Najpoznatiji distopijski roman ’1984.’ opisao je svijet čak i boljim od onog u kojem danas živimo

Idući mjesec proslavit će se 70 godina otkako je George Orwell napisao svoj čuveni distopijski roman ’1984′. Gledajući unatrag na njegova predviđanja, u mnogočemu je doista imao pravo. Ispostavilo se da su Orwellova predviđanja bila zastrašujuće točna, podsjetio je magazin Forbes.

U njegovoj ’1984′ država je odredila o čemu se može pričati ili pisati. I doista, danas nekoliko privatnih tvrtku u Silicijskoj dolini ima apsolutnu moć odrediti što se može pročitati ili vidjeti na internetu.

U ’1984.’ bilo je samo nekoliko zemalja kojima je pripadala većina svjetske populacije.

Godine 2019. postoji samo nekoliko imperija koje imaju društvene medije koje koristi većina svjetske populacije.

U 1984. država je provodila nadzor i cenzurirala govor.

Godine 2019., kompanije koje nadziru najveće društvene mreže imaju zaposlenu vojsku ljudi i algoritme koji nadziru svoje korisnike 24 sata na dan sedam dana u tjednu, te označavaju one koji počine prekršaj mislima i riječima, pa ih brišu. Oni koji imaju previše takvih prekršaja, iste te tvrtke daju im oznaku ‘nepostojećeg’ bez ikakve mogućnosti na žalbu

U ’1984.’ oni koji su počinili osobito teški prekršaj neprihvaljivim razmišljanjem ili su takve prekršaje ponavljali, nestaju.

Društvene mreže u 2019. godini mogu zabraniti bilo koga u bilo koje vrijeme iz bilo kojeg razloga. Oni koji su prognani iz društvenih mreža izbrisani su zauvijek i njihov ni jedan post više ne postoji, svaki trag o njihovom postojanju je nestao.

U ’1984′ vlada neprestano mijenja i briše, pa ponovno piše povijest ako ona postane neugodan svjedok.

Godine 2019. vlade neprimjetno preuređuju press izvještaje da bi uklonile stajališta koja su se pokazala pogrešnima ili kako bi dodali izjave u prilog njihovim trenutačnim tvrdnjama. U međuvremenu EU je uvela ‘Pravo na zaborav’, kojim građani mogu zatražiti da se obrišu informacije i tekstovi koji su o njima nekoć napisani i objavljeni na internetu, što im daje mogućnost da se ‘ponovno rode’ bez tereta prošlosti i podsjetnika na njihove eventualne prijestupe.

U ’1984.’ sveprisutni “ekrani” služe i za prijenos informacija i kao nadzorni uređaji koji kontroliraju i privatne i javne prostore s kamerama i mikrofonima koje nadzire vlada.

U 2019. godini, pametni telefoni preuzimaju ovu ulogu, djelujući i kao naš prozor u digitalni svijet i sredstva kroz koja bezbroj privatnih tvrtki nadziru svaki naš pokret ili odluku. Ipak, naš svijet daleko nadilazi onaj koji je opisao Orwell, jer je sad moguće i naše satove, hladnjake, kućne termostate povezati s internetom i strimati naš svakodnevni život u stvarnom vremenu direktno u ta privatna informatička carstva.

U ’1984.’ država je iskoristila svoju moć nadzora da bi održala red.

Godine 2019. privane tvrtke stvaraju carstvo informacija o našim navikama, a ta arhiva je neprocjenjivo vrijedna i služi za manipulaciju.

U ’1984.’ vlada koristi državni nadzor da bi svakog člana potaknula da se ponaša onako kako ona to želi.

Godine 2019. privatne tvrtke čine isto, stvarajući široke profile ponašanja i interesa za svakog pojedinog korisnika, a na temelju toga potiču ih na ponašanje koje se može unovčiti.

U ’1984.’ vlada je uložila veliki novac u opremu i osoblje potrebno za održavanje stalnog nadzora nad svojim građanima.

U 2019. godini ljudi sami financiraju veliko nadzorno carstvo koje ih prati i njima manipulira. Građani kupuju najnovije digitalne uređaje, redovito ih nadograđuju i održavaju, plaćaju električne i internetske usluge potrebne za njihovo povezivanje i daju privatnicima neograničeni pristup najintimnijim informacijama.

U ’1984.’ krajnji cilj moćnog nadzornog carstva je održati i učvrstiti moć države. Godine 2019. krajnji cilj snažnog nadzora je održati i učvrstiti moć društvenih medija.

Danas, 70 godina nakon objavljivanja ’1984.’ izgleda da su se ostvarila sva Orwellova predviđanja i da je stvarni život i gori nego što je on to opisao u svom romanu.

Na kraju, dok jurimo prema orvelovskom svijetu nadzora i cenzure, možda bismo svi mogli uzeti vremena da ponovo pročitamo ’1984.’ kako bismo bolje razumjeli svijet u kojem živimo.

(express.hr)

Facebook je pojačao nadzor sadržaja i ukinuo stranice koje se koriste za promociju i organizaciju skupova bijelih rasista

Facebook je zabranio veličanje, podržavanje i zastupanje bjelačkog nacionalizma i bjelačkog separatizma na svojim platformama, pojačavši napore u borbi protiv govora mržnje, prenosi Reuters.

Nova politika na snagu stupa sljedeći tjedan, objavila je društvena mreža u blogu na adresi https://newsroom.fb.com/news/2019/03/standing-against-hate.

U priopćenju Facebooka navodi se da će spriječiti sve poruke, fotografije i druge sadržaje koji se dijele putem te društvene mreže, a koji se odnose na bijeli nacionalizam, supremaciju i diskriminaciju.

Facebook, Twitter i YouTube pod pritiskom su da uklone sadržaje s bjelačkim rasizmom i neonacizmom sa svojih platformi.

Kao odgovor, Facebook je pojačao nadzor sadržaja i ukinuo stranice koje se koriste za promicanje i organizaciju skupova bjelačkih rasističkih skupina.

Nulta tolerancija

“Tijekom protekla tri mjeseca razgovori s članovima civilnog društva i stručnjacima za međurasne odnose širom svijeta potvrdili su nam da bjelački nacionalizam i separatizam ne može biti odvojen od bjelačkog rasizma i organiziranih skupina koje zagovaraju mržnju”, objavila je kompanija.

“Nećemo tolerirati veličanje niti potporu bjelačkog nacionalizma i separatizma”, dodaje se.

Facebook je također naveo da će ljude koji pretražuju pojmove vezane uz bjelački rasizam početi povezivati s organizacijom Life After Hate, koja pomaže ljudima da napuste skupine koje zagovaraju mržnju.

Facebook je ranije bio meta kritika zbog nereagiranja na poruke i sadržaje koje objavljuju bijeli rasisti.

(balkans.aljazeera.net)

Appleova nova tehnologija “iPhone Face ID” će se koristiti od strane globalne elite da bi „porobila ​čovječanstvo” i uvela u totalitarni Novi svjetski poredak

Prema hollywoodskoj zvijezdi Jim Carreyju ovo je realnost, a on sam je upozorio kalifornijsku tvrtku da su njegovi dani korištenja iPhonea „odbrojani”.

„Da je George Orwell napisao knjigu ’1984′ danas, njezina radnja bi se vrtila oko tehnoloških tvrtki koje vladaju totalitarnom državom umjesto komunista, dućani bi se zvali ‘gradski trgovi’, a telefoni koje ste prisiljeni kupiti bi vam skenirali vaše lice”, rekao je Jim Carrey na Toronto Film festivalu, gdje je promovirao dokumentarac Netflixa “Jim & Andy: The Great Beyond”.

Ranije ovog tjedna, izvijestili smo o neobičnom razgovoru Jim Carrey dao prošlog vikenda, u kojem je na Fashion Weekendu u New Yorku izjavio da je sve to isprazno i da se radi o idolpoklonstvu.

S obzirom na prošlotjedni Carreyjev intervju, kultni glumac je osjetio da bi trebao javnosti reći još jedno distopijsko upozorenje na Toronto International Film Festivalu, i ovog puta se dotaknuo kompanije Apple i njihovog najnovije tehnologije skeniranja lica.

Prema Carreyju, Appleova nova tehnologija “Face ID” može pasti u pogrešne ruke i voditi do zabrinjavajućeg puta u bliskoj budućnosti.

„Možete jamčiti da će se ta ista tehnologija koristit za identifikaciju prosvjednika, za određivanje dijagnoze da li ste depresivni ili manični, i kako to sve unovčiti”, rekla je zvijezda filma Trumanov Show.

„Ista ta tehnologija će se koristiti za klasifikaciju vas samih, da li ste krivi ili pravi, zločinac ili terorist ili koja je vaša seksualna orijentacija. Ne kažem da će to napraviti Apple. Ali ja samo kažem da se to može dogoditi i da će biti učinjeno od strane ljudi za koje ne želite da to naprave – ljudi koji nas vode prema Novom svjetskom poretku.”

Carrey je istakao da je “Face ID” tehnologija „zadnji korak na putu prema ukupnom nadzoru.” Invazivni nadzor se već godinama nalazi oko nas, od praćenja produktivnost zaposlenika do provođenja studija o ponašanju potrošača i drugih oblika istraživanja tržišta.

No, u posljednjih nekoliko godina, ona je postala sve više jeziva, prožimajuća i stvarno uznemirujuća.

„Što nije u redu s lozinkom koju sam pohranio samo ovdje?”, rekao je Carrey, tapkajući se po glavi. „Ne treba mi nikakav “oblak” za pohranu. Znate li da oni žele čitati vaše misli. Ideja lozinke je anatema za njih. Kako se usuđuješ čuvati tajnu samo za sebe! Svjetske elite misli da su tajne prijetnja za njih. Tajne su laži.”

„Budim se ujutro, sjednem i popijem kavu i gledam moj lijepi vrt, i pomislim: „Sjeti se kako je to sve lijepo. Zbog privatnost pojedinca, privatne imovine, osobnog dostojanstva, postoje snažne sile koje rade na tome da nam to sve oduzmu.”

„Tek kada će oni moći čitati naše misli, oni će se zaustaviti. A tada će biti prekasno. Oni će imati sveukupnu moć.” (YNW)
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ova planetarno popularna knjiga piše o tiraniji i zlostavljanju od strane “svete” moćne autoritarne države i vlade.

Da, stvarno ona vjeruje u te deluzija. Evo citata:

“Pokušaj definiranja stvarnosti ke temeljna značajka autoritarnosti. To je ono što su Sovjeti učinili kad su iz povijesnih fotografija izbrisali političke disidente. To je ono što se događa u klasičnom romanu Georgea Orwella “1984.”, kada mučitelj podigne četiri prsta i isporučuje električne šokove sve dok njegov zatvorenik ne vidi pet prstiju kako je naredio. Cilj nam je postaviti pitanje logike, razloga i nepovjerenja prema ljudima na koje se trebamo osloniti: naši vođe, tisak, stručnjake koji sami traže da vode javnu politiku temeljenu na dokazima.”

Jasno je da je cijela premisa iz 1984. usredotočena na to kako autoritarna država koristi teror, manipulaciju informacijama, uništavanje logike i razlog za provođenje ukupne poslušnosti i povjerenja u “vođe” i “stručnjake”.

Još jedna ironija je da se cijela Hillaryova kampanja temeljila na njenom pokušaju da definira stvarnost putem njezinih veza sa mainstream medijima, pri čemu su mnogi novinari bili razotkriveni kroz emailove Johna Podeste koji su bili u krevetu sa Clintonovom političkom kampanjom.

Paralele se također mogu povući između Orwellovog Ministarstva istine, koje je uništavalo informacije kako bi zakopalo povijest i Hillaryno brisanje 33.000 emailova koji su procurili u javnost.

“Nekako je, nakon čitanja zastrašujućeg izvješća o vladinim poteškoćama koje su se pojavljivale u svakom aspektu ljudskog života i izbora, Clinton izvukla lekciju da bi pojedinci trebali biti u stanju vjerovati vladi i različitim megalomanskim izdavačima informacija u društvu”, piše Jack Crowe.

Ovo nije prvi primjer Orwellovog revizionizma posljednjih tjedana.

Krajem prošlog mjeseca, priča je počela kružiti među nekima na krajnjoj ljevici o tome kako se George Orwell borio protiv fašista u Španjolskoj tridesetih godina prošlog stoljeća, i da se pridružio Antifi, piše Infowars.

To naravno počiva na pretpostavci da je Antifa “antifašistička”, kao da vjerujete da je Sjeverna Koreja “Demokratska narodna republika”.

U stvarnosti, Orwell je podržao nepopularni slobodni govor, dok Antifa doslovno spaljuje znakove i spomenike koji govore “slobodnim govorom” i nasilno napadaju svakoga tko se pokuša uključiti u slobodno izražavanje. Hillary Clinton kao demokrata, ima prste duboko u tome, zajedno sa svojim suradnikom George Sorosom.
 

 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Organizacija WikiLeaks objavila je upute za upotrebu naprave koju CIA navodno koristi kako bi špijunirala ljude putem televizora i mobitela, pišu svjetski mediji

Softver za prisluškivanje “kao nešto iz Orwellove 1984″

Naprava nazvana Weeping Angel (Plačući anđeo) dospjela je na svjetske naslovnice prošli mjesec kada je WikiLeaks objavio da je CIA ugradila softver za prisluškivanje u Samsungove proizvode. Organizacija je softver opisala kao “nešto iz Orwellove 1984″.

Novi objavljeni dokumenti potvrđuju ranije tvrdnje o mogućnostima prisluškivanja i špijuniranja. CNN je objavio da američke vlasti planiraju zatražiti uhićenje osnivača WikiLeaksa Juliana Assangea.

WikiLeaks je “neprijateljska obavještajna služba” je razotkriva ilegalne rabote

Assange je trenutno u ambasadi Ekvadora u Londonu kako bi izbjegao izručenje zbog optužbi za silovanje u Švedskoj. Trumpova administracija raspravlja o mogućim optužbama protiv njega za urotu, krađu vladine imovine te kršenje zakona o špijunaži.

Direktor CIA-e Mike Pompeo prošli je tjedan izjavio da je WikiLeaks “neprijateljska obavještajna služba” i prijetnja nacionalnoj sigurnosti SAD-a.

Glavni državni tužitelj Jeff Sessions izjavio je da je trenutno uhićenje Assangea prioritet.
 
(index.hr)

Hollywood, establišment, masovni mediji… svi su se oni urotili protiv Donald Trumpa, jer je on narodu otvorio oči i razotkrio njihove planove za porobljavanje čovječanstva

Universal počinje snimati film o SAD-u u budućnosti, koji je potpuno bankrotirao.

Samo nekoliko dana nakon što je Donald Trump preuzeo dužnost predsjednika SAD-a, ali i donio cijeli niz kontroverznih uredbi, od gradnje zida na granici s Meksikom do zabrane ulaska izbjeglicama iz Sirije, Orwellovo djelo “1984.” ponovo je postalo bestseler.

Na Amazonu je na samom vrhu najprodavanijih naslova, a izdavačka kuća Penguin naručila je tiskanje 75.000 novih primjeraka knjige kako bi odgovorila potražnji.

Roman je prvi put objavljen 1949. godine i govori o totalitarnnom društvu budućnosti čija vlada u formi Velikog brata nadzire sve građane i prisiljava ih da prihvate kontradiktorne istine poput fraza “rat je mir” ili “sloboda je ropstvo”.

Nije li takvo društvo bilo planirano od strane bivšeg predsjednika Baracka Obame koji je provi put u povijesti proveo globalno nadgledanje čovječanstva?

Prodaja knjige skočila je istoga trenutka kada je Trumpova savjetnica Kellyanne Conway ustvrdila da je glasnogovornik Bijele kuće na konferenciji za novinare iznosio “alternativnu istinu” vezanu uz broj posjetitelja koji su prisustvovali Trumpovoj inauguraciji. Izdavači Orwellove knjige nisu jedini koji će zaraditi na novonastaloj situaciji.

Naime, Michael Bay počeo s produkcijom futurističkog filma “Mala Amerika” u kojemu predsjednik SAD-a izaziva bankrot države i prisiljava mnoge Amerikance da se isele u Kinu kako bi otplatili američke dugove prema toj zemlji.

Iako još nije pala ni prva klapa filma, koji će financirati Universal, već se razmišlja o ideji da se za potrebe snimanja SAD u ovom slučaju preimenuje u Trumpland kako bi se naglasila podudarnost s današnjicom.

>> 1984. JE SVE BLIŽE: Obama traži da SAD ne proizvodi mobitele u koje ne mogu ‘ući’ FBI i policija

Pogledajte isječak iz filma “1984″:
 

 
(vecernji.hr)

Bill Binney, bivši tehnički direktor američke Agencije za nacionalnu sigurnost (NSA) i zviždač, oštro je kritizirao američke tehnike masovnog nadzora

Binney je rekao za Sputnjik da je strategija sakupljanja gomile podataka osuđena na rezultat koji će dovesti do toga da “ljudi umiru”.

Ime Edward Snowden je prvo koje pada na pamet kada pomislite na Uzbunjivač u sferi povjerljivih obavještajnih podataka. Ali prije njega, drugi NSA operativac, Bill Binney, osjetio je potrebu da upali fitilj na tajnim obavještajnim akcijama svoje vlade.

On je četiri godine služio svojoj vladi kao časnik u obavještajnoj službi američke vojske i matematičar-kriptograf u NSA.

Također je bio i pionir u tehnologiji, stvorivši sustav nazvan “Tin thread”, moćni analitički uređaj koji je pratio elektroničke komunikacije uz istodobnu zaštitu privatnosti ljudi koji su prolazili kroz sustav.

Binney je namjeravao da “Tin thread” otkriva terorističke napade prije nego što se dogode, uz poštovanje građanskih sloboda. Međutim, njegov sustav ugašen je tri tjedna pred 11. rujan i napad na Svjetski trgovački centar u New Yorku.

Ubrzo nakon toga, kada je NSA usvojila daleko nametljiviji program “Trailblazer”, koji sakuplja na gomile podataka, Binney je odlučio postati zviždač.

Kao protivnik masovnog nadzora, sudjelovao je u novom dokumentarcu “Dobri Amerikanac”, koji se ovog tjedna (trailer na kraju) premijerno prikazan u Ujedinjenom Kraljevstvu. Film istražuje intrigantno pitanje – je li NSA mogla spriječiti napad 11. rujna, kao i druge terorističke akcije diljem svijeta.

Znanje je moć

Binney kaže da vidi veliki utjecaj novca i moći u SAD, koje se miješaju u namjeri da se fokusiraju na sigurnosne prijetnje.

“Svi ti podaci su znanje, a znanje je moć, veća od bilo koga, bez obzira da li ste član Ustavnog suda, državni tužitelj, član Kongresa ili general.” “Tako je Edgar Hoover radio i opstajao na čelu FBI 40 godina.”
 

3 years ago he warned public of massive gov surveillance, time for Obama to #PardonSnowden https://t.co/BuMjcDZaJE pic.twitter.com/OT1x3kUkmf

— Human Rights Watch (@hrw) 14. rujna 2016.

 
Znao je sve o svakome, i svi su to znali. To je užasno pogrešno u svakom smislu”, kaže Binney.

“Prije napada 11. rujna članovi obavještajnih povjerenstvo su nam govorili da tvrtke koje žele surađivati ​​sa NSA u Kongresu lobiraju protiv našeg programa. Naš program je financirala Vlada, a oni su željeli ga ugase, jer im je bio konkurencija.”

“Zašto su željeli trošiti ogroman novac na problem koji smo mi već riješili? Željeli su novac, a tadašnji ljudi u NSA, FBI i CIA su to podržavali jer je to bio brz priljev novca kako bi mogli raditi što žele – a to je masovno špijuniranje svih redom.”

Igla u plastu sijena Umjesto Binneyjevog programa, Amerika je odlučila podržati strategiju sakupljanja masovnih podataka – potez za koji je Binney upozoravao da će imati fatalne posljedice.

“Masovni nadzor ubija ljude. To kažem jer analitičar ne može u gomili podataka pravovremeno vidi prijetnju i upozori ljude na nju. I zato ljudi umiru”, kaže Binney.

Redatelj “Dobrog Amerikanca”, Fritz Mozer, rekao je za Sputnjik da se nada da će novi dokumentarac izvršiti pritisak na vlade da s većom kritikom raspravljaju o masovnom prikupljanju podataka i nadzoru.

“Mislim da ono što političari treba prevladati je ‘više je više’, jer ponekad ‘manje je više’. To je posebno primjenjivo u ovom slučaju. “Manje podataka daju vam vremensku prednost jer prave informacije dobivate ranije, gotovo u realnom vremenu, a to je ključni faktor u prevenciji terorističkih napada.”

“Svi nedavni napadi, uključujući one u Francuskoj, Njemačkoj i Madridu, mogli su biti spriječeni”, kaže Mozer.

Orvelovska noćna mora “Traženje podataka je kao pretres kuće – za to vam treba račun, a račun zahtjeva opravdan razlog. To su principi odavno postavljeni i koji su se pokazali ispravnim.

Ne treba otkrivamo kotač u digitalnoj eri, već primijeniti pravila iz analognog doba. Danas je sve elektronički povezano, pa možete manipulirati uređajima iz daljine.

Ljudi vam mogu isključiti pacemaker i ubiti vas, mogu vam zaustaviti automobil nasred puta … To je miješanje u naše živote koje nadilazi bilo što što je Orwell mogao zamisliti u romanu 1984.”, kaže Mozer.
 

 
(sputniknews.com)

“Radim u biometriji već dvadeset godina i ona doseže točku gdje će biti nemoguće ne razumjeti gdje se ljudi nalaze i što rade. SVE će biti nadgledano. “

Vodeći IBM-ov stručnjak uvjerava svijet da “prigrli” sveprisutni nadzor javnosti preko biometrije jer je, kako on kaže, prekasno za borbu protiv toga, prenosi Infowars.

“… Pokušavati zaustaviti ovo je vođenje pogrešne bitke.” Kaže Peter Vageta, vodeći programer pri IBM-ovoj tehnološkoj skupini.

“Vodimo pogrešnu bitku kad pitamo treba li zaustaviti nadziranje ljudi. To neće biti izvedivo. Moramo razumjeti kako bolje iskoristiti podatke”, dodaje Vageta govoreći na” Nesta “konferencijskoj debati o biometriji.

“Informacija je već prešla preko ruba – mi se moramo nositi s posljedicama toga. Prihvatimo izazov koji imamo, pokušajmo razumjeti to i usmjerimo se na to što učiniti s novim podacima”, argumentirao je uvjeravajući ljude da prestanu brinuti oko sprečavanja takvog nadzora koji će postati društvena norma.

“Radim u biometriji već dvadeset godina i ona doseže točku gdje će biti nemoguće ne razumjeti gdje se ljudi nalaze i što rade. SVE će biti nadgledano.“

Vageta nastavlja…

Uzbunjujuće za borce za zaštitu privatnosti je to što je Vageta predsjedava u “BSI British Standards Biometrics Committee” – britanskom odboru za standarde u biometriji, kraljevskoj skupini koja se brine oko razvijanja formalnih standarda u području biometrije i promociji njenog korištenja od strane vlasti i industrije.

U filmovima je sve “nacrtano”

Tijekom rasprave, kao što izvještava Wired, Vageta se pozvao na prikaze u distopijske filmovima kao što je “Minority Report”, uvjeravajući da je takva tehnologija već u primjeni i da je neizbježna.

U ovom filmu, ekranizirani iz priče Filipa K. Dicka, javnost je podvrgnuta totalnom nadzoru u obliku Iris skenera povezanih s biometrijskom bazom podataka. Nadzor je često povezan s usmjerenim reklamiranjem i promoviranjem masovne konzumacije.

“Ono što je u filmu pogrešno je da vi u stvarnosti nećete znati da ste snimani – svjetlucajuća crvena točka u filmu je radi efekta, ali sada je to sve izvodivo.” Vageta ističe, posebno naglašavajući da se u nekim trgovinama već skupljaju podaci o starosti , spolu i rasi stalnih kupaca koristeći tehnologiju prepoznavanja lica.

“Pritisak za identificiranje ljudi postaje sve važniji …,” Vageta ukazuje dodajući da bi biometrijski podaci ljudi već trebali biti dostupniji. “Google naočale žele blokirati aplikaciju za prepoznavanje lica jer je to preinvazivna tehnologija, ali ja mislim da se mnoge stvari mogu iskoristiti za dobro.”

Biometrijska tehnologija je našla primjenu u raznim stvarima

Vageta je također govorio o drugim oblicima biometrijske tehnologije kao što su vozila koja reagiraju na ljudske moždane valove i srčane ritmove.

“Biometrijski sustavi postaju sve precizniji i svepristuniji,” kaže Vageta. “Nemoguće je da ne budete identificirani preko neke vrste signala koji ste ostavili iza sebe.”

IBM je nedavno punio naslovnice skandalom oko povezanosti s NSA-om. Tvrtka je tužena od strane jednog od svojih dioničara zbog navodnog neuspjeha oko skrivanja upletenosti u PRISM program. Tvrtka je podrijetla upletenost u skandal s NSA-om, i tvrdi da ona nikad nije ustupila nikome podatke o klijentima, softverskim kodovima ili šiframa.

Na nama ostaje da prosudimo tko je u pravu i što je za nas dobro. Nedostatak informacija je ključni problem i treba vršiti pritisak za njihovo dobivanje kako bismo se bolje i bolje mogli pripremiti na budućnost koja dolazi.
 

 

 
(dnevno.rs,youtube/uredio:nsp)

Niz geologa iz prve polovice 19. stoljeća počeo je nalaze interpretirati u smjeru glacijacije velikih razmjera, a zamišljeno kretanje ledenjaka postalo je izvorom stalne sile za pomicanje velikih kamenih gromada i izbrazdanog i uglačanog stijenja, kao i za produbljivanje i proširivanje starijih dolina

Povijest je film u našem umu, ali taj film ni u kojem slučaju nije naš. Filmovi uobičajeno pripadaju režiserima, pa se u skladu s tom filmskom tradicijomi zapitajmo – čiji je film povijest koju znamo? Tko je izrežirao i napisao tu priču, čiji se zaplet tako duboko urezao u nas da nam se ponekad čini da je vidimo u bojama, kao da svijetovi prošlosti još uvijek žive? Naša memorija se služi slikama koje je vidjela u filmovima, knjigama i drugdje pa stvara uvjerljive prikaze događaja i ljudi.

Danas postoje brojne knjige o zakulisnim zbivanjima iz kojih slijedi da je novija politička povijest (navodno – najbolje dokumentirano razdoblje u povijesti) samo ciljana interpretacija. Naravno, događaji su se zbivali, ali povijest, kao i svaka znanost, nije tek skupljanje informacija već nešto puno važnije – interpretacija informacija.

Ako se dovoljno dugo izlažemo podacima koji nisu dio općeg znanja, pa još ako se privremeno isključimo iz glavne struje informacija, s vremenom će možda biti jasno koliko je važno shvatiti kako su se događaji doista zbivali, ako želimo shvatiti što se danas zbiva oko nas. Pritom se čovjek nađe sam ispred puno jačeg i brojčano nadmoćnijeg neprijatelja – skoro cjelokupnog obrazovnog i znanstvenog sustava cijelog svijeta.

U Orwellovoj „1984-toj“ rečeno je da onaj tko nadzire prošlost nadzire i sadašnjost i budućnost. To je svakako vrlo točno. Zamislimo da otvorite osnovnoškolski povijesni udžbenik i prolistate do kratkog poglavlja o 2. svjetskom ratu. Na svoje iznenađenje ustanovite da tamo ne piše kako je Njemačka napala Poljsku, pa su onda Britanija i Francuska objavile rat Njemačkoj itd. Ne, ovo je drugačiji udžbenik, u kojem piše prava povijest.

U njemu piše da je mala vrhuška ljudi koja je upravljala svim tim zemljama (mada njihova odanost ne pripada niti jednoj od njih) pripremila teren za Hitlerov dolazak na vlast, financirala ga i naoružala, pa koordinirano pokrenula događaje s ciljem da se stvori zaista veliki pokolj stanovništa koje je manipulacijom uvučeno u rat, kako bi se stvorio razlog da se osnuju UN kao prethodnica svjetske vlade, koju će nadzirati te iste grupacije koje su izmanipulirale rat kako bi ljude navele na dobrovoljno odricanje suvereniteta i prihvaćanje diktature bez znanja što im se kuha.

Da se to uči u školi, bi li svijet oko nas bio isti?

Mnogo toga oko nas ne bi se dogodilo, samo da su povijesni udžbenici drugačije napisani. Isto formula vrijedi i za daleku prošlost.

Za potrebe mentalnog eksperimenta, evo primjera na temelju dvaju knjiga. Prva je „Suđenje Darwinu“ Phillipa Johnsona, koja se bavi razobličavanjem mita o nastanku života kakvog nudi neodarvinistička teorija evolucije, a druga je „Kataklizma – zadivljujući dokaz kozmičke katastrofe 9500 pr. Kr.“ D. S. Allana i J.B. Delaira, u kojoj je na jednak način razobličen mit o tzv. ‘ledenim dobima’ kojih najvjerojatnije nikada nije bilo, mada su u našoj svijesti tako žive slike dlakavog mamuta koji se propinje u snijegu, sabljastog tigra kako izviruje iz kamene pećine u snježnoj pustoši i brojnih stripova koji su prikazivali to razdoblje. Obje knjige u Hrvatskoj je objavio AGM, a na ovom mjestu njima ćemo se baviti tek koliko je potrebno za uočavanje obrazaca kako su teorije darvinizma i ledenih doba zauzele prostor. U oba slučaja to je bilo relativno naglo i usprkos mnogim suprotstavljenim argumentima pripadnika tih struka.

Darvinizam “prošao fosilnu provjeru”, rođena teorija ledenih doba

Na stranu s neumanjivom složenošću živih sustava o kojoj nije ni razmišljao – Darwin se sa zagonetkom fosila nosio koliko su dopuštale obeshrabrujuće činjenice, ali je na pojedina pitanja iskreno morao odgovoriti kako „ne može dati zadovoljavajući odgovor“, a povremeno se u njegovim spisima javljao znak očajavanja, kao u sljedećoj rečenici:

„Za prirodu se gotovo može kazati da se je čuvala od čestog otkrivanja njezinih prijelaznih ili povezujućih oblika.“

Ali, Darwin nikad nije izgubio vjeru u svoju teoriju; jedina je zbrka nastajala kada je valjalo razjasniti neposlušne aspekte fosilnog zapisa.

Darwinova teorija ne samo da je predvidjela da će fosilni prijelazni oblici biti otkriveni već je podrazumijevala da će potpuno očuvani fosilni zapisi biti uglavnim prijelazni i da će ono što zamišljamo kao utvrđene fosilne vrste biti razotkriveno kao tek proizvoljne postaje u procesu stalne promjene.

Darwin je shvaćao i to da njegova teorija zahtijeva obrazac izumiranja čak postupniji od obrasca evolucijskog nastanka. No, u nekim slučajevima iščezavanje cijelih skupina bića dogodilo se čudesno naglo. Nasuprot raširenoj predodžbi, opozicija Darwinovoj teoriji jedva da se mogla pripisati vjerskoj predrasudi. Među skepticima su bili vodeći paleontolozi i geolozi toga vremena, upravo oni koji su bili najbolje informirani o materiji.

Svakako, moglo se fosilnim dokazima provjeriti teoriju – da su je Darwin i njegovi sljedbenici željeli provjeriti. Darwin je bio kategoričan da je broj prijelaznih posrednika morao biti golem, čak „nepojmljiv“. 1859. je samo malen broj svjetskih fosilnih ležišta bio istražen. Kad su paleontolozi jednom prihvatili darvinizam kao radnu pretpostavku i istražili brojna nova fosilna ležišta u nastojanju da potvrde teoriju, ta se je situacija trebala promijeniti. Međutim, test ne bi bio pošten kad ne bi bilo moguće da teorija padne. No, kako piše Phillip Johnson, „vjerovanje u Darwinovu teoriju razmahalo se znanstvenim svijetom takvom neodoljivom snagom da je ubrzo postalo ortodoksija“. Dodaje da je „plima bila tako nesavladiva da su čak i najprestižniji među znanstvenicima trenutno postali prošlost jer se nisu pridružili pokretu“.

Paleontolozi su postali toliko okrenuti novom načinu mišljenja da su studije o fosilima bile objavljivane samo ako su išle u prilog teoriji, a ako su pokazivale izostanak evolucijske promjene, odbacivalo ih se kao neuspješne. Darvinizam je „prošao fosilnu provjeru“, ali samo zato jer mu nije bilo dopušteno propasti. Kroz vrhovne znanstvene institucije davana mu je sva pomoć koju je trebao, ako se niste popeli na taj val, ubrzo biste se udavili u njemu.

Slično je bilo i s rođenjem teorije o ledenim dobima, koja je iz poimanja prošlosti izgurala ideje niza katastrofa koji su oblikovali Zemlju, sve do geološki nedavnog vremena. I opet, nisu zagovornici tzv. ‘katastrofizma’ bili nekakvi teolozi koji su time htjeli potvrditi vjerodostojnost religije, nego najugledniji geolozi svoga doba koji su imali uvid u podatke i znali ih iščitavati.

Izmjena lica zemlje prije 11 do 13 tisuća godina

Čini se da je katastrofa koja je pogodila Zemlju prije nekih 11 do 13 tisuća godina imala kozmički uzrok, a potpuno je promijenila lice Zemlje. Tragova tog događaja ima posvuda, kako onih velikih – planetarnih razmjera – tako i manjih. Negdje je uzrokovao potapanje, negdje zaleđenje, negdje pomicanje kore ili njeno napuknuće, negdje naglo izdizanje do tada niskih planina (Alpa, Himalaja, Andi).

U manjim razmjerima (o čemu pišu Allan i Delaire) o nasilnosti događaja svjedoče izmiješanje kosti raznolikih životinja (ponekad iz raznih dijelova svijeta) u vapnenačkim jamama, kao i divovske tzv. ‘eratske’ stijene (zalutale, koje nisu iste geološke građe kao slojevi oko njega). Dokazi katastrofičnog događaja s vremenom su preinačeni u dokaze postojanja ledenih doba, a ‘katastrofizam’ se počeo zamjenjivati tzv. ‘uniformizmom, konceptom koji je tvrdio da su sva geološka obilježja rezultat sporih i dugotrajanih procesa, a čiji je glavni proponent bio geolog Lyell.

Geolozi ranog 19. stoljeća počeli su preispitivati podrijetlo uglačanih i izbrazdanih stijena te pojedinačnu distribuciju ‘eratskih’ stijena i uvjete pod kojima su se akumulirale naslage ‘nanosa’ akumulirale. Pozabavili su se i jednom od najčudnijih činjenica kasnog 18. i ranog 19. stoljeća, smrznutim sibirskim životinjskim lešinama, za koje se pretpostavljalo da su biološki bile prilagođene ledenim uvjetima (danas se zna da je prepostavka bila kriva). A ostaci istih tih životinja nađeni su i tamo gdje nema leda. Što je automatski, zbog spomenute pretpostavke, značilo da ga je možda prije bilo. Na polagano spuštanje ledenjaka prebačena je odgovornost za eratske stijene. „Odlučeno je“, pišu Allan i Delaire, „da su u ne tako davnoj geološkoj prošlosti velike površine sjeverne hemisfere morale biti ili pod ledom ili su iskusile temperature znatno niže nego danas.“

“Izumitelj” ledenih doba i uzdignuće Alpa

Niz geologa iz prve polovice 19. stoljeća počeo je nalaze interpretirati u smjeru glacijacije velikih razmjera, a zamišljeno kretanje ledenjaka postalo je izvorom stalne sile za pomicanje velikih kamenih gromada i izbrazdanog i uglačanog stijenja, kao i za produbljivanje i proširivanje starijih dolina.

Švicarski prirodoslovac Louis Agassiz, kojeg se danas smatra ‘izumiteljem’ ledenih doba, je oko 1840. predložio da se veliki pad temperature dogodio prije uzdignuća Alpa i da je ogromni ledeni pokrov pokrio veći dio sjeverne i zapadne Europe, zapadnog dijela Mediterana te južno sve do planina Atlas u sjevernoj Africi te sjeverozapadnu Aziju i veći dio Sjeverne Amerike. Samo su najveći vrhovi izvirivali iz Agassizovog navodnog glacijalnoga mora, najviše zato jer njihovi nazubljeni i trokutasti profili nikada nisu bili zaobljeni ili uglačani ledom.

Opozicija Agassizu među geolozima bila je jaka, ali je posustajala pred žestinom navale te nove, vrlo pomodne ideje. No, njima je bilo jasno da Agassiz nije uspio objasniti zašto se dogodio pad temperature, tek je neodređeno aludirao na neki oblik klimatološke promjene. To je, poput leda, bila „tek posljedica nekog drugog uzroka – kružni argument, ako se uopće o argumentu može govoriti“, pišu Allan i Delaire. „Izgleda da Agassizu“, pišu dalje Allan i Delaire, kao ni njegovim sljedbenicima, „nikada nije palo na um da su se takve promjene mogle dogoditi samo zbog nečeg čak radikalnijeg od ogromne akumulacije leda koju je on postulirao.“

Unatoč silnim manjkavostima, Agassizova hipoteza je brzo prihvaćena u geološkim krugovima. Ubrzo je postalo skoro krivovjerno misliti drugačije. Veliki glečeri u sporom napredovanju i ledeni pokrov bili su dovoljni za sve vidljive fenomene ‘nanosa’. Teorija se još jednom preobrazila u činjenicu.

No, bilo je jasno da se ledeni pokrivači ne bi mogli kretati sami od sebe i navodno pokopati sve osim najviših vrhova. Potrebno je bilo povišeno tlo da bi dalo potisak prema ekvatoru pa se predlagalo da su se u blizini današnjeg Sjevernog pola uzdigle vrlo visoke planine. Silna strmina tog planinskog lanca navodno je osigurala uvjete da bi nagomilani led krenuo dolje i prema van, do dalekih granica ledenoga pokrivača. Tvrdilo se da su se kasnije ove planine slegle, pa se led, uslijed prestanka nadopune i kretanja, otopio.

Priča “ojačana ” uvođenje interglacija

No, nikad nije nađen nikakav trag zamišljenog sjevernog planinskog lanca. Zapravo, gledano unazad, čudi da se ikada pojavilo takvo neznanstveno tumačenje poput koncepta ledenih doba, a ipak u kratkom vremenu je s entuzijazmom prigrljeno.

Priča je postala još kompliciranija uvođenjem mnogobrojnih ledenih doba i interglacijala kojima se ‘krpalo’ rupe u podacima. Duljina pleistocena rastegla bi se svaki puta kada bi autori umnažali broj epizoda glacijala i interglacijala. Tako je, od inače skromna trajanja, ovo razdoblje počelo rasti od jednog, dva ili više milijuna godina. Skoro nikad nije došlo do slaganja o trajanjima navodnih glacijalnih i interglacijalnih ciklusa

Tako se, kroz zbunjujuću mješavinu terenskih otkrića, zaključaka i pretpostavki, rodio koncept ledenoga doba smještenog u sve dužem razdoblju pleistocena. Allan i Delaire pišu da „cijela zgrada ortodoksije Ledenoga doba počiva na krhkom temelju“.

Ako doista imamo dvije netočne priče o davnoj povijesti, koje su pomele sve pred sobom usprkos očitim manjkavostima i ubrzo se ustoličile kako nedodirljive istine, zbog čega su one postavljene? Koja istinu prikrivaju? Bi li posljedice drugačijeg gledanja na prošlost bile jednako dalekosežno utjecajne kao one iz gore navedenog mentalnog eksperimenta s drugačijom poviješću 2. svjetskog rata?

Zamislimo na trenutak svijet bez koncepata darvinizma i ledenih doba. Izbacivanje ledenih doba nužno bi ponovno bi uvelo katastrofe u povijest i otvorilo prostor za pitanja postojanja pretpotopnih civilizacija, koja se danas ridikuliziraju jer – gde su njihovi tragovi? No, ako ih je bilo, možda su one bile drugačije od naše? Možda bi tako osvijetlili trenutak kad je ljudski rod nastao ili izgubio uzde vlastite sudbine iz svojih ruku, što tvrde mnogi autori?

Izbacivanje darvinizma počinilo bi još veću štetu za današnji materijalistički 3D-svjetonazor. Uvelo bi faktor multidimenzionalnosti našeg svijeta. Jer ako svijet više nije slučajni proizvod slijepe mehanike, čega jest?

“Provjera mozga na crkvenim vratima” i moderna znanost

Danas postoje paušalne tvrdnje u kojima se tvrdi da je moguće istovremeno prihvaćati teoriju evolucije i religiju. No, profesor William Provine sa sveučilišta Cornell, darvinist i ugledni povjesničar znanosti, tvrdi da osobe koje zadržavaju religijska uvjerenja, a istodobno prihvaćaju evolucijsku biologiju, „moraju provjeriti mozgove na crkvenim vratima.“ Obrazložio je da moderna znanost izričito podrazumijeva da je svijet organiziran strogo u skladu s mehaničkim načelima, da u prirodi ne postoje svrhovita načela niti bogovi i stvaralačke sile koje se racionalno mogu otkriti. Nadalje, kaže on, moderna znanost izravno implicira da ne postoje urođeni moralni ili etički zakoni niti ikakva apsolutna vodeća načela za ljudsko društvo.

Treće, ljudska bića su veličanstveno složeni strojevi. Pojedinačni čovjek postaje etičkom osobom dvama primarnim mehanizmima: nasljeđivanjem i utjecajima okoliša. Četvrto, mora se zaključiti da je smrt kraj. Konačno, slobodna volja (sloboda činjenja neprisilnih i nepredviđenih izbora među alternativnim mogućim djelovanjima) jednostavno ne postoji. Nema načina da evolucijski proces kako se trenutačno shvaća može stvoriti biće koje je potpuno slobodno u pravljenju izbora. Profesor Provine je usput precizno oslikao svjetonazor bez kojega bismo ostali kad bi darvinizam bio razotkriven kao izmišljena pričica. Kakva šteta što više ne bismo bili strojevi bez slobodne volje!

Teško se emotivno angažirati oko pričica o dalekoj prošlosti jer na prvi pogled nemaju puno veze sa svakodnevnim životom. No, to je kao da kažemo da list drveta nema puno veze s korijenjem. Jer sjetimo se – onaj koji kontrolira prošlošt, nadzire i sadašnjost i budućnost. U konačnici, možda nije pretjerano reći da naš doživljaj prošlosti određuje našu sudbinu.

Mahatma Gandhi je to sročio ovako:

Vaša vjerovanja postaju vaše misli.
Vaše misli postaju vaše riječi.
Vaše riječi postaju vaša djela.
Vaša djela postaju vaše navike.
Vaše navike postaju vaše vrijednosti.
Vaše vrijednosti postaju vaša sudbina.
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)

Dvanaest glasova bijesno je vikalo, i svi su bili jednaki. Sada je bilo jasno što se promijenilo u izgledu svinja. Pogled životinja koje su stajale napolju klizio je od svinje do čovjeka, od čovjeka do svinje, i ponovo od svinje do čovjeka; ali, već je bilo nemoguće raspoznati tko je svinja, a tko čovjek.

SVE SU ŽIVOTINJE JEDNAKE
ALI NEKE ŽIVOTINJE SU JEDNAKIJE
OD DRUGIH

Poslije toga više nije bilo čudno što su slijedećeg dana svinje, koje su nadgledale posao na Farmi, imale bičeve. Nije bilo čudno kada su saznale da su svinje kupile radio, da pregovaraju o uvođenju telefona i da su se pretplatile na John Bull, Tit-Bits i Daily Mirror. Nije im više bilo čudno kada su vidjele Napoleona kako šeće vrtom s lulom u ustima — pa čak ni kada su svinje obukle odjeću iz ormara gospodina Jonesa, ni kada se Napoleon pojavio u crnom kaputu, kratkim lovačkim hlačama i kožnim gamašama, a njegova krmača-ljubimica u haljini od blistave svile koju je gospođa Jones obično nosila nedjeljom.

Tjedan dana kasnije, jednog poslijepodneva, na Farmu je stiglo više dvokolica. Delegacije sa susjednih farmi bile su pozvane da razgledaju Farmu. Svinje su im pokazale čitavu Farmu, a delegacije su izrazile veliko divljenje za sve što su vidjele, posebno za vjetrenjaču. Životinje su plijevile repu. Radile su marljivo, jedva da su podigle glave od posla; nisu znale koga da se više plaše — svinja ili posjetilaca.

To veče iz kuće se čuo glasan smijeh i pjevanje. Čuvši pomiješane glasove, životinje je iznenada zahvatila radoznalost. Što se to tamo događa, sada kada su se prvi put životinje i ljudi sastali na ravnopravnoj osnovi? Počele su, najtiše što su mogle, šuljati se prema vrtu uz kuću.

Zastale su na ulazu, plašeći se pomalo da krenu dalje, ali Clover ih je povela naprijed. Na vršcima prstiju došuljale su se do kuće, a životinje koje su bile dovoljno visoke zavirile su kroz prozor blagovaonice. Unutra je za dugim stolom s jedilo šest farmera, isto toliko uglednih svinja, ana počasnom mjestu, na čelu stola, sjedio je sam Napoleon. Svinje su se očito osjećale udobno u stolicama. Društvo je uživalo igrajući karte, ali je na tren prekinulo igru, da ispiju zdravicu. Veliki vrč kružio je oko stola i pehari su ponovo napunjeni pivom. Nitko nije primijetio začuđena lica životinja koje su gledale kroz prozor.   

Ustade gospodin Pilkington iz Foksvuda, držeći u ruci pehar. Za koji trenutak, reče, za Molliet će prisutno društvo da ispije zdravicu. Ali prije nego što to učini, želi reći nekoliko riječi za koje osjeća da mu je dužnost kazati ih. Čini mu osobito zadovoljstvo, reče, a uvjeren je, i ostalim prisutnima, što osjeća da je dugom razdoblju nepovjerenja i nerazumijevanja došao kraj. Činjenica je da nekada — ni on, ni bilo tko iz prisutnog društva nije dijelio takve osjećaje – poštovane vlasnike Životinjske farme susjedi su gledali, on ne bi rekao s neprijateljstvom, ali možda s izvjesnom dozom sumnje. Dogodili su se nemili događaji, kružile su nepoželjne ideje.

Smatralo se da je Farma koju posjeduju i nadziru svinje nenormalna pojava koja bi mogla uznemiriti susjedstvo. Suviše je farmera smatralo, bez pravog uvida u stvari, da će na takvoj Farmi prevladati duh slobode i nediscipline. Oni su bili uznemireni zbog mogućeg utjecaja na njihove životinje, ili čak na njihove nadničare. Ali, sve te sumnje sada su raspršene. Danas su on i njegovi prijatelji posjetili Životinjsku farmu, svojim očima razgledali svaki njen kutak, i što su vidjeli? Ne samo najmodernije suvremene metode, već disciplinu i red koji bi morali biti uzorom svim farmerima. On je, vjeruje, bio u pravu kada je tvrdio da niže životinje na Životinjskoj farmi rade više a dobivaju manje hrane nego bilo koje životinje u okrugu. Zaista, on i njegovi kolege posjetioci danas su uočili mnoge stvari koje namjeravaju odmah uvesti na svojim farmama.

Završio bih svoje primjedbe, rekao je, naglašavajući još jednom da prijateljstvo između Životinjske farme i njenih susjeda postoji i mora postojati. Između svinja i ljudi nije bilo, niti ima potrebe da bude bilo kakvog nesklada u interesima. Njihove borbe i njihove poteškoće jednake su. Nije li problem rada svagdje isti? Postalo je očito da je gospodin Pilkington htio izreći neku brižljivo pripremljenu dosjetku o društvu, ali ga je za trenutak isuviše obuzelo zadovoljstvo da bi je mogao kazati. Pošto se iskašljao, od čega su mu podvoljci postali purpurni, uspio je izreći: “Ako vi imate vaše niže životinje s kojima se borite”, reče, “mi imamo naše niže klase!” Ta bon mot dovela je stol do urlanja; a gospodin Pilkington je još
jednom čestitao svinjama na oskudnim obrocima, dugom radnom danu i nemilosrdnosti koju je primijetio na Životinjskoj farmi.   

A sada, reče, zamolio bih društvo da ustane i provjeri da li su čaše pune. “Gospodo”, zaključi gospodin Pilkington, “gospodo, nazdravljam vam: za napredak Životinjske farme!” Nastalo je oduševljeno klicanje i toptanje nogama. Napoleon je bio toliko radostan da je ustao i obišao čitav stol da se kucne s gospodinom Pilkingtonom prije nego što ispije svoj pehar. Kad su se povici utišali, Napoleon, koji je ostao na nogama, saopći da bi i on želio kazati nekoliko riječi.   

Poput svih Napoleonovih govora, i ovaj je bio kratak i jezgrovit. I on je, reče, sretan što je razdoblju nerazumijevanja došao kraj. Dugo vremena čuli su se glasovi — koje su, on ima razloga da tako misli, širili neki zlobni neprijatelji — da je u njegovim, kao i u nazorima njegovih prijatelja, bilo nečeg rušilačkog, pa čak i revolucionarnog. Čak se govorilo da su pokušavali pobuniti životinje na susjednim farmama. Ništa ne može biti veća laž! Njihova jedina želja, sada i u prošlosti, bila je da žive u miru i normalnim poslovnim odnosima sa susjedima. Farma, koju ima čast da nadgleda, dodade, jest kooperativno poduzeće. Mjenice, koje su u njegovu posjedu, zajedničko su vlasništvo svinja.   

On ne vjeruje, reče, da je preostala i jedna od starih sumnji, ali u svakidašnjim poslovima Farme napravljene su nedavno neke izmjene koje će još više učvrstiti povjerenje. Do sada su životinje na Farmi imale prilično luckast običaj da se jedna drugoj obraćaju s “druže”. S tim treba prekinuti. Postojao je također vrlo čudan običaj, čije je porijeklo nepoznato, da se svake nedjelje obilazi lubanja jednog nerasta koja se nalazila na postolju u vrtu. I to se mora spriječiti, a lubanja je već zakopana. Posjetioci su možda primijetili zelenu zastavu koja se
vijorila na jarbolu. Ako su je vidjeli, mogli su opaziti da su s nje uklonjeni bijela potkova i rog. Od sada će zastava biti samo zelena.   

Na briljantan i dobrosusjedski govor gospodina Pilkingtona, reče, on ima samo jednu zamjerku. Gospodin Pilkington je čitavo vrijeme govorio o “Životinjskoj farmi”. On naravno nije mogao znati — jer Napoleon sada to prvi put objavljuje — da je ime “Životinjska farma” ukinuto. Od sada će se farma zvati “Vlastelinska farma”, što je, kako on vjeruje, njeno pravo i prvobitno ime. “Gospodo”, zaključi Napoleon, “nazdravimo kao i maloprije, ali na drugi način. Napunite čaše do vrha. Gospodo, evo moje zdravice: za napredak Vlastelinske farme!”

Čulo se srdačno klicanje kao i maloprije, i pehari su ispražnjeni do dna. Dok su izvana promatrale taj prizor, životinjama se učinilo da se događa nešto čudno. Što se to promijenilo u izgledu svinja? Cloverine ostarjele, mutne oči prelazile su s jedne na drugu. Neke od njih imale su pet podvoljaka, neke četiri, a neke tri. Ali, što je to izgledalo kao da se preobražava i mijenja? Pljesak se utišao, društvo je uzelo karte i nastavilo prekinutu igru, a životinje su se potiho odšuljale natrag.   

Ali, zastadoše nakon dvadesetak metara. Iz kuće se čulo urlikanje. Potrčale su natrag i ponovo provirile kroz prozor. Oštra svađa postajala je sve bučnija. Galamilo se, lupalo po stolu, gledalo oštro i sumnjičavo, odlučno nijekalo. Svađa je počela u trenutku kada su Napoleon i gospodin Pilkington istovremeno odigrali pikovog asa. Dvanaest glasova bijesno je vikalo, i svi su bili jednaki. Sada je bilo jasno što se promijenilo u izgledu svinja. Pogled životinja koje su stajale napolju klizio je od svinje do čovjeka, od čovjeka do svinje, i ponovo od svinje do čovjeka; ali, već je bilo nemoguće raspoznati tko je svinja, a tko čovjek.
 
(iz knjige “Životinjska Farma” by George Orwell/uredio: nsp)