Više od 1.000 znanstvenika se pridružilo rastućem pokretu kako bi se suprotstavilo prevladavajućoj teoriji evolucije

Pod sadašnjom znanstvenom diktaturom, teorije kao što je darvinizam – praktički su nesporne. Krtiziranje tako široko prihvaćenog uvjerenja gotovo je sigurno samoubojstvo karijere. No, kako pokazuje pokret „neslaganja s Darwinom“, i najtvrdokornije teorije dalje bi trebale biti predmetom ispitivanja.

Nastaviti slijepo prihvaćati teoriju, čak i uz dokaze koji govore suprotno, više je slično pranju mozga. Na kraju krajeva, pravi duh znanosti je preispitivanje – a ne slijepo slijediti nešto.

Spomenuti popis pokreta “Znanstveni disidenti Darvinizma”, prešao je 1.000 znanstvnika početkom 2019. godine.

Poštovani stručnjaci iz cijele zemlje koji su stekli doktorate na višim razinama sveučilišta, udružili su snage kako bi podsjetili establišment i javnost, ono što znanstvenici znaju, i ono što oni misle da znaju, što su dvije različite stvari.

Disidenti Darwinizma

Pokret “Disidenata Darwinizma” osnovan je 2001. godine i održava ga Discovery Institute. Svih 1043 disidenta potpisalo je istu izjavu od 32 riječi koja glasi:

“Mi smo skeptični prema tvrdnjama o sposobnosti nasumične mutacije i prirodne selekcije koje objašnjavaju složenost života. Treba poticati pažljivo ispitivanje dokaza Darwinove teorije.”

Sama pomisao da bi ispitivanje Darwinizma moglo biti toliko kontroverzno je zapravo smiješno. Da nitko nikada nije preispitivao spuštanje Ameriknaca na Mjesec, još uvijek bi smatrali da su se ljudi stvarno spustili na Mjesec. Ni u kom slučaju ne bi bilo nikakvog Darwinizma.

A ipak, živimo u svijetu u kojem se postavljanje previše pitanja smatra opasnim.

Visoki suradnik Instituta Discovery, David Klinghoffer, tvrdi u nedavnom članku da su disidenti Darwinizma “svi riskirali svoju karijeru ili reputaciju kroz potpisivanje ove peticije”.

Kao što Klinghoffer primjećuje, prijetnja od odmazde previsoka je za većinu ljudi koji bi htjeli potpisati dokument. Ali ako je do sada 1000 ljudi potpisalo dokument, razumno je pretpostaviti da postoji mnogo više znanstvenika koji se slažu da Darwinizam ne bi trebao biti izuzeti od preispitivanja. Međutim, prema trenutnim znanstvenim dogmama, takvo je istraživanje gotovo nemoguće.

Klinghoffer dalje navodi:

Takva je moć grupnog razmišljanja. Znanstveni mainstream će vas kazniti ako može, a mediji su vezani za svoju priču da su ‘znanstvenici’ svi u suglasnosti i samo ‘pjesnici’, ‘odvjetnici’ i drugi ‘teoretičari zavjere’ sumnjaju u Darwinovu teoriju. Zapravo, trenutno pokušavam postaviti jedan strašan znanstveni dokument na sveučilištu Ivy League da sa hrabrošću objasnim svoje razloge negiranja Darwinizma. Problem je u tome što još nitko nema hrabrosti objaviti ga.

Klinghoffer nadalje tvrdi da popis “Disidenata Darwinizma” nije značajan zbog imena i institucija koje stoje iza njega, nego zbog onoga što govori o onima koji su skeptični i ne žele ga potpisati.

Dok oni koji više vole da se slažu s mainstreamom kažu da je propitivanje darvinizma “anti-znanost”, ili čak “nečasno”, sporno je pitanje onoga što vam je rečeno tamo gdje znanost uistinu počinje.

Bez obzira na to govorimo li o cjepivima , pesticidima, klimatskim promjenama ili darvinizmu, mainstream znanstvena zajednica, zajedno s njihovim medijskim spinovima i marionetama u industriji, aktivno umiruju svakoga tko je u suprotnosti sa odabranom naracijom.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Sjeverni pol je sredina, a Južni pol okružuje Zemlju ogromnim ledenim zidom. Zato sve velike svjetske vlade tamo postavljaju svoje baze, zaključio je

Za vikend je u engleskom Birminghamu održana konferencija kojoj je nazočilo 200-ak posjetitelja kako bi raspravljali o tome jesu li tisućljetna istraživanja koja govore o Zemlji kao okruglom planetu kriva?

Moderator konferencije Gary John rekao je kako se “ljudi bude i počinju shvaćati zašto istina o teoriji “ravne ploče” i kako ona smeta svjetskim vladama”.

“Opovrgnuo sam planetarno kretanje, korištenjem Nikonovog fotoaparata i aplikacije. Moje istraživanje uništava kozmologiju velikog praska. Podupirem ideju da gravitacija ne postoji i jedina prava snaga u prirodi je elektromagnetizam. Postoji velika mogućnost da se Zemlja zapravo kreće prema gore, i to nas čuva ‘priklonjenom’, a ne gravitacija” – rekao je član Državne zdravstvene organizacije Britanije David Marsh.

Zadnjih godina zagovaratelji ove teorije sve su glasniji te ih je sve više, a među njima ima i dosta poznatih osoba.

Još 2015. godine reper B.o.B na Twitteru je iznio svoj razlog zbog kojeg misli da je Zemlja ravna ploča.

- Nemojte vjerovati u ono što govorim već istražite. Koliko god da ste u zraku, horizont je uvijek u visini očiju…oprostite, ali ne želim vjerovati u najveću laž ikada, poručio je reper te objasnio kako zapravo Zemlja izgleda.

- Sjeverni pol je sredina, a Južni pol okružuje Zemlju ogromnim ledenim zidom. Zato sve velike svjetske vlade tamo postavljaju svoje baze, zaključio je.

Njegova istomišljenica je i Tila Tequila, reality zvijezda i manekenka koja je izbačena iz Celebrity Big Brothera nakon što su u javnost izašle njene slike gdje je odjevena u nacističkog vojnika pozirala kraj slike koncentracijskog logora u Auschwitzu uz poruku “Zašto suosjećam s Hitlerom”.

Tequila je također putem Twittera poručila kako će prestati pričati o “teoriji ravne Zemlje” kada joj “netko napokon pokaže sliku horizonta s krivuljom”.
 
(vecernji.hr)

Teoriju o globalnom zagrijavanju je veoma lako razmontirati i jednostvno je nevjerojatno da ta priča prolazi, ističe u razgovoru za Sputnjik autor kultne emisije „Na rubu znanosti“, hrvatski novinar Krešimir Mišak

„Dovoljno je skrenuti pažnju na činjenicu da oceani kada se zagrijavaju ispuštaju CO2, a kad se hlade oni ga apsorbiraju, dakle promjena CO2 je posljedica promjene temperature“, objašnjava Mišak.

On napominje da se prilikom prikaza globalnog zagrijavanja tendenciozno izbacuje iz grafikona srednjovjekovno toplo razdoblje i da se sve vrijeme svijet plaši jednim grafikonom koji izgleda kao palica za hokej, koji ilustrira da se prvo svijet hladi, jer počinje emisija CO2, industrija podiže razinu topline, ali da to uopće nije tako.

Mišak ističe da je u desetom stoljeću došlo do globalnog zagrijavanja. Grenland se zvao „green land“ ili zelena zemlja, u grobovima su pronađene sandale, a u Engleskoj vinogradi…

„To je bilo vrijeme kad je populacija rasla, nisu se lednici topili, a nije je bilo industrije koja to stvara“.

On smatra da je paradoksalno što sada nismo o razdoblju globalnog zagrijavanja, nego smo zapravo u razdoblju globalnog zahlađenja.

„I kad ljudi ne bi uporno apsorbirali sve te podatke koji im se serviraju kao gotova stvar već u školama, onda bi mogli pogledti, kao što sam ja pogledao oko sebe. Vozim bicikl uglavnom po Zagrebu i mislim kako je moguće u srpnju ili lipnju da budem zakopčan do vrata, u kolovozu mjesecu snijeg pada u susjednoj Sloveniji. Dakle, to se događa, svjedoci smo velikih zima u Rumunjskom, Bugarskoj, Americi, snijega u Sahari. I onda nam opet serviraju priču da je to posljedica globalnog zagrijavanja“.

Mišak objašnjava da cijela priča, u stvari, iza sebe ima jednu sasvim drugu agendu i da se može prepoznati da je jako važna iz razloga što se od nje ne odustaje ni po koju cijenu. Međutim, podaci jednostavno ne govore u prilog tome.
 

 
„Najvažniji faktor, koji se uvek previđa, je činjenica da u Tihom oCeanu postoji struja koja se zove ’pacifička dekadna oscilacija‘. Ona na svakih 30 godina mijenja smjer. Kada ga ona promjeni, kreće zahlađenje, voda ide kroz Beringov prolaz u jednom ili drugom smjeru. Kad se ona okrene, kreće zagrijavanje. Recimo 1977. se pričalo o zahlađenju, bila je aktualna pjesma grupe Clash koja poručuje ’Stiže ledeno doba‘. Tada je počelo zagrijavanje koje je trebalo trajati do 2007. jer se struja opet okrenula“.

Naš sugovornik tvrdi da je zagrijavanje prestalo još oko 2001. zato što je došlo do neuobičajno slabe dinamike zbivanja na Suncu i da se od tada Zemlja počela, po svim parametrima, hladiti, i da su modeli i kompjuterski algoritmi bili pogrešni jer nisu dali točna predviđanja.

Zemlja je sada u razdoblju zahlađenja koje će, prema pacifičkoj dekadnoj oscilaciji, trajati najmanje do 2037.

“Zato se istina pogrešno predstavlja?

Autor emisije „Na rubu znanosti“ Krešimir Mišak ocjenjuje da je globalno zagrijavanje jako važna slagalica u šahovskoj partiji kojoj je izloženo cijelo čovječanstvo.

„Potencira se priča o zaštiti životne sredine i da su ljudi krivi zato što uništavaju prirodu. I to je točno, ali se istovremeno ne priča o nafti u Meksičkom zaljevu, eolskoj eroziji, zašto vjetar odnosi tlo, o oceanu smeća veličine Sredozemnog mora u Tihom oceanu, nego se uvijek sve svodi na CO2“.
 

 
On objašnjava da sve to ima veze sa uvođenjem karbonske valute, koja se u medijima i znanstvenim časopisima već najavljuje.

„Moramo gledati stvari postupno, kako će se one spajati. Prvo je smišljen takozvani ’ekološki otisak‘. To je izmislio, naravno, Rimski klub, nadnacionalno udruženje rezervirano da proda tu priču. Zatim je taj ekološki otisak, u smislu koliko mi napravimo štete dok živimo — bacamo smeće, papire, trošimo benzin — pretvoren u karbonski otisak. A da bi se karbonski otisak mogao mjeriti, već su izgrađene pametne mreže po cijelom svijetu i Europska unija uvodi ’europski pametni mjerač‘ gde u svakoj kući mjeri potrošnju“.

Mišak ističe da se putem medija već 20 godina spominje uvođenje karbonske valute, bodova koje ćemo dobijati kao neku vrstu kazne, i da se paralelno sa tim razvija i elektronski novac, navodno zbog terorizma.

„Elektronski novac će postati neka vrsta bona jer obična karbonska valuta podrazumijeva jedan trend koji je nastao tridesetih, zapravo politički pokret, koji se zove tehnokracija. Tehnokracija je u svom fokusu imala ideju da nema dovoljno energije na svijetu i da je treba ravnomjerno rasporediti među ljudima. To sve uvijek zvuči jako humano, ali te pretpostavke zapravo nisu točne“.

Mišak kaže da će se taj plan provesti zahvaljujući pametnim mrežama i da, kada se sve to ima u vidu, zapravo postaje jasno da je globalno zagrijavanje esencijalno da bi se uvela globalna karbonska valuta, koja također nije sama sebi cilj.

„Da bi ona postojala, mora svaki segment ljudskog života biti pod nadzorom. I zato na scenu stupaju ’superfency‘ pametni gradovi, pametne kuće i slične stvari, čime se ljudi jako oduševljavaju, a prodaje se pod pričom o solarnoj energiji. Međutim, što su drugo pametni gradovi nego sustavi vođeni umjetnom inteligencijom, koja na kraju krajeva, iz daljine po potrebi može paliti ili gasiti tvoj frižider, a da ne pričamo o svim mogućim mjeračima koji ulaze u domove ljudi“.

Mišak zaključuje da je priča o globalnom zagrijavanju u stvari dio ukupnog plana koji ima još nekoliko elemenata koji će se složiti kao u šahovskoj partiji.

„Tu staviš lovca, tu konja, tu pijuna i ako protivnik na drugoj strani ne zna, nešto se zakomplicira i neprimjetno budeš matiran“.
 
(sputniknews.com)

Jedan od najjačih i najuvjerljivijih video uradaka koji trenutno postoji na internetu o ravnoj zemlji

Svjesni smo da ljude namerno drže u mraku i navode da uništavaju svoj dom na Zemlji.

Od svih laži koje nam serviraju, počevši od ispiranja mozga da ako u sebe ubrizgavamo cjepivo punu otrova, virusa i parazita, da će nam to očuvati zdravlje, da bez ubijanja nedužnih životinja i njihovog mesa ćemo umrijeti, da je Sunce opasno iako svi znamo da nam daje život i bez njega ne možemo, da moramo biti robovi bankarima iako možemo sasvim lijepo živjeti bez njih, da je obavezno da se nepoznati ljudi medjusobno ubijaju dok se organizatori ratova poznaju i nikada ne sudjeluju, ovaj video otkriva najveću prijevaru na svijetu.

Ravna Zemlja je stari koncept izgleda Zemlje u obliku ravnog diska. Mnoge drevne kulture su smatrale da je Zemlja ravna, među njima i tijekom drevne Grčke (sve do klasičnog razdoblja), brončanog doba i željeznog doba starog istoka (sve do helenizma), Indije (sve do razdoblja Gupte) i Kine sve do 17. vijeka. Ova paradigma se smatralo valjanom i tijekom autothonih kultura Amerika.

Ideja sferične Zemlje pojavila se u grčkoj filozofiji pojavom Pitagore (6. stoljeće pne.), iako je većina prije doba Sokrata zadržala stari model Zemlje kao ravne ploče.

Aristotel je iznio dokaze za sferičnost Zemlje na temelju empiričnih saznanja c. 330 pne. Znanje sferične Zemlje polako se počela širiti od helenizma nadalje.
 

 
Razvojem moderne znanosti i znanstvenih metoda, naročito istraživanjem svemira u 20. stoljeću, koncept ravne Zemlje je definitvno odguran u margine pseudoznanosti te se moderna društva o ravnoj Zemlji odbacuju od akademika.

Pogledajte dokumentarni film o ravnoj zemlji sa prijevodom:
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Dokazi po kojima je Zemlja ravna! Možda bismo se svi zajedno ipak trebali zapitati da li je teorija zavjere tvrdnja da je Zemlja ravna, ili je teorija zavjere da je Zemlja kugla?

U današnje vrijeme jedna od najbizarnijih teorija zavjere jeste ona koja kaže da je Zemlja ravna ploča, a ne kugla blago spljoštena na polovima zbog planetarne rotacije. U srednjem vijeku svako je “znao” kako je Zemlja ravna ploča, i mnogi smatraju da je tek pojavom Kopernika, Galilea i Keplera došlo do novih otkrića koja su dokazivala kako Zemlja nije ravna ploča već kugla, i kako nije u središtu svemira, i kako se Sunce ne okreće oko Zemlje.

Ipak to nije sasvim točno; o tome se govorilo i pisalo stoljećima prije njih. Srednjovjekovno doba zovemo mračnim dobom, dobom u kojem su mnoga znanja zaboravljena i koja su tek renesansom ponovo “otkrivena”. Potvrdu tome ćemo naći još u vremenu Pitagore i Platona, koji su tvrdili da je Zemlja okrugla, a još i prije njih tvrdio je Anaksimandar: “Zemlja je okrugla i kruži oko Sunca.”

Prvi koji je izračunao opseg Zemlje bio je grčki mudrac Eratosten koji je radio u Egiptu, i temeljem poznatog eksperimenta sa štapovima zabijenim u zemlju na 800 km udaljenosti i njihovim sjenama izračunao opseg Zemlje koji je bio toliko precizan da i od ovih današnjih proračuna ne odstupa niti stotinu kilometara.

Temeljem svojih istraživanja zaključio je da opseg Zemlje iznosi 40 tisuća kilometara, i naravno, nitko mu punih 15 stoljeća nije vjerovao jer je takav raspon značio da je Zemlja daleko veća negoli je bio poznati svijet, i mnogo stoljeća vjerovalo se da je država, bila ona okrugla ili ravna, tri puta manja negoli je izračunao Erastoten.

U Indiji je također bilo onih koji su sferičnosti Zemlje uzimali kao činjenicu. Drevni astronomski tekst Surya Siddhanta iz bramanske Indije utvrđuje promjer Zemlje na 12617 km, promašivši broj za svega 60 km, a udaljenost Mjeseca od Zemlje na 407.198 km, što je također brojka vrlo blizu današnjim mjerenjima. Staroindijski kralj Marya još je 302. godine prije Krista rekao grčkom astronomu Megastenu da njegovi “bramani vjeruju da je Zemlja okrugla”.

U kineskoj knjizi Husi Nan Tzu u davnašnjem prvom stoljeću nakon Krista, navedeno kako je “država jaje vrhom okrenuto prema polarnoj zvijezdi”.

Katolička crkva stoljećima je takva učenja nazivala herezom i heretike proganjala, a nije bila rijetkost da su ih zbog njihovih, za tadašnja vremena revolucionarnih stavova stavljali na muke ne bi li ih natjerali da se odreknu svojih naprednih stavova, pa i spaljivali na lomačama čak i nakon što su se mnogi, ne izdržavši mučenja, odrekli svojih uvjerenja, vjerojatno “za svaki slučaj” kako ne bi herezu potajno širili dalje.

U današnje vrijeme opće prihvaćeno mišljenje je da država jeste gotovo savršena kugla, ali unatoč svemu to mišljenje prema nekim procjenama nikako ne može prihvatiti otprilike 3% stanovništva naše planete. Kako je moguće da toliki broj ljudi nikako ne može prihvatiti mišljenja i dokaze da država je takvog oblika?

Postoji čak i organizacija “The International Flat Earth Society” koja je službeno osnovana 1956. godine sa svrhom promicanja ideje ravne Zemlje i potiču svojim djelovanjem rasprave o tome je li Zemlja okrugla ili je pak ravna ploča.

Naravno da je tijekom svih tih godina to neobično udruženje bilo meta ismijavanja gotovo svih koji nisu u grupi od 3% ljudi koji još uvijek vjeruju da je Zemlja ravna ploča. Sreća je što današnja crkva više nema moć da te moderne heretike baci na muke, ali da jesu na mukama pobrinuli su se brojni znanstvenici i naravno mediji koji ih predstavljaju kao bezumnike, ekscentrike, ili kao najobičnije cirkusante i varalice, i naravno teoretičare zavjere, pa stoga danas na njih rijetko tko reagira bilo kako drugačije nego smiješkom i odmahivanjem ruke, i nakon 3 sekunde izbrišu bilo kakvu misao o uvjerenjima tih ljudi.

To je sasvim prirodna reakcija čovjeka, jer naravno – “svi znaju da je Zemlja okrugla” – osim tih rijetkih ljudi koji tvrde suprotno. Nitko se čak niti ne zapita na temelju čega oni tvrde da je Zemlja ravna ploča?

Vjerovali ili ne, svoje tvrdnje temelje na dokazima koji su čak i eksperimentalno potvrđeni, i sežu još u 19. stoljeće.

Postoje i dokazi iz modernog doba koji postavljaju ozbiljne izazove pred one koji ih pokušavaju osporiti a kojima ćemo se također pozabaviti. I zbog toga, najmanje što možemo učiniti je zauzeti poziciju neutralnog promatrača i proučiti koji su to dokazi i tvrdnje koje neki koriste u svojoj argumentaciji kako je Zemlja ravna ploča.

Možemo li ih potvrditi ponavljanjem njihovih eksperimenata ili ih možemo odbaciti bez trunke sumnje da nisu točni, kako bismo izvan svake sumnje potvrdili da NIJE teorija zavjere baš uobičajeno vjerovanje da je Zemlja okrugla? Idemo proučiti neke od tih prvih eksperimenata prije nego odbacimo mogućnost da bi država zaista mogla biti ravna ploča.

Najpoznatiji eksperimenti koji su za svrhu imali dokazati kako je Zemlja ravna ploča odvijali su se na kanalu Old Bedford tijekom krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

Old Bedford kanal

Proteže se dužinom od 20 milja, od kojih je 6 u ravnoj liniji, i kao takav bio je idealan za eksperiment koji je uključivao veslača koji se udaljava prema krajnjoj točki točno 6 milja od početne točke promatranja. Prvi, jednostavan eksperiment proveo je engleski izumitelj Samuel Roubotam. Na čamac je pričvrstio zastavu, tako da je bila točno 5 stopa iznad razine vode. Samuel je ušao u vodu, i držeći teleskop 20 cm iznad površine vode promatrao čamac kako se udaljava.

Pod pretpostavkom da je Zemlja sferična, obujma 25 tisuća milja, izračunao je da bi teleskop postavljen na visini 20 cm od površine vode, već poslije jedne milje kao tangenta vidnog polja dotaknuo vršak sfere, te da bi nakon te točke zastavica trebala “tonuti” ispod vidnog polja. Ipak, mogao je vidjeti čamac i poslije čitavih 6 milja i na temelju toga je zaključio da zakrivljenje nema, te da država mora biti ravna ploča.

Nakon ovog eksperimenta proveo je još jedan sličan, postavivši u kanal 6 zastavica na štapove jednake visine koje je učvrstio na podlogu u razmacima od jedne milje. Zatim je teleskop postavio na istu visinu na koju su bile postavljene zastavice i kroz njega je gledao vrhove zastavica. Sve su bile poravnate u savršenoj liniji, nijedna nije “zaronila” dolje kako bi očekivali zagovornici sferične Zemlje, što bi se neizostavno moralo dogoditi kada bi površina Zemlje bila zakrivljena.

Na tragu istraživanja Samuela Roubotama, ledy Blount je 1904. godine provela još jedan eksperiment na Old Bedford kanalu. Unajmila je profesionalnog fotografa koji je u ondašnje vrijeme imao posljednju riječ tehnike, foto-teleskopsku kameru, kako bi na udaljenosti istih tih 6 milja fotografirao bijelu zastavu površine 15 četvornih stopa, s crnim rubovima od kojih je donji bio tik na razini vode.

Fotografija je pokazala zastavu u punoj veličini, potvrdivši tim eksperimentom zaključak Samuela Roubotama, da voda kanala čitavom tom dužinom nije zakrivljena već ravna, te stoga i država nije zakrivljena – već je ravna ploča.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
Uzevši u obzir da ondašnja tehnologija nije uključivala fotoshop, ta fotografija uzrokovala je buru rasprava na temu ravne Zemlje! Ravnozemljaši tvrde da naša planeta zapravo izgleda kao tanjur, iznenađujuće slično logotipu UN-a. Je li vođa kreatorskog momčadi tog logotipa, američki arhitekt Donald McLaughlin, bio također zagovornik ideje kako je Zemlja ravna ploča?

Što kaže znanost u prilog teoriji da je Zemlja ravna ploča, a ne kugla?

Generalno, znanost je danas gotovo u potpunosti upravljana financijskim interesima onih koji istraživanja znanstvenika žele komercijalizirati, i brojni znanstvenici prisiljeni su raditi na zadanim projektima korporativnih ili državnih financijera, ili ne raditi uopće.

Čest je slučaj da oni koji odluče dići glas protiv neke “pa to svi znaju” teorije, poput primjerice one o globalnom zagrijavanju ili Darwinovoj teoriji evolucije, bivaju žestoko napadani i protivno načelima znanstvene metode diskreditirani, pa često ostaju bez svojih poslova u laboratorijima i sveučilištima koje financiraju korporacije ili vlade.

Na taj način brojni znanstvenici pa i čitava njihova zajednica učinkovito je ušutkani i stavljena pod kontrolu. Oni koji se kontrolirati ne daju, danas su u sličnoj poziciji u kojoj se i Tesla našao na kraju svog života – sam i siromašan, dok su vlasnici korporacija zgrtali bogatstva na njegovim otkrićima, posebno oni koju su stavili brojilo za električnu energiju u naše domove, prije mnogo godina učinkovito spriječivši Teslinu želju da svijetu da besplatnu energiju u neograničenim količinama.

Stoga treba biti svjestan da nije sve uvijek onako kako se čini, samo zato jer nam je netko u ulozi autoritativne figure rekao da je to tako, pa podsvjesno čovjek pomisli da taj zna više od njega, jer zaboga, pa on je ZNANSTVENIK! Mora da je u pravu!

Budući da su oni koji su uništili ili spriječili rad Nikole Tesle isti oni koji su osmislili obrazovni sustav u kojem se danas uči kako je Zemlja kugla, dopustimo makar zbog te činjenice crvu sumnje u to učenje pristup našem umu, i pogledajmo dokaze modernog doba, koji upućuju nepristranog promatrača da država jest ravna dokazima koje nije moguće opovrgnuti.

Kako nama običnim ljudima nisu dostupna čudesa tehnologije u modernim laboratorijima niti možemo nekim čudom postati astronauti pa da se svojim očima uvjerimo kakva je država zaista, morat ćemo se pouzdati u zdrav razum i matematiku osnovne škole kako bismo saznali kako stvari stoje po ovom pitanju zakrivljenosti – ili možda ravnine površine naše planete.

Uz pretpostavku da je Zemlja kugla polumjera 6.340 km, zakrivljenost površine lako se da izračunati matematičkim formulama. U praksi to znači da kada plivate u moru i gledate prema pučini, već nakon nakon kilometar ili dva, zbog zakrivljenosti površine završava vaš vidno polje i predmeti bi trebali “tonuti” ispod horizonta.

I u školi se uči da se to događa, govoreći da bismo prvo vidjeli vrh jarbola dok bi nam se brod postupno približavao, a tek kasnije čitav brod – samo se zaboravlja spomenuti da u tom slučaju nikako ne bismo mogli vidjeti plivajući u moru gotovo ništa što se nalazi naprimer 5 kilometara od nas a da nije višlje od metra ili dva, recimo gliser kojim netko s dubljim džepom juri na pučini.

A ipak ga vidimo, što svatko od nas može lako provjeriti ukoliko će ovo ljeto imati novca za odlazak na more. Provjerite na karti udaljenost do nekog otoka koje ćete uzeti kao orijentir, pa gledajte što se događa i na 10 kilometara od vas u ranim jutarnjim satima kada je more još uvijek mirno.

Svakako obratite pažnju i na liniju horizonta, jer bi nakon manje od dva kilometra, ako je Zemlja zakrivljena, predmeti morali “tonuti” ispod horizonta. To između ostalog znači da biste kada primijetite neki veliki brod lijevo od vas, a to su već desetke kilometara lijevo na liniji horizonta, on bi morao biti golim okom vidljivo nagnut prema lijevoj strani.

Eksperimentalni dokaz o savršeno ravnom horizontu možemo i sami dobiti ukoliko savršeno ravnu gredu od 5-6 metara postavimo u vagu na metar visine, udobno sjednemo na stolicu nekoliko metara od grede tako da okom poravnamo njenu gornji rub s linijom horizonta.

Nećemo vidjeti niti najmanje zakrivljenje na rubovima greda, iako bi se na toj udaljenosti zakrivljenost morala vidjeti pod pretpostavkom da je Zemlja kugla, jer linija horizonta obuhvaćena našim pogledom poravnatim s ravnom gredom bila bi u tom slučaju dugačka desetke kilometara, na kojima se mora vidjeti zakrivljenje ako ono postoji.

Sada će netko pomisliti – a što ako se popnem na brdo visoko sto metara? Sigurno ću vidjeti zakrivljenje. Ili bih se, za svaki slučaj, mogao popeti balonom na vrući zrak na visinu od 3 kilometra. Što se događa u tom slučaju? Baš ništa.

Samo smo proširili vidno polje i horizont vidimo dalje nego s površine mora – ali i dalje je ravan. Letači balonom su dobro opisali svoja iskustva, kazavši da kada gledaju Zemlju dolje iz košarice, ova izgleda konkavna, poput tanjura, i da je to vrlo zbunjujuće jer očekuju konveksnost, a kada pogledaju prema gore imaju dojam kako je horizont konveksan.

Međutim, bez iznimke, kada poravnaju pogled s horizontom, ovaj je savršeno ravan na kojoj god visini se nalazili. Netko će sada pomisliti – a što je sa svim onim filmovima i fotografijama iz svemira na kojima se vidi kako je Zemlje kugla? Ne biste bili prvi koji su to pomislili.

Neki od ljudi koji su prije vas pomislili da će s veće visine vidjeti zaobljenost Zemlje, poslali su balone s kamerama na velike visine, gotovo do one s koje je Felix Baumgartner, financiran od Red Bull-a, izveo onaj fantastični skok padobranom. Gomilu tih snimaka možete pronaći na youtube-u i na njima se jasno vidi da je na bilo kojoj visini – horizont potpuno ravan.

Kada smo već kod Felixa Baumgartnera, pogledajte još jednom snimak njegovog skoka:

Posebno obratite pažnju na početak videa kada se kroz otvorena vrata kapsule vidi dio horizonta, koji je, vidi vraga – potpuno ravan!

Međutim, kada Feliks izađe iz kapsule, vidimo zakrivljenu Zemlju. Ali ako pogledate kapsulu na tom snimku, primijetit ćete jasno vidljivu asimetričnost desne strane kapsule u odnosu na lijevu stranu kapsule, što je neosporan dokaz kako je kamera kojom je ta scena snimana imala zakrivljeno leća, koja je stvorila i iluziju zakrivljenog horizonta iza kapsule.
 

 
Nedavno je umjetnik Mat Pauerlend istupio kao zviždač, rekavši za što ga je NASA unajmila, i naravno – malo ljudi mu vjeruje jer je to što priča naprosto skandalozno!

Pa tko može povjerovati da umjetnici specijalizirani za slikanje na način da sa udaljenosti od 2 metra ne možete vidjeti je li njegova slika fotografija ili nije, čak i ako odmah pored nje stavite originalnu fotografiju, rade za NASA-u i za njih slikaju svemirske prizore i našu planetu?

Nekoliko videa s njegovim iskustvima možete pronaći na youtube-u u kojima govori o tome kako je od vrlo visoko rangiranih ljudi u američkoj vojsci i NASA-i, na jednoj zabavi gdje se našao sasvim neočekivano, dobio informaciju da je Zemlja ravna, s dodatnim znanstvenim pojašnjenjima kako svijet funkcionira, koja su mu zvučala savršeno logično iako su potpuno u suprotnosti s onime što govori konvencionalna znanost.

“Mislio sam ispočetka da me zafrkavaju. Ali što su duže o tome pričali imao sam dojam da se ustvari sprdaju sa mnom zato što mislim da je Zemlja okrugla, i tek sam nakon toga počeo razmišljati o tome i polako počeo kroz nekoliko mjeseci uočavati nelogičnosti na onome što sam mislio da su fotografije iz svemira, naprimjer boje koje su imale jasne granice … odakle zelena boja, jasna plava odmah uz smeđu? Kako to da na mnogim videozapisima orbitalnih letova ne vidim da se oblaci miču? Ne miču se zato što je to veliki posao za umjetnika da to napravi, pa ga nije napravio. Zemlja se vrti, a oblaci ne mrdaju. Naravno da su snimci lažni. Nije moguće da planeta rotira, a da su oblaci statični i ne mijenjaju se tisućama kilometara.”- Kaže Matt Pauerlend.

Uostalom – NASA je poprilično ozloglašena među ljudima koji sumnjaju u ama baš sve što oni kažu i pokažu, i pronađene su bezbrojni lažni TV snimci ljudi u bestežinskom stanju, koje su stručnjaci detaljno analizirali i ukazali na nemogućnost kretanja u uvjetima bestežinskog stanja načinom prikazanim na tim snimkama. Mnogi tvrde da se naprimer svemirske “šetnje” snimaju u velikim bazenima, u kojima je najlakše simulirati uvjete slične onima u bestežinskom stanju.

Procurili su snimci kineskih astronauta u svemirskoj “šetnji” pri kojoj se u vakuumu svemira, iznenada pojavio mjehurić zrak iz odijela jednog od astronauta, koji je zapravo u tom trenutku bio ronilac.

Također je NASA od nedavno opet predmet ismijavanja nakon što je objavila kako je uspješno riješen problem zbog kojeg se astronaut (ronilac?) Tijekom jedne svemirske “šetnje” – gotovo utopio jer mu je u kacigu prodrlo gotovo 5 litara – vode ??? Vratimo se na fizikalne karakteristike vode.

Definitivno je dokazano fizikom fluida da tekućine uvijek leže u savršenoj ravnini. Ukoliko su uznemirene na bilo koji način, pomicat će se sve dok ponovno ne dođu u stabilno stanje savršene ravnine. Kako je to znanstveno objašnjeno?

“Gornja površina tekućine je horizontalna ravnina. Kada bi dio površine bio povišen u odnosu na ostalu okolnu tekućinu, dijelovi tekućine koji se nalaze ispod povišenja vršili bi veći pritisak na okolne čestice tekućine nego što ga od njih primaju i stoga bi došlo do gibanja među česticama sve do trenutka u kojem niti jedna čestica nije povišena u odnosu na ostale, to jest dok sva tekućina ponovno ne postane savršena horizontalna ravnina.”

Ova fundamentalna fizikalna karakteristika vode koja je dokazana, na velike muke stavlja one koji pokušavaju argumentirati da je Zemlja kugla. Jer ako je tako, MORA postojati određena Konveksnost tekućine posvuda na planeti, što nije slučaj zbog samih fizikalnih karakteristika koje tekućine imaju. To je posebno lako dokazati na moru, s primjerima iz stvarnog života mornara.

Mornari izuzetno cijene svjetionike, jer za vrijeme lošeg vremena ili zbog kvarova navigacijskih uređaja uvijek postoji to svjetlo koje će im reći gdje se nalaze. Međutim, ako je Zemlja kugla, kako je moguće da točno na sredini puta od stotinu kilometara, na primjer na kanalu Sv. Georgea blizu Dublina, moreplovac na palubi broda 7 metara od površine mora, vidi svjetlo svjetionika u Holihedu udaljenog 50 km, koje svijetli s visine od 13 metara, a okrenuvši se na drugu stranu prema suprotnom svjetioniku na Pulbergu udaljenom također 50 km, vidi i njegovo svjetlo koje dolazi s visine od 20 metara?

Kada bi Zemlja bila kugla to ne bi bilo moguće, jer matematika osnovne škole kaže da je na toj udaljenosti, visinska razlika između pozicije broda i pozicije oba svjetionika veća od 100 metara, što čini nemogućim da njihovo svjetlo bude vidljivo mornaru – ali ipak jest – što mora značiti da je Zemlja ravna, a također jer je to u skladu i s fizikalnim karakteristikama vode.

Voda nam govori istinu o tome kako izgleda naša planeta. Istina je duboka voda, kako se u pjesmi kaže. I da se vratimo na Eratosten koji je prvi izračunao koliko je Zemlja kao kugla velika svojim eksperimentom u Egiptu. Sjetite se da je eksperiment proveo uz PRETPOSTAVKE.

Prva pretpostavka je da je Sunce jako daleko i da se stoga može uzeti u obzir kako svi zrake padaju na Zemlju pod istim kutom. Druga pretpostavka bila je da je Zemlja kugla, i uz te dvije pretpostavke jednostavnim matematičkim operacijama temeljem sjene koju je bacao štap zabijen u Zemlju i udaljenosti do mjesta na kojem je bio zabijen štap koji nije bacao sjenu, gotovo savršeno točno izračunao je koliki je opseg Zemlje. Pod pretpostavkom da su Eratosten dvije početne pretpostavke točne, njegov izračun savršeno je točan za planet oblika kugle. Međutim – što ako njegove početne pretpostavke nisu točne?

Kakve bi rezultate dobio Eratosten da je pretpostavio kako je Sunce vrlo blizu i da je površina Zemlje ravna? Rezultati bi bili zapanjujući. Sunce bi bilo svega oko 4.800 km udaljeno od Zemlje, i promjera svega 50 km.

Bilo bi slično kao baterija, što su amaterski snimci kamerama iz niske orbite i pokazali, budući da je Sunce ostavilo svjetlu mrlju na samo jednom dijelu oblačnog prekrivača – isto kao kada bateriju postavite nekoliko centimetara od zida. Naravno – i to je pretpostavka kako ti snimci nisu lažirani. Ako NASA koja tvrdi da je Zemlja kugla već stotinama puta uhvaćena u lažima velikim poput Jupitera, sasvim je moguće da lažu i oni koji tvrde kako NASA laže čim zine.

Kako možemo znati tko od njih laže ako ne radimo povjerljive poslove za NASA-u ili smo mi sami lansirali balon s kamerom na 20 km visine? Ne možemo nikako, ali ipak možemo koristiti zdrav razum kod naših zaključaka. Kada bi Sunce bilo 149 milijuna km daleko, kako bi svoju svjetlost koncentriralo na jedan mali krug velikog oblačnog sustava? Nikako.

Ovakva pretpostavka malenog Sunca udaljenog 4.800 km od Zemlje pojašnjava i godišnja doba, dan i noć, moguće je opisati kretanje Sunca i Mjeseca u odnosu na ravnu Zemlju, možemo odgovoriti na pitanje kako je moguće vidjeti pun Mjesec tijekom dana … I zato, sljedeći put kada vidimo zrake sunca kako se probijaju kroz oblake pod različitim kutovima, sjetimo se geometrije iz osnovne škole i sami ćemo doći do zaključka kako Sunce ne može biti udaljena 149 milijuna km od Zemlje i bacati zrake pod takvim kutevima.

Ako se nakon svega zapitamo koji dokaz možemo ponuditi da je Zemlja kugla – vjerojatno ćemo pomisliti da je dokaz nečija fotografija iz svemira (možda nekog umjetnika kojeg je NASA platila da slika lijepe slike?)

Ili da je dokaz to što nam je netko rekao da je Zemlja kugla, ili je dokaz da je kugla to što “svi znaju da je kugla”? Možda bismo se svi zajedno ipak trebali zapitati je li teorija zavjere tvrdnja da je Zemlja ravna, ili je teorija zavjere da je Zemlja kugla? Tko od nas sa sigurnošću može reći kako je Zemlja kugla, ili da je ravna poput palačinke?

Ja sasvim sigurno ne mogu, bar dok svemirski letovi nisu dostupni za nas obične smrtnike po razumnoj cijeni koju sebi čak i novinar može priuštiti.
 

 
(dnevno.rs)

11:11 je, zaželi želju! Siguran sam da se sjećate te izreke, a možda i još uvijek to govorite danas

To je jedini put u danu da su svi brojevi na satu isti. Otkuda ta izreka dolazi? Želite li se se uopće zamarati i zaželjeti želju? Što čini ovu simboliku toliko važnom i koje je značenje 11:11?

Fenomen

Čini se da su svi danas pričaju o 11:11 posvuda. U stvari, u popularnom filmu “I Origins”, taj koncept dolazi opet.

Priča ide nekako ovako… Poznati znanstvenik zamjećivati 11:11 na mnogim mjestima i slijedi brojeve sve dok on na kraju ne upoznaa visoko duhovnu djevojku i u tom trenutku se njihove osobnosti sudaraju. To je fascinantan film o reinkarnaciji i doista potiče čovjeka na razmišljanje. No, idemo natrag na 11:11!

Zašto toliko mnogo ljudi vidi 11:11 svuda okolo. Da li je to biološka navika gdje naše tijelo dobiva naviku gledanja na sat u točno određeno vrijeme? Ako je tako, što kad smo slučajno pogledali na sat koji ne idu točno kao ostali satovi?

Za mene osobno, kad sam se počeo buditi, počeo sam primjećivati taj broj svo vrijeme. Nakon nekog vremena počeo sam primjećivati ​​da je to neka vrsta duhovne konotacije koja se povezuje s brojevima 11:11.

Ja ponekad prolazim kroz faze u mom životu gdje mjesec dana vidim taj broj na satu dva puta dnevno (ako sat pokazuje samo 12 sati), a ponekad postoje razdoblja u kojima jedva da ga primjećujem. Što sve to znači?

Jesam li više prosvijetljen u vrijeme kad ga vidim? Da li moja duša, ili svemir pokušava izraziti nešto važno?

Teorije Iza 11:11

Postoje mnoge različite teorije u javnosti koje izražavaju točno što fenomen primjećivanja brojeve 11:11 znači.

Najčešći teorija je da kad vidite te brojeve, trebate jednostavno poželjeti želju, a vjeruje se da će se ostvariti.

Neki ljudi tvrde da, kada se taj broj vidi, to znači da postoji neka vrsta otvorenog prozora otvaranja u vašem životu i da bi trebali tražiti vodstvom svojih ‘anđela’ kako bi saznali što je to.

Druge teorije navode da postoji nešto što se značajno događa u trenutku u kojem ste i da bi vi trebali obratiti pozornost na ono što se događa u vašem okruženju.

Jedna od mojih omiljenih ideja koje sam pročitao o tome kada vidite 11:11, trebali bi jednostavno stati, i prepoznati važnost trenutka.

Po mom mišljenju, da kad vidite “11:11″ bilo na satu, registarskim pločicama, bankovnom izvodu ili gdje god vam se dogodi, to je kao mali prijateljski znak iz duše, izvora, višeg ja, ili cijelog svemira, kako god se odlučite ga zvati, Bog, ako hoćete, da je sve u usklađivanju i vi ste točno tamo gdje trebate biti, upravo ovdje, upravo sada.

Prema numerologiji broj 11 ima osobine strpljivosti, iskrenosti, duhovnosti, osjetljivost, intuiciju i ideala.

Pročitao sam na web stranicu da se viđenje 11:11 može promatrati kao problem u matrici, to je vrlo stvaran način kroz koji duhovni svijet komunicira s nama.

Ja ne znam da li ćemo ikada saznati točno što to znači, no mislim da možete odlučiti za sebe što to znači za vas.

Znam da sam uvijek dobijem osmijeh na svom licu kad ga vidim, definitivno se osjećam dobro i volim podijeliti s drugima: “Hej, pogledajte! To je 11:11!”
 
(NSP)

Ako je čovjek nastao od majmuna, zašto još uvijek postoje majmuni?

Evolucionisti vjeruju da su njihovi djedovi i bake bili majmuni, ali se ljute kada im spomeneš majmuna jer tvrde da ljudi nisu nastali od majmuna nego da ljudi i majmuni imaju istog pretka?! Znači majmun im je brat ili sestra?!

Možda niste znali, ali najbrojnija sekta na svijetu je evolucija. Ako vas zanima, 99% svih bioetičkih problema isto kao i najgora društvena uređenja su proizašla iz ove sekte.

Oni tvrde da je evolucija teorija, ali evolucija nije teorija. Da bi nešto bilo teorija mora zadovoljiti uvjete da bi bilo teorija. Sljedbenici sekte evolucija su svjesni toga, ali namjerno ubacuju riječ teorija da bi dobili na znanstvenosti te krvoločne sekte.

Oni vam vjeruju da su njihovi djedovi i bake bili majmuni, ali se ljute kada im spomeneš majmuna jer tvrde da ljudi nisu nastali od majmuna nego da ljudi i majmuni imaju istog pretka?! Znači majmun im je brat ili sestra?! U biti oni vjeruju da je stijena sama od sebe oživjela. Da netko pita dvogodišnje dijete da li Velebit ili Dinara može oživjeti samo od sebe, dijete bi se nasmijalo i reklo da ga odrasli zadirkuju. No, ovi vam iskreno vjeruju da je kamen sam od sebe oživio.

Do danas ne postoji niti jedan jedini neupitni znanstveni dokaz koji nije pretpostavka ili interpretacija za evoluciju. U svojoj bahatosti će vam spominjati onog mučenika Darwina i zebe.

– Znaš, zebe imaju različite duljine kljuna. To je dokaz za evoluciju! – slavodobitno će reći sljedbenik evolucije.

– A što je zeba postala kada joj je narastao kljun? – pita dvogodišnje dijete.

– Pa, ostala je zeba! – zbunjen je evolucionist kako ne vidiš dokaz prelaska vrste u vrstu.

Ovdje moram dati napomenu. Kada kažem vrsta, onda se držim Biblijskog izvještaja o Stvaranju. Tamo piše: Stvori Bog sve prema svojoj vrsti. Druga je stvar što su evolucionisti izokrenuli taj pojam pa pod vrstom podrazumijevaju nešto drugo nego je to u stvarnosti.

– E, vidimo promjene u kukuruzu! To je isto dokaz za evoluciju.

– A što je kukuruz postao nakon promjene? – opet pita dvogodišnje dijete.

– Pa, ostao je kukuruz. Ali to je dokaz za evoluciju. – uporan je sljedbenik evolucije i ne vidi koliko je smiješan.

Inače, evolucionisti imaju taktiku. Prvo vam se počnu rugati i vrijeđati vas. Ako otrpite to njihovo duhovno stanje, velika je šansa da je to jedina znanost koju ćete od njih dobiti. Kada im krenete obarati jedan po jedan njihov «dokaz» postanu manji od miševa jer se njihovo «znanje» temelji na neznanju. Znaju vam se rugati da ste fanatik, a jedini fanatici su upravo evolucionisti.

Mnogo puta sam bio u raspravi s evolucionistima. Nisu to sad neki tamo nepismeni ljudi. Obično se kite nekim titulama i treba vam pola sata da bi im došli do imena i prezimena. Znao sam imati stvarno zanimljivih iskustava. Neki su skakali kao ping pong loptice na stolici. Neki su imali reakcije kakve se vide na molitvama za oslobođenje. Jedini «argument» koji znaju dati je: «Ti si glup!»

Ja glup?! A on vjeruje da je dinosaur legao na jaje i rodila se ptica?! Pa tko je glup? Nigdje niti jednog jedinog dokaza, ali ja sam glup što ne vjerujem u njihovu sektu.

Temu evolucije istražujem nekih sedam godina i pročitao sam brdo knjiga, odslušao brdo predavanja i niz debata. Išao sam otvorena uma, pa ako ima jedan jedini dokaz da ne budem protiv cijelog svijeta. No, ništa. Davao sam javno na televiziji 200.000 kuna za jedan jedini dokaz za evoluciju pod uvjetom da je neupitan i nepobitan znanstveni dokaz, a da nije interpretacija ili pretpostavka.

Zbog toga su se ljutili na mene. Nudio sam na jednom skupu sveučilišnih nastavnika kada su počeli trkeljati o «znanstvenosti» evolucije vlastitu kuću opet pod istim uvjetima. I jedino što sam dobio kada sam im ponudio kuću je bio muk. Nudio sam na predstavljanju knjige mog brata i sveca don Anđelka Kaćunka bjanko ček za jedan jedini dokaz. Opet pod istim uvjetima. Morao sam, jer je tamo bio prisutan i Jakov Radovčić, autor Krapinskog zabavnog parka u javnosti poznatog kao Krapinski muzej. I opet ništa. Samo šutnja. Pa kako to da nitko nema niti jedan jedini dokaz i uzme pare budali?!

– Evolucija se može dokazati samo ja nemam vremena da ti dokažem jer je to proces od par milijuna godina. – javio se jedan sljedbenik te sekte.

– Onda mi se javi za milijun godina. – odgovorio sam.

Kad sam već spomenuo taj Krapinski «muzej», možda vam nije poznato ali tamo su našli 600 zubi i napravili «muzej». Hej, nađu 600 zubi i na osnovi tih 600 zubi uz pomoć silnih specijalnih efekata prodaju djeci priču o nekom tamo primitivnom neandertalcu. Po toj logici skoro svaki malo bolji zubar bi mogao napraviti svoj muzej. U biti ne može jer je uvjet da te ljudske zube proglasi da su zubi neandertalca, a kako je prosječni zubar pošten čovjek on neće lagati kao ovi u Krapini.

Dakle, u Krapini postoji zabavni park gdje vam tvrde da su tamo bili neki praljudi. Obično neandertalca prikazuju kao nekog prljavog lika obučenog u krzno tek ubijenog medvjeda. Nema veze što su neandertalci imali šivaću iglu, prikaz mora biti s nekim krznom. Znači, dok su žene neandertalke heklale stolnjake, njihovi muževi su onako musavi bili obučeni u krvavo krzno?! Ma, stvarno trebaš završiti visoke debilane da bi to shvatio ozbiljno. Zona sumraka. U biti sumrak uma.

Nema veze što su neandertalci imali razvijenu umjetnost kao što su glazba i slikarstvo, ipak ne mogu oni biti ljudi jer su evolucionisti u svojim bolesnim maštanjima uvrtili sebi u glavu da su to neki praljudi.

Ti «primitivni» neandertalci su pokapali svoje mrtve. Iako sama ta činjenica ukazuje na visoku religijsku svijest, opet nam u Krapinskom «muzeju» prodaju priču o nekim praljudima koji imaju isto porijeklo kao i evolucionisti.

Ti sektaši evolucionisti, tvrde da su neandertalci živjeli u periodu od nekih 100.000 godina, što znači da ih je u vrijeme «izumiranja» bilo nekih 50 milijardi na planeti?! Znači njih 50 milijardi je odlučilo izumrijeti samo od sebe?! Što zna neandertalac što je 50 milijardi? Ipak je on mutavi neandertalac. Skoro kao evolucionist. Za one koji ne znaju, neandertalci su najobičniji ljudi koji su bili potomci Adama i Eve.

Razgovarao sam s jednim prijateljem. Dečko je doktor i učili su ga evoluciji, ali je otvorena duha za istinu.

– Što ćeš s bakterijama? Poznato je da bakterije postaju otporne na antibiotike? Nije li to dokaz za evoluciju?

– Nisu one postale otporne nego su izgubile sposobnost da reagiraju na antibiotik, no nema veze… u što su se pretvorile bakterije, ako je to dokaz za evoluciju? – pitao sam ga.

– Hm, ostale su bakterije… – nasmijao se on i nastavio – A što ćeš sa zadnjim nogama kod kita? Nije li to dokaz za evoluciju?

– Možda to nisu noge, nego mu te koščice služe, da oprostiš, da bi mu držala jaja! No, to bi ti kao doktor trebao znati. – rekao sam mu.

– Imaš pravo, a što ćeš sa guštericom koja je promijenila prehrambene navike na onom otoku kod nas? – vadio je on «dokaze» iz glave kako ih se sjećao.

– U što se taj gušter pretvorio? Jesu li mu narasla krila nakon promjene prehrambenih navika?

– Ostao je gušter… – opet se nasmijao moj prijatelj shvaćajući da nema niti jednog dokaza za evoluciju.

Dugo smo pričali i čovjek, kako je otvorena duha je vrlo brzo svojim izuzetnim intelektom prihvatio Biblijski koncept Stvaranja jer jedini ima smisla. Svaki drugi koncept je đavolski i nema istine u njemu.

Nisam ja usamljen u ovome što govorim. Naime, pratim znanstvene radove i umnijih i pametnijih i školovanijih ljudi koji su svoj život posvetili ovoj problematici.

– E, ali većina znanstvenika se slaže s konceptom evolucije! – eto odmah nekog sektaša kojemu je vrhunac intelektualnog rada taj što je pročitao naslov u nekom žutom tisku.

– Znanost nije demokratska disciplina pa da se većinom glasova određuje što je istina. Nije ti to Biskupska sinoda o obitelji! – odgovaram takvom.

Inače, meni je pitanje evolucije jednostavni test inteligencije i duhovnog stanja. Ako mi je sugovornik evolucionist onda znam s kime imam posla i na što je sve spreman. Isto kao u duhovnim pitanjima. Čim mi netko krene trkeljati o evoluciji znam da imam posla s nečistim duhom. On bi sa mnom pričao o Isusu, a prihvaća evoluciju? Ma, daj… te klošarske fore neka prodaje nekome drugom. Ja sam katolik i držim se nauka Katoličke Crkve koji otvoreno prezire sotonski koncept evolucije.

Ono što mogu reći iz vlastitog iskustva, evolucionisti su ljudi koji imaju velikih duhovnih problema i ako ste dovoljno strpljivi, kad tad ćete primjetiti neku anomaliju kod pripadnika te najblesavija sekte u povijesti ljudskog roda – sekte evolucionista.
 
(dnevno.hr iz knjige Elvis Duspara: ”Budi, opominji, tješi”/uredio:NSP)

Novi svjetski poredak je teorija zavjere prema kojoj mala skupina međunarodne elite kontrolira vlade, industrije, medicinu i gotovo sve ljudske djelatnosti diljem svijeta

Teorija je postala popularna nakon 90-ih godina prošlog stoljeća, a cilj joj je uspostava apsolutne moći nad financijama i ljudima. Novi svjetski poredak obuhvaća i nekoliko zasebnih teorija, odnosno urota moćnih i načina njihovih manipuliranja ljudima

1. Proročanstvo deset kraljeva

Teorije zavjere koje svoje korijene imaju u Bibliji nisu ništa novo, no prema nekima, ono je vrlo detaljno predviđeno u Knjizi Otkrivenja. Prema proročanstvu, deset nacija će se uzdignuti iznad drugih te stvoriti novu vlast.

Kako stoji u Bibliji: “I 10 rogova što ih vidje su deset kraljevstva, koji još ne primiše nikakvo kraljevstvo, no primaju moć kao kraljevi…”

Ideja da mala skupina ljudi vlada svijetom temelj je teorije zavjere Novog svjetskog poretka.

2. Dominacija iluminata

Jedan od najpoznatijih teoretičara Novog svjetskog poretka je Albert Pike, koji je navodno još u 19. stoljeću osmislio kako će se ostvariti globalna dominacija iluminata, a surađivao je s Giuseppe Mazzinijem, Ottom von Bismarckom i brojnim drugima.

Amerikanac Pike je 1871. napisao masonski priručnik “Morali i dogma”, a radio je i na nacrtu tri svjetska rata. Smatrao je kako je cilj Prvog svjetskog rata srušiti ruskog cara i tu zemlju postaviti kao kolijevku ateističkog komunizma. Drugom ratu bi bio cilj iskoristiti neprijateljstvo nacista i cionista s krajnjim rezultatom stvaranja države Izrael.

Treći će pak svjetski rat izazvati neprijateljstvo islamskih vođa i cionista, a Izrael i islamske države će se u njemu uništiti, što će dovesti do društvene kataklizme. Tu će vlast u potpunosti preuzeti iluminati te će bjelodano zavladati Novi svjetski poredak.

3. Kontrola populacije

Jedna od velikih teorija o Novom svjetskom poretku je da oni strogo kontroliraju, ili to barem pokušavaju, broj stanovnika na zemlji. Neki od primjera su kineska politika jednog djeteta prema kojem obitelji u gradovima smiju imati samo jedno dijete, a oni koji krše zakon dobivaju kazne deset puta veće od prosječnog godišnjeg primanja cijelog kućanstva, a mogu izgubiti i posao, zdravstveno osiguranje i mogućnost obrazovanja.

Plan je kineskih vlasti da kontrola rađanja traje još 50 godina, a ovaj zakon je rezultat i pritiska zemalja zapadnog svijeta koji je tvrdio da kinesko povećanje stanovništva predstavlja globalnu ekonomsku i mirovnu prijetnju, a UNICEF i UNFPA financiraju Kinu s pet milijuna dolara godišnje u potpori politike jednog djeteta.

Prema još jednoj teoriji, slavni Bill Gates financira razvoj kontracepcijskih mikročipova za kontrolu rađanja. Mali uređaj veličine tek svega nekoliko milimetara bi se jednostavno ugradio ispod kože žene te otpušta hormon levonorgestrel koji sprječava ovulaciju.

Upravo takva tehnologija bi olakšala kontrolu populacije, osobito na prenapučenim mjestima gdje nedostaje hrane, primjerice u Africi, čime bi se ukupan broj stanovnika planete smanjio za poželjnih 15 posto.

4. Tehnika nadzora

Prema pobornicima ove teorije, jedan od načina manipuliranja je stalan nadzor stanovništva, kroz nadzorne kamere, sustave za praćenje telekomunikacija, špijunažu, ali čak i označavanje ljudi čipiranjem.

Ne postoji nešto što danas bilo tko može napraviti, a da to nije primijećeno, prvenstveno jer smo ovisni o tehnologiji. Upravo svi ti gadgeti, mobiteli, laptopi, GPS-i i drugi dodaci naše svakodnevice služe kao sateliti uz pomoć kojih nas je vrlo lako pratiti.

5. Kontrola vremena

U posljednjih su dvadesetak godina napravljeni brojni “istraživački sustavi” s kojima se poigravalo idejom utjecaja na vremenske prilike. Predstavljeni kao nešto što bi čovječanstvo moglo unaprijediti, primjerice tako da se stvori kiša u sušnim područjima i slično, sama ideja takvih sustava zvuči altruistično.

No, je li tome tako? Pobornici novog svjetskog poretka tvrde da se sustavi poput američkog HAARP-a zloupotrebljavaju, odnosno koriste za manipulaciju. Neki tvrde kako je HAARP korišten kako bi se unazadila japanska ekonomija koja je prijetnja američkoj, što je rezultiralo katastrofom u Fukushimi, potresom na Haitiju…
 

 
(24sata.hr,youtube.com/uredio:NSP)

Sve popularnija tema rasprava i grupiranja je teorija ravne Zemlje iliti mišljenje kako je sve što smo o Zemlji učili još od osnovne škole jedna velika obmana

Dokazi po kojima je Zemlja ravna! Možda bismo se svi zajedno ipak trebali zapitati je li je teorija zavjere tvrdnja da je Zemlja ravna, ili je teorija zavjere da je Zemlja kugla?

Dok Neil deGrasse Tyson nije reagirao na repera B.O.B.-a i njegov javni istup o ravnoj Zemlji većina javnosti nije niti čula za ovu teoriju.

Koje su njezine glavne postavke, argumenti i ima li realne konture pogledajte u dokumentarcu najpoznatijeg promotora Erica Dubaya ’200 dokaza da Zemlja nije kugla koja se vrti’.

Pogledajte dokumentarni film i razmislite:
 

 
(nexus-svjetlost.com,youtube.com/uredio:NSP)

Godina je 2050. i superinteligentni roboti preuzeli su planetu

S tim što vi nemate pojma što se zaista događa jer živite u kompjuterskoj simulaciji koja vam predstavlja život u 2016. godini!

“Sve što vidite i dodirujete u ovom trenutku stvorili su roboti gospodari, koji se igraju čovječanstva u svojom zabavnom programu.” Ovako glasi radikalna teorija koju zastupa sve više znanstvenika tijekom proteklih godina. Oni tvrde da postoji velika mogućnost da živimo u paralelnoj stvarnosti i da je svijet kakav poznajemo u stvari – lažan.

Možda zvuči suludo, ali ova “simulacija argumenata” uzima se za ozbiljno u krugovima fizičara koji kažu da su na putu da pronađu dokaze koji će potvrditi ovu teoriju. Robert Lawrence Kuhn, pisac i voditelj emisije “Bliže istini”, nedavno je otkrio ovu teoriju u detaljnom izvještaju objavljenom na sajtu space.com.

On je istakao da bi, prema filozofu sa Sveučilišta Oxford Nick Bostromu, scenarij filma Matriks mogao biti stvaran. Ali umjesto da imate nepregledna polja tegli u kojima se pohranjuju moždane stanice, u ovom programu će i mozgovi biti dio simulacije.

“Postojao bi veliki kompjuter koji bi simulirao bukvalno sve, uključujući i ljudske mozgove – do neurona i sinapsi” – kaže Bostrom.

Kuhn također ukazuje da su zakoni fizike poput računalnih procesa, s modelima u prirodi, s obrascima koji, poput prirode, formiraju takozvane namjerne modele.

Marvin Minsky, začetnik umjetne inteligencije, rekao je gostujući u Kuhnovoj emisiji da će biti teško ustanoviti da li doista živimo u paralelnoj realnosti, točnije kompjuterskoj simulaciji. Ovo je slučaj, kako kaže Minski, sve dok programer ne napravi nekoliko pogrešaka, odnosno “ako ustanovite da se neki zakoni fizike i ne odvijaju kako bi trebalo, ili ako pronađete očite pogreške”.

Prije nekoliko godina Silas Bin sa Sveučilišta u Bonnu sugerirao je, poput Minskog, da bi možda mogli postoje znaci da živimo u simulaciji. Sve što trebate napraviti je da otkrijemo koja su nam ograničenja, tako što ćemo sami napraviti simulaciju svemira. To je cilj rada brojnih znanstvenika, na znatno manjem razini.

On vjeruje da je simulacija zakona fizike manje ili više ekvivalent simulaciji procesa u univerzumu. U takvoj simulaciji zakoni fizike morali bi biti nametnuti na diskretnim trodimenzionalnim rešetkama, koje napreduju kroz vrijeme.

Profesor Bin i njegove kolege otkrili su da takve rešetke nameću ograničenje svakoj materiji i energiji, budući da u simuliranom univerzumu ne bi postojalo ništa manje od tih rešetki. U prijevodu, ovo otkriće moglo bi sugerirati da je svemir kakav poznajemo zapravo kompjuterska simulacija, koja ne bi smjelo ima energetska ograničenja.

A to se upravo događa kad je riječ o kozmičkim zrakama, čije je ograničenje poznato kao Grajsen – Zacepin – Kuzminpvp (gzk) ograničenje. Ova dobro proučena studija otkrila je da se ograničenje događa kada čestice visoke energije u interakciji s kozmičkom mikrovalnom pozadinom gube energiju dok putuju velikim razdaljinama.

Istraživači su izračunali da bi prostorne sile ovih rešetki u spektru svjetlosti praktično usmjerile kozmičke zrake da putuju duž njihovih osi i da tada ne bi gubili energiju. Dokazujući ovu teoriju, znanstvenici bi mogli otkriti da u univerzumu nije baš sve kao što izgleda i da su greške u simulaciji moguće.

Odustao 
ZAŠTO SE UOPĆE MUČITI

Prvi ozbiljan pokušaj da se sazna istina o univerzumu desio se 2001, kada je pokušano izračunati količinu neophodnih resursa za mjerenje svemira. Ustanovljeno je da je to u praksi nemoguće.

Seth Lloyd, inženjer kvantne mehanike, procjenjivao je broj računalnih operacija u našem univerzumu od Velikog praska, u osnovi svaki događaj koji se ikad desio.

“Kompjuter bi trebao biti veći od svemira, a vrijeme bi moralo otkucavati sporije u programu nego u realnosti. Zašto se onda uopće mučiti, praviti takav kompjuter” – ustanovio je Lloyd.

Opovrgao 
U ČEMU JE RAZLIKA KOMPJUTERA I ČOVJEKA

Neki znanstvenici su sumnjičavi kada je riječ o teoriji Matrixa. Profesor Peter Miliken, koji predaje filozofiju i računalne znanosti na Sveučilištu Oxford, vjeruje da bi teorija na kraju se mogla ispostaviti kao pogrešna.

“Teorija je zasnovana na pretpostavci supermozgova, koji čine stvari koje i mi sami u velikoj mjeri činimo. Ako neki misle da je svijet simulacija, zašto onda razmišljaju o supermozgovima koji nisu u stanju smisliti ništa novo u odnosu na ono što mi već znamo” – pita se Miliken.

Alegorija pećine 
PLATON PIONIR TEORIJE

Pitanje da li smo zaista svjesni svijeta koji nas okružuje prvi put je postavljeno u antičkoj Grčkoj, među njihovim filozofima. Najranije spominjanje je u debati koja se može pronaći u Platonovoj Republici, gdje se u alegorijama pećine opisuje iluzornost postojanja kakvu predstavljaju nemisleći ljudi. 

Platon je sugerirao da je jedini put da se shvati stvaran svijet udubljivanje u proučavanje matematike i geometrije, što je i podučavao studente u pokušaju da otkriju svemir koji nas okružuje.

Descartesov rad 
MISLIM, DAKLE, POSTOJIM

Francuski filozof Rene Descartes pozabavio se ovim problemom kroz eksperiment, koji je doveo čitatelje u sumnju kad je riječ o realnosti koju poznajemo. 

Njegova filozofija je zasnovana na ideji da ništa što pretpostavljamo ili osjećamo ne mora nužno biti i istina. Jedina stvar koja je istinita je svijest, koja dovodi u sumnju sve što doživljavamo. To je i dovelo do čuvene rečenice “Mislim, dakle, postojim”.

Kritičari njegovog rada, međutim, često ističu da postojanje misli ne čini osobu misliocem.
 
(kurir.rs/uredio:NSP)