Premijer Mađarske je u nedavnom govoru optužio europske lidere za “izdaju” i rekao da je neobuzdani priljev migranata u Europu dio “zavjere” za erodiranje nacija

Viktor Orban, koji se otvoreno protivi politici otvorenih graničnih prijelaza u susjednim europskim državama, nije mogao prešutjeti svoje mišljenje tijekom svog nedavnog govora.

“Dame i gospodo, ono s čime se sada suočavamo je izazov koji nas postavlja na korak od implementacije konceptualnog projekta koji se može opisati kao ljevičarski i čiji je cilj da se marginaliziraju nacije u Europi”, rekao je Orban.

Premijer je objasnio da “konceptualni projekt” nije nastao iz prostog političkog natezanja.

“Tamo gdje ovaj projekt nije uspio svladati kršćanstvo i identitet nacije – u konvencionalnoj političkoj borbi – učinit će to tako što će ga eliminirati etničkim putem …”, rekao je on.

Orban je dodao da vjeruje da netko iz sjene kontrolira djelovanje europskih lidera.

“Tko je i po kom ovlaštenju rekao europskim liderima da moraju, ne samo primiti, već i transportirati na europskih kontinent stotine tisuća ljudi koji ne pripadaju europskoj kulturi tako da europski kulturni identitet bude doveden u pitanje?”, upitao je Orban.

“Naš odgovor može biti samo taj da se u protivljenju ovoj zavjeri i izdaji okrenemo demokraciji”, izjavio je Orban.

Proteklih tjedana Orban je u više navrata rekao da migranti koji ulaze u Mađarsku i susjedne države izgledaju “više kao vojska nego kao azilanti”.

Orban je rekao da je neprihvatljivo da se “ovako nešto nameće Mađarskoj”, dodavši da će Europa, tako što će rješavati migrantske krize i druge globalne probleme sama, “uništiti način života, vrijednosti i snage koje su razvijene u proteklih nekoliko stotina godina”.

Orban je također kritizirao hrvatskog premijera kao “ljevičarskog glasnogovornika zaduženog da napada Mađarsku”. Orban je označio Zorana Milanovića kao izaslanika “Socijalističke internacionale”, čiji članovi vjeruju da je trenutni dotok migranata “dobra stvar”.

Mađarski premijer je također sugerirao da milijarder i investitor George Soros stoji iza slanja migranata u europske nacije.

“Njegovo ime je asocijacija za ono što slabi druge nacije”, rekao je Orban u jednom intervjuu. “Aktivisti koji podržavaju imigrante su nesvjesno postali dio njegove međunarodne mreže švercanja ljudi”.

Soros je odgovorio tako što je rekao novinarima da Orban “tretira nacionalne granice kao cilj, a izbjeglice kao prepreku”, dok je Sorosev plan “tretirati zaštitu izbjeglica kao cilj, a nacionalne granice kao prepreku”.
 

 
(index.hr,webtribune.rs,youtube/uredio:nsp)

Vaša djeca će uskoro jesti GMO hranu iz Amerike, i sve više će se razboljevati, i dobijati tumore, te umirati. Da li ovo naša djeca zaslužuju?

Neće biti odstupanja od EU standarda u zaštiti okoliša ni po pitanju GMO-a

U New Yorku se do kraja tjedna održava važna runda pregovora između Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država o Sporazumu o slobodnoj trgovini i investicijama (TTIP), a upravo je predmet ove runde, ako je vjerovati stručnjacima iz Europske komisije, najvažniji za mala i srednja poduzeća iz Hrvatske.

Stručnjaci Komisije, sretni što je potpora građana Hrvatske za ovaj sporazum velika (podržava ga čak 67 posto građana RH), kažu da nisu posebno analizirali utjecaj TTIP-a na Hrvatsku, ali da bi upravo dogovor o ukidanju birokratskih prepreka mogao pomoći malim i srednjim poduzećima iz Hrvatske da svoje proizvode lakše plasiraju na velikom američkom tržištu. (realnost: naravno, Hrvatska ništa ne izvozi ili vrlo malo, a uvozi najviše hranu najošije kvalitete)

Europska komisija ima sve više problema u komuniciranju s javnošću oko TTIP-a koji je postao kontroverzan. U Bruxellesu i nekim drugim europskim gradovima prošli su tjedan održani i prosvjedi protiv ovih pregovora.

‘Tajna soba’

Uglavnom se sve svodi na strahove da će europsko tržište preplaviti GM proizvodi i meso tretirano hormonima, da će nas velike američke korporacije natjerati da odustanemo od standarda zaštite okoliša i kvalitete hrane – kaže nam jedan sugovornik iz Europske komisije koji sudjeluje u pregovorima.

Hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova ističe da je posebno važan dio sporazuma o malim i srednjim poduzećima. Na ta bi poduzeća sporazum trebao pozitivno djelovati smanjenjem nepotrebnih troškova i administrativnih postupaka.

Iako postoji dojam da se u Hrvatskoj “nedovoljno” raspravlja o TTIP-u, ni kod nas ne nedostaje interesa za tu temu. Predsjednik Vlade Zoran Milanović rekao je da je utjecaj ovog sporazuma na Hrvatsku “neutralan”, ali i dodao da “ako je nešto dobro za EU, onda je i za Hrvatsku”.

Tonino Picula jedan je od hrvatskih zastupnika koji je imao pristup takozvanoj tajnoj sobi u Europskom parlamentu gdje se čuva dokumentacija o pregovorima.

Kvalitetni proizvodi

Kaže da Europska komisija, ali i vlade država članica trebaju ponuditi suvisle odgovore na pitanja građana kako bi se izbjegla ideologizacija rasprave. Konkretno za Hrvatsku, Picula vidi šansu za izvoz kvalitetnih prehrambenih proizvoda, ali smatra i da se treba izboriti da što više takvih proizvoda iz Hrvatske dobije oznaku izvornosti. Napominje da to ne treba ograničiti samo na prehrambene proizvode kao što je krčki pršut, koji je već dobio takvu oznaku od EU, nego i na brački kamen, pašku čipku i drugo.

Biljana Borzan, također zastupnica SDP-a u EU parlamentu, kaže da treba biti oprezan oko TTIP-a, ali da ona tijekom posjeta “tajnoj sobi” i čitanja dokumenata nije zasad našla ništa sporno. Dodaje da ne vidi neku specifičnu opasnost, ali treba biti pažljiv oko usuglašavanja standarda, pogotovo oko GMO-a i mesa.

Pritisak na Hrvatsku

Primjerice, piletinu mi tretiramo vrućim zrakom a Amerikanci klorom. Oni smatraju da je klor učinkovitiji, a mi klor smatramo opasnim. Tko će na kraju biti arbitar koji odlučuje može li takva američka piletina na naše tržište ili ne – kaže Borzan. I Europska komisija i hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova uvjeravaju da neće biti odstupanja od EU standarda u zaštiti okoliša ni po pitanjima GMO-a.

Zastupnik ORaH-a u Europskom parlamentu, Davor Škrlec, najskeptičniji je oko TTIP-a. Kaže da pregovori, uz male napretke, još uvijek nisu dovoljno transparentni. Kao argumente zašto treba biti skeptičan spominje mogućnost pritiska na Hrvatsku za autoriziranje korištenja GM sjemena, ali više opasnost vidi općenito u ekonomskom smislu.

Škrlec se pribojava da će ovaj sporazum omogućiti da u Hrvatsku dođe jeftina roba iz SAD-a gdje se zbog “ekonomije veličine”, nižih standarda zaštite okoliša i nižih radničkih prava može jeftinije proizvoditi. On se boji da će sporazum dodatno pojačati odljev visokokvalificirane radne snage iz Hrvatske te da će američke kompanije biti konkurentne na našem tržištu jer će biti ravnopravne na javnim natječajima.

ROBNA RAZMJENA
SAD nam je 17. partner u trgovini

SAD je tek 17. partner Hrvatskoj u robnoj razmjeni. Hrvatska uglavnom izvozi u SAD oružje i streljivo, lijekove, gnojivo, strojeve i dijelove za strojeve.

Ukupno bi cijela EU zbog sporazuma sa SAD-om godišnje trebala imati povećanje dobiti od 120 milijardi eura. Prema Eurobarometru, čak 67 posto građana Hrvatske podupire TTIP, 25 posto ih je protiv, a 17 posto ne zna.
 
Zoran Milanović: Hrvatska ne odlučuje o tome

 
(jutarnji, youtube.com/uredio:nsp)

U dvodnevnom posjetu Josipovića Srbiji bilo je toliko nespretnosti i nepripremljenosti da je Nikolić zaboravio da je vojvoda Josipović iz Hrvatske. Masonskim organizatorima ovog nepotrebnog skupa Velikoj loži Srbije je najvažnije da joj se poklonila Velika loža Hrvatske.

Dvodnevnim posjetom predsjednika Josipovića Srbiji, dodatno se stegnuo zapadno balkanski obruč oko države Hrvatske kako navodi portal dnevno.hr. U zauzimanju i pokoravanju naše zemlje i naroda sve ima svoj tijek pa je tako i ovo sramotno Josipovićevo podilaženje Beogradu dio toga slijeda i plana. Sve je počelo u svibnju 2012. godine u Beogradu kada se povodom 100. obljetnice osnivanja Velike lože Srbije, okupljaju sve ujedinjene masonske lože Europe.

Provedba plana je nastavljena u siječnju ove godine posjetom premijera Milanovića Srbiji u koju je po nacrtu engleske masonerije morao otići i poniziti se, a što je tamo radio i što postigao ne zna se. Hrvatska je ovim sadašnjim posjetom Josipovića u potpunosti izvrgnuta ruglu poniženju i ogoljena u suverenom pravu da makar sačuva minimum dostojanstva. Međutim engleska masonska elita Škotskoga reda ne misli tako i sudeći po ubrzanom rastakanju gospodarskih resursa te prodajom posljednjih komadića obiteljskog srebra, želi Hrvatsku u dogledno vrijeme totalno politički, gospodarski i financijski poniziti i uništiti.

Ne čudi ubrzano otvaranje afere za aferom koje će idućih mjeseci potpuno dominirati javnim glasilima stvarajući dovoljnu medijsku buku za prekrivanje štetnih poteza izdajničke Vlade u prodaji zadnjih komada obiteljskog srebra – Croatia osiguranja, Poštanske banke i Croatia airlinesa, te monetizacije auto cesta. Otkrivanje pronevjera u Gospodarskoj komori i pranje novca u HAC-u je također tempirano i orkestrirano kako bi stjeralo u drugi plan Lex Perković, ćirilizaciju Vukovara i otezanje datuma za referendum o braku.

Vidljiv je plan masonske velevlasti koja se na tlu Srbije užurbano miri i konsolidira, te osniva masonske lože od Novog Sada do Banja Luke, kako bi spremno preuzela zadatke u strateškom planiranju i redefiniranju silnica nove regije unutar prostora bivše Jugoslavije.

Srbija je bila i ostaje lider ovih prostora i pobjeda Hrvatske vojske nad agresorima u oslobodilačkom ratu će ubrzo postati Pirova pobjeda, jer sve se od strane moćnika iz Londona užurbano postavlja da (stari) novi lider regije ne smije imati nikakvu mrlju niti nedostatak ako se želi postaviti kao vođa u ovom dijelu Europe.

Takvo ozračje se od strane masonske velevlasti ubrzano priprema i kordinira, stoga se u točno planirano vrijeme postavljaju vukovarske ćirilične ploče, za koje je bilo poznato da će biti skidane, a čim se skidaju, Hrvatska je automatski politički inferiorna, i potom se na naslovnicu Večernjeg lista (06. listopada) dva dana prije Dana neovisnosti i desetak dana prije Josipovićevog posjeta Srbiji, objavljuje izvještaj o velikom europskom skupu masona u Beogradu održanom prije više od godinu dana.

Taj članak je pomno isplaniran i kreiran od masonskih PR stručnjaka, pomalo naivno-promotivnog sadržaja u kojem dominira nevažni Veliki majstor Dragan Kukavica i malo više važni Marijan Hanžeković vlasnik najveće odvjetničke kuće u Hrvatskoj i nositelj 33 stupnja Škotskog reda, s titulom Velikog rizničara.

Zanimljivo je kako masonerija odlučuje afirmativne članke gurati u Večernji list, a kritičke u Jutarnji s time da članak na tri stranice u Večernjem odiše promocijom, kao masoni su svuda, pa i u Crkvi te se ukazuje na svevideće oko u vrhu zgrade sjemeništa na Šalati, što poručuje vjernicima da je u samom vrhu crkve prisutna masonska struja. To bi trebalo poljuljati osjećaje vjere kod katolika i pojačati osjećaj bespomoći te uputiti vjernike na masonsku sveprisutnost u hrvatskoj svakodnevici.

Srbija sa manjim brojem kršćanskih vjernika za razliku od Hrvatske lakše apsorbira živu masonsku scenu, koja kod nas još uvijek nije medijski popraćena, te hrvatski masoni imaju konspirativni plašt i znatno su manje eksponirani. Srpski masoni slobodnije izlaze pred javnost, ne kriju planove, razmišljaju o mimohodu poput braće na zapadu i komunikacija sa novinarima je puno življa. U Hrvatskoj je sve ukočeno i osjeća se stari sukob superiornog Škotskog reda, koji teži Velikoj loži Srbije, nasuprot pobornika nekad buntovničke Velike lože „Libertas“ osnovane 1927 godine u znak protesta protiv Velike lože Jugoslavije. Naime masonima u Hrvatskoj je tih dvadesetih godina prošlog stoljeća postalo neprihvatljivo srpsko masonstvo koje je promicalo velikosrpske interese, te su osnovali Veliku ložu Libertas koja nije bila prihvaćena ni od jedne Velike lože u svijetu, osim možda jedne iz Berlina.

Teško je danas u zatvorenom i nedostupnom masonskom miljeu doznati nešto više, ali svađe između loža žive su i u Hrvatskoj, pa ih dijelom možemo prepoznati u neslaganju stranaka ili pojedinaca unutar Kukuriku koalicije i sitnim riječkanjima nekih ministara.

Događalo se nedavno da jedan ministar govori o jednom porezu, a da druga koalicijska stranka o tome ne želi niti čuti, onda drugi ministar, ili premijer o tome nemaju nikakvih saznanja, pa se na sjednici Vlade moraju prozivati i sve zajedno za ozbiljnu Vladu izgleda malo neuobičajen diletantizam. Zadnju godinu smo svjedoci raznih i različitih prijedloga o istome, ili neusaglašenih stajališta unutar Vlade, što upućuje pripadanju ili služenju različitim ložama ili redovima unutar masonske zajednice u Hrvatskoj.

To ukazuje da se teme navode i strateški obrađuju u masonskim ložama, a da ih niže rangirane strukture u Rotary i Lions klubovima uobličuju i daju dalje prema Vladi. Veliki meštar Dragan Kukavica u jednom razgovoru za tisak navodi kako djelatnim političarima nema mjesta u članstvu, te kako se u masonskim ložama ne zauzimaju politički stavovi. To naprosto ne odgovara istini jer dovoljno je pogledati zakone koji se dotiču istospolnih zajednica, potom dio zakona o Zdravstvenom odgoju, za koje je jasno da su došli iz dubokih podzemnih labirinta antiteističkog masonskog uvoza. Nitko u Hrvatskoj nije kreator takvih protunaravnih i protuljudskih zakona, već se gotova materija prepisuje iz stečevine drugih država i EU-a te implementira u našu legislativu.

Sada se ovim posjetom Josipovića Srbiji metodom apaurina i kamilice provodi plan oprezne, korak po korak pacifikacija Hrvatske, do razine kada će naša zemlja imati ovlasti županije ili bivše mjesne zajednice. Uskoro nam državni novčanik po najavi ministra Linića prelazi u ruke masonskih vladara iz EU, koji će sada dugo čekani čas rastakanja Hrvatske provesti po svom nahođenju ne pitajući ministra želi li u vladinoj štali Audije, Škode ili Lexuse.

Uzalud ekonomski analitičari zapomažu kako rasprodaja nacionalnih resursa nema ekonomski opravdani okvir, kada se po postupcima i laganju vladinih ministara vidi da oni nemaju nikakve ovlasti već su samo obični i jako loši glasnogovornici engleskih masonskih vladara. Milanović, Maras, Vrdoljak, Hajdaš-Dončić, Zmajlović i Miljenić su relativno mladi i neiskusni te u svom radnom vijeku nemaju nikakva upravljačka niti poslovna iskustva, pa njihov odabir odaje narav ove sluganske Vlade koja nema više što kreirati niti investicije privlačiti, jer to o investicijama je obična laž i igrokaz. Na tapetu je totalna kolonizacija i deindustrijalizacija Hrvatske, razgradnja hrvatskog sela i svođenje države na totalnu ovisnost o uvozu svega i svačega.

Ta se prljava rabota novog svjetskog poretka kuha u masonskom podzemlju Engleske i nama se šalje putem raznih hrvatskih loža koje vrše stratešku i prilagođenu projekciju zadate matrice, dok samu operacionalizaciju izvode Rotary i Lions klubovi. Soroševe takozvane nevladine udruge vrše samo ulogu galamđija te kritizirajući sve političare stvaraju kod građana sliku svi su isti i ne valjaju. Ne smiju valjati jer prošlo je vrijeme tobožnje nezavisnosti, sada je vrijeme bespogovorne poslušnosti masonskim vladarima i slijedi pokušaj guranja Hrvatske u još jedno tmurno razdoblje u kojem bi samo misliti i sanjali da smo suvereni i slobodni.

Ne treba se zavoditi činjenicom da postoje nekakvi hrvatski masoni „Libertaši“ i oni drugi suprotstavljeni „Škoti,“ skloni regionalnim udruživanjima i koji nas guraju prema Beogradu, već treba shvatiti i upamtiti antiteističku narav masonstva koje negira Isusa Krista Stvoritelja neba i zemlje i katolicima je masonski nauk neprihvatljiv i suprotan nauku Evanđelja. Neistina je da masoni pobornici bivše Velike simbolične lože Libertas svojom nacionalnom orjentacijom mogu značajnije pomoći Hrvatskoj. Možda u nekim diplomatskim i gospodarskim lobiranjima, ali mason bilo koje lože bio, uvijek ostaje mason i njegov je zavjet neraskidiv i traje do smrti.
 
 
uredio: nsp
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=15607"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Naši političari naprosto su bolesni od suženja percepcije. Na njihovu podsvijest može se utjecati različitim tehnikama čak i na daljinu, što koriste tajne službe i znanstvenici korporacija. Primjeri se vide posvuda. Stalno poručivanje: ‘nema spasa bez privatizacije’, ‘trebamo EU da bismo se spasili’, govori dovoljno s kim imamo posla, kaže Sanela Ahmetović.

Tvrdnje izrečene na nedavnoj tribini o ‘Svjetskoj vladi’ prema kojima se namjera može spremiti u kutiju i poslati poštom, prema kojima pripadnici ‘elite’ koji poznaju ‘tehnologiju duha’ mogu ljude uvjeriti da rade i ono što ne žele, kasnije su izazvale burnu polemiku u javnosti. O toj izuzetno zanimljivoj, no u medijima rijetko prisutnoj temi, razgovarali smo sa Sanelom Ahmetović, pranoterapeutkinjom čiji posao podrazumijeva znanje o mehanizmima ljudske podsvijesti, pa i tehnikama manipulacije ljudima.

Na koji način se može upravljati ljudima?

Posvuda se svim silama potiče nesigurnost i strah, te se svatko priklanja tamo gdje se osjeća najsigurnije. Žalosno je, no istinito, da se danas najčešće sigurnost traži u sjeni novca. Život se sve više svodi na teško stjecanje i upravljanje novcem, pa se pronalaze i prečice.

Zaboravlja se da je važan put zbog putovanja samog, da su važni svi koje sretneš na tom putu te da cilj ne opravdava sredstva. Može se, dakle reći da upravljanje ljudima olakšano oslabljivanjem zajednice i duha pojedinca. Oduzimanjem i trošenjem njihove vitalne snage prekomjernim radom, stresnim okruženjem, usmjeravanjem pozornosti na nevažne stvari putem industrije zabave, glazbe, medija, te trčanjem za ispraznim vrijednostima koje osobe čine konstantno frustriranom i praznom. Forsira se brza strast, brzo sagorijevanje, naglost, nepromišljenost, nemoć nad doživljajem vlastitog smisla postojanja.

Zato se postaje normalno predati, odnosno pripadati nekom ili nečem što nudi ‘gotov’ identitet koji ne možeš sam iznutra iznjedriti. Društveni opis uspjeha danas je popularnost, posjedovanje, nadmoć, status ega. To je direktno u suprotnosti s unutrašnjim porivom duhovno i psihološki zdravog pojedinca. Cjelovita, vitalna osoba prirodno teži živjeti svrhovito, doprinositi zajednici i biti korisna društvu. Želi se ponositi svojim doprinosom cijelom svijetu, a ne visokim statusom.

Možete li biti malo određeniji?

Detaljniji odgovor na pitanje: Kako se to radi, jest: radi se nečijom namjerom. Pitam se je li ovako loše stanje u ekonomiji i gospodarstvu slučajno? Kako ja to vidim, sve što imamo sada od gospodarske i ekonomske situacije bila je nečija namjera. Sve što jest, počinje namjerom. Zapravo, bilo je potrebno puno energije i planiranja da bi se stvorilo aktualno stanje nesigurnosti i razočaranja.

Kako se namjerom može djelovati na nekoga ili nešto?

Sve je vibracija. Primjer glazbene vilice je dobar primjer prijenosa vibracije. Ako približimo vibrirajućoj glazbenoj vilici drugu vilicu, vibracija tona od jedne ka drugoj se prenosi i samom blizinom. Tako se određena uvjerenja, misli, ovisnost, namjere, emocije, strahovi, bijes, bespomoćnost i nesigurnost prenose iz podsvijesti u podsvijest pojedincima putem određenih okidača u medijima, reklamama, novinama, te putem polja kolektivnog nesvjesnog.

Prvo se stvori uvjerenje u određenoj skupini ljudi, da nisu dovoljno pametni, bitni, vrijedni, nudeći im neučinkovita rješenja za nametnute probleme, a potom ih se dovoljno dugo tretira kao glupane, jadnike dok oni sami ne povjeruju u svoju ničim zasluženu ulogu, pa više uopće ne reagiraju na omalovažavanje. Nametnuta uloga ostaje kao komunikacijski most koji se koristi samo po potrebi – kada ta uloga treba dati neki rezultat. Općenito, o snazi kreiranja namjerom, ne zna se mnogo u javnosti, ali se odavna koristi u tajnim službama i u vojne, znanstvene, te političke svrhe.

Čini se da je izreći svoje mišljenje danas postala bahatost i arogancija, dok se beskičmeno savijanje pred bilo kojim naletom kritike naziva odmjerenošću i kulturom. Zapravo, dresira nas se da prestanemo komunicirati međusobno, proizvoditi rješenja na bilo kakav način. 

Gdje sve prepoznajete upotrebu te tehnike?

Upotrebljava se na više razina. Glazbena i filmska industrija oblikuje svjesnost djeteta od njegove najranije dobi. Dijete nema stavove, nezaštićeno je od utjecaja i nažalost, formira se imitirajući okolinu. Ono što uoči kao zanimljivo, to će kasnije i činiti, koliko god mu tvrdili da je to štetno.

Mediji i Vlada oblikuju ponašanje odraslih lažima, strahom i nesigurnošću. Događaji koji uzrokuju kolektivnu nesigurnost i bespomoćnost, su masovna hipnoza. Na primjer, odluke vlade o ratovanju – iako to narod ne želi – imaju svrhu produbljivanja unutarnjeg konflikta u pojedincu i umanjenja njegove samosvijesti i integriteta.

Svjesnost ima svoje mišiće. Ukoliko se redovno koristi postaje budnijom i odgovornijom te sposobnijom preuzimati zadatke i pronalaziti rješenja za probleme u zajednici. Međutim, ukoliko se mišići svjesnosti ne upotrebljavaju, svjesnost se degradira, zatvara u prošlost, sabotirajući osobu i umanjujući njezin doživljaj vlastite vrijednosti. Na razini medija, riječ je o vrlo suptilnim manipulacijama podsviješću. Određene riječi ili predodžbe koriste se kao podsvjesna ‘sidra’ za utjecanje na ponašanje. Ponekad su to samo dvije riječi, a češće spajanje određenih pojmova odnosno manipulacije predodžbama.

Možete li navesti konkretne primjere ‘programiranja podsvijesti’ u hrvatskoj politici?

Krasan primjer su dvije riječi; Uspjeh Referenduma. Iako je zakon prilagođen s namjerom da bude legalno prihvatiti glasanje manje od 50 posto stanovništva RH, te dvije riječi mediji su naglašeno koristili da u javnosti ne bi došlo do nezadovoljstva rezultatom referenduma. Prije samog referenduma sustavno su korištene riječi zbog kojih su glasači, nezadovoljni potezima Vlade oko pridruživanja EU, bili omalovaženi i uvredama poticani da ne izađu na referendum, te su zbog toga bili unaprijed rezignirani i namjerno odgovoreni od glasanja.

To su riječi: euroskeptici, antieuropejci, balkanska eskadrila, jugosentimenti, neinformirani, očajnici… Budući da ljudi imaju prirodnu potrebu pripadati, da odbacuju ono čemu ne mogu vjerovati, te da ne žele biti omalovaženi i pogrešno deklarirani, odbacili su legitimitet referenduma nepojavljivanjem na glasačkom mjestu. Mnogi proEU glasači u krugu svojih bližnjih širili su EU kampanju koristeći pomodno iste izraze. Citirali su kolumniste iz proEU medija izrugujući se onima koji su bili protiv ulaska Hrvatske u EU. Nesvjesnim bićem može manipulirati tko god tako odluči. Onom tko živi svoju istinu, svoj integritet, nemoguće je nametnuti lažnu sigurnost izvana, zavesti ga darovima i obećanjima. Pretpostavljam da zbog toga veliki broj ljudi uopće nije izašao na referendum.

Prepoznali su strategije i namjeru Vlade prilikom najavljivanja referenduma. Onima koji jasno vide namjere koje stoje iza vanjskih sugestija, teška je uvreda nastaviti razgovor na razini na kojoj im političari dodjeljuju unaprijed omalovaženu ulogu. Primjeri programiranja podsvijesti vide se posvuda. Konstantno poručivanje: ‘vi trebate nas da bismo vas spasili’, ‘mi trebamo EU da bismo se spasili’, ‘nema spasa bez privatizacije’, ‘nema nam spasa uopće ‘ili možda samo ako nam pomogne MMF’ – govori dovoljno s kim imamo posla.

Kako se dolazi do tih i sličnih složenica? Tko kreira te slogane?

Postoje cijeli rječnici izmišljeni za političke potrebe programiranja podsvijesti mase. Te riječi masu navode na privid nemoći ili je tjera u ignoriranje. Oboje je jednako dobro za elitu. Rječnik kojim se koristi izbacuje pojedinca iz vlastitog integriteta i u umu mu stvara predodžbu pritiska, odnosno neizbora, i sugerira samo jedno rješenje.

Tada se nametne rješenje koje je naručeno po volji elite. Na koje ionako više nitko ne reagira. Dok se okreneš, već je novih 100 zakona izglasano. Niti jedan nije legitiman dok ga stanovništvo ne prihvati. Mi, međutim, uopće ne sudjelujemo u tim važnim odlukama. Naši zakonoklepci su sretni zbog toga, iako nam se rugaju zbog odustajanja od komunikacije s njima. Veličamo ih kao što djeca u šestoj godini veličaju svoje autoritete, jer su počela spoznavati da ne mogu sama ispuniti svoje potrebe. Međutim djeca u devetoj godini. ruše sve idealizirane autoritete i od onih kojima su se divili i pljeskali im za svako umijeće, s prezirom počinju zahtijevati istinitiji odnos prema stvarnosti.

Oni najviši padaju najniže u njihovim očima. Naravno, u tom procesu samorazvoja identiteta djeca duboko pate jer se osjećaju usamljeno i razočarano. Njihovo ‘Ja’ se ipak nepovratno želi smjestiti u stvarnost kakva god da jest. Zašto mi odrasli ne možemo prihvatiti bolnu stvarnost i osnažiti se ispunjavajući svoje potrebe? Zar devetogodišnje dijete ima više mudrosti od odraslog čovjeka? Primjerice, zašto mi, koji održavamo sustav i zbog kojih država, vlast i zakoni postoje; ne bismo svakodnevno održavali referendum internetom? Neka narod kaže što misli o određenom zakonu – o svakom zakonu, svaki dan. Ili barem neka referendumom izabere vladu kojoj će vjerovati, sastavljenu od sposobnih građana, koji nisu nikome podobni osim narodu. Kao što je to učinio Island.

Postoji li drastičan primjer kontroliranja mase ili programiranja podsvijesti?

Do koje mjere je to usavršeno, može se i ovako predočiti: postoji i vrlo stručan način kontroliranja uma koji su razvile njemačke tajne službe i psiholozi, putem kojeg se stvaraju posebni agenti – ljudi programirani da čine određene zadatke i to potpuno nesvjesno, nakon što im se nakon mnogo godina spomene određeni kod u riječima. Takve osobe su programirane druženjem s nekom osobom (programerom), a da ni ne znaju da su programirani. Žive normalan život dok ne čuju ‘kod’ koji izazove bujicu misli, osjećaja i namjera iz podsvijesti i u točno određenom periodu navede ju na neki čin, ili ponašanje. Takvi agenti koriste se za terorističke i samoubilačke akcije, pokretanje lažnih revolucija, namještanje političkih i znanstvenih tajnih projekata elite. Nešto poput norveškog Breivika.

I ljude, dakle, dresiraju?

Točno. Čini se da je izreći svoje mišljenje danas postala bahatost i arogancija, dok se beskičmeno savijanje pred bilo kojim naletom kritike naziva odmjerenošću i kulturom. Zapravo, dresira nas se da prestanemo komunicirati međusobno, proizvoditi rješenja na bilo kakav način. Mada vjerujem da to neće biti moguće sa Hrvatima. Takovo programiranje moguće je na njemačkom jeziku, jer su njemačke riječi pojmovne slike, ocrtavajućeg fokusa u podsvijesti, dok hrvatski nije takav jezik. On dopušta čovjeku da u doživljavanju riječi kombinira različita unutarnja stanja još u fazi dječjeg formiranja vještine govora i to doprinosi da se kasnije predodžbe razvijaju raznoliko. Tako je i buduća individualnost zajamčena.

Jesu li ljudi koji koriste tehniku programiranja uvijek svjesni da to čine, ili su i oni programirani?

Često je nesvjesno koriste. Iako primjećuju da nedostaje nečeg u tome, nastavljaju s koristoljubljem za svaki slučaj. Obećavaju, unaprijed lažući jer to ionako rade i njihovi konkurenti. Srce im je ‘hakirano’ ljubavlju prema statusu, moći i novcu, te samoljubljem i pripadnošću onima gore, iznad naroda.

Tko programira hrvatske političare?

Tko ima koristi od osiromašenja naroda i obespravljenog čovjeka? Nemoći čovjeka da zaradi i kupi pošteno svoj dom? Tko se u cijeloj priči najviše bogati? Bankari. Tko stoji iza banaka? Iluminati. Kako iluminati programiraju svoje ‘desnice i ljevice’ daleko dolje u piramidi? Dodjeljivanjem posebnih počasti i poboljšavanjem kvalitete života svojih službenika. Nažalost i programiranjem njihove podsvijesti. Naši političari naprosto su bolesni od suženja percepcije. Na podsvijest čovjeka se može utjecati različitim mind-programing tehnikama čak i na daljinu. Te tehnike, kao i tehnike kreiranja stvarnosti namjerom sprovode se na političarima, vojnicima, televizijskim voditeljima i službenicima, glazbenim i filmskim zvijezdama i običnim pukom, a koriste ih tajne službe i elita, te znanstvenici korporacija, računajući naravno i na dozu osobne pohlepe i samoljublje.

Kako programiraju obične ljude?

Treba znati da je svatko programiran do neke mjere, sa svim što je doživljavao u prve tri godine, pa do puberteta. Za proces osvještavanja potrebno je dosta analize i višak slobodnog vremena, kojeg nema dovoljno, a to nije slučajno. Na osobnoj i kolektivnoj razini podsvijesti, pojedincem se lako manipulira zbog potrebe za zajedništvom, pripadanjem, iskrenošću, najčešće strahom. Strah i nelagoda su temeljno oruđe za programiranje.

Kontrolirati se može i neznanjem, izvrtanjem i sakrivanjem činjenica. Posljedica toga je osjećaj razočaranja samim sobom i okruženjem, nemogućnost kritičnog mišljenja, tupost općenito. TV reklame uvelike programiraju kolektivno nesvjesno. Istraživanja su pokazala da je potrebno pola godine da se nakon perioda prikazivanja reklame, iz podsvijesti pojavi program u stilu: ovaj proizvod moram kupiti. Svatko bi se iznenadio da prekine tok programiranih misli i odluči boraviti sam neko vrijeme u prirodi, slušajući samo glas svoje duše o tom što je njemu doista važno i korisno.

Gotovo da se ne bi imao po što vratiti u grad. Sve što mu je potrebno, našao bi u sebi. Što je različitija i bogatija unutrašnja kreativna snaga pojedinca, to je teže njegovu maštu ‘potčiniti i ukalupiti’ te slijepiti s podsviješću različitih drugih osoba u smjeru nečije nepoznate namjere. Teško je nekoga tko može iznjedriti svoje vlastite misli i osjećanja okupirati vanjskim neprirodnim izlučevinama. Najslabija točka karaktera Hrvata jest upravo prevelika samokritičnost i ogromne količine brige i tuge, te gubljenje u detaljima, a nemogućnost sagledavanje šire slike. To je ono što ja prepoznajem radeći u grupama sa od 5 do 10 osoba, u smjeru osobnog rasta i razvoja.

Potrebno je biti hrabar i poštovati sebe. Uloga žrtve je vjerojatno programirana putem događaja iz povijesti: stalnih ratova na ovim prostorima. Kada bi se ta uloga osvijestila i otpustila, ostale bi velikodušnost, čestitost i dobronamjernost prema svakome te sposobnost zacjeljivanja unutarnjeg i vanjskog razdora. To se može dogoditi i u jednom danu. Dovoljno je već zakoračiti u znanje. Nije moguće manipulirati onoga koji prepoznaje manipulaciju i djeluje konstruktivno i cjelovito u svom interesu i interesu svoje zajednice.

Najslabija točka karaktera Hrvata jest upravo prevelika samokritičnost i ogromne količine brige i tuge, te gubljenje u detaljima, a nemogućnost sagledavanje šire slike. Potrebno je biti hrabar i poštovati sebe. Uloga žrtve je vjerojatno programirana putem događaja iz povijesti: stalnih ratova na ovim prostorima. 

Možete li analizirati ponašanje hrvatskih političara poput Zoran Milanovića ili bivšeg Ive Sanadera?

Zorana Milanovića teško je slušati ili pratiti putem medija, jer je njegov stav plus namjera uvreda za prosječno emocionalno inteligentnog promatrača. Što je njegova stranka činila osam godina prije nego je došla na vlast? Zašto se nisu pripremili? Njegova programirana uloga u suprotnosti je s njegovom životnom svrhom, što znači da on ne bi trebao biti na toj političkoj poziciji misleći samo na sebe. “Gospodin” Sanader je, pak, poslužio kao medijska sablazan, da bi se skrenuo pogled javnosti sa propusta u potpisivanju pristupnog ugovora za ulazak u EU i privatizacijom koja prati te propuste. Kako inače objasniti tu krvavu medijsku stigmatizaciju upravo u vrijeme tako bitnih odluka za budućnost RH, te rezultat zasićenja i otupljivanja pozornosti javnosti nad onim što je doista bilo presudno važno u isto vrijeme?

A to je dolazak novog zamaha privatizacije zajedno s novom vladom. Nema slučajnosti u mainstream medijima, zato čitajte između redaka. Zašto u našim medijima nema više informacija o načinu na koji je Island regulirao svoju ekonomsku situaciju?

Koji još bitan događaj su veliki mediji namjerno skrili? O čemu ne razgovaramo, a trebali bi?

Zanima me pitaju li se naši političari zašto je poginulo 72 člana poljske Vlade u navodnoj avionskoj nesreći i zbog čega im nitko od državnika iz okolnih zemalja nije došao na pogreb. Svi su se ispričavali nemogućnošću dolaska zbog vulkanskog praha u atmosferi, iako su neki bili udaljeni samo 400 kilometara i mogli su doći automobilom. Nekom je ipak bilo važno odati posljednju počast. Biskup Mieczyslaw Cieslar, poglavar varšavske biskupije Evangeličke crkve, poginuo je u nedjelju navečer kod Lodza dok se vraćao s pogreba u Krakovu.

Jedan od rijetkih koji je došao na pogreb, poginuo je, dakle, zbog otkazivanja kočnica. Mladić koji je snimao video na kojem se vidi da su ubijani preživjeli i da njihova tijela padaju nakon pucnjeva trojice uniformiranih muškaraca, izboden je dvaput i isključen s uređaja u bolnici. No umjesto o tim događajima, mediji su izvijestili da se poljski član Vlade ispričava ruskoj javnosti zbog malicioznih teorija o prometnoj nesreći poljskih državnika.

Što bi se moglo kriti iza toga?

Poljska je jedina država u Europi koja je imala rast u doba krize. Htjela je pomoći susjednim zemljama da izađu iz recesije. Jedina nije nasjela svjetskoj prevari s cjepivom protiv svinjske gripe – to je u globalnim razmjerima nevjerojatna i golema stvar. Ima, osim toga, vlastite stavove o destrukciji temelja društva nasilnim nametanjem homoseksualnosti kao vrhunaravnog ideala… Novinarka Jane Burgermeister istraživala je baš ovu situaciju, kao i pronalazak virusa ptičje gripe u Beču, u 7 tona anti-virusnog cjepiva protiv svinjske gripe, za što je i podnijela tužbu američkom FBI-u protiv Svjetske zdravstvene organizacije, Ujedinjenih naroda i nekoliko visokih vladinih i farmaceutskih dužnosnika, te Baxtera AG, Baxter Internationala i Avir Green Hill Biotechnologyja zbog razvijanja, proizvodnje, raspačavanja i oslobađanja biološkog oružja za masovno uništenje u Austriji između prosinca 2008. i veljače 2009., s namjerom izazivanja globalne pandemije virusa ptičje gripe, te namjerom profitiranja od te pandemije’. Svi njeni video isječci nestali su, međutim, s interneta, kao i njezine informacije.

Što je to pranoterapija, odnosno što vi kao pranoterapeut konkretno radite?

Pranoterapija, neuro-lingvističko programiranje i waldorfska pedagogija odnosno cjelovit odnos prema odgoju čovjeka moja su područja zanimanja. Organiziranim grupnim radom i individualno na temu osobnog rasta i razvoja podržavam pojedince uočiti ograničavajuća uvjerenja koja im više ne koriste i premostiti ih k novim svjesno odabranim uvjerenjima. Podsvijest, svijest i nadsvijest su izrazito moćan alat za izvršenje i fokusiranje na željene ciljeve; od samoozdravljenja do kreiranja svoje stvarnosti namjerom. Zanima me način življenja zbog kojeg bi društvo i čovjek funkcionirali zdravo i cjelovito. Sustav u kojem živimo je sve više postavljen tako da se vitalna snaga ne može sakupiti dovoljno niti za naše minimalne unutarnje potrebe. Važna je količina i kvaliteta prane (vitalne energije) u organizmu.

Prana se skladišti u nervnom sustavu čovjeka i potrebne su njene velike zalihe da bi čovjek koristio svoj puni potencijal polja i svijesti. Budna svijest troši jako puno energije, pa tijelo zbog energetskog manjka koristi ‘autopilot’ za svakodnevicu. Tijelo, naime, ekonomizira potrošnju vitalnosti, da bismo preživjeli svoj vlastiti ritam. Tako nas i dodatno ograničava. To je najbolje što tijelo može učiniti za nas jer nervni sustav ionako može sakupljati pranu samo u stanju dubokog odmora i harmonije s prirodom, a rijetki su sretnici koji si to mogu priuštiti.

Toksični gradovi, toksična hrana, negativnost stavova izvana i iznutra čine manjak snage vitalne energije. Pod uvjetom da se čovjek oslobodi većine programa koji njim operiraju iz podsvijesti, a koje je dobio putem medija, sustava školske indoktrinacije, geneološkog naslijeđa iz obitelji – mogao bi činiti velike stvari za sebe i svoju okolinu.

Što se događa kad čovjeku nedostaje ‘prane’?

Većina ljudi ‘spava’ živeći život jer nema dovoljno prane. Možemo reći da je to snaga vitalne energije biljke, vode, vjetra, životinje, čovjeka. Sve što je živo ima snagu vitalne energije. Međutim prana nije fiziološka tvar već određena supstanca svijesti i nalazimo je i u vrlinama, u dobrim i pozitivnim namjerama za sebe i druge. Postoje razne varijante vitalne energije. Možemo reći da je prana i duhovna hrana.

Najvažnije je reći da se ona skuplja podešavanjem nervnog sustava na viši stupanj prijemčljivosti putem boravka na mjestima gdje ima puno prane; šume, planine, rijeke, prirode i konzumiranjem tek ubranog voća i povrća. Prane uopće nema u hrani kakvu jedemo svakodnevno, kupujući ju u trgovini. Zapravo, trošimo te svoje male resurse prane, na probavljanje svega što ne zrači vlastitom vitalnošću. Nema je niti u komunikaciji jer u komunikaciji nema zahvalnosti niti integriteta. Kada bi se razgovaralo uz iskreno poštovanje i suradnju, sami bismo stvarali pranu. Svemir se želi širiti kroz naše djelovanje, ali mi smo krivo indoktrinirani.

Kako se tom tehnikom može pomoći ljudima da ostvare svoje životne ciljeve?

Način mog rada je da prenosim znanje i informaciju, te pomognem oblikovati iskustvo koje je osobi potrebno za daljnji razvoj. To je skup tehnika koje kombiniram sa svojim iskustvom. Kroz nekoliko tjedana ili mjeseci prolazimo kroz programe u obliku radionica, gdje jasno oblikujemo namjeru svog razvoja.

Grupnom podrškom i psihološko-energetskim vježbama reprogramiramo svoju podsvijest, uklanjamo sabotaže te tako svoj razvoj i namjere ubrzano realiziramo. Snaga pojedinca je tisuću puta veća ukoliko se osjeća podržanim od okoline. Mnogi su programirani na sabotiranje vlastitog ostvarenja i slobode u različitim područjima života. Međutim, kroz povjerenje i zajedničke pozitivne namjere, stvara se iskustvo oslobađanja tisućitog unutarnjeg potencijala osobe i događaju se nevjerojatne transformacije u životima prisutnih. Kako iznutra, tako i izvana. Tada je potpuno jasno da nije bitan novac i status za sigurnost, nego okolina, stvaralaštvo, doživljaj funkcionalnosti, prihvaćanje, mudrost i ljubav.

Osjećaj zahvalnosti koji proizvodi grupa za svaki postignuti korak naprijed, nekog pojedinca iz grupe čine snažno pozitivno energetsko polje, puno prane- koje iscjeljuje i pomaže one koji se u njemu nalaze. Iskustvo podrške i zajedništva, najjači je mogući preobrazitelj, svake uvjetovane životne situacije i stava, odnosno ograničavajućeg uvjerenja. Vjerujem da bi u tom pravcu trebalo formirati i sustav državnog vodstva – kroz funkcionalnost u zajedništvu.
 
(dnevno.hr/uredio: nsp)

Državna služba - nerad, spavanje, pušenje, lijenost, velike plaće...

Nove mjere premijera Zorana Milanovića za oporavak gospodarstva i kuna ponovno će ‘udariti’ po onome što bi trebao biti srednji sloj jer ga se proglašava bogatim. No analitičari smatraju da je najveći problem raslojavanje društva na one koji rade u privatnom i na one koji rade u državnom sektoru

Mjere koje je za sada najavio premijer Zoran Milanović neće biti dovoljne da se srede javne financije i osigura kreditni rejting te pokrene gospodarstvo koje već godinama tone. U to su uvjereni hrvatski analitičari i gospodarstvenici.

Dvije kaste

– Ako se provedu najavljene promjene u poreznom sustavu, one neće dati doprinos glavnom cilju, a to je stabilizacija na međunarodnom tržištu i očuvanje kreditnog rejtinga te pokretanje gospodarske aktivnosti jačanjem domaće potrošnje u kućanstvima i poduzećima – kazao je neovisni analitičar Damir Novotny.

Istodobno, građani sve više vjeruju da se naše društvo počelo opasno raslojavati u dvije kaste – jednu koja uvijek dobiva “mrkve” i drugu koja uvijek dobiva “batine”.

[highlight color="yellow"] Prvu kastu čini većina od 466 tisuća zaposlenih u državnim i lokalnim službama, javnim i državnim tvrtkama, [/highlight] a drugu čine ostali – oko 700 tisuća zaposlenih u realnom sektoru.

[highlight color="yellow"] Prvi imaju prosječnu plaću od 6000 kuna i maksimalnu sigurnost radnog mjesta [/highlight] , a [highlight color="green"] drugi imaju prosječnu plaću od 4269 kuna [/highlight] i malu ili nikakvu sigurnost radnog mjesta.

Prvi su financijsku krizu “platili” s novih pet tisuća radnih mjesta, a drugi su ceh platili gubitkom 150 tisuća radnih mjesta.

Malo više od prosjeka

Najupitniji su veći PDV, preraspodjela novca iz državnog proračuna i veći pritisak na prosječne plaće.

Srednji sloj koji je gotovo nestao pokušava se novim mjerama proglasiti višom klasom. Tako će oni koji zarađuju više od 6000 kuna, a to je tek malo više od prosječne hrvatske plaće (5729 kuna), najviše pridonijeti pokušaju ispravljanja negativne socijalne slike.

– Porezni pritisak na plaće mora se smanjiti. Oni sa 6000 kuna postali su izgleda bogati jer ne moraju kopati po smeću – kazao je Vladimir Ferdelji, bivši direktor Elektrokontakta, a danas pomoćnik ministra mora, prometa i infrastrukture. Ferdelji smatra da ideja o višem PDV-u “nije dobro pripremljena” i da je treba doraditi.

I Novotny smatra da se plaće trebaju rasteretiti, jer cilj mora biti jačanje srednjeg sloja – kategorije koja najviše troši i mora biti generator domaće potrošnje, a samim tim i proizvodnje. Također, zalaže se i za povećanje mirovina, jer umirovljenici troše za osnovne potrebe, i to većinom hrvatsku robu.

– Nije točna izjava ministra financija da Hrvatska s tri tisuće eura godišnje ima najveći neoporezivi dio na plaće. U Europi ima država u kojima je neoporezivo 5000 eura, a u Sloveniji je to 8000 eura. Treba povećati i mirovine, jer smo najveću ekonomsku aktivnost imali kada smo umirovljenicima vratili dug. Tada smo imali fantastičan rast jer umirovljenici ne kupuju automobile već ono nužno za dnevnu potrošnju – kazao je Novotny.

Danima se već raspravlja o procjeni Vlade da bi u javnim poduzećima oko 5.000 ljudi trebalo završiti na cesti jer su, smatraju u Banskim dvorima, višak. Sindikati će se teško složiti s tom ocjenom, no podaci o broju zaposlenih u tim tvrtkama, kao i njihovim prosječnim plaćama govore da će promjene biti nužne.

[highlight color="yellow"]U hrvatskim javnim tvrtkama radi oko 67.000 ljudi, [/highlight] a toj kategoriji, prema klasifikaciji Instituta za javne financije, pripada 25 tvrtki. [highlight color="red"] U tim tvrtkama, prema podacima iz 2010. godine, prosječna plaća iznosi 7.630 kuna, što je čak 1.600 kuna više od prosječne hrvatske plaće. [/highlight] Prema najavama iz Vlade, broj zaposlenih u javnim poduzećima trebao bi se smanjiti za oko 5.000 ljudi.

[highlight color="red"] U javnim poduzećima, među kojima su i Hrvatske željeznice, Hrvatska elektroprivreda, Hrvatska pošta, Narodne novine, Hrvatska radiotelevizija, Croatia osiguranje, Hrvatske ceste i Hrvatske vode, prema podacima iz 2010. godine, prosječna plaća iznosi 7.630 kuna, što je čak 1.600 kuna više od prosječne hrvatske plaće, piše Večernji list. [/highlight]

Najveći iznos prosječne plaće je u Središnjem klirinškom depozitnom društvu i iznosi čak 11.152 kune! Druga javna tvrtka na listi najvećih plaća je Hrvatska narodna banka, u kojoj je prosječna plaća 9.500 kuna. Zanimljivo je da je prosječna plaća 9.054 kune i u velikom gubitašu Croatia Airlinesu. Slično je i u Hrvatskim cestama, Janafu, Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, Odašiljačima i vezama te Plinacru.

Pitanje je da li  je Grčka gora od nas?

[highlight color="orange"]U Hrvatskim vodama prosječna plaća iznosila je oko 11.000 kuna, ali sada tvrde da je ona smanjena i da iznosi 7.336 kuna. [/highlight]U HŽ-u je prosječna plaća oko 7.500 kuna. No, u toj su tvrtki najavili rezanje broja radnika. HŽ je, primjerice, u 2010. godini samo za plaće svojih radnika potrošio oko 2,3 milijarde kuna, a godišnje ta tvrtka zaradi oko 1,19 milijardi kuna! Dakle, ni polovicu iznosa potrebnog za isplatu plaća. Tu razliku, naravno, pokriva državni proračun.

U Hrvatskoj je udio zaposlenih u javnim tvrtkama u ukupnoj zaposlenosti čak 13,4 posto, pa tako svaki sedmi zaposleni u Hrvatskoj radi u javnom poduzeću. Od Hrvatske su po tome gore samo Grčka i Poljska.

Prosječne plaće u javnim tvrtkama

HŽ Holding 7.486 kuna
HEP 7.869 kuna
Hrvatske šume 5.554 kuna
Jadrolinija 4.852 kuna
Hrvatska pošta 5.975 kuna
Narodne novine 5.975 kuna
HRT 6.883 kuna
Croatia Airlines 9.054 kuna
HAC 7.141 kuna
Hrvatske ceste 8.692 kuna
Autocesta Rijeka Zagreb 7.806 kuna
Hrvatske vode 7.336 kuna
JANAF 8.072 kuna
Hrvatska lutrija 5.598 kuna
Fina 5.724 kuna
HNB 9.528 kuna
HPB 8.862 kuna
Croatia osiguranje 6.292 kuna

 

Ostat će bez stotinjak kn

Povišenje PDV-a nije mjera oporavka, jer tri milijarde kuna, drži Novotny, neće ništa pomoći, a poslat će loš signal potrošačima i izazvati negativan psihološki efekt pa će se smanjiti potrošnja.

– Socijalna politika ne može se voditi preko PDV-a i nije mi jasno što vlada time želi postići. To je više prorecesijska mjera jer prijeti smanjenjem potrošnje – smatra analitičar Damir Novotny.

Ekonomisti upozoravaju Vladu da se ne igra još većom poreznom presijom i nepravednom preraspodjelom poreza na dohodak tako što će oni koji zarađuju šest tisuća kuna ostati bez stotinjak kuna koje će potom završiti u džepu onih koji zarađuju, primjerice, četiri tisuće ili manje.

Za to što netko zarađuje tri tisuće kuna nije kriv onaj tko zarađuje šest ili sedam tisuća kuna, upozoravaju ekonomisti i savjetuju Vladi da se usredotoči na smanjenje neodržive proračunske potrošnje.

– Na prihodovnoj strani ne bih dirao ništa. Zemlje koje su, kao sada Hrvatska, pokušavale povećanjem poreznih prihoda riješiti problem nisu uspjele. Štoviše, došlo je do daljeg smanjenja osobne potrošnje. U takvoj situaciji jedini amortizer mogu biti investicije javnih poduzeća, ali kod nas javne tvrtke nisu rješenje nego generator problema, uništene korupcijom i viškom radnika kao posljedicom političkog uhljebljivanja – kaže Željko Lovrinčević, ekonomski stručnjak i bivši savjetnik premijerke Jadranke Kosor. Bez imalo okolišanja, upro je prstom u, kako kaže, središte problema – neučinkovite i preskupe javne tvrtke.

Konkretna rješenja

– Vlada mora smanjiti potrošnju u javnom sektoru, a umjesto toga Vlada će, čini se, pokušati očuvati neodrživa radna mjesta, a cijenu će opet platiti građani i privatni sektor – tvrdi Lovrinčević.

Na pitanje hoće li građani moći još jednom platiti neodrživu javnu potrošnju, Lovrinčević kaže: – To je dobro pitanje. Kako god bilo, morat će! Iznio je i konkretne prijedloge.

– U javnim poduzećima treba promijeniti neodržive kolektivne ugovore, a to se ne može bez promjene Zakona o radu. U javnim tvrtkama treba otpustiti između 20.000 i 25.000 ljudi koji su višak. Ali Vlada, nažalost, ide linijom manjeg otpora, nema političke volje, a to je opasno. Nema se više što čekati. Referendum je prošao, Vlada je na početku mandata, ima većinu u Saboru i veliku potporu javnosti. Može činiti što joj je volja. Bolje ići s tim stvarima nego “roštati” poreze – smatra Lovrinčević.