Već više od 60 godina, Nacionalna uprava za zrakoplovstvo i svemir (NASA) zna da su promjene koje se događaju u planetarnim vremenskim obrascima potpuno prirodne i normalne

Ali svemirska je agencija iz bilo kojeg razloga odlučila ne pustiti zavjeru o globalnom zagrijavanju da ustraje i širi se na štetu ljudske slobode.

Bila je to 1958. godina, da budemo precizni, kada je NASA prvi put primijetila da su promjene u solarnoj orbiti zemlje, zajedno s izmjenama osialnog nagiba Zemlje, odgovorne i za ono što su klimatski znanstvenici danas nazvali “zagrijavanjem” (ili “hlađenje”, ovisno o njihovoj agendi).

Ni na koji način, oblik ili forma ljudskog djelovanja ne zagrijavaju ili hlade planetu, i ljudi vozeći automobile ili jedući govedinu, drugim riječima.

No NASA do sada nije uspjela ispraviti svoja mjerenja i umjesto toga odlučila je sjediti u tišini i gledati kako liberalni globalisti izluđuju po svijetu stanovništvo o tome kako će “navodno svijet završiti za 12 godina” zbog previše uzgoja stoke koja prdi ili previše plastičnih slamki.

2000. godine NASA je na svojoj web stranici “Earth Observatory” objavila informacije o klimatskoj teoriji Milanković, otkrivajući da se planet u stvari mijenja zbog vanjskih čimbenika koji nemaju apsolutno nikakve veze s ljudskom aktivnošću.

No, opet, te informacije još uvijek nisu prešle u glavne tokove, nekih 19 godina kasnije, zbog čega su globlisti opsjednuti klimom sada počeli tvrditi da nam preostaje samo 18 mjeseci prije nego što planet umre od viška ugljičnog dioksida (CO2).

Istina je međutim mnogo više u skladu sa onim što je srpski astrofizičar Milutin Milanković, po kojem je nazvana Milankovićeva teorija o klimi, predložio o tome kako sezonske i zemljopisne varijacije sunčevog zračenja, koje su pogodile zemlju na različite načine i u različitim vremenima, su imale najveći utjecaj na promjenjive klimatske uzorke na Zemlji.

Najveći faktor koji utječe na klimu Zemlje je SUNCE

Što se tiče Zemljine kosine ili njezine promjene u aksijalnom nagibu, pri većim nagibima, zemaljska godišnja doba postaju mnogo ekstremnija, dok pri manjim nagibima postaju mnogo blaža.

Slična je situacija i za Zemljinu rotacijsku os, koja ovisno o tome koja je hemisfera usmjerena prema suncu tijekom perihelija, može uvelike utjecati na sezonske temperature između dviju hemisfera.

Na temelju ovih različitih varijabli, Milanković je uspio smisliti sveobuhvatni matematički model koji je sposoban izračunati površinske temperature na Zemlji i u prošlosti, a zaključak je jednostavan: Zemljina klima se uvijek mijenjala i konstantno je stanje fluksa i mi kao ljudska bića nismo krivi za to.

Kada je Milanković prvi put predstavio svoj model, bio je ignoriran gotovo pola stoljeća.

Zatim, 1976. godine, istraživanje objavljeno u časopisu Science potvrdilo je da je Milankovićeva teorija u stvari točna i da odgovara raznim razdobljima klimatskih promjena koja su se događala kroz povijest.

Godine 1982., šest godina nakon objavljivanja ove studije, Nacionalno istraživačko vijeće Nacionalne akademije znanosti SAD-a usvojilo je teoriju Milankovića kao istinu, izjavljujući da:

“… Orbitalne varijacije ostaju najdublji ispitivani mehanizam klimatskih promjena na vremenskoj skali od nekoliko desetaka tisuća godina i daleko su najjasniji slučaj izravnog utjecaja promjene insolacije na donjoj atmosferi Zemlje.”

Kad bismo sve to morali sažeti u jednu jednostavnu frazu, to bi bilo ovo:

“Najveći faktor koji utječe na vremenske i klimatske obrasce na zemlji je sunce, točka. Ovisno o položaju zemlje prema Suncu u bilo kojem trenutku, klimatski uvjeti će se drastično razlikovati, čak će stvoriti i drastične nepravilnosti koje prkose svemu što su ljudi mislili da znaju o tome kako Zemlja funkcionira.”

Novi-Svjetski-Poredak.com