Po prvi put, ljudi mogu čuti zvuk vjetra na Marsu zahvaljujući novoj NASA-inoj letjelici koja je dotaknula Crveni planet prije deset dana

Zašto zvuk nije snimljen već prije nekoliko godina NASA-inim roverom Curiosity, agencija nije željela komentirati.

NASA-in novi robot – Interior Exploration using Seismic Investigations, Geodesy and Heat Transport ili ‘InSight’ dotaknuto je Mars 26. studenog.

Dana 1. prosinca, senzori letjelice InSight su snimili nezgrapne niske šumove uzrokovane vibracijama vjetra, za koje se procjenjuje da puše između između 16 i 24 kilometara na sat. Vjetrovi su bili konzistentni sa smjerom prašine koje je napravila letjelica u slijetanju, koji su promatrani iz orbite, izvještava NASA.

Ono što je još uzbudljivije za fascinantno otkriće letjelice “InSight” je da NASA-in tim nije čak ni planirao snimiti ove nečujne zvukove.

“Snimanje ovog zvuka bilo je neplanirano” – rekao je glavni šef misije letjelice InSight, Bruce Banerdt. “Ali jedna od stvari kojoj je naša misija posvećena je mjerenje kretanja na Marsu, a to prirodno uključuje gibanje uzrokovano zvučnim valovima”.

Vibracije vjetra su detektirala dva osjetljiva senzora na svemirskoj letjelici InSight: senzor tlaka zraka unutar kopljača i seizmometar koji stoji na solarnom panelu.

InSight će služiti kao divovsko uho na Marsu koje će mjeriti bilo kakve zvukove ili tlakove vjetra, potresa, tektonskih pokreta ili vulkana.

Međutim, NASA obećava da će snimiti još čišći zvuk Crvenog planeta u misiji Mars 2020 koji će imati dva mikrofona.

Rover će po prvi put snimiti zvuk vlastitog slijetanja. Također će zabilježiti zvuk vlastitog lasera kako reže različite materijale, što će omogućiti lakše detektiranje materijala na temelju zvuka.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Ljudski mozak skriva supermogućnosti unutar svog lijevog prednjeg temporalnog režnja

Gotovo savršena memorija, eholokacija, “pogled” izvan vidokruga, i nešto što bi moglo nadahnuti ideju telekineze se svemu može pristupiti jednostavnim sredstvima. Članak u Psychology Today donosi vam kako možete dotaknuti ove uspavane mentalne moći.

Brzo i točno pamćenje

Prva sposobnost uključuje memoriju. Većina ljudi pamti skup riječi ponavljanjem istih više puta.

Ova metoda učenja traje puno vremena da se neke stvari nauče. Nadalje, prvenstveni učinci na verbalnu memoriju često će otežati pamćenje informacija usred serije podataka.

Zamjenski način pamćenja tih riječi zahtijeva korištenje naše vizualne memorije. Vizualni dijelovi mozga mogu brže učitati mnogo više informacija.

Razmislite o tome kako se možete sjetiti puno pojedinosti u svezi sa vašom sobom. Možete iskoristiti tu mentalnu memoriju razmišljajući o snažnim slikama koje predstavljaju riječi koje trebate zapamtiti.

Na primjer, kad vidite riječ “bubamara”, razmislite o najživopisnijem sjećanju kojeg imate kod insekata. Kad vas zamole da se kasnije sjetite, bit će mnogo lakše.

Malo, precizno kretanje mišića

Sljedeća je sposobnost prilično nadahnuća za telekinezu. Vaše nesvjesne misli mogu uzrokovati vrlo male kontrakcije u vašim mišićima. Ovi lijepi pokreti mogu premjestiti predmete koji su u kontaktu s vašim mišićima, kao što je šalica za kavu koja visi iz vaše ruke ruke.

Razlog tom nesvjesnom pokretu jest implicitna memorija. Ljudski mozak automatski pohranjuje informacije kao što su mišićne skupine odgovorne za određene vrste kretanja.

Dakle, iako nemate pojma koji se određeni mišići trebaju kretati da bi pomaknuli tu vruću šalicu za kavu, vaše tijelo zna. On će aktivirati prave mišiće za tu radnju.

Eholokacija

Treće, na popisu supermoći, je eholokacija. To je sposobnost određenih životinja da pronađu svoj put kroz mrak šaljući zvukove i interpretiranjem povratnih signala kako bi procijenili veličinu i udaljenost objekata oko njih.

Ljudi imaju bolju eholokaciju nego što se misli. Čak i osobe s normalnim vidom će znati kada su blizu zida, dok su im oči zatvorene ili ako ne gledaju.

Slično kao kako se mozak nesvjesno sjeća koja grupa mišića izvodi konkretne pokrete, on se također sjeća bezbroj zvukova koje napravite. Također je u stanju prepoznati razliku između zvukova koji potječu vrlo blizu vas od onih koji se nalaze daleko.

Otkrivanje bezzvučnog pristupa

Četvrta sposobnost se odnosi na treće. Sjena zvuka je poput eholokacije. Dok vam ovaj potonji omogućuje da otkrijete nešto na temelju eha kojeg proizvodi, ovaj vas upućuje na prisutnost nečega što blokira pozadinski zvuk.

Te zvučne sjene bacaju ljudi koji se približavaju iza vas kako bi vas iznenadili. Vaš mozak primjećuje da zvukovi postaju mekši i odjeci blijede dok osoba dolazi na vas. Vjerojatno tada pomislite na onu dobru staru rečenicu… “Imao sam osjećaj da me netko promatra” kao u romanima i trilerima.

Primjećivanje skrivene zmije

Posljednja sposobnost ograničena je samo na plodne žene koje su u fazi između ovulacije i mjesečnice.

Proučavanje japanskog istraživača iz 2012. pokazalo je da žene u ovulaciji bolje primjećuju zmije na fotografijama u usporedbi s onima koje ne ovuliraju.

Teoretiziranje je došlo do zaključka da je ova sposobnost pomogla trudnim ženama da izbjegnu opasnosti u antičko doba.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Da bi objavili snimke, specijalisti NASA-e su u suradnji sa Univerzitetom u Teksasu u Dalasu digitalizirali 170 magnetofonskih traka snimljenih tijekom misije

Objavljeni materijali sadrže više od 19.000 sati audio-zapisa ili 791 dan zapisa.

Veći dio snimaka je tišina i razgovor sudionika misije Neila Armstronga, Buzz Aldrina i Michael Collinsa.

Materijal je titlovan da bi se lakše razumio govor astronauta.

Na jednom snimku također se može čuti legendarna fraza koju je izjavio Neil Armstrong: „Ovo je mali korak za čovjeka, ali veliki za čovječanstvo“.

Svemirski brod „Apolo 11“ lansiran je u svemir 16. srpnja 1969, a 20. srpnja Neil Armstrong i Buzz Aldrin su postavili lunarni modul na površinu Mjeseca.

Tijekom misije astronauti su na mjesto sletanja postavili američku zastavu, fotografirali pejzaže Mjeseca na stereoskopskoj kameri i prikupili 21,55 kilograma uzoraka mjesečevog tla.

Na Zemlju su sletjeli 24. srpnja 1969. godine, nakon 8 dana misije.
 

49 years ago today, Apollo 11 splashed down in the Pacific Ocean. As a result of NASA’s collaboration with The University of Texas at Dallas you can now listen to 19,000 hours of Apollo-era audio recordings in current digital formats. https://t.co/Srtbqtbub3 pic.twitter.com/IQ3t0Ycc8t

— Johnson Space Center (@NASA_Johnson) July 24, 2018

 
(sputniknews.com)

Čudni zvukovi sa neba su prijavljeni u gradu Schwabingu u Njemačkoj prošlog tjedna, što je uzrokovalo paniku među stanovnicima koji su opisali zvuk “glasan kao helikopter”

Možda je netko od vas prije gledao video sa You Tubea u kojem su snimljeni zvukovi sa neba. U Njemačkoj je snimljen isti takav zvuk kojeg ima u stotinama videa na ineternetu.

Prema jednom od stanovnika “buka je bila tako glasna sam telefonirao svoje susjede, nismo znali što je to.”

Tz.de izvještava:

Pretraživanjem interneta radi mogućih odgovora na ovu strašnu pojavu, naišli smo na video na You Tubeu. On je prikazivao upravo onakvu neobičnu buku kakva je zabilježena u Njemačkoj.

Video je sakupio već blizu 40 tisuća pogleda, a komentari su bili poput: “Rat u gradu Schwabingu. Da li ste čuli taj zvuk u četvrtak? Koji je to vrag??”

U München se policija prilično zabavljala pozornošču koju su građani dali ovom videu, ali ni oni ne mogu objasniti stvar.

Dana 12. svibnja u 8 navečer nije bilo policijske intervencije u području s helikopterima. Helikopterski tim je bio priupitan i prilično su sigurni da to nije bio zvuk helikoptera.

Tu su uvijek misteriozni zvukovi. Pretražite internet i vidjet ćete da se radi o istom zvuku. Čekamo znanstvenike da u svojoj uobičajenoj maniri zaglupljivanje građana objave izvještaj “To je jako rijetka pojava, no to je prilično normalno…”
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Tellinger je istražujući drevnu povijest južne Afrike (gdje je i rođen) i tražeći arheološke dokaze za svoja istraživanja sumerskih mitova o Annunakijima, nastanku čovjeka i drevnom rudarenju na jugu Afrike, otkrio je elemente tehnologije koja je koristila zvuk te ih povezao sa suvremenim istraživanjima mogućnosti zvuka koje su tek u povoju, ali bacaju drugačije svjetlo na mnoge drevne nalaze i ranu povijest ljudskog roda

Michael Tellinger prije nekoliko je mjeseci posjetio Zagreb i Opatiju kao dio predavačke karavane uz Uvarova i Osmanagića, a tada je svojim nastupom i vrlo intrigantnim tvrdnjama oduševio sve prisutne. Autor knjige ‘Ubuntu – Kontribucionizam’ koja je i kod nas dosegla solidan uspjeh večeras je gost Krešimira Mišaka u novom izdanju emisije ‘Na rubu znanosti’ s temom poveznice zvuka i tehnologije.

‘Tellinger je istražujući drevnu povijest južne Afrike (gdje je i rođen) i tražeći arheološke dokaze za svoja istraživanja sumerskih mitova o Annunakijima, nastanku čovjeka i drevnom rudarenju na jugu Afrike, otkrio je elemente tehnologije koja je koristila zvuk te ih povezao sa suvremenim istraživanjima mogućnosti zvuka koje su tek u povoju, ali bacaju drugačije svjetlo na mnoge drevne nalaze i ranu povijest ljudskog roda’ izvadak je iz fabule emisije, a mi u nastavku uz dopuštenje donosimo intervju koji je s autorom svojedobno napravio Giuliano Marinković te je isti objavljen u magazinu ‘Svjetlost‘.

U smislu istraživanja podrijetla ljudske vrste Južnoafrička Republika uzbudljivo je područje. Tu je došlo do velikog otkrića kamenih monolita koje osobno istražujete. Riječ je o Adamovom kalendaru, arheološkom lokalitetu koji otvara pitanja o skrivenoj povijesti čovječanstva, zar ne?

MICHAEL TELLINGER: Adamov kalendar nedavno je otkriće Johana Heinea koji je slučajno nadlijetao to područje. Tada je shvatio da nije riječ o običnom razmještaju kamenja. To se dogodilo 2003. godine. Poslije se vratio kako bi obavio detaljna mjerenja cijelog lokaliteta. Shvatio je da je kamenje razmješteno u skladu s kretanjem Sunca – solsticijima i ekvinocijima.

Dakle, njegovi su doprinosi u istraživanju tog lokaliteta ključni. Ja sam na scenu stupio 2007. kada sam ga upoznao i kada mi je pokazao svoje radove. Tada je cijeli lokalitet još uvijek nazivan samo kalendarom. Ja sam ga prozvao Adamovim kalendarom jer sam shvatio da je riječ o veoma drevnom lokalitetu, ako ne i jednom od najstarijih na Zemlji. Do otkrića tih monolita Johan Heine već je 15 godina fotografirao kamene drevne ruševine iz zraka na području Južne Afrike.

Tako je prikupio stotine zračnih fotografija kamenih krugova. Dakle, za njega to nije bilo ništa novo. Njegove su oči već bile dovoljno istrenirane da prepoznaje takve lokalitete iz zraka i da shvati da je riječ o nečemu posebnom. S Johanom sam radio nekoliko mjeseci, nakon čega su se naši interesi razišli u drugim smjerovima. On je nastavio sa svojim radovima, a ja sam nastavio s istraživanjima drevnih civilizacija i kamenih ruševina Južne Afrike. Adamov kalendar vjerojatno je bio središnje mjesto, ali ne tisuća, niti stotina tisuća, već milijuna kamenih ruševina razmještenih diljem Južne Afrike.

Riječ je o veoma složenom lokalitetu i nije ga jednostavno opisati. Zbog toga je trebalo puno vremena raditi na njemu i istraživanja će se vjerojatno još dugo nastaviti kako bismo shvatili s čime smo suočeni. Moje spoznaje o tome što taj kalendar uistinu predstavlja potaknute su istraživanjima ostalih kamenih ruševina. Činjenica je da tu ne govorimo o nastambama već o uređajima koji stvaraju energiju i elektromagnetska polja preko snage zvuka. To me je dovelo do daljnjih mjerenja zvučnih frekvencija i elektromagnetskih polja unutar Adamovog kalendara i još nekoliko ostalih kamenih ruševina. Došao sam do zapanjujućeg zaključka da su se, po svemu sudeći, po cijelom tom južnoafričkom dijelu svijeta provodila golema rudarska iskapanja.

Tu se rabila energija koju su proizvodili ti kameni krugovi za potrebe rudarenja. Sve se svodilo na potragu za zlatom. Korištena su napredna znanja, a tehnologija se temeljila na siliciju, a vjerojatno i na vodi. Tako se stvarala energija iz zvučnih frekvencija majke Zemlje. Kod Adamovog kalendara imamo dva interaktivna, a možda i tri elektromagnetska polja. Jedno djeluje horizontalno, dok drugo djeluje vertikalno iz zemlje između dva kamena bloka prema nebu. Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci i tijekom posljednje godine, dolazim do zaključka da je Adamov kalendar vjerojatno imao ulogu nekakvog transformacijskog uređaja ili uređaja za teleportaciju, što je vjerojatno bilo povezano s iskapanjima zlata u velikim količinama. Adamov kalendar sada leži u ruševinama.

Ta tema izravno je povezana i s Vašim istraživanjem radova pokojnog autora Zecharije Sitchina. Sitchin je u svojim radovima isticao tajnu povijest ljudske vrste na koju su utjecali izvanzemljani Anunakiji tijekom rudarenja zlata diljem Zemlje. Približite našim čitateljima te tematske poveznice koje smatrate osobito važnima.

MICHAEL TELLINGER: Točno. Velika je šteta što Zecharija Sitchin više nije među nama. Vjerojatno bi doprinio s velikom količinom zaključaka o našim otkrićima da je za njih saznao na vrijeme. Nažalost, preminuo je taman u razdoblju kada sam počeo gostovati diljem svijeta i Sjedinjenih Država te kada sam počeo objavljivati svoja otkrića. No, kod mene već nekoliko godina nema dvojbe da ono što sam otkrio ustvari predstavlja fizički dokaz većine onoga o čemu je Sitchin pisao: o izvanzemljanima Anunakijima, njihovim iskapanjima zlata u području koje se često naziva kao ‘Abzu’ odakle potječe zlato.

Sve to uključuje i milijune kamenih krugova u Južnoj Africi. Primjerice, nalaze se i na mjestu Veliki Zimbabve (op. a. nalazište tih kamenih ruševina smješteno je nedaleko od Masvingoa u Zimbabveu), što je najvjerojatnije bilo središnje mjesto sumerskog entiteta Enkija. Za Enkija se također kaže u afričkoj drevnoj tradiciji da je bio tvorac ljudske vrste. Tako počinjete uviđati zanimljive poveznice između podataka o drevnim afričkim znanjima i sumerskim tekstovima. Kada krenete o tome razgovarati s afričkim čuvarima znanja poput Babe Creda Mutwe ili s drugim šamanima koji prenose znanja stara tisućama godina, oni će vam reći da je Enki isti onaj entitet – Bog ili biće – koji je opisan kao tvorac ljudske vrste u afričkim predajama. Taj isti Enki pokrenuo je rudarska iskapanja te je zbog toga stvorio ljudsku vrstu.

Ljudski robovi iskapali su zlato u Južnoj Africi. Služili su Anunakijima o kojima možemo čitati u sumerskim tekstovima. Postoje neki od zanimljivih prijevoda koje nalazim u Sitchinovom radu. Jedan od najšokantnijih jest odlomak gdje se u prijevodu kaže: ’40 sara (op. a. jedno razdoblje orbite mitskog planeta Nibiru oko njegove matične zvijezde koje navodno iznosi 3600 godina) poslije dolaska na Zemlju Enki je sebi sagradio posebno promatračko mjesto na rubu litice duboko unutar Abzua koje je bilo u ravnini s njegovim prebivalištem na sjeveru i s vrhovima.’ To gotovo izgleda kao da savršeno opisuje poziciju Adamovog kalendara. O tome da je na tom mjestu čovječanstvo stvoreno ili zasađeno s posebnim proslavama Anunakija govore mi i čuvari drevnog afričkog znanja poput Creda Mutwe.

On mi je veoma jasno rekao da je Adamov kalendar, po drevnoj tradiciji Zulua, poznat kao Inzalo y’Langa što znači ‘kolijevka Sunca gdje se nebo parilo s majkom Zemljom’, pa su bogovi tako stvorili čovječanstvo. Drugi zanimljiv prijevod iz tog malog odlomka koji sam spomenuo kaže da je ‘Enki sebi sagradio posebno promatračko mjesto koje je bilo u ravnini s njegovim prebivalištem na sjeveru’ za što vjerujem da je riječ o lokalitetu Velikog Zimbabvea.

Veliki Zimbabve nalazi se točno na sjeveru od Adamovog kalendara. Ostatak prevedenog teksta kaže da je promatračko mjesto bilo u ravnini i ‘s vrhovima’. Vjerujem da se vrhovi odnose na piramidalne strukture u dolini ispod Adamovog kalendara te da je njihov međusobni razmještaj u proporcijama zlatnog reza. Također se kod tih piramidalnih struktura događaju čudne anomalije poput gubitka satelitske veze i slično. Treba napomenuti da su Adamov kalendar i Veliki Zimbabve u ravnini s nilotskim meridijanom koji iznosi 31 stupanj istočne zemljopisne dužine. Valja spomenuti i da je numerička vrijednost Elohima (op. a. riječ za Boga po drevnom hebrejskom jeziku) također iznosi 31.

NOVAC – ALAT POROBLJAVANJA ČOVJEČANSTVA

Smatrate da je riječ o manipulaciji čovječanstva od strane izvanzemljana Anunakijima, što otvara niz pitanja o evoluciji ljudske vrste, a to nas opet dovodi do mnogih problema s kojima se danas suočavamo. Tijekom Vaših istraživanja zaključili ste da su tu veliku ulogu odigrale kraljevske krvne loze, da su se prve banke otvarale u drevnim hramovima te da su svećenici i kraljevi bili prvi bankari. Pojasnite nam kako ste od istraživanja početaka čovječanstva predložili novu društvenu paradigmu o čemu pišete u knjizi ‘Ubuntu’ koju uskoro objavljujemo i u Hrvatskoj?

MICHAEL TELLINGER: Kao što ste rekli, to je veoma važna kronologija. Kada čitate sumerske tekstove i istražujete drevnu ljudsku povijest iz te perspektive, postaje vam očigledno da je čovječanstvo porobljeno. To porobljavanje nije samo fizičko već je ono duhovno i emocionalno. Obuhvaća svijest na svim mogućim razinama. Razdoblje novog porobljavanja pojavilo se u posebnom trenutku kada je ljudskoj vrsti predstavljen novac. Osobno vjerujem da je izgubljena civilizacija u Južnoj Africi bila uništena s biblijskim Velikim potopom. O tome sam predočio različite dokaze.

Čak sam nedavno, u siječnju ove godine, pronašao morske školjke unutar jedne od mnogih ruševina na vrhu planine, što jasno upućuje da se tu dogodila poplava koja je blatom i pijeskom prekrila većinu od milijuna ruševina. Zato danas vidimo samo jedan manji dio tih ruševina. Izgleda da je poslije Velikog potopa ljudima predstavljen novac kao alat porobljavanja koji je zamijenio prijašnje fizičko porobljavanje zbog iskapanja zlata. Kraljevske krvne loze i svećenici koje su imenovali ‘bogovi’ da preuzmu nadzor nad čovječanstvom predstavili su nam novac. Sumerski tekstovi o tome jasno govore. Pronađen je tako i poznati popis kraljeva. Postoji više tih popisa. Primjerice, točno znam da postoji popis kraljeva u muzeju Santa Barbare u Kaliforniji. Riječ je o drevnom sumerskom popisu koji nije preveden. Kustos tog muzeja razgovarao je 2010. sa mnom u San Franciscu.

Rekao mi je da je Zecharia Sitchin počeo raditi na prijevodu tog popisa, no onda je preminuo. Prevedeno je svega nekoliko prvih redaka. Dva poznata popisa kraljeva koje često ističem spominju osam kraljeva koji vladaju svijetom. Tekstovi govore kako su i gdje vladali svijetom prije oko 220.000 godina. Spominje se da su ti kraljevi ili kraljevstvo bili niže od neba prema zemlji. Te svećenike i kraljeve imenovali su ‘bogovi’. Dobili su posebne moći, znanja o čarobnjaštvu i alkemiji. Bogovi su im dali sve vrste naprednih znanja. Posebno su ih odabrali zbog njihove vjernosti prema bogovima, Anunakijima ili Elohimima. Tako su ti svećenici kraljevi vladali čovječanstvom.

Svećenici su živjeli u hramovima. Postali su prvi bankari jer su izdavali prvi novac u obliku glinenih tablica što su postale prve mjenice i ‘vrijednosni papiri’. Većina ljudi danas o novcu misli da zna sve putem izobrazbe koja je ustvari prožeta dezinformacijama, propagandom i lažima. Sve ono što nas neupućeni učitelji uče o ljudskoj povijesti su laži. Oni predstavljaju neupućeno oruđe obmane. Kada argumentirano kažete da je laž sve ono čemu nas uče većina neupućenih ljudi počet će se s vama svađati i isticati koliko toga su pročitali, naučili i studirali. Međutim, to studiranje i učenje potpuno je beskorisno jer su obmanuti.

Zbog toga je mnogim ljudima veoma teško prihvatiti drukčije mišljenje jer bi onda shvatili da su živjeli u laži. Ljudski ego to ne može prihvatiti. Moramo otpustiti svoj ego i otvoriti se novim istinama i stvarnostima. Zbog toga živimo u važnim vremenima. Velika je stvar danas živjeti i prolaziti kroz taj proces iscjeljenja. Podrijetlo ljudske vrste i nestale civilizacije na tlu Južne Afrike tako su me doveli do filozofije kontribucionizma, što je ustvari drevna afrička filozofija ubuntu gdje su zajednice bili ujedinjene u cilju dobrobiti svakog člana umjesto financijske koristi i nadmoći pojedinaca unutar zajednica.

MANTRA OD PET TOČAKA

Kada mi je glavni urednik Svjetlosti predložio da Vas intervjuiramo, sljedeći dan razgovarao sam s jednim tehničarom zvuka o lošoj ekonomskoj situaciji u Hrvatskoj i svijetu. Tehničar mi je tada rekao da postoji taj tip koji je napisao knjigu ‘Ubuntu’ i koji nudi potpuno drukčija društvena načela. Bilo je to tako znakovito. Očigledno je da se u ovom trenutku sve više širi spoznaja o Vašim radovima. Bilo je zanimljivo čuti spominjanje Vaše knjige iz dva potpuno neovisna izvora unutar samo dva dana. Stoga je ovo dobar trenutak da našim čitateljima predstavite knjigu ‘Ubuntu’ čije će hrvatsko izdanje uskoro ugledati svjetlo dana. U knjizi naglašavate da smo svi rođeni slobodni, ali smo prisilno porobljeni. Predlažete nacrt mogućih rješenja za sadašnje probleme pada životnog standarda i siromaštva s kojima se ljudi diljem svijeta suočavaju.

MICHAEL TELLINGER: Puno Vam hvala na tom komentaru. Prvi sam put počeo razmišljati o konceptu kontribucionizma 2005. godine dok sam dovršavao pisanje svoje prve knjige ‘Slave Species of God’ (Vrsta božjih robova). Dok sam pisao tu knjigu, očigledno je da sam naišao na informacije koje su govorile da novac nije oduvijek bio dio ljudske evolucije i povijesti. Tada sam shvatio da nam je uveden kao alat porobljavanja. Počeo sam razmišljati što bi se dogodilo kada bi prestali rabiti novac. Počeo sam analizirati i razmišljati o životu bez novca.

U početku je bilo veoma teško. Morao sam se boriti sam sa sobom da shvatim kako bismo živjeli bez novca, što bismo radili i kako bi društvo funkcioniralo. No, što sam više o tome razmišljao odgovori su lakše dolazili na neka veoma teška i naizgled nepremostiva pitanja. Polako, ali sigurno, tijekom razdoblja od 3-4 godine počeo sam otkrivati, gledati i zamišljati svijet bez novca. Počeo sam shvaćati da novac ničemu ne doprinosi. On je prepreka ljudskom progresu i mehanizam nadzora. Naime, ljudi su tvorci svega – svoga rada. Oni uzgajaju hranu, sade sjeme, rješavanju matematičke jednadžbe, grade rakete, imaju kapacitet beskonačne ljubavi, šeću parkom, plivaju rijekom, upravljaju letom papirnatog zmaja.

Ljudi rade sve, dok novac ničemu ne doprinosi. Ispriječio se na putu onoga što bi ljudi voljeli raditi. Sprječava ljude da izražavaju svoje prirodne talente s kojima su rođeni te koje bi trebali prakticirati tijekom života kao doprinos ostalim članovima zajednice. Tako sam počeo stvarati filozofiju koju sam nazvao kontribucionizam. Stvorio sam mantru od pet točaka. Ako uklonimo novac iz društva tada također trebamo ukloniti bilo koju vrstu vrijednosti, trgovine i razmjene, budući da su svi ti koncepti povezani s našom percepcijom o životu na temelju novca. Dakle, ako ga uklonimo doći će do potpune promjene paradigme o međuodnosu ljudi.

Mantra od pet točaka koju sam razvio dok sam gradio filozofiju kontribucionizma glasi ovako:

1. Društvo bez novca.

2. Društvo bez razmjene.

3. Društvo bez trgovine.

4. Društvo u kojem se ničemu ne pridaje veća ili manja vrijednost jer će onda sve postati još vrjednije. Tada se svi naši doprinosi cijene i prihvaćaju kao jednako vrijedni. Primjerice, ako kažete da je doprinos liječnika vrjedniji od vodoinstalatera tada ste odmah izgubili smisao prave jednakosti i slobode cijelog čovječanstva.

5. Svi u društvu doprinose svojim prirodnim talentima ili stečenim vještinama za veću dobrobit cijele zajednice.

Primijenite li ta fundamentalna načela počinjete shvaćati kako je jednostavno stvarati društvo koje cvjeta i stvara izobilje na svim razinama ljudskih poduhvata. Tako se uklanja strah i načelo oskudice kada nemamo dovoljno hrane, tehnologije, prometne infrastrukture, cesta i mostova. Tada shvatite da su nam sve izokrenuli naglavačke. Druga važna stvar jest da ljudi shvate da ne mogu postavljati pitanja o svijetu bez novca iz perspektive današnjeg kapitalističkog svijeta.

Trebalo mi je deset godina da napišem knjigu jer sam želio biti siguran da sam u potpunoj harmoniji s filozofijom. Tek sam tada shvatio koncept svijeta bez novca. Došao sam do toga razgovarajući tijekom deset godina s tisućama, tisućama i tisućama ljudi. Uvidio sam 13 najčešće postavljanih pitanja i problema. Tih 13 pitanja temelj su svih teškoća modernog društva.

U današnjem svijetu imamo beskonačan broj problema koji izgledaju nesavladivi jer se naše vlade i vođe s njima ne suočavaju i ne rješavaju ih. Oni ih, štoviše, svakoga dana stvaraju sve više. U ubuntu društvu kontribucioznizma bez novca možemo istaknuti 13 najčešće postavljanih pitanja, kako da ih riješimo i što da poduzmemo. Što ćemo napraviti s negativnim dijelom ljudske prirode, lijenošću, vrijednostima, tko će čistiti fekalije? Ako pogledate knjigu možete pronaći moje odgovore na tih 13 najčešće postavljanih pitanja, a onda o tome pišem šire i dalje. To je najbolja vijest koju mogu sa svima podijeliti. Dakle, jednom kada se riješimo novca moramo se suočiti sa svega 13 glavnih pitanja i onda smo stvorili utopijsko društvo.

RAD IZ LJUBAVI

U knjizi predlažete široki spektar društvenih promjena i novih načela. Ljudima nudite praktičan nacrt. Naravno, čitatelji će o svemu tome moći čitati u knjizi. No, mogli bismo izdvojiti jedno od mnogih načela koje predlažete. Primjerice, objasnite nam što je to rad iz ljubavi?

MICHAEL TELLINGER: Pogledajte kako živimo. Rađamo se, provodimo nekoliko godina uz naše majke i očeve i onda nas šalju u školu gdje 12 najvažnijih godina bivamo indoktrinirani. Tamo nam peru mozak. Hrane nas informacijama. Dobivamo laži i obmane. Uče nas kako da se bojimo autoriteta i kako trebamo reagirati. Od nas oduzimaju bilo kakve osjećaje suvereniteta i činjenice da smo živa bića s neotuđivim pravima. Pripremaju nas da završimo školu s ‘potvrdom’ na temelju koje ćemo potom tražiti karijeru i posao, a onda ćemo tako zarađivati novac.

Bez ‘potvrde’ ne možete dobiti posao ili ako ga dobijete onda je on težak i slabo plaćen. Školovanje nas ustvari priprema da budemo robovi i radna snaga krvnim lozama bankara koji upravljaju svijetom. Oni tiskaju novac i nadziru njegovu distribuciju. Novac je toliko moćan jer je prodro u svaku pukotinu naše stvarnosti. Najlakši način da sve to otpustimo jest da ga prestanemo rabiti; tako bismo zaustavili nadzor nad ostatkom čovječanstva. Dakle, uklonimo li novac iz društva ljudi više neće morati raditi da bi dobivali plaću. Radit će nešto drugo jer svatko želi nešto raditi.

Svi imamo hobije i svoje strasti. Neki ljudi žele biti inženjeri, drugi žele biti kemičari, neki se žele baviti raketnom tehnologijom, kuhati prekrasnu hranu, žele se baviti modom, izrađivati cipele, saditi biljke, uzgajati hranu, prekrasna stabla i vrtove. Postoji toliko strasti koliko ima i ljudi na zemlji. Kada dopustite ljudima da rade ono što žele i u čemu leži njihova strast tada se to više ne zove posao. Tako sam se dosjetio i to nazvao radom iz ljubavi. To je nešto što radite jer to volite, i dok to radite i jer ste u tome tako dobri doprinosite ne samo sebi već i svima u zajednici.

Zamislite, primjerice, zajednicu od tisuću ljudi. Oni bi dijelili ljubav, obilje i jedinstvo. Predložio sam također i rad za dobrobit zajednice u trajanju od tri sata u tjednu što je doista ograničeno vrijeme, a opet je to i dosta vremena. Dok rade iz ljubavi isto tako doprinose samo tri sata u tjednu na jednom od mnogih projekata zajednice poput čišćenja ulica, dostave čiste vode, radova u vrtovima. Dakle, što god da bilo, važno je da se odnosi na jedan od projekata zajednice. Imate li tisuću ljudi koji rade tri sata u tjednu na jednom od projekata zajednice ne trebam vam objašnjavati koliko bi se samo obilja stvorilo na kraju svakog tjedna za dobrobiti zajednice.
 

 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)

Hollywoodski filmovi krivci su za niz mitova u koje vjerujemo, čak i koji se nalaze u školskim udžbenicima, no činjenice su nešto drugo.

Donosimo deset razloga zašto ne biste trebali vjerovati u sve što vidite na ekranu i zašto je Hollywood tvornica mašte, a ne pravih činjenica, pogledajte u nastavku.

1. U svemiru ćete eksplodirati
Kao i većinu mitova koje ćemo navesti, i ovaj je kreirala filmska industrija. Filmaši se baš i ne zamaraju s činjenicama, već se pozivaju na umjetničku slobodu i scenu učiniti zanimljivijom. Iz filmova smo naučili da je sekunda u kojoj čovjek završi u svemiru bez zaštitnog odijela uglavnom posljednja sekunda njegovog života, jer će eksplodirati i pretvoriti se u mlaz krvi.

Činjenica je da će vas boravak u svemiru ubiti, ali ne iste sekunde i ne na tako brutalan način. Čovjek može u svemiru izdržati pola minute bez trajnih posljedice. Neće biti ugodno doduše, ali neće biti ni fatalno. Fatalan je pak nedostatak kisika.

Samo se jedan redatelj držao činjenica u svom filmu, Stanley Kubrick u 2001: Odiseji u svemiru iz 1968.

2. Venera i Zemlja su identične
Iako se Veneru često naziva blizankom Zemlje, to ne znači da su jednake. Ta ideja potječe iz vremena kad nismo znali kakva je površina tog planeta nevjerojatno guste atmosfere, ali kad smo poslali svemirsko vozilo otkrili smo koliko je površina tog planeta zapravo ubojita.

3. Sunce je vatrena kugla
Sunce zapravo sja, a ne žari. Iako se to ne čini velikom razlikom, vrućina koju Sunce isijava posljedica je nuklearne reakcije, a ne kemijske poput vatre.

4. Sunce je žuto
Još jedan mit o Suncu. Ako zamolite bilo koga da nacrta Sunce, prvo što će učiniti jest posegnuti za žutom bojom. Kako bismo to i dokazali, izaći ćemo, pogledati u Sunce i zaključiti da je definitivno žuto.

No nije. Žutu boju daje mu naša atmosfera. Vidjeli ste žuto Sunce na snimkama iz Svemira? Astronomi često promijene pravu boju Sunca kako bi ga se lakše prepoznalo na snimkama. Prava boja Sunca je bijela, što će vam potvrditi svaki astronaut koji ga je vidio.

Ipak nije potrebno vidjeti sunce kako bismo odredili koje je boje, dovoljno je pogledati temperaturu. Hladno počinje sa smeđom do tamnocrvenom bojom i mijenja se s povećanjem temperature. Na suprotnom kraju spektra je plava boja, a u sredini spektra nalazi se Sunce s temperaturom od 6000 Kelvina, što ga čini bijelim.

5. Zemlja je ljeti bliže Suncu
Iako se ovo na prvi pogled čini logičnim, jer je na našem planetu najtoplije Ljeti, ova ideja je posljedica nerazumijevanja što zapravo dovodi do godišnjih doba. To nije blizina Sunca, već naginjanje osi našeg planeta. Naime, ona je nagnuta na jednu stranu, a kad je nagnuta prema Suncu na toj je polutki ljeto. Kad nije, zima je.

Ipak mit nije ideja da se naš planet približava i udaljava od Sunca. Naš planet je eliptičan poput većine planeta. Udaljenost između Zemlje i Sunca iznosi 150 milijuna kilometara, no pri perihelu, odnosno točki u kojoj je Zemlja najbliža Suncu, udaljenost iznosi 147 milijuna kilometara, dok u najdaljoj točki, afelu, iznosi 152 milijuna kilometara. Dakle, udaljenost Zemlje od Sunca mijenja se za pet milijuna kilometara.

6. Postoji mračna strana Mjeseca
Ideja da Zemljin satelit ima stranu koja je stalno u mraku je pogrešna. Iako je uvijek ista strana Mjeseca okrenuta prema Zemlji, prema Suncu nije pa sve strane Mjeseca upijaju Sunčevu svjetlost u različitim trenutcima.

7. Zvuk u svemiru
Filmovi rijetko vjerno dočaraju zvuk u svemiru. Vjerojatno ako potrošite milijune na snimanje eksplozije ili brutalne smrti u svemiru, želite da je publika čuje, no činjenica je da svemir nema atmosferu u kojoj bi zvuk mogao putovati. Ponovno, samo je Kubrick to točno prikazao. To ipak ne znači da nema zvuka u svemiru uopće, ima ga svuda gdje ima atmosfere.

8. Ne možete putovati kroz pojas asteroida
Ovo nam je svima poznato iz Ratova zvijezda. Han Solo dokazao se kao vrhunski pilot kad je Millenium Falconom prošao kroz smrtonosni pojas asteroida, iako su šanse za to bile ravne nuli. Ono što u filmu ne možemo vidjeti jest da to može napraviti svatko sa svemirskom letjelicom.

Boljka svih filmova je točno prikazivanje veličine raznih tijela u svemiru. Kad prikazali pravu veličinu stvari, sve bi se svelo na veliku prazninu s par točkica. Čak i ako se u pojasu asteroida nalaze milijuni tijela, morali biste biti pravi pehist da pogodite neko od njih. Nije nemoguće, ali šanse su astronomski male.

9. Kineski zid možete vidjeti iz Svemira
Ovo je više puta demantiran mit, pa je čudno da mnogi još vjeruju u njega.

10. Čak četvrtina američkog proračuna ide NASA-i
Iako su Sjedinjene Američke Države najviše uložile u istraživanje svemira, njihovi su se napori smanjili posljednjih godina jer je pala javna podrška. Ljudi su sve manje zainteresirani za istraživanje svemira.

Najveći problem s kojim se NASA susreće jest javna percepcija da “guta” previše novca, no riječ je o preuveličavanju stvarnog iznosa. Prosječni građanin SAD-a vjeruje da čak 25 posto proračuna završi u NASA-i, što u vrijeme ekonomske krize nije baš lako podnijeti. Teško je vjerovati da NASA zapravo dobiva tek 0,5 posto proračuna, a u svoja najbolja vremena 1960-ih zauzimala je 4,4 posto proračuna

I još poneku laž pogledajte u videu…
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda*

 
(index,youtube.com/uredio:nsp)