Američki informacijski odbor objavio je deklasiranu verziju izvješća o navodnom ruskom uplitanju u predsjedničke izbore 2016. godine, koja službeno briše umješanost predsjednika Trump o bilo kakvoj suradnji sa Rusijom

“Iako Odbor nije našao nikakve dokaze da se Rusija miješala u kampanju Donald Trumpa, koordinaciju ili urotu sa ruskom vladom, istraga nije puno pronašla ili je pronašla siromašne dokaze i zlonamjerne radnje u kampanji Trumpa i Clintonice”, kazao je.

Dokument od 253 stranica napisan je na temelju dugogodišnje istrage o navodnom ruskom uplitanju. Predstavnik Mike Conaway rekao je da je velika redaktura teksta napravljena na inzistiranju američke obavještajne zajednice.

“Izuzetno sam razočaran prekomjernim skraćivanjem izvještaja. Mnoge redakture uključuju informacije koje su javno dostupne, kao što su nazivi svjedoka i informacije koje su prethodno deklasificirani” – rekao je u priopćenju.

“Kada smo započeli ovu istragu, krenuli smo dati američkom narodu odgovore na pitanja koja su tražili i obećali smo da ćemo biti što transparentniji u našem završnom izvješću. Ne vjerujem da informacije koje objavljujemo danas ispunjavaju taj standard, zbog čega će moj tim i ja nastaviti osporavati mnoge nepotrebne nepotrebne redakture s nadom da ćemo objaviti više izvješća u nadolazećim mjesecima.”
 

 
Odbor je u ožujku objavio ključni nalaz izvještaja. Optužili su Rusiju da napada zapadne demokracije te da su koristili cyber-špijunažu kako bi ometali izbore 2016. godine, ali nisu dali nikakve dokaze o suradnji između kampanje Donald Trumpa i Moskve.

Nedostatak “vrućih dokaza” razočarao je mnoge kritičare predsjednika SAD-a.

Predsjednik Trump je reagirao na vijesti na Twitteru, ukazujući kako se nije dogodilo nikakav dogovor s Rusijom, retorika koju je održao od početka istrage.
 

Just Out: House Intelligence Committee Report released. “No evidence” that the Trump Campaign “colluded, coordinated or conspired with Russia.” Clinton Campaign paid for Opposition Research obtained from Russia- Wow! A total Witch Hunt! MUST END NOW!

— Donald J. Trump (@realDonaldTrump) April 27, 2018

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Pogledajte ove parazitske potrošače koji ne mogu čekati da kupe još više ravnih televizora, tableta i tostera, dok idu sve dublje u dug na kreditnim karticama

Za neke je jučerašnji dan zaista bio “crni petak”, nakon što je najmanje četvero ljudi upucano tijekom blagdanskih rasprodaja u SAD. Tri odvojene pucnjave pred trgovinama dovele su do dvije smrti, i još dvije ranjene osobe. Brojne tuče u radnjama zabilježene su na snimkama očevidaca

Na dan koji je tradicionalno posvećen provođenju vremena s obitelji i prijateljima, velike robne kuće otvorene su u 6 ujutro na Dan zahvalnosti, čime je započela godišnja rasprodaja za “crni petak”.

U New Jerseyu je jedno vozilo izrešetano, a dvoje ljudi upucano u Tržnom centru Hamilton oko 1 ujutro.

Dvadesetogodišnji mladić nije preživio, dok je njegov 26-godišnji brat ranjen u nogu i nalazi se u bolnici.

“Ispred tržnog centra, nakon njegova zatvaranja rano ujutro 25. studenog 2016, dogodila se pucnjava”, izjavio je glasnogovornik Tržnog centra Hamilton za televiziju CBS.

“Molimo se za žrtve i njihove obitelji i mislimo na njih”. Detalji o razlozima pucnjave i imena žrtava nisu poznati javnosti. Dužnosnici nisu dali informacije tome ima li osumnjičenih i da li je itko priveden.

“Walmart” je također otvorio vrata za kupce u 6 ujutro po lokalnom vremenu, a sniženja su bila izuzetno velika. U Renu, u državi Nevada, u 06:05, jedan čovjek je ubijen na “Walmartovom” parkingu nakon svađe oko parking mjesta.

Policija je to okarakterizirala kao incident koji nije povezan s rasprodajama unutar “crnog petka”.

Za ubojicom se i dalje traga, a radi se o crncu u tamnoj “Toyoti”. U tržnom centru “Wulfkeys galerija” u Memphisu, u državi Tennessee, čovjek je upucan oko 23:15 nakon što je neidentificirani napadač ispraznio nekoliko šaržera iz vozila u pokretu.

Kao što je slučaj i sa drugim incidentima, žrtva nije identificirana, niti je poznat motiv napadača.

Policija i dalje traga za osumnjičenim koji je pobjegao u crvenom “Ford mustangu”. Općem kaosu su pridonijele i brojne tuče koje su započele na različitim mjestima, a koje su očevici zabilježili telefonima i okačili na internet.

U “Walmartu” u gradu Bainbridge, državi Georgia, situacija prilično uzburkala zbog ručnika od 1,6 dolara.
 

 
Tuča je izbila i u “Walmartu” u Illinoisu, ali je policija brzo reagirala.
 

 
U Columbusu, u državi Mississippi, došlo je do koškanja između kupaca zbog jeftinih električnih aparata.
 

 
U “Walmarti” u gradu Houstonu, u državi Teksas, razlog tuče su bila dječja motorizirana vozila po cijeni od 99 dolara.
 

 
Nasilje tijekom “crnog petka” postalo je svojevrsna godišnja tradicija, kao i same rasprodaje, a njime se može objasniti predviđanje NRF da će online-kupovina dostići maksimum.

Prema izvještajima, očekuje se 3,05 milijardi dolara od online-maloprodaje na “crni petak” i 3.36 milijardi na “cyber ponedjeljak”, što bi taj dan učinilo najuspješnijim šoping danom ikada.
 
(sputniknews.com)

Da građani Hrvatske imaju pravo glasa na američkim predsjedničkim izborima, čak 80 posto bi glasalo za republikanskog kandidata Donalda Trumpa, navodi portal worldwide.vote

Uz Trampa je i većina zemalja Europske unije, navodi ovaj sajt, pa u Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Francuskoj, Trump ima preko 60 posto potpore.

Politički program Donalda Trumpa okrenut je ka unutarnjoj politici SAD i obnovi socijalne strukture države, za razliku od ekspazionističko-kolonijalnog, prožetog anti-ruskom histerijom, kakav vodi Obamina administracija u kojoj je Hilary Clinton bila državni tajnik. Ovi podaci dobiveni su online glasovanjem na sajtu worldwide.vote.

Naime, stranica automatski prepoznaje IP adrese korisnika, i time ga svrstava u državu iz koje je glasovao.

Što se tiče balkanskog prostora, podršku  Trumpu kreće se od 84 posto u Crnoj Gori, 82 posto u Bosni i Hercegovini, 80 posto u Hrvatskoj, 75 posto u Sloveniji i 65 posto u Albaniji.

 
(sputniknews.com)

Najpoznatiji festival piva na svijetu Oktoberfest ove godine je imao najmanje posjetitelja, kada uzmemo u obzir posljednjih 15 godina, odnosno od 11. rujna 2001. godine. U isto vrijeme došlo je do povećanja prijavljenih slučajeva seksualnih zločina

Blizu 5,6 miliona ljudi posjetilo je Oktoberfest u Münchenu, također poznat kao Wiesn, koji je završen u ponedjeljak.

To je smanjenje od 300.000 ljudi u odnosu na prošlu godinu, a najmanji broj posjetitelja zabilježen je 11. rujna 2001. zbog napada u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD). Te godine, festival piva posjetilo je 5,5 milijuna ljudi.

Prošle godine Oktoberfest je također zabilježio pad broja posjetitelja.

U pucnjavi u srpnju u bavarskom glavnom gradu je bilo deset smrtno stradalih osoba. U istom tjednu, tinejdžeri u Würzburgu su napali putnike u vlaku sjekirom, a muškarac se raznio na muzičkom festivalu u Ansbachu.

Napadači iz Ansbacaha i Würzburgu su navodno bio povezan sa tzv. islamskom državom.

Oktoberfest je bio poprište jednog od najgorih terorističkih napada u njemačkoj poslijeratnoj povijesti kada je desničarski ekstremist 1980. godine bacio bombu koja je ubila njega i 11 drugih osoba.

Kako je broj posjetitelja pao ove godine, tako je zabilježen ukupan pad kriminala za 15 posto u odnosu na prošlu godinu.

Pogledajte reportažu sa ovogodišnjeg Oktoberfesta:
 

 
(klix.ba)

Zabrinjavajući izvještaj Instituta za ekonomiju i mir pronašao je samo deset zemalja na planeti koje nisu u ratu i koje su potpuno slobodne od sukoba

Prema indeksu globalnog mira 2016., samo Bocvana, Čile, Kostarika, Japan, Mauricijus, Panama, Katar, Švicarska, Urugvaj i Vijetnam su slobodni od sukoba.

Island je na vrhu popisa najmirnijih zemalja na svijetu, a slijede Danska, Austrija, Novi Zeland, Portugal, Češka, Švicarska, Kanada, Japan, i Slovenija – dok su Sjedinjene Države zauzele daleko manje mjesto, 103. Palestina je smještena isto tako po prvi put ove godine u indeks 163 zemalja, a zauzela je 148. mjesto

Ratom razorenoj Sirija se nalazi na dnu popisa, niže su samo zemlje: Južni Sudan, Irak, Afganistan, Somalija, Jemen, Srednjoafrička Republika, Ukrajina, Sudan i Libija.

“Indeks mjerila globalnog mira se provodi pomoću tri široka pokazatelja: stupanj sigurnosti i zaštite u društvu; opseg domaćeg ili međunarodnog sukoba; i stupanj militarizacije”, izvješću se navodi.

Iako je 81 zemlja poboljšala svoju razinu mira prema tim kriterijima, ti uspjesi su pogoršali mir u 79 drugih zemalja.

U posljednjem desetljeću, “prosječni indeks zemlja u ratu se pogoršao za 2,44 posto, uz 77 zemalja koje su doživjele poboljšanje, dok se u 85 zemalja pogoršala situacija, s naglaskom na globalnu složenost mira i neravnomjernu raspodjelu.”

Dok Srednja i Južna Amerika i dalje zarađuju najgore ocjene za društvenu sigurnost i zaštitu, SAD predstavlja jedan od rijetkih izuzetaka zbog svoje “prevelike brzine pritvaranja ljudi.”

Sve u svemu, Europa je održaka svoju poziciju kao najopćenitijeg mirnog područja, a Bliski istok i Sjeverna Afrika su dosljedno ostali najburnija područja na planeti.

“Povijesno 10-godišnje pogoršanje mira u velikoj je mjeri potaknuto intenziviranjem sukoba u bliskoistočnoj i sjevernoafričkoj regiji”, u izvješću se navodi.

“Terorizam je na navišim razinama svih vremena, smrtni slučajevi od sukoba su na najvišim razinama u zadnjih 25 godina, a broj izbjeglica i raseljenih osoba su na najvišim razinama u posljednjih 60 godina.”

U stvari, “broj izbjeglica i prognanika dramatično se povećao tijekom desetljeća, i pokazao udvostručenje od 2007. do 2015. godine, na oko 60 milijuna ljudi.

“Naime, izvori za ova tri dinamička pokazatelja su isprepleteni i upravljani od strane malog broja zemalja, što pokazuje globalne posljedice po zemlje u miru.”

Prema izvješću, Sjedinjene Američke Države troše nevjerojatno visok postotak vojnih izdataka na planeti – 38 posto – a sljedeći najveća vojna sila, Kina, troši znatno manje i čini 10 posto globalnog udjela. U rezultirajućom militarizaciji, najmanje mirne zemlje su SAD, Izrael, Sjeverna Koreja, Sirija i Rusija

Postoji devet zemalja s više od 10 posto populacije klasificirane kao izbjeglice ili raseljene osobe – na čelu su Somalija i Južni Sudan koje imaju više od 20 posto svoje populacije raseljene i Sirija s više od 60 posto prognanika”.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ove godine podnijeto je rekordnih 376 kandidatura za Nobelovu nagradu za mir, objavio je danas Nobelov institut, ne objavljujući imena kandidata

Vjeruje se da se među kandidatima nalaze različite osobe poput Donalda Trumpa, Edward Snowden i pape Franje, prenosi AFP.

Prethodni rekord po broju kandidata zabilježen je 2014. godine kada ih je nominirano 278.

“Ovo odražava činjenicu da živimo u svijetu u kojem ima puno konflikata i gdje ima izvjestan broj procesa koje vode u pozitivnijem procesu”, rekao je direktor Nobelovog instituta Olav Njolstad.

Imena na popisu će ostati dobro čuvana tajna još najmanje 50 godina, osim ako oni koji su ih nominirali ne odluče otkriti ih.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Kao i prošle godine magazin “The Economist” je ponovo objavio zanimljivu naslovnicu za 2016. godinu

No što se krije iza ovogodišnje naslovnice?

Da li je Economist glasnik elite koji samo na prikriveni način želi prikazati planove za slijedeću godinu?

Naravno, to ne znamo, ali znamo da elite ima planove za male građane, i da se svi planovi, naravno, ne mogu ispuniti, ali to njih nije briga.

Riječ je o The Economistu, najjačem svjetskom ekonomskom magazinu čija je ciljana publika zapravo svjetska elita. The Economist je u vlasništvu mračne hazarske obitelji Rothschild i malim djelom u vlasništvu također hazarskog Židova John Micklethwaita koji je ujedno i glavni urednik magazina, stoga je njegova važnost na svjetskoj sceni izuzetna.

Oni točno znaju s kim komuniciraju preko svog magazina i to je zapravo ono što je u ovoj priči strašno. Svake godine Rothschildov list na naslovnici donese ‘proročka’ zbivanja koja su nam pripremili za narednu godinu. Tako je naslovnica The Econimista u 2015. predvidjela sve od terorističkog napada u Parizu do bombice u Sjevernoj Koreji, a zabilježen je čak i naziv kluba u kojem se napad dogodio kojeg simbolizira Batman (šišmiš je naziv kluba) a ispod njega su i brojevi 13.11.15 čime je obilježen i sam datum napada.

Na naslovnici je prikazan i bijes istoka kao i zbunjeni,  nepripremljeni zapad, pad aviona … itd. Sve to prikazano je kroz okultnu simboliku i kabalistička učenja o čemu govori i sam urednik magazina.

Naslovnica The Economista koja se pojavila krajem prošle godine i ovaj put je uzvitlala prašinu u javnosti. The Economist je tjednik kojeg izdaje kuća Rothschild i već par godina unazad ima običaj na svojim naslovnicama pod kraj godine najavljivati događaje za slijedeću godinu, tj. plasirati urbi et orbi svoju iluminatsku – izokrenutu sliku svijeta.

The Economist je tjednik elite koji kroz kriptične, zakučaste simbole, koje ta mračna, vampirska vrhuška tako voli i dobro razumije, daje smjernice i uvid u neku višu stvarnost koju su njihovi osobni demoni zamislili za našu planetu.

I ove godine je ta njihova “viša” stvarnost mračna i zatrašujuća kao i lani unatoč velikom nasmijanom suncu i mahom dobroćudnim izrazima lica.

Svijet iluminata je izokrenut i stoga ne čudi da je u tom svijetu sunce simbol žrtvenog boga Ra ili Ozirisa čiji se dolazak najavljuje u društvu leptirića monarha.  Nije nam za cilj ulaziti u njihov svijet simbolike koja je toliko smiješna i bolesno izopačena da se ni ne može shvatiti ozbiljno. Pa ipak, i kao takva, simboli su postali naša svakodnevica pa se ni ne propituju, međutim ekipa koja radi na ovom projektu komunicira pomoću simbola, upravo onih koje susrećemo svugdje svaki dan.  

Umjesto skrivenog oka boga Ra kojeg uobičajeno viđamo u okultnoj simbolici, RA je sada objavljen u punoj snazi, i veličini. Likovi ispod ‘crnog sunca’  su se za razliku od lanjske ilustracije malo zarotirali kao figure na šahovskoj ploči pa je u prvom planu Angela Merkl kao predvodnica novog vrlog svijeta, Obama je na izlazu i nije baš zadovoljan ali, još će poslužiti, Hillary Clinton, koja jako gleda u lijevo, je iluminatska pobjednica na američkim izborima.

Iza Merkel desno je Janet Jelen, predsjednica FEDA , dakle, banke i virtualni novac bez pokrića mogao bi i dalje, uz Merkl, biti najmoćnije oružje elite.

Novi “vožd” Putin, namirisan i svjež, tek je iza indijskog premijera. Njegov lik je ove godine bez naočala, jasan i u prirodnoj boji za razliku od mnogih. Mnoge intrigrira ta boja likova na naslovnici,  neki su crno-bijeli a neki u prirodnoj boji.

Ako znamo da je crno- bijeli svijet svijet iluminata onda ih lako možemo pozicionirati. Onih u prirodnoj boji je jako malo a ti likovi koji su u prirodnoj boji po svemu sudeći, ne pripadaju, za  sad, posvećenom krugu MARIONETA unutar piramide iako i to može biti kriptična varka. Npr. tu je papa Franjo u društvu arhieskopa ortodoksne crkve Kyrila. Papa Franjo nam maše ispod “crnog sunca” kao na odlasku, tako je na lanjskom Coveru mahao Obama, u društvu je arhieskopa ortodoksne crkve.

Maše nam i obojana Marine la Pen,  najvjerojatnije i ona na odlasku, po želji iluminata. Još je jedna žena prirodne boje a to je šefica MMF-a, Cristine Lagard. Promijenila je, izgleda ‘društvo’ od lani i sada igra po svojim pravilima. Ali, to je u tom svijetu crnih loža  nedopustivo, zato ne čudi vijest iz prosinca da joj već prijete tužbe i novi skandali koji će ju srušiti.

Najzanimljiviji i neočekivani lik je lik robota u sredini slike koji se neprimjetno umiješao u masu ljudi, očito transhumano biće čije vrijeme tek dolazi li koji je već i sad prisutan ali neprimjetan.

Na ilustraciji vidimo dijete koje puže prema kugli zemaljskoj što bi moglo simbolizirati novi svijet, novo rođenje novog poretka. Po prvi puta na naslovnici je posebno istaknut i papa Franjo i to kao suprotnost Antikristu odnosno Maitreji koji je strateški postavljen u sredinu ove ilustracije. Desno je i nepoznati lik s brčićima Hitlera i naočalama H. Poterra što bi označavalo magiju i diktaturu u bezličnom, birokratkom licu – u jednom. Kao da govori – znanje je moć.

Osim Antikrista kojeg su mnogi odmah prepoznali na naslovnici, jako je upečatljiva i zastava duginih boja kao i bankar s jarećim nogama, čovjek u kupoli itd. a sve to opisuje narav novog poretka. Od homo vlasti, preko oduzimanja svih prava do đavla koji se skriva u bankarskom odjelu.

Na naslovnici Rothschildova magazina može se naći još mnoštvo okultne simbolike koju su predstavili čitavom svijetu kao i plan za ovu godinu koji će po svemu sudeći biti ključna godina u kojoj bi se Novi svjetski poredak konačno mogao i službeno oformiti, na propast svijeta kakvog poznajemo.
 
Pogledajte analizu detalja sa naslovnice:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

AMERIKANCI SU VEĆ USTUKNULI, OD SADA ĆE SE NJIHOVI PROBLEMI SAMO – UMNOŽAVATI!

Prije godinu dana, na samom početku 2015. godine, u jednom od komentara, napisao sam da će 2015. godina postati godina korjenitog preokreta.

Pritom sam napravio analogiju sa 1943-om godinom. A ta analogija može biti primijenjena i za 2016. godinu.

U Velikom ratu korjenit preokret se dogodio baš 1943. godine.

Poslije razbijanja i uništenja 6.-te Paulus armije kod Staljingrada, najboljem strategu Reicha, general-feldmaršalu Erich von Mansteinu, pošlo je za rukom da izvuče s Kavkaza poluokružene jedinice grupe armija “A”, stabilizirati front i nanesti sovjetskoj grupaciji, koja je nastupala na Dnjepropetrovsk i Zaporožje, osjetan protivudarac koji se završio ponovnim osvajanjem Harkova od strane nacista.

On je pripremio planove nove strateške ofenzive, koja je prvotno bila planirana za kraj travnja-početak svibnja 1943. godine u regiji kurske izbočine, a poznata je kao Bitka kod Kurska.

Ali, Mansteinovi planovi su bili osujećeni.

Ofanziva njemačke vojske je počela tek 5-og srpnja i brzo je zaustavljena. Sovjetska armija je prešla u kontraofanzivu i uspjela do kraja godine osloboditi Ukrajinu s lijeve obale Dnjepra, da u širokom frontu prijeđe Dnipar u njegovom srednjem i donjem toku i stvoriti strateške placdarme na desnoj obali i stvori uvjete za oslobođenje 1944. godine, cijelog teritorija Sovjetskog Saveza (osim blokiranog do posljednjeg dana rata Kurlandskog placdarma).

Poslije sloma ofanzive kod Kurska, njemačka armija do samog kraja rata, čak nije ni pokušavala preuzeti stratešku inicijativu i jednostavno je nastojala dobiti na vremenu, pošto se rukovodstvo Reicha, koje je bilo u agoniji, trudilo da igrajući na prouvrječnostima između saveznika u antihitlerovskoj koaliciji, postigne za sebe prihvatljive uvjete mira.

Neizbježnost poraza je za njemačke stratege bila očita još početkom 1943. godine. Poslije uništenja 6-e armije, Njemačka nije imala šanse da popuni gubitke u ljudstvu i vojnoj tehnici.

Činjenično, i kašnjenje s pripremom ofanzive kod Kurska bilo je izazvano isključivo nesposobnošću Berlina da na vrijeme (do svibnja) popuni divizije, koje su imale ogromne gubitke na južnom krilu fronte, ljudstvom i vojnom tehnikom.

Na strateškom i ekonomskom planu, rezultat rata je također bio jasan već u proljeće 1943. godine i nikakvi napori političkog rukovodstva i vojne komande Reicha nisu mogli zaustaviti ili promijeniti tijek stvari. U tome je suština glavnog preokreta – krajnji rezultat poslije toga je bio predodređen. Međutim, agonija je trajala još dvije godine.

Smatram da se očekivani korjeniti preokret u globalnom suprotstavljanju Rusije i SAD 2015. godine, već dogodio. On se materijalizirao u otvorenom miješanju Rusije u sirijski konflikt.

Zato je SAD već u prosincu 2015. godine bila prisiljena povući zahtjev za ostavku Assada, kao preliminarni uvjet za početak pregovora između sirijske vlasti i onih koji se skrivaju iza eufemizma “umjerena oporba”.

Imajući u vidu da je taj zahtjev bio ključni od početka sirijske krize – SAD su faktički priznale nemogućnost realizacije deklariranog cilja, odnosno – svoj poraz.

Osim toga, miješanje Rusije u sirijski konflikt, ogolilo je strateške proturječnosti između SAD i njihovog saveznika Turske.

Ranije su Washington i Ankara namjeravali te proturječnost razriješiti na račun Assada i Sirije.

Sada jedini teren na kome mogu igrati manje-više samostalno ostaju Kurdi Sirije i Iraka (i to privremeno).

Uzimajući u obzir dijametralno suprotne pozicije Washingtona i Ankare u vezi s kurdskim pitanjem, proturječnosti će jačati, a pozicije obje zemlje na Bliskom Istoku će slabiti.

Najzad, obveze Washingtona, preuzete na prijedlog Rusije u okviru rezolucije UN-a, u suprotnosti su s interesima i djelovanjem njihovih saveznika iz zemalja Zaljeva (Saudijska Arabija, Katar …), koje su već pristupile formiranju samostalne “islamske koalicije”.

Ovaj faktor također slabi kontrolu SAD nad procesima u regiji.

Glavno je to što je još tijekom ljeta monolitni antisirijski front, sastavljen od SAD, EU, Turske i monarhija zaljeva, razbijen na četiri komponente, čiji se interesi sve više razilaze. Rusija je dobila veći prostor za političko-diplomatsko manevriranje i svakog dana pojačava igru, na temelju proturječnosti.

O povlačenju SAD sa sporednih frontova već sam pisao, ali ću istaknuti da deblokiranje reformi MMF-a i izražen javni zahtjev potpredsjednika SAD Joseph Bidena ukrajinskim vlastima da “ispunjavaju Minsk” i da otpočnu s federalizacijom – krajnje je važno odstupanje od njihove politike vođene tijekom posljednjih pet godina.

Štoviše, ako situaciju u vezi sa MMF široka publika nije u stanju ocjeniti, zato što rijetko tko može samostalno shvatiti mehanizam funkcioniranja Fonda, nova politika prema Ukrajini je očigledna.

Jer, upravo taj isti Biden, u okvirima tradicionalne za SAD politike potpore unitarnosti ukrajinske države, dao je odobrenje za početak kaznene operacije u Donbas koja se izlila u dugotrajni krvavi građanski rat koji je uništio ukrajinsku ekonomiku i državnost.

Svima je u sjećanju prvo zasjedanje ukrajinskog rukovodstva (koje čak nije do kraja podijelilo položaje i dužnosti) 2014. godine u Vrhovnoj Radi, na kom je Biden zauzimao predsjedavajuće mjesto, poslije čega su otpočele žestoke borbe u Donbas.

Kroz godinu i pol dana, taj isti Biden, u toj istoj Radi, tim istim ljudima s govornice govori da regijama Ukrajine (ne samo Donbas) treba dati daleko više samostalnosti, nego što je zahtijevao Donbas u proljeće 2014. godine (tada nije ni bilo DNR / LNR, postojale su samo donjecka i luganska oblast).

Postavlja se pitanje: zašto je ratovala Ukrajina uz podršku SAD godinu i pol dana i kako se mogu ocjeniti rezultati tog ratovanja ako sada treba ustupiti kud i kamo više punomoći i većem broju subjekata nego što je bilo prvobitno potrebno?

Faktički, na svim vojnim, političkim i diplomatskim – čak i na financijskim – frontovima, SAD skidaju prvobitne zahtjeve (zbog kojih su i počeli ratovi) i pokušavaju ući u režim pregovaračkog procesa.

SAD su same stvorile krize, to su uradile u izabrano vrijeme iu izabranim mjestima, iskoristile su za rješavanje tih kriza u svoju korist, odranije određene snage i sredstva. A sada same priznaju da je njihova procjena bila netočna, da snaga i sredstava nema dovoljno, da krize sve više izlaze ispod američke kontrole i da je Washingtonu potrebna bar operativna pauza (primirje) da bi pokušao ili da povrati izgubljeno na bojnom polju, za pregovaračkim stolom ili, ponovnim grupiranjem snaga i angažiranjem pozadine, za novi rat.

Ako sve ovo nije priznanje vlastitog poraza, što je onda?

SAD su priznale da je nemoguće razriješiti tekuće krize bez izravnih pregovora s Rusijom.

Supersila, koja je pretendirala na ulogu jedinog svjetskog hegemona i pristala da vodi pregovore pod jednakim uvjetima i bez prethodnih uvjetovanja, s drugom državom, automatski i njoj priznaje status jednake supersile.

To je ono što su SAD pokušavale izbjeći od vremena raspada SSSR. Uostalom, to je postalo osnova njihove vanjskopolitičke doktrine – ne dopustiti stvaranje države koja je sposobna izazvati SAD. Rusija ih je izazvala, SAD su pokušale se obuzdati, ignorirati njezine interese. Ali, krajem 2015. godine SAD su bile prisiljene priznati svoju nesposobnost da realiziraju vlastitu vanjskopolitičku doktrinu dostupnim instrumentima, pomoću snaga i sredstava, kojima raspolažu.

Ipak, stvar je u tome što – kad hegemon prizna nesposobnost da ostvaruje kontrolu nad svijetom – to vodi brzom, gotovo momentalnom izlasku vazala iz potčinjenosti. Zašto izvršavati zahtjeve jednog od centara moći, ako postoje dva centra, a među njima se može manevrirati. Takva situacija vodi rapidnom smanjenju raspoloživih resursa.

Za sve što su ranije SAD dobivale besplatno (uključujući lojalnost vazala) sada će morati platiti. Svaki put sve više i više. A ranije uvrede i nepažnja, grube osobne ucjene političara i ignoriranje interesa saveznika, vrlo brzo će početi isplivavavati na površinu, a potom se ispostavljati Washingtonu kao računi za prošlost.

Hegemon koji je računao na grubu silu, zbog toga i ne može odstupiti, jer kad jednom pokaže svoju nesposobnost da rješava probleme silom, on otvara vrata za nekontrolirane procese, koji, poput lavine koja se survava nizbrdo, vode ka brzoj propasti mogućnosti hegemona.

SAD su ustuknule. Sada će se njihovi problemi umnožavati

Snježna lavina se također ispočetka čini bezopasnom i naivnom. Ali, vrijeme u današnjem svijetu protječe brže nego prije sedamdeset godina.

Da li će se SAD odlučiti za otvoreni vojni okršaj s Rusijom, da li će izabrati taktiku ekonomskog uništenja suvremenog svijeta (prema principu “nikome nećeš pripasti”) ili kod američke elite ima dovoljno zdravog razuma da se zadovolje ulogom jednog od mnogih centara moći (daleko od najutjecajnijeg) u suvremenom svijetu?

Ali, ne treba sumnjati u to da će 2016. postati godina teških, ali pobjedonosnih za Rusiju političko-diplomatskih okršaja, a svaki od njih će, jednostavno, približiti neizbježnu pobjedu i činiti je sve očiglednijom.

Pri tome, neovisno od toga, kako će se razvijati događaji na frontovima globalnog suprotstavljanja, najteže će biti već razrušenim (i nepotpuno razrušenim) tjedna globalnog konflikta, zemljama (Libiji, Siriji, Iraku, Ukrajini …) i njihovom stanovništvu.

Na kraju krajeva, 1944. nije bila samo godina velikih pobjeda antihitlerovske koalicije, već i godina velikih gubitaka svih sudionika Drugog svjetskog rata.

Neprijatelj u agoniji je opasan. Shvaćajući da umire, on pokušava smrtno otrovati svog pobjednika posljednjim ujedom.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

Tijekom proteklih pet godina povećao se broj oružanih sukoba u svijetu, a u 2016. godini ne treba očekivati ​​poboljšanje situacije u području rješavanja vojnih kriza, piše američki “Foreign Policy”

Analitičari američkog lista sastavili su presjek deset najvažnijih i najužarenijih točaka kojima će svjetska zajednica morati posvetiti pažnju tijekom ove godine.

Do najžalosnijih humanitarnih posljedica, prema mišljenju autora teksta, može dovesti nastavljanje sukoba u Siriji, Iraku, Južnom Sudanu, Afganistanu, Jemenu i Čadu.

Na spisku su i unutarnji sukobi u Turskoj (sukob Ankare i Kurda) i u Libiji (gdje i dalje traje građanski rat).

Pored toga, prema mišljenju autora teksta, stanje u Burundija, u kojoj raste nezadovoljstvo stanovništva zbog odluke aktualnog predsjednika da se kandidira po treći put na tu funkciju i situacija povodom Južnog kineskog mora, gdje se SAD pokušava suprotstaviti rastu utjecaja Kine, mogli bi se zakomplicirati ove godine, što bi moglo dovesti do stvaranja novih žarišta.

Foreign Policy piše da većinu nabrojanih sukoba nije moguće riješiti, “jer su u njih umiješane ekstremističke organizacije čiji ciljevi i ideologije ne dozvoljavaju da se rat rješava pregovorima, a to poništava napore za uspostavljanje mira”.

“Vrijeme je da se u 2016. godini odustane od mišljenja da je samo borba protiv nasilnog ekstremizma način da se očuva svjetski mir ili čak način da se rješava kriza u jednoj zemlji, na primer u Siriji”, piše u članku.

Analitičari lista, većina nabrojanih sukoba zahtijeva suradnju na nekoliko razina – među svim sudionicima svjetskih političkih procesa.

“Države moraju udvostručiti svoje napore za pronalaženje sustava političkih dogovora, koriste i najmanje mogućnosti za postizanje kompromisa”, piše Foreign Policy.

Kome pašu vječni ratovi o kojima govori Foreign Policy, očito je i neobrazovanom čovjeku.

Magazin Foreign Policy je glasilo elite u Americi, a njezin trenutni CEO David Rothkopf je bio dobitnik stipendije fondacije Carnegie Endowment čiji je jedan od osnivača i financijatora obitelj Rockefeller.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Bloomberg je sastavio popis od deset najpesimističnijih scenarija za 2016. godinu i pokušao prognozirati do čega mogu dovesti uspjesi ruske politike na međunarodnoj areni, pobjeda populističkih raspoloženja u SAD i migracijska kriza u Europi

Putin dobija sve što želi

Prema prvom scenariju, “Putin vrti oko malog prsta Obamu” u procesu potpisivanja sporazuma za borbu protiv ISIS-a promovira uvjete koji odgovaraju Moskvi.

Zajednički napori u okviru sporazuma zaustavljaju priljev izbjeglica i skidaju ogroman teret s leđa kancelarke Njemačke i drugih europskih lidera, što dovodi do toga da Angela Merkel popušta pod pritiscima europskog biznisa i pristaje da oslabi antiruske sankcije.

Na ovaj način, Vladimir Putin dobiva sve što želi: učvršćuje svoj utjecaj na Bliskom istoku i tjera Europu, najvećeg trgovinskog partnera Rusije, da mu izađe u susret, navodi list.

Europskoj uniji prijeti raspad zbog antimigrantskog raspoloženja

Prema drugom scenariju, Europskoj uniji prijeti raspad zbog antimigrantskog raspoloženja. Teroristički napadi u Parizu uz neprekidni priljev izbjeglica izazivaju političku krizu u Europi.

Kancelarka Njemačka Angela Merkel je prinuđena podnijeti ostavku, jer njenu politika “otvorenih vrata” ne podržava nitko iz njene partije.

U isto vrijeme, Marine Le Pen, čija pobjeda na narednim izborima postaje sve izvjesnija, pokreće val populističkih raspoloženja koji prati porast ksenofobije i strah, što potkopava opće-europske principe.

Pobjeda Donalda Trumpa

Neugodno iznenađenje, smatra Bloomberg, postat će pobjeda Donald Trumpa među republikancima i njegovo daljnje napredovanje na izborima za predsjednika SAD.

Milijarder namjerava realizirati planove za transformaciju američkog poreznog kodeksa, jačanje oružanih snaga i pooštravanje migracijske politike – do zabrane na ulazak u SAD muslimanima i izgradnju zida na granici s Meksikom.

“Teško je predskazati što će biti s američkom politikom pod rukovodstvom administracije Trampa”, navodi Tom Fulerton, profesor ekonomije i financija na Sveučilištu El Paso u Teksasu.

U pesimističke scenarije ulaze i eskalacija cyber napada na američke banke, slabljenje kineskog gospodarstva, izlazak Velike Britanije iz EU, pogoršanje klimatskih promjena, napad Izraela na vojne objekte Irana, nerede u Latinskoj Americi i rast cijena nafte zbog zauzimanja naftne infrastrukture džihadista u zemljama Bliskog istoka.

Nekome pesimistični scenarij, a nekome optimistični scenarij!
 
(sputniknews.com/uredio:nsp)