Oni božićni napjevi koje ste prisiljeni slušati svake godine mogli bi ozbiljno štetiti vašem zdravlju, upozorili su istraživači

Izloženost neizbježnim i ponavljajućim zvukovima klasičnih svečanih pjesama izaziva nevoljkost koja se može manifestirati kao tjelesna bolest.

To je zato što mozak postaje zasićen, izazivajući negativne reakcije.

Ako ste već zabrinuti za novac, posao ili obitelj za vrijeme blagdana, stalna poplava veselih pjesama može pojačati vaš stres umjesto da ga olakša.

Isto tako, te pjesme mogu odvlačiti pažnju, što utječe na produktivnost zaposlenika i iritaciju potrošača.

U stvari, anketa potrošača pokazala je u zvještajima za 2011. godinu da samo 23 posto Amerikanaca uživa u blagdanskoj glazbi.

Klinička psihologinja Linda Blair kaže kako božićna glazba može biti mentalno naporna:

“Ljudi koji rade u trgovinama, trebaju podesiti božićnu glazbu, jer ako to ne učine ona ih zapravo spriječava da se usredotoče na bilo što drugo … Vi jednostavno trošite svu svoju energiju pokušavajući ne čuti što slušate.”

Kako možete postići pravu ravnotežu dobrog raspoloženja za blagdane koje vas ne dovodi do ludila?

Promijenite glazbu tako da ljudima ne bude dosadno.

Puštanje istih božićnih pjesama tijekom cijele blagdanske sezone proizvodi kognitivni umor. Prakticiranje dobrog upravljanja glazbom i promjena vašeg popisa za reprodukciju glazbe može vam očuvati dobru volju i mentalno zdravlje.

Istraživanja su također pokazala da zimski mirisi poput bora i cimeta izazivaju sretne emocije, tako da možete uključiti i druga osjetila kada slavite blagdane.

Ako sve ostalo ne uspije, set slušalica može biti dobar poklon u čarapi.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Da biste se riješili dugotrajnih loših osjećaja, većina ljudi se okreće ili prema emocionalnoj prehrani ili slušanju glazbe

Ispada, postoji veza između ova dva mehanizma za suočavanje sa emocijama, prema nalazima nedavne studije.

Negativne emocije opisane su kao neželjeni osjećaji, kao što su depresija i anksioznost. Dio ljudske prirode želi izbjeći ove emocije što je više moguće, zbog čega se koriste različiti prilagodbeni mehanizmi kako bi se osloboditi od njih.

Smatra se da je emocionalna prehrana nesposobna samoregulacijska strategija koja ima za cilj zadovoljiti emocionalno zdravlje umjesto gladi.

Međutim, to će uzrokovati da osoba jede više nego što je potrebno i dovesti do zdravstvenih posljedica povezanih sa prejedanjem, kao što su pretilost, dijabetes i srčani problemi.

Zdravija alternativa emocionalnoj prehrani, prema istraživačima, jest slušati glazbu koja aktivira iste neurone u mozgu kao i emocionalna prehrana.

Ljudi koji slušaju glazbu kako bi se mogli nositi sa tim emocijama, čine ta da bi se “ispucali”. Jednostavno rečeno, oni odabiru galzbu koja daje isti negativni osjećaj, što im pomaže da ga otpuste.

Drugi ljudi se pak “preusmjeravaju” ili se “zabavljaju”, što znači da slušaju više optimističnu i pozitivnu glazbu da zaborave na ono što osjećaju.

Studija, koju je vodio dr. Annemieke van den Tol sa Sveučilišta De Montfort u Velikoj Britaniji, ispitivala je postoji li veza između ova dva mehanizma suočavanja.

Rezultati su pokazali da ljudi koji su slušali glazbu da se “ispucaju” imaju tendenciju da se uključe u emocionalnu prehranu. S druge strane, oni koji su slušali optimističniju glazbu imali su manju vjerojatnost da će se upustiti u emocionalnu prehranu.

Također su otkrili da emocionalni prejedači koji slušaju glazbu iz bilo kojeg razloga imaju bolje mentalno zdravlje u usporedbi s onima koji to ne čine.

Usporedba nekoliko vrsta glazbenih emocionalnih ujednačenih slušatelja također je pokazala da su oni koji su slušali tužnu i ljutitu glazbu bili manje emocionalno zdravi od onih koji su slušali pozitivnu glazbu.

Ovi nalazi dokazuju da je slušanje glazbe, posebno pozitivne glazbe, doista bolja alternativa emocionalnoj prehrani.

Slušanje glazbe nije samo za utapanje vaše tuge. Postoje mnoge druge prednosti, i zato, slušajte što više glazbu, naravno ona koja vas čini pozitivnima.

NoviSvjetskiPoredak.com

Smrtonosni oblik raka gušterače koji je ubio Aretha Franklin može se pripisati barem djelomično onima koji ne vjeruju u globalno zagrijavanje, kaže muzička legenda Stevie Wonder

Sjetivši se Arethinog životu i glazbe tijekom intervjua u emisiji “CBS Morning Morning”, Wonder je sugerirao da globalno zatopljenje možda ima ulogu u njezinoj smrti, žaleći se da oni koji poriču klimatsku promjenu “ne vjeruju da ono što radimo utječe na svijet. ”

“Samo osjećam da sve ove različite bolesti koje imamo i sve što se događa u svijetu dijelom je zato što postoje oni koji ne vjeruju u globalno zagrijavanje, i ne vjeruju da ono što radimo utječe na svijet” – rekao je Wonder.

“Toplina utječe na svijet i utječe na nas. Samo se nadam da će ljudi izaći iz ludosti i spoznati da svi mi, kako mislimo, kako gledamo, kako postupamo s drugima, nikad nećemo otključati bravu dok istinski ne odustanemo od mržnje, zla i sebičnosti. Ako to činimo, možemo otključati neke od onih stvari koje nas drže zatočenima na ovom mjestu.”

Aretha Franklin je umrla 16. kolovoza u 76. godini života zbog uznapredovalog raka gušterače neuroendokrinog tipa.

Wonder je u prošlosti ukorio sve one koji negiraju klimatske promjene.

Ikona glazbene industrije je komentirao iza uragana koji su pogodili Ameriku 2017. godine: “Moramo početi voljeti i cijeniti naš planet, i svatko tko vjeruje da ne postoji globalno zatopljenje mora biti slijep ili neinteligentan”.

Pogledajte intervju:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Tesla je ustvrdio. Einstein se složio. Znanost je dokazala. Poznata je činjenica da je sve – uključujući naše vlastito tijelo – načinjeno od energije koja vibrira na različitim frekvencijama

Godine 1939. nacistički ministar propagande Joseph Goebbels odredio je 440 Hz kao standard za ugađanje tonova. To je učinjeno zato da bi ljudi mislili i osjećali na određeni način te kako bi bili zatočenici određenog stanja svijesti. Većina zapadne glazbe, uključujući popularnu new age glazbu, još uvijek je ugođena na neprirodnih 440 Hz.

‘Želite li proniknuti u tajne univerzuma pozabavite se energijom, frekvencijom i vibracijom.’ – Nikola Tesla

‘Ono što nazivamo materijom ustvari je energija, čija vibracija je snižena kako bi bila opaziva osjetilima. Materija ne postoji.’ – Albert Einstein

Tesla je ustvrdio. Einstein se složio. Znanost je dokazala. Poznata je činjenica da je sve – uključujući naše vlastito tijelo – načinjeno od energije koja vibrira na različitim frekvencijama. Vezano uz gornje tvrdnje, mogu li zvučne frekvencije utjecati na čovjeka? Naravno da mogu.

Način na koji frekvencije utječu na fizički svijet demonstriran je raznim eksperimentima, na polju znanosti pod nazivom kimatika i memorijske sposobnosti vode.

Kimatika pokazuje da kada se zvučne frekvencije gibaju kroz određeno sredstvo, kao što su voda, zrak ili pijesak, one izravno mijenjaju vibraciju materije. Slika pokazuje kako kukurzno brašno u vodenoj otopini reagira stvaranjem oblika pod utjecajem visokih vibracija.

Memorija vode također ilustrira kako naše namjere mogu mijenjati čak i materijalni svijet. Ovo je demonstrirao dr. Masaru Emoto, čija istraživanja ilustriraju kako jednostavne namjere artikulirane preko zvuka, emocija i misli mogu dramatično promijeniti oblik kristaliziranih čestica vode.

Na slikama dolje vidi se razlika s kojom kristali vode reagiraju na agresivnu heavy metal glazbu i klasičnu glazbu.

PRIRODNA FREKVENCIJA UNIVERZUMA

Svi mi u sebi imamo određenu vibracijsku frekvenciju, da i ne spominjemo naše tijelo, čijih 70 posto tvori voda. Dakle, zasigurno možemo očekivati da glazbene frekvencije mogu mijenjati naše vibracijsko stanje. Neki bi ovo mogli nazvati ‘pseudoznanošću’, no gore spomenuti uzorci i znanstveni eksperimenti ne lažu. Svako izražavanje kroz zvuk, emociju ili misao sadrži specifičnu frekvenciju koja utječe na sve oko sebe.

Zanimljivo, odete li izvan grada, u prirodu, osjećate se kao preporođeni, a nijanse boja, pjev ptica, kreket žaba, žubor vode imaju smirujuć učinak na um. Ti zvukovi se sastoje od vibracijske frekvencije koja se mjeri Hertzima (Hz). Svi ti prirodni harmonici vibriraju na 432 Hz, što je i prirodna frekvencija univerzuma.

Mnoge religije koriste tonove na 432 Hz u svojim napjevima, a šamani u Amazoni tijekom iscjeljujućih ceremonija s ayahuascom. Čak je i tibetanska zvučna zdjela ugođena na 432 Hz, kao i mnogi drugi drevni instrumenti koji su podešeni na ovu prirodnu vibracijsku frekvenciju.

Zamislite sada da je cjelokupno stanovništvo Zemlje, i ne znajući, ‘ugođeno’ na drukčiju, neprirodnu frekvenciju od 440 Hz, kao što i jest. Ako vibriranje u skladu s univerzumom može ponuditi toliko pozitivnih stvari, bi li desinkronizacija od našeg izvora mogla imati jednako snažne negativne učinke?

GOEBBELSOV STANDARD VAŽI I DANAS

Bi, ali vratimo se na trenutak u vrijeme kada smo se otuđili od vibracije Zemlje, univerzuma i svega što nije umjetno. Godine 1939. nacistički ministar propagande Joseph Goebbels odredio je 440 Hz kao standard za ugađanje tonova.

To je učinjeno zato da bi ljudi mislili i osjećali na određeni način te kako bi bili zatočenici određenog stanja svijesti.

Začudo, 1950. američke vlasti su odredile ISO standard prema kojemu sva glazbena oprema, te glazba na TV-u i radiju mora biti emitirana na 440 Hz.

Po nekim teorijama, Rockefellerova zaklada započela je taj rat protiv čovjekove svijesti nametanjem standarda ugađanja tonova na A=440 Hz. (U SAD-u takva frekvencija je predlagana još 1936. godine.)

Glazba na frekvenciji od 440 Hz kolidira s čovjekovim energetskim centrima tj. čakrama, od srca do podnožja kralježnice, a stimulirane su čakre iznad srca. Prema nekim teorijama, takva vibracija stimulira ego i funkcije lijeve polovice mozga, potiskujući emocije srca, intuiciju i kreativno nadahnuće.

Sadašnje ugađanje glazbe na 440 Hz nije u harmoniji ni na kojoj razini s kozmičkim kretanjem, ritmom ili prirodnom vibracijom. Mozart i Verdi bazirali su svoju glazbu na prirodnoj vibraciji, a ugađanje na 432 Hz je nazvano „Verdijevim ugađanjem”. Većina zapadne glazbe, uključujući popularnu new age glazbu, još uvijek je ugođena na neprirodnih 440 Hz.

Vladari iz sjene uspješno snižavaju vibracije ne samo mlade generacije nego i svih nas. Te destruktivne frekvencije usmjeruju misli prema iskrivljenosti, neskladu i nejedinstvu.

SKRIVENA MOĆ KOZMIČKIH FREKVENCIJA

‘Preko ove neprirodne, standardne frekvencije ugađanja tonova (440 Hz), lišene simetrije svetih vibracija, objavljen je rat podsvjesnom umu zapadnjaka.’ – L. C. Vincent

‘Ako želite saznati da li se carstvom dobro vlada, je li društvo moralno ili nije, odgovor će vam dati kvaliteta njegove glazbe.’ – Konfucije

Smatra se da je frekvencija od 432 Hz matematički sukladna obrascima univerzuma. Istraživanja pokazuju da 432 Hz vibrira u skladu s kozmičkim zlatnim omjerom (‘zlatnim rezom’), odnosno brojem pi, objedinjujući svojstva svjetla, vremena, prostora, materije, gravitacije i magnetizma s biologijom, kodom DNK i sviješću. Kada naši atomi i DNK počnu rezonirati u skladu sa spiralnim obrascem prirode povećava se naš osjećaj povezanosti s prirodom. Broj 432 također se odražava u omjerima Sunca, Zemlje i Mjeseca, kao i kod precesije ekvinocija, Sri Yantre, Velike piramide u Egiptu, Stonehengea i mnogih drugih svetih mjesta.

Također je zanimljivo da je frekvencija od 432 Hz usklađena s kromatskim spektrom, dok frekvencija od 440 Hz od njega odskače.

Digitalna umjetnica i kanalizatorica duhovnih poruka Maia Nartoomid kaže: ‘Moj mentor s unutarnjih razina ThothHorRa rekao mi je da je 432 Hz frekvencija unutar moždane jezgre, ne samo u ljudi već i kod svih živih bića koja nastanjuju Zemlju’.

Evo još nekoliko intrigantnih podataka u vezi frekvencije od 432 Hz: Ona je usklađena s astronomskim računanjem precesije ekvinocija: 432 x 60 = 25920.

Stradivarijeva violina, najprecizniji instrument ikada izrađen ljudskom rukom, ugođena je na 432 Hz.

Broj 432 nalazimo na bezbroj drevnih svetih mjesta, a broj kipova u Borobuduru, najvećem budističkom hramu na svijetu, ‘hramu bezbrojnih Buda’ iznosi 432.

Kada se napravi korekcija na 432 Hz druge note cijele oktave očituju mnoštvo drevnih svetih brojeva koji su zapanjujuće povezani s astronomijom, svetom geometrijom, točnom geografskom širinom i dužinom piramida i drugih svetih mjesta, zatim s Biblijom i ostalim misterioznim literarnim djelima, poput Bhagavad-gite.

Gore spomenuta umjetnica Maia Nartoomid ističe: ‘Većina drugih sisavaca i živih bića nisu toliko osjetljivi na mijenjanje njihovog prirodnog signala od 432Hz, budući da imaju snažniji utisak magnetskog polja u svojem mozgu (prema Thotovom uvidu u zapise akaše). Uostalom, delfini, slonovi i zrikavci ne hodaju uokolo cijeli dan sa slušalicama ipoda na ušima!’

Slušajte kako ptičice pjevaju i bit ćete pomlađeni čistom glazbom prirode.
 

(nexus-svjetlost.com)

400 objavljenih znanstvenih radova su dokazali staru poslovicu “Glazba je lijek”

Alternativni i komplementarni tretmani kao što su kreativne umjetnosti, meditacija i joga su predložene da premoste mnoge praznine koje konvencionalna medicina ne može.

No, glazba, zbog svoje sveprisutnosti u našem društvu, kao i njezina lakoća prijenosa, ima možda i najveći potencijal među alternativnim terapijama da dosegne ljude na duboki i profinjeni način. Glazba je bitna i ona liječi.

Učenje glazbe čini se da ubrzava razvoj mozga kod male djece, osobito u područjima mozga koja su odgovorna za obradu zvuka, razvoj govora, percepciju govora i vještine čitanja, prema prvim rezultatima studije koja je trajala pet godina, provedena od strane neuroznanstvenika na Sveučilištu u Kaliforniji.

Sada znamo da kontrolirano liječenje u kojem se sluša sluša i svira glazba je snažan tretman za probleme mentalnog zdravlja. 400 objavljenih znanstvenih radova su dokazali staru poslovicu “Glazba je lijek”.

Istraživanja pokazuju da dodavanje glazbene terapije u liječenje poboljšava simptome i društveno funkcioniranje među šizofreničarima. Nadalje, terapija glazbom se pokazala učinkovitom kao samostalni tretman za smanjenje depresije, tjeskobe i kroničnih bolova.

Institut za mozak i kreativnost (BCI) na Sveučilištu u Kaliforniji započeo je petogodišnje istraživanje u 2012. u suradnji s Filharmonijom Los Angelesa i Udrugom Srce Los Angelesa (HOLA) u kojem su htjeli otkriti utjecaj glazbene nastave na dječji socijalni, emocionalni i kognitivni razvoj.

Ovi početni rezultati studije, objavljeni nedavno u časopisu Developmental Cognitive Neuroscience, pružili su dokaz o prednostima glazbenog obrazovanja u vrijeme kada su mnoge škole diljem zemlje ili uklonile ili smanjile glazbeni i umjetnički programe.

Studija je pokazala da poduka iz glazbe ubrzava sazrijevanje slušnog puta u mozgu i povećava njegovu učinkovitost.

“Mi smo uglavnom zainteresirani za utjecaj glazbenog obrazovanja na kognitivni, socijalno-emocionalni razvoj mozga kod djece”, rekao je Assal Habibi, glavni autor studije i viši znanstveni suradnik na BCI u USC Dornsife College of Letters, umjetnosti i znanosti.

“Ovi rezultati govore da djeca s glazbenim obrazovanjem, u usporedbi s druge dvije usporedne skupine, su bila preciznija u obradi zvuka.”

Tijekom ovog longitudinalnog istraživanja, neuroznanstvenici su pratili razvoj mozga i ponašanje u grupi od 37 djece iz defavoriziranih četvrti Los Angelesa.

Trinaestoro djece, od 6 ili 7 godina, počeli su dobivati glazbenu poduku kroz program “Mladi orkestar”. Program obuke glazbom je bio inspiriran metodom El Sistema, onu koju je primjenjivao dirigent LA filharmonije Gustavo Dudamel kada je odrastao u Venezueli.

Učenje violine

Djeca uče svirati instrumente, kao što je violina u ansamblima i grupama, i vježbaju do sedam sati tjedno.

Znanstvenici su usporedili djecu glazbenike s vršnjacima druge dvije skupine: 11 djece koja su uključena u nogometni program, i 13 djece koja nisu uključena u niti jedan od specifičnih vanškolskih programa.

U roku od dvije godine istraživanja, neuroznanstvenici su otkrili da slušni sustav djece u glazbenom programu sazrijeva brže nego u ostale djece. Fino podešavanje njihovog slušnog puta može ubrzati njihov razvoj jezika i čitanja, kao i druge sposobnosti – potencijalni učinak koji znanstvenici dalje istražuju.

Poboljšana zrelost odražava porast neuroplastida – fiziološke promjena u mozgu kao odgovor na utjecaj okoline – u ovom slučaju, slušanje glazbe i glazbene nastave.

“Slušni sustav je stimuliran glazbom”, rekao je Habibi. “Ovaj sustav također se bavi općom obradom zvuka koji je od temeljne važnosti za razvoj jezika, vještine čitanja i uspješne komunikacije.”
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Amerika na čelu sa korporacijskim establišmentom je ugasila legendarni Torrentz.eu, jedan od najdugovječnijih torrent siteova

Osnovan nekoliko tjedana prije Pirate Baya, još 2003., bio je jedan od najdugovječnijih torrent siteova, a zahvaljujući milijunima korisnika na dnevnoj bazi, postao je i jedan od najposjećenijih.

Torrentz.eu nije bio klasični torrent site već je funkcionirao kao tražilica, kombinirajući rezultate iz desetaka tražilica drugih torrent siteova.

Podsjetimo, nedavno je ugašen Kickass Torrents, a to znači da su milijuni korisnika u nepunih mjesec dana ostali bez dva gotovo najveća Torrent sitea.

No dosadašnja praksa je pokazala, ako američka vlada koja ima monopol nad čitavim svjetskim internetom, ugasi jednu torrent stranicu, stvore se svije stranice istog sadržaja.

Internet sloboda je neiskorjenjiva.
 
(index.hr)

Po prvi put u povijesti glazbe, “prodaje kataloških albuma” – definirana kao bilo koja glazba izdana i starija od 18 mjeseci, nadmašila je trenutna izdanja za 4.3 milijuna primjeraka albuma

Da biste stekli dojam, prije samo deset godina prodaja aktualnih glazbenih hitova dominirala je tržište za više od preko 150 milijuna prodanih albuma.

Novi podaci dolaze iz izvješća za 2015 godinu od strane tvrtke Nielsen, tvrtke koja se bavi podacima prodaje i statistikama glazbene industrije i koja informira Billboard liste.

Prema izvješću VICE-a:

“Međutim, taj podatak se odnosi isključivo na albume – bilo fizičke ili digitalne ne uključujući streaming. Dakle, da li izvješće Nielsena pokazuje pravi trend pada prodaje za nove hitove, ili su se kupci samo udaljili od albuma u cijelosti (argument koji nam govori da su mladi skloniji streamingu, te ne kupuju glazbu), što je šokantno, iako možda i nije posve neočekivano.”

Trend ka piratskim digitalnim downloadu glazbe sa torrenta izgleda kao određeni čimbenik u smanjenoj prodaji nove glazbe.

Osim toga, studije su pokazale da su ponavljajući stihovi i velki broj obrada starih hitova u glazbi su više popularni, što upućuje na namjerno zaglupljivanje glazbenog sadržaja od strane glazbene industrije.

“Unatoč mnogim faktorima koji sudjeluju u stvaranju hit pjesme, možemo prepoznati kopiranje stihova starih pjesam kao važnu stvarnu posljedicu po glazbu”, rekla je profesor Andrea Ordanini Sveučilišta Bocconi, autorica jedne od studija.

Istraživači su analizirali pjesme unatrag do 1950. godine, uključujući i 1029 pjesama koje su bile na 1. mjestu na Top listi, i onih 1451 pjesama koje nikada nisu bile u Top 90. pjesama.

Isti stihovi se ponavljaju između jednog i 16 puta u pjesmama. Otkrili su da je za svako dodatno ponavljanje, nova pjesma imala mogućnost doći na 1. mjesto Top liste, povećavajući tu mogućnost za čak 14,5 posto. Ali se primjetio pad od 6,1 posto sa svakom dodatnom godinom starosti hita glavnog izvođača, prema Telegraphu.

“Bilo je neizbježno da hip-hop postane komercijaliziran, ali na tom putu naša moć je oslabila značajno”, kaže egendarni hip-hop izvođač Darryl McDaniels, više uobičajeno poznat kao DMC, pionirske grupe Run-DMC.

“Sada imate istih 12 pjesama na radiju koje puštaju iznova i iznova.”

“Željeli smo promijeniti svijet, preuzimajući odgovornost za svoje postupke”, rekao je on. “Sada sve što je negativno, američki dupeglavci slave.”

Ukoliko smatrate da je glazbeno tržište pokretano potražnjom potrošača, bit ćete nažalost u zabludi, kako vladajuća elita prepakirava i isporučuje sadržaj za kojeg su odlučili da je prihvatljiv. Sposobnost elite da upravlja masama kroz glazbu nikad ne treba podcjenjivati.
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

Zašto sam se na prvom mjestu opredijelio da obradim škakljivu temu kao što je droga i njezin utjecaj na svijest? Iz prostog razloga što sam samoproklamirani stručnjak po tom pitanju

Ne, nisam završio medicinu niti psihologiju, već sam onako seljački istražio teren potpuno pješke; većinu droga koje su u ponudi, bolje rečeno koje su bile na izborniku u vrijeme mog istraživanja, sam konzumirao. Neke malo više, neke malo manje, na jednu tvar sam bio opasno navučen, ono jako do bola, malo je nedostajalo da preteknem. Ali još sam među živima iz ko zna kojeg razloga, i zato želim izvjesna saznanja i iskustva podijeliti s vama.

Živjeh šest godina u minskom polju zvanom London. O da, pravo minsko polje za nas radoznalce iz istočnih zemalja. A ja stara pacerčina nagazih baš na svaku minu u polju. Ozbiljan u namjeri da proučim djelovanje narkotika na tijelo i um, zavrnuh rukave, zarolam novčanicu, kupih rizle i prionuh na posao muški, što bi rekli stari naši – samopregorno. Uf, baš sam sagorio!

Od psihoaktivnih legalnih i nelegalnih supstanci probao sam: hašiš, kanabis, kokain, heroin, ecstasy, ketamin, speed, LSD, Valium, alkohol i duhan.

Evo zašto objavljujem ove neslavne podatke; vodeći engleski stručnjaci iz oblasti opijata, dakle toksikolozi, psihijatri, doktori, policajci, su 2013. godine, poslije višegodišnjeg istraživanja, napravili listu od dvadest najštetnijih tvari po ljudsko tijelo i društvo uopće.

Došli su do zanimljivih i kontradiktornih zaključaka, toliko kontradiktornih da ih je britanska vlada odbila ozvaničiti. Lista je sastavljena po sljedećem redoslijedu: dvadeseto mjesto zauzima najmanje štetna tvar i svaka sljedeća je jača odnosno štetnija.

Lista izgleda ovako: (u popisu sam napomenuo supstance koje sam konzumirao i koje se spominju u tekstu, ostale opijate nisam spominjao jer ih nisam koristio i uglavnom se radi o lijekovima i stimulansima koji se mogu kupiti u ljekarnama uz recept)

Osamnaesto mjesto zauzima ecstasy, zatim na četrnaestom mjestu dolazi čuveni LSD, jedanaesto mjesto zauzima kanabis, neočekivano visoko deveto mjesto zauzima duhan, osmo mjesto pripada speedu, sedmo mjesto je okupirao Valium, šesto mjesto zauzima ketamin, na petom mjestu nalazi najrasprostranjenija droga na planeti – alkohol, na četvrtom mjestu ustoličio se metadon, i istinski oskarovci koji zauzimaju drugo, odnosno prvo mjesto, su kokain i heroin.

Duhan je u Britaniji izravno odgovoran za 114 tisuća smrtnih slučajeva godišnje i odnosi više života nego alkohol, AIDS, ubojstva i prometne nesreće zajedno. Duhan u prosjeku skraćuje životni vijek za deset godina i jedan od pet stanovnika Britanije je probao duhan. Zanimljivo zar ne?

Skačemo odmah na peto mjesto na kome se nalazi alkohol koji je po ovoj listi štetniji nego droge poput spid, LSD, ecstasy, ketamin.

Alkohol je štetniji po društvo nego sve legalne i ilegalne droge na ovoj listi zajedno i neposredno je odgovoran za 40 000 tisuća smrtnih slučajeva u Britaniji, a konzumira ga oko 40 milijuna stanovnika ovog kišnog i maglovitog otoka. Eksperti koji su sastavljali listu složni su u jednoj konstataciji a to je da se alkohol kojim slučajem pojavio na tržištu prije neku godinu, sigurno bi zakonski drugačije bio reguliran. Ali kao što znamo, alkohol cirkulira u ljudskoj krvi odavno i današnjim puritanskim, demokratskim vladama gigantski konglomerati za proizvodnju alkohola svojom financijskom moći drže vezane ruke.

O heroinu i kokainu ne treba pisati posebno jer smo dovoljno čuli, vidjeli, osjetili, posvjedočili o njihovom djelovanju na ljudsku psihu i tijelo.

Ko su najveći protivnici narkomanije?

Debeli stričevi, brkate tetke, zadrigli rođaci, rumeni kumovi, ispred kojih na slavama, svadbama, rođendanima i sahranama stoje raskrečeni mrtvi prasići, sarme, tulumbe, baklava, alkohol, duhan, bijelošećerne torte i peciva nastala ujedinjavanjem bijelog brašna, praška za pecivo, soli i kvasca. Ah, uvijek to bijelo …

Kako društvo gleda na one koji trguju nelegalnim drogama, a kako promatra one koji dilaju legalne gudre koje nanose štetu ljudima koji ih konzumiraju, ali i svima koji borave u prostorijama gdje se puši i pije?
Jedni su marginalci a drugi su hvaljeni kao uspješni menadžeri! Da li univerzalnu karmu zaista zanimaju zakoni pisani ljudskom rukom?

Što je s kanabisom? Zašto se u posljednje vrijeme diže tolika frka oko legalizacije kanabisa?

Moje osobno mišljenje, koje sam izvukao iz petnaestogodišnjeg konzumiranja trave i njenih derivata, je da je cijela priča kako je marihuana vrlo beneficijalna po ljudsko zdravlje, prenapuhana i da se više radi o pobuni protiv sustava i zakonodavaca, nego o istinskoj potrebi čovjeka za inhalacijom obogaćenog dima.
Mit da kanabis ubija 98% kancerogenih stanica, koji kruži netom i fejsbukom, nije točan. To je još jedna od niza neprovjerenih informacija koju u eter guraju dugogodišnji korisnici i interesne grupe koje bi prve da ulete na polje distribucije ako gandža bude legalizirana.

Kao bivši dugogodišnji korisnik smatram da kanabis nije ljekovita biljka i da ima pogubne učinke na ljudsku psihu. Objašnjenje?

Onima koji se bave energijama dobro je poznato da kod čovjeka postoje latice inteligencije koje se nalaze poviše glave, i izgledaju kao hobotnica zalijepljena na teme čovjeka, čiji pipci pretražuju prostor u potrazi za hranom. Kao što samo ime govori, namirnica kojom se prehranjuju latice inteligencije je inteligencija, tako da se latice lijepe na sve što kruži u eteru a u sebi nosi nekakvu informaciju, odnosno inteligentnu formu. Pojedinci svoje latice napajaju čitanjem, meditacijom, muzikom, plesom, slikanjem, kreativnim radom, itd. … dok drugi latice prehranjuju artificijalno izvorima zabave, odnosno duvanjem, pijenjem, drogiranjem, koje se u većini slučajeva završava gledanjem nogometnih prijenosa, pijenjem piva, buljenjem u kompjuter, igranjem igrica, i u najboljem slučaju seksom.

Energija droge je, jel tako, bestjelesni inteligentni entitet koji u sebi sadrži pregršt informacija koje se u jednom trenutku mogu učiniti kao korisne, ali te škakljive informacije imaju samo jednu svrhu, a to je da zaustavljaju konzumente na putu ka višim razinama svijesti.

Da li su one kao takve loše? Ne!

Njihov zadatak u svekolikom postojanju je upravo taj; da ne dozvoljavaju prolaz ka višim razinama svijesti onima koji za to nisu spremni. Moramo se složiti sa činjenicom da nepripremljena pojedine informacije i znanja nanose više štete nego koristi. Latice inteligencije, kojih kod intelektualno razvijenih ljudi ima dvadeset i jedna, izuzetno su oštre i pokretne, dok su kod konzumenata opijata otupljena i nema ih više od pet, šest. Kod onih koji konzumiraju bilo koju vrstu opijata svakodnevno, latice inteligencije izgledaju kao mrtva hobotnica čiji pipci beživotno visulje podno brade u predjelu vrata.

Osobno poznajem i družim se s velikim brojem uživalaca opijata, naročito s ljubiteljima kanabisa ili njenih derivata, i ne moram biti Einstein kako bih uočio promjene u njihovoj motorici i brzini i lucidnosti razmišljanja, prije i poslije inhaliranja magičnog dima.

Želio bih napomenuti kako alkohol i kanabis zaista na trenutke otklanjaju suvišne misli i saniraju probleme, ali veliko pitanje je gdje odlaze te misli i problemi kada smo pijani i naduvani!

Cilj cjelokupne priče oko podizanja svijesti bazira se na umirivanju uma kojeg možemo slikovitije opisati kao divlju rijeku nadolazećih misli koja teče lubanjom. Alkohol i marihuana zaista potiskuju misli i probleme, ali ispod bujice uma. Ovo pokazuje da misli i problemi nestaju dok traje djelovanje opijata, ali bujica uma nije pregažena, odnosno problemi nisu riješeni već samo potisnuti.

Rijeku uma treba pregaziti i tako stići na onu drugu, ponekad se čini nedostižnu obalu, gdje caruju sloboda, mir i tišina. Najučinkovitiji prijevoz do tamo je splav meditacije.

Dakle, suočavanje s problemima i suvišnim mislima, čistog uma, u tišini i sklopljenih očiju.
Put opijata i psihostimulansa čini se kao prečac do oslobođenja, jer se ne ulaže nikakav napor sem gutanja, šmrkanja, rolanja, ispijanja … Ali tu je skrivena zamka droge, jer se ubrzo javlja ovisnost, koju većina konzumenata poriče, tvrdeći da su samo rekreativci.

Da li konzumiranje droga proširuje svijest?

Na početku da, ali to su zanemarivi postoci u odnosu na to koliko droga konzumira ljudsko tijelo i psihu, jer da ponovim, jedini način podizanja svijesti je umirivanje uma, a droge, opijati i alkohol, su najkaloričnije potpaljivači kotlovnice uma.

Konzumenti marihuane, alkohola i duhana, često koriste i druge stimulanse kao što su kokain, LSD, ecstasy, heroin i kad dođu vremena liječenja, skidanja, čišćenja, u većini slučajeva nastupa razdoblje opasnih zabluda. Shema ovako glasi: Ostavio sam kokain, ali duvam i pijem. Moram jer ne mogu biti strejt. Ostavio sam duvka, ali cirkam ko lud. Ostavio sam alkohol, ali duvam ko propuh.

Brod koji je s pet konopaca bio vezan za obalu i dalje će biti uz obalu ako odvezle četiri čvora!
Brod jeste najsigurniji u luci, ali brod nije dizajniran da bude u luci. Dok se ne oslobodimo svih ovisnosti, ne može se pričati o podizanju svijesti.

Alkohol ili kanabis?

Ako se mora birati između ove dvije supstance, moj glas dajem kanabisu.
Zašto?
Alkohol podgrijava nasilje, kanabis umiruje.
Nitko nikad nije vidio dva naduvana lika da se tuku, ali smo svjedoci svakodnevih tuča, nasilja, ubojstava koji su podgrijani alkoholnim parama.
Da li bih oteo špricu iz ruke tipu koji se bode na ulici? Ne!
Da li bih slučajnom prolazniku ugasio cigaru kad ga vidim da puši? Ne!
Da li bih rođenom bratu sklonio čašu rakije sa stola? Ne!
Da li bih uzeo zarolanu novčanicu liku u toaletu, koji se nadvio nad plastičnom daskom toaleta, išaranoj bijelim linijama? Ne!
Da li bih nekome preporučio put istraživanja svijesti uporabom psihostimulansa?
– A što su psihostimulansi? – Odgovaram pitanjem.
Da li je neophodno da psihostimulansi dolaze izvana?
Da li je religijski post psihostimulans? Svakako!
Da li je meditacija psihostimulans? Naravno!
Da li je trpljenje tjelesnih bolova psihostimulans? Da!
Da li je ples psihostimulans? Jeste!
Da li je kreativan rad psihostimulans? Najbolji!
Da li je LSD psihostimulans? Jeste, ali dolazi izvana i sintetički je!
Da li je ecstasy psihostimulans? Jeste, ali dolazi izvana i sintetički je!
Da li je heroin psihostimulans? Sigurno 100%, ali konzumira psihu, tijelo, obitelj, društvo, i dolazi izvana!
Da li je kokain psihostimulans? Jeste, ali konzumira psihu, tijelo, obitelj, društvo, doziva strah i dolazi izvana!

Zašto je droga označena kao jedna od najvećih društvenih pošasti?

Moje osobno mišljenje je da je zato što se zlouporaba droga tretira kao kriminalni delikt, a ne kao zdravstveni problem.

Svi mi koji smo otplesali ples s drogama, alkoholom, i duhanom, trebali bi se zapitati da li smo zaista imali problem s navedenim supstancama, ili smo imali problem sa tjelesnim senzacijama koje one izazivaju? Mislim, ja zaista nisam imao problem sa čašom viskija dok je stajala na stolu, niti sa kutijom cigara u džepu, niti s linijom bijelog praha dok je ležala razvučena na položenom ogledalu. Problemi su nastali kad su tvari došle u dodir s mojim tijelom, odnosno umom, i napravile biokemijsku reakciju u mozgu koju sam ja ocijenio kao ugodnu i zabavnu. Dakle, problem nije u psihoaktivnim tvarima već u konzumentu!

Svjedoci smo vrlo neuspješne politike suzbijanja droga i ostalih psihoaktivnih supstanci, jer činjenice s terena jasno pokazuju da je droge na ulicama svake godine sve više, da broj konzumenata vrtoglavo raste, i da prosječna starost uživaoca opijata rapidno opada. Dakle sve je više klinaca koji konzumiraju drogu.

Edukacija u osnovnim i srednjim školama u vezi droga praktično ne postoji, i većina roditelja / staratelja, škola, odgojnih ustanova, služe se taktikom zastrašivanja i oslanjaju se da će strah stvoriti animozitet ka opijatima.

Da li je moguće da strah ratuje protiv paranoje? Stativa!

Kad bi mene pitali ne bi puno skitali, jer bih predložio da se organiziraju predavanja koja će držati izliječeni, a potom obučeni za rad s ljudima, narkomani, alkoholičari, pušači, koji bi po školama, sveučilištima, mjesnim zajednicma, ili gdje već, ispred karte ljudskog mozga, govorili o utjecaju psihoaktivnih supstanci na mozak i središnji živčani sustav. Mislim da predavači ne trebaju biti zdravi, jedri, uredni doktori ili sociolozi, koji su znanja stekli proučavanjem knjiga, boravkom u laboratorijima, listanjem psihologije, već mislim da bi profesori u ovom slučaju morali biti dugogodišnji ovisnici koji su se uspjeli isčupati iz kandži ovisnosti.

Klinci trebaju čuti nekog tko govori iz vlastitog iskustva, klinci moraju vidjeti te žutilo, sarma podočnjake, polupane zube, izborana i upijena lica, duhanske prste i drhtave ruke.

Preventiva je u svim slučajevima efikasnija od liječenja.

Ali pošto u ne živimo u perfektnom svijetu, uvijek je bilo i uvijek će biti onih koji će se navući na legalne i nelegalne droge, i smatram da teške slučajeve ovisnosti ne treba liječiti uporabom manje štetnih droga kako to trenutno radi medicina.

Pa ljudi moji, eksperti i dan danas prepisuju heroinskim ovisnicima metadon, koji je lošija verzija heroina. To je isto kao da renovirate namještaj na Titanicu, kako je to slikovito opisao stari, proslavljeni, i nadasve kvalitetni londonski junkie koji se očistio prije deset godina.

Postoje razni načini da se pomogne ljudskim bićima koja su duboko zaglibila u blato ovisnosti, a predlažem jedan nekonvencionalan program; prvih tjedan dana remen, stolica i okruženje ljudima koji znaju voljeti. Ako je neophodno, dolazi u obzir i par šljaga koje izviru iz ljubavi. Prvih sedam dana su najgori, poslije toga kriza znatno slabi, a onda na red dolazi čišćenje organizma posnom i sirovom hranom, potom kreće lagana meditacija, zatim fizička aktivnost s naglaskom na znojenje, najbolje joga. Najvažnije je prisutnost ljudi koji znaju da vole, preporučujem da to ne bude rodbina, već ljudi koji imaju Znanje o istinskoj Ljubavi. To je nova sorta ljudskih bića koju sve češće susrećem na putovanjima kroz Južnu Ameriku, ali o njima nekom drugom prilikom.

Pretpostavljam da teorija zvuči kao utopija, ali ovu metodu nisam ja izmislio, već sam tijekom jednog od mojih putovanja prošao kroz kamp u Amazonskoj džungli u kom sam otkrio ovu recepturu, i gdje sam popričao s nekolicinom bivših ovisnika koji su se izliječili. Poslije su ostali u kampu volontirati …

Da li je moguće izlječenje poslije višegodišnje zloupotrebe droga?

Kod ekstremnih slučajeva gdje je došlo do permanentnih oštećenja mozga ne, ali kod većine, mislim na 98 korisnika, moguće je potpuno zaliječenje mozga i povratak vitalnih funcija tijela u normalu. U fantastičnoj knjizi “Super mozak”, autori Deepak Chopra i Rudolf Tanzi, spominju termin plastičnost mozga, koji označava nevjerojatnu pokretljivost, savitljivost, elastičnost, prilagodljivost mozga na uvjete kojima ga “korisnik” izlaže.

Ne bih se dodatno uplitao u mogućnosti mozga, jer on je i pored sofisticirane tehnologije ostao velika nepoznanica za medicinu, ali moram spomenuti prelijepu definiciju kojom su autori knjige “Super mozak” opisali ovaj tajanstveni organ: Univerzum od kilu i pol.

I evo konačno dolazimo do psihoaktivnih supstanci o kojima se u zadnje vrijeme dosta piše i diskutira.
To je Ayahuaska koja se upotrebljava u šamanskim ritualima u Peru-u, Ekavdoru, Kolumbiji a ista stvar je u Brazilu toliko rasprostranjena da je čak dobila i ogranak pod okriljem Katoličke crkve i zove se Santo Daime (Sveti Daj-Mi).

Druga zanimljiva psihoaktivna supstanca južnog kontinenta je kaktus San Pedro (Sveti Petar) koji se može pronaći u Boliviji, Peru-u, Ekvadoru, Kolumbiji i sjevernim dijelovima Argentine, i koji se također može konzumirati u Centralnoj Americi pod nazivom Peyote.

Da li bih nekome preporučio da kuša ove psihoaktivne supstance? Šaman s kojim sam radio ceremonije mi je zabranio da reklamiram Ayahuasku, ali ja onako iz srca zborim – Da! A-ha, pa i ove psihoaktivne tvari dolaze izvana, čujem glas.

Ove psihoaktivne supstance se s razlogom ne nazivaju droge već medicina; probao sam ih kao i u tekstu nabrojane ulične droge, i mogu potvrditi da se ne radi o drogama ili opijatima već o ulaznicama koje uvode u polja kvantne medicine, u kojima cvjetaju neograničene mogućnosti i potencijala. U tim poljima beskonačnih mogućnosti, dakle moguće je sve, i to podrazumijeva da konzument tijekom ceremonije izliječi samog sebe.

Moramo povući crtu između efekata koje izazivaju, s jedne strane, droge tipa kokain, heroin, marihuana, alkohol, duhan, i Ayahuaska i kaktusi s druge strane. U prvoj grupi nabrojane su tvari koje ordiniraju po neurokorteksu i evo pokušati ću da vrlo složenu priču spustim u nekoliko rečenica.

Dakle, neurokorteks je najmlađi ali najsloženiji dio mozga, nalazi se u frontalnom dijelu lubanje (čelo) i zadužen je za složene funkcije kao što su razmišljanje, govor, maštanje i kreativno stvaranje, tako da ulične droge stvaraju vizije / halucinacije jer se u umu korsinika miješaju mašta, snovi i želje. Dakle imaginacija koja nema dodirnih točaka s Istinom.

Nakon dugogodišnje upotrebe narkotika u neurokorteksu nastaju nove, drogom hranjene neuronske veze, koje postaju ovisne od sintetičkih izvora hrane, tako da nagli prestanak dotoka stimulansa, dovodi do teških kriza i agonija.

Droge potpaljuju igru uma koja se odvija u astralnom svijetu, kome ne treba pridavati poseban značaj na spiritualnom traganju.

Za razliku od uličnih droga, Ayahuaska i kaktus San Pedro ne pospješuju rad neurokorteksa, već izravno upadaju u “centralu”, odnosno pinealnu žlijezdu, koja luči spiritualnu molekulu DMT, kako su ga znanstvenici nazvali, i tijekom ceremonije dolazi do “gašenja” pet poznatih tjelesnih čula, te se aktiviraju novi, sofisticiraniji instrumenti za opažanje Stvarnosti. Svaki opis Stvarnosti je nemoguć jer je stvarna Stvarnost izvan dosega riječi zbog toga što se nalazi u “vanumnom” znanju.

Ayahuaska je sve samo ne ugodno tjelesno iskustvo, jer tijekom ceremonije ima dosta povraćanja, suza, znojenja, nerijetko i proljeva, tako da se mali broj korisnika odlučuje za drugu ceremoniju. Osobno sam prisustvovao na sedam ceremonija u zadnjih devet godina, na dvije sam bio prevoditelj, a na ostalih pet sam uzimao medicinu. Kaktus San Pedro ima blaže djelovanje i najbliži opis je osjećaj Jedinstva s cjelokupnim postojanjem, slično osjećaju koji se javlja pri uporabi LSD-a, s tim što treba napomenuti da je LSD sintetički stimulans, dok je kaktus prirodan.

Kako sam trenutno pozicioniran u odnosu na gore navedene tvari, tvari, droge, medicine?

Prema kokainu osjećam veliku ljubav iz prostog razloga što sam spoznao da i on dolazi iz Izvora iz kojeg izviru i sve ostale pojavne manifestacije, i zato što me je naučio na jako bolan način pojedinim lekcijama koje ne bih nigdje drugdje mogao savladati. Istinska ljubav ne znači dodirivanje!

Nikada neću pljuvati, omalovažavati, ili govoriti loše o drogama, iz jednog razloga: Naime, tijekom posljednje seanse između moje utjelovljene inteligencije i bestjelesnih inteligentnih entiteta kokaina, duhana, alkohola, marihuane, one me u rani jutarnji sat onako izmrcvarene upitaše – Pa što si toliki dripac i pljuješ po nama i pričaš kako smo otrovi, govna, đubrad, i kako ti život umalo nismo uništile? Pa tolike smo sate zajedno proveli, a ti udario po nama iz svog raspoloživog oružja.

- Ja nijednom nisam sam ušao u zarolanu novčanicu i potom uletio u tvoj nos! – reče Koks.
– Ja se nijednom nisam sama zarolala i inhalirala u tvoja pluća? – reče Vutrica.
– Ja se nikada sama nisam upalila? – reče Pljuga.
– Ja se nikada nisam sam nasuo u čašu? – reče Viskoza.
– Zar nisi ti taj koji je nas noćima maltretirao?!

Momenat kad sam postao prijatelj s mojim demonima je trenutak kad su me prestali progoniti! Da li mi je žao što sam proveo sedam godina za istim stolom s Koksom, Vutricom, Pljugicom i Viskozicom. Ne! Da nije bilo njih nikada ne bih otkrio da postoji tako tamna strana mog bića.

Suma sumarum, korištenje raznih psihoaktivnih supstanci donosi uvide i rezultate, ali ne donosi slobodu jer stvara vezanost.

ISKRENA molitva / meditacija donosi nevezanost i slobodu!

Želim napomenuti da je ovaj tekst inspiriran mojom osobnom tragalačakom putanjom tijekom koje su me mnogi osuđivali, nekolicina se divila, a većina se smijala u nevjerici što živ čovjek uradi od sebe. Ni ja tijekom puta nisam gajio simpatije prema umjerenjacia koji su znali da popiju pivo – dva, ili povuku linijicu – dvije, i odu kući na spavanje. Sad mi je savršeno jasno da je moja nekompetentnost stvorila animozitet ka tim inteligentnim likovima koji su imali kontrolu nad sobom.

I kratka priča za kraj.
Kao klinac oduševljeno sam promatrao kućne električne aparate, telefone, lampe, miksere, itd. … i uvidjeh da na svima njima postoji prekidač na kome se nalaze dvije pozicije – on i off. I baš mi bilo smiješno da ni na jednom aparatu nisam pronašao poziciju između off i on.
Kasnije u životu, nošen tom spoznajom, smislih mudrost po kojoj sam se vodio u Londonu: If the life is to live On, then live On, if not, then fuck Off.

Ali evo, tek nedavno svatih da je On zapravo Off …
 
(autor: Aleksandar Bilanović, pisac, life coach / uredio:nsp)