Srpska premijerka Ana Brnabić pozvana je na skup tajnovite Bilderberg družbe – skupine od oko 150 najutjecajnijih Europljana i Amerikanaca koji iza zatvorenih vrata raspravljaju o aktualnim globalnim i drugim pitanjima

Ove će se godine skup održati u Torinu od 7. do 10. lipnja.

Mnogi Bilderberg družbi zbog njene tajnovitosti tepaju kao o svjetskoj vladi u sjeni koja vuče konce globalnih kretanja. Tako su navodno imali svoje prste i u lansiranju na pozicije moći političara poput Tonyja Blaira ili Baracka Obame.

Srpskoj premijerki poziv je uručio Henri de Castries, predsjedavajući upravnog odbora Bilderberg grupe, bivši predsjednik upravnog odbora multinacionalne osiguravajuće kompanije Axa, poslije njenog izlaganja na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu.

Sastanku Bilderberg grupe u Torinu, na kojem se raspravlja o sudbini svijeta, prisustvuje šefica srpske vlade, i to kao jedina javna osoba sa ovih prostora.

Neki analitičari tvrde da članovi ove grupe biraju buduće predsjednike i premijere, započinju ratove i stvaraju saveze, poput Europske unije.

Premijerka Srbije Ana Brnabić do 10. lipnja sudjeluje na godišnjem sastanku Bilderberg grupe, kojeg čine neki od najbogatijih, najmoćnijih i najutjecajnijih ljudi na svijetu!

Ova grupa se smatra tajnim vladarom svIJeta, njenom ovogodišnjem skupu u Torinu upravo prisustvuje 130 sudionika iz 23 zemlje, a srpska premijerka je jedina iz regije!

Družbu od trenutka kada se prvi put, na inicijativu nizozemskog princa Bernharda, sastala prije 64 godine u nizozemskom hotelu “Bilderberg”, po kome je i dobila ime, prate teorije zavjere.

Zbog toga svako okupljanje Bilderberga prati, s jedne strane, nevjerojatna doza, nikad nezadovoljene, radoznalosti, a s druge – antiglobalističke demonstracije.

Teme ovogodišnjeg skupa su populizam u Europi, izazovi nejednakosti, budućnost rada, „lažne vijesti“, umjetna inteligencija, liderstvo SAD, ali i Rusije, Saudijska Arabije, Irana… O ovim stvarima će, osim Brnabićeve, raspravljati generalni sekretar NATO Jens Stoltenberg, bivši američki državni tajnik Henry Kissinger, bivši direktor CIA David Petreus, zatim premijeri Nizozemske Mark Rute, Belgije Charles Michael i Estonije Juri Ratas, direktorica UNESCO-a Ordi Azulaj, kao i vodeći ljudi kompanije poput „Fiata“ i „Ryan air“. Tu su i brojni američki i europski poslovni lideri, političari, profesori, financijski eksperti, bankari, akademici, naučnici…

Inače, službeni centar Bilderberga nalazi se u Haagu, ali se godišnji skupovi, od osnivanja grupe 1954., organiziraju u gradovima širom sveta.

Sastanci se drže u strogoj tajnosti i javnost ne smije saznati detalje detalje, a sudionicima je strogo zabranjeno iznositi tko je kakav stav zastupao u svezi određenih tema.

Zbog svega toga oko rada grupe postoje brojne misterije, pa tako teoretičari zavjera navode da članovi Bilderberga na sastancima, osim što raspravljaju o sudbini i budućnosti svijeta, također i biraju buduće predsjednike i premijere, započinju ratove i stvaraju saveze, poput Europske unije.
 
(kurir.rs,24sata.hr)

Oni su skup političkih, gospodarstvenih, financijskih i medijskih moćnika, a okupit će se u Italiji, na produljenom vikendu u lipnju

Pozivi se šalju nekoliko mjeseci ranije, već potkraj siječnja, kako bi uzvanici imali dovoljno vremena očistiti rasporede i osigurati si četiri slobodna dana – produljeni vikend – u kasno proljeće.

Službeni protokol koji poštuju sve vlade i visoke institucije i kompanije na svijetu kaže da se događaji na najvišoj razini planiraju i godinu dana unaprijed.

Thatcherica je “pokisla”

No, to ne vrijedi za svjetsku vladu. Samo si Bilderberg grupa, za neke tajno, za druge tajnovito društvo koje, kažu, vlada svijetom, skup političkih, gospodarstvenih, financijskih moćnika i medijskih mogula, bez čije se odluke ne može izabrati američki predsjednik ili napasti Iran, spasiti Grčka ili Španjolska, bez koje se, zapravo, ne može ništa, može dopustiti luksuz da pozove uzvanike gotovo u zadnji tren. Odbiti ih, naravno, neće nitko.

Tako je poziv ove godine dobila i srbijanska premijerka Ane Brnabić. Upravljački odbor Bilderberga zainteresirala je izlaganjem na sastanku grupe Novi lideri za Europu na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu.

Nije to ništa čudno, Bilderberg grupa gleda na sve strane, prati političare, posebice mlađe, i kad joj zapnu za oko pozove ih da izbliza vidi s kim ima posla i procijeni može li na nju ili njega računati i isplati li se u njih investirati.

Pod tim se prvenstveno misli na umrežavanje koje otvara sva vrata, ali i “trening”, izravne savjete političara i biznismena teške kategorije te sve privilegije koje iz toga slijede.

Anu Brnabić će tako u Torinu u od 7. do 10. lipnja procjenjivati stara garda – stalni članovi, poput Henryja Kissingera, a slične procjene prolazili su i Angela Merkel, Tony Blair i Bill Clinton. No od svih se uzvanika očekuje da “odrade” svoj dio pogodbe. Ne mogu samo sjediti kao pokisli miševi, kao Margaret Thatcher 1975., prije nego što je postala premijerka.

– Prva dva dana je samo sjedila i šutjela. Nije bila verzirana za kretanje u takvom krugu. Sudionici su počeli prigovarati. Američki senator Mathias mi je prišao i rekao: “Dama koju si pozvao nije rekla ni riječ. Moraš s njom razgovarati.” Razgovarao sam s njom tijekom večere. Očito je preko noći razmišljala o tome jer je sljedeći dan odjednom ustala i održala trominutni govor. Sudionici su ostali bez riječi. David Rockefeller i Henry Kissinger su se zaljubili u nju, pozvali su je u Ameriku, vozili je limuzinama, upoznali je sa svima – otkrio je Denis Healey, britanski političar i jedan od rijetkih koji do neke mjere otvoreno govori o sastancima.

No što će se točno događati u Torinu, neće se točno znati. Uvijek se sastaju u nekom hotelu pod jakim osiguranjem. Izvještaji s konferencija su šturi i općeniti jer je glavni motto Bilderberga privatnost kako bi sudionici mogli neometano iznositi svoje ideje.

No privatnost u njihovu slučaju znači tajnovitost – godinama, sve otkako se 1954. u Nizozemskoj, u hotelu “Bilderberg”, po kojem je društvo i nazvano, okupilo društvance političara, obavještajaca, poslovnih ljudi…

– Europa je sve manje vjerovala SAD-u i obrnuto. Zaključio sam 1952. da je toga dosta, da se sumnja mora otkloniti jer bi mogla dovesti u opasnost poslijeratne saveznike te sam kontaktirao s nizozemskim princem Bernhardom sugerirajući mu da bismo mogli organizirati privatne sastanke – objasnio je Józef Retinger, jedan od osnivača grupe.

Na kraju se igra golf

Prvi je sastanak postavio programske i logističke osnove. Europsko-američki odnosi su uvijek na agendi, dok se ostali biraju po ključu aktualnosti – Arapsko proljeće, rat u bivšoj Jugoslaviji, kriza eura, Donald Trump, migracije, geopolitika energetike…, dok drugu stalnu temu čine Kina i Rusija.

Na produljeni vikend uzvanici dolaze bez partnera. Dok traju konferencije, u dvorani se sjedi po abecednom redu – jedne je godine na čelu sjedio, primjerice, Umberto Agnelli iz Fiata, druge Norbert Zimmermann, predsjednik Berndorfa. Gosti sudjeluju na po dvije konferencije ujutro i poslijepodne, osim zadnji dan. Tad se igra golf.

Troškovi organizacije su golemi – grupa treba zakupiti hotel sa pet zvjezdica te platiti osiguranje. Ne samo da oni trebaju zaustaviti sve neželjene elemente – od novinara do prosvjednika koji su postali folklor tijekom svakog sastanka, bilo da im ne odgovara koncept svjetske elite ili pak vjeruju u brojne teorije zavjera, od onih da je riječ o antisemitskim ili pak masonskim skupovima – do kontrole hrane koja ulazi u hotel.

S vremena na vrijeme, s konferencija će izaći pokoja pikanterija. Tako, na primjer, organizator plaća puni smještaj gostima te prijevoz, ali ne i poslugu u sobi te troškove pranja rublja. Na nekim su konferencijama sudionici sami morali plaćati vino.

Kako bi financirali sve to, Bilderberg grupa poziva “svoje” korporacije, one koje su im bliske, poput Heinza ili Fiata, Barclaysa ili Nokije da doniraju stotine tisuća eura. Donacije koje obilno nude druge kompanije, kao način da im se umile, ne prihvaćaju. Policija države u kojoj se sastanak održava također daje svoje snage za osiguravanje skupa i odvraćanje uljeza.

– Govor, slobodan govor, razlog je zašto se toliko inzistira na privatnosti. Sudionici moraju znati da ono što se kaže neće izaći iz dvorane. Novinari bi ih razapeli – kaže Denis Healey.

Postoji i sigurnosni mehanizam koji sprečava da sadržaj sastanka procuri u medije, otkrio je jedan od članova grupe, pokojni David Rockefeller. Naime, na sastancima uvijek sjede medijski moguli.

– Pogrešno je držati sve to u tajnosti. To je smiješno – izrekao je jednom prilikom lord Owen, mirovni posrednik u bivšoj Jugoslaviji.

Možda bi trebao još jednom razmisliti. Stigao je na sastanak grupe Bilderberg za vrijeme rata na Falklandima 1989. u atmosferi kad britanski zahtjevi da se Argentini nametnu sankcije nisu padali na plodno tlo u međunarodnoj zajednici.

No Owen je održao vatreni govor objašnjavajući zašto ih treba uvesti, nakon čega je većina promijenila mišljenje. Sankcije su ubrzo uvedene.

Uvijek dolaze prije no što postanu predsjednici

Bira li Grupa Bilderberg predsjednike i premijere? Kad se podvuče crta, takav je rezultat u političkoj areni. Margaret Thatcher impresionirala je članove 1975., a premijerka je postala 1979.

Bilderberška grupa pozvala je 1991. Billa Clintona, tada guvernera Arkansasa. Sljedeće je godine izabran za predsjednika SAD-a.

Tony Blair došao je kao gost 1993., a četiri godine kasnije postao je britanski premijer. To da su neki gosti zasjeli na čelna mjesta u raznim poljima, od politike do biznisa, čista je koincidencija, tvrde upućeni.

Na svakoga gosta koji je postigao uspjeh, dvoje je ili troje koji su nakon Bilderberga polako nestali. No to bi, kažu drugi, mogao biti argument u korist onih koji podržavaju teoriju o biranju moćnika: možda oni koji su propali nisu zadovoljili kriterije grupe?
 
(vecernji.hr)

Od trenutka kada je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić priopćio da će Annie Brnabić povjeriti mandat za sastavljanje nove vlade, domaći ali i mediji u regiji, ne prestaju se baviti likom i djelom Vučićeve nasljednice

TEKST O ANI BRNABIĆ IZ “JUTARNJEG LISTA”:

Ana Brnabić ljetovala je kao i svake godine u svojoj obiteljskoj kući skrovito položenoj na ulazu u Staru Bašku, malo mjesto na krajnjem jugu otoka Krka koje ne treba miješati s razvikanom Baškom jer ih dijeli najviši vrh otoka, Obzova.

Kupala se s društvom i prijateljima iz djetinjstva na plaži počesno nedaleko od katnice u kojoj je pronalazila mir. Sve dok, kao u pjesmi Partibrejkersa “1000 godina”, nije zazvonio mobitel iu Staru Bašku došao “jedan poziv koji mijenja sve”. A poziv je došao od premijera, ali ne hrvatskog, nego srpskog, Aleksandra Vučića.

“To je bilo ovdje lani, početkom osmog mjeseca, kada je Ana bila zadnji put ovdje”, pokazuje rukom njezina susjeda koja nas je zamolila za diskreciju. “Tu je bila kad ju je Vučić kasno navečer nazvao, bile smo zajedno. Istu večer se spakirala i otišla za Beograd.”

Isti događaj, aktualna srpska ministrica državne uprave i lokalne samouprave Ana Brnabić ranije je opisivala u srpskim medijima, izbjegavajući govoriti o detaljima razgovora.

“Pozvali su me iz kabineta i zamolili da se javim Vučiću. Bilo je kasno navečer, nakon radnog vremena, što mi je potvrdilo da Vučić ima radni dan od 12 ili više sati. U tom trenutku bila sam u inozemstvu, prekinula sam put, vratila se, vidjeli smo se sjedeće jutro i kad mi je dao ponudu, rekla sam ‘da’ “, rekla je tada u intervjuu za srpski Express, ne otkrivajući da je zapravo bila na odmoru u obiteljskoj kući na Krku.

“Samo da joj ne ugrozite privatnost. Sad se bojimo da neće moći doći ako joj oduzmete privatnost”, brine se još jedna susjeda koju smo sreli nedaleko od kuće Brnabića. Objašnjavamo da je privatnost teško zadržati kad je netko na istaknutoj javnoj funkciji kao što je ministarska. A o kući na Krku prvi su se raspisali beogradski mediji kada je objavljena imovinska karta ministrice uprave.

Ovih dana Ana Brnabić opet je u središtu pozornosti srpskog medija jer joj je, sada kao predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić po svemu sudeći uputio novi poziv, onaj prihvatiti i funkciju premijerke.

“O tome saznala iz medija, a ne od Vučića”, izjavila je Brnabić sredinom sjednice za RTV Vojvodine, priznavši da bi razmislila o toj ponudi.

Glavna kandidatkinja

A dok ministrica Brnabić razmišlja, u Srbiji ne prestaju špekulacije o budućem premijeru nakon što je dosadašnji Aleksandar Vučić postao predsjednik države. Glavni favoriti su osim Ane Brnabić, gradonačelnik Novog Sada Miloš Vučević i čelnik Socijalističke stranke Ivica Dačić.

Prema pisanju, za Dačića aktivno lobiraju utjecajni predstavnici Srpske pravoslavne crkve i njegov partner Dragan Marković Palma, koji je lakonski poručio da bi premijer trebao “biti domaćin i netko tko ima djecu”.

Diskriminatorska Palmina izjava jasna je poruka da dio Srbije ima problem s aktualnom ministricom Anom Brnabić koja se javno deklarirala kao homoseksualka, a nije ni manjkalo ni prebrojavanja krvnih zrnaca, u ovom slučaju – hrvatskih.

Potencijalna predsjednica Vlade Srbije, Ana Brnabić, zaista ima hrvatske korijene, a njeni preci živjeli su prema crkvenim knjigama u Staroj Baški još 1673. godine.

Novu kuću Brnabića u Staroj Baški sagradili su djed i baka 1980. godine, a danas je u vlasništvu Ane iako je koriste i drugi članovi obitelji, ponajprije stariji brat Igor koji također živi u Beogradu. Na pitanje kako je obitelj dospjela u Beograd, susjedi odgovaraju da je djed bio vojno lice pa se davno prije izbijanja Domovinskog rata preselio u Srbiju.

Od Krka do Londona

Ana Brnabić rođena je u Beogradu 28 rujna 1975., gdje je završila osnovnu školu i Petu beogradsku gimnaziju. Nakon srednje škole 1994. odlazi u SAD na Northwood University (Michigan), gdje 1998. završava studij poslovne administracije. Školovanje nastavlja u Engleskoj, gdje na University of Hull stječe MBA diplomu iz marketinga.

“Život u Engleskoj me naučio da nije sramota raditi bilo koji posao. Danas si direktor, a sutra, dok se snađeš, radiš u kafiću. Dok sam bila na magistarskom u Engleskoj, dijelila sam letke u Londonu za jednu školu engleskog jezika da bih zaradila pet funti na sat, a izdavala sam i knjige u studentskoj knjižnici”, ispričala je A. Brnabić o svojim studentskim danima u jednom razgovoru za beogradske Novosti.

Susjedi u Staroj Baški o njoj imaju samo riječi hvale. Ne mogu nahvaliti “svoju” Anu koja je uz sve završene škole i uspjehe u karijeri ostala jednostavna “cura iz sela”.

“Ponaša se najnormalnije, uvijek prva pozdravlja, neko vrijeme su imali gliser, a posljednjih godina vozi terenac Toyota RAV”, rekao nam je još jedan susjed, Senad, koji se Brnabića sjeća još iz djetinjstva. “Kupali smo se i družili još kao djeca, svako ljeto, Ana i Igor, njezin stariji brat. Oni su ‘prva liga’ ljudi, čisti pozitivci. Evo, i prošlog ljeta me zvala na pivo”, pohvalio se njezin vršnjak.

Dok je u Staroj Baški za vrijeme ljeta bila tek “cura iz sela”, Ana Brnabić polako je iz Londona nakon sveučilišne počela graditi političku karijeru.

Još u vrijeme studija u Engleskoj počela je raditi kao osoba zadužena za odnose s javnošću u Srpskom informacijskom centru, kojem je glavni zadatak bila održavanje veze između reformistički nastrojenih stranaka u Srbiji s civilnim medijima u Velikoj Britaniji.

Nakon povratka u Srbiju, nakratko radi kao PR na Programima za agrarni razvoj pod okriljem EU, da bi potom radila na projektima USAID u Srbiji. Karijera je kasnije vodi u američku kompaniju za razvoj vjetroelektrana Continental Wind Serbia, gdje je bila direktorica sve do odlaska na ministarsku funkciju.

Paralelno s navedenim, Ana Brnabić bila je i društveno angažirana kao predsjednica Upravnog odbora Nacionalne alijanse za lokalni ekonomski razvoj (NALED), a osnovala je i vodi privatnu zakladu, koja stipendira studente iz Srbije i Makedonije koji žele magistrirati na Cambridgeu pod uvjetom da se vrate u svoju zemlju i stave na raspolaganje državnoj upravi.

“Ljudi me pitaju zašto sam s jedne uspješne i fantastično plaćene pozicije, s karijerom koja je bila puna perspektive za napredovanje, prihvatila Vučićevu ponudu. Sa svojom 41 godinom sam situirana i mogu sebi dopustiti to raditi u Vladi i da ne očekujem ništa materijalno”, odgovorila je prije devet mjeseci novinarima zašto se prihvatila slabije plaćene političke funkcije.

No pravo je pitanje zašto je Ana Brnabić, kao deklarirana pripadnica LGBT zajednice i pristalica reformskih stranaka u Srbiji, pružila ruku Aleksandru Vučiću. Čini se da je dio odgovora (i) u tome što je upravo Vučić prvi premijer koji je u Srbiji organizirao LGBT paradu.

“Imala sam predrasuda prema Vučiću dok ga nisam upoznala”, izjavila je ovih dana Brnabić. “Vučić je čovjek koji je učinio sve što sam očekivala da će učiniti Demokratska stranka od 2000. na ovamo. Pitam se je li moguće da DS nije mogao osigurati organizaciju gay parade?

Meni je to nevjerojatno. Da stvar bude mnogo, mnogo gora, imali smo izjave čelnika DS-a: Ej, ja sam protiv toga, ja se ograđujem, ja nisam gay. U Vučićevoj vladi se nitko nije ograđivao, nitko nije raspravljao, to je ljudsko i ustavno pravo. Kako bih vam rekla, to je za mene ‘ćao’, ‘zdravo’ “, poručila je Brnabić koja, dodajmo, nije ni članica Vučićeve stranke.

Svojevremeni izbor Ane Brnabić za ministricu državne uprave i lokalne samouprave ipak je obilježila upravo njena seksualna orijentacija.

Kao deklarirana pripadnica LGTB stanovništva, odmah se našla na udaru srpskih medija. Dok su srpski tabloidi izmišljali šašave naslove poput onog “Otkrivamo kako je ministrica spetljala ribu”, Ana Brnabić baš nikad nije javno govorila o svom privatnom životu.

Jasno, kad je prihvatila funkciju ministrice, imala je otvoren razgovor s tadašnjim premijerom Vučićem.

Samo rezultati

“Kao što je i Vučić rekao, otvoreno smo razgovarali o tome. Za mene postoje dva aspekta. Prvi, nisam željela to potencirati zato što mislim da to nije moja karakterna osobina, niti je u mom CV-u. S druge strane, htjela sam svoju orijentaciju kriti iz tog aspekta o kojem smo pričali. Mislim, ako radim neki posao i ako me netko pita: OK, jesam, ne znam je li to problem, nije problem, tako je, što ćemo sad, što je, tu je.

Tako da smo pričali otvoreno o tome, ja sam mu rekla, njemu nije smetalo, štoviše, bio je potpuno otvoren prema tome.

Kao što je i rekao, zanimaju ga rezultati, zanima ga čime ja mogu pridonijeti. Vidjet ćemo svaki dan mogu li ja ili ne mogu nešto napraviti u državnoj upravi. Je li to velika stvar za Srbiju?

Pa, ne znam što bih vam rekla. S jedne strane, mislim da jest; s druge, jako volim svoju zemlju i vjerujem u nju i u njezine ljude. Ne mislim da je ona toliko strašno konzervativna koliko pričaju. Nadam se da Srbija, iako nije, svakako postaje zemlja u kojoj nitko nema problem s tim, ali na kraju krajeva, u kojoj se to ne potencira kao osnovna karakteristika nekog čovjeka.”

Imovinska kartica

Zbog doprinosa LGBT populaciji u Srbiji, Ana Brnabić je dobila i nagradu Duga za 2016./2017. godinu. Riječ je o nagradi koju Gay Straight alijansa (GSA) dodjeljuje već pet godina, a ustanovljena je radi poticanja i afirmiranja, promocije i zaštite temeljnih ljudskih prava LGBT osoba u Srbiji.

“Ne želim biti brendirana kao LGBT ministrica jer ni druge ministre na brendirate kao straight ministre”, požalila se ovih dana u tom kontekstu Brnabić i u razgovoru za srpski Vice.

U Staroj Baškoj, čini se, iako otočne sredine znaju biti zatvorene, nemaju predrasuda prema poznatoj sugrađanki.

“Nismo mi zadrti kao što neki misle”, objašnjava nam jedan mještanin, objašnjavajući da su upravo oni među prvima na Jadranu još prije pedeset godina prihvatili – nudizam. “Nemojte raditi šušur bez potrebe”, dobacuje nam drugi, ne krijući nezadovoljstvo što se novinari motaju po njihovu malom mjestu.

A jedan od povoda za naš dolazak u Staru Bašku bila je objava imovinske karte ministrice, a možda i nove premijerke Brnabić. Riječ je o relativno opsežnom dokumentu u kojem je starobašćanska vila od 167 četvornih metara samo jedna od devet upisanih nekretnina. Iako se u imovinskoj kartici ne vodi kao nekretnina, jedna od većih vrijednosti Brnabića zapravo je parkirališno mjesto koje drže iznad kuće jer se u zbijenoj Staroj Baški prostor za parkiranje i izvan sezone plaća – zlatom i smatra se pravim bogatstvom.

Prvi na popisu imovine Ane Brnabić stan je na beogradskom Dedinju u blizini Belog dvora, površine 328 četvornih metara, koji je kupila 2014. godine. Po vrijednosti slijedi još jedan stan u Beogradu, na Vračaru pokraj hrama Svetog Save površine 85 m2, u kojem je trenutno privatni dječji vrtić, i kuća na beogradskoj Paliluli od 103 m2 u kojoj živi majka Ružica.

Impresivan popis uključuje još vikendicu u Grockoj, koja je u vlasništvu brata Igora, te zemljišta u Beogradu i na otoku Krku (8900 m2), uključujući jednu devastiranu šupu od 30 četvornih metara.

“Nemojte me slikati”, viče još jedna susjeda koja šeće sa stafordom oko kuće trenutno najpoznatije, iako povremene, Starobašćanke. “I pustite Anu na miru”, dodaje.

Ostavljamo na miru i Anu i susjedi. Miješalice zuje, grade se apartmani, mještani čekaju turiste, među kojima bi se uskoro mogla naći i srpski ministrica, a možda nova – premijerka. Tko će ga znati.

“U Staroj Baški se svi rađaju s malom maturom, ništa nas ne bi čudilo”, zaključuje još jedna susjeda dok nas ispraća prema Puntu.
 
(Intermagazin, Jutarnji list)