima.“

Javna administracija kao izborna baza

Početkom srpnja objavljeno je da se Hrvatska zadužila dodatnih šest milijardi kuna, a ministar financija Boris Lalovac poručuje da je dobro što je riječ o domaćem tržištu. No, prije svega, kaže Vedrana Pribičević, treba vidjeti da te obveznice kupuju mahom mirovinski fondovi i banke. „Drugačije je ako imate problem unutarnjeg duga, ako je vlada dužna vlastitim građanima, domaćim fondovima i bankama.

Kada ste dužni vanjskim kreditorima, postoji puno veća mogućnost defaulta (status neispunjavanja obaveza, op. a.). Vlada se zadužila nešto skuplje s 4,5% kamata, nego što bi to bio slučaj na vanjskom tržištu, ali iz perspektive ministra financija to izgleda kao bolja opcija. Usudila bih se reći, lakše je ako ne platite domaćim kreditorima nego stranim, u slučajevima da ne platite.“

Milanovićeva garnitura, objašnjava Pribičević, nije iskoristila povjerenje koje je dobila da se obračuna sa svim vidovima korupcije i da Hrvatsku postavi na solidne institucionalne noge. Umjesto toga, nastavljeno je s HDZ-ovom praksom održavanja pretjerano glomazne javne administracije. „I njihova izborna baza dolazi iz istog mjesta kao i HDZ-ova, a to je javna uprava na svim mogućim razinama. Skoro su izbori. Zbog toga se ni ne priča o proceduri prekomjernog deficita u kojoj se Hrvatska nalazi. Reformske mjere nisu nešto što je vlada ocijenila kao nešto što bi im moglo pomoći u izbornoj trci. Ali varaju se. Istraživanja pokazuju da su Hrvati protržišno orijentirani i spremni za reforme. Vide da nema drugog izlaza. Kada bi se to dobro upakiralo, kao što je upakirao Cameron u Velikoj Britaniji, birači bi birali reforme.“

Zaustaviti politička kadroviranja i nepotizam

Iako se o javnom dugu najčešće govori u kontekstu izgradnje autocesta, Pribičević napominje da ne treba zaboraviti ni javna poduzeća koja su se zaduživala, a njihovi su radnici imali veće plaće od ostatka državnog aparata i od radnika u privatnom sektoru. „Ta poduzeća su rak-rana hrvatske ekonomije, prvenstveno jer se tamo kadrovira politički, glomazna su i nisu se spremna prilagoditi. U idućih pet godina bi dio tih poduzeća trebalo privatizirati na način da se ide u liberalizaciju usluge, a ne da se proda infrastruktura kao što je to bilo u slučaju HT-a. Kada je riječ o autocestama moramo odlučiti hoćemo li promijeniti uvjete natječaja i dovesti stručan menadžment iz privatnog sektora ili će se dati u koncesiju; ovako više jednostavno ne ide.“

Čini se da Hrvatska po tome sliči na Grčku koja također ima ogroman javni sektor s privilegiranim radnicima, a koji je kočnica efikasnim reformama. Pribičević tako ističe i najnoviju nepotističku epizodu iz Zagrebačkog električnog tramvaja u kojem je jedan od sindikata s Upravom dogovorio prednost prilikom zapošljavanja za supružnike i djecu njihovih radnika. „To govori koja je jačina tih lobija. To je nešto što je u Grčkoj bilo normalno, tamo takve vijesti nisu završavale u vijestima. I pri tome je Grčka ipak, ne biste vjerovali, još manje institucionalno razvijena u Hrvatskoj, ona čak nema ni katastar i jedinstveni registar fizičke imovine.“

Ipak grčki scenarij?

Znači li to da je zemlja sve bliže grčkom scenariju? „Hrvatske fiskalne neravnoteže, unatoč nepovoljnim trendovima u javnim financijama, manje su izražene nego u Grčkoj. Kao mala zemlja Hrvatska treba biti prilagodljivija reformama, a nakon izbori, uz primjenu adekvatnih mjera, strukturnim reformama možemo povećati potencijalni rast BDP-a, a kroz fiskalnu konsolidaciju možemo smanjiti javnu potrošnju s naglaskom na njezinu strukturu. Ona mora biti usmjerena na stavke koje će povlačiti veće perspektive za gospodarski rast. Treba smanjivati troškove javne uprave, mirovinskog i zdravstvenog sustava.

Ušteđena sredstva treba usmjeriti u reformu sustava obrazovanja, jer za malu zemlju s nepovoljnom demografijom i migracijama, razvoj ljudskog potencijala je ključni čimbenik dugoročnog rasta“, kaže ekonomist Šantić. Dodaje da su odgađanja stvarnih reformi dovela do toga da će Hrvatska biti u nezavidnoj situaciji, ako dođe do poremećaja na međunarodnom tržištu kapitala. „Sadašnja razina kamatnih stopa nije pravilo, već izuzetak, koji je posljedica relativno sporog oporavka Eurozone, ali i rizika od deflacije. Hrvatska će se suočiti i s rastom referentnih kamatnih stopa, ali i s rastom premija rizika. Budimo svjesni da smo percipirani kao izrazito rizično gospodarstvo.“

Ekonomistica Pribičević pak predviđa da će doba jeftinog zaduživanja završiti najkasnije početkom 2017. godine i zaključuje da s ovakvim tempom rasta javnog duga, u uvjetima u kojima ne raste BDP, Hrvatska nema velikih izgleda. „U tom slučaju prognoziram grčki scenarij u idućih pet do šest godina. S tim da je Hrvatska za EU puno manje bitna, jer nije u Eurozoni i još je manja svojim udjelom u ukupnom BDP-u. Bit ćemo potpuno nebitni u toj priči i moći ćemo u tišini defaultirati, ako se nešto ne poduzme“, kaže Vedrana Pribičević.
 

 
(dw.de,youtube/uredio:nsp)

NASA i Nacionalna administracija za nuklearnu sigurnost su se udružili s ciljem da otkriju način kako nuklearno oružje može iskoristiti za uništavanje ili barem pomicanje asteroida s putanje koja bi bila kobna po našu planetu

To je prilično čudno ako se uzme u obzir da je NASA nedavno izjavila kako “nijedan veliki objekt neće pogoditi Zemlju u narednih nekoliko stotina godina”. Zar to onda nije gubljenje vremena, novca i resursa? Zašto je NASA odjednom zainteresirana za velike asteroide ako ih neće biti nekoliko stotina godina? Da li oni znaju nešto što mi ne znamo?

NASA i Nacionalna administracija za nuklearnu sigurnost već dulje vrijeme proučavaju prijetnje, kozmičke ostatke i presretače raketa, ali i simuliraju presretanje velikih asteroida pomoću nuklearne eksplozije, piše planetxnews.com

Njihov zajednički cilj je da se povećaju šanse za obranu od asteroida.

Međutim, uništavanje ogromnog kamena koji bi se kretao ka nama nevjerojatno velikom brzinom bi moglo stvoriti još veći problem.

Kompjuterske simulacije ukazuju na to da bismo mogli uspješno raznijeti svemirski kamen srednje veličine, i njegovi fragmenti bi samo pogoršali situaciju , zavisno od toga na kojoj udaljenosti od Zemlje asteroid eksplodira. Možda bi bolje rješenje bilo da se asteroid na neki način odbije, umjesto da se uništi. Ili bi se eksplozijom skrenuo više prema Zemlji.

U nuklearnu opcije spada upotreba gravitacijskog odbijača, zatim uporaba lasera itd. Ipak, studija NASA-e iz 2007. godine je zaključila da bi najbolje rješenje za uništavanje svemirskog kamenja bilo nuklearno oružje.

NASA je čak predstavila i “hipotetički scenarij udara asteroida” u travnju 2015. godine u Italiji, na Konferenciji za planetarnu obranu.

Zašto NASA troši toliko vremena i energije na nešto što se vjerojatno neće dogoditi u narednih par stotina godina?

Stvar je u tome da NASA ne govori sve što zna . Kako navodi Daily Mail, postoji oko milijun objekata blizu Zemlje koji bi mogli biti potencijalna prijetnja po nas, a NASA zna gdje se nalazi samo mali postotak tih objekata.

Dokaz da su ovi objekti nepredvidivi jeste eksplozija nepoznatog objekta nad Chelyabinskom u Rusiji u veljači 2013. godine.

Postojeći sustavi za detekciju asteroida mogu pratiti samo jedan postotak objekata koji kruže oko Sunca.

Znanstvenik NASA-e, Jason Kessler, rekao je prošle godine na konferenciju u Teksasu:

“Vjerojatnost da nas nešto pogodi u budućnosti je zajamčena, ali mi sada ne paničimo zbog toga”.

Ukoliko bi divovski asteroid pogodio Zemlju, posljedice bi bile katastrofalne . Da ne pričamo o tsunamijima koji bi zbrisali gotovo sve veće obalne gradove.

Mnogi vjeruju da nas veći asteroid neće pogoditi jer se to nije dogodilo u našem životnom vijeku, ali sigurno je da NASA ne bi trošila svoje vrijeme da nije zabrinuta zbog takve mogućnosti. NASA je naučila biti “spasitelj” Zemlje i čovječanstva, iako ih još niti jednom nije spasila. Hvlaa Bogu da imamo NASA-u, jer u tom slučaju, ne treba nam Bog!

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
 
Izvor: Webtribune.rs
priredio: NSP

Za američke odvjetnike, zadnjih 12 mjeseci je bio period besprimjernog uspjeha kako su savezne države Washington i Colorado postale prve države koje su legalizirale rekreacijsko korištenje marihuane. Po prvi put je više ljudi za legalizaciju marihuane nego za kriminalizaciju, pokazala je anketa.

Tvrtka Gallup provela je istraživanje koje je polučilo zanimljive rezultate. Čini se kako su Amerikanci spremni stati na stranu legalizacije marihuane; 58% posto ispitanika izjasnilo se za tu promjenu,  a ranije ove godine taj je proces već proveden u Coloradu i Washingtonu. To je totalni kontrast sa anketom koja je prvi put provedena 1969. godine kada se za legalizaciju izjasnilo samo 12% ljudi.

Javna potpora za legalizaciju se više nego udvostručila 1970. godine kada je porasla na 28%. Nakon to ga je došla do platoa tijekom 1980-ih i 1990-ih godina prije nego što se skroz konstantno povećava od 2000. godine, dosegnuvši 50% u 2011.

Poveliki postotak Amerikanaca (38%) je ove godine priznao da je probao lijek, čimbenik koji je doprinijeo većoj prihvaćenosti marihuane.

Uspjeh kroz glasačke kutije u posljednjih godinu dana u Coloradu i Washingtonu je povećao američku toleranciju za legalizaciju marihuane. Podrška za legalizaciju je skočila 10 posto od prošlog studenog, a pravni zamah ne pokazuje znakove usporavanje.

Obamina administracija je također je fleksibilna po tom pitanju. Unatoč održavanju čvrstog stava, vlada se saveznim zakonom čvrsto protivi legalizaciji marihuane, osim ako to nije pod uvjetom da se održavaju stroga pravila u svezi prodaje i distribucije  lijeka.

Pokret za legalizacije marihuane je zrcalno relativan nedavnom uspjehu pokreta za legalizaciju gay brakova, čiji birači su također to nedavno odobrili u 14 država. Javna potpora za gay brak, kojem su se Amerikanci velikom većinom protivili u prošlosti, dramatično se povećala, dosegnuvši većinsku potporu u posljednje dvije godine.

Nezavisni Poticaji Rasta u Prihvaćanju Legalizacije Marihuane

Nezavisni rast podrške legalizacije uglavnom pomogao napraviti skok kod Amerikanaca u svekolikoj potpori. Šezdeset dva posto je sada za korist legalizacije, skoro 12 posto više od studenoga 2012. Podrška za legalizaciju kod demokrata i republikanaca je vidjela malu promjenu. Ipak, postoji izrazita podjela među republikanacima, koji se još uvijek protive legalizaciji marihuane, za razliku od demokrata i neovisnih.

Mlade Osobe će Vjerojatno više Podržati Legalizaciju

Amerikanci koji spadaju u skupinu od 65 godina i stariji su u dobnoj skupini koja se još uvijek protivi legalizaciji marihuane. Ipak, podršku u ovoj skupini je skočila za 14 postotnih bodova od 2011.

Nasuprot tome, 67% Amerikanaca u dobi od 18 do 29 podržava legalizaciju. Velika većina Amerikanaca u dobi od 30 do 64 je naklonnjena legalizaciji.

Krajnja Crta

Dug put bio prema većinskom prihvaćanju marihuane u posljednjih 44 godina, ali američka podrška za legalizaciju se ubrzala kao je novi milenij počeo. Prihvaćanje supstance koju je većina ljudi mogla smatrati zabranjenom u kasnim 1960-ih i 1970-ih može se pripisati promjeni društvenih običaja i rastućeg društvenog prihvaćanja.

Povećanje primjene medicinske marihuane kao društveno prihvatljivog načina ublažavanja simptoma bolesti kao što su artritis, i kao način za ublažavanje nuspojava kemoterapije, može također pridonijeli rastu potpore  među amerikancima.

Bez obzira na razloge za veće prihvaćanje marihuane, vrlo je vjerojatno da će ovaj zamah potaknuti daljnju legalizaciju u Sjedinjenim Američkim Državama. Zagovornici legalizacije marihuane kažu da će oporezivanje i reguliranje ovog lijeka biti financijski korisno za državu i općine diljem zemlje. No, kritičari poput policije i državnih profesionalaca su naveli zdravstvene rizike, uključujući povećan broj otkucaja srca, te probleme dišnog sustava i probleme sa pamćenjem.

8 Razloga Zašto je Marihuana Manje Štetna od Nekih Drugih Supstanci

Huffington Post je stoga sastavio listu od osam razloga zašto je marihuana manje štetna od nekih drugih supstanci koje su legalne te zašto bi marihuana svugdje u svijetu trebala biti dekriminalizirana.

1. Nitko nikad nije umro od predoziranja marihuanom

Neki vjeruju kako bi velika količina THC-a u organizmu mogla ubiti, no u krivu su. Otkad je marihuana poznata čovječanstvu, nijedan smrtni slučaj zbog predoziranja nije zabilježen. S druge strane, u 2010. godini, preko 38 tisuća Amerikanaca je preminulo zbog predoziranja drogom, a 60 posto tih smrti povezano je s lijekovima koje su pacijenti dobili putem liječničkog recepta. Iste te godine, zabilježeno je preko 25 tisuća smrtnih slučajeva povezanih s alkoholom.

2. Oko 50 posto Amerikanaca već je priznalo konzumaciju marihuane

Oko 50 posto Amerikanaca probalo je marihuanu barem jednom, sudeći prema rezultatima anketa, dok je samo 16 posto probalo kokain. Marihuana je svake godine sve prisutnija iako izaziva ovisnost manje nego kava.

3. Marihuana je manje opasna od legalnih droga i lijekova

Ako prihvaćate alkohol i cigarete, ne postoji razlog zašto ne biste trebali prihvatiti i marihuanu, piše Huffington Post. Studija koju je objavio Lancet pokazuje kako su alkohol i duhan opasniji od marihuane. Činjenica da je i dalje ilegalna daje marihuani negativan predznak koji mnoge sputava da povjeruju kako je riječ o manje opasnoj supstanci od onih koje svakodnevno konzumiraju.

4. Rizici koji dolaze s konzumacijom marihuane su maleni

Suprotno od mišljenja mnogih, marihuana ne izaziva ovisnost u velikoj mjeri. Dr. Sanjay Gupta, CNN-ov dopisnik, napisao je u svom nedavno objavljenom eseju kako smo “sistematski zavaravani” po pitanju marihuane. Ona, naime, izaziva ovisnost kod samo devet do deset posto odraslih ljudi, dok je postotak ovisnika o duhanu mnogo veći, oko 30 posto.

5. Kanabis može biti sigurna i korisna pomoć pri spavanju

Pisac David Downs istraživao je kako marihuana može pomoći onima koji pate od nesanice te je došao do zaključka da je učinak sličan onome koji izaziva litij. Također, studija američkog Instituta za rak pokazala je kako pacijenti nakon konzumacije kanabisa upadaju u san nakon kojeg su odmoreniji nego inače.

6. Marihuana je primjenjiva u medicini

Marihuana uspješno otklanja mučninu te je stoga vrlo korisna oboljelima od raka koji primaju kemoterapiju. Također, oboljelima od AIDS-a pomaže da im se vrati apetit, a i opušta mišiće te otklanja grčeve i kroničnu bol.

7. Mnogo izuzetno uspješnih ljudi puši marihuanu

Marihuanu često konzumiraju i izuzetno uspješni ljudi poput Maye Angelou, Marthe Stewart, Morgana Freemana, Teda Turnera, Michaela Bloomberga, pa čak i Rusha Limbaugha, a neki od njih tvrde kako nikad ne bi uspjeli bez marihuane.

8. Ona neće odvesti do konzumacije težih droga

Stručnjaci tvrde kako marihuana nije uzrok zbog kojeg su ovisnici o težim drogama postali upravo to. Teški ovisnici jednako su tako skloni pušenju cigareta i ispijanju alkohola, stoga konzumacija marihuane ne vodi nužno do eksperimentiranja s težim drogama.
 

 
(preveo:mag.A.B./uredio:NSP)

U Hrvatskoj i na Balkanu 99% stanovništva ne zna, u suštini, što znači pojam “GMO”, i što takva hrana koju unosimo u sebe uzrokuje

Također, narod u Hrvatskoj, kao i većina ljudi u svijetu ne zna kakvu hranu kupuje u prehrambenim trgovinama, a trebali bi znati.

Ne znaju da većinu proizvoda u trgovinama kupuju sa GMO sastojcima, koje izazivaju postupnu genetsku mutaciju stanica u organizmu stvarajući tumore i ostale bolesti i izrasline.

Pogrešna prehrana je uzročnik svih bolesti broj jedan, a kasnije tek slijedi stres, genetske predispozicije, cigarete i alkohol, kao tihe ubojice.

Roditelji hrane svoju djecu prehrambenim i suhomesnatim proizvodima, misleći da im čine dobro, a ustvari ih pune aditivima, otrovima i GMO sastojcima, koji su smrt.

Organizacija “Greenpeace” je nedavno objavila popis tvrtki i proizvoda koji u sebi sadrže razne vrste otrova i GM sastojaka, ali takve informacije ljudi ne primjećuju.

U pitanju su aditivi s kemijskom oznakom E., Koji u kombinaciji s drugim otrovima, između ostalog, hrani daju dugotrajnost, kao i GM kukuruz, u vidu kukuruznog brašna i sirupa (HFCS) koji služi kao sladilo i GM soja, koja je sastavni dio proizvoda ili u njega ulazi kao emulgator u vidu soja lecitina, ne računajući tu i Aspartam koji ulazi u mnoge proizvode kao zaslađivač, a izuzetno je opasna i otrovna umjetna, kemijska tvorevina.

Tako da, kupujući, Snickers, Mars, Twix, Milky Way, Bounty čokoladice, Cadbury čokolade i kakao, Ferrero Nutelu, Kinder jaje, Kinder Bueno, Nestle juhe, čokolade i Nestle Nesquik, gaizrano pića Coca-Cola, Sprite, Fantu, Pepsi, 7-up, Knorr umak, juhe, i kocke za juhu, Kraft proizvode (Milka čokolade, čips, Jacobs kave, dječje napitke), Heinz Foods (kečap, sokovi, začini, majoneza), Helman ‘s (začini, majoneza, sokovi), McDonalds mreža restorana brze hrane i njihovi obroci, Hipp (dječja hrana), Danone (jogurt, kefir i sir), vi lagano, netko svjesno, a neko nesvjesno, ubijate sebe i svoju djecu.

Genetski modificirani organizmi su organizmi biljaka i životinja čiji je DNK-a osposobljen da se putem genetskog inžinjeringa spaja sa DNK organizama različitih vrsta, gdje će se čak stanice biljaka i životinja križati i miješati, s dodatkom i ugradnjom gena za proizvodnju toksina iz bakterije Bacillus thuringiensis (Bt) u genom biljke. Taj je toksin koji se upotrebljava kao konvencionalni insekticid u poljoprivredi.

Tako je stvoren GM kukuruz, soja i pamuk, koji su dizajnirani da u svakoj svojoj stanici proizvedu pesticid, u slučaju da kada ih neki insekt napadne, u istom trenutku bude otrovan i uništen.

Prelaskom na GMO prehranu stoke, smrtnost se udvostručava. Zabilježeno je da je na tisuće ovaca, krava i pilića umrlo u roku od trideset dana od dana prelaska na GMO. Obdukcije su pokazale ozbiljne upale i crne mrlje u crijevima i jetri.

Štakori hranjeni GM rajčicom razvijaju krvarenje želuca i umiru nakon dva tjedna, a njihove majke hranjene GM sojom rađaju mrtve potomke.

Na tisuće svinja, krava, bikova i štakora su ostali sterilni nakon konzumiranja GM kukuruza.

Ako jedemo GMO hranu, naš se DNK počinje trajno mijenjati, kao i kod životinja.

GMO gen se transformira u naše gene i počinje proizvoditi pesticide i nakon što prestanemo jesti GMO hranu.

GMO se na svjetskom tržištu nalazi u najmanje 80 % posto prerađene hrane.

Ako se nastavimo hraniti kupujući po prehrambenim trgovinama, samo ćemo povećati broj spontanih pobačaja, neplodnosti, gastrointestinalnih poremećaja, alergija i tumora.

Od uvođenja GMO-a na svjetsku scenu u posljednjih desetak godina, broj onih koji imaju tri ili više kroničnih bolesti se udvostručio, a broj spermija kod muškaraca je opao za 50% u odnosu na istraživanja 70-tih godina.

Što se još treba dogoditi, da bi počeli mijenjati svoju svijest, način ponašanja i prehranu ….?
 

 
(vestinet.rs/uredio: nsp)

Što se više provodi loših i lažnih istraživanja koja pokušavaju pronaći da nema nikakve štete u potrošnji genetski modificirane hrane GMO, sve više raste skeptičnost i svjesnost javnosti

Najveći njemački dnevni list Süddeutsche Zeitung je nedavno objavio šokantan članak koji otkriva kako Monsanto, američka vojska i američka vlada prate anti-GMO borce, anti-GMO web stranice, i neovisne znanstvenike koji proučavaju opasnosti od konzumacije GMO-a.

Znači li to da su vaše omiljene anti-GMO web stranice u opasnosti? Apsolutno ne, ali to znači kontroliranu opoziciju dok će fiktivni medicinski stručnjaci “zatrovati” internet i posaditi izrađene lažne statistike i podatake uz pomoć uglednih medicinskih časopisa da bi upravljali mišljenjima ljudi.

Mnogi političari i javni zdravstveni dužnosnici tada će nesvjesno koristiti izmišljene informacije za provjeru GMO mandata. Za svaki novi GMO, istraživanja će biti falsificirana da bi opravdali svoju učinkovitost i potrebna vjerovanja u GMO. To je jedan od razloga zašto prestižnim znanstvenim časopisima brzo pada popularnost i utjecaj. Ova junk znanost je dozvolila vladinim agencijama da odobre neispitan broj GMO-a i lijekova, i označe tisuća kemikalija kao sigurnih.

Otkada je javnost shvatila što je zapravo GMO, sveučilišta i ugledni znanstvenici gube kredibilitet. Svijet sada razumije manjkav proces u srcu znanosti i to ne dolazi nikakva znanost iz tih lažnih izvora koja će zadovoljiti javnost. Što se tiče neovisnih znanstvenika koji istražuju opasnosti od GMO-a, oni su agresivno na udaru i označeni kao potencijalno opasni, a uskoro kao i teroristi.

Svugdje Napadi na Anti-GMO aktiviste i web stranice

Najveći njemački dnevni list Süddeutsche Zeitung je nedavno objavio šokantan članak koji otkriva kako Monsanto, američka vojska i američka vlada prate anti-GMO borce, anti-GMO web stranice, i neovisne znanstvenike koji proučavaju opasnosti od konzumacije GMO-a.

SAD ne samo da špijunira vlade, državna tijela i pojedince diljem svijeta uz pomoć svojih tajnih službi, oni također razumiju kako progurati globalne interese svojih tvrtki s punom snagom.

Pogled u “svijet Monsanta” pokazuje da tvrtka koja je isporučila pesticide ‘Agent Orange’ američkoj vojsci u Vijetnam imala bliske veze sa središnjom vlasti u Washingtonu, s opasnim ljudima iz područja američke tajne službe i uz privatne osiguravajuće tvrtke.

Monsanto je div u biotehnologiji: i broj 1. u kontroverznom području genetskog inženjeringa. Za njegove protivnike, od kojih mnogi žive u Europi, Monsanto je zlokobni neprijatelj. Vremenom se i opet tajanstvene stvari događaju, kojima se neprijatelj čini još zlokobnijim.

Nedavno su Europska organizacija za zaštitu okoliša ‘Friends of Earth’ i Udruženje njemačke zaštite okoliša i prirode (BUND) htjeli predstaviti studiju pesticida glifosat-a u ljudskom tijelu. Ubojice korova (pesticidi) sadrže glifosat su veliki i glavni proizvod kompanije Monsanto. Tvrtka ima za cilj zarade više od dvije milijarde dolara prihoda preko pesticida Roundup. “Roundup herbicida ima dugu povijest sigurne uporabe u više od 100 zemalja “, ističe Monsanto.

Dijametralno Suprotni Rezultati Monsantovim Tvrdnjama

Obećanje kompanije Monsanto i proizvođača genetski modificiranih usjeva je da bi poljoprivrednici mogli koristiti manje kemikalija i proizvesti veći prinos. To je otprilike istina, kao i poštenje u politici. Studija objavljena od strane Washington State University istraživača profesora Charles Benbrook-a utvrdila je da se korištenje herbicida u proizvodnji tri genetski modificirana usjeva otpornih na herbicide – pamuk, soja i kukuruz – zapravo povećalo!

Ovi nalazi se temelje na iscrpnoj analizi javno dostupnih podataka američkog ministarstva poljoprivrede nacionalne poljoprivredne statističke službe. Benbrookova analiza je prvo recenzirana, pa onda objavljena kao procjena utjecaja genetski modificiranih usjeva (GE) otpornih na herbicide (HT) uz uporabu pesticida.

To potvrđuje ranije podatke američke vlade koji pokazuju da su u SAD-u GM usjevi u ukupnom porastu, a ne u padu u korištenju pesticida u usporedbi sa konvencionalnim usjevima. Ne samo to već su i obećanja o većim prinosima neutemeljena.

Onemogućavanje Računala Aktivista Pomoću Virusa

Dva dana prije nego što je BUND njemačka studija objavljena u 18 zemalja,  računalo od glavnog organizatora, Adrian Bepp-a je bilo onemogućeno virusom. Postojala je prijetnja da se press konferencije u Beču, Bruxellesu i Berlinu otkažu. “Mi smo bili u panici”, sjeća Heike Moldenhauer iz BUND-a. Ekološki aktivisti su bili pod ekstremnim vremenskim pritiskom.

Moldenhauer i njezini kolege su naširoko nagađali o motivima i identitetu misterioznog napadača. Genetički inženjering stručnjak u BUND-u smatra da se nepoznatim virusom željelo posebno “stvoriti zbrku”. Nema ništa gore za istraživanje od otkaza konferenciji za novinare.

Nema dokaza da je Monsanto imao bilo kakve veze sa kompjuterskim virusom. Tvrtka ne radi takve stvari. Ona se ponosi “odgovornim” radom: “Danas je vrlo lako napraviti i širiti svakakve vrste optužbi”, Monsanto tvrdi. Oni kažu da su  sve “više i više također su upitne i popularne optužbe koje se šire, kojima se omalovažava naš rad i proizvode i ni na koji način se te optužbe ne temelje na znanosti.”

Kritičari skupine drugačije gledaju na stvari s obzirom na široku mrežu koju je Monsanto razvio diljem svijeta. Monsanto ima veze s američkim tajnim službama, američkom vojskom, s vrlo opasnim operativnim privatnim sigurnosnim tvrtkama i naravno, sa američkom vladom.

Upadljivo velik broj kritičara Monsanto-a prijavljuje redovite napade profesionalnih hakera. Tajne službe i vojska također bi željeli zaposliti hakera i programera. Oni se specijaliziraju u razvoju trojanaca i virusa kako prodrijeli u strane računalne mreže. Zviždač Edward Snowden je ukazao na vezu između akcija obavještajnih službi  i gospodarskog napretka. Međutim, ova mračna veza je bila zasjenjena drugim monstruoznostima.

Neki moćni podržavatelji Monsanto-a znaju puno o tome kako provesti cyber rat. “Zamislite interneta kao oružje, koje sjedi na stolu. Ili ga vi koristite ili vaš protivnika, ali netko će biti ubijen “, rekao je još 2001. godine, Jay Byrne bivši šef odnosa s javnošću u Monsanto-u.

Kompanije poput Monsanto-a se redovito bore uz pomoć sumnjivih metoda da bi podržali ono što oni vide kao svoje pravo. Po mogućnosti tu sudjeluju profesionalci. Kao što su oni iz miljea tajne službe , primjerice.

Monsanto je Tijesno Povezan sa Središnjim Državama

Monsanto kontakti vode sve do zloglasnog bivšeg agenta tajne službe Josip Cofer Blacka, koji je pomogao formulirati “zakon džungle” u borbi protiv terorista i drugih neprijatelja. On je stručnjak za prljave poslove, totalni tvrdolinijaš. On je radio za CIA-u gotovo tri desetljeća, između ostalog i kao voditelj odjela za anti-terorizam. On je kasnije postao potpredsjednik privatne zaštitarske tvrtke Blackwater, koji šalje desetke tisuća vojnika u Irak i Afganistan po narudžbi američke države.

Istraživanja pokazuju kako je upravljanje Monsantom usko povezano sa središnjom vlasti u Washingtonu, kao i s diplomatskim predstavnicima SAD-a širom svijeta. U mnogim slučajevima, Monsanto ima snažne operativne pomoćnike. Bivši zaposlenici Monsanta zauzimaju visoke urede u SAD državnim tijelima i ministarstvima, industrijskim udruženjima i na sveučilištima, ponekad gotova u odnosu poput simbioze. Prema informacijama iz američkih anti-lobby-organizacija, Open Secrets org, u posljednjih godinu dana, 16 Monsanto lobista su zauzeli visoke položaje u američkoj administraciji, pa čak i regulatornim tijelima.

Za tvrtku, sve je sada u novim tržištima i hranjenju brzo rastuće svjetske populacije. Genetičko inženjerstvo i patenti na biljkama igraju veliku ulogu ovdje. Više od 90% kukuruza i soje u SAD-u je genetski modificirano. U nekim dijelovima ostatka svijeta postotak također stalno raste.

Monsanto je vodio borbu kako bi se omogućilo poznatom genetičkom inženjerski modificiranoj MON810 biljci kukuruz da dođe u Europu s puno lobiranja – skupina je potpuno izgubila bitku. Monsanto je čak i poražen na prestižnom francuskom i njemačkom tržištu. Savez političara, poljoprivrednici i kler je odbacio genetski inženjering u poljima i potrošači ne žele to GMO na svojim tanjurima. No, borba nije gotova. SAD se nada da bi pregovori koji će započeti uskoro o sporazumu o slobodnoj trgovini između SAD i EU također otvoriti tržišta za genetski inženjering.

Lobiranje za svoju tvrtku je građanska dužnost u SAD-u. Čak je važno da i 16 američkih obavještajnih službi dobro razumije njihov rad kao potporu američkim ekonomskim interesima na svjetskim tržištima. Oni špijuniraju ne samo vladu, vlast i građane u drugim zemljama pod krinkom borbe protiv terorizma, oni također podržavaju američke ekonomske interese, na svoj poseban način.

Ciljani Nezavisni Znanstvenici

Već je očito da netko želi pakleni život Monsanto-ovim kritičarima i nevidljiva ruka završava njihovu karijeru. No, tko je taj netko? Ciljevi tih napada su znanstvenici, poput australke Judy Carman. Između ostalog, ona je napravila studije na genetski modificiranim biljakama. Njezine publikacije su ispitane od strane istih profesora koji je također napali studije drugih Monsanto kritičara.

Ne zaustavlja se okršaj samo na znanstvenoj zajednici. Hakeri redovito ciljaju različite web stranice na kojima Carman objavljuje svoje studije i web stranice koje se također sustavno promatraju, barem takav dojam Carman ima. Procjene IP logovi adresa pokazuju da ne samo da Monsanto posjećuje njezine stranice redovito, već i razne organizacije američke vlade, uključujući i vojsku. To uključuje i Mornarički Mrežni Centar, Federalni Zrakoplovni Centar i Američki Obavještajni Centar, instituciju američke vojske, koji treniraju vojnike da prikupljaju informacije. Monsantov interes za istraživanja je razumljiv, čak i za Carmen. “Ali ja ne razumijem zašto američka vlada i vojska me promatraju,” kaže ona.

Oni prate, čekaju i onda navale, te na istim temama dramatiziraju i antagoniziraju pravovaljane korisnike na društvenim mrežama i na tisućama drugih web stranica.

Organizacija GM Watch, poznata po tome što kritizira GMO tehnologiju, iskusila je isto tako čudne događaje. Urednca Claire Robinson izvještava kontinuirane hakerske napade na početnoj stranici još od 2007. godine. “Svaki put kad smo povećati sigurnost stranicu samo malo, suprotna strana je povećala napade slijedeći novim, gorim napadima”, kaže ona.

Ona također ne može vjerovati da su to slučajnosti koje se događaju. Kada je francuski znanstvenik Gilles Eric Seralini objavio kontroverzno istraživanje o zdravstvenim rizicima genetski modificiranog kukuruza i glifosat-a u 2012, web stranica GM Watch je bila hakirana i blokirana. Isto se ponovilo kada se na stranicu postavilo mišljenje Europskog inspektorata hrane (EFSA inspektorat) koje je objavljeno na web stranici. Tajming je spretno izabran u oba slučaja. Napadi su se obično događali upravo kada su urednici htjeli objaviti svoje mišljenje.

NSP već nako vrijeme prati isti scenario, vjerovali ili ne. Napadi su se počeli događati, povećali smo sigurnosne mjere, i nakon toga je uslijedio veći i gori napad, kojem je stranica još i dan danas inficirana….ali mi smo svakog dana sve jači i na kraju ćemo pobijediti. ;-)
 
(activistpost.com/uredio:nsp)

Naša sugovornica razotkriva ustrojstvo, skriveno iza implementacije Codex Alimentarius-a, kao i propagandnih pandemijskih globalizacionih promocija kojima se hrane neutaživi apetiti farmaceutskih kompanija i sa njima umreženih moćnih interesa.

Važnost njenih argumenta za nas je pojačana činjenicom da se na Balkanu upravo priprema teren za donošenje amandmana na zakon koji je do sada štitio od apetita korporacija za proizvodnju genetski modificirane hrane

Rima E. Laibow, medicinski direktor Zaklade “Prirodno rješenje”, zapravo direktor stožera okupljanja onih koji smatraju da imaju pravo na izbor načina na koji će se hraniti i liječiti, kao i svijest da to pravo ne smije biti preuzeto od strane korporativne pohlepe, čijim direktivama podliježu vlade diljem svijeta. Ona je razotkrila agendu i ustrojstvo odgovorno za provedbu Codex Alimentarius-a i propagandnih pandemijskih globalizacijskih promocija. Riječ je o propagandi i mjerama sa kojima se nastoji pružiti odgovarajuće zadovoljenje i “hrana” neutaživih apetita farmaceutskih kompanija i sa njima umreženih moćnih interesa.

Codex Alimentarius zapravo je termin koji označava paket zakona, kojim se reguliraju pravila o proizvodnji i distribuciji namirnica, dijetetskih proizvoda, uzgoja životinja, preradi mesa i mliječnih proizvoda … Ukratko on podrazumijeva – “regulaciju” svega što se može konzumirati, osim proizvoda farmaceutske industrije. Na provedbi ovog zakona radi se već godinama, korak po korak, kako bi se “dobronamjerno” provukao u formi ovog kodeksa, prvo u najmoćnijim zemljama svijeta, a potom bi ga, bez problema, prihvatiti i ostali – kao što su i do sada gutali sve propisane “lijekove” – ​​”bez prisile i dobrovoljno”.

Razgovor s Rima E. Laibow posebno je značajan u trenutku kada se na Balkanu priprema teren za donošenje amandmana zakona koji nas je do sada štitio od apetita korporacija za proizvodnju genetički modificirane hrane. Ovu hranu, kao što je (ne) poznato, mnogi znanstvenici diljem svijeta smatraju tipom nove ovisnosti i okupacije.

Vi ste netko tko svojim djelom i životom svjedoči o neuništivosti ljudske potrebe za slobodom, pravom na izbor i neophodnosti pružanja otpora totalitarnim tendencijama koje su se opasno nadvile nad ljudskim rodom. Vaša zaklada ima naziv “Prirodno rješenje”, a web stranica sadrži riječi kao što su sloboda i zdravlje. Koje su bazične postavke djelovanja vaše organizacije?

Zaklada “Prirodno rješenje” predstavlja najveću healthfreedom organizaciju na svijetu, a osnovala sam je 1994. godine sa svojim suprugom. Ona se aktivno zalaže za pravo na izbor načina liječenja koji uključuje slobodne medicinske opcije: liječenje na način koje izabere sam pacijent kao i slobodu izbora da li hoćete biti cijepljeni ili ne; o pravu da se bude informiran o prirodnim načinima liječenja kao i pravu na čistu, nefabrikovanu hranu.

To su prava koja predstavljaju bazična ljudska prava. Mi čvrsto vjerujemo da je pravo na zdravlje prvo i osnovno ljudsko pravo. Ova prava su globalno i suštinski napadnuta i opasno ugrožena. Ljudi toga možda nisu svjesni, ali u tijeku je rat protiv zdravlja i rat protiv prirodnih zdravstvenih opcija, zato što zdravi ljudi ne koriste mnogo lijekova, a prodaja lijekova je ključna za farmaceutsku industriju i industriju za menadžment bolesti, koju ljudi pogrešno zovu zdravstvena zaštita dok se u stvari radi o menadžmentu bolesti što je u direktnoj vezi sa stanjem suprotnim zdravlju – s bolešću. Farmaceutska industrija je najveća i najproduktivnija industrija na svijetu, ekonomski moćnija od naftne i ratne industrije.

Farmaceutska industrija je korporativno povezana s naftnom i ratnom industrijom i dio je kompleksa moći. Rekla bih da ovakav zaključak izravno proizlazi iz vaših istraživanja.

Upravo tako. Korporativne veze su isprepletane i farmaceutska industrija je povezana sa ove druge dvije. Poanta je da u tome da je bolest ljudi preduvjet produktivnosti industrije bolesti. Industrija bolesti uključuje industriju kemikalija koja prska vašu hranu i čini vas bolesnim: pesticide, herbicide itd.., Industriju proizvodnje cjepiva koju štiti vlada SAD i vlade drugih zemalja čak i onda kada njihovi produkti ubijaju ljude, kada ih obogaljuju i čine neplodnim, što je ono što cjepiva rade. Pored toga, moram reći i to da ne postoje znanstveni dokazi, znanstvene studije, niti informacije koje dokazuju da su cjepiva zaštitile bilo koga od neke bolesti ili da su zaustavile ili usporile tijek bilo koje bolesti. Čitava industrija cjepiva zasnovana je na pseudonauci i marketinškim shemama na njoj uspostavljane. Kada vi unesete otrov u svoje tijelo, što su cjepiva zapravo, vi oslabljuje svoj imunološki sustav i postajete idealan objekt sa stanovišta korporativne farmaceutske industrije i industrije bolesti. Radi se o marketinškoj shemi, i to vrlo smrtonosnoj.

Svoje tvrdnje zasnovali ste na znanjima i iskustvu stečeno radom na polju prirodne medicine: medicine i psihijatrije, na metodama liječenja koje ne uključuju upotrebu lijekova.

Da, ja sam liječnik i bavim se medicinom i psihijatrijom zasnovanom na neupotrebljavanju lijekova još od kada sam završila studij medicine, 1970. godine na Medicinskom fakultetu: “Albert Einstein”. Tada sam odlučila da nikada neću uraditi pacijentu ništa što bi ga moglo ugroziti, niti bilo šta što ne bih uradila svom djetetu, suprugu, sebi i svojim najvoljenijima. Nisam mogla koristiti lijekove, zato što, s izuzetkom hitne pomoći, rizik od lijekova uvijek nadmašuje njihovu korisnost, uvijek je bolje koristiti prirodne, sigurne, netoksične solucije. Na takav način sam liječila ljude od bilo koje bolesti u području medicine i psihijatrije i u najvećem broju slučajeva liječila sam ih uspješno koristeći prirodne tehnike, frekvencije, biopovratne veze, prehranu i detoksikaciju. Ljudi bi dolazili kod mene i podvrgavali se mojim tretmanima najčešće nakon što bi sve drugo zakazalo.

FDA, Administracija za hranu i lijekove (Food and Drug Administration,) koju ja zovem administracija za prijevaru i smrt “fraud and death administration”, kao i EPA (Environmental Protection Agency), agencija savezne vlade za zaštitu ljudskog zdravlja i okoliša i ostale vladine agencije, vide ovakav način tretmana bolesti kao prijetnju. Mi imamo i svoju radio emisiju, emitira se svake nedjelje od 21 sat do ponoći, po istočnom vremenu (eastern standard time) i možete nas slušati na adresi http://www.freedomizerradio.com. Do 23 sata razgovaramo sa gostom, a posljednji sat je rezerviran za pozive slušatelja kojima stavljam na raspolaganje svoju pomoć i upute. Jedan od naših nedavnih gostiju bio je dr. Andrew Wakefield (Andrew Wakefield), čovjek koji je izazvao pravu buru kada je postavio vrlo snažna znanstvena pitanja o MMR cjepivu protiv ospica, zaušnjaka i rubelole i njenoj vezi s pojavom autizma kod djece. Wakefield je ostao bez licence za svoj rad zato što se taj njegov angažman nikako nije dopao establišmentu.

Vi se zalažete za globalni aktivizam na širokoj skali koji bi omogućio da ljudi preuzmu sudbinu i zdravlje u svoje ruke. Vaš web stranica predstavlja mjesto internacionalnog okupljanja i aktivizma.

Da, upravo tako. Ni radio emisija, ni informacije na našem web sajtu, ni neprekidno pisanje kojim na znanstvenoj osnovi objašnjavamo o čemu se radi, ne predstavljaju rješenje, već tek početak rješenja. Pravo rješenje je da razvijemo silu, milijunsku armiju ljudi voljnih da poruče globalistima, farmaceutskoj industriji i vladama diljem svijeta da ne smiju donositi zakone kojima se degradira naša hrana i prakticira Codex Alimentarius. Ovi ljudi, zvani “netroots”, zato što se njihova aktivnost odvija na internetu, voljni su da jasno i glasno poruče svim instancama globalističke korporativne i političke mreže koja je preuzela zdravlje i sudbinu ljudskog roda: “Dosta je bilo”.

Da se niste usudili! “Na taj način možemo sve riješiti. I pokazalo se da je sve što smo govorili i pisali u vrijeme globalne presije u vezi s navodnom pandemijom svinjske gripe, kada smo je razotkrili kao pandemiju prijevare i besmislica, bilo točno. Od samog početka, naša organizacija je ukazivala na to da je svinjska gripa proizveden genetičkim inženjeringom kako bi izazvao smrtnost na širokoj skali, na isti način kako je bila proizvedena Avianska gripa i SARS.

Ukazujete na problem korporativnog i interesnog umrežavanja koje tretira i proizvodi bolest kao izvanredan resurs, pri čemu se normalizira institucionalizacija globalne korupcije i politike beščašća.

Vlada SAD i Svjetska zdravstvena organizacija su strahovito korumpirane organizacije. Svjetska zdravstvena organizacija dobiva više od dvije trećine svojih financija od farmaceutske industrije. Britanski medicinski časopis (British Medical Journal) je ovog ljeta objavio tekst i on je potvrdio tvrdnje koje je naša organizacija iznosila sve vrijeme tijekom “pandemije” svinjske gripe. Tekst govori o tome da su ljudi iz Svjetske zdravstvene organizacije, koji su iznijeli svoje preporuke cjepiva protiv svinjske gripe, bili na platnom spisku farmaceutskih kompanija proizvođača tih cjepiva: “Merck”, “GlaxoSmithKline”, “Novartis”, “Immunotech”. Dakle u pitanju je genetički proizveden virus, koji sadrži genetičku sekvencu pandemijske gripe iz 1918, kao što je sadrži i Avianski gripu.

Postoji čitav niz problema s pričom po kojoj se virus svinjske gripe po prvi put pojavio u travnju 2008. godine, u Meksiku, u području gdje postoje nesanitarne farme za uzgoj svinja, a koji je uzeo svoju prvu žrtvu 11. travnja. Na virusu svinjske gripe rađeno je tijekom 2007. godine, a ugovori za proizvodnju cjepiva protiv svinjske gripe su sklapani 2007/2008. godine. Veljače 2008, po mom kalendaru dolazi prije travnja 2008. godine. FDA je zahtijevala povlačenje cjepiva protiv svinjske gripe, smještene u skladištima kompanije “Novartis”, zato što se sadržaj cjepiva i sadržaj na etiketi nisu poklapali. Dakle, u pitanju je veljača mjesec, kada virus nije službeno postojao. Nešto, dakle nije u redu s tom pričom. A, zatim, tu je i činjenica da je Baxter priznao da je “slučajno” kontaminirao razne serije cjepiva protiv sezonske gripe sa smrtonosnom varijantom virusa Avianske gripe.

Ove serije su bile poslane u 18 europskih zemalja. Smrtonosna varijanta Avianske gripe poslana je u 18 europskih zemalja, zato što je Baxter imao ugovore u svim tim državama. Da se Avianska gripa pojavila u tih 18 zemalja, Baxter bi bio taj koji bi ih opskrbio cjepivima, zato što on ima ugovore u tih 18 zemalja. Ovo je tek dio onoga što ugrožava naše pravo na slobodu zdravlja i pokazuje da nema razlike između korumpiranih vlada i međunarodnih organizacija i korumpirane kemijske, farmaceutske, medicinske industrije, poljoprivrednog biznisa i industrije za genetičku modifikaciju organizama.

Vi istražujete, dokumentirate i pozivate na internacionalnu akciju pri čemu nisu u pitanju apstraktni pozivi na budnost ili odgovornost, nema, dakle, praznog akademizma, već djelovanja koje uvijek ima neposredne ciljeve.

Da, to je veoma značajno. Naše akcije su temeljne u istraživanju onoga što se neposredno događa. Mi formuliramo problem i pozivamo ljude da koriste ono što smo nazvali “usta slobode”. Potpisi odlaze do svakog čovjeka koji je u poziciji da donosi odluke: kongresmena, guvernera, čelnih ljudi u FDA, odlaze u Bijelu kuću i upućuju se svima koji su u vezi s problemom kojim se bavimo. Akcije su ubojite i masovne: broj poslanih email-ova je milijunski.

E-mail pretinci su se usijali kada ste pokrenuli akciju osvješćivanja svjetske populacije u vezi s “Codex Alimentarius-om”, u vašoj analizi razotkriven kao eugenistička agenda za 21. stoljeće.

Već sam naziv Codex Alimentarius zvuči kao ime nekakvog crijevnog parazita, zar ne, ali je mnogo, mnogo gori. Podsjetimo se povijesti nastanka Codex-a: Krajem II svjetskog rata, neki od ratnih zločinaca našli su se pred Nirnberškim sudom. Čelni ljudi IG Farbena, ključnog za funkcioniranje nacističke ratne mašine, poslani su u zatvor, nakon suđenja pred Nirnberškim tribunalom zbog zločina protiv čovječnosti: nacističkih logora smrti, radnih logora, eksperimenata nad ljudskim bićima, zbog kupnje i prodaje ljudi itd..

Radilo se o istinskim zločinima protiv čovječanstva. I kada su ove genocidne ubojice izašle iz zatvora, čelni ljudi IG Farbena 26 izvršitelja i Fritz ter Meer, koji su svi bili farmaceutski izvršioci, vratili su se svojem poslu s jasnom sviješću o tome da je cilj farmaceutske industrije da što veći broj ljudi bude što duže bolestan. Samo petnaest godina nakon što su bili osuđeni na Nirnberškom sudu za ratne zločine, Bayer, BASF i Hoechs su postali arhitekti, kreatori Povjerenstva za Codex Alimentarius: novog dometa u povijesti povrede ljudskih prava.

Fritz ter Mir je okupio svoje kolege i rekao im je: Hajde da učinimo da UN preuzme svjetske zalihe hrane. I svi su odmah razumjeli da se radi o fenomenalnoj zamisli. Ali, zašto bi se farmaceutske kompanije zalagale za to da UN preuzmu svjetske zalihe hrane? Jasno je: čista hrana – zdravi ljudi, loše mušterije. Kontaminirana hrana – bolesni ljudi, sjajne mušterije. I, oni su napisali pismo koje je Fritz ter Meer dostavio u UN, 1961. godine. Već 1962, formirana je Komisija za Codex Alimentarius i počela je sa radom 1963. godine. Codex Alimentarius predstavlja standarde i upute za bilo što što bi mogli konzumirati sa izuzetkom lijekova. Ovi standardi i upute su dobrovoljni za zemlje, i tiču ​​se vode, mesa, mlijeka, povrća … školjki i žabljih bataka, ali i pesticida, herbicida, ostataka antibiotika …

Bilo koja stvar, bez izuzetka, koju kodeks poduzima, dizajnirana je tako da zadovolji “više kartele”. Što su viši karteli? Farmaceutska industrija je u isto vrijeme i agrokemijska industrija koja proizvodi pesticide, herbicide, fungicide, ali i GMO, genetički modificirane organizme. Ove tvrtke su i biotehnološke kompanije i 95 posto hrane proizvedene u SAD, proizvodi se ili izravno od genetički modificiranih organizama ili s njihovim dodatkom. Uporaba genetički modificirane hrane se ne može etiketirati u SAD, to bi bilo nelegalno, što znači da prema FDA ne smijemo znati što jedemo. Osim toga, Federalnoj agenciji za hranu i lijekove je zakonom zabranjeno da ispituje da li je GMO hrana sigurna po zdravlje. I, svatko tko dobije patent za genetički modificiranu hranu, može ono što je predstavio kao životnu namirnicu plasira na tržištu, ma kakve opasnosti njezina uporaba mogla proizvesti. Ne smijete znati što jedete i ako vaše dijete dobije smrtonosnu reakciju na kikiriki, vi nećete znati je li tu reakciju izazvao upravo genetički modificirani dvojnik kikirikija ili ne.

U takvoj hrani postoje i mnoge druge skrivene opasnosti, između ostalih da ona može biti uzrok steriliteta?

Ova hrana je intencionalno dizajnirana (o čemu posjedujemo bogatu dokumentaciju) izazvati sterilnost, što ni najmanje nije slučajno. Ovi isti ljudi, ovi globalisti, o čemu svjedoče dokumenti Svjetske zdravstvene organizacije, kao i UN i brojnih drugih međunarodnih organizacija, zaključili su da je populacija brojčano premašila tolerirani razinu, te da je optimalan broj ljudi za 90% manji od populacije trenutno naseljene na planeti. To dalje znači da je bilo koja strategija smanjenja populacije za 90% savršeno odgovarajuća. Svjetska zdravstvena organizacija je proglašena krivom od strane vrhovnog suda Filipina za administriranje cjepiva jer su uzrokovale neplodnost ženske populacije na tom području. Najmanje tri milijuna žena dobilo je cjepivo, a isto je napravljeno u Africi, Srednjoj Americi, Južnoj Americi, Aziji, i sve one su postale sterilne.

Ovi podaci nisu mnogo poznati, ali su vrlo dobro dokumentirani. Posjedujem dokument koji eksplicitno objašnjava svrhu ovih malih, proxy eradikacija u subsaharskoj, što znači crnoj Africi, i ovdje citiram dokument donesen od strane WHO, gdje se striktno kaže da je njihova svrha “eliminacija sto pedeset milijuna suvišnog stanovništva subsaharske Afrike”. Njemački genocidalisti su radili u psihološkom i kulturnom kontekstu u kojem zvaničan koncept kaže da su neki ljudi “beskorisne izelice”, a beskorisni konzumenti hrane su, prema zvaničnim dokumentima Njemačke, “oni čiji život nije vrijedan življenja”. I, podrazumijeva se da su oni ti koji će odlučivati ​​čiji je život vrijedan življenja.

Codex Alimentarius je direktan nastavak nacističke, eugenističke agende. Kreiran je od strane autentičnih genocidalista, kada su izašli iz zatvora, s namjerom da preuzmu svjetske zalihe hrane, povećaju profitabilnost farmaceutskih kompanija, profit kemijskih korporacija kao dijela farmaceutskih kompanija, budući da proizvode kemijska sredstva. Tako, na primjer, “Monsanto” proizvodi herbicid “Roundup”, a proizvodi i genetički modificiranu hranu tolerantnu na “Roundup”, što znači da hrana koju jedete ne samo da sadrži genetički oštećene gene, već također i ostatke pesticida i herbicida. Radi se o tvrtkama gdje se i industrijski proizvodi ova hrana, dok vam istodobno ukidaju pravo znati što jedete. Vlada SAD sve to podržava i štoviše ona predstavlja ključni element u cijelom ciklusu.

Naša zaklada “Prirodno rješenje” neprekidno posjećuje različite sastanke kodeksa, tako da smo u prilici da vam saopćimo šta se neposredno događa. A ono što se događa je da vlada SAD uvodi ljude iz svih ovih industrija u sastav svoje delegacije: ljude iz farmaceutske industrije, industrije pesticida i herbicida, biotehnološke industrije, industrije za proizvodnju hrane i napitaka i progurava u kodeks upravo ono što ovi ljudi traže. Ono što oni traže nije dobro za vas, dobro je samo za njih. Za vas je smrtonosno opasno. Oni žele snižavanje standarda i lošu hranu za vas. Kodeks je u procesu usvajanja takvih standarda i propisa kojima će ograničiti količinu nutrijenata na mjeru koja će vas onemogućiti da se borite protiv bolesti.

To će, dakle, neposredno utjecati na imunitet ljudi, na sposobnost organizma da “odolijeva” bolestima?!

Primjenom ovih mjera drastično će opasti imunitet ljudi. To se postiže listom preporučenih hranjivih vrijednosti. Priča je kompleksna i duga, ali njena suština je u tome da su SAD jedina država na svijetu gdje su dostupni nutrijenti velikog potencijala i to po našem izboru. To je moguće stoga što se nutrijenti u SAD pravilno tretiraju – kao hrana. FDA i FTC su u procesu u kojem pokušavaju promijeniti zakon koji nam omogućava to pravo, zato što su, kako je rekla sama SZO u svom službenom dokumentu: najveće epidemije, epidemije nezaraznih bolesti: rak, kardiovaskularne bolesti, infarkt, dijabetes i debljina. A ja vam kažem da su ove bolesti koje se mogu preventivno spriječiti prirodnom prehranom, vitaminima i mineralima, glavni izvor prihoda za farmaceutsku industriju, kao i glavne ubojice u zapadnom svijetu.

Dakle, oni žele spriječiti organizam da se na prirodan način brani od ovih bolesti jer tako oni zarađuju nevjerojatne svote novca, a u isto vrijeme provode i tako željenu politiku depopulacije. Industrijska proizvodnja hrane, u najvećoj mjeri preuzete od strane korporacija, je osnovni način proizvodnje ovih bolesti. Cjepiva su dodatak. I Bill Gates koji voli cjepiva, izjavio je u jednom od svojih TED predavanja, a njegova zaklada odvaja milijarde dolara za cijepljenje djece diljem svijeta, da “Upotrebljene pravilno, cjepiva mogu reducirati populaciju za 10-15%”. Sve to ja smatram velikim zlom, zato što, po mom mišljenju, nema opravdanja za genocid. I, smatram da pritisak izazvan ponavljanjem mantre kojom nas ubjeđuju da ima previše ljudi na planeti je nepodnošljiv. Moj odgovor na takvu retoriku je: ne, na planeti nema previše ljudi.

Zastanimo za trenutak i podsjetimo se što je Hannah Arendt u svojoj studiji o totalitarizmu rekla: “Totalitarni sustavi neprekidno proizvode osjećaj masa o njihovoj suvišnosti na prenaseljenoj zemlji. Totalitarizam ne teži despotski vladanju ljudima, već sustavu u kojem su ljudi suvišni. Totalna moć se može postići i očuvati isključivo u svijetu uvjetnih refleksa, u svijetu marioneta, bez traga spontanosti. Upravo zato što su čovjekove snage toliko velike, njime se može u potpunosti vladati tek kada on postane primjerak životinjske vrste zvane čovjek”.

Nije li na dijelu upravo ova politika, a retorika o suvišnim masama na prenaseljenoj zemlji je njen lajtmotiv?

Vrlo mi je drago što ste to rekli tako jasno i precizno. Prije pet godina svatko tko bi rekao da je na djelu provođenje agende globalne depopulacije, automatski bio identificiran kao luđak: “Kako možeš izjaviš tako nešto. To je teorija zavjere, to je paranoja. “Ne, to nije teorija zavjere, to je krucijalna činjenica zavjereničke agende. Ovi ljudi su toliko arogantni da su svoja dokumenta učinili dostupnim, a ona govore upravo o planu redukcije stanovništva. Sva ova retorika je institucionalizirana kao znanstvena istina i znanstvenici diljem svijeta ponavljaju kako je zemlja prenaseljena. Profesori, akademici … čitav znanstveni establišment.

To je zato što se bez obzira na tehnološki napredak i u korak s njim povećavala se pohlepa određenih slojeva. A to je sasvim suprotno onome što je istina: imamo dovoljno vode, hrane i tehnologije da možemo osigurati svim ljudima na zemlji egzistenciju, da izvučemo narode iz siromaštva i naučimo ljude kako proizvoditi zdravu hranu, onu koja će doprinositi zdravlju i zdravom životu. Naravno, to je u suprotnosti sa geopolitikom moći čija je intencija da drži ljude u stanju apsolutnog siromaštva, zarad svojih bolesnih interesa i ciljeva proisteklih iz prevelike moći kojom su uspjeli uspostaviti kontrolu nad gotovo čitavim svijetom.

Naša organizacija je ovladala i naprednom tehnologijom i trenutno realiziramo dva projekta u području agrokulture u Africi, bazirani na uporabi održive, vrlo jednostavne tehnologije kojom se značajno uvećava proizvodnja zdrave hrane. Razvili smo i eko-projekt u Panami, u kojoj sam upravo sada dok s vama razgovaram. Ovaj projekt se realizira pod nazivom: “Dolina mjeseca” i namijenjen je edukaciji farmera diljem svijeta kako proizvoditi zdravu, čistu hranu bez kemikalija. Projekt nije jednostavan, budući da kada jednom počnete koristiti kemikalije, na tom tlu gotovo da više ne možete uzgojiti bilo što bez tih istih ili još jačih kemikalija. Kemikalijama se uništava plodnost planete. Mi sada podučavamo farmere o tome kako da povrate plodnost uništenoj obesplođenoj zemlji. To je ono u čemu neobično uživam i ljudi mogu bez problema doći u Panamu i uzmu učešće u proizvodnji zaliha hrane koja neće nikoga moći oštetiti.

Postigli ste veliki uspjeh internet aktivizmom. Rekla bih da ste zadali veliku glavobolju moćnicima. Codex Alimentarius je čak izmislio na svom sajtu intervju kojim je nastojao da ubije istinu koju ste otkrili ljudima diljem svijeta. To je djelovalo jako blijedo i neuvjerljivo.

Najvažnije je da ljudi diljem svijeta shvate: Mi nismo bespomoćni. Ono što globalisti žele mi ne znamo je da moć imamo mi, a ne oni. Kada je primjerice 3,5 milijuna ljudi poslalo email na naš web sajt i mi proslijedili svim strukturama moći i institucijama u vrijeme najveće propagande u povijesti cijepljenja, kada je SZO po instrukcijama moćne elite, gotovo naredila vladi SAD da provede univerzalno cjepljenje za svako dijete, ženu i čovjeka u SAD, mi smo kolektivnom akcijom uzdigli našu internet moć i rekli: Da se niste usudili! I znate što se dogodilo? Povukli su se i rekli da oni nisu nikako mislili da treba uvesti obavezno cjepljenje protiv svinjske gripe, već samo dragovoljno.

A onda je naša organizacija provela dodatna istraživanja, jer smo jako dobri u tome i ona su otkrila da dobrovoljno znači ovo: ukoliko dobrovoljno kažete da hoćete da se cijepite bićete cijepljeni, a ukoliko odbijete bićete strpani u kombi, autobus ili vlak i odvedeni u kamp u kojem ćete biti držani onoliko dugo koliko je potrebno da “dobrovoljno” pristanete na cjepivo.

Mi smo i to saznanje predočili ljudima, kao i informaciju da je riječ o protuzakonitom činu u SAD. I oni su se opet povukli. Nas je mnogo više nego njih i to je ono što je vrlo važno. Ja im obožavam praviti probleme i ono što je od najveće važnosti je biti dobro informiran i sudjelovati u kolektivnim akcijama bez nasilja, jer su na tom polju opremljeni za nas nezamislivom tehnologijom. Ovu tehnologiju oni koriste u ratovima u Iraku i Afganistanu, a možda su je koristili i na masama u SAD. Dakle, potrebno je da se ujedine ljudi diljem svijeta, koji razumiju što se događa.

Nutrijenti velikog kapaciteta su od 1. siječnja 2010. godine nelegalni u Europi, kao što smo i rekli da će biti. Koloidno i nano srebro, univerzalni antibiotik koji djeluje na bakterije, parazite i viruse ili mikroplazmu ostavljajući humanu stanicu potpuno nedirnutom, proglašeni su nelegalnim u Europi, zato što bi njihova uporaba u potpunosti eliminirala uporabu antibiotika. 90% antibiotika na svijetu koristi se kako bi se životinje u strašnim farmama za industrijsku proizvodnju hrane održale u životu. Mi se hranimo mesom unoseći toksične ostatke ovih antibiotika, a infekcija poput MRSA, MSRA i višestruko rezistentna tuberkuloza su nastale kao rezultat prekomjerne upotrebe antibiotika.

Milijarde dolara bi stanovništvo planete moglo uštedjeti ukoliko bi se koristilo nano srebro, ali njegova upotreba je zabranjena! U tijeku je rat za život, protiv smrti i bolesti. Mi ne smijemo da ostanemo bez prava na izbor što od nas zahtijevaju svi oni čiji je cilj da nam onemoguće uporabu nutrijenata: vitamina, minerala, prirodnih lijekova i zdrave hrane. Ostati bez te slobode značilo bi trijumf onih koji odavno sanjaju svoj eugenički san.
 
(vestinet.rs)

Započet ću suprostavljanjem dviju različitih koncepcija demokracije. Jedna bi bila ta u kojoj demokratsko društvo posjeduje sredstva pomoću kojih bi moglo sudjelovati na neki razuman način u upravljanju svojim poslovima, a informacije bi bile svima dostupne i besplatne.

Druga koncepcija je ta u kojoj je javnost spriječena u upravljanju svojim poslovima, a informacije su strogo kontrolirane. Možda zvuči čudno, ali važno je znati da je druga koncepcija demokracije ona koja prevladava.

RANA POVIJEST PROPAGANDE

Wilsonova administracija je utemeljila vladin odbor za propagandu, Creel Odbor, koji je u razmaku od šest mjeseci uspio pretvoriti miroljubivi narod u histeričnu populaciju koja je opsjednuta ratom i koja želi uništiti sve njemačko, ubiti sve Nijemce, otići u rat i spasiti svijet.

Ovo najvažnije dostignuće vodilo je daljnjim dostignućima. U isto vrijeme, i točno nakon rata, iste su se metode primjenjivale kako bi ulile histerični strah od komunizma, Crveni Strah kako su ga zvali, što je uspjelo uništiti sindikate i eliminirati opasne probleme kao što su sloboda tiska i političke misli. Mediji i korporacijske vlasti su pružali veliku potporu, promovirali i organizirali veliki dio rada, sve u svemu bio je to veliki uspjeh.

Među onima koji su aktivno i puni entuzijazma sudjelovali bili su i progresivni intelektualci, ljudi iz kruga Johna Deweya koji su bili iznimno ponosni na svoje tekstove o “inteligentnijim članovima zajednice”, znači o njima samima, koji su mogli natjerati nesklon narod na rat, ulijevajući im strah u kosti i izmamljujući borbeno domoljubni fanatizam (sjećate li se Jugoslavije 1990?). Sredstva upotrebljena u tom pothvatu bila su raznolika. Na primjer, veliki broj izmišljotina o njemačkim zločinima, belgijske bebe otrgnutih ruku, svakojake strahote koje se još uvijek mogu pročitati u povijesnim knjigama.

Sve ih je izmislilo britansko ministarstvo propagande čija je zadaća u to vrijeme bila, kako su oni rekli u svojim tajnim vijećanjima, kontroliranje misli čitavoga svijeta. Ono što je važnije, oni su htjeli kontrolirati misli inteligentnijih članova američke zajednice, koji bi onda širili pripremljenu propagandu i tako preobratili miroljubivu zemlju u ratnu histeriju. Uspjelo je. Itekako je uspjelo. A to nas je naučilo lekciju: državna propaganda može imati iznimno jak učinak kada je podupiru obrazovani slojevi i kada odstupanje od nje nije dozvoljeno. To su naučili i Hitler i mnogi drugi, a prakticira se i dan danas.

PROMATRAČKA DEMOKRACIJA

Walter Lippman, starješina američkoga novinarstva, najvažniji kritičar unutarnje i vanjske politike i najvažniji teoretičar liberalne demokracije, smatrao je da “revolucija u umjetnosti demokracije” može poslužiti za “proizvodnju pristanka”, drugim riječima, donošenje suglasnosti putem novih tehnika propagande kod dijela javnosti koji se nije slagao s određenim idejama.

Smatrao je da u demokraciji koja ispravno funkcionira postoje slojevi građana. Prvi sloj je onaj koji ima aktivnu ulogu u vođenju općih poslova. To je poseban sloj. Ljudi koji analiziraju, izvršavaju, donose odluke i upravljaju svim političkim, ekonomskim i ideološkim sustavima. To je mali postotak populacije … Ostali koji se nalaze izvan te grupe su “zbunjeno stado”, kako ih je Lippman zvao. Moramo se zaštiti od bijesa i gaženja zbunjenog stada …

Zato nam treba nešto što bi ukrotio zbunjeno stado, a to je nova revolucija u umjetnosti demokracije: proizvodnja pristanka. Mediji, škole i popularna kultura moraju biti podjeljeni; jer im politički sloj i oni koji odlučuju moraju dati nekakvu podnošljivu sliku stvarnosti, iako i oni moraju ulijevati pravilna uvjerenja. Zapamtite, tu se nalazi neizrečena pretpostavka – čak je i odgovorni ljudi moraju sakrivati ​​od samih sebe, a odnosi se na pitanje kako ti ljudi dospiju na pozicije na kojima imaju autoritet u odlučivanju. Tako što služe prave moćnike, naravno. One koji posjeduju cijelo društvo, jedan vrlo uzak krug.

Ako poseban sloj dođe i kaže: “Mogu služiti vašim interesima”, postat će dio izvršne grupe. O tome se mora šutjeti. To znači da su oni morali prihvatiti uvjerenja i doktrine koje će služiti interesima privatne moći. Ako ne uspiju svladati tu vještinu, nisu dio posebnoga sloja. Vrijednosti i interesi privatne moći i veza između države i poslovnoga svijeta koja predstavlja te vrijednosti moraju biti duboko indoktrinirani u njih. Ako mogu proći kroz to, mogu biti i dio posebnoga sloja. Ostatak zbunjenoga stada treba jednostavno biti zaokupljen drugim stvarima.

To je lagano izvesti u državama koje danas smatramo totalitarnim ili vojnima. Jednostavno im prijetiš batinom i ako naprave nešto krivo, dobit će po glavi. Kako je društvo postalo slobodnije i demokratskije tako se izgubila i ta sposobnost. Zato se treba posvetiti tehnikama propagande. Logika je jasna. P Propaganda je u demokraciji ono što je batina u totalitarnoj državi.

ODNOSI S JAVNOŠĆU

Amerikanci su bili pioniri industrije za odnose s javnošću. Obveza industrije je bila “kontroliranje uma javnosti”, kako bi to rekli vođe. Puno toga su naučili na uspjehu Creel odbora i uspjehu kreiranja Crvenog Straha te njegovih posljedica. Industrija za odnose s javnošću je u to vrijeme iskusila veliku ekspanziju. Tijekom 1920-ih je bila uspješna u stvaranju skoro potpune podređenosti javnosti poslovnim pravilima …

Odnosi s javnošću su velika industrija. Godišnje potroše oko milijardu dolara. Cijelo to vrijeme zadaća im je nadzirati mišljenje javnosti …

Šef korporacije i čistač imaju iste interese. Svi možemo raditi zajedno, za amerikanizam, voljeći jedni druge. To je bila poruka. U prezentaciju te poruke uložen je veliki trud. Ipak je ovo poslovna zajednica, tako da oni kontroliraju medije i imaju ogromna sredstva … Mobiliziranje testiranja zajednice u korist plitkog i praznog koncepta poput amerikanizma.

Tko bi se protivio tome? Ili da malo moderniziram ovo što sam rekao, “podržavajmo naše trupe”. Tko bi se protivio tome? Ili žuta odlikovanja. Tko bi se protivio tome? Svrha slogana poput “podržavajmo naše trupe” jest ta da oni ne ne znače apsolutno ništa.

Oni znače isto koliko znači slogan “podržavajmo ljude u Iowi”. Naravno, riječ je bila o nečemu drugome, a to je “da li podržavate našu politiku?” Ali ne želite da ljudi razmišljaju o tome. To je cijela svrha uspješne propagande. Potrebno je smisliti slogan protiv kojega neće nitko biti i koji će se svima svidjeti jer nitko ne zna što on znači zato što on jednostavno ni ne znači ništa, ali njegova najveća vrijednost je što skreće pozornost na nešto drugo …

To je sve iznimno djelotvorno. I odvija se po pravilima sve do danas. Naravno da je sve jako pažljivo promišljeno. Ljudi iz industrije za odnose s javnošću nisu tamo da bi se zabavljali. Oni rade. Pokušavaju uliti pravilne vrijednosti. Uostalom, imaju koncepciju demokracije kakva bi trebala biti: sustav u kojemu je poseban sloj naučen raditi u službi gospodara, u službi ljudi koji upravljaju društvom.

Ostatku populacije mora biti uskraćen bilo kakav oblik organizacije jer organizacija samo stvara neprilike. Neka sjede sami ispred TV ekrana i upijaju poruku koja kaže: “Jedina vrijednost u životu je živjeti što udobnije, živjeti kao ta bogata obitelj srednjega sloja koju gledaš i posjedovati lijepe vrijednosti kao što su sklad i amerikanizam.” To je sve što život pruža. Možda pomisliš da postoji nešto više od toga, ali budući da samo gledaš televiziju pretpostavljaš da si lud jer to je jedino što se tamo dešava …

Tako je to postalo ideal. Mnogo truda se uložilo u ostvarivanje tog ideala. Očito da iza njega postoji nekakva koncepcija. Na primjer, koncepcija demokracije koju sam naveo na početku. Zbunjeno stado je problem. Trebali bi zaustaviti njihov bijes i divljanje. Moramo im skrenuti pozornost. Neka gledaju Superbowl ili humoristične serije ili filmove pune nasilja. Svako malo zovemo ih da pjevaju besmislene pjesmice kao što je “Podržavajmo naše trupe”. Treba ih držati uplašene, jer ako se nedovoljno boje svakakvih zlikovaca koji će ih uništiti izvana ili iznutra mogli bi početi razmišljati, što je opasno jer nisu kompetentni za razmišljanje. Zato im je potrebno skrenuti pozornost i marginalizirati ih.

IZMUDRIVANJE MIŠLJENJA

Isto je tako potrebno natjerati populaciju da podupire vanjske pustolovine. Uglavnom je populacija miroljubiva, baš kako je bila i tijekom Prvoga svjetskog rata. Javnost ne vidi razlog za uplitanje u vanjske pustolovine, ubijanje, mučenje. Zato ih treba natjerati. A da bi ih natjerali, trebamo ih uplašiti …

Ideal je bio postignut do određene granice. Neke institucije nije bilo moguće uništiti. Crkve, na primjer, još uvijek postoje. Veliki dio disidentskih aktivnosti proizlazi iz crkve, iz jednostavnoga razloga što one postoje. Ako idete u neku europsku državu održati politički govor, to će se najvjerojatnije odvijati u prostorijama sindikata. Takvo što se neće dogoditi ovdje, kao prvo zato što sindikati jedva postoje, a ako i postoje nisu političke organizacije. Ali postoje crkve i zato se govori tamo često održavaju. Solidarni rad za Centralnu Ameriku nastao je u crkvama, najviše zato što one postoje.

Zbunjeno stado nikada nije dovoljno ukroćen tako da je to konstantna borba. U ’30-ima su ustali i bili ušutkani. U ’60-ima je došlo do novog vala nezadovoljstva. Imalo je ime. Poseban sloj ga je zvao “krizom u demokraciji”. Smatralo se da je u ’60-ima demokracija zakoračila u krizu. Kriza je bila toliko velika da su se dijelovi populacije počeli organizirati te su postali aktivni i pokušavali sudjelovati na političkoj pozornici. Ovdje se vraćamo na ona dva koncepta demokracije. Po definiciji u rječniku, to se zove napredak u demokraciji. Po prevladavajućoj koncepciji demokracije, to predstavlja problem, krizu koju treba nadjačati.

Populaciju treba vratiti natrag u stanje apatije, pokornosti i pasivnosti. Zato trebamo poduzeti korake da bi nadjačali krizu. Uložen je veliki napor. Ništa nije djelovalo. Kriza demokracije je još uvijek živa i zdrava, na sreću, ali baš ne utječe na promjenu u politici. Zato je uspješna u promjeni mišljenja, što god većina ljudi mislila. Svašta se poduzimalo nakon 60-ih kako bi se promijenila i preboljela ta bolest. Zvala se “vijetnamski sindrom”. Termin “vijetnamski sindrom” se pojavio oko 1970-e i bio je slučajno definiran. Reaganski intelektualac Norman Podhoretz definirao ga je kao “bolesne zapreke protiv upotrebe vojne sile”.

Te bolesne zapreke protiv nasilja bile su prisutne u velikom dijelu populacije. Ljudi jednostavno nisu mogli razumjeti zašto bi oni trebali ubijati i mučiti i bombardirati ljude. Opasno je kada narod postane zanesen tim bolesnim zaprekama, a to je i Goebbels shvatio, jer onda postoji ograničenje vanjskim pustolovinama. Bitno je, kako je Washington Post ponosno napisao neki dan, “uliti u ljude poštovanje prema ratnim vrlinama”. To je važno. Ako želiš nasilno društvo koje koristi silu diljem svijeta kako bi ostvarilo ciljeve svoje domaće elite, važno je imati pravilnu procjenu ratnih vrlina bez onih bolesnih zapreka o korištenju sile. To je, znači, vijetnamski sindrom. Važno ga je savladati.

PREDSTAVA KAO STVARNOST

Također je važno potpuno falsificirati povijest … Ta povijest se pokušala rekonstruirati nakon Vijetnamskog rata. Previše ljudi je počelo shvaćati što se zapravo događa, uključujući vojnike i mlade ljude koji su bili dio mirovnoga pokreta. To je bilo loše. Zločeste misli su se morale srediti i morala se nadoknaditi nekakva pamet, a naručito se morala nadoknaditi spoznaja da je sve što radimo dobro. Ako bombardiramo Južni Vijetnam to je zato što ga branimo od nekoga. Od Vijetnamaca jer nikog drugog ni nema. Kennedy-evi intelektualci su to zvali “obrana od unutarnje agresije u Južnom Vijetnamu”. Frazu je koristio i Adlai Stevenson.

Važno je da takva slika događaja postane službena i dobro shvaćena slika. I djelovalo je. Jer imate apsolutnu kontrolu nad medijima i obrazovnim sustavom, i bez prevelike veze sa stvarnošću. Istina pokopana ispod hrpa i hrpa laži. S toga stajališta, sve je to bio veliki uspjeh u otklonjavanju prijetnje demokraciji, postignut u uvjetima slobode, što je jako zanimljivo. To nije kao totalitarne države koje koriste silu. Ova dostignuća su postignuta u uvjetima slobode. Ako želimo shvatiti naše društvo moramo razmisliti o ovim činjenicama.  One su bitne za ljude kojima je stalo do toga u kakvome društvu živimo.

DISIDENTSKA KULTURA

Unatoč svemu ovome, disidentska kultura je još uvijek živa. Proširila se od 1960-ih. Kao prvo, u 60-ima je bila vrlo spora u svome razvoju. Nije bilo prosvjeda protiv rata u Indokini sve do godina nakon što je Amerika počela bombardirati Južni Vijetnam. Taj pokret je bio vrlo malen, sastojao se uglavnom od studenata i mladih ljudi. Do 70-ih stvari su se promijenile. Razvili su se važni pokreti… U ’80-ima je došlo do još veće ekspanzije pokreta solidarnosti, a to je nešto novo i važno u povijesti američkoga, ako ne i svjetskoga, disidentstva. Ljudi u tim pokretima nisu samo prosvjedovali nego su uključivali i sebe same, često i intimno, u živote ljudi koji pate. Svašta su od toga naučili i imali vrlo civiliziran utjecaj na mainstream Ameriku. Sve ovo je napravilo golemu razliku …

Sve su to znakovi civiliziranog utjecaja, unatoč propagandi, unatoč nastojanjima da se kontroliraju misli i unatoč proizvodnji pristanka. Bilo kako, ljudi stječu mogućnost i volju za razmišljanjem. Skepticizam prema moći je u porastu, a promijenili su se i stavovi prema puno stvari. Sve se događa sporo, ali je vidljivo i važno. Drugo je pitanje da li je ono dovoljno brzo da napravi značajnu promjenu u svijetu … Organizacija ima svoje posljedice. Shvatite da niste sami.

Drugi razmišljaju kao ti. Možeš produbiti svoje misli i naučiti više o onome u što vjeruješ. Ti pokreti su vrlo neformalni, nisu kao organizacije gdje postoji članstvo, samo raspoloženje koje uključuje interakciju među ljudima. Organizacije imaju jedan vrlo primjetljiv efekt. To je opasnost u demokraciji: ako se organizacije mogu razviti, ako ljudi više nisu samo priljepljeni za TV, u glavi im se mogu javiti čudne misli, bolesne zapreke protiv upotrebe vojne sile. To treba biti svladano, ali nije bilo.

PARADA NEPRIJATELJA

U Americi se trenutno odvija jedan vrlo karakterističan razvoj. Amerika nije prva država u svijetu koja je to učinila. Domaći socijalni i ekonomski problemi, zapravo katastrofe, su u porastu.

Moćnici nemaju namjeru ništa učiniti s time. Pogledate li domaće programe administracija u zadnjih deset godina – ovdje uključujem i demokratsku opoziciju – nećete uočiti ozbiljne planove za ublažavanje problema zdravstva, obrazovanja, beskućnika, nezaposlenosti, kriminala, zatvora, propadanja u gradovima – cijela sfera problema. Svima su vam poznati i pogoršavaju se … U takvim uvjetima morate skrenuti pažnju zbunjenoga stada, jer ako oni počnu primjećivati ​​te probleme neće biti dobro, jer oni su ti koji pate.

Gledanje Superbowla i humorističnih serija možda nije dovoljno. Morate ih natjerati na strah od neprijatelja. U 30-ima ih je Hitler natjerao na strah od židova i cigana. Morali ste ih uništiti kako bi se obranili. Mi isto tako imamo svoje načine. U zadnjih deset godina svaku godinu ili dvije smišljeno je nekakvo grozno čudovište od kojega se moramo braniti. Rusi su uvijek bili na raspolaganju. Ali oni kao neprijatelji gube svoju privlačnost i sve ih je teže gledati kao neprijatelje i zato moramo izmisliti nove …

Svijet će pokoriti međunarodni teroristi, preprodavači droge, zaluđeni Arapi i Saddam Hussein, novi Hitler. Neprijatelji se moraju neprestano pojavljivati, jedan za drugim. Preplašiš narod, teroriziraš ih, ulijevaš im strah u kosti tako da se svi boje putovati i sakriju se. Onda se desi veličanstvena pobjeda nad Grenadom, Panamom, ili nekom trećom vojskom trećega svijeta koju smo u stanju pretvoriti u prah prije nego li se potrudimo pogledati je, a to se upravo dogodilo. Olakšanje. Spasili smo se u zadnji čas. Ovo je samo jedan od načina kako spriječiti zbunjeno stado da obraća pozornost na stvarne događaje i kako ih držati po strani i pod kontrolom …

SELEKTIVNA PERCEPCIJA

U svibnju 1987. članovi skupine za ljudska prava iz El Salvadora, koji su preživjeli – vođe su bili ubijeni – bili su uhićeni i maltretirani; uključujući Herberta Anaya koji je bio direktor. Odvedeni su u zatvor La Esperanza (nada). U zatvoru su nastavili sa svojim poslom. Bili su odvjetnici, i nastavili su očitovanja. U zatvoru je bilo 432 zatvorenika. 430 ih je potpisalo iskaze u kojima su pod prisegom opisivali mučenja. Mučenja strujom i slične okrutnosti, uključujući u jednome slučaju mučenje koje je počinio sjevernoamerički general u uniformi, koji je opisan u nekim detaljima. Svjedočenje je bilo eksplicitno i opsežno, vrlo vjerojatno jedinstveno u detaljnome opisu događaja u sobi za mučenje. Ovaj izvještaj koji sadrži stošezdeset stranica je bio tajno iznešen iz zatvora zajedno s videokazetom na kojoj se prikazuje svjedočenje pod prisegom o mučenjima. Marin County Interfaith Task Force ju je distribuirao. Nacionalni tisak je odbio pisati o tome događaju. TV postaje su odbile prikazati sadržaj videokazete.

Članak se pojavio jedino u lokalnim novinama okruga Marin i u San Francisco Examiner-u, ali čini mi se da je to bilo sve. Nitko drugi to nije htio. To je bilo doba “nepromišljenih zapadnjačkih intelektualaca” koji su slavili Josea Napoleona Duartea i Ronalda Reagana. Anaya nitko nije slavio. Nije dobio počast ni na dan ljudskih prava. Nije imenovan za ništa. Pustili su ga za vrijeme izmjene zatvorenika i nakon toga je na njega izvršen atentat, očito od strane snaga sigurnosti koje su bile potpomognute od SAD-a. Malo se zna o tome događaju. Mediji nikada nisu upitali da li bi otkrivanje okrutnosti – umjesto zataškavanja – moglo spasiti njegov život.

U veljači, usred kampanje za bombardiranje, libanonska vlada zatražila je od Izraela da promotri rezoluciju 425 Vijeća sigurnosti UN-a koja je tražila od Izraela da se neposredno i bezuvjetno povuće iz Libanona. Rezolucija je iz ožujka 1978. Nakon toga donesene su još dvije uzastopne rezolucije koje su zahtijevale neposredno i bezuvjetno povlačenje iz Libanona. Nakon toga donesene su još dvije uzastopne rezolucije koje su zahtijevale neposredno i bezuvjetno povlačenje iz Libanona. Naravno da Izrael nije promotrio rezolucije jer ih Amerika podupire u okupaciji. Naravno da Izrael nije promotrio rezolucije jer ih Amerika podupire u okupaciji. U međuvremenu, južni Libanon je teroriziran. Velike sobe za mučenje u kojima se odvijaju stravične stvari. Korišten je i kao baza za napadanje ostalih dijelova Libanona. Korišten je i kao baza za napadanje ostalih dijelova Libanona.

Tijekom tih trinaest godina Libanon je napadnut, Beirut bombardiran, oko dvadeset tisuća ljudi ubijeno, oko 80% civila, bolnice uništene, a teror, pljačke i razbojstva sve prisutniji. Sve je u najboljemu redu, ipak to Amerika potpomaže. Ovo je samo jedan primjer. U medijima nije bilo ništa o tome, nije bilo diskusije o tome da li bi Izrael i SAD trebali promotriti rezoluciju 425 Vijeća sigurnosti UN-a ili bilo koju drugu rezoluciju… Ovo je samo jedan slučaj. Ima ih gorih. U indonezijskoj invaziji Timora ubijeno je oko dvjesto tisuća ljudi. Sve je neznatno naspram ovome. Napad je bio čvrsto potpomognut od Amerike, i još uvijek traje uz američku diplomatsku i vojnu pomoć …

ZALJEVSKI RAT

Taj događaj nam pokazuje kako djeluje dobar propagandni sustav. Ljudi povjeruju da upotrebljavamo silu protiv Iraka i Kuvajta zato što iskreno pazimo na princip da se ilegalna okupacija i kršenje ljudskih prava trebaju suočiti sa silom.  Ne uviđaju što bi značilo primijeniti te principe na politiku SAD-a. To je spektakularan uspjeh propagande.

Pozabavimo se pitanjem razloga za ratovanjem. Razlozi za rat su ponuđeni. Jedan od razloga bi bio da agresori ne mogu biti nagrađeni i agresija mora biti obrnuta brzim posezanjem za nasiljem. To je bio razlog za rat. Drugog razloga nije bilo. Je li moguće da je to razlog rata? Da li SAD podupiru te principe? Da li su se SAD protivile svojoj agresiji na Panamu i inzistirale na bombardiranju Washingtona kako bi je obrnule? Kada je 1969. južnoafrička okupacija Namibije proglašena nezakonitom, da li su SAD stavile sankcije na hranu i lijekove? Da li je došlo do rata? Da li su bombardirali Capetown? Ne, već je dvadeset godina trajala “tiha diplomacija”. Tih dvadeset godina nije bilo ugodno. Samo za vrijeme Reaganove i Bushove administracije, Južna Afrika je ubila oko milijun i pol ljudi u okolnim zemljama.

Zaboravite što se događalo u Južnoj Africi i Namibiji. Nekako naše osjećajne duše nisu postale bešćutne. “Tiha diplomacija” se nastavila i sve je završilo obilnom nagradom za agresore. Dobili su glavnu luku u Namibiji i hrpu prednosti u vezi njihovih siguronosnih problema. Gdje je taj princip koji podupiremo? Nisu nam dali razlog za odlazak u rat. Niti jedan. Sve razloge za rat koje su nam dali mogao je opovrgnuti pismeni tinejdžer u roku od dvije minute. To je jedan od pokazatelja totalitarne države. Trebala bi nas plašiti spoznaja da smo toliko duboko totalitarni da nas mogu natjerati u rat bez ijednog razloga i da to nitko čak ni ne primijeti, niti je ikog briga. Zapanjujuća činjenica.

Radi se o tome da je Irak zemlja trećega svijeta s vojskom koja se uglavnom sastoji od seljaka. Priznalo se da je bilo puno dezinformacija o tvrđavama, kemijskom oružju, itd.. Primijetite da se ovo dogodilo godinu dana nakon što se ista stvar dogodila Manuelu Noriega. On je nebitan lopov u usporedbi s prijateljem Georgea Busha Saddamom Husseinom ili Bushovim prijateljima u Pekingu ili samim Bushom. U usporedbi s njima, Manuel Noriega je neznatan. Zao, ali ne i svjetski lopov na kakve smo mi naviknuti. Napravili su od njega osobu veću od života. Htio nas je uništiti, bio je vođa preprodavača droge.

Trebali smo brzo djelovati i ubiti ga, ubijajući nekoliko stotina ili tisuća ljudi usput, postaviti na vlast malenu, možda osampostotnu bijelu oligarhiju, a američke vojne dužnosnike da upravljaju svakim nivoom političkog sustava. Sve smo to morali napraviti jer smo se morali spasiti od zvijeri koja bi nas inače uništila. Godinu dana kasnije istu stvar je napravio Saddam Hussein. Da li je itko to naglasio? Da li je itko naglasio što se dogodilo i zašto? Morat ćete duboko kopati.

Ovo se bitno ne razlikuje od onoga što je Creel Odbor napravio u 1916.-1917. kada je unutar šest mjeseci pretvorio miroljubivu populaciju u histerične divljake koji su imali namjeru uništiti sve njemačko kako bi se spasili od divljaka koji su belgijskim bebama trgali ruke. Današnje tehnike su vjerojatno sofisticiranije, imamo televiziju i hrpu novaca koji se ulažu u nju, ali još uvijek tradicionalne. Mislim da problem nisu samo dezinformacije i Zaljevska kriza, da se vratim na početak.

Problem je puno veći. Da li mi želimo živjeti u slobodnome društvu ili nečemu što doseže oblik totalitarizma nametnuga od samoga sebe, sa zbunjenim stadom totalno marginaliziranim i upućenim nekamo drugdje, prestrašenim, koje viče domoljubne slogane, bojeći se za svoje živote i dive se vođi koji ih je spasio od uništenja dok obrazovane mase paradiraju po naredbi, ponavljaju slogane koje moraju ponavljati, društvo se raspada doma, završavamo kao država koja postaje plaćeno pojačanje. Nadamo se da će nam drugi platiti da razorimo svijet. To su dva izbora. I morate se suočiti s njima. Odgovor na to pitanje nalazi se u ljudima kao što smo ti i ja.
 
(vestinet.rs/uredio:NSP)