GlaxoSmithKline: Antidepresivi povećavaju rizik od samoubojstva za ‘više od 800 posto’

FDA i Velike farmaceutske kompanije su priznali da antidepresivi povećavaju rizik od samoubojstva za više od 800%, prema sudskim dokumentima u procesu protiv kompanije GlaxoSmithKline

Tužba koju je podigla udovica iz države Illinois protiv farmaceutskog giganta GlaxoSmithKline (GSK) nastoji pokazat da je ta kompanija bila odgovorna za neoznačavanje potencijalno fatalnih nuspojava kod svojeg svjetski poznatog antidepresiva, piše YNW.

Paroksetin (obično poznat kao “Paxil”) je popularni antidepresiv i anti-anksiozni lijek u klasi lijekova poznatih kao selektivni inhibitori ponovne pohrane serotonina (SSRI).

Od 2012. godine udovica Wendy Dolin je u sudskoj borbi protiv protiv GSK nakon samoubojstva njezinog supruga, Stewart Dolina.

Wendy kaže da je u ljeto 2010. godine, Stewartu propisana generička verzija Paxila za anksioznost. Prema Wendy, Stewart Dolin se žalo da je postao sve zabrinutiji i uznemireniji i nije mogao spavati dok je uzimao “lijek”.

15. srpnja 2010. godine, za manje od tjedan dana nakon početka uzimanja ovog lijeka, Stewart je počinio samoubojstvo, bacajući se pod vlak.

Wendy je počela potragu za odgovorima za samoubojstvo njezinog supruga i te je saznala da je njezin suprug pokazivao znakove “akatizije”, poremećaja kojeg karakterizira nesposobnost pojedinca da se opusti i mirno sjedi.

U 2012, Wendy je podnijela pravnu tužbu protiv GSK u kojoj je nastojala dokazati da je proizvođač odgovoran za smrt njenog supruga.

Tužba je istaknula da je „znanstvenik koji je radio za drugog proizvođača SSRI lijekova, Pfizer, napisao u medicinskom časopisu iz 1998. da suicidalni impulsi koji proizlaze iz akatizije se mogu objasniti kao osjećaj da je ‘smrt dobrodošao rezultat’ kada se izrazito neugodni simptomi akatizija na vrhu poremećaja već pogoršaju.

Kritični problem u tužbi Wendy Dolin nije sam paroksetin. Nije tajna da su tužbe protiv farmaceutskih tvrtki obično komplicirane u većini slučajeva, ali ovaj slučaj je posebno značajan kao tragičan primjer sive zone odgovornosti kada je pacijentu propisan generički lijek, kao i problemi između FDA i farmaceutskih kompanija koji postoje kada su u pitanju objavljivanje sigurnosnih uputstava i naljepnica za pacijente i liječnike.

Važno je razlikovati da Stewart Dolinu nije propisan brand lijeka Paxil, već generički brand paroksetina koji je proizveden od strane druge tvrtke, Mylan. Brent Wisner, odvjetnik Wendy Dolin opisao je problem kao „rupa u odgovornosti”, u kojem će generički i izvorni proizvođač poreći odgovornost.

Generički lijekovi su često propisuju umjesto određenih poznatih brandova lijekova, uglavnom zbog manjih troškova, jer generički lijekovi koštaju daleko manje od glavnig lijeka u prosjeku.

Wendy i Wisner tvrde da su upozorenja za lijek koja je dao generički brand „činjenično netočna i dovode u zabludu.” U svojoj tužbi, oni tvrde da ”uputstva za paroksetin u trenutku smrti Stewart Dolina nisu upozoravala na povećani rizik suicidalnog ponašanja u odraslih unatoč GSK-ovim informacijama da je statistički 6,7 ​​puta veći rizik u odrasle osobe.

U stvari, uputstvo je navodilo suprotno – da se rizik suicidalnosti ne povećava iznad dobi od 24. godine starosti. ”Stewart Dolin je bio blizu 57 godina starosti kada je uzimao paroksetin.”

Suđenje protiv GSK je u tijeku, a očekuje se da će trajati nekoliko tjedana. Bob Fiddaman, bloger i autor koji je napisao opsežni blog o svojim vlastitim iskustvima s paroksetinom, je davao dokaze na suđenju. Fiddaman je napisao „zapanjujuće otkrivenje” 22. ožujka:

Odvjetnici koji zastupaju udovicu Wendy Dolin pokazali su da je omjer suicidalnosti u odraslih koji uzimaju Paxil zapanjujućih 8.9, a ne 6.7, kako se ranije tvrdilo od strane Glaxoa. 6,7 brojka je zapanjujuće visoka sama po sebi, ali je omjer 8.9 zastrašujuć!

Svjedok tužitelja, Dr. David Ross, rekao da je ova brojka „zapanjujuća”. Ono što treba zapamtiti je da je GSK-ov razvojni program iz 1989. godine za lijek Paxil rekao da je omjer suicidalnosti bio oko 2.6.

Fiddaman je napisao da je dr Ross, koji je radio za FDA deset godina, ponudio svoje svjedočanstvo. Fiddaman ističe da je dr. Ross raspravljao o problematičnom odnosu FDA i proizvođača lijekova. FDA se u velikoj mjeri oslanja na točnost podataka koje daju farmaceutske tvrtke, što je problematično kada tvrtke daju sporne podatake.
 
NoviSvjetskiPoredak.com