Realna ili percipirana ugroženost zemlje, i s njom povezan strah, gone birače da se grupiraju na konzervativnom kraku političke scene.

Kada jednom popustite, kada lavina jednom krene, kada se vesta počne parati, a suverenitet rasipa, tom procesu nema kraja. Ali kada se jednom prepustite vrtlogu koji vas vuče na dno, teško je, a vjerojatno i nemoguće poslije isplivati ​​na obalu ili se dokopati čvrstog tla ispod nogu.

Štoviše, u tekstu “Kada se jednom propustite vrtlogu” (Politika, 28. svibnja), sugerira da već ima indicija da je ovako sumorna prognoza točna:

Mada politička teorija ima šta reći na ovu temu, barem djelomični odgovor na postavljena pitanja krije se u domeni psihologije. Riječ je strah, a zgodan primjer Amerika.

Prema anketama američkog javnog mnijenja, u ljeto 2001. godine, tadašnjeg predsjednika George Bush-a pozitivno je vrednovao oko 51% posto biračkog tijela. Nekoliko dana nakon terorističkog napada na Svjetski trgovački centar u New York-u, u rujnu iste godine, podršku mu je iskazivalo čak 90% posto Amerikanaca s pravom glasa. Štoviše, nije ostala ograničena na odgovor Bush-ove administracije na teroristički čin, već se prelila i na njegovu ekonomsku i socijalnu politiku.

Razumljivo, ovako visok stupanj potpore nije se mogao dugo održati; svejedno, do kraja prvog mandata, Bushu nisu mogli ozbiljnije nauditi rastuće unutarnje i vanjsko nezadovoljstvo ratom u Iraku, vidno oslabljen image Amerike u velikom dijelu svijeta, informacije o propustima američkih sigurnosnih službi u periodu koji je prethodio napadu na Svjetski trgovački centar u New Yorku. Krajem tog prvog mandata, pojavile su se i prve znanstvene analize ovakvog razvoja situacije.

Robb Willer, sociolog sa Sveučilišta Cornell, pratio je, na primjer, što se događa s Bush-ovim rejtingom u trenutku kada je njegova administracija podignuta na nivo opasnosti od terorističkog napada. Prema rezultatima Willerove studije, nakon svakog novog upozorenja da bi mogao uslijediti novi teroristički napad, izdanog u periodu između veljače 2001. i svibnja 2004, podrška politici američkog predsjednika rasla je za nekih 2.75 postotnih poena.

Fenomen da pozicija vlasti jača ukoliko postoji realna ili percipirana opasnost po zemlju nije nepoznat u sociologiji i političkoj teoriji. Psihološka istraživanja pokazuju, međutim, da nije riječ o krizi ili opasnosti uopće, već o strahu koji generiraju katastrofična predviđanja i očekivanja.

U nastojanju da utvrde da li emocija straha igra ulogu determinante političkog opredjeljenja, psiholozi Mark Landau i Sheldon Solomon su izveli jednostavnu studiju sa zadatkom “dopuni riječ”. Učesnicima u studiji davali su nizove nedovršenih riječi; na primjer, “coff__”, “sk_ll” i “gr_ve”. Zadatak ispitanicima je taj da je naloženo da popune praznine tako da dobiju riječ koja u engleskom ima neko značenje.

Prije prezentacije samog zadatka, subjekti su izloženi različitim subliminalnim podražajima (subliminalno znači da prezentacija stimulusa traje dovoljno dugo dok ga mozak registrira, ali kraće nego što je potrebno da bi bio obrađen do razine svijesti). Dijelu ispitanika na tren su predstavljene kombinacije slova i brojki koje asociraju na terorizam (na primjer, akronim za Svjetski trgovački centar, “WTC”, i datum terorističkog napada na New York “9/11″), dok je druga polovica ispitanika izložena neutralnim stimulansima, kao što su pozivni brojevi američkih država i gradova.

Rezultati Landau-Solomonove studije pokazali su da nesvjesne asocijacije na terorizam utječu na izvršenje zadatka. Kod subjekata primovanih na podražaje povezane u svijesti ispitanika s terorističkim napadom na New York češće su se pojavljivale riječi, kao što su “coffin” (kovčeg), “skull” (lubanja) i “grave” (grob), dok su ostali ispitanici češće formirali riječi poput “coffee” (kava), “skill” (vještina) i “grove” (šumarak).

U drugom dijelu studije, izvedenom neposredno nakon opisanog zadatka i relevantniji za kontekst koji nas ovdje interesira, pokazalo se da su ispitanici iz skupine primorane asocijacijom na terorizam (prema demografskim i drugim bitnim značajkama slični kontrolnoj skupini) češće i u većoj mjeri iskazivali spremnost da se slože s politikom predsjednika Busha, i to ne samo u pogledu borbe protiv terorizma, već općenito.

Vezu između straha i podrške određenim politikama, studijom čiji su rezultati objavljeni u časopisu Science 2008., utvrdio je i Douglas Oxley, profesor političke psihologije na Sveučilištu Wyoming i njegovi suradnici.

Iz veće grupe ispitanika, odraslih stanovnika Nebraske, Oxley i njegov tim izvdvojili su 46 subjekata snažnih konzervativnih, odnosno jakih liberalnih stavova. Potom su, doduše u laboratorijskim uvjetima, mjerili intenzitet reakcije ispitanika na podražaje koji induciraju prijetnju, odnosno strah; primjerice, vizualno prezentirani prizori unakaženih lica ili iznenadno emitiran zastrašujući, glasan zvuk. Ponovo, pokazalo se da izloženost prijetnji i reakcija straha stoje u pozitivnoj korelaciji s podrškom politici administracije George Busha.

Psihologija politike je relativno nova disciplina, barem u eksperimentalnoj formi, tako da među istraživačima nema slaganja u pogledu tumačenja nalaza dobivenih u opisanim i sličnim studijama. Landau i Solomon sugeriraju da njihovo istraživanje upućuje na zaključak kako realna ili percipirana ugroženost zemlje, i s njom povezan strah, gone birače da se grupiraju na konzervativnom kraku političke scene. Oxley i suradnici se pak klone zalaganju u nijanse, opredjeljujući se za grublje tumačenje: u “teškim” vremenima, birači su skloniji podržati vlast.

Američka realnost iz razdoblja Bushove administracije i njegovog rata protiv terorizma više idu na ruku Landau i Solomonu. U godinama poslije terorističkog napada na New York, javnost SAD, i prema znanstvenim studijama i prema istraživanjima javnog mnijenja, postala je naklonjenija konzervativnim politikama. Štoviše, odmah nakon 9/11 nastala je čitava nova politička grupacija 9/11 neokonzervativaca, sačinjena od ljevičara i liberala koje su događaji iz rujna 2001. natjerali da promjene ideologiju i prijeđu u redove konzervativaca.

S druge strane, neki teoretičari, imajući u vidu da psihologija politike kao disciplina ni izbliza nije razvijena do razine kojas bi omogućila uopćavanja empirijskih nalaza, predlažući da se rezultati ovakvih istraživanja stave u kontekst teror-menadžment teorije. Iz nje proizlazi da dirketno podsjećanje na vlastitu smrtnost i konačnost doprinosi učvršćivanju postojećeg pogleda na život, neovisno od toga da li je on konzervativan ili liberalan.

Drugim riječima, u globalno kriznim vremenima, bilo bi za očekivati ​​da konzervativci postanu konzervativniji, a liberalni liberalniji. Posljedično, na unutrašnjepolitičkom planu, opasnost po zemlju, bilo da je realna ili produkt spina, rezultira oštrim političkim podjelama.
 
 
(tacno.net/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=14169"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Službena verzija Wikipedije terorističkog napada 11. rujna 2001. godine je da su bili serija koordiniranih napada protiv Sjedinjenih Američkih Država koji su se dogodili u utorak, 11. rujna 2001. godine.

Prema zvaničnom izvještaju 911 Komisije, 19 osoba u službi Al-Kaide, mreže militantnih islamističkih organizacija, je otelo četiri američka aviona. Dva su udarila u Svjetski Trgovački Centar (STC) na Manhattan-u u New York-u, po jedan u svaki neboder u 17 minuta razlike, ubrzo nakon čega su se oba nebodera srušila. Treći avion je udario u Pentagon, glavno sjedište Ministarstva odbrane SAD-a u općini Arlington, državi Virginiji. Četvrti avion se srušio u ruralnom dijelu općine Somerset u Pensilvaniji 130 km istočno od Pitsburga nakon što su putnici pružili otpor otimačima.

Izvještaj 911 komisije je pokazao da su napadači pretvorili otete avione u najveće samoubilačke bombe u povijesti te su izvršili najubitačnije napade ikad počinjene protiv Sjedinjenih Američkih Država. Napadi 11. rujna su relativno najznačajniji događaj koji se do sada desio u 21. vijeku u smislu općih ekonomskih, socijalnih, kulturnih i vojnih posljedica koje su uslijedile u Sjedinjenim Državama i mnogim drugim dijelovima svijeta.

Napadi

Napadi su učinjeni otimanjem putničkih aviona. Sa kapacitetom avionskog goriva od skoro 91,000 litara putnički avioni su bili pretvoreni u leteće plamteće bombe. American Airlines let 11 je udario u sjevernu stranu sjevernog nebodera STC-a u 8:46:40 sati po lokalnom vremenu. U 9:03:11 po lokalnom vremenu United Airlines let 175 je udario u južni neboder.

Oba udara su bila prenesena uživo na televiziji. American Airlines let 77 je udario u Pentagon u 9:37:46 sati po lokalnom vremenu. Četvrti kidnapoiran avion, United Airlines let 93 se srušio u polju blizu Shanksville-a i Stonycreek naselja u općini Somerset u državi Pensilvaniji u 10:03:11 sati po lokalnom vremenu sa komadima aviona nađenim i do 15 km dalje.

Rušenje aviona je u Pensilvaniji je prema pretpostavkama se dogodilo ili što su otimači namjerno srušili avion ili što su izgubili kontrolu nad avionom nakon što su napadnuti od putnika. Niko nije preživio ni u jednom od otetih aviona.

Žrtve se broje u tisućama: 265 u četiri aviona, 2,595 uključujući i 343 vatrogasca, 23 njujorških policajaca i 37 Port Authority policajaca u STC-u, i 125 civila i vojnog osoblja u Pentagonu. Najmanje 2,985 osoba je ukupno poginulo. Pored STC nebodera, sa po 110 katova, pet drugih zgrada i četiri stanice podzemne željeznice su također bili ili uništeni ili teško oštećeni. Ukupno na Manhattan-u je bilo oštećeno 25 zgrada. Komunikacijska oprema kao što su radio, televizijski i mobilni predajnici su bili neupotrebljivi. U Arlington-u, dio Pentagona je bio teže oštećen požarom i jedan dio zgrade je bio srušen.

Žrtve

Neki putnici i posada su uspjeli da naprave telefonske pozive sa nesretnih aviona. Govorili su da je nekoliko otmičara na avionu. Kasnije se ustanovilo i identificirano je 19 osoba, četiri na letu 93 i po pet na ostalih tri aviona (iako njihova imena i fotografije su još uvijek nejasne jer navodno neki od tih identificiranih su živi i trenutno u Saudijskoj Arabiji)

Otmičari su navodno oteli avione koristeći se noževima za otvaranje kutija sa kojima su ubili nekoliko članova posade, barem jednog pilota ili putnika. Na letu 77 jedan od putnika je dojavio da su otmičari koristili džepne noževe.

Također je dojavljeno da je neki iritantni gas, vjerovatno suzavac ili sprej za samoodbranu, upotrijebljen na letu 11 i 175 da bi se putnici držali dalje od kabine prve klase. Bombaške prijetnje su također bile dojavljene na svim avionima osim na letu 77.

Četvrti avion

Postoji špekulacija da su otmičari četvrtog aviona (United Airlines let 93) namjeravali da udare u zgradu kongresa SAD-a, Bijelu Kuću ili u Camp David. Snimka iz Crne kutije je navodno obznanila da su putnici Todd Beamer i Jeremy Glick poušali da preotmu avion od otmičara koji su onda oborili avion u neuspješnom pokušaju da savladaju putnike. Kratko nakon toga avion se srušio u polju nedaleko od Shanksville-a u općini Somerset u Pensilvaniji u 10:03:11 po lokalnom vremenu. Uhićen organizator Al-Kaide Khalid Šeik Muhamed je navodno rekao da je let 93 trebao udariti u zgradu skupštine SAD-a.

11. rujan

Napadi se obično nazivaju “September 11.”, “9/11″, “911″ ili “9-11″. Zadnja dva naziva su izvedena iz američkog stila pisanja datuma 11. rujna i izgovaraju se “nine-eleven” (devet jedeanaest) mada ga neki izgovaraju i kao “nine-one-one” (što je ironično isto kao i broj telefona za hitnu pomoć u SAD-u, 9-1-1)
 

GDJE SU DOKAZI ????

čitaj više (službene verzije): wikipedija

 
Istina o 11 rujnu
 

 
Bombarder udario u Empire state building, zgrada se nije srušila kao blizanci 11.9.2001.
 

 
izvor: wikipedia.com, youtube.com
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10572"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]