Već pola stoljeća nitko nije pomišljao da bi bilo moguće iz starog materijala izvući snimke tih trenutaka, ali njemu je uspjelo

TA fotografija obilježila je epohu, možda čak cijelo 20. stoljeće. Ali, netko je morao stajati iza tog fotoaparata i baš je šteta što osim Aldrina u tim povijesnim trenucima nije zabilježen i Armstrong. Ili?

(Riječ je o ovome, ali teško da ćete shvatiti o čemu je riječ dok ne pročitate cijelu priču)

Vrata na lunarnom modulu otvorila su se u ponedjeljak 21. srpnja 1969. u 2 sata 39 minuta i 33 sekunde iza ponoći. Neil Armstrong imao je problema provući se kroz otvor zbog sve one u to vrijeme još nezgrapne opreme za održavanje života po sebi. Tek u 2.51 krenuo je sa spuštanjem prema ljestvama i niz ljestve.

A niti tu nije išlo lako, jer mu je kamera na prsima smetala da jasno vidi na što staje. Konačno, u 2 sata 56 minuta i 15 sekundi, otprilike u to vrijeme, točan trenutak u sekundu ostalo je otvoreno pitanje sve do danas, Armstrong je izgovorio ono svoje: “Ovo je mali korak za čovjeka…”, a najmanje 600 milijuna ljudi diljem svijeta nije treptalo, duboko je uzdahnulo ili čak i klicalo.

Nikome nije smetalo to što je slika bila crno bijela, što je kvaliteta slike u direktnom televizijskom prijenosu bila narušena prvo korištenjem SSTV sustava u Apollu 11, a onda dodatno i pretvaranjem slike u format za TV prijenos na Zemlji, te smetnjama. Vidjela se silueta, bilo je jasno što znače oni obrisi i to je bilo čudesno, spektakularno, povijesno.

“Ček’ tren! Što je ono tamo?”

Ipak, kad su se po novinama diljem svijeta počele na naslovnicama počele objavljivati savršeno oštre i detaljne fotografije Buzza Aldrina na Mjesecu u boji, a slikao ga je Armstrong, čovječanstvo je bilo opčinjeno. U bojama, sve se vidjelo, ljudsko oko nije se moglo do kraja nagledati stvarnih boja Mjeseca i stvarnog čovjeka koji po prvi put pozira na Mjesecu.

I desetljećima poslije kao urednik nisi mogao pogriješiti ako si uz dobar povod objavio takvu fotografiju Aldrina na glossy papiru svog magazina. Vremenom su se ljudi pitali gdje bio, što je radio, gdje je stajao Armstrong dok je fotografirao Aldrina?

Međutim, originalne snimke s Apolla 11 nisu bile od koristi jer su kontrasti na Mjesecu bili ekstremno oštri i ona mjesta u kojima se nalazio Aldrin, bila su u predubokoj sjeni za vidjeti na istoj snimci u tim trenucima i jednog i drugog. Pola stoljeća smatralo se da je trenutak zauvijek izgubljen.

Sve dok se toga nije dohvatio 61-godišnji Britanac Robert Godwin, čuven kao autor niza knjiga o rock muzici i svemirskim letovima. Sve do svibnja ove godine niti on nije mogao sanjati da će baš njemu to poći za rukom. U svibnju je u sklopu priprema za obilježavanje 50. obljetnice spuštanja posade Apolla 11 na Mjesec pregledavao snimke što ih je od NASA-e primio nekoliko godina ranije.

Jedna od snimki bila je internegativ što su ga u NASA-i izradili na osnovi 16 milimetarskog filma iz jedne od kamera na Apollu 11 na Mjesecu. Na jednom mjestu Godwin je uočio nešto što nitko nikada nije opazio od svih tih milijarda ljudi koji su tu snimku gledali i po stotine puta do danas. Godwin je zaustavio film i malo ga vratio unazad.

Polako ga je stao pregledavati i… tu su na trenutak bila obojica! Jasno je u istom kadru vidio oba astronauta kako se muvaju u trenucima u kojima se Aldrin i Armstrong pripremaju za prvo fotografiranje. Prvo su se nešto dogovarali, da bi Aldrin otišao pozirati, a Armstrong ga fotografirati.

Što se Godwina tiče, dalje je sve bila stvar tehničke obrade i ono što je dobio na kraju, bila je jasna, normalna snimka na kojoj se vide obojica.

Ovako su se osjećali ljudi 1969.

Godwin je na ovogodišnjem okupljanju avijacijskih entuzijasta EAA AirVenture u Wisconsinu u SAD-u prezentirao što je napravio. U videu njegovog izlaganja možete vidjeti na YouTubeu, namješten je da počinje od tog trenutka.

To je sažet prikaz njegovog otkrića, njegov rad na internegativu, zatim konačno obrađena snimka, te na kraju snimka s objašnjenim trenucima koja je povijesna fotografija nastala u točno kojem trenutku.

Iz današnje perspektive prve fotografije s Mjeseca u boji još uvijek su jako ugodne oku, ali su već pola stoljeća i u kolektivnoj svijesti čovječanstva i dijelom i opće i popularne kulture da je osjećaj spektakla odavno nestao, onaj osjećaj što su ga morali iskusiti ljudi koji su u ljeto 1969. prvi put vidjeli te fotografije.

Na snimci s Godwinove prezentacije, ako se obrati pažnja, na 55:44 u publici se može čuti jedno skupno: “Aaaaaah…” u trenutku kad se po prvi put otkriva sasvim obrađen prikaz i Aldrina i Armstronga. Poput pola stoljeća starog odjeka one čarolije što ju je iskusila publika iz 1969.

(express.hr)

Zvuk televizijskog prijenosa išao je jednim putem kroz elektroniku na Zemlji, slika drugima, usto se točan trenutak nije vidio

Prvo spuštanje ljudi na Mjesec, misija Apollo 11, bila je fascinantno precizna za ono doba. Što se preciznosti tiče, u nekim stvarima zadovoljila bi i danas.

Raketa Saturn V potjerala je svemirsku letjelicu do brzine od čak 11 kilometara u sekundi, sve do Mjeseca udaljenog 384.400 kilometara, što je oko 1,5 svjetlosnih sekundi.

Unatoč tome, zapovjedni centar u Houstonu u svakom je trenutku kontrolirao položaj Apolla 11 do razine pogreške od samo devet metara. U tim uvjetima i u to vrijeme to je malo je reći spektakularno. Išli su do krajnjih granica mjerljivosti tog doba, do milisekundi.

Unatoč tome, dogodilo se nešto nevjerojatno – zna se da su se Neil Armstrong i Buzz Aldrin na Mjesec spustili 20. srpnja 1969., da je to bilo u subotu u 22 sata i 56 minuta po istočnom američkom vremenu, ali ne i u koliko sekundi. Rekao je: “OK, sada ću izići.” Uslijedila je stanka od osam sekundi, a onda je rekao: “Ovo je mali korak za…” I tako dalje.

U kojoj je točno sekundi Armstrong prvi put zagazio na Mjesečevo tlo? Službeno priopćenje NASA-e navelo je da se to dogodilo u 22.56.20. New York Times prenio je to isto. Ali, kad se krenulo raditi transkript razgovora Armstronga sa Zemljom, ispalo je da se to dogodilo između 22.56.43 i 22.56.48. Još veća zbrka nastala je kada je NASA u studenom te godine objavila svoj konačni izvještaj – i vrijeme u 22.56.15.

The Atlantic, bez puno respekta za NASA-u tog doba, navodi da se stručnjaci danas slažu da je tom službenom izvještaju vjerojatno najmanje uputno vjerovati mu, jer riječ je o dokumentu podložnom mogućim pogreškama niza ljudi koji su sudjelovali u njegovom sastavljanju. Pritom se misli na službenike po uredima, naravno, ne na znanstvenike.

Jacob Stern možda je našao način kako da tome doskoči pola stoljeća poslije. Naveo je da je izvjesni njemački stručnjak za software, Heiko Küffen, 2009. pokušavao napraviti program koji bi savršeno vremenski točno pratio to putovanje na Mjesec. Nazvao ga je na 50. godišnjicu spuštanja, a ovaj mu je odvratio da nema puno vremena za razgovor jer je pri kraju praćenja rada programa na 192 sata dugom putovanju Apolla 11.

On je, također, uspoređivao transkripte snimaka sa snimkama i našao je da se ne slažu u dijelu stupanja Armstronga na Mjesec. Rekao je da je jako razočaran što se NASA barem za 50. obljetnicu “možda najvećeg postignuća čovječanstva” nije bolje potrudila točno utvrditi taj povijesni trenutak. Küffen je svoj posao započeo još 2011. Pritom je naišao na mnoštvo prepreka.

Prateći što se događalo s televizijskom slikom tijekom prijenosa s Mjeseca, dakle brzinom svjetlosti, do Zemlje, a onda kroz pustu analognu elektroniku tog doba, sve dok nije stiglo do gledatelja, došao je do ukupnog kašnjenja od čak nekoliko sekundi u odnosu na točno događanje na Mjesecu.

Kako su slika i zvuk išli dijelom različitim putanjama kroz aparaturu, bilo je jasno da se lako moglo dogoditi da postoji vremenska nepodudarnost jednog s drugim. Dogodi se to pri direktnim prijenosima televizije i danas, u digitalnom dobu, kamoli prije pola stoljeća.

“Na kraju, nikada nećemo znati jesu li video i audio sasvim sinkronizirani”, kazao je Küffen.

Problem je i to što je snimka, ipak je to bila 1969., bila takva da u sjeni lunarnog modula nije bilo jasno u crno-bijelom prikazu je li u datom trenutku Armstrongu stopalo još uvijek na letjelici ili već na tlu. Da prema ljudima tog doba ipak ne smijemo biti previše strogi, objasnio je Bill Barry, povjesničar NASA-e.

“Točan trenutak kontakta Neilove čizme s površinom Mjeseca neizbježno je da je danas u domeni interpretacije, jer se u to vrijeme udaljenosti mjerilo oruđima koja nisu bila zamišljena utvrđivati takve točnosti”, kazao je.

Küffenu je stoga preostalo samo raditi s “razumnim pretpostavkama”. Njegov nalaz je da je Armstrong zakoračio u, dobro – znači 22 sata, 56 minuta i – 22 sekunde. Eric Jones, jedan drugi superstručnjak, bivši istraživač u Los Alamos National Laboratory, došao je, prateći Küffenove spoznaje do vremena 22.56.15.

Što se Barryja tiče, on se time ne zamara, ne smatra da je uopće bitno cijepiti dlaku oko nekoliko sekunda u ovom ili onom smjeru, kad niti je to bilo doba u kojem je to igralo ulogu u tom događaju, niti je oprema bila takva. A to znači da se danas to više ne može sa sigurnošću rekonstruirati.

“Eto, to se događa kad svemirski geekovi i inženjeri imaju na raspolaganju 50 godina analizirati i reanalizirati podatke”, zafrkavao se, naravno.

 

 

 

(express.hr)

Mnogi skeptici ne vjeruju da su 20. lipnja 1969. ljudi sletjeli na Mjesec. Jedan od njih je i Bart Sibrel, najpoznatiji skeptik na tu temu

Teoretičari zavjere ističu da je čitav događaj velika prijevara te da je sve urađeno kako bi vlada stekla moć i popularnost.

S druge strane, Buzz Aldrin, jedan od članova misije Apolo 11, koji je s Neilom Armstrongom hodao po Mjesecu, 2002. godine baš zbog ovakvih priča, čak je i udario Sibrela, što su zabilježile i kamere.

Kada je naišao na Aldrina ispred hotela na Beverly Hillsu 2002. godine i zatražio od njega da se zakune nad Biblijom, Aldrin (koji je tada imao 72 godine) ga je udario u lice. Sibrel je tada imao 38 godina.

Sibrel ga je tom prilikom nazvao i lažljivcem, a Aldrin koji je u to vrijeme stalno bio predmetom napada sa svih strana, jednostavno mu je odgovorio udarcem.

Buzz Aldrin je i javno je priznati mason 33. stupnja škotskog reda.

Pogledajte kako je izgledao taj incident (55 sek snimke):

(dnevno.hr)

Da bi objavili snimke, specijalisti NASA-e su u suradnji sa Univerzitetom u Teksasu u Dalasu digitalizirali 170 magnetofonskih traka snimljenih tijekom misije

Objavljeni materijali sadrže više od 19.000 sati audio-zapisa ili 791 dan zapisa.

Veći dio snimaka je tišina i razgovor sudionika misije Neila Armstronga, Buzz Aldrina i Michael Collinsa.

Materijal je titlovan da bi se lakše razumio govor astronauta.

Na jednom snimku također se može čuti legendarna fraza koju je izjavio Neil Armstrong: „Ovo je mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo“.

Svemirski brod „Apolo 11“ lansiran je u svemir 16. srpnja 1969, a 20. srpnja Neil Armstrong i Buzz Aldrin su postavili lunarni modul na površinu Mjeseca.

Tijekom misije astronauti su na mjesto sletanja postavili američku zastavu, fotografirali pejzaže Mjeseca na stereoskopskoj kameri i prikupili 21,55 kilograma uzoraka mjesečevog tla.

Na Zemlju su sletjeli 24. srpnja 1969. godine, nakon 8 dana misije.
 

49 years ago today, Apollo 11 splashed down in the Pacific Ocean. As a result of NASA’s collaboration with The University of Texas at Dallas you can now listen to 19,000 hours of Apollo-era audio recordings in current digital formats. https://t.co/Srtbqtbub3 pic.twitter.com/IQ3t0Ycc8t

— Johnson Space Center (@NASA_Johnson) July 24, 2018

 
(sputniknews.com)

“Mjesečeva stijena” koju su u ime NASA-e Neil Armstrong i Buzz Aldrin poklonili Nizozemskoj zapravo je “prilično bezvrijedni kamen sa Zemlje”, prema geolozima nizozemskog sveučilišta

#Istraživači iz Amsterdamskog sveučilišta koristili su najnovije znanstvene metode kako bi utvrdili podrijetlo stijene i bili su šokirani otkrićem da je “lunarna stijena”, vrijedna više od pola milijuna dolara, zapravo okamenjeno drvo, piše britanski Telegraph.

Xandra van Gelder, koja je nadgledala istragu, odbila je odgovoriti zašto im je NASA poklonila lažnu stijenu sa Mjeseca koja “vrijedi” pola milijuna dolara mjeseca, ali je rekla da će “kamen” biti “prikazan kao predmet koji će privući znatiželju” u amsterdamskom Rijksmuseumu.

“To je dobra priča, ali na neka pitanja još uvijek nećemo dobiti nikakav odgovor” – rekla je. “Možemo se tome samo smijati.”

Nizozemci su možda shvatili kao zabavu ovaj događaj vezan za mjesečeve stijene, ali Buzz Aldrin i NASA su se našli na meti bijesnih kritika – i odbili su objasniti zašto suveniri sa Mjeseca koji su poklonjeni zemljama diljem svijeta – su izloženi kao bezvrijedne krivotvorine.

“Mjesečev kamen” dobio je Willem Dreesu, bivši nizozemski čelnik, tijekom globalne turneje Neil Armstronga, Michael Collinsa i Edwinu “Buzz” Aldrina nakon misije na Mjesec 1969. godine.

J. William Middendorf, bivši američki veleposlanik u Nizozemskoj, napravio je prezentaciju g. Dreesu i predao mu “Mjesečev kamen” koji je potom doniran u Rijksmuseum nakon njegove smrti 1988. godine.

“Sjećam se da je Drees bio jako zainteresiran za mali komad kamena. Ali da je to lažan kamen, ne znam ništa o tome” – rekao je gospodin Middendorf.

Britanski The Telegraph izvjestio je da je NASA poklonila Mjesečeve stijene u više od 100 zemalja nakon lunarnih misija 1969. i 1970. godine.

Veleposlanstvo Sjedinjenih Država u Haagu je također provelo istragu o aferi, ali se naravno o tome nisu očitovali.

Istraživači Amsterdamskog sveučilišta bili su u stanju reći da stijena vjerojatno nije sa s Mjeseca, a taj zaključak su potvrdili testovi.

“To je neupadljiv, prilično bezvrijedan kamen” – rekao je Frank Beunk, geolog koji je bio uključen u istragu.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Astronauti koji su govorili o svojim susretima s NLO-ima prema rezultatima testiranja bili su uvjereni da govore istinu

Nakon što je opisao svoj susret s izvanzemaljskim životom tijekom povijesne misije na Mjesec iz 1969. godine astronaut Buzz Aldrin navodno je prošao detektor laži, piše Daily Mail.

Buzz Aldrin je trenutno navršio 88 godina, i javno je prinznati mason 33. stupnja škotskog reda.

Grupa koja se testirala i provodili su se intervjui s njima bili su 88-godišnji Aldrin, Al Worden, Edgar Mitchell i Gordon Cooper.

U američkoj saveznoj državi Ohio na Institutu bioakustične biologije u Albanyju snimljeni su intervjui astronauta dok su testirani. Njihovi rezultati, po mišljenju stručnjaka, su dokaz kako su njihove tvrdnje o izvanzemaljcima istinite. Odnosno kako su bili “potpuno uvjereni”.

Podsjetimo, drugi čovjek koji je zakoračio na Mjesec je još prije obznanio javnosti kako je primijetio NLO na putu prema Mjesecu.

“Tamo je bilo nešto, dovoljno blizu da se promatra, nekakvog L-oblika”, prisjećao se Aldrin.

Dok su pričali o svojim susretima Institut bioakustične biologije proveo je analizu glasova astronauta. Za Daily Starr Sharry Edwards iz Instituta je kazala kako je Aldrin siguran da je vidio NLO, iako njegov logičan um to “ne može objasniti”.

Medijima je prošle godine 86-godišnji pilot Apolla 15 Al Worden rekao da je tijekom svoje misije vidio izvanzemaljce. Analizirani su bili i glasovi preminulih astronauta Edgara Mitchella i Gordona Coopera.

Iako je još uvijek korištena tehnologija tajna, od današnjih detektora laži ovi su testovi pouzdaniji.
 
(dnevno.hr)

Postoji mnogo teorija zavjere oko sletanja na Mjesec koje su dokumentirane na internetu. Rusi su, međutim, zatražili međunarodnu istragu o slijetanjima na Mjesec između 1969. i 1972. godine, ali SAD uporno odbijaju istražiteljima dostaviti činjenice o programu “Apollo”

Misterija slijetanja čovjeka na Mjesec posljednjih dana ponovno je top tema u američko-ruskim odnosima.

Reakcija Moskve uslijedila je poslije istrage FBI-a koji je optužio devet dužnosnika FIFA-e da je Rusija dobila na nelegalan način domaćinstvo Svjetskog prvenstva 2018. godine.

FBI se zaigrao

Rusi su na napad iz SAD odgovorili tako što su prije dvije godine zatražili da se provede međunarodna istraga o validnosti američkih misija na Mjesec, kako bi se pružili “novi uvidi” u najveće dostignuće čovjeka.

Moskva, naime, sumnja da je riječ o opasnoj prijevari i da NASA nikad nije uspjela poslati čovjeka na Mjesec.

Washington, međutim, odbija dozvoliti međunarodnim istražiteljima da provjere navode o programu “Apollo”.

Vladimir Markin, glasnogovornik ruskog istraživačkog komiteta, pozvao je svojevremeno, da se istraže mračni detalji koji okružuju američka slijetanja na Mjesec između 1969. i 1972. godine, rekao je u utorak glasnogovornik ruskog istraživačkog komiteta.

On je napisao kolumnu za novine Izvestia tvrdeći da su američke vlasti prešle granicu time što su pokrenule korupcijsku istragu velikih razmjera o devet dužnosnika FIFA-e. Skandal oko ovog slučaja je potaknuo ostavku dugogodišnjeg predsjednika FIFA-e Seppa Blattera 2. lipnja, i potaknuo vruću raspravu o ulozi Rusije kao domaćina Svjetsko prvenstva 2018. godine.

Markin navodi da bi međunarodna istraga pomogla u rješavanju misterije nestanka filmskih snimaka originalnog slijetanja na Mjesec 1969. godine, ili da da odgovor na pitanje gdje je nestalo 400 kilograma luarnog kamenja koje je navodno prikupljeno tijekom nekoliko takvih misija između 1969. i 1972. godine.

*Ne želimo reći da Amerikanci nisu letjeli na Mjesec i da su ustvari napravili film o tome. Ali svi ovi znanstveni – a moglo bi se reći i kulturni – artefakti dio su nasljeđa čovječanstva, i njihov nestanak bez traga za nas bi predstavljao veliki gubitak. Istraga će otkriti što se dogodilo – poručio je Markin.

Gdje je mjesečevo kamenje?

Američka svemirska agencija NASA je, podsjetimo, 2009. godine priznala da su originalni snimci prvog slijetanja na Mjesec izbrisani, ali su rekli da su uspjeli poboljšati originalni televizijski prijenos slijetanja.

Od oko 380 kilograma mjesečevih stijena, za koje je rečeno da su prikupljene tijekom američkih slijetanja na Mjesec s posadom, najveći dio se nalazi u Lyndon B. Johnson svemirskom centru u Teksasu, iako se uzorci mogu vidjeti u raznim muzejima diljem svijeta.

Zapovjednik misije Apollo 11 Neil Armstrong i pilot Edwin “Buzz” Aldrin su 20. srpnja 1969. godine sletjeli lunarnim modulom “Eagle” na Mjesec, dok je svijet bio paraliziran ispred svojih TV ekrana gledajući ovaj događaj.

Kao rezultat, Amerika je postala superiorna u svim vojnim i znanstvenim aspektima, pobijedivši Rusiju koja je pokušavala pronaći svoj put do Mjeseca.

Projekt Apollo završio se 1972. godine baš kada je svijet očekivao suprotno.

Deset pitanja za međunarodne istražitelje ?!

1. Zašto nitko poslije toga nije bio na Mjesecu?

2. Kako su astronauti preživjeli Van Allenov pojas zračenja na svom putu do Mjeseca i natrag?

3. Zašto astronauti koji su bili na Mjesecu imaju snuždena lica prilikom davanja intervjua, ako ih uopće i daju?

4. Zašto su prestali s odlascima na Mjesec nakon pobjede u svemirskoj utrci?

5. Zašto je teško vjerovati Buzzu, iako on izgleda iskreno?

6. Gdje su nestali svi filmovi koje su snimili astronauti na Mjesecu?

7. Gdje je skriveno 400 kilograma lunarnog zemljišta?

8. Gdje je ostatak svemira prilikom gledanja slika s Mjeseca?

9. Da li postoji još jedno sunce, ili dva, kojeg znanstvenici nisu svjesni, koje osvjetljava mjesečevu površinu?

10. Što se nalazi na tamnoj strani Mjeseca?
 

 
(intermagazin.rs)

Zaklada američkog astronauta Buzza Aldrina koji je prije 48 godina sletio na Mjesec i nakon toga nikada više, priredila je, s njim na čelu, gala večeru u Svemirskom centru “Kennedy” na Floridi i prikupila 190.000 dolara za promociju letova u svemir

Na prvoj od tri večere koje će biti priređene povodom pola stoljeća od slijetanja na Mjesec, bila su još trojica od ukupno 12 astronauta koji su hodali Mjesecom, također tijekom misija “Apollo” Walter Cunningham, Michael Collins i Harrison Schmitt.

Aldrin koji je, zajedno s Neilom Armstrongom, sletio na Mjesec 20. srpnja 1969. godine, vjeruje da će astronauti na Mars do 2040. godine, a to smatra i NASA.

On je međutim na večeri upozorio da sadašnji programi istraživanja svemira “gutaju i svaku mrvu iz proračuna, što se mora smanjiti da bismo ikada otišli bilo kud”.

Osnivač tvrtke “Amazon” i kompanije za letove u svemir “Blue Origin”, Jeff Bezos, prvi dobitnik novouvedene nagrade Aldrinove zaklade, rekao je da je “milijardu ljudi u Sunčevom sustavu, a ono što nas sprečava da učinimo sljedeći korak, je što je to vraški skupo”, i najavio da će za letove u svemir pokloniti sve prihode od lutrije “Amazona”.

Aldrin, rođen 1930. godine, drugi je čovjek koji je hodao Mjesecom poslije Armstronga. Nakon umirovljenja osnovao je tvrtku za projektiranje raketa, a piše i naučnofantastična dijela.

Pogledajte kako reagiraju mjesečevi astronauti na zamolbu da polože zakletvu u Bibliju da su bili na mjesecu:
 

 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Britanska tvrtka E2save i agencija za istraživanje Atomik Research anketirala je tisuću građana Velike Britanije i došla do rezultata koja se mogu protumačiti kao zapanjujuća

Ispitanici su odgovarali na različita pitanja o ljudskim vjerovanjima, od običnih do ekstravagantnih, a rezultati, tvrde istraživači, mjere racionalnost nacije.

Naime, zanimljivo je da čak 52 posto ispitanih Britanaca ne vjeruje da je čovjek sletio na Mjesec. Tvrde da je misija Apollo 11 lažirana i da ljudska noga nikada nije kročila na površinu Mjeseca.

Ispitani građani u dobi od 25 do 34 godine najbrojnija su skupina koju su istraživači svrstali među neracionalne jer njih čak 73 posto smatra da je slijetanje na Mjesec lažirano. Ni stariji nisu mnogo racionalnijih, jer njih 38 posto starijih od 55 godina ne vjeruje da su Neil Armstrong i Buzz Aldrin kročili našim najvećim prirodnim satelitom.

Da se radi o uistinu katastrofalnim rezultatima (za koji nemaju objašnjenja) govori i podatak kako 64 posto ispitanih misli da dinosauri nikada nisu postojali. Anketa je otkrila i da 30 posto ispitanih vjeruje u duhove, a 29 posto vjeruje u Boga.

S druge strane, samo njih 24 posto vjeruje u postojanje izvanzemaljaca, što je opet neobično jer je vjeroojatnost da smo apsolutno sami u ovom svemiru gotovo ravna nuli.

Što se tiče područja fantastike, i ovdje su rezultati zanimljivi. 12 posto Britanaca vjeruje u postojanje vještica i čarobnjaka, 10 posto vjeruje u postojanje čudovišta Nessie iz jezera Loch Ness, a jednako toliko ih vjeruje da postoji i Jeti. Nešto manje, osam posto, vjeruje da Bigfoot postoji, dok pet posto vjeruje u zmajeve.

No usporedba slijetanja na Mjesec sa vjerovanjem u bajke je čisti apsurd. Pisci pišu knjige, a svemirska agencija NASA koja nema veze sa svemirom, režira događaje koji se u stvarnosti nisu dogodili.

Očito je da Američko slijetanje na Mjesec nije više čista istina, već postaje ogromna naučna fantastika, kako misli više o polovice Britanaca.
 

 
(metro-portal.rtl.hr)

Nedavno je obilježena 46. godišnjica od “slijetanja” na Mjesec, ali još uvijek postoje oni koji ne vjeruju da se to ikad dogodilo

Prema teoretičarima zavjera Neil Armstrong i Buzz Aldrin (koji je inače mason 33. stupnja) bili su u studiju, a ne na Mjesecu, dok neki čak tvrde da je Stanley Kubrick, koji je “2001: Odiseju u svemiru” napravio godinu dana prije toga, režirao čitavu prevaru.

A nedavno je poznati britanski fizičar Brian Cox, profesor na Sveučilištu Manchester, na Twitteru objavio jasnu i jednostavnu poruku za teoretičare zavjera: “Rekao sam to već i reći ću to ponovo – ako ne mislite da je Apollo 11 sletio na Mjesec onda ste golemi idiot (u blažoj verziji op.a.) i trebali biste nabaviti novi mozak”.

Uz sve masovne debate o fizici sletanja na Mjesec, ovaj fizičar se odlučio, ne pobiti činjenicama fiziku, sletanja na Mjesec, već vrijeđanjem. Bravo Brian!

Na to je dobio i odgovor Buzz Aldrina: “Profesor Brian Cox je prilično pametan tip. Također, Rusi bi nas već razotkrili da nismo sletjeli”.

Čak je i Buzz Aldrin dao prilično “čvrstu” činjenicu o sletanju na Mjesec. Činjenicu koja ne raspravlja o fizici i kemiji sletanja na Mjesec, već o Rusima.

2002. godine je Aldrin, koji je tad imao 72 godine, kršćanskog teoretičara zavjere, koji ga je slijedio okolo i govorio mu da se zakune u Bibliju da je sletio na Mjesec i nazivao ga kukavicom, lažljivcem i kradljivcem, udario šakom u lice.

Buzz Aldrin naravno nije stavio ruku na Bibliju i prisegao da je sletanje na Mjesec istina. Uostalom, tko više danas išta vjeruje Amerikancima?!

Ukoliko se slažete sa činjenicom da je čovjek bio na Mjesecu ili ne, svejedno napišite komentar sa svojim činjenicama.

VIDEO – Buzz Aldrin ne želi reći da je sletio na Mjesec pod zakletvom Biblije:
 

 
(index.hr/uredio:NSP)