Ekofašisti su se sada okrenuli prema teroriziranju i mentalnom zlostavljanju vlastite djece kao taktike kojom žele imati utjecaj na društvo

Greta Thunberg – histerična šesnaestogodišnja djevojčica koju su roditelji koji su povezani sa pokretom “Antifa” mobilizirali kako bi predavala svijetu o prevarama klimatskih promjena – očito je zarobljenica mučne sheme ispiranja mozga.

To je indoktrinacija koja terorizira jadnu djevojčicu koja zbog toga vjeruje da će doslovno umrijeti ako se globalno zagrijavanje ne spriječi.

U američkim školama i sveučilištima provodi se slična razina psihološkog terorizma. U njima se terorizira američka mladež da vjeruje u to da imaju samo 10 godina (ili manje) života prije nego što cijeli planet uništi ugljični dioksid.

Da, to je panika koja nema smisla, ali cijela poanta njihove globalističko masonske Agende (plana) je potpuno zaobići logiku i razum, privlačeći isključivo emocije kod djece.

Klimatska histerija se koristi kao psihološko oružje protiv djece

Vrijeme je da se ova psihološka teroristička kampanja proglasi zločinom nad djecom.

Ta se djeca – uključujući i Gretu – psihološki uništavaju kako bi ih se pretvorilo u ljudski štit i oružje društvenog inženjeringa protiv građana svijeta.

To je gotovo kao da pokušavaju pretvoriti Gretu u neku vrstu “klimatskog bombaša samoubojice” koji na kraju uništava vlastiti razum i djetinjstvo kako bi provodio iskrivljene i lažne utjecajne sheme njezinih rukovoditelja, koji su povezani sa “filantropom” George Sorosom.

Ovo je samo ravno psihološkom zlostavljanju djece. Ovu djecu lažu i neumoljivo teroriziraju sa groznim dezinformacijama kako bi se postigao specifičan politički ishod: porobljavanje ljudskog roda sa ekofašizmom, gdje nitko neće smjeti jesti meso, voziti automobil, posjedovati kravu ili upaliti kosilicu.

RescueGreta (#SpasiteGratu) od eko-terorista koji su je pretvorili u prestrašeni ljudski štit. I spriječite lude liberalne globaliste da uništavaju vlastitu djecu koristeći taktiku psihološkog ratovanja.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Sjedinjene Države idu prema građanskom ratu, upozorio je američki kongresnik Steve King

Njegove osjećaje odražava zabrinjavajuća nova anketa koja pokazuje da 31% Amerikanaca vjeruje da će drugi građanski rat vjerojatno biti u idućih pet godina.

Republikanski kongresmen iz Iowe objavio je svoje komentare kao odgovor na izvješće o prosvjednicima koji su zauzeli Ured za imigraciju i carinsku službu (ICE) u Portlandu državi Oregon.

On je na Twitteru objavio da “Amerika ide u smjeru još jednog Harpers Ferry-a”, dodajući da “nakon toga dolazi Ft. Sumter.”

King je govorio o opsadi Fort Sumtera u luci Charleston u Južnoj Karolini u travnju 1861., što je označilo početak građanskog rata.

Harper’s Ferry bio je grad u Virginiji gdje je militantni abolicionist John Brown vodio racije protiv saveznih oružanih snaga u listopadu 1859. godine, u neuspjelom pokušaju da potakne pobunu robova.

Preokret u svezi s politikom useljavanja “nulte tolerancije” američkog predsjednika Donalda Trumpa, kao i praksa pritvaranja djece koja je prošli tjedan preinačena izvršnom odredbom, ostavila je Ameriku duboko podijeljenu.

Usred konfliktnih optužbi za puzajući fašizam i opasnih otvorenih granica, čini se da je kongresnikovo iznenađujuće vjerovanje podijeljeno sa iznenađujuće velikim postotkom Amerikanaca.

Nova nacionalna anketa agencije Rasmussen i online anketa pokazali su da 31 posto vjerojatnih američkih birača kaže da je “vjerojatno” da će Sjedinjene Države doživjeti drugi građanski rat u narednih pet godina.

Jedanaest posto ispitanika izjavilo je da je građanski rat u bliskoj budućnosti “vrlo vjerojatan”, dok je samo 29 posto reklo da “nije nimalo vjerojatan”.

Demokrati (37 posto) bili su u većem strahu nego republikanaci (32 posto) i birači koji nisu povezani sa niti jednom glavnom strankom (26 posto) da je drugi građanski rat nadomak svojeg početka. Istraživanje je također pokazalo da je 59 posto svih glasača zabrinuto da će oni koji se protive Trumpovoj politici pribjeći nasilju.

I dok mnogi Amerikanci potiču potragu za nekom vrstom nasilnog unutarnjeg sukoba, drugi smatraju da je drugi građanski rat već počeo. Profesor prava iz države Tennessee Glenn Harlan Reynolds u nedavnom broju časopisa USA Today izjavio je kako je novi građanski rat “u tijeku”, dok je kolumnist Bloomberga Thomas Schaller izjavio da je Amerika “na početku mekog građanskog rata”.

No, stručnjaci nisu jedini koji su oglasili alarm: Provokativne izjave o usponu “fašizma” i potrebi za “revolucijom” postale su uobičajene među američkim glumcima, glazbenicima i aktivistima.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ljevičarski antifašistički pokret Antifa u SAD-u našao se pod povećalom javnosti nakon sudjelovanja u prosvjedu protiv neonacista odgovornih za nasilje u Charlottesvilleu

Poznati znanstvenik, filozof i aktivist, ljevičar Noam Chomsky je u razgovoru za Washington Examiner komentirao američku organizaciju Antifa: “Oni su minijaturna frakcija ljevice, baš kao njihovi prethodnici. Antifa je ogroman dar za desnicu, uključujući velik broj njezinih militantnih članova”.

“Kada sukob dospije na teren nasilja, pobjeđuju najotporniji i najbrutalniji”

Nasilne taktike koje koristi Antifa zapravo potiču nasilje sa militantne desnice i produžujući beskrajnu povratnu petlju nasilja i mržnje

Mnogi aktivisti povezani s američkom Antifom sami sebe smatraju anarhistima i socijalistima. Često nose crnu odjeću i skrivaju svoj identitet. Chomsky je o njima izjavio: “Često rade pogrešne stvari, kao što je sprečavanje razgovora, a cijeli pokret općenito djeluje štetno za interese njegovih članova”.

“Kada sukob dospije na teren nasilja, pobjeđuju najotporniji i najbrutalniji – a mi znamo tko su oni. Ovo također dovodi do gubitaka prilika za obrazovanje, organizaciju te ozbiljnu i konstruktivnu kritiku”, rekao je Chomsky.

“Ljevičarsko nasilje nije bilo problem u Njemačkoj”

Donald Trump zgrozio je javnost komentarom u kojem je izjednačio protuprosvjednike i neonaciste odgovorne za ubojstvo 32-godišnje Heather Heyer u Charlottesvilleu. Vođe Ku Klux Klana su mu čestitale na “ogromnoj pobjedi” koju im je omogućila njegova tvrdnja da krivce za nasilje treba tražiti na obje strane.

Chomsky je rekao da je zabrinut zbog Trumpove izjave te usporedio Antifu s antifašizmom za vrijeme nacističke vladavine u Njemačkoj. Naglasio je da “ljevičarsko nasilje nije bilo problem u Njemačkoj”.

“Antifa je direktna posljedica jačanja fašističkih organizacija”

Profesor na sveučilištu Georgetown, Mark Lance, izjavio je da je pokret Antifa direktna posljedica jačanja fašističkih organizacija u SAD-u.

“Postupci Antife ne moraju biti nasilni, ali većina članova spremna je na fizički otpor fašističkim marševima te obranu od napada fašista”, rekao je Lance.
 
(index.hr)

“I Rusija i Kina poznaju svjetske probleme mnogo bolje od Sjedinjenih Američkih Država, a razlog je to što su te zemlje morale proći kroz strašne ratove koje im je nametnuo slijepi egoizam fašizma”, istaknuo je Castro, objavio je kubanski list “Granma”.

Zato je na Rusiji i Kini, imajući u vidu njihovu tradiciju i revolucionarno iskustvo, poduzeti najveći napor da se izbjegne rat i doprinese mirnodopskom razvoju Venezuele, Latinske Amerike, Azije i Afrike”, istakao je vođa kubanske revolucije.

Castro je upozorio da nitko danas više nije siguran i objasnio da je to zato što devet zemalja posjeduje nuklearno oružje, a samo jedna od njih – SAD – ih zaista i koristi, “kao kad je bacila dvije atomske bombe na Japan 1945. godine, koje su ubile stotine tisuća ljudi u samo tri dana “.

U pismu Fidel Castro također hvali predsjednika Madura, koji je priznao rezultate parlamentarnih izbora održanih u Venezueli prošlog tjedna, prema kojima je oporba osvojila dvotrećinsku većinu, prenio je sajt RT.

Odnosi između Kube i Venezuele su posljednjih godina su sve bolji, pa Caracas prodaje Havani naftu po povoljnoj cijeni i ulaže u kubansku naftnu industriju, dok Kuba zauzvrat pomaže venecuelanskom zdravstvu slanjem svojih liječnika.
 
(Tanjug)

ISTINA NA HRT-U: Mišak u manje od minutu ‘sasuo ljudima sve u facu’! (VIDEO)

Prikazao je suštinu korporatizma na javnoj televiziji!

Emisija novinara Krešimira Mišaka – Na rubu znanosti emitira se na HRT-u već 14 godina. U tom razdoblju hrvatskoj javnosti rečene su mnoge stvarnosti i istine koje nismo mogli čuti nigdje drugdje.

U tom stilu, Mišak je manje od dvije minute “sasuo” ljudima u lice istinu i raskrinkao korporatizam koji se uvukao u sve pore ljudskog života, od čovjekovog rođenja do njegove smrti.

Krajnja želja korporatizma, kao i svakog drugog totalitarnog sustava, jest da uđe u domove i misli ljude, da sve potpuno podredi sebi. To je teško silom, ali se može napraviti programiranjem, gdje će onda ovce same sebe čuvati – zaljučak je Mišakove dvominutne lekcije.
 

 
Korporatizam je bio ekonomska strana fašizma, koja se temeljila na spoju jake nedemokratske centralizirane vlade s velikim korporacijama. No, ta je praksa prisutna i danas. Profesor Jeffrey Grupp smatra da čak nadilazi težnju za profitom i zadire u svaku poru života i predstavlja psihološku kategoriju.

Ljudima se kroz korporativne medije usađuje stav da korporativni sustav predstavlja najnaprednije duštvo.

Grupp govori o porobljavanju ljudskog duha građana svijeta od strane golemih monopolističkih svjetskih korporacija koje kontroliraju resurse, zemlju, rat, medicinu, informaciju, hranu, prijevoz, vodu, poštu, obrazovanje i razmišljanje.
 
Cijela emisija:

 

 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

U već tradicionalnom videocastu David Ickea koji se nastavlja nakon izlaska njegove nove knjige ‘Phantom Self’ britanski autor uhvatio se sve potenciranije teme – fašizma

Iako je pravo zlo totalitarizam, mnogi se hvataju isključivo jednog od njegovih segmenata i to ni ne znajući što on zapravo označava.

Totalitarizam ili svevlast je politički sustav u kojem je vlast pod kontrolom jedne političke organizacije ili stranke koja ne prepoznaje granice svojih ovlasti.

Totalitarizam je do krajnosti dovedeni oblik apsolutističke vladavine; koji je moguć u industrijaliziranoj zemlji i uz jednu masovnu političku organizaciju (“partiju”, u jednostranačkom sustavu) čiji pripadnici predano podupiru režim.

Totalitarne države su uvijek organizirane kao diktature; nekada je na čelu jedan diktator, a nekada oligarhija.

Totalitarne države su uvijek organizirane kao policijske države.

Totalitarni režimi dolaze na vlast revolucijama, putem državnih ili vojnih udara, nakon vojnih intervencija ili na višestranačkim demokratskim izborima.

Totalitarna vlast označava suzbijanje, ograničavanje slobode govora i slobode tiska. Vlast u totalitarnim državama kontrolira gospodarstvo, slobodu govora, a po potrebi koristi i teror, primjerice pomoću svoje policije, tajne policije te poluvojnih organizacija.

Totalitarizam predstavlja suprotnost modernom principu otvorenog pluralističkog društva i pravne države.

Icke je tako kroz pola sata odlučio objasniti pojam fašizma.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(nexus-svjetlost.com,wikipedia,youtube.com/uredio:NSP)

Gospodin Anvar Azimov veleposlanik je Ruske Federacije u Zagrebu. U šest mjeseci, otkad je stigao na visoku dužnost u Hrvatskoj, Azimov je izvrsno upoznao političku scenu, protagoniste, stranke, naš mentalitet, naše želje, naše probleme…

Azimov ima 65 godina, u ruskoj diplomaciji je pune 43 godine. Ponuđeno mu je nekoliko destinacija, izabrao je Hrvatsku. Poznaje našu povijest. Hrvatska je članica NATO-a i Europske unije, no to nije nikakva prepreka za suradnju i prijateljstvo dvaju slavenskih naroda, veli Azimov.

Vrlo je komunikativan diplomat, otvoren i iskren. Odgovara na svako pitanje. Optimist je, vjeruje kako će svojim znanjem, i emocijama koje osjeća spram Hrvatske, uspjeti postići rezultate.

Poliglot je, govori 12 jezika. Pomalo i 13., hrvatski. Azimov je otac šestero djece. U Zagrebu je sa suprugom i dvoje najmlađih. Rođen je u Taškentu, po nacionalnosti je Uzbek.

Mogu li vas sve pitati?

- Sve. Čak i o ženama… Ljubim žene.

To mi je drago…

- I meni. Haha…

Rusija je velesila…

- Rusija je bila, jest i bit će velika globalna država. Sudbina je pripremila Rusiji takvu ulogu zbog njenog zemljopisnog položaja, zbog njenih bogatstava i zbog toga što se nalazi između Azije i Europe. Rusija ima veliku tradiciju, rodila je i dala svijetu sjajne pjesnike, književnike, znanstvenike, filozofe. Rusija je snažna država, ali to se ne sviđa svima…

Kome, na primjer?

- Americi. Mi, Rusija, nemamo ambicija igrati ulogu super-države kakav je bio Sovjetski Savez. Ali, ne odgovara nam sadašnji svjetski poredak u kojem jedna država pokušava nametati svim ostalim svoja pravila igre. Sjedinjene Američke Države pokušavaju nametnuti svijetu svoju dominaciju. Postoji više država u svijetu koje trebaju zajedno stvarati svjetski poredak. To su i Rusija, i Kina, i Indija, Afrika i Latinska Amerika i, naravno, Europska unija. Mi smo za takav model svijeta. Svijet se na očigled mijenja. Smatram da je povratak na ‘bipolarni svijet’ – nemoguć.

Rusija je opet moćna?

- Da. Približava se potencijalu Sovjetskog Saveza unatoč tome što smo izgubili više od 150 milijuna stanovnika. Bilo nas je 300 milijuna, sada nas ima 150 milijuna. Ne želimo se natjecati sa Sjedinjenim Državama u cilju podjele utjecaja u svijetu. To nije naš način.

Ali, činjenice govore suprotno, natjecanje postoji.

- Nažalost, da. Znate, Europska unija je danas jedan od najvažnijih faktora u svijetu. Prije nego što su nam nametnuli sankcije…

Zbog Krima?

- Da. Prije sankcija, Europska unija bila je naš najveći strateški partner. Računali smo da će naši odnosi s Europskom unijom dostići razinu za stvaranje zajedničkog gospodarskog i humanitarnog prostora. Smatram, Ukrajina je bila tek povod Sjedinjenim Državama kako bi napravile pritisak na Europsku uniju. Europska unija je potom izdala Rusiju stavivši se na stranu Amerike.

Nije pokazala političku volju provoditi politiku koja bi bila u interesu svih europskih građana. Do ukrajinske krize moć Rusije je rasla, što se nije sviđalo Washingtonu pa je odlučio Rusiju staviti na koljena. U tome im je i Europska unija počela pomagati.

Sankcije Europske unije vam jako smetaju?

- Da, smetaju. Ako bih vam rekao da te sankcije ne utječu na Rusiju, ne bih bio objektivan.

Vjerujete da će sankciji biti ukinute, kad-tad?

- Sad vežu ukidanje sankcija s ispunjavanjem sporazuma u Minsku. Ali, to je umjetno povezano. Ne Rusija, nego Ukrajina podriva ispunjavanje Minskog sporazuma. Znate, objektivna je realnost za nas to što se Krim vratio domovini. To je prirodan proces jer je Krim oduvijek bio dio Rusije.

Kakvo je stanje sada na Krimu?

- Jedno od najvećih postignuća Rusije u prošloj godini je što se situacija na Krimu stabilizirala, Krim je član ruske obitelji. Što se tiče Krima, to pitanje je za nas zaključeno, ne postoji mogućnost kompromisa sa Zapadom niti s Amerikom. Nema povratka Krima na staro stanje koje je proizašlo iz neopravdane i nerazumne politike Hruščova. On je predao Krim Ukrajini. Naime, nitko nije ni pomišljao da će se Sovjetski Savez raspasti pa taj Hruščovljev ‘poklon’ Krima Ukrajini nije bio, tada, bitan. U Donbasu je situacija drugačija, on nikad neće postati dio Rusije. Kijev se s Donbasom mora dogovoriti, ne s nama.

Kako ste podnijeli mijenjanje geopolitičke karte svijeta, pad Berlinskog zida?

- Tadašnji Sovjetski Savez pristao je na likvidaciju Berlinskog zida i na ujedinjenje Istočne i Zapadne Njemačke. Imali smo dogovor o tome s NATO-om i s Amerikom. NATO je tada obećao da se neće širiti na istok, prema našim granicama. Dogovoreno je i da nijedna od bivših država Sovjetskog Saveza neće postati članicom NATO-a. No, prevarili su nas… Sad pokušavaju okružiti Rusiju. A – to je nemoguće. Rusiji je suđeno biti veliki igrač mirnog svjetskog poretka. Isto tako, Rusiji je suđeno biti najprirodniji i najbliži partner Europskoj uniji. Nema drugog puta.

Sadašnje sankcije ne pokazuju takav sklad odnosa Rusije i Europske unije…

- Očigledno je da aktualne sankcije propadaju, iako su snažno ugrozile našu bankovnu sferu i uopće, naše gospodarstvo. No, riješili smo 80% negativnih posljedica sankcija. Rusija je neovisna država. Više od nas stradava Europa. Sjedinjene Države ne, ali države Europske unije stradavaju. Gube svake godine više od 100 milijardi eura. Najviše im stradava poljoprivreda.

I hrvatska poljoprivreda?

- Jasno. I vaša. Pišu mi građani Rusije: ‘Gospodine veleposlaniče, oduzeli ste nam mogućnost uživati u hrvatskim jabukama, mandarinama i fantastičnim jadranskim ribama’. Hrvatska gubi oko 40 milijuna eura zbog sankcija. Rat sankcijama bi trebao biti prošlost, to je ponavljanje ‘hladnog rata’. Rusija je protiv toga.

Kako poboljšati sadašnje odnose Sjedinjenih Država i Rusije? Razgovorom?

- Mislim da se Amerika ne želi pomiriti s ulogom Rusije u današnjem svijetu. Da je Sovjetski Savez, uoči raspada, bio toliko jak kako je to danas Rusija, ne bi bilo ratova ni u Jugoslaviji, ni u Siriji ni u Iraku ni u Libiji. Ne bismo dopustili rat. Problemi bi se rješavali mirno, ne ratovima. Sada Rusija ima veliki vojni potencijal. Zato i možemo pomoći Siriji na temelju zahtjeva sirijskog lidera.

Mislim da je Ameriku i saveznike sram što nisu uspjeli pobijediti takozvanu Islamsku državu. Mi to sada efikasno rješavamo. Rusija bi htjela napraviti rekonstrukciju, popravljanje strateškog partnerstva sa Sjedinjenim Američkim Državama. Ne zato da zajedno upravljamo svijetom, nego zato da budemo jači.

Nedavno je došla u Hrvatsku nova američka veleposlanica gospođa Julieta Valls Noyes… Razgovarajte s njom…

- Nažalost, nisam ju još upoznao. Prema diplomatskom protokolu i običajima, novodošli veleposlanik posjećuje veleposlanike koji su u zemlju stigli na mandat prije njega. Nadam se da će me poštovana gospođa veleposlanica Valls Noyes uskoro posjetiti, pa ću naravno, ovdje u Hrvatskoj, razgovarati s njom o tome što sada vama govorim. To je njena i moja dužnost. Nisu me posjetili ni mnogi veleposlanici država Europske unije… To je neobično… Rusija je, ponovno ističem, moćna država, jedna od glavnih država Europe.

Kakav je stvarni odnos Obame i Putina?

- Putin je spreman za dijalog s Obamom. Obama nije. On povezuje takav dijalog s ukrajinskom krizom. Mi ne želimo zatvarati naše partnerstvo sa Sjedinjenim Državama. Ali, želimo da Sjedinjene Države i Europska unija razumiju i prihvate naše zakonite interese. Razumijemo da postoji solidarnost između Europske unije i Sjedinjenih Država Amerike protiv Rusije. To nije pametna politika. Nije dugoročna. Kad-tad bit ćemo zajedno. Predlažemo, za sada, zajednički gospodarski i humanitarni prostor i ukidanje viznog režima.

Poznajete li predsjednika Putina osobno?

- Predsjednik Putin je potpisao vjerodajnice. Predao mi ih je ministar vanjskih poslova Lavrov, takva je kod nas praksa. Jedan sam od veterana Ministarstva vanjskih poslova. Rekao sam vam, 43 godine sam profesionalni diplomat. Cijeli život služim Sovjetskom Savezu i Rusiji, ali ja sam Uzbek. S Putinom sam se sretao kad sam bio veleposlanik, stalni predstavnik u OESS-u u Beču. On često dolazi u naše Ministarstvo.

Lavrova znate dobro?

- Lavrov je istaknuti i iskusni diplomat, koji radi na dobrobit ne samo Rusije, nego i cijelog svijeta. Putin i Lavrov govore istim jezikom. Potpuno se razumiju. Kad mi je ministar Lavrov predavao vjerodajnice, na svečanost smo namjeravali pozvati i veleposlanika Hrvatske u Moskvi. No, nažalost, vaš veleposlanik, Igor Pokaz, napustio je Rusiju prije toga, u lipnju prošle godine. Već sedam mjeseci Hrvatska nema veleposlanika u Rusiji. Mi ne razumijemo – zašto? To je neuobičajeno… Rusija je bitna za Hrvatsku. Mi nudimo prijateljstvo i suradnju. Razumijemo i poštujemo izbor Hrvatske prema Europskoj uniji i NATO-u. I vi i mi smo Slaveni. To nije nevažno. Imamo puno zajedničkoga. Vi ste u NATO-u i Europskoj uniji, ali mora biti neki prostor i za – Rusiju…

Vaše, rusko Veleposlanstvo u Zagrebu, čini mi se, dobro je ekipirano…

- Jako dobro. Imam ovdje više od dvadeset vrsnih diplomata. To vam pokazuje koliko ste nam važni. Ja volim Hrvatsku. Svakog jutra imam sastanak sa svojim diplomatima. Svaki taj sastanak počinjem riječima: ‘Volimo i poštujemo ovu državu’. Nikad nećemo napraviti nikakvu štetu hrvatskom narodu. Naš cilj je razvitak odnosa u interesu i na dobrobit hrvatskog i ruskog naroda. Ne želim kazati da Hrvatska ovisi o ruskoj nafti i plinu, ali činjenica je da 60% toga dolazi iz Rusije. No, ne odgovara nam što ruski plin i nafta dođu u Hrvatsku kroz treće ruke, iz drugih država. Ja želim direktnu vezu i u tome. Bit će vam to jeftinije. Želim da ovdje budu predstavništva Gazproma i Rosnjefta.

Poznajete li naše političare?

- Vrlo poštujem vašu predsjednicu gospođu Grabar-Kitarović. Kad sam došao u Hrvatsku, gospođa predsjednica me primila, imali smo jako dug, zanimljiv i stručan razgovor. Smatram, u vašoj državi jednu od najvažnijih uloga ima vaša pametna i sposobna predsjednica. Rekao sam: ‘Gospođo predsjednice, kao veleposlanik i predstavnik svog predsjednika, radit ću samo ono što je na dobrobit i u interesu hrvatskog naroda. Molim, dajte nam priliku da to realiziramo’.

Imate li već priliku to realizirati?

- Još ne u punoj mjeri. Posljednjeg desetljeća vidi se pad razvoja rusko-hrvatskih odnosa, u svim područjima. Nisam slučajno poslan tu kako bih dao što veću dinamiku našim odnosima. Prije nego što su nam uvedene sankcije robna razmjena je iznosila oko dvije milijarde dolara. Moja je namjera dovesti razmjenu do tri, pa i četiri milijarde dolara.

Kolika je vrijednost robne razmjene upravo sada?

- Zbog djelovanja sankcija, na žalost, opala je čak za 40 posto. Dakle, iznosi samo oko jednu milijardu i 200 milijuna dolara. Osim voća i ribe, kupujemo od vas i medicinske preparate, lijekove. Volimo i vašu kozmetiku. Tekstilne i kožne proizvode. Zainteresirani smo naručivati od vas i brodove.

Male ili velike?

- I jedne i druge. Nažalost, u zadnje vrijeme je opao i broj ruskih turista u Hrvatskoj. Ne samo zbog toga što je Hrvatska uvela vizni režim, nego i zato što je Hrvatska dio tog sankcijskog režima. Mi smo veliki patrioti pa nam to smeta. Kad sam trebao dobiti novi veleposlanički mandat ponudili su mi u Ministarstvu tri države: dvije lake i jednu tešku – Hrvatsku. Lavrov mi je rekao: ‘Anvar, idi u Hrvatsku’. Došao sam. Moram, nastojim zaustaviti taj negativan trend odnosa.

Ako razumijem, nije vam lako raditi u Hrvatskoj…

- Nije mi lako. To je istina. Trudim se. Zar vi Hrvati stvarno ne volite Ruse i Rusiju?

Ne radi se o ruskom narodu i zemlji, nije nam se sviđala surovost komunizma…

- Nema toga više.

Imamo novu Vladu i premijera gospodina Oreškovića. Što ste javili u Moskvu?

- Ranije je ovdje bila Vlada lijevog centra. Očekivao sam stoga da će nam biti lakše… No, nažalost, nije nam bilo lakše. Ponekad, kad se skreće malo udesno, nama je čak jednostavnije rješavati probleme i uspostaviti dobre odnose. Pisao sam u Moskvu te dao objektivnu ocjenu nove hrvatske Vlade. Napisao sam da možemo i trebamo surađivati s premijerom Oreškovićem i njegovom Vladom. Dao sam objektivne ocjene Oreškovića, Karamarka i ministra vanjskih poslova Kovača.

Naš premijer Medvjedev je uputio čestitku premijeru Oreškoviću koju sam ja odaslao, kao i čestitku u ime ministra Lavrova ministru Kovaču. To nije slučajnost. Moje vodstvo je reklo u čestitkama: ‘Mi smo spremni biti prijatelji s Hrvatskom’. Poslao sam zamolbe za sastanak premijeru Oreškoviću i ministru Kovaču. Nadam se da će me uskoro primiti. Meni je vrlo drago što je vaš novi premijer snažan tehnokrat i menadžer. To je potrebno vašoj državi. U njegovom timu ima vrsnih stručnjaka.

Rusiji je važno koja politička opcija je na vlasti u Hrvatskoj?

- Zaista – nije. Nije nama bitno tko stupa na vlast kod vas, HDZ ili SDP. Nama je važno da ljudi koji vode vašu državu imaju poštovanje i povjerenje prema Rusiji. I – da procjenjuju svoj nacionalni interes na pravi način. To je naš jedini interes. Naravno, faktori Bruxelles i Washington igraju veliku ulogu u politici. Ali, ja vjerujem u samostalnost ponosne hrvatske nacije. Moja analiza većine vaših novih ministara pokazuje da su ljudi koji su sada na vlasti veoma talentirani i sposobni. Ja sam realist. Svjestan sam dvaju ograničavajućih faktora: NATO i Europska unija. No postoji i ‘zlatna sredina’, treba ju pronaći.

Što je s vojnim odnosima? Rusija je, kao i Amerika, vojna sila…

- Nastojat ću sastati se s vašim ministrom obrane, gospodinom Buljevićem. Imam mu što predložiti. Činjenica je da je oko 60 posto vaše vojne infrastrukture – sovjetske proizvodnje. Naravno, razumijem da je nemoguće rekonstruirati suradnju u vojno-tehničkom području jer – Hrvatska je članica NATO-a. Ipak, mogli bismo izvoziti u Hrvatsku vrlo suvremene zrakoplove po niskim cijenama pa zamijeniti vaše stare i dotrajale MiG-ove 21. No, jasno mi je da nama to neće biti dopušteno.

Javlja se određena napetost između Hrvatske i Srbije…

- Znam to. Iskreno, moje gledište je da se ni Hrvatska ni Srbija ne trebaju aktivno naoružavati. Odnosi Hrvatske i Srbije slični su odnosima Rusije i Europske unije, u oba slučaja je manjak povjerenja i političke volje. Morate se sastajati i razgovarati, što više. Mi, kad eksportiramo neko naoružanje u Srbiju, ne možemo niti u kojem slučaju pomisliti da bi se moglo koristiti protiv Hrvatske. Jako smo željni poboljšanja odnosa između Hrvatske i Srbije i izgradnje međusobnog povjerenja.

Pomno vas slušam.

- Hrvatski čitatelji ovog intervjua trebaju shvatiti rusku dušu: kao i prema Srbima, u duši ruskog naroda je i ljubav prema hrvatskom narodu. Zato ja, iskreno, vjerujem u mudrost hrvatskog vodstva. Želio bih da hrvatska Vlada pronađe ravnotežu svojih interesa razvijajući odnose s državama Europske unije i NATO-a, ne odbacujući Rusiju. Jako bih volio da vaša predsjednica, vaš premijer i vaš ministar vanjskih i europskih poslova posjete Rusiju. Sve te naše dobre odnose bit će, naravno, mnogo lakše ostvariti kad budu ukinute sankcije Rusiji.

Kolika je moć ruskog veleposlanika u stranoj državi? – U našem diplomatskom sustavu mišljenje i glas veleposlanika imaju najbitniju ulogu. Mene se, konkretno, jako dojmilo znanje i uloga vaše predsjednice. Poslao sam poruku u Moskvu, poruku koja je zainteresirala mog predsjednika. Stoga se tijekom zadnje sjednice generalne skupštine UN-a Putin sastao s Kolindom Grabar-Kitarović, upoznao se s njom i kasnije joj uputio čestitku za Novu godinu. Rusija poštuje Hrvatsku. Ja ću smatrati svoju misiju uspješnom i završenom ako vaša predsjednica, vaš premijer i vaš ministar vanjskih poslova posjete Moskvu. Upravo počinjem organizirati jedan veliki ambiciozni zadatak: Hrvatsko-ruski gospodarski forum na koji bi došlo 100 najjačih ruskih biznismena. Molim Boga da uspijem održati taj forum, ove godine u travnju ili svibnju, ali se bojim da će većina biti protiv…

Koja većina? Gdje?

- Ovdje, u Hrvatskoj, bojim se… Većina onih koji nam ‘dišu za vratom’. Usput znajte, ovog će ljeta u Hrvatsku doći oko 300.000 ruskih turista. Poznato je, ruski turist je dobar turisti, puno troši. Deset puta više od jednog europskog turista…

Koliko Rusa danas živi u Hrvatskoj?

- Oko tri tisuće naših sunarodnjaka. Na hrvatskim grobljima pokopano je više od sedam tisuća državljana Rusije i bivših republika Sovjetskog Saveza. Uz njih još šest tisuća sovjetskh vojnika koji su tu poginuli osobađajući Hrvatsku i Europu od fašizma. Hrvatsku nisu oslobađali ni Amerikanci ni Englezi nego sovjetski vojnici. Oslobodili smo sjeverni dio Hrvatske pa krenuli u Mađarsku. To hrvatski narod mora znati. To zbližava duše naših dvaju slavenskih naroda. To su činjenice. Mi, u Hrvatskoj, održavamo memorijalne spomenike poginulim sovjetskim vojnicima.

Što ste vi osobno po vjeri?

- Moja vjeroispovijest je – služiti državi. Rođen sam kao musliman u Taškentu. Obitelj je ateistička. Četvrti sam diplomat u mojoj obitelji. Moj otac je bio komunist. Ja sam bio skoro 35 godina komunist. Za razliku od vašeg sustava, mi u državnoj službi Rusije ne smijemo biti članovi političkih stranaka. Služim ruskoj državi, iskreno i časno. Ja sam zaljubljen u hrvatski narod. A, vi ste vrlo kompliciran narod. I vrlo plemenit narod. Hrvati su iskreni, gostoljubivi, ponosni i samostalni. To sve treba cijeniti. Možda biste mogli biti malo više samostalni u vanjskoj politici… u zaštiti svojih nacionalnih interesa.

Ruska diplomacija ima vrlo dugu tradiciju…

- Jako dugu. Za četiri dana, u srijedu 10. veljače, veliki je Dan ruske diplomacije. Ponosni smo na taj praznik koji obilježava dan kad je car Petar Veliki izdao naredbu o osnivanju ruske diplomacije. A, Ministarstvo vanjskih poslova, kakvo je danas, postoji već 215 godina.

Imate li tjelohranitelje kad hodate Zagrebom?

- Moj najozbiljniji tjelohranitelj je moja mala osmogodišnja kćerkica. Imam, naravno, u veleposlanstvu, pomoćnika za pitanja sigurnosti koji je dužan brinuti i za mene. Vi imate jako mirnu i stabilnu atmosferu u Zagrebu, u usporedbi s Moskvom. Nemamo se ničega i nikoga ovdje bojati.

Kad su sljedeći predsjednički izbori kod vas?

- Za dvije godine, 2018. Vjerujem da će Vladimir Putin pobijediti na tim izborima. Putin je zadržao rusku državnost, ojačao je, pretvorio Rusiju u vrlo snažnu globalnu državu.
 
(jutarnji.hr/uredio:NSP)

AMERIČKI LIST ZVONI NA UZBUNU: U liberalnom svjetskom poretku se pojavila – PUKOTINA!

Politička situacija u Europi, SAD i na Bliskom Istoku pokazuje da se u liberalnom svjetskom poretku pojavila pukotina, ali se još nije slomio, ocijenio je New York Times.

Utjecajni američki dnevni list podsjeća da je tijekom posljednjih 25 godina u svijetu vladao liberalno-demokratski kapitalizam.

Možda nije bio idealan i nisu se svi s njim slagali, ali su njegove pozicije djelovale prilično stabilno. Bilo je teško zamisliti da to uređenje može raspasti, a još teže – što bi ga moglo zamijeniti, naglašava autor teksta u NYT.

Kada je puknuo “dot-com mjehur”, kad su se dogodili teroristički napadi 11. rujna, Irački rat i financijska kriza, mnoge su začudili konsolidiranost i konsenzus u zapadnom društvu.

U svijetu se u tom trenutku nije pojavljivala nikakva nova ideologija koja bi mogla ponuditi alternativu liberalizmu, kao fašizam ili marksizam u svoje vrijeme.

Međutim, pred kraj 2015. godine situacija se promijenila, nastavlja list, i po prvi put je ove godine “tema postala ranjivost liberalnog svjetskog poretka, a ne njegova stabilnost”. Naročito se to osjećalo na europskim prostorima, gdje su stranke centra tradicionalno uspješno pobjeđivale snage koje su ugrožavale san o ujedinjenju kontinenta.

Sada na periferiji EU – u Grčkoj, Mađarskoj i Poljskoj – one se više ne mogu pohvaliti takvim pobjedama. Štoviše, glavne stranke su u 2015. godine su počele gubiti od strane nacionalista u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Španjolskoj i Švedskoj.

“Ekstremne” stranke počele pobjeđivati u Europi djelomično zbog toga što je centar demonstrirao svoju slabost, smatra autor članka. On kao primjer navodi odluku Angele Merkel da otvori granice za izbjeglice s Bliskog Istoka, koja joj je donijela pohvale globalista, ali je doprinijela porastu tendencija koje prijete europskom liberalizmu.

Islamska država će, vjerojatno, ipak pasti, ali je ona, vrbujući borce iz zapadnih zemalja, donijela na svijet novu shemu modernog sukoba. I ruski predsjednik Vladimir Putin je svojom vojnom politikom u okolnim zemljama i na Bliskom Istoku samo poljuljao imidž zapadnog svijeta.

Što se tiče Sjedinjenih Država, ako se izuzme Donald Trump, glavnim političkim događajem godine može se nazvati pojavljivanje “nove ljevice”.

I sam Tramp svojim načinom ponašanja, nacionalizmom europskog tipa i nadmenim autoritarizmom pokazuje da, ako su birači već spremni da mu dati toliko glasova, kao što, uostalom i istraživanja pokazuju, vjera u demokraciju kod ljudi opada, smatra NYT.

Međutim, autor članka je uvjeren: Trump neće biti kandidat republikanaca za predsjednika, Jeremy Corbin i Marin Le Pen neće se naći na čelu svojih država, Švedska se neće pretvoriti u fašističku zemlju, a Europska unija se neće raspasti. I verzije da će Europa postati islamska imperija ili staljinistička država prije se mogu svrstati u fantastiku nego u realne varijante budućnosti.

Liberalizam će, naravno, živjeti još neko vrijeme, ali prvi put poslije mnogo godina Zapad se po tom pitanju treba osigurati, piše New York Times.

Podsjetimo, Trump je u prednosti u odnosu na suparnike-republikance u predsjedničkoj utrci za oko 20 posto. U Francuskoj Nacionalni front je pobijedio u prvom krugu u pola regije na lokalnim izborima, ali nije uspio doći na vlast ni u jednoj regiji poslije drugog kruga.

U Njemačkoj pada rejting Angele Merkel i njezine stranke. Ministar vanjskih poslova Njemačke Frank-Walter Steinmeier izjavio je da je predsjednik Socijaldemokratske partije Njemačke i vicepremijer Savezne Republike Njemačke Sigmar Gabriel sposoban biti kancelar …
 
(fakti.org/uredio:nsp)

Knjiga ‘Disneyjeva velika turneja’ otkriva da su Walt i Roy svoj opus izgradili na njemačkim slikovnicama iz ‘30-ih godina

Bio je ponedjeljak 8. srpnja 1935. kada su braća Walt i Roy Disney, prije točno 80 godina, krenula u pohod po knjižarama u Münchenu i počela masovno kupovati slikovnice i dječje knjige.

Samo u Hugendubelu, koji je i danas jedan od dva najveća distributera knjiga u Njemačkoj, te u Christian Kaiser Verlagu u münchenskoj vijećnici, pokupovali su najmanje 149 svezaka, a prema svjedočenjima iz tog vremena, ukupan broj knjiga na koje su tog dana potrošili brdo novca, bio je i bitno veći.

Iako si je sedam godina nakon rođenja Mickeyja Mousea Walt Disney, inače mason 33. stupnja, bez većeg problema mogao priuštiti takve izdatke, ovaj trošak imao je točno određenu svrhu.

Bila je riječ o terenskom istraživanju za njegov dugometražni crtani film “Snjeguljica i sedam patuljaka” koji će kino dvorane početi puniti dvije godine poslije. Otada sve do danas za epohalni crtić zna praktično svatko živ u zapadnom svijetu.

Manje je poznato, međutim, da su braća Disney na veliku turneju po Europi otišli prvenstveno kako bi prikupili ideje za “Snjeguljicu”, te da je na njeno vizualno oblikovanje presudni utjecaj odigralo Disneyjevo upoznavanje s tradicijom njemačkih priča i bajki te susret s najvišim dužnosnicima kulturnih tijela Hitlerove nacističke Njemačke.

Führer je, uostalom, bio jedan od najvećih Disneyjevih obožavatelja, tako da neki poznavatelji lika i djela njih dvojice otvoreno špekuliraju s time da su se oni tih dana u tajnosti i susreli. Njemačka šira javnost posljednjih je tjedana otkrila najnoviju knjigu Disneyjeva povjesničara Didiera Gheza “Disneyjeva velika turneja: Waltov i Royev europski odmor, ljeto 1935.”.

U njoj je Ghez nakon 23-godišnjeg istraživanja detaljno opisao putovanje Disneyjevih sa suprugama po Europi. Iz New Yorka su najvišom klasom luksuznog kruzera “Normandija” doplovili do Engleske i Škotske gdje su se zabavljali 12 dana.

Deset dana su proveli u Francuskoj gdje je Walt Disney za svog Mickey Mousea primio najviše francusko odlikovanje, orden legije časti. Šest dana po Njemačkoj i Švicarskoj, deset u Italiji, da bi se potom vratili kući.

Roy i Walt Disney suprugama putovanje nisu baš prikazali kao ono što je u osnovi bilo; rad na projektu koji ih je trebao iščupati iz financijskih problema u koje su upali. Prvi razlog, što se gospođa Disney tiče, bio je to što je Walt bio pred svojim drugim po redu slomom živaca uslijed stresa, pa mu je trebao odmor.

Drugi je, pak, bio to što su im putovanje predstavili kao poklon za obljetnice brakova. Ipak, čim su došli u Njemačku, Disneyjevi su imali primanje u Filmskoj komori Reicha, a u Bavarskom filmskom društvu pogledali su i svečanu projekciju zbirke crtića o Mickeyu Mouseu sinkroniziranu na njemački.

Bilo je to vrijeme vrlo intenzivnih priprema za “Snjeguljicu” i ono što je iz Disneyjeva studija izišlo 1937. suštinski je bio njemački cjelovečernji crtić, koji je istog trenutka postao najdraži film Adolfa Hitlera.

Čovjek koji je odvukao cijeli svijet u rat, predvodio Holokaust i pobio milijune, “Snjeguljicu” je u svojoj rezidenciji Berghof na jugu Bavarske odgledao nebrojeno puta. Hitler je i inače opsesivno gledao razne filmove, ponekad i sedam dnevno.

“Nibelunge” Fritza Langa pogledao je, primjerice, 20-ak puta, a Hitlerov glavni arhitekt Albert Speer u svojim je “Sjećanjima” otkrio da je najviše volio ljubavne filmove i drame, nakon kojih je o njima obavezno morao s nekime prodiskutirati.
Snjeguljica Foto: Disney

“Snjeguljica i sedam patuljaka” su, međutim, bili na pijedestalu Hitlerova obožavanja. Njegov ministar propagande Joseph Goebbels zapisao je u svoj dnevnik 22. prosinca 1937. sljedeće: “Führeru sam za Božić poklonio 12 filmova o Mickeyju Mouseu! Jako se tome razveselio. Bio je zbilja vrlo sretan.”

Konačna potvrda oduševljenosti nacističkog vođe svijetom crtanih junaka Walta Disneyja bilo je otkriće Williama Hakvaaga, direktora Ratnog muzeja Lofoten u Norveškoj, iz 2008.

Hakvaag je sasvim slučajno na nekakvoj aukciji za 200 eura izlicitirao neku ne posebno bitnu sliku potpisanu s “A. Hitler”.

Ali kad se vratio u Norvešku i izvadio sliku iz okvira, iz nje su ispala tri skrivena crteža patuljaka iz Disneyjeva crtića iz 1937. kao i crtež Pinokija iz crtanog filma iz 1940., koje je potpisao Hitler osobno.

Naravno da se odmah našao nemali broj onih koji su ga optužili da je podlegao nečijim krivotvorinama, no njegov je argument bio da nitko ne bi išao krivotvoriti takvo što samo zato da bi to poslije skrivao.

To je svakako izrazito uvjerljiv argument jer je Hitler, koliko god bio nemaštovit za smisliti neki originalan motiv, bio dosta vješt s priborom za slikanje. U Beču se, primjerice, od 1908. do 1913. spašavao da ne umre od gladi slikajući razglednice.

A da je Disneyja obožavao, to je nepobitno. Svijet ni do danas nije zaboravio da je njihova ljubav bila obostrana.

Meryl Streep je u siječnju prošle godine na gala večeri u Nacionalnom odboru za recenziju filmova Disneyja opisala kao zadrtog seksista, rasista i antisemita koji je podupirao iste takve lobističke skupine industrijalaca.

I praktično joj nitko nije proturječio zbog niza povijesnih činjenica. Disneyjev biograf Marc Eliot opisao je u knjizi “Holivudski princ tame” da je legendarni tvorac animiranog filma svoje crtače, nakon što su dovršili posao na “Snjeguljici”, isplatio minimalcem iako je odmah bilo jasno da je riječ o megauspješnom remek-djelu.

A kako su ovi bili organizirani u sindikat, odmah su stupili u štrajk. Walt Disney na to je poludio i izrijekom ih optužio da su “simpatizeri Židova”.

Eliot je napisao i da je u izvornoj verziji “Tri praščića” iz 1933. Walt Disney velikog zlog vuka nacrtao u odjeći stereotipnog židovskog trgovca. I naravno da je to morao izmijeniti puno prije premijere.

Svjedočio je, također, da je Disney bio jedan od onih koji je u Hollywoodu kao agent Odbora za antiameričke aktivnosti prokazivao “komunističke špijune” među glumcima.

A njegovi su desničarski stavovi išli dotle da je nakon ubojstva predsjednika Johna Kennedyja odbio spustiti zastavu na pola koplja u Disneylandu.

Ghez je, pak, u svojoj knjizi, za koju je istraživao čak 23 godine, napisao da su se Disneyjevi tijekom posjeta Italiji na turneji po Europi susreli prvo s ministrom vanjskih poslova fašističke Italije Gianom Galeazzom Cianom, a potom i s Benitom Mussolinijem.

Zbog svega toga je američki dramaturg John Powers 2008. bez kompleksa izveo predstavu “Disney & Deutschland” u kojoj je složio priču po kojoj su se Hitler i Disney doista susreli u Münchenu 1935. i u kojoj je između njih dvojice pronašao identičnu fascinaciju i svijetom fantazija i fašizmom.

Još jedan biograf, Michael Barrier, svojedobno je ustvrdio da su ilustracije iz knjiga koje je Walt Disney donio iz Europe, a on ih je pobrojao čak i nekoliko stotina, na Disneyjevu filmsku produkciju utjecale do kraja njegovog života.

Trnoružičin dvorac iz crtića iz 1959. apsolutno je identičan stvarnom bavarskom dvorcu Neuschweinstein.

Gepettovo mjesto u kojem živi iz filma iz 1940. vjerna je reprodukcija bavarskog očuvanog srednjevjekovnog gradića Rothenburg ob der Tauber, a ogromni demon koji divlja u jednom od segmenata Disneyjeve “Fantazije” iz 1940., identičan je vragu iz nijemog filma “Faust” iz 1926. Friedricha Wilhelma Murnaua.

U takvim okolnostima bilo je jasno da su njemačke filmske tvrtke požurile “Snjeguljicu” čim prije sinkronizirati. Jedini razlog zašto gledatelji u Trećem Reichu nisu među prvima izvan SAD-a imali priliku gledati je u kinima bilo je to što su se dvije filmske tvrtke, Bavaria i UFA, pograbile oko prava na prihod od distribucije.

Izgubili su nešto dragocjenog vremena, a onda je došao listopad 1938. i progon Židova tijekom Kristalne noći, zbog čega je Hollywood jako zahladio odnose s Berlinom.

“Snjeguljica” na njemačkom ostala je privilegija samo Goebbelsova ministarstva i Hitlera. Ironijom sudbine Kurt Gerron, koji je u Amsterdamu u Disneyjevoj podružnici predvodio skupinu prevoditelja, 1944. je ubijen zbog svog židovskog porijekla u Auschwitzu.

To što im je Disneyjeva produkcija zbog politike ostala nedostižna, nacističko je vodstvo ponukalo da pokušaju stvoriti njemačku produkciju animiranog filma koja bi bila u najmanju ruku ravna Disneyjevoj.

Nakon nekoliko neuspjelih pokušaja, Goebbelsovo je ministarstvo ogromne novce uložilo u tvrtku Deutschen Zeichenfilm GmbH. Njemački su crtači morali učiti analizirajući “Snjeguljicu” sliku po sliku, što je jako potrajalo.

Tek 1944. godine u kino dvorane je došao 17-minutni crtić u boji “Armer Hansi” o pustolovinama kanarinca koji je pobjegao iz kaveza, da bi se vratio shvativši koliko je vanjski svijet opasan. Na djelu je radio Manfred Schmidt, kojega danas znamo kao tvorca popularnog animiranog lika “Nicka Praskatona”.

U Drugom svjetskom ratu i za Disneyja su se okolnosti jako promijenile. 1943. je morao napraviti propagandni film “Donald Duck in Nutzi Land” o noćnoj mori svog slavnog patka u kojoj je ovaj sanjao da je na prisilnom radu u tvornici oružja u logoru.

Walt Disney je nastavio povremeno raditi filmove u skladu s političkim zahtjevima vremena, no konačni pečat ironiji bio je kad je 1955. izbacio propagandne filmove o letovima u svemir, kako bi se ideja popularizirala kod poreznih obveznika.

Bila je riječ o filmovima “Čovjek u svemiru” i “Čovjek na Mjesecu” u kojima je jedan od naratora bio Wernher von Braun, briljantni aeronautički znanstvenik i tvorac programa svemirskih letova u SAD-u, koji je u vrijeme Trećeg Reicha razvijao vojni raketni program, pa tako i projektile V-2.
 

 

 

 
(express.hr,youtube/uredio:nsp)

MEĐU ŠEST NAJTRAŽENIJIH POJMOVA BILI I “KAPITALIZAM” I “KOMUNIZAM”

Korisnici internet-inačice svjetski poznatog američkog leksikona Merriam-Webster najčešće su tijekom 2015. godine tražili riječ “socijalizam”.

Sa željom da saznaju: šta taj pojam znači, što je socijalizam.

U Merriam-Webster ovaj nagli – za njih neočekivani – rast interesiranja za “socijalizam” povezuju s izbornom kampanjom kandidata iz redova američke Demokratske partije Bernie Sandersa koji svoju ponudu biračima predstavlja kao “socijaldemokraciju”.

Mada je interes za “socijalizam” uvijek postojao, oni koji upravljaju leksikonom tvrde da je interes za njega, u odnosu na prošlu godinu, porastao za 168 posto. Porast je bio osobito veliki i uočljiv od listopada – nakon prvih TV debata predsjedničkih kandidata – demokrata.

Merriam-Webster je iz svega izveo zaključak: da ovakav rast zainteresiranosti za “socijalizam” pokazuje da je prestalo djelovati njegovo asociranje sa SSSR i vremenom Hladnog rata i njegovom terminologijom.

Englezi su također utvrdili da je tijekom 2015. bilo velika zainteresiranost i za pojmove: “terorizam” (naročito poslije napada u Parizu, Colorado Springsu i San Bernardinu), “fašizam” (nakon izjave Donald Trumpa da treba zabraniti ulazak u SAD muslimanima), “rasizam” (nakon pucnjave u metodističkoj crkvi u Charlestonu) …

Na cijeni su bili i “kapitalizam” i “komunizam”. Našli su se na popisu šest najtraženijih riječi za koje su se interesirali milijuni korisnika leksikona Merriam-Webster.

Prošle godine je najtraženija riječ bila – “kultura”. Očito je da ulazimo u razdoblje ne-kulture.

Merriam-Webster je američka tvrtka koja izdaje leksikone i slične publikacije. Internet verzija leksikona funkcionira od 1996. godine.
 
(fakti.org/uredio:nsp)