Mamac za naivne: Priča o ‘zlatnoj GM riži’ koja će spasiti svijet

Korporacije poput Monsanta, i “filantropi” poput Bill Gatesa su ubacili u 5. brzinu da bi spasili čovječanstvo i siromaštvo, ali uz pomoć GMO hrane. Sume novaca koje se daju znanstvenicima su sve veće da bi oni na osnovu nikakvih istraživanja javno obznanili da je GMO hrana dobra za ljude

>> Putin: U Rusiji je GMO hrana sada ILEGALNA

Veliki odjek u svjetskim medijima ima internetska peticija koju je potpisalo više od stotinu nobelovaca, upućena ovih dana ekološkoj organizaciji Greenpeace sa zahtjevom da okončaju svoje protivljenje GMO-u, posebno da zaustave napore oko blokade uvođenja genetski modificirane, takozvane “zlatne riže” s velikim sadržajem (pro)vitamina A, za koju je u tekstu peticije rečeno da može imati veliki potencijal u smanjenju bolesti uzrokovanih nedostatkom toga vitamina u ljudskom organizmu.

Njihova peticija jednim dijelom jest opravdana, i to onim dijelom u kojemu se traži zaštita slobode znanstvenih istraživanja, kaže dr. sc. Valerije Vrček, profesor s Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, član hrvatskog Vijeća za GMO i autor 2010. godine objavljene knjige “GMO između prisile i otpora”.

Točno je to da aktivisti Greenpecea pretjeruju kada “flaksericama” kose GM-pšenicu unutar ograđenih eksperimentalnih polja. No, ako je cilj ove peticije impresionirati javnost potpisom stotinjak nobelovaca, onda je zahtjev neopravdan, ili bolje rečeno – promašen.

Do znanstvene istine ne dolazi se demokracijom, nadglasavanjem, niti mahanjem autoritetima, iznosi profesor Vrček, kojega smo zatekli na znanstvenom skupu u Poljskoj na kojemu, kako nam je rekao, sudjeluje i jedan nobelovac, fizičar Klaus von Klitzing, “koji nije potpisao apel o GM-riži, kao ni preostalih dvjestotinjak živućih nobelovaca”.

Krokodilske suze

Na pitanje zašto bi “zlatna” GM riža mogla, a “obična”, iz konvencionalnog uzgoja, ne može biti efikasno sredstvo protiv eliminiranja bolesti uzrokovanih nedostatakom vitamina A, prof. dr. Vrček kaže kako je “priča o ‘zlatnoj’ GM riži koja bi, kako piše u pismu, trebala spasiti živote pola milijuna djece svake godine – mamac za naivne”.

Dozvolite mi sumnjati da se tu radi o krokodilskim suzama onih koji svoj posao temelje isključivo na profitu. Pa nije “Monsanto” Caritas! Mnogi nasjedaju na tu navlakušu, jer je servirana kao konačno rješenje hipovitaminoze A.

Budite sigurni da veliki dio potpisnika apela za spas “zlatne riže” nije nikada pročitao, a kamoli napisao znanstveni rad o nutritivnim ili (eko) toksikološkim svojstvima GM-usjeva. Konačno, tekst peticije napisao je Richard Roberts, čija kompanija “New England Biolabs” živi od biotehnoloških patenata.

Znanstvenici, poglavito vrsni kao što su dobitnici Nobelovih nagrada, navikli su raspravljati temeljem dokaza i znanstvenih činjenica. Stoga ne čudi njihova potreba da reagiraju na neargumentirano širenje strahova od GMO-a, mišljenje je doc. dr. sc. Viljemke Bučević Popović s Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Splitu.

Ni dobro, ni loše

Kao što nožem možemo ili narezati kruh ili ubiti čovjeka, tako i genetičko inženjerstvo samo po sebi nije ni dobro ni loše. Riječ je o tehnologiji koju poznajemo gotovo 40 godina, a koju se nepotrebno mistificira, iako je do sada čovječanstvu omogućila napredak u mnogim područjima. Primjerice, sav inzulin koji se koristi pri liječenju dijabetesa dolazi iz genetički modificiranih organizama.

Za “zlatnu rižu”, zbog kojeg su nobelovci digli glas, naša sugovornica kaže kako bi ona trebala biti jedan od pozitivnih primjera korištenja znanstvenih dostignuća na dobrobit čovjeka.

Riječ je o riži genetički izmijenjenoj na način da sadrži vitamin A, dok se po ostalim osobinama ni u čemu ne razlikuje od obične riže. Radi se o humanitarnom projektu pokrenutom prije više od 20 godina, s nakanom da sjeme riže za uzgoj bude potpuno besplatno za uzgajivače.

Greenpeace, međutim, koristi odbojnost koju javnost općenito ima prema GMO-u i već dulje vrijeme vodi agresivnu kampanju protiv ovog projekta, vodeći se više ideološkim razlozima nego znanstvenim činjenicama, što je dijelom i razlog zašto “zlatna riža” još uvijek nije došla na polja – kaže naša sugovornica.

Ipak, otpor transgenoj hrani u svijetu raste; otvaranje europskog tržišta američkoj GM hrani jedna je od najspornijih točaka pregovora SAD-a i EU-a u okviru TTIP-a. O tome može li se reći da nema baš nikakvih dokaza o štetnom utjecaju transgene hrane na zdravlje, profesor Vrček kaže kako jedino što o toj hrani znamo jest da znanstveni konsenzus ne postoji, da je ona sigurnosna kontroverza i da kao takva, prema europskom načelu opreznosti, ne bi trebala biti na jelovniku.

Ipak, mislim da se pitanje prehrane ili poljoprivrede previše reducira na toksikološku analizu konačnog proizvoda. Postoje mnogo važniji aspekti koji uključuju društvene, političke, bioetičke i vrijednosne aspekte. Ne možete to sve ignorirati i zamijeniti nekakvim laboratorijskim raspravama o preciznosti genskih mutacija ili štetnosti GM-kukuruza.

Prehrana i poljoprivreda nisu vlasništvo molekulske biologije, niti je zdravstvena ispravnost biotehnoloških proizvoda dovoljan razlog da se slobodno nalaze na tržištu – zaključuje dr. Vrček.

Greenpeace: Korporacije lažu

Ubrzo nakon objavljivanja peticije oglasila se i prozvana organizacija Greenpeace, i to preko svoje centrale za Jugoistočnu Aziju u Manili, na Filipinima, otočnoj državi koja je planirana kao prva zemlja “zlatne riže” nakon što se uzgoj te GM kulture odobri.

Optužbe za blokiranje genetske “zlatne riže” greenpeaceovci odbacuju kao lažne, navodeći da je riječ o neuspjelom rješenju, proizvodu koji nije dostupan za prodaju ni nakon više od 20 godina istraživanja.

Korporacije pretjerano promoviraju “zlatnu rižu”, utirući put globalnom odobrenju drugih, profitabilnijih genetskih usjeva, umjesto da se okrenemo rješavanju pothranjenosti na druge načine, jednakim pristupom hrani i ekopoljoprivredom, navodi Greenpeace u svojoj reakciji.
 
(slobodnadalmacija.hr)