Švicarsko bankarstvo je rezultat sedam stoljeća dugog procesa koji je splet određenih povijesnih, političkih, vjerskih i ekonomskih okolnosti. Nalazeći se u srcu Europe, okružena velikim silama, te nadzirući važne alpske prolaze, bilo je neizbježno da Švicarska postane važan ekonomski i trgovački centar za vrijeme Srednjeg vijeka

Od svih financijskih institucija, upravo su švicarske te koje su se urezale u kolektivnu svijest čovječanstva. Gotovo da nema filma o kriminalu i špijunaži koji ne spominje tu alpsku zemlju i njene banke, poznate po svojoj sigurnosti i diskreciji.

Od financiranja francuskih kraljeva i širenja protestantske Reformacije, pa sve do nacističkog zlata i tajnih računa anonimnih bogataša, ovo je priča o maloj alpskoj zemlji u srcu Europe koja je kroz sedam stoljeća razvijanja postala utjelovljenje i sinonim samog bankarskog sustava te sigurno financijsko utočište za sve one koji su htjeli ostati u sjeni društva.

Povijest švicarskog bankarstva

Švicarsko bankarstvo je rezultat sedam stoljeća dugog procesa koji je splet određenih povijesnih, političkih, vjerskih i ekonomskih okolnosti. Nalazeći se u srcu Europe, okružena velikim silama, te nadzirući važne alpske prolaze, bilo je neizbježno da Švicarska postane važan ekonomski i trgovački centar za vrijeme Srednjeg vijeka.

Prvi konkretniji podaci koji nam govore o švicarskim bankarima nam dolaze iz 13. stoljeća s dolaskom imućnih židovskih i talijanskih trgovaca u tu alpsku zemlju. Za vrijeme Renesanse, odnosno od početka 1400. godine počinju se organizirati trgovački sajmovi u Ženevi i drugim gradovima, koji privlače bogate trgovce i financijske stručnjake.

Oni su udarili temelj švicarskom bankarstvu. U 16. stoljeću s dolaskom Reformacije pod vodstvom Calvina u Ženevi i Zwinglija u Zurichu, Švicarska postaje djelomično protestantska zemlja što je olakšalo stvaranje plodnog tla za bankarstvo i posuđivanje novaca, prakse oštro osuđivane od strane Katoličke crkve.

Uz to, zahvaljujući Reformaciji ali i drugim faktorima, ta zemlja u srcu Europe postaje sigurno utočište za mnoge imućne bankare i stručnjake koji su bježali od progona.

Što se tiče diplomatskog aspekta, Švicarska je imala višestoljetni status neutralnosti koji je pogodovao stvaranju jedne sigurne političke i poslovne klime kao i jedne stabilne infrastrukture koje nije bila više stoljeća pogođena ratom.

Naime Švicarska je zadnji put bila u ratu 1515. godine. Nakon što je pretrpjela veliki poraz od francuskih trupa u bitci kod Marignana, u blizini današnjeg Milana, odlučila je krenuti putem neutralnosti. Ta neutralnost je bila nakratko prekinuta 1789. godine kada su Napoleonovi vojnici izvršili invaziju, te Švicarska na pet godina postaje Helvetska Republika.

Na kraju, 1815. s Pariškim mirovnim sporazumom, nakon konačnog poraza Napoleona, Švicarska je potvrdila svoju političku neutralnost, ovoga puta priznatu od velikih europskih sila.

Kao što možemo vidjeti, spoj povijesnih, ekonomskih i vjerskih okolnosti, kao i politička sigurnost, stručnost u području financija i investicija, te 500 godina neutralnosti je rezultiralo stvaranjem jednog od najmoćnijih bankarskih sustava na svijetu.

No, kako je došlo do poznate švicarske bankarske tajne?

Jedna od osnovnih karakteristika švicarske banke je diskrecija. Odnos korisnika švicarskog tajnog računa i banke je sličan onome između pacijenta i doktora ili vjernika i svećenika za vrijeme ispovijedi. I dok je u većini zemalja, oštećenik taj koji mora sam pokrenuti privatnu tužbu protiv doktora koji je odao privatne podatke pacijenta, u Švicarskoj je državno odvjetništvo to koje automatski pokreće tužbu ako banka otkrije privatne podatke korisnika. No, kako je do toga došlo?

Vrativši se unazad, švicarsko bankarstvo je počelo poprimati jedan koherentan oblik tek u 18. stoljeću. Među najvažnijim klijentima je bilo raskošno europsko plemstvo pa i sama francuska kraljevska obitelj. Takva vrsta suradnje je podrazumijevala potpunu diskreciju te se među švicarskim bankarima razvio jedan kodeks šutnje, odnosno zabrana odavanja bankarskih podataka trećoj strani, koji je i dan danas na snazi.

Taj kodeks se s vremenom institucionalizirao 1713. godine kada je Veliko Ženevsko Vijeće, zakonodavno tijelo osnovano 1457, naumilo regulirati to područje, pa je tako odlučeno da svaki bankar mora imati pisani registar svih klijenata i njihovih financijskih aktivnosti, ali je istovremeno bio dužan držati povjerljivima te informacije. Jedina iznimka je bila da Vijeće odluči suprotno, ukoliko bi širenje informacija o financijskim aktivnostima služilo nekom višem interesu.

Zakon o zabrani odavanja informacija klijenata je ostao na snazi 300 godina sve do današnjih dana, ali je osnovna razlika bila u tome da je tada taj zakon bio tretiran kao prekršaj, pa je tako bankar koji bi odao podatke klijenta mogao biti terećen za odštetu, ali nije mogao završiti u zatvoru. Međutim, s dolaskom nacista na vlast stvari su se promijenile te je zakon o bankarskoj tajni postao kazneno djelo zbog kojeg je bankar mogao otići u zatvor.

Naime, njemački zakon je predviđao smrtnu kaznu za svakog državljanina Trećeg Reicha koji je imao strani kapital u inozemstvu. Budući da su u tom periodu švicarske banke bile pod danonoćnim nadzorom Gestapo-a i Sicherheitdiensta, njemački građani, među kojima je bilo i veliki broj Židova, su počeli stradavati zbog švicarskih računa koje su imali u vlasništvu. Tada je odlučeno da se zakon o bankarskoj diskreciji treba pooštriti pa je tako je 1934. izglasan Federalni Bankarski Akt koji je i dan danas na snazi.

Članak 47. toga Akta regulira sferu bankarske tajne koja predviđa zabranu bankarskog dužnosnika (što vrijedi i nakon prestanka njegovog radnog odnosa) da otkrije bilo kakve informacije o klijentu. Uz to, službeniku je zabranjeno i potvrditi trećoj strani da li klijent ima račun u određenoj banci. Ukoliko bankarski službenik objelodani podatke iz nepažnje, može mu biti određena kazna u iznosu do 30,000 franaka. Ako se pak utvrdi da je namjerno odao povjerljive informacije, prijeti mu kazna do 50,000 tisuća franaka i do 6 mjeseci zatvora.

Izuzetci

Suprotno raširenom uvjerenju, švicarski zakon o tajnosti podataka nije univerzalan. Postoje situacije i okolnosti kada su banke primorane odati podatke o korisniku.

Jedan od takvih slučajeva je kada postoje snažne indicije ili dokazi da je vlasnik švicarskog računa upleten u ozbiljne kriminalne aktivnosti poput terorizma, trgovine oružjem ili pranja novca.

Također u građanskim procesima sud može tražiti da se zaobiđe zakon o povjerljivosti bankarskih podataka, npr. kada zakonski nasljednici vlasnika tajnog računa potražuju svoja prava. Isto vrijedi i za dugovanja i ovrhe, u kojima banci može biti naređeno da otkrije povjerljive informacije klijenta.

I na kraju, švicarske banke su dužne surađivati s drugim državama u skladu s federalnim zakonima i međunarodnim sporazumima koji je Švicarska potpisala. Jedan od takvih federalnih zakona je izglasan 1983. godine koji regulira međunarodnu obostranu zakonsku suradnju u sferi kriminalnih djela.

Međunarodna suradnja Švicarske s ostalim zemljama se temelji na određenim principima među kojima je i princip dvostruke kažnjivosti.

Dvostruka kažnjivost znači da osoba može biti izručena drugoj zemlji jedino ako za zločin zbog kojeg treba odgovarati u zemlji koja traži izručenje, postoji kazna i u zemlji koja ga izručuje.

Drugim riječima, švicarske banke su dužne odati podatke o računima svojih klijenata jedino ako je djelo zbog kojeg se klijent tereti kažnjivo i po švicarskom i po zakonu države koja traži izručenje.

To je vrlo interesantno u određenim slučajevima, poput utaje poreza koja je po švicarskim zakonima tretirana kao prekršaj za kojeg je predviđena novčana kazna, a ne kao u većini zemalja, kao kazneno djelo. Uzrok tome je švicarski porezni sustav koji se temelji uglavnom na auto deklaraciji prihoda, te se na poreznu utaju gleda kao na ‘propust’ koji je građanin napravio, npr. upisavši krivo porezne podatke.

S druge strane, porezna prijevara je u Švicarskoj kazneno djelo i ona podrazumijeva falsificiranje dokumenata, npr. platnih lista, s ciljem da se obmane državni organi.

Prema tome, po principu dvostruke kažnjivosti, Švicarska nije dužna surađivati s drugim državama i odavati podatke svojih klijenata koji su u matičnim državama progonjeni zbog utaje poreza. Jedina iznimka su bilateralni sporazumi o razmjeni poreznih podataka koje je Švicarska potpisala s drugim državama poput Australije ili Europske Unije i SAD-a .

U tim slučajevima, pod određenim okolnostima, može doći do razmjene financijskih informacija te sudskih progona stranih državljana u matičnim državama zbog utaje poreza. Naime, nakon niza skandala koji su uključivali utaju poreza i švicarske banke, vlasti u Zurichu su odlučile popustiti pritiscima te ratificirati bilateralne ugovore s mnogim državama s kojima je regulirana razmjena financijskih podataka.

Doduše i ranije je bilo pokušaja da se ukine bankarska tajna, ali se 1984. godine na referendumu 73% švicarske populacije usprotivilo toj inicijativi.

Procjenjuje se da švicarske banke drže strane račune u iznosu od 2 trilijuna (2000 milijardi) američkih dolara, više nego bilo koja druga zemlja. Iako su bilateralni sporazumi oslabili bankarsku tajnu, ona i dalje stoji na snazi za mnoge države Trećeg svijeta s kojima Švicarska nije ratificirala takvu vrstu suradnje. To znači da mnogi diktatori i međunarodni kriminalci mogu i dalje uživati u alpskim financijskim utočištima.

Iako kontroverzan, bankarski sektor čini esencijalni dio švicarske ekonomije, te je razumljiv otpor određenog dijela javnosti i političkih krugova prema ukidanju zakonske zabrane o odavanju podataka.

Nacističko zlato

Gledano povijesno, nacisti su bez sumnje izveli najveću pljačku zlata u povijest svijeta.

Procjenjuje se da su nacisti iznijeli preko 19 milijardi američkih dolara u zlatu iz 15 europskih centralnih banaka posebice iz nizozemske i belgijske centralne banke. U toj cifri je uključeno i zlato ukradeno od žrtava nacizma, poput nakita i satova.

Nakon završetka rata, postavilo se logično pitanje, gdje je nestalo svo to zlato.

Tridesetih i četrdesetih godina mnogi Židovi, bježeći od progona, su spremili svoje ušteđevine u Švicarsku. Međutim, nisu samo Židovi bili ti koji su imali tajne račune. Povijesni dokumenti nam pokazuju da su nacisti također imali svoje tajne račune na kojima se nalazila zaplijenjena i ukradena imovina njihovih žrtava te zlato koje je služilo za financiranje rata.

Po izvješću američkog diplomata Stuarta Eizenstata od 1939. do 1945. nacistička Njemačka je prebacila u Švicarsku zlato u današnjoj vrijednost od oko 4 milijarde dolara. Iako je Švicarska bila na udaru kritika zbog primanja kontroverznog zlata, također postoji teza da su švicarske vlasti na to pristale jer su strahovale od moguće invazije.

No, nije svo zlato otišlo u Švicarsku. Jedan veliki dio je bio skriven na raznim lokacijama. Na primjer u proljeće 1945, američka vojska je u njemačkom rudniku soli Merkers otkrila skriveno zlato u vrijednosti od 2.5 milijarde dolara.

Nakon rata, 1946. godine osnovana je Tripartitna Komisija za restituciju zlata, s ciljem pronalaska i vraćanja zlata zakonskim vlasnicima.

Iste godine potpisan je Washingtonski sporazum između Švicarske i Savezničkih snaga s kojima su švicarske vlasti odlučile isplatiti Tripartitnoj Komisiji 58 milijuna tadašnjih američkih dolara u zlatu, a zauzvrat, po riječima Stuart Eizenstata, su bile oslobođene svih optužbi.

Budući da je potraživana količina zlata od poraženih članica bila veća od pronađenoga zlata, Tripartitna Komisija je odlučila isplatiti svakoj državi 65% potraživane količine. Istovremeno, švicarske vlasti su se obavezale istražiti uspavane račune stranih državljana koji su bili žrtve rasnih, vjerskih i političkih progona. Nakon 1962. pronađeno je preko 700 takvih računa te je nasljednicima isplaćeno tadašnjih 2.5 milijuna dolara.

Unutar bankarskog sustava: tajni računi i vrste banaka

Kada se priča o sigurnosti švicarskih banaka ne misli se samo na bankarsku tajnu već i na likvidnost tih institucija. Naime, švicarske banke raspolažu velikim kapitalima koji su podržani stabilnom državnom valutom, švicarskim frankom, te jakom nacionalnom ekonomijom. Uz to, federalni zakoni garantiraju povrat svih depozita u slučaju propasti banke.

U Švicarskoj postoje različite vrste banaka koje se profiliraju za različita tržišta i usluge. Od njih preko 400, dvije najveće banke su UBS i Credit Swiss Group koje zajedno čine preko 50% švicarskog bankarskog kapitala.

Prva vrsta banke su komercijalne banke, kakve poznajemo u većini zemalja. Radi se o standardnim uslugama kredita, štednje i savjetovanja.

Jedna druga vrsta banke, kakva se često vidi u filmovima, su privatne banke. Radi se o bankama koje su namijenjene jako imućnim klijentima, te nude specijalizirane usluge. Te usluge obuhvaćaju osim diskrecije transakcija i cijeli tim financijskih stručnjaka koji investiraju položeni novac i multipliciraju bogatstvo svojih klijenata. Za otvaranje računa u takvoj banci potrebno je raspolagati većom količinom financijskih sredstava.

Također postoje i regionalne banke koje se fokusiraju na tržište jedne regije. To im omogućava da postanu dio poslovnog i financijskog svijeta određene regije, te da stvore posebnu vezu s lokalnim stanovništvom i poslovnim centrima.

Kantonalne banke. Švicarska ima 26 kantona od kojih postoje 24 kantonalne banke koji su u potpunosti ili većinski u vlasništvu kantona. Datiraju iz 19. stoljeća i čine jednu trećinu švicarskog bankarskog kapitala.

Računi

Švicarske banke nude različite vrste računa, od kojih većina postoji i u ostatku svijeta.

No, najpoznatiji među njima, koje često viđamo u filmovima, su šifrirani i uspavani računi.

Šifrirani račun sadrži, umjesto imena i prezimena korisnika, seriju brojeva ili kod, te je identitet vlasnika poznat samo nekolicini viših rukovoditelja u banci. Dakle, popularno uvjerenje o postajanju potpuno tajnih računa je mit. Uvijek mora postojati neki rukovoditelj kojemu je poznat identitet korisnika šifriranog računa. Godišnje održavanje šifriranog računa može iznositi i do 2000 franaka. Osim u Švicarskoj, tajni računi postoje i u Austriji, Luxemburgu i Liechtensteinu.

Također, bitno je napomenuti da i šifrirani ili tajni računi kao i obični računi su jednako zaštićeni švicarskim zakonom o tajnosti podataka.

Jedina razlika je u tome da je identitet šifriranog računa poznat jakom malom broju bankarskog osoblja.

Druga vrsta misterioznih računa su uspavani računi. Naime, nakon dužeg vremena neaktivnosti, bankovni račun postaje ‘uspavan’. Problem može nastati kada banka ne zna da je vlasnik umro, a njegovi nasljednici nisu informirani o postojanju računa. Po švicarskom zakonu, nakon 10 godina neaktivnosti, banka je dužna potražiti vlasnika i ukoliko ga ne uspije naći, mora poći u potragu za njegovim nasljednicima. Ako ni ta istraga ne da rezultata, banka je dužna obratiti se Ombudsmanu za banke, uredu koji se bavi raznim istragama, među kojima i one vezane za uspavane račune.

Uspavani računi nisu rijetkost u Švicarskim bankama. Mnogi Židovi su imali uspavane račune do kojih njihovi nasljednici nisu mogli doći. Naime, bilo je slučajeva kada je dokazano da su švicarske banke namjerno uništavale dokumente o uspavanim računima Židova stradalih u Drugom svjetskom ratu.

Da bi strani državljanin otvorio tajni bankovni račun u Švicarskoj, nekada je bilo potrebno imati 18 godina i potpisati nekoliko dokumenata. Danas, s novim zakonima o suzbijanju pranja novca, potrebno je potpisati u nekim slučajevima preko 100 dokumenata, a minimalni deposit varira od 50,000 do 250,000 tisuća švicarskih franaka.

Što se tiče preuzimanja sredstava s računa, jedan od najboljih načina za sačuvanje privatnosti je otići osobno u banku u Švicarskoj, budući da preuzimanje novaca preko bankomata ostavlja trag.

Ukoliko se želi napraviti transfer iz švicarske u neku drugu banku, švicarska banka može prebaciti novac sa šifriranog računa bez da otkrije podatke korisnika, iako neće sve banke prihvatiti takav prijenos sredstava.

Skandali

Specifične karakteristike švicarskog bankarstva, među kojima su i šifrirani računi, su dovele do mnogih kontroverznih događaja. Naime, švicarske banke su se više puta našle na svjetskim naslovnicama zbog kriminalnih aktivnosti i skandala u koji su bile upletene.

Ako izuzmemo suradnju s nacistima, jedan od najpoznatijih skandala je bio onaj vezan za zviždača Cristophera Meilia. U siječnju 1997. godine, Meili je bio student koji je radio kao noćni čuvar u UBS-u, jednoj od najvećih švicarskih banaka sa sjedištem u Zurichu. Jedne noći je otkrio da bankarski dužnosnici uništavaju stare dokumente koji datiraju iz Drugog svjetskog rata. Iako je Švicarska zemlja sa strogim zakonima bankarske privatnosti, znao je da je uništavanje tajnih računa protuzakonito. Nakon što je potvrdio svoje sumnje, ukrao je neke od tih registra i predao ih lokalnoj židovskoj zajednici, koji su kasnije završili u rukama policije i novinara.

Skandal koji je izbio je poprimio neviđene razmjere. Otkriveno je da je UBS uništavao tajne račune nacista, te bankovne račune Židova stradalih za vrijeme Holokausta, čijim se nasljednicima nije moglo ući u trag. Uz to bankarski dužnosnici su uništavali financijska izvješća velikih njemačkih kompanija koje su djelovale za vrijeme rata te registre Reichsbanke, centralne banke nacističke Njemačke.

Bježeći od progona švicarskih vlasti, koji su ga teretile za kršenje zakona o tajnosti banaka, Meili je pobjegao u Ameriku, te se danas on i njegova obitelj smatraju praktički jedinim Švicarcima koji su dobili azil u SAD-u na temelju političkih razloga. Našavši se u središtu jedne nemilosrdne sudske kampanje koje su židovske organizacije vodile protiv švicarskih banaka krajem devedesetih, Meili je za neke je postao svojevrsni heroj, zviždač koji je objelodanio korupciju švicarskog bankarskog sustava, dok za druge izdajica i kriminalac u egzilu. No Slučaj Christophera Meilia nije bio izolirani incident.

2007. godine američki bankar Bradley Birkenfeld koji je također radio za UBS je odlučio prijaviti američkim vlastima ilegalne aktivnosti te banke. Naime, radeći kao investicijski manager, i sam je bio upleten u ilegalne aktivnosti koje su omogućavale imućnim Amerikancima da izbjegnu plaćanje poreza. Na temelju podataka koje je predao američkom ministarstvu pravosuđa, UBS je platio kaznu od 780 milijuna dolara i predao sve informacije vezane za američke državljane upletene u utaju poreza.

Sljedeće godine, 2008. kompjuterski inženjer Herve Falciani je radio za britansku investicijsku banku HSBC. Otkrio je da je ta banka preko svoje švicarske podružnice omogućila račune tisućama klijenata s utajom poreza. Nakon što je sakupio dokaze pobjegao je u Francusku i predao ih državnim poreznim organima.

Skupina međunarodnih novinara je u veljači 2015. objavila podatke koje je Falciani predao francuskim vlastima, po kojima je HSBC prao novac i omogućavao utaju poreza u iznosu od 120 milijardi dolara za mnoge strane državljane, među kojima je bilo i više hrvatskih građana. Iste godine, švicarske vlasti su osudile u odsustvu Falcianija na 5 godina zatvora, najdužu kaznu ikada izrečenu za krađu bankarskih podataka. Naime, Falciani je osuđen zbog ekonomske špijunaže, krađe podataka i kršenje zakona o bankarskoj privatnosti.

Kao što se može vidjeti, ta mala alpska zemlja u srcu Europe je postala sjedište jednog od najmoćnijih bankarskih sustava na svijetu. Višestoljetno švicarsko bankarstvo nije oslabljeno tijekom godina, iako je, zbog niza skandala, Švicarska počela olabavljati zakone o povjerljivosti bankarskih podataka, najviše putem bilateralnih sporazumima s drugim zemljama. I kako tri stoljeća stari kodeks bankarske tajne bude slabio, svi oni koji žele da njihovo bogatstvo ostane u sjeni društva će početi tražiti nova utočišta.
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Stručnjaci za robotiku napravili su majku robota koji radi svoju djecu

Prema istraživanju objavljenom u PLOSOne koje su proveli znastvenici s Odsjeka za inženjerstvo u Cambridgeu i Instiuta robotike i inteligentnih sistema u Zurichu, roboti mogu dizajnirati, izraditi i testirati svoju “djecu”.

Istraživači su za potrebe eksperimenta programirali robotsku ruku – odnosno robota majku, koja samostalno, bez ljudske intervencije, sastavlja svoje dijete – blokove s ugrađenim motorom. Potom testira djetetove mogućnosti, uočava nedostatke i prema svojim zapažanjima radi preinake na sljedećoj generaciji.

Na taj način, genetskim programiranjem poželjne osobine prenosi na iduće naraštaje.

U pet odvojenih eksperimenata, majka robot je dizajnirala, izradila i testirala generacije koje čini desetoro djece, a za svaku novu generaciju koristila je informacije prikupljene iz prethodnih pokušaja.

Jedan od znanstvenika s Instituta za robotiku i inteligentne sustave u Zurichu koji je sudjelovao u istraživanju, Luzius Brodbeck izjavio je za CNBC da su roboti u pravilu programiraju tako da obavljaju samo jednu te istu radnju nebrojeno mnogo puta. “Korištenjem genetskog algoritma, postigli smo da to da svaka radnja može biti drugačija.”

Tehnologija je namijenjena situacijama kada u kojima roboti moraju izvoditi autonomne zadatke, primjerice, u slučajevima katastrofe.

Upitan što misli o istupima Eleona Muska i Bill Gatesa u kojima se bune protiv umjetne inteligencije, Brodbeck kaže da je takav strah malo pretjeran. “Ima smisla razmišljati o tome, ali ja osobno ne smatram da će roboti preuzeti svijet”.
 

 
(telegram.hr,youtube/uredio:nsp)

Unatoč katastrofalnim rezultatima privatizacije vodoopskrbe diljem svijeta, Europska komisija taj resurs i dalje ‘gura’ u privatne ruke na području cijele EU. Ekonomski ucijenjena Hrvatska, prebogata vodom, nova je meta.

Nakon što je većina zastupnika Bundestaga podigla ruku za zakon kojim je doslovno pregažena Opća Deklaracija o ljudskim pravima ( koju je još 1948. donio UN) te je pravo na vodu izbačeno s popisa temeljnih ljudskih prava,  širom su otvorena vrata multinacionalnim korporacijama da krenu s preuzimanjem tog sektora, u Njemačkoj i u cijeloj Europskoj uniji čija bi članica uskoro trebala  postati i Hrvatska.

Europska komisija objavila je naime kako želi privatizirati vodoopskrbu na području cijele Unije.

To znači da nas u skoroj budućnosti čeka poskupljenje pitke vode za 100, 200 ili 300 posto, ili koliko već privatni distributer želi i smatra ‘nužnim’ kako bi napunio svoje džepove ekstra-profitom – upozorio je povjesničar i germanist prof. Goran Jurišić na portalu Tinolovka.

Tko tu cijenu  neće moći platiti, slobodno će umrijeti od žeđi jer mu voda, kao temeljno ljudsko pravo, više neće biti zagarantirana.

Ovo je početak kraja civilizacije kakvu poznajemo. Nakon ovoga biti će svima jasno da je i u Hrvatskoj famozni Zakon o strateškim investicijama samo jedan dio dijaboličnog plana svih onih koji plaćaju veliku većinu europskih vlada, dakle svojih vazala.  Još nismo ušli u pakao iako smo prvi pred vratima – komentirali su na svome Facebook profilu pripadnici pokreta Occupy Croatia.

Sada je jasno zašto Vlada gura Zakon o strateškim investicijama

Sada je jasno da je najvjerojatnije pod pritiskom Europske komisije i ucjenom ulaska u EU, bivša Vlada krajem mandata pokušala izmjenama Zakona o vodama i financiranju vodnog gospodarstva Hrvatske vode pretvoriti u profitno društvo. Javni pritisak i gubitak izbora to je nasreću spriječio. Nova koalicijska vlada krenula je međutim istim smjerom samo zaobilaznim putem. Prema predloženom Zakonu o strateškim investicijama, Vlada bi svojom odlukom mogla jednostrano ukinuti vodnim bogatstvima status javnog dobra. Njihovim vlasnikom mogao bi postati svaki investitor koji na račun Republike Hrvatske uplati određeni iznos novca koji ne smije biti manji od 150 milijuna kuna.
Što je to nego privatizacija vodnih resursa zemlje po principu kojeg  gura Europska komisija?

- Gdje god je vodoopskrba u Europi privatizirana, građani su imali loša iskustva – kaže Hans-Joachim Reck, izvršni direktor Udruženja komunalnih poduzeća u Njemačkoj i navodi primjer Pariza, u kojem je vodoprivreda ponovo (nakon privatizacije) vraćena u sklop javnog sektora – upravo zbog manjkave kvalitete vode.

Privatizacija pa poskupljenje 30 posto

I Mathias Ladstätter, stručnjak za vodoprivredu i suradnik sindikata Verdi navodi primjer Berlina, gdje je jedan dio sektora krajem 90-tih godina privatiziran. Svi su očekivali da će privatizacija dovesti do nižih cijena. Dogodilo se potpuno suprotno, cijene su u glavnom gradu Njemačke konstantno rasle.

- Do današnjeg dana su usluge u tom sektoru poskupjele za više od 30 posto. Od toga najmanje šest do deset posto predstavlja čisti profit od privatizacije, od koje u vodoprivredi Berlina nije ostalo ništa. Umesto da vode računa o infrastrukturi vodovoda, poduzeća su brinula o profitu – upozorava  Ladstätter.

Najekstremniji slučaj neuspjele privatizacije vodovoda je prema mišljenju Evelyn Gebhardt, zastupnice Socijaldemokratske stranke u Europskom parlamentu, grad London. Tamo je oko 40 posto raspoložive vode završavalo u zemljištu, jer nadležno poduzeće nije htelo investirati u zamjenu vodovodnih cijevi.

Privatizacija vodnih resursa uvjet za financijsku pomoć

Knjiga  ‘Ratovi za vodu‘ indijske fizičarke i aktivistice Vandane Shive puna je jezivih primjera privatizacija vodoopskrbe koja je od strateške važnosti za svaku državu koja hoće biti suverena, a ne privjesak korporacija. Od Hondurasa, Gvatemale, Nikaragve i Bolivije preko Šri Lanke i drugih azijskih država pa do europskih država, u knjizi se iz stranice u stranicu nižu primjeri kriminalne privatizacije i izdaje javnog interesa.

Unatoč tome, Europska komisija članicama eurozone u dužničkim problemima davanje financijske pomoći uvjetuje privatizacijom vodnih resursa. Skupine civilnog društva pisale su povjereniku Oliju Rehnu da zahtijevaju da se zaustavi ‘daljnji pritisak za nametanjem privatizacije voda’ Grčkoj, Portugalu i drugima jer EK time krši ključne članke Ugovora o EU-u.

- Ovo pokazuje kako je Europska Komitet izgubio dodir sa stvarnošću – ocijenila je nedavno Gabriella Zanzanaini, direktorica za Europske poslove za hranu i vodu.

Pritisak Europske komisije za privatizaciju vodnih resursa zanemaruje činjenicu da privatizacija vode nije postigla rezultate u Europi i diljem svijeta. Već spomenuti Pariz i mnogi drugi gradovi su nedavno svoje vodne usluge vratili pod ovlast gradova i općina zbog negativnih iskustava s privatizacijom. Nizozemska vlada je 2004. donijela zakon kojim se zabranjuje privatizacija vodoopskrbe, a talijanski Ustavni sud donio je odluku da će svaki budući pokušaj privatizacije javnih usluga biti neustavan.

Na meti korporacija: Po vodnim zalihama Hrvatske je treća u Europi

UNESCO-vo izvješće o vodnim zalihama iz 2007., provedeno u 188 zemalja svijeta, smješta Hrvatsku na visoko treće mjesto u Europi po vodnim zalihama. Ispred naše zemlje samo su Norveška i Island. Na svjetskom nivou Hrvatska također dobro stoji. Uspjela se plasirati među 30 najbogatijih svjetskih zemalja, što se vode tiče.

Hrvatska prema tom izvješću raspolaže sa 32.818 prostornih metara godišnje obnovljive pitke vode po stanovniku, a osim toga jedna je od rijetkih zemalja koje svojim građanima osiguravaju pitku vodu sustavom javne vodoopskrbe.

Prosječna potrošnja vode iz vodovoda iznosi 138 litara po stanovniku dnevno. Po regijama, najbolja je situacija je u Istarskoj i Primorsko-goranskoj županiji, gdje mreža vodoopskrbnih sustava pokriva čak 97 posto područja.

Pomahnitali kapitalizam: Nestle tvrdi da voda nije temeljno ljudsko pravo, a EK privatizira javnu vodoopskrbu!

Riječ je o podjeli interesa – jedni bi na sebe preuzeli kompletnu proizvodnju hrane, drugi bi ljudskom rodu oduzeli vodu. Međusobno su naravno povezani gustom i složenom korporativnom mrežom, u kojoj samo oni zarađuju-tvrde aktivisti pokreta Occupy Croatia.

‘Voda nije temeljno ljudsko pravo i treba je privatizirati’ tvrde čelnici najvećih svjetskih korporacija poput Nestlea.  U biti riječ je o podjeli interesa – jedni bi na sebe preuzeli kompletnu proizvodnju  hrane, drugi bi ljudskom rodu oduzeli vodu.  Međusobno su naravno povezani gustom i složenom korporativnom mrežom, u kojoj samo oni zarađuju. Na to upozoravaju u pokretu Occupy Croatia dodajući da upravo Zakon o strateškim investicijama služi tome cilju – kako bi se i u Hrvatskoj sve s lakoćom privatiziralo, pa i voda. Pritom se pozivaju na intervju s prvim čovjekom najvećeg svjetskog dobavljač pitke vode, kompanije Nestle, koji otvoreno niječe ljudsko pravo na vodu, objašnjavajući da je takav stav ekstreman, da ljudi ne trebaju imati slobodan pristup vodi, jer to je roba na tržištu kao i sve drugo, te da ima svoju cijenu.

Korporacije su krenule  ljudima oduzeti svaku kap vode, na sve staviti svoje šape, a tko nema sredstava može slobodno umrijeti od žeđi – tvrde u pokretu Occupy Croatia.

U tome im svesrdno pomaže i političke strukture koje su u svim zemljama, kao i Hrvatskoj,  interesno povezane s korporacijskim kapitalom.

Tako je nedavno većina zastupnika Bundestaga podigla ruku za zakon kojim je doslovno pregažena UN-ova  Opća Deklaracija o ljudskim pravima (iz 1948. godine) te je pravo na vodu izbačeno s popisa temeljnih ljudskih prava. Time su širom  otvorena vrata multinacionalnim korporacijama da krenu s preuzimanjem tog sektora, u Njemačkoj i u cijeloj Europskoj uniji čija bi članica uskoro trebala postati i Hrvatska.

VIDEO: Čelnik Nestlea šokirao javnost: Voda nije ljudsko pravo, a GMO je bolji od prirodne hrane

Postoje dva različita razmišljanja – ono ekstremno gdje bi voda morala biti javno pravo, što znači da biste kao čovjek trebali imati pravo na vodu. Drugo kaže da bi voda morala biti hrana kao bilo koja druga, sa svojom tržišnom vrijednošću, tumači Brabeck.

Peter Brabeck, čelnik grupacije Nestle posljednjih sedam godina, šokirao je javnost u izlaganju od prije par mjeseci. Što je rekao pročitajte i pogledajte u videu.

‘Danas ljudi smatraju kako je sve što dolazi iz Nestlea dobro. Živimo u uvjerenju kako je sve što dolazi iz prirode dobro, a najbolji primjer je pokret organske prehrane. No, organska hrana nije najbolja! Nakon petnaest godina prehrane GMO hranom u SAD-u nije se pojavio niti jedan slučaj bolesti do današnjeg dana’, započeo je Brabeck.

‘Unatoč svim činjenicama, mi u Europi nismo još svjesni njezinih blagodati – u pitanju je licemjerje! Tu je i voda, najbitniji sirovi materijal. Postoji pitanje trebamo li privatizirati opskrbu vodom prema građanima. Postoje dva različita razmišljanja – ono ekstremno gdje bi voda morala biti javno pravo, što znači da biste kao čovjek trebali imati pravo na vodu. Drugo kaže da bi voda morala biti hrana kao bilo koja druga, sa svojom tržišnom vrijednošću’, tumači Brabeck.

‘Osobno vjerujem da je bolje vodi dati vrijednost da bi postali svjesni te vrijednosti. Društvena odgovornost svakog CEO-a je održavati i osiguravati uspješnu i profitabilnu budućnost vlastite tvrtke. Čovječanstvo nikada nije toliko dugo živjelo, nikada nismo imali tolike količine novca, nikada nismo bili zdraviji, imamo sve što smo ikada željeli, a i dalje samo kukamo’, završava svoje šokantno izlaganje Brabeck.
 

 
(dnevno.hr)

Predsjednik izvršnog odbora Njemačke banke, Bilderberger Josef Ackermann, koji je dugo vremena radio za Rothschilde, iskazuje primjere Bilderbergerovih najgorih ekscesa.

“Strauss-Kahn slučaj… pokazuje da su ti ljudi korumpirani, bolesni u svojim umovima, toliko bolesni da su puni poroka koje drže pod suknjama svojih redova. Neki od njih vole, npr. Strauss-Kahn, silovati žene, drugi pak vole sado-mazo kombinacije, ili su pedofili i mnogi od njih su u nekim Sotonističkim redovima. Kad pođete u neke banke, možete i vidjeti te sotonističke simbole, kao na primjer u Rothschild Banci u Zurich-u”.

“Oni imaju novi plan za cenzuriranje interneta jer je internet još uvijek slobodan. Oni ga žele kontrolirati i koristiti terorizam, ili što god bude potrebno, da bi opravdali svoj postupak. Čak mogu isplanirati nešto toliko strašno da bi za to onda imali opravdanje”.

P: Možete li nam reći nešto o vašom poslovanju u švicarskim bankama?

O: Radio sam za razne švicarske banke dugo vremena. Proglašen sam za jednog od najboljih direktora u jednoj od najvećih švicarskih banaka. Jednom sam bio prisutan kad se obavilo plaćanje – direktno plaćanje u gotovini – osobi koja je ubila predsjednika jedne strane države. Bio sam tamo na sastanku i odlučeno je da se ta suma novaca u gotovini da ubojici. To mi je zadalo mnogo dramatičnih glavobolja i dovelo u pitanje moju savjest. To nije jedini slučaj koji je bio toliko neispravan, već je bio jedan od najgorih.

To je bilo plaćanje strane tajne službe, pisano rukom, naloženo je da se plati izvjesna suma novaca osobi koja je ubila glavnog vođu u stranoj državi. I to nije bio jedini takav slučaj. Primili smo nekoliko takvih rukom napisanih pisama, koja su stizala od stranih tajnih službi sa naredbom da se prebace sredstva sa tajnih računa u korist nekih revolucija ili za ubijanje ljudi. Mogu potvrditi ono što je John Perkins napisao u svojoj knjizi “Confessions of an Economic Hit Man”. Zbilja postoji takav sistem i Švicarske banke su umješane u takve slučajeve.

P: Perkinsova knjiga je također prevedena i dostupna na ruskom. Možete li nam reći koja je to banka i tko je bio odgovoran?

O: To je jedna od tri najveće švicarske banke u to doba, a predsjednik je bio u jednoj državi “trećeg svijeta”. Ali, ne želim van previše detalja jer će me oni naći vrlo lako i ako kažem ime predsjednika i banke – riskiram svoj život.

P: Da li možete dati ime nekog iz banke?

O: Ne, ne mogu, ali vam mogu ispričati kako se to dogodilo. Bilo nas je nekoliko u sobi za sastanke. Osoba odgovorna za fizičko plaćanje gotovinom je došla i pitala da li može platiti toliko velik iznos u gotovini toj osobi i jedan od direktora mu je objasnio slučaj i svi ostali su se složili i rekli – možeš to učiniti.

P: Da li se to često dešava? Da li je to bila neka vrsta fonda za podmićivanje?

O: Da. To je bio specijalni fond u posebnom dijelu banke gdje su pristizala sva kodirana pisma. Najvažnija pisma su rukom pisana. Morali smo ih dešifrirati i u njima je bio nalog za plaćanje izvjesne količine gotovine sa računa koji služe za likvidiranje osoba, financiranje revolucija, državnih udara, svih vrsta političkih stranaka. Znam da izvjesni ljudi koji su  Bilderbergeri – da su bili umješani u takve naloge. Mislim, pa davali su naredbe za ubijanje!

P: Možete li nam reći koja je to godina bila ili desetljeće kad se to dogodilo?

O: Rađe ne bih davao točnu godinu, ali bilo je to 80-tih.

P: Da li si imao problema s takvim vrstama poslova?

O: Da, vrlo veliki problem. Nisam mogao spavati danima poslije toga i poslije nekog vremena sam napustio tu banku. Ako vam dam previše detalja, oni će me naći. Nekoliko tajnih službi iz inozemstva, većinom koje govore engleski, davale su naredbe za financiranje nelegalnih akcija, čak i ubojstvo ljudi – sve kroz švicarske banke. Morali smo plaćati prema uputstvima stranih vlasti radi ubijanja osoba koje nisu slijedile naredbe Bilderberga, IMF-a ili World Bank (Svjetske Banke).

P: Ovo je vrlo zapanjujuće objelodanjenje. Zašto osjećaš hitnost davanja ovih podataka u javnost?

O: Jer Bilderberg je na sastanku u Švicarskoj. Jer se situacija u svijetu sve više i više pogoršava. I zbog toga što su najveće banke Švicarske umješane u neetičke aktivnosti. Većina od tih operacija su van bilance. To je nagomilano ono što se u javnosti opovrgava. To se ne knjiži i dešava se bez ikakvih plaćanja poreza. Te brojke imaju puno nula. To su ogromni iznosi.

P: Dakle, to su milijarde?

O: Više od toga, to su trilijuni, kompletno bez knjiženja, ilegalni i izvan sistema poreza. Pojednostavljeno, to je pljačka svih ljudi. Mislim, većina normalnih ljudi plaća poreze i postupa po zakonima. Ono što se događa ovdje je totalno suprotno našim švicarskim vrijednostima, npr. neutralnost, poštenje i dobra volja. Na sastancima na kojima sam bio, diskusije su se vodile i bile su kompletno suprotne našim demokratskim principima. Vidite, većina direktora švicarskih banaka nisu više lokalni ljudi, oni su stranci, većinom Anglo-Saksonci, bilo amerikanci ili Englezi, oni ne cijene našu neutralnost, oni ne cijene naše vrijednosti, oni su protiv naše direktne demokracije, oni samo koriste švicarske banke za njihove ilegalne poslove.

Oni koriste velike sume novaca kreirane ni iz čega i uništavaju naše društvo i druge ljude u svijetu radi svoje pohlepe. Oni žele moć i uništavaju čitave države, poput Grčke, Španjolske, Portugala i Irske, a Švicarska će biti jedna od zadnjih u nizu. I oni koriste Kinu kao robove za rad. I sve dok je osoba poput Josef Ackermann-a, koji je švicarski građanin, na vrhovnoj poziciji njemačke banke i koji koristi svoju moć radi pohlepe i ne poštuje obične ljude, neće biti dobro. Imao je nekoliko tužbi u Njemačkoj, a sad i u SAD-u. On je Bilderberger i ne mari za Švicarsku ili bilo koju drugu državu.

P: Hoćete reći, neki od tih ljudi koje ste spomenuli, bit će prisutni na nadolazećem sastanku Bilderberga u Junu u St. Moritz-u?

O: Da.

P: Dakle, oni su trenutno na poziciji moći?

O: Da. Oni imaju dostupne ogromne iznose novca i koriste ga za uništavanje čitavih država. Oni su uništili našu industriju i izgradili novu u Kini. S druge strane, otvorili su Europska vrata za sve kineske proizvode. Radna populacija Europe zarađuje sve manje i manje. Stvarni cilj je uništenje Europe.

P: Da li misliš da Bilderbergov sastanak u St. Moritz-u ima simboličku vrijednost? Jer su 2009. imali sastanak u Grčkoj, 2010. u Španjolskoj i pogledaj što se desilo tim državama. Da li to znači da Švicarska može očekivati nešto loše?

O: Da. Švicarska je njima jedna od najbitnijih država, jer je u njoj jako puno kapitala. Oni se tamo sastaju jer, između ostalog, žele uništiti sve vrijednosti za koje se Švicarska zalaže. Vidite, ona je njima prepreka, nije u EU, neće Euro, nije potpuno pod kontrolom Brussels-a, itd. S obzirom na vrijednosti o kojima nisam govorio u vezi sa velikim švicarskim bankama – one više nisu švicarske, već ih vode Amerikanci. Ja govorim o stvarnom švicarskom duhu kojeg njeguju i održavaju obični ljudi.

Naravno da ima simboličku vrijednost, kao što ste spomenuli, kao u slučaju Grčke i Španjolske. Njihov cilj je biti neka vrsta kluba ekskluzivne elite koja ima svu moć, a svi drugi su dolje i osiromašeni.

P: Da li misliš da je cilj Bilderberga kreiranje neke vrste globalne diktature, gdje sve kontroliraju globalne korporacije, gdje nema više suverenih država?

O: Da i Švicarska je jedino mjesto koje je preostalo koje ima direktnu demokraciju sprovedenu na svoj vlastiti način. Oni ucjenjuju druge po sistemu “preveliki da ne bi uspjeli”, kao u slučaju UBS, da bi stavili našu državu u veliki dug, kao što su napravili i sa mnogo drugih država. Možda na kraju žele napraviti Švicarskoj ono što su napravili sa Islandom, gdje su sve banke u državi propale.

P: I to priuštiti cijeloj EU, također?

O: Naravno. EU je pod željeznom čizmom Bilderbergovih.

P: Što mislite, što bi moglo spriječiti taj plan?

O: E pa to je razlog zašto i pričam sa vama. To je istina. Istina je jedini način. Osvjetlite ovu situaciju, izložite ih. Oni ne žele biti pod svjetlom, izloženi. Mi moramo kreirati transparentnost u bankovnoj industriji i u svim nivoima društva.

P: Ono što kažete je to da postoji jedna pozitivna strana švicarskog bankarstva i druga gdje je nekoliko velikih banaka koje zaobilaze financijski sistem za svoje ilegalne aktivnosti.

O: Da. Velike banke treniraju svoje zaposlenike sa Anglo-Saksonskim vrijednostima. Programiraju ih da budu pohlepni i bezosjećajni. A pohlepa uništava Švicarsku, i sve druge. Kao država, imamo većinu najkorektnijih operativnih banaka u svijetu, ako gledate na male i srednje velike banke. Samo su velike one koje djeluju globalno i one su problem. One više nisu švicarske i ne smatraju sebe švicarskim bankama.

P: Mislite li da je dobra stvar da ljudi otkriju Bilderberge u pravom svjetlu i vide ih onako kakvi oni u stvarnosti jesu?

O: Mislim da je Strauss-Kahn slučaj naša dobra šansa, jer pokazuje kako su ti ljudi korumpirani, bolesni u svojim umovima. Tim ljudima se kontrolira ucjenjivanjem, jer je to njihova slabost. Oni moraju slijediti naredbe ili će biti otkriveni, uništeni ili čak ubijeni. Reputacija Strauss-Kahna nije samo uništena u masovnim medijima, on bi također mogao i biti doslovno ubijen.

P: Budući da je Ackermann u upravnom odboru Bilderberga, misliš li da on tamo donosi velike odluke?

O: Da. Ali tamo ima i drugih, recimo Lagarde, koji će vjerojatno biti iduća IMF glava, a također je član Bilderberga, pa onda Sarkozy i Obama. Oni imaju novi plan za cenzuru interneta jer je internet još uvijek slobodan. Oni ga žele kontrolirati.

P: Dakle, toga se bojiš?

O: Nije to samo strah, siguran sam u to. Kao što sam rekao, oni izdaju zapovjedi za ubijanja, dakle, sposobni su za grozne stvari. Ako imaju osjećaj da gube kontrolu, kao sada na primjer u Grčkoj i Španjolskoj, a možda je iduća i Italija, onda oni mogu napraviti drugi Gladio. Bio sam blizu Gladio network-a. Kao što znate, oni su poticali terorizam pomoću američkog novca da bi kontrolirali politički sistem u Italiji i drugim europskim državama. U vezi ubojstva Aldo Moro-a, bilo je to plaćanje pomoću istog sistema o kojem sam vam već govorio.

P: Da li je Ackermann dio tog sistema plaćanja u švicarskoj banci?

O: (S m i j e h)… ti si novinar. Pogledaj njegovu karijeru i kako je brzo došao na vrh.

P: Što misliš, što se može učiniti da ih se spriječi?

O: Pa postoje mnoge dobre knjige koje objašnjavaju pozadinu i povezuju točkice, kao npr. ona koju sam već spomenuo od Perkinsa. Ti ljudi zbilja imaju profesionalne ubojice koji su plaćeni za ubijanje. Neki od njih dobiju svoj novac preko švicarskih banaka. Ali ne mora uvijek biti tako, imaju namješten taj sistem već po cijelom svijetu. I izlaganje javnosti tih ljudi, koji su sposobni za sve samo da bi održali kontrolu. Mislim doslovce, sposobni su za sve.

P: Mogli bi ih zaustaviti tako da ih izložimo javnosti?

O: Da, reći istinu. Mi smo suočeni sa zbilja sirovim kriminalcima, a također i velikim ratnim kriminalcima. To je još gore nego genocid. Oni su spremni i mogu ubiti milione ljudi samo da bi ostali na vlasti i kontrolirali.

P: Možeš li objasniti iz tvojeg kuta gledanja, zašto masovni mediji na zapadu više-manje potpuno šute u vezi Bilderberga?

O: Jer postoji sporazum između njih i vlasnika medija. Ti ne smiješ pričati o tome. Oni ih kupuju. Također su i neki od najjačih medija pozvani na sastanke, ali im je rečeno da sve što čuju i vide ne smiju izvještavati o tome.

P: U strukturi Bilderberga, postoji li unutrašnji krug koji zna planove i onda oko njega većina koja samo slijedi naredbe?

O: Da. Imate unutrašnji krug koji je u Sotonizmu i onda imate vanjski gdje su naivni ili manje informirani ljudi. Neki od njih čak misle da rade nešto dobro.

P: Prema otkrivenim dokumentima i vlastitim izjavama, Bilderberg je 1955. odlučio kreirati EU i Euro, pa su napravili važne i dugoročne odluke.

O: Da, znate da je Bilderberge osnovao Prince Bernard, bivši član SS-a i Nacističke partije, a također je radio i za IG Farben, koji su pomagali u proizvodnji ciklona B (Cyclone B). Drugi čovjek je bio glava Occidental Petroleum-a, koji je imao bliske veze sa komunistima u Sovjetskom Savezu. Oni su radili za obe strane, ali su zapravo fašisti koji žele kontrolirati sve i svakog, a tko se nađe na njihovom putu – maknu ga.

P: Da li je ovaj platni sistem kojeg ste opisali, van normalnih operacija, zatvoren i drži se u tajnosti?

O: U tim švicarskim bankama normalni zaposlenici nemaju pojma da se to uopće dešava. To je poput vlastitog tajnog pretinca u banci. Kao što sam rekao, te operacije su van knjigovodstva, bez nadzora. Nekad su smješteni unutar iste zgrade banke, a ponekad su na drugoj lokaciji. Oni imaju svoj vlastiti zaštitni sistem i posebna područja gdje mogu ući samo ljudi sa posebnim dozvolama.

P: Kako oni te transakcije drže van međunarodnog Swift sistema?

O: Pa neki od Clearstream popisa su istiniti na početku. Oni samo uključe neka lažna imena da bi ljudi vjerovali da je čitava lista lažna. Vidite, oni također čine pogreške. Prvi popis je bio istinit i vi možete pratiti mnogo stvari. Vidite, postoje razni ljudi naokolo koji prate i mogu otkriti neregularnosti i istinu i oni će to i napraviti. Naravno, nakon toga slijede pravne tužbe i ti se ljudi prisile da šute o tome.

Najbolji način da ih se zaustavi je da se kaže istina, da ih se osvjetli, da svi vide. Ako ih ne zaustavimo, završit ćemo kao njihovi robovi.

P: Hvala vam za ovaj intervju!

Intervju je održan 30.05.2011. i objavljen u ruskom tjedniku “NoviDen”
Peter Odintsov, Moskva 2011.
 
 
(val-znanje/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10171"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

U jesen 2011. je već legendarna studija nekoliko švicarskih znanstvenika pokazala da mali broj banaka kontrolira odlučujući udio u svjetskom gospodarstvu. Ideja o tome da su banke karteli i da taj kartel kontrolira gospodarstvo je sada znanstveno kvantificirana činjenica.

Studija, pod nazivom “Mreža Globalne Korporativne Kontrole” koju je izradio Stefania Vitali, James B. Glattfelder i Stefano Battiston, u Zürichu, Švicarska. Metoda je srušila bazu podataka Orbis Marketing 2007, s podacima više od 30 milijuna ekonomskih aktera (tvrtke i investitori) diljem svijeta, uključujući imovinske pozicije.

Studija je objavljena u New Scientistu - visoko cijenjeni časopis mainstream znanosti.

Rezultati su bili zanimljivi, ali ipak u osnovi , predvidljivi.

Masivna centralizacija
Pokazano je da postoji oko 43.000 kompanija koje su transnacionalne prema definiciji OECD-a.

Tu je top 1.318 kompanija od njih, koje čini se , su u biti u središtu svega. Ova temeljna grupa ima tri važne karakteristike.

1. Između sebe, oni generiraju 20% posto svjetskih prihoda.

2 . Oni posjeduju jedni druge.
Orbis baza podataka jasno je pokazala da su većina dionica ovih poduzeća u vlasništvu drugih članova grupe kojih ima kako smo naveli 1,318. To znači da najveće, najprofitabilnije i najutjecajnije korporacije u svijetu posjeduju jedni druge i da su zapravo jedan veliki kartel, ili čak monopol. Oni se natječu samo nominalno. Natjecanje je grijeh.

3. Jezgra posjeduje sve druge najveće transnacionalnih korporacije koji broje 43.000
Te tvrtke stvaraju dodatnih 60% ukupnog svjetskog dohotka. Dakle, ne samo da je na vrhu poslovnog svijeta jedan veliki kartel, koji kontrolira ili izravno posjeduje svu svoju manju braću, što potvrđuje ideju o jednom nevjerojatnom monopolu koji posjeduje čitav svijet.

Osim ove tri zaključka o jezgri od 1318 kompanija, postoje još dva šokantna zapažanja:

4. 80% od ukupnog nadzora je u rukama još manje skupine od 737 poduzeća.

5. I zadnje ali ne manje važno: na samom vrhu, samo 147 tvrtki izravno kontrolira 40% posto ukupnog bogatstva.

Zaključak

Pogledajte top 50 ovog popisa u nastavku članka.

Kao što možete vidjeti iz tog popisa, temeljnu grupu čine skoro sve banke ili druge financijske institucije.

Dakle, nije pretjerivanje kad kažemo da je Bankovni Sustav jedan jedini. Mi ne pretjerujemo kada kažemo da je to samo jedan veliki kartel. Da, banke posjeduju sve, uključujući sve glavne industrije. Nafta, oružje, lijekovi, hrana, telekomunikacija i IT, itd. To je sve jedan veliki monopol. Kontroliran od vrha prema dolje.

Novac je stvarna moć i ova švicarska gospoda su nam učinili uslugu i proračunali za nas.

Pitanja ostaju. Kako CAFR američki vladini mirovinski fondovi i slični stanu u ovu sliku? Kako su tvrtke pod međusobnom kontrolom, ako su svi posjeduju jedan drugoga?

Međutim, posljednjih nekoliko godina vidjeli smo da se teorije zavjera potvrđuju sve više i više svaki dan. Ljudi su još uvijek iznenađeni, ali to je samo zato jer oni ne razumiju ljudsku prirodu. Ljudi kuju zaveru da bi napravili praktički sve. Bilo bi zaista čudno da nema zavjere koja vlada svijetom.

TOP 50 popis kompanija koje vladaju svijetom i koje posjeduju ostale kompanije:

1 BARCLAYS PLC GB 6512 SCC 4.05
2 CAPITAL GROUP COMPANIES INC, THE US 6713 IN 6.66
3 FMR CORP US 6713 IN 8.94
4 AXA FR 6712 SCC 11.21
5 STATE STREET CORPORATION US 6713 SCC 13.00
6 JP MORGAN CHASE & CO. US 6512 SCC 14.55
7 LEGAL & GENERAL GROUP PLC GB 6603 SCC 16.02
8 VANGUARD GROUP, INC., THE US 7415 IN 17.25
9 UBS AG CH 6512 SCC 18.46
10 MERRILL LYNCH & CO., INC. US 6712 SCC 19.45
11 WELLINGTON MANAGEMENT CO. L.L.P. US 6713 IN 20.33
12 DEUTSCHE BANK AG DE 6512 SCC 21.17
13 FRANKLIN RESOURCES, INC. US 6512 SCC 21.99
14 CREDIT SUISSE GROUP CH 6512 SCC 22.81
15 WALTON ENTERPRISES LLC US 2923 T&T 23.56
16 BANK OF NEW YORK MELLON CORP. US 6512 IN 24.28
17 NATIXIS FR 6512 SCC 24.98
18 GOLDMAN SACHS GROUP, INC., THE US 6712 SCC 25.64
19 T. ROWE PRICE GROUP, INC. US 6713 SCC 26.29
20 LEGG MASON, INC. US 6712 SCC 26.92
21 MORGAN STANLEY US 6712 SCC 27.56
22 MITSUBISHI UFJ FINANCIAL GROUP, INC. JP 6512 SCC 28.16
23 NORTHERN TRUST CORPORATION US 6512 SCC 28.72
24 SOCIÉTÉ GÉNÉRALE FR 6512 SCC 29.26
25 BANK OF AMERICA CORPORATION US 6512 SCC 29.79
26 LLOYDS TSB GROUP PLC GB 6512 SCC 30.30
27 INVESCO PLC GB 6523 SCC 30.82
28 ALLIANZ SE DE 7415 SCC 31.32
29 TIAA US 6601 IN 32.24
30 OLD MUTUAL PUBLIC LIMITED COMPANY GB 6601 SCC 32.69
31 AVIVA PLC GB 6601 SCC 33.14
32 SCHRODERS PLC GB 6712 SCC 33.57
33 DODGE & COX US 7415 IN 34.00
34 LEHMAN BROTHERS HOLDINGS, INC. US 6712 SCC 34.43
35 SUN LIFE FINANCIAL, INC. CA 6601 SCC 34.82
36 STANDARD LIFE PLC GB 6601 SCC 35.2
37 CNCE FR 6512 SCC 35.57
38 NOMURA HOLDINGS, INC. JP 6512 SCC 35.92
39 THE DEPOSITORY TRUST COMPANY US 6512 IN 36.28
40 MASSACHUSETTS MUTUAL LIFE INSUR. US 6601 IN 36.63
41 ING GROEP N.V. NL 6603 SCC 36.96
42 BRANDES INVESTMENT PARTNERS, L.P. US 6713 IN 37.29
43 UNICREDITO ITALIANO SPA IT 6512 SCC 37.61
44 DEPOSIT INSURANCE CORPORATION OF JP JP 6511 IN 37.93
45 VERENIGING AEGON NL 6512 IN 38.25
46 BNP PARIBAS FR 6512 SCC 38.56
47 AFFILIATED MANAGERS GROUP, INC. US 6713 SCC 38.88
48 RESONA HOLDINGS, INC. JP 6512 SCC 39.18
49 CAPITAL GROUP INTERNATIONAL, INC. US 7414 IN 39.48
50 CHINA PETROCHEMICAL GROUP CO. CN 6511 T&T 39.78
 
 
(thetruthseeker.co.uk/uredio i preveo:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10123"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

INTERVJU: Mr. DRAGAN HAZLER

Predsjednik HAZUD-a, ugledni farmaceut te kreator brojnih novih lijekova, objašnjava kako se umjetno stvorenim bolestima, stresom i siromaštvom provodi podmukli genocid, obrazlaže način na koji se protiv te globalističke pošasti treba boriti, te otkriva kako članovi HAZUD-a namjeravaju pomoći Hrvatskoj da ozdravi.

Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u dijaspori nedavno je ustrojila Razred za spas ljudskog roda, čiji će zadatak biti djelovanje protiv ‘podmuklog genocida’ kojega, prema mišljenju mnogih članova Akademije, provode pojedinci i skupine koje možemo svesti pod zajednički nazivnik: ‘globalisti’. Povod je to za razgovor s Draganom Hazlerom, predsjednikom HAZUD-a, ali i uglednim farmaceutom i biokemičarom koji je godinama radio u Znanstveno-istraživalačkom institutu farmaceutske tvrtke Novartis, te koji i iz vlastitog iskustva zna kako pojedini farmaceuti, ali i drugi moćnici, ‘liječeći’ ljude, ustvari truju populaciju i smanjuju broj pripadnika ljudske vrste.

Tvrdite da ‘svjetski globalisti’ provode podmukli genocid putem aidsa, virusologije, modificirane i kemijskim otrovima zagađene hrane, metodama proizvodnje straha i stresa… Možete li tu tvrdnju malo pojasniti?

Jasno je da je riječ o podmuklom genocidu. Dokazuju to brojni primjeri ‘širenja demokracije’ kroz ratove, neokolonijalizma, bankarskog i trgovačkog monopola, zapostavljanja proizvodnog rada, sijanja straha i stresa kroz nesigurnost u zaposlenju i gubitku osnovnih sredstava za život, kreditnog zaduženja kojim se ljude dovodi u nemilost kreditnog ropstva… Za vjerovati je, osim toga, da brojne kancerogene i druge bolesti kao i nove varijante virusnih bolesti, potječu iz laboratorija. Mislim tu prije svega na AIDS, kravlje ludilo, te razne vrste gripe za koje se unaprijed stvaraju cjepiva. Dodajmo tome još brojne otrovne insekticide, fungicide, pesticidi i druga zaštitna kemijska sredstva protiv korova, kao i stimulatotore plodnosti u poljodjelstvu, koji se talože u plodinama, u zemlji, u vodama i u zraku. U hrvatskoj poljoprivredi upotrebljava se 12 vrlo otrovnih kemijskih sredstava. Dio tih otrova konzumiraju ljudi i životinje što nije bez posljedica, pa se s pravom može govoriti o podmuklom genocidu.

Imate li, kao farmaceut i biokemičar koji je radio u Novartisu, dokaze za tu tvrdnju?

- Radeći četvrt stoljeća kao farmaceutski i biokemijski znanstvenik i istraživač, neotehnolog i kreator brojnih novih lijekova i aplikacionih metoda, znam da je stvaranje i ispitivanje novih lijekova svih oblika vrlo dugotrajan posao. Nastajanje lijeka traje desetak, pa i više godina. Pitam se, stoga, kako je moguće da se u jesen najavi jedan oblik nove gripe, a već u zimu se prodaje i primjenjuje cjepivo protiv te gripe?! Bit će, dakle, da su u pravu oni koji govore da je serum protiv planirane gripe proizveden nekoliko godina ranije, da bi se gripa posijala čim je lijek spreman za upotrebu.

Koji je cilj ‘podmuklog genocida’?

- To znaju samo globalisti, a mi potencijalne žrtve pretpostavljamo da strahuju od buma populacije u svijetu, napose u zaostaloj Africi. Zato primjenjuju razne metode podmuklog genocida, da bi usporili natalitet.

Je li se moguće boriti protiv tih vladara iz sjene’?

- Borba protiv globalista i globalizacije je vrlo problematična i teška jer narod kojeg su globalizatori osiromašili, se nada da će mu biti bolje. Kao primjer možemo navesti slučaj odnosa Hrvata prema Europskoj Uniji. Narod se nada boljitku u Europskoj Uniji pa glasuje za nju, iako će mu zasigurno biti lošije u EU, nego je sada.

Gdje će biti sjedište HAZUD-ovog ‘Razreda za spas ljudskog roda’?

- Sjedište Razreda, koji je već u oblikovanju, bi trebalo biti u Zagrebu. Osim akademika dr. Emila Čića, prof. dr. Ante Lauca, dr. Srećka Sladoljeva, prof. dr. Zvonimira Šeparovića, dr. Petra Vučića… očekuje se jaka podrška Hrvatske stranke zelenih, Vjerana Piršica, Hrvatske ženske stranke preporoda, Nade Landeke, Vedrane Milas…

Kako u Hrvatskoj akademiji znanosti u dijaspori gledate na probleme u Hrvatskoj i na činjenicu da sve dublje klizimo u dužničko ropstvo?

- Na opće stanje u Hrvatskoj, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u dijaspori gleda izmiješano: skeptično, pesimistično i optimistično. Stanje shvaćamo kao dijagnozu, za koju istovremeno tražimo terapiju. U nju vjerujemo i ona nas hrani optimizmom. Hrvatski ljudi se, dakle, trebaju primiti proizvodnog i infrastrukturnog rada i ne čekati otvaranje radnih mjesta od krajnje nesposobnih struktura u sva tri oblika vlasti. Treba zaustaviti rasprodaju hrvatskih dobara, ukinuti daljnje zaduživanje, radom stvarati sredstva za život i iz turističke zarade vraćati inozemne dugove.

Hrvatski zemljoradnici i stočari (mljekari) bi trebali preuzeti švicarski model, primjerice Migros: Od brazde do police u trgovinama i od kravljeg vimena do prodaje na malo sve je umreženo u isti konzorcij. U Hrvatskoj je suprotno: proizvođač prodaje kilogram pšenice po 1,30 kuna, da bi na kraju lanca, kad se namire svi profiteri, potrošač kruh od 70 dekagrama plaćao čak oko 8 kuna. Prema sadašnjem stanju trebalo bi u Hrvatskoj ustrojiti Vladu spasa od najsposobnijih ljudi bez obzira na stranačku pripadnost… Aktualna je vlada, prema svim pokazateljima, najlošija u Hrvatskoj od 1991. do danas.

Kako komentirate činjenicu da Hrvati nestaju, odnosno da se sva manje djece rađa, dok u isto vrijeme mnogi odlaze u inozemstvo?

- Trend slabog nataliteta u Hrvatskoj i enormno visoki odlazak mladih Hrvatica i Hrvata u inozemstvo je krajnje zabrinjavajući i ulaskom Hrvatske u EU demografsko stanje će se još pogoršati. Postoji prilično dobro rješenje tog problema, a to je useljenje Hrvata u Hrvatsku iz zemalja u kojima je životni standard niži nego u Hrvatskoj, odnosno iz Južne Amerike.

Brojni Hrvati iz dijaspore bi se rado vratili u Hrvatsku, ali Hrvatska im to namjerno otežava. Primjera za to ima mnogo: U prošlogodišnjem popisu stanovništva, ispušteni su u popisivanju Hrvati u dijaspori; glasovanje u dijaspori je jako otežano birokratskim metodama i udaljenošću biračkih mjesta; Hrvatska nema ministarstvo za dijasporu; medijska povezanost Hrvatske s dijasporom je na najnižoj maćehinskoj razini u usporedbi s drugim državama. Hrvatska djeca gledaju dječje emisije na Srpskoj televiziji koja emitira 24-satni program za Srbe u dijaspori. HTV hrani svoje gledatelje primitivnim sapunicama i američkom revolver-kulturom i hvali se da ima najveću gledanost u ‘Regiji’. Sadašnji premijer Zoran Milanović je prije ‘kukurikanja’ promukao u svojim govorima za ukidanje raznih prava Hrvatima u dijaspori…

Zbog čega su hrvatski znanstvenici u domovini i članovi HAZU-a toliko nezainteresirani za stanje u zemlji?

- U komentiranje nezainteresiranosti HAZU odnosno bivše JAZU je nezahvalno ulaziti. U HAZU, ili bivšem JAZU i u SDP-u je zadržana najukorjenjenija Jugoslavija. Uzmimo samo jezikoslovlje. Gotovo svi istaknutiji jezikoslovci su članovi HAZU (bivše JAZU), a Hrvatski narod se kroz njih služi nametnutim Vukovim i Srtossmayerovim – Daničićevim izgovorom i pravopisom. Hrvatska ima najbolji pravopis u Europi – Gajev korienski pravopis na etimologijskim osnovama, kojeg Srbi i hrvatski jezikoslovci, njihovi pripuzi, nazivaju ustaškim, pa je prema tome Ljudevit Gaj ustaša iz 1831. godine kad je stvorio taj pravopis. U opću pasivnost HAZU je teško ulaziti. Možda je tome glavni razlog što su akademici stari ljudi. HAZU (bivši JAZU) nema mladih znanstvenika. Zar o tome ne govori podatak da od 25 vrhunskih mladih hrvatskih znanstvenika u CERN-u nijedan nije član HAZU. HAZU bi trebala ustrojiti dvije razine: razinu besmrtnika, bivših znanstvenika, stručnjaka i umjetnika… i razinu mladih dokazanih i perspektivnih znanstvenika s međunarodnim priznanjem. HAZU ili bivši JAZU nema uopće Razred za Hrvate u dijaspori.

Kome je u interesu uništenje Hrvatske?

- Odgovor je kratak, jasan i točan: Marksistima i Masonima je u interesu uništenje Hrvatske. Marx je umro, ali marksizam u svojim brojnim smjernicama živi u Europi. Marx je ostavio svoje zapise, u kojima stoji da Hrvate treba uništiti. Marksizam je pokazao svoje lice u Bleiburgu, u Jazovkama, u Dravogradu, u Teznu, u Hudoj Jami, u Kočevju, u Macelju… u dvjesto masovnih grobnica po Sloveniji i oko 1500 masovnih hrvatskih grobnica diljem Hrvatske i još toliko po Bosni i Hercegovini Masoni su antikatolici, a Hrvatska je pretežno katolička, pa je jasno da im je Hrvatska trn u oku.

Što učiniti da se totalni ‘potop’ Hrvatske spriječi?

- Treba gospodarski, kulturno, pošteno i domoljubno odgajati hrvatski narod. Hrvatska je jedina država u Europi u kojoj nema u školi predmeta o državnom i nacionalnom domoljublju. U Švicarskoj se počinje s domoljubljem već u vrtićima. U gospodarstvu, proizvodnom radu i u kulturi nas je komunizam osakatio, ulijenio i usmjerio u: ‘Snađi se druže!’ ili ‘Ne možeš me tako malo platiti, koliko ću ja malo raditi!’ Vrhunac nasljeđa iz komunizma jest: ‘Kruha i igara!’

Što Hrvatska akademija znanosti u dijaspori čini ili kani učiniti da se stanje u domovini popravi?

- Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti u dijaspori poduzima brojne pothvate da se stanje u Hrvatskoj popravi. Naš proglas jest: Akademija u politici i iznad politike – treba spasiti Hrvatsku, probuditi i unaprijediti sve relevantne faktore. Na tom putu HAZUD osniva sastavnice u velikim hrvatskim gradovima i u Bosni i Hercegovini. Radi se na učlanjenju istaknutih znanstvenica – Hrvatica i odgovarajućih Hrvata u HAZUD-D (D-D = domovine i dijaspore). U uspješnoj fazi je elektroničko umrežavanje hrvatskih znanstvenih, stručnih i umjetničkih umova u dijaspori i domovini – državi Hrvata. Židovi su u Babilonskom progonu oko 500 godina prije Isusa osnivali akademije, da ih spase od asimilacije, a mi Hrvati u dijaspori osnivamo Akademije da spasimo domovinu – državu Hrvatsku za hrvatski narod, koji će tu sretno i zadovoljno živjeti kao gospodar svoga na svome.

Kakav je odnos HAZUD-a sa vlastima u Hrvatskoj, a kakav s HAZU?

- Odnos državnih vlasti prema HAZUD-u je tolerantan, ali još uvijek je na snazi Zakon o zabrani uporabe sintagme ‘Hrvatska akademija…’ Taj zakon nema ingerenciju na HAZUD izvan Hrvatske. Spomenuta sintagma je rezervirana samo za HAZU odnosno bivši JAZU. Odnos s HAZU ili bivšim JAZU jest vrlo skroman, no znatan broj članova HAZU su i akademici u HAZUD-u.

Zbog čega je važno povezati Hrvatsku sa svojim iseljenicima?

- Prema popisu stanovništva, kojeg su proveli američki Hrvati, u čitavoj dijaspori živi 4,7 milijuna Hrvata s potomcima, koji su svjesni svog hrvatskog bića. Od povezanosti s tako velikom dijasporom država Hrvatska bi mogla imati goleme koristi. Volja postoji kod Hrvata u dijaspori, ali je treba probuditi i u Hrvatskoj.

Možete li na kraju reći i koju riječ o sebi?

Školovao sam se u Hrvatskoj, gdje sam završio Farmaceutski fakultet. Specijalizaciju sam radio na Institutu Ruđer Bošković. U Švicarskoj sam nastavio školovanje na Postdiplomskom studiju na ETH u Zürichu. Tu sam se intenzivno družio s hrvatskim nobelovcima dr. Lavoslavom Ružičkom i. dr. Vladimirom Prelogom. Korespondentni Biokemijski fakultet, dva stupnja i specijalizaciju završio sam u Cincinnati-u u SAD-u, a praktikum u Baselu.

Radeći u Pharma Forschung & Entwicklung Institutu u SANDOZ/NOVARTISU (u slobodnom prijevodu: u Znanstveno-istraživalačkom institutu) završio sam 25 GSIA postdiplomskih studija – svake radne godine po jedan 6-mjesečni, u kojima sam sudjelovao kao slušatelj i kao predavač.

Bio sam 20 godina profesor u industrijskoj školi za tehničare i laborante. U znanstveno-istraživalačkom radu na polju novih lijekova, novih tehnologija, novih aplikacijskih metoda i norma za Švicarsku i Europsku farmakopeju uz moje ime je vezano oko 500 znanstvenih radova, među kojima su brojni patenti. Participator sam u stvaranju Sandimuna bez kojega nema uspješne transplantacije organa.

Na ideji osnivanja HAZUD-a udružili smo se dr. Lavoslav Ružička i ja već 1973. godine. Pripreme i savladavanje YUGO prepreka išle su teško i sporo. Ružička je umro, a ja sam tek 25. ožujka 1978. okupio 28 istaknutih hrvatskih intelektualaca i zajedno smo osnovali HAZUD.
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=9872"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]