ISTRAŽIVANJE: Recikliranje zlata, bakra i ostalih metala iz elektroničkog otpada je sada jeftinije od njihovog rudarenja

Problem elektroničkog otpada (e-otpada) postao je tako velik u mnogim dijelovima svijeta da su znanstvenici stalno u potrazi za boljim načinima njihovog odlaganja

E-otpad, koji uključuje stvari poput starih i odbačenih mobilnih telefona, računala i televizora, trenutno se smatra jednim od najbrže rastućih kategorija otpada u cijelom svijetu.

Sada je tim istraživača došao do učinkovite metode zbrinjavanja e-otpada koja nije samo održiv, već i isplativ.

Skupina istraživača iz Kine – koji su imali financijsku potporu Nacionalne zaklade za prirodne znanosti Kine i Nacionalnog fonda za društvene znanosti Kine – otkrili su kako je daleko jeftinije ozimati elektronički otpad i reciklirati bakar, zlato, i druge metale iz njih, u usporedbi sa dobivanjem metala izravno iz rudnika.

Istraživači su podijelili svoja otkrića u studiji pod nazivom “Urbano rudarstvo e-otpada postaje ekonomičnije od radarstva”, što je nedavno objavljeno u časopisu Environmental Science & Technology.

Oko 50 milijuna tona e-otpada će se odbacivati diljem svijeta 2018. godine. To se temelji na podacima iz izvješća Ujedinjenih naroda o globalnom elektroničkom otpadu, koji je objavljen u 2017. godini.

Tipično, elektronički otpad sadrži određene količine metala. Na primjer, katodne cijevi konvencionalnih televizora navodi da sadrže gotovo pola kilograma bakra i više od pola kilograma aluminija.

U njemu se nalazi i zlato, vjerovali ili ne, ali u vrlo malim količinama. Samo oko 0.5 grama.

Zbog tih razloga i više, istraživači su se okupili kako bi prikupili podatke od ukupno osam tvrtki za recikliranje u Kini kako bi se izračunali stvarne troškove koji nastaju u pokušaju izdvojanja vrijednig metala iz e-otpada.

Kod urbanih rudnika, istraživači su utvrdili da su troškovi uključivali određene troškove za stvari poput skupljanja otpada, energije, rada, materijala i prijevoza.

Uključeni su i kapitalni troškovi za opremu i zgrade u vlasništvu tvrtke za recikliranje, iako nisu uključeni, osim ako se posebno ne napomene. Osim toga, troškovi se obično nadoknađuju kroz državne subvencije, kao i kroz prihod od prodaje bilo recikliranih materijala.

Ono što su istraživači pronašli bilo je da je potrebno čak 13 puta više novca za dobivanje metala iz rudarenja nego iz urbanog rudarstva (recikliranja elektroničkog otpada).

Dakle, čini se da urbano rudarstvo može biti ekološki prihvatljivo, ali isto tako može biti i ekonomski održivo.

Prema izvješću Global E-Waste Monitora, gotovo 50 milijuna metričkih tona e-otpada bi moglo biti proizvedeno samo 2018. godine. To je povećanje od gotovo 20 posto od prije dvije godine, a iznos bi mogao postati još veći u nadolazećim godinama.

Imajući to na umu, bilo bi dobro započeti gradsko rudarstvo kako bi se vratili vrijedni resursi od materijala koji se inače smatraju nevažnim i krenuti na brižnije zbrinjavanje otpada.
 
NoviSvjetskiPoredak.com