Mikotoksini su smrtonosni prirodni spojevi koje proizvode plijesni i druge štetne gljivice

Pronađeni su u žitaricama i također u prehrambenim proizvodima dobivenim od stoke koja je jela zaraženo žito. Ti endokrini disruptori mogu naštetiti spolnom razvoju mladih djevojaka i uzrokovati druge, ozbiljnije zdravstvene komplikacije.

Čak 25 posto svjetskih zaliha žitarica kontaminirano je plijesnima koje proizvode mikotoksine. I ljudska hrana i hrana za životinje su pod utjecajem tih toksina.

Jedan od najnovijih slučajeva zaraze mikotoksinom dogodio se 2014. godine. Mikotoksin koji se zove aflatoksin kontaminirao je zalihe kukuruza u Keniji. To je izazvalo pojavu bolesti aflatoksikoze koja je uzela 125 života.

Nakon te tragedije, istraživači su analizirali uzorke lokalnog kukuruza na znakove pojave aflatoksina. Upozorili su da je više od polovice kukuruznih proizvoda bilo kontaminirano razinama aflatoksinom koja je premašila sigurnu granicu koju je odredila kenijska vlada.

Nadalje, nedostatak akutnih znakova i simptoma trovanja mikotoksinima ne oslobađa potencijalne pacijente od opasnosti. Čak i niske koncentracije mikotoksina u tijelu mogu potpuno poremetiti pravilne funkcije endokrinog sustava kod zaražene osobe.

Smrtonosne mikotoksine nalazimo u žitaricama i proizvodima životinjskog podrijetla

Godine 2011. Institut za rak Rutgers u New Jerseyu istraživao je grupu mladih djevojaka koje su živjele u New Jerseyju. Istraživači su tražili znakove zaraze zearalenonom (ZEA), mikotoksinom koje proizvode plijesni Fusarium graminearum koji ometa razine estrogena.

Studija je pokazala da je 78,5% ispitanika bilo pozitivno ocijenjeno na ZEA.

Ječam, kukuruz, zob, riža, sirak i pšenica su neka od zrna koja sadrže te mikotoksine. ZEA se također može naći u mliječnim proizvodima, jajima i mesu životinja koje se hrane žitaricama. Može čak završiti i u pivu.

Derivati​ ZEA-e također su patentirani kao oralni kontraceptivi. Također se koriste kako bi se stoka brže utovila.

“Zearalenon se u Sjedinjenim Američkim Državama od 1969. naširoko koristi kako bi se poboljšala stopa tova kod goveda povećanjem stope rasta i učinkovitosti konverzije hrane” – upozorili su istraživači sa Sveučilišta u Ateni u studiji iz 2012. godine.

Aflatoksin i zearalenon su samo dva od 40 mikotoksina koji se smatraju opasnima u više od 100 zemalja. Ovi endokrini disruptori uzrokuju preuranjeni pubertet i sindrome povezane sa estrogenom kao što su povećanje maternice, otečene mliječne žlijezde i pseudopregnacija.

Nema zrna koje je sigurno od kontaminacije mikotoksinima. I konvencionalni i organski proizvodi mogu se zaraziti plijesnima koji proizvode toksine. Nadalje, kuhanje zrna neće značajno smanjiti razine mikotoksina.

Jedini način da se izbjegnu ti endokrini disruptori je potpuno odustajanje od prehrane žitaricama. Trebalo bi biti dovoljno lako prestati jesti kukuruz zbog njegove povezanosti s GMO-ima i herbicidima koji uzrokuje rak.

Umjesto toga, jedite svježe povrće koje ima nisku količinu škroba i sadrži mnoge hranjive tvari. Određene namirnice mogu smanjiti štetne učinke mikotoksina na endokrini sustav. Češnjak je jedan od te hrane.

Začini mogu imati slične zaštitne učinke. Predlaže se da se začini nalaze u svakoj kuhinji širom svijeta jer imaju zdravstvene prednosti koje mogu spriječiti tvari koje uzrokuju bolesti u hrani. Ovi začini mogu spriječiti mikotoksine da naruše zdravlje ljudi koji nesvjesno jedu kontaminirano zrno.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Želite li da jesti ujutro ubojicu korova u vašem doručku? Nitko u svom pravom smislu ne bi odgovorio na to pitanje, ali ako jedete jednu od 26 popularnih žitarica, to je zapravo istina

Novo izvješće koje je objavila Radna skupina za zaštitu okoliša (EWG) pokazuje da 26 od 28 testiranih prehrambenih žitarica za doručak sadrže više razine glifosata, koji je glavni sastojak Monsantovog herbicida Roundup, kojeg njihovi znanstvenici smatraju sigurnima za djecu.

Ovi proizvodi obuhvaćali su nekoliko sorti granola, zobenih žitarica za doručak, musli i cornflakes. Jedan proizvod od krupira pod nazivom Quaker Oatmeal Squares, imao je razine glifosata koji su bile gotovo 18 puta veće od dozvoljene koncentracije EWG za djecu.

Izloženost glifosatu je rizična za svakoga, ali to je osobito opasno za djecu jer može utjecati na njihov razvoj.

Međunarodna agencija za istraživanje raka navela je da je glifosat “vjerojatno kancerogen,” što je izazvalo strah kod Monsanta, koji je odustao od pokušaja diskreditiranja ugledne agencije kako bi zaštitio svoj profit.

Svjetska zdravstvena organizacija izjavila je u izvješću za 2015. da je postoji veza između ove kemikalije i ne-Hodgkinovog limfoma i raka prostate. Ovaj opasni herbicid je također stavljen od strane državnog kalifornijskog ureda za procjenu opasnosti po okoliš, na listu kancerogena.

Zapravo, Monsantu je nedavno naložio sud u San Franciscu da plati školskom domaru odštetu u iznosu od 289 milijuna dolara nakon izlaganja ubojici korova što je izazvalo kod njega razvoj raka.

Odšteta je kasnije smanjena, ali odluka je potvrđena. Tvrtka se sada suočava s nekoliko klasičnih tužbi zbog svojih proizvoda koji uzrokuju rak.

Neki od proizvođača u istraživnjau, poput Quakera, tvrde da su referentne razine koncentracije glifosata od 160 PPB prestroge, te da je službena poznata pravna razina zastarjela i daleko iznad granica koju mnogi stručnjaci smatraju sigurnom.

Proizvođači tvrde da glifosat nije dodan tijekom procesa mljevenja, već se rutinski koristi od strane poljoprivrednika prije žetve usjeva iz kojih se dobivaju žitarice koje jedete za doručak. Na ovaj ili onaj način, on je u hrani, što znači da će ga upiti vaše tijelo ako ga konzumirate.

Iako stručnjaci ne misle da javnost treba biti u panici, ističu da ljudi moraju biti svjesni onoga što se nalazi u njihovoj hrani i što se ne nalazi na deklaraciji, a prisutno je u hrani.

Kupovina hrane može biti stresna zadaća za zdravstveno osviještene pojedince, ali kada je u pitanju vaše zdravlje – i zdravlje vaše djece – uvijek je vrijedno provesti dodatni napor, bez obzira znači li to da želite znati tko je proizveo tu hranu i sa kojim kemikalijama ili da sami uzgajate svoju hranu.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Dijabetes se svrstava u najčešće bolesti u svijetu, a održavanje normalne razine šećera u krvi je prvo i najvažnije pravilo za sve koje pate od ove bolesti

Moderna medicina to u većini slučajeva uspješno rješava lijekovima, ali u nekim slučajevima priroda umnogome doprinosi redovitoj terapiji.

Hren, zob i jaje, osnovni su sastojci tri recepta koji pomažu kod ove bolesti. Naravno, ovo ne isključuje uzimanje redovite terapije i posjete liječniku.

RECEPT SA HRENOM

Temeljito oprati jedan korijen hrena (ne ljuštiti), sitno isjeckati devet režnjeva češnjaka. Pomiješajte i sve zajedno staviti u sterilnu teglu. Smjesu zalijte sa svježom pivom i ostavite na tamnom mjestu da stoji deset dana.

Nakon toga procijedite i uzimajte tu tekućinu prva dva dana po jednu žličicu 2-3 puta dnevno, a svih ostalih dana po jednu žlicu tri puta dnevno, prije jela.

Ova mješavina ima za cilj da sruši visok šećer u roku od mjesec dana i održava ga pod kontrolom.

RECEPT SA ZOBI

Zalijte 50 grama zrna zobi s pola litre prokuhane i ohlađene vode. Smjesu kuhajte na tihoj vatri, 10-15 minuta ali pazite da ne proključa. Skinite s vatre, poklopite i ostavite da odstoji jedan sat.

Procijedite i ulijte u sterilnu bocu. Tako spremljen napitak uzimajte 3-4 puta dnevno po pola čaše prije jela. Ova količina bi vam trebao trajati između 2 do 3 tjedna.

RECEPT SA JAJETOM

Umutite jedno jaje, pa u njega iscijedite sok od jednog limuna. Smjesu dobro promiješajte i uzimajte svako jutro na prazan želudac. Piti najmanje dva tjedna.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Ocrnjuje se kruh, a gluten je i u mesnim proizvodima, juhama, slatkišima

Dio populacije navalio je na slana i slatka peciva “s nogu”, kojih je samo lani prodaja rasla za oko pet milijuna kilograma, a dio od kruha i peciva sve više bježi kao vrag od tamjana.

Da je glutenska intolerancija ili celijakija u nas još uvijek podcijenjena, najbolje govore podaci HZZO-a o bezglutenskom brašnu kojeg je u prvih osam mjeseci ove godine u ljekarnama na recept izdano 10-ak posto više u odnosu na isto razdoblje lani, 113 tisuća pakiranja u odnosu na lanjskih 101 tisuću. U cijeloj 2012. istoga je brašna pak, na koje celijakičari imaju pravo u količini od 10 kg mjesečno, izdano 118,5 tona u vrijednosti oko 2 milijuna kuna, a lani se ta brojka popela već na 163 tone za oko 3 milijuna kuna.

S druge strane prodaja bezglutenskih proizvoda na policama tzv. zdrave hrane trgovačkih lanaca i drogerija potvrđuje se sve profitabilnijom nišom u kojoj potražnja raste dvoznamenkasto – a u njoj prihode ne “pumpaju” toliko celijakičari, koji su i dalje izuzetno oprezni po pitanju ovakve prodaje, koliko novi “trend” bezglutenske prehrane koju u posljednje vrijeme promovira i sve veći broj poznatih, poput slavnog tenisača Novaka Đokovića.

– S jedne strane imamo popularne dijete koje kruh isključuju iz svojih preporuka, s druge opći trend smanjenja konzumacije kruha prisutan u cijeloj Europi, a s treće propagandu koja kruh optužuje za trovanje nacije i proglašava ga nezdravom namirnicom, punom nezdravih aditiva i slično.

Kad sve to zbrojite, naravno da imate situaciju da kruh, namirnica koja je othranila generacije, ima lošu reputaciju, iako nije ništa lošiji nego što je bio prije 20 ili 50 godina. Naprotiv, danas je čak i bolji jer se proizvodi u uvjetima koji su strogo kontrolirani – kaže Mijo Prgomet, predsjednik Hrvatske udruge proizvođača pekarskih i slastičarskih proizvoda.

– “Fama” stvorena oko glutena isključivo je pomodarstvo i interes trgovaca. Pšenica i gluten bez jasnih su znanstvenih dokaza optuženi kao hrana koja nas čini bolesnima i debelima, što potvrđuju i na zagrebačkom Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu – objašnjava.

I dok konzumacija bijelog pšeničnog kruha, koji i dalje dominira u prodaji pekara, pada, bezglutenskih proizvoda poput kruha, peciva, kolača, tjestenina i sirovina, koji su do prije godinu dana bili zastupljeni s tek sporadičnim proizvodima, danas su pune police trgovina.

Većina nema problema

– Ljudi koji imaju celijakiju moraju provoditi bezglutensku dijetu cijeli život. Jedan dio populacije može imati smetnje zbog glutena, no najveći dio populacije, čak 90 posto, osobe su koje nemaju nikakvih problema s probavom glutena.

Doc. dr. sc. Dubravka Novotny i prof. dr. sc. Duška Čurić sa zagrebačkog Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta ističu kako su najčešće zablude po pitanju glutena da izaziva metaboličke poremećaje, promjene u ponašanju i prehrani, ovisnost te da isključenje glutena iz prehrane olakšava mršavljenje.

– Smjesa funkcionalnih proteina pšenice ili gluten koji sadrže sve vrste pšenice, pšenoraž, ječam i zob, odgovorna je za reološka svojstva tijesta i pecivnu kakvoću brašna, kapacitet vezanja vode, kohezivnost, viskoznost i elastičnost tijesta, dok je pečenje bez glutena tehnološki izazov – kruh ima zbijenu strukturu, mali volumen, mrvljivu sredinu, drugačiji okus i brzo stari – objašnjavaju Novotny i Čurić.

– Riječ je zapravo o pokušaju da se jedna tradicionalna namirnica koja se nalazi u osnovi prehrambene piramide, i uz to je i najjeftinija, zamijeni s proizvodima koji su pet do 10 puta skuplji, manje nutritivne vrijednosti i lošije kvalitete. U Hrvatskoj imamo svega jednu ili dvije male pekarnice koje proizvode bezglutenske proizvode, sve ostalo je uvoz. A dok se ocrnjuje kruh, zanimljivo je kako se gluten u mesnim proizvodima, bombonima, juhama, umacima, preljevima, paniranoj hrani, sladoledu… gotovo uopće ne spominje – kaže Prgomet.

Podaci PBF-a govore kako zbog trenda izbjegavanja glutena u prehrani svjetsko tržište bezglutenskih proizvoda bilježi godišnji rast između 25 i 30 posto, iako se epidemija pretilosti prije može pripisati općenitom prevelikom konzumiranju hrane i sjedilačkom načinu života nego nekoj specifičnoj hrani.

Magistar nutricionizma Nenad Bratković slaže se da je zdravlje hrvatskih građana u prilično lošem stanju, barem kad su u pitanju kronične bolesti koje se povezuju s neuravnoteženom prehranom.

– Fokus na prehrani je izrazit, sasvim opravdano. Prehrana je danas pitanje ega, marketinga, pomodarstva, čemu doprinosi brz i dinamičan protok informacija te popularizacija iza koje su i estradne zvijezde, no prije svega valja naglasiti objektivne epidemiološke pokazatelje o povezanosti prehrane i nastanka mnogih degenerativnih bolesti – tvrdi Bratković. – Činjenica je građani Hrvatske jedu izrazito puno pekarskih proizvoda od bijelog brašna, a neki se doslovno prehranjuju u pekarnicama. Bijela peciva i kruhovi od bijelog brašna imaju uvijek prednost nad nutritivno bogatijim proizvodima od brašna iz integralnog cjelovitog zrna i mnogi ne mogu zamisliti ijedan obrok bez (bijelog) kruha – kaže on ističući da je gluten skoro pa sveprisutan kao aditiv ili dodatak hrani jer pospješuje organoleptička svojstva koja kupci vole. Primjerice, hrskava korica kruha, ili u ovitku pilećih prsa, dodaje Bratković.

Ima ga i previše

– Jedan od mogućih odgovora zašto je toliko intolerancije na gluten je i u tome da ga u nekim proizvodima ima ne samo onoliko koliko je uobičajeno, nego već na “treću potenciju” – objašnjava on.

Kako bilo, nijedna krajnost, ne postoji li za nju stručnih potvrda, nije dobra.

– Ako je netko na bezglutenskoj prehrani, ne znači da provodi i zdravu prehranu u kojoj je unos svih hranjivih tvari prehranom uravnotežen. Tako bi se moglo tvrditi i da je namirnicama neuravnotežena prehrana s isključivo ekocertificiranom hranom samim automatizmom zdrava. Ili da je poluvegetarijanska prehrana nezdrava jer u njoj nema mesa. Postoje objektivni pokazatelji punovrijednosti prehrane, i sve ovisi od slučaja do slučaja – tvrdi Bratković i dodaje:

– Najvažniji kriterij zdrave prehrane jest da ona zadovoljava unos svih esencijalnih, za život nužnih nutrijenata. Gluten nije esencijalan za prehranu i, ako se u prehranu unese dovoljno proteina te esencijalnih aminokiselina, eliminacija glutena neće imati štetnih posljedica za zdravlje. No ako se gluten i žitarice koje ga sadrže (pšenica, ječam, raž, posredno i zob) eliminiraju, primjerice, iz prehrane vegana, takav gubitak važnog izvora proteina može biti dugoročno poguban.

8 istina i zabluda o glutenu

1. Gluten je bjelančevinasta tvar koja se nalazi u pšenici, raži, ječmu i zobi, ali ga može biti i u čokoladi, surimiju, mesnim prerađevinama, umaku od soje, vitaminima… čak i nekim vrstama paste za zube

2. Najveća zabluda i vrlo česta pojava je da se brkaju osnovne činjenice i pojmovi – celijakija, netolerancija na gluten i alergija na pšenicu – iako se sva ova stanja i poremećaji klinički manifestiraju imunološkom reakcijom, klasa imunoglobulina je drugačija pa zahtijeva i drugačiju dijagnostiku i terapiju

3. Alergija na gluten vezana je uz oslobađanje histamina, a celijakija je nasljedna bolest imunosustava kod koje se unošenjem glutena potiče niz reakcija koje uzrokuju upalne procese u tankom crijevu, što može dovesti i do razvoja vrlo teških i za život opasnih bolesti

4. Novija istraživanja otkrivaju da gluten u određenim dozama kod mnogih ljudi može prouzročiti probavne tegobe kao što su bol, nadutost, zatvor ili proljev, gubitak tjelesne težine i umor. U tom je slučaju riječ o novom pojmu – preosjetljivosti na gluten

5. Opasan je stav, kada osoba iz straha od glutena sama isključi gluten iz prehrane, nakon koje odlazi na testiranje na celijakiju (serološki test iz krvi) ili pak biopsiju crijeva pa nalaz ispadne lažno negativan. A dijagnoza celijakije može ostati nepostavljena

6. Posumnjati i postaviti dijagnozu može samo liječnik specijalist, a ne samouki pacijent koji simptome iščitava na internetu. Terapiju prehranom treba provoditi i kontrolirati magistar nutricionizma, a ne laik

7. Pobornici bezglutenske dijete često se odlučuju za brojne proizvode bez glutena zaboravljajući da takvi proizvodi sadrže podjednako kalorija kao i “originalne” namirnice, visoke udjele zasićenih masti, šećera i natrija, a često i rafinirane sastojke visokog glikemijskog indeksa

8. Istina je da je celijakija genetički predisponirana doživotno neizlječiva bolest, čija je primarna terapija stroga poštedna bezglutenska prehrana
 
DR OZ: Prehrana bez glutena je prijevera i zavjera!
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vecernji.hr,youtube/uredio:nsp)

Dijabetes je kroničnoa bolest koje nastaje uslijed nedostatka inzulina u organizmu

Kao posljedica ove bolesti javlja se poremećaj metabolizma glukoze, proteina i masti. Najčešći simptomi dijabetesa su suhoća usta, opća slabost organizma, brzo zamaranje i gubitak tjelesne težine.

Pored toga što je maslačak koristan prirodni lijek za bolesti jetre i žuči ova ljekovita biljka dobro je prirodno sredstvo za regulaciju razine šećera u krvi. Za liječenje dijabetesa potrebno je tijekom proljeća, sve vrijeme dok maslačak cvijeta, svakoga dana pojesti po 10 svježih stabljika maslačka. Pritom biljku prethodno oprati zajedno s cvijetom i tek potom odstraniti cvjetove. Zatim stabljiku dobro i polako sažvakati pa progutati.

Potvrđeno je da začin cimet dosta povećava aktivnost inzulina, tako da jedna žlica cimeta tijekom dana moze bitno smanjiti razinu šećera u krvi. Osim toga, ova biljka snižava i razinu lošeg kolesterola i triglicerida u krvi.

Ljekovita gljiva – hrastova sjajnica, (ganoderma lucidum), dopunjava nedostatak inzulina u organizmu i pozitivno utječe na pravilan rad gušterače i samim tim dovodi do regulacije razine šećera u krvi. Ova gljiva je drvenastog sastava pa se obično priprema kao čaj.

Malina je također koristan prirodni lijek za reguliranje razine šećera u krvi.

Kukuruz i zob čiste krv, krvne žile i pomažu u liječenju šećerne bolesti.

Liječenje šećerne bolesti (dijabetesa), podrazumijeva dijetalnu prehranu uz smanjeni unos ugljikohidrata. Izbaciti nezdrave masnoće a koristiti zdrave i korisne kao sto su laneno i riblje ulje.

Kada se razina šećera u krvi normalizira u prehranu se moze uvesti maslac, maslinovo i kokosovo ulje. Potrebno je obratiti pozornost na dovoljan unos minerala jer ova bolest često izaziva i nedostatak minerala u organizmu.

Za prehranu dijabetičara preporuča se čičoka (biljka slična krumpiru, koja je ujedno i zdrava zamjena za krumpir), zbog toga što ova biljka, za razliku od krumpira ne sadrži škrob, već inulin.

Peršin se od davnina upotrebljava za liječenje i ublažavanje šećerne bolesti (dijabetesa) i to tako što svježe listove peršina treba isjeckati, korijen ove biljke sitno narendati pa sve pomiješati s jednom šalicom kiselog mlijeka ili jogurta.

Pije se svaku večer prije odlaska na spavanje.
 
(priroda-leci-sve.com/uredio:nsp)

Ovaj kruh stimulira proizvodnju crvenih krvnih zrnaca i hemoglobina, olakšava izbacivanje kancerogenih i toksičnih tvari iz organizma, kao i viška kolesterola, i preporučuje se za prevenciju dijabetesa, arterioskleroze i celulita

Ovaj kruh se pravi od proklijalih pšeničnih zrna, s minimalnim dodatkom kvasca i soli, bez aditiva, konzervansa i sličnih tvari, piše healthylifetricks.com.

Sve ostale vrste kruha se razlikuju od ovog, prije svega jer sadrže brašno niske biološke vrijednosti, s osobinama koje ne odgovaraju ljudskom tijelu.

Ovaj kruh bez brašna je hranjiv kao i svi ostali pekarski proizvodi, ali i bogat proteinima, vitaminima, aminokiselinama, mastima, ugljikohidratima i mineralima. Samo sadržaj hranjivih vlakana je dvadeset puta veći nego u kruhu od bijelog brašna.

Kako napraviti ovaj kruh u udobnosti svog doma:

SASTOJCI:

• 300 g pšenice

• 100 g ječmenih pahuljica (pšenične, zobene)
  
• 2 žlice sezama
• 2 žlice sjemenki lana
• 2 žlice suncokretovih sjemenki
• 1 žličica soli
• 1/2 svježeg kvasca + 50 ml vode

PRIPREMA:

Proces izrade ovog neobičnog kruha je pomalo dug, ali nije zahtjevan. Počnite tako da pšenicu prelijete vodom. Pšenica bi trebala ostati u vodi tri dana, dok ne počne klijati. Voda se treba periodično mijenjati kako bi se spriječilo kvarenje pšenice.

Poslije tri dana procijedite žito i izmiksajte ga u blenderu. Dobit ćete masu sličnu tijestu.

U tu masu dodajte ječmene pahuljice ili ako ih nemate možete dodati pšenične. Pahuljice prije toga treba preliti mlakom vodom da bi omekšale.

Zatim treba dodati sjemenke suncokreta, sjeme lana i sezama, koje su prethodno blago zapečene na suhoj tavi.

U 50 ml vode umiješajte pola svježeg kvasca (može se staviti i cijeli kvasac) sa žlicom šećera. Kada kvasac malo naraste, dodajte ga u smjesu i zamijesite kruh rukama. Nije potrebno dodavati vodu jer je sama pšenica dovoljno vlažna.

Dodajte žličicu soli, dobro izmijesite smjesu i ostavite da odstoji najmanje 30 minuta.

Zagrijte pećnicu na 220 stupnjeva. Prije pečenja, ubacite par kockica leda u pećnicu da se stvori para koja omogućuje da kruh naraste malo više. Pecite kruh oko 45-50 minuta. Probajte da li je kruh pečen uz pomoć drvenog štapa ili kuhače.

Čestitamo! Upravo ste napravili najzdraviji kruh na svijetu. Dobar tek!
 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

Svaki od moćnih sastojaka ovog doručka ima niz hvalospjeva sam za sebe, a zajedno su super energetska bomba idealna za početak dana

Doručak predstavlja prvi obrok tijekom dana. Doručak se kao vrsta obroka razlikuje od kulture do kulture diljem svijeta.

Nutricionisti smatraju doručak najvažnijim obrokom u jednom danu.

Ovo mišljenje zasnovano je na studijama velikog broja ljudi na Zapadu koji preskaču doručak, što negativno utječe na njihovu koncentraciju, metabolizam i težinu.

Ovaj recept za doručak jednostavan je za pripremiti, tako da se niti oni najzaposleniji ne mogu izvlačiti, a sigurno će im koristiti.

Probajte jesti ovaj doručak svako jutro tijekom mjesec dana i samo promatrajte promjene na bolje.

Sastojci

• 1 jogurt
• 1 žlica jabučnog pektina (recept u nastavku)
• 1 žlica meda
• 40-50 grama sjeckanih oraha
• pola žličice cejlonskog cimeta
• 30 kapi propolisa
• 3 žlice zobene kaše i suho voće po izboru (opcija)

Vrijeme pripreme: 5 minuta

Što je pektin i kako ga napraviti

Pektin je tip vlakna koji nalazimo u biljkama, jabuke sadrže posebno visok udio pektina. Jabučni pektin, topljiva vlaknasta tvar iz jabuke, povoljno utječe na razmjenu masnih tvari.

Izvrstan je upijač masti koji smanjuje apsorpciju kolesterola iz hrane i pospješuje rad debelog crijeva. Više o dobrobitima pektina pronađite na dnu članka.

Recept za domaći pektin

• Treba vam 1 kg organskih jabuka i 2 ,5 dl vode.
• Jabuke operite, odstranite peteljke i plodove narežite na manje komade.
• Stavite 2,5 dl vode u lonac i vatru na najjače jer pektin mora u najkraćem vremenu postići visoku temperaturu, inače će se raspasti.
• Jabuke i vodu brzo zakuhajte u loncu.
• Kuhajte na umjerenoj vatri 30 minuta.

Potom miješajući nastavite kuhati dok se masa ne zgusne na polovicu.Žlicom ocijedite kroz cjedilo i odmah smjesu pektina spremite u sterilizirane staklenke.

Kako pripremiti ovaj doručak?

Večer prije pomiješajte jogurt i jabučni pektin i ostavite u hladnjaku, da se pektin poveže. Možete ovo učiniti i ujutro, no onda čete morati čekati da se pektin rastvori.

Ujutro dodajte ostale sastojke i sve pomiješajte.

Neka malo odstoji da se povežu sastojci, jogurt dođe na sobnu temperaturu i rastopi zobena kaša.

Zašto je ovaj doručak najbolji?

– Jača imunitet.
– Prevencija je mnogim infekcijama.
– Djeluje antiupalno.
– Podržava krvožilno zdravlje.
– Daje ljepši izgled koži i kosi.
– Štiti zdravlje zubiju.
– Pomaže u mršavljenju.

Dobrobiti jabučnog pektina

Smanjuje rizik od metaboličkog sindroma

Metabolički sindrom je skup faktora koji doprinose razvoju srčanih bolesti, udaru i visokom šećeru u krvi. To su visoki krvni tlak, visoki krvni šećer i visoki trigliceridi, visoki kolesterol i prevelik obujam struka. Studija iz 2008. otkrila je da konzumacija jabučnog pektina reducira šećer u krvi, totalne razine kolesterola, triglicerida i težinu. Redukcija bilo kojeg od ovih faktora doprinosi i redukciji visokog krvnog tlaka također. Jabučni pektin bi jednog dana moga biti i službeni tretman za metabolički sindrom.

Poboljšava crijevnu floru

Zdrav crijevni trakt sadrži i dobre i loše bakterija, u optimalnom okruženju dobre nadmašuju loše. Posao intestinalnih bakterija je da nam pomognu probaviti hranu, apsorbirati nutrijente i držati viruse i bakterije na daljini. Povećani unos jabuka poboljšava crijevnu floru,a u tome najviše ima ulogu baš jabučni pektin.

Dobrobiti propolisa

Propolis je jedan od najjačih prirodnih štitova jer štiti košnice od zaraza.

Propolis općenito jača imunitet i štiti od virusa i bakterija. Mnogi pojedinci potvrđuju i da podiže energiju. Konzumacija propolisa smanjuje pojavu akni jer aktivno djeluje protiv uzročnika.

Propolis djeluje i protiv parazita, u 50-60 % slučajeva eliminira parazit giardiasis. Propolis može značajno povećati šanse za zatrudnjivanje kod endometrioze. Smanjuje i pojavu karijesa za 60 posto.

U kombinaciji s medom pomaže u očuvanju glasa.

Djeluje protiv infekcija, bakterija, gljivica, slobodnih radikala i raka. Pomaže kod većine dišnih tegoba.

Izvrstan je i u vanjskoj primjeni jer značajno potiče zacjeljivanje, smanjuje upale, održava zdravlje desni i uklanja kondilome.

Med i cimet

Med i cimet sada su već čudesna kombinacija za zdravlje koju potvrđuju i brojni znanstvenici. No tradicija ovog lijeka duga je 5000 godina i potječe iz ajurvede. Ayurveda med naziva Yogavahi – „baza ljekovtiih vrijednosti koja liječi stanice i tkiva“, te smatra da kad se kombinira s nekom biljkom omogućuje njegovo dublje djelovanje u tkivima i bolju ljekovitost.

Ova kombinacija pomaže kod artritisa, infekcija mjehura, gubitka kose, zubobolje, kolesterola, prehlade, loše probave, prištića, lošeg zadaha, gojaznosti i produljuje život.

Jogurt

Fermentirana hrana koja uključuje i jogurt jedan je od najboljih izbora za održavanje općeg zdravlja organizma.

Dnevna konzumacija jogurta smanjuje rizik od dijabetesa tipa 2 zbog poboljšanja intestinalnog zdravlja. Kulture iz jogurta pomažu u stabiliziranju probave i poboljšanju metabolizma dobrih bakterija u crijevima. Uravnotežena probava utječe i na uravnoteženost šećera u krvi, što smanjuje napadaje gladi te pojačanu potrebu za slatkim što pomaže i u gubitku kilograma.

Probiotički jogurti dokazano uravnotežuju kolesterol i podižu dobar kolesterol.

Preporučljivo ga je svakodnevno konzumirati ženama koje su podložne vaginitisu. Stručnjaci ga uvrštavaju u top namirnice za ljepotu.
 
(atma.hr/uredio:nsp)

Što trebamo učiniti kako bismo se pripremili za nadolazeći ekonomski kolaps?

Postoje li neki praktični koraci koje možemo poduzeti i koji će pomoći nama i našim obiteljima da preživimo ekonomsku depresiju koja se približava? Danas ćemo navesti 89 racionalnih savjeta koji će vam pomoći da se bolje pripremite za ekonomsku depresiju koja slijedi. Nadamo se da će vam biti od pomoći.

Prvo slijedi niz od 11 najvažnijih stvari:

1. Spremite fond za izvanredne slučajeve
2. Nemojte sve staviti na jedno mjesto – pored fonda za izvanredne slučajeve, trebalo bi spremiti i zlato, srebro i drugu imovinu. Također je vrlo važno sačuvati dio novca kod kuće jer je moguće da nećete imati pristup bankomatu u slučaju nekog problematičnijeg događaja.
3. Smanjite troškove i riješite se dugova – ukoliko pojednostavite svoj život i smanjiti dugove na minimum, lakše ćete pregurati sljedeću ekonomsku depresiju.
4. Nemojte ulagati u rizične stvari
5. Napravite zalihe hrane i druge opreme – nikada ne znate kada vas zateći izvanredna situacija stoga je bolje da uvijek budete spremni.
6. Naučite kako uzgajate vlastitu hranu – danas su voće i povrće najskuplje namirnice, stoga ne bi bilo loše da osigurate svoj nezavisni izvor ove hrane.
7. Napravite plan za obranu svog doma – kako svijet bude bio nestabilniji, ljudi će postajati sve očajniji, a očajni ljudi rade očajne stvari. Morate imati spreman plan za takvu situaciju.
8. Udaljite se od velikih gradova – ovo je nemoguće za ljude koji ovise od svojih poslova, ali ako možete, snažno se preporuča da se udaljite od većih gradova.
9. Pripremite plan evakuacije
10. Uspotavite zajednicu – vaši susjedi i bliski prijatelji mogu biti vrlo vrijedan resurs, a ne bi bilo loše da u vrijeme krize možete osloniti na nekoga.
11. Pripremite rezervni plan i budite fleksibilni – morat biti spremni na sve i zato se nemojte fiksirati samo na jedan plan.

U slučaju veće izvanredne situacije, neke od najjednostavnijih stvari iznenada postanu najvažnije.

Sljedećih 11 stvari treba posjedovati svako kućanstvo:

• Sjekira
• Otvarač za konzerve
• Baterijske svjetiljke
• Radio na baterije
• Baterije
• Upaljač ili šibice
• Aparat za gašenje požara
• Deke
• Set za šivanje
• Selotejp
• Alat

Pored ovih potrepština, prilažemo još jednu popis ključnih stvari:

• Svjetleći štapići – ne rade na baterije i mogu se okače oko vrata što će vam omogućiti da se bolje snalazite u mraku.
• Vunene čarape i veste – ljudi su se doslovno smrzli na smrt noseći nekoliko slojeva pamuka na sebi. Za prave uvjete preživljavanja, najbolji izbor je vuna.
• Igla i konac za šivanje – u slučaju da vam se vreća za spavanje ili šator potrga.
• Sitan novac – zgodne za telefonske pozive, ali i kao oružje ako se stave unutar čarape. Ukoliko su od srebra, još bolje.
• Olovke – mnogo su zgodnije od kemijskih olovaka jer možete ih naoštriti džepnim nožem po potrebi.
• Super ljepilo – bezopasan je, a vrlo praktičan.
• Gumice – konopac ne može uvijek da nadomjesti gumice.
• Štapići za uši – odlični za tretiranje rana.
• Pleteni remen – asesoar i alat za preživljavanje u jednom.
• Vodootporni ručni sat – govori samo za sebe.
• Vreće za smeće sa sredstvom protiv životinja – životinje neće prilaziti vašem smeću.
• Ziherice
• Konac za zube – za održavanje čistoće zuba ali i kao konac za šivanje.

Ipak, nije dovoljno samo da prikupite ove stvari. Čuveni stručnjak za preživljavanje, James Wesley Rolls je sastavio “osobnu listu” stvari koju svatko treba sastaviti prije krize:

• Rezervne naočale
• Lijekovi
• Sredstva za kontrolu rađanja
• Redovito provjeravati zube
• Otići na operaciju koja se već dugo odgađa
• Smršaviti
• Voditi računa o tjelesnoj formi
• Voditi računa o fizičkom i psihičkom zdravlju
• Obrazovati se o temama za preživljavanje
• Osigurati stvari koje vam pomažu da se riješite stresa (knjige, CD-ove, čokoladu itd.)

Ukoliko bolujete od neke ozbiljne bolesti, to mora biti među prioritetima pripreme za krizu.

Ako vi ili netko u vašoj obitelji boluje od neke kronične bolesti, važno je osigurati zalihe lijekova od najmanje 6 mjeseci do godinu dana. Također, trebalo bi istražiti alternativne terapije u slučaju da ne možete dobiti recept za dotične lijekove. Ne zaboravite osigurajte zalihe lijekova protiv bolova i antibiotika za izvanredne situacije.

Također, važno je odabrati hranu za skladištenje:

• Riža – jednostavno se kuha i može se čuvati godinama dok god je na suhom i hladnom mjestu.
• Grah – ukoliko vaša obitelj voli grah, kupite ga što više jer je vrlo jeftin, a prilično sit.
• Konzervirano meso – što se konzerviranog mesa tiče, najbolji izbor su tuna ili piletina jer imaju lijep okus i dobro idu s rižom. Ova stavka jeste najskuplja, ali može stajati i do godinu dana. Kupite bar 35 konzervi.
• Konzervirano povrće – kupite bar 40 konzervi povrća koje vaša obitelj voli jesti.
• Konzervirano voće – također, kupite ono voće koje vaša obitelj voli jesti. Najbolji i najjeftiniji izbor su konzerve jabuka ili krušaka.
• Zobena kaša – lako se priprema i lako se čuva. Ovo je jedno od najboljih rješenja za doručak.
• Med – namirnica koja se nikada neće pokvariti dok god je na suhom i hladnom mjestu. Možete ga dodati recimo u zobenu kašu radi boljeg okusa.
• Sol – isto kao i med, nikada se neće pokvariti ako je na suhom, a predstavlja neophodan začin.
• Vitamini – preporuča se nabavljanje multivitamina radi unošenja potrebnih nutrijenata u slučaju izvanredne situacije. U riži i grahu, ali ni u konzerviranom voću i povrću nema mnogo nutrijenata, a vitamini su neophodni da biste ostali zdravi.

Naravno, pored svega navedenog, najvažnija je samoobrana. Ne vrijedi vam ako ste se pripremili najbolje što možete ako netko dođe i ukrade vam sve to.

Sljedeći savjeti o sigurnosti doma dolaze od stručnjaka za preživljavanje:

• Prednja vrata – Prednja vrata su sloj koji morate ojačati s čavlima od 5 cm. Možete dodati još jedan sloj s bravom i lokotom. Dobra reza je također odličan izbor. Ipak, ne smijete se istrošiti samo na prednja vrata, morate napraviti slojeve i na ostalim vratima na vašoj kući.
• Prozori – Svaki prozor ima bravu, ali možete dodati sloj tako što ćete dodati klizne brave. Druga opcija bi moglo biti blindiranje, koje će onemogućiti da itko i vidi unutar vaše kuće.
• Alarm protiv lopova – Ovo je prilično neophodan sloj. Alarme može pratiti za to zadužena tvrtka, a možete to činiti i sami. Ovi sustavi su veoma napredni danas i omogućuju vam kontrolirati čitavu kuću čak i putem telefona.
• Psi – Psi koji laju su odlično upozorenje protiv provalnika.
• Vanjsko svjetlo – Svjetlo koje uključuju senzori pokreta su neophodni. Čak i žohari pobjegnu kada upalite svjetlo. Nitko neće prići vašoj kući ako zna da ćete biti obaviješteni njihovim dolaskom.
• Dvorište – Žbunje predstavlja odličan sloj ako se nalazi blizu prozora. Važno je da se u vašem dvorištu nitko ne može sakriti. Ako sadite grmlje, neka to bude trnovito grmlje koje ne omogućuje skrivanje.
• Osobna obrana – Oružje je sloj koji treba posjedovati za svaki slučaj. Ako ne želite imati nešto smrtonosno, onda barem uštekajte suzavac, i to na nekoliko mjesta u kući.
• Sigurna soba – Sigurna soba predstavlja sklonište za slučaj izvanredne situacije. Mnogi ih imaju u svojim domovima.
• Susjedska straža – susjedske straža podrazumijeva organizaciju ljudi koji se brinu za sigurnost određenog susjedstva.
• Susjedi – Ukoliko u vašem kraju nema susjedske straže, bilo bi dobro da se upoznate sa svojim susjedima, jer ćete na taj način povećati sigurnost.
• Ulična svjetla – Treba obavijestiti grad i prijaviti sva ulična svjetla koja ne rade. Neispravna ulična svjetla predstavljaju zgodno mjesto za skrivanje potencijalnih lopova.
• Znakovi – Ne podcjenjujte snagu jeftinog znaka. Dovoljan je znak “Čuvaj se psa” da bi netko dvaput razmislio o ulasku u vašem dvorište.
• Ukoliko se dogodi da morate napustiti kuću za vrijeme krize, svaki član vaše obitelji bi trebalo posjedovati “ruksak za izvanredne situacije” u kojem treba da se nalazi 7 ključnih stvari:

1. Voda
2. Hrana
3. Odjeća
4. Zaklon
5. Prva pomoć
6. Osnovna oprema
7. Oružje

Ne smijete zaboraviti da nitko nije savršen i da se svakom omakne greška.

Sljedećih 14 pogrešaka su najčešće koje ljudi prave:

1. Ne naprave inventar zalihe hrane
2. Ne naprave analizu rizika i pripremanje za najvjerojatnije izvanredne situacije
3. Pripreme se da pobjegnu iz kuće, umjesto da se tamo zabarikadiraju
4. Ne evakuiraju se na vrijeme
5. Ne znaju koristiti opremu koji imaju
6. Podcjenjuju prijetnju drugih ljudi
7. Potroše cijeli proračun na opremu umjesto na hranu, piće i lijekove
8. Ne znaju čuvati hranu
9. Kupuju opremu i zalihe, a ne razvijaju vještine
10. Oslanjaju se na sebe i ignoriraju ostale članove zajednice
11. Ako netko drugi nešto radi, ne znači da moraju i oni
12. Odugovlače s pripremanjem
13. Opsjednuti su da neće uspjeti
14. Zaboravljaju na život

Michael Sneijder (theeconomiccollapseblog.com)
 
(theeconomiccollapseblog.com,webtribune.rs/uredio:nsp)

Određene promjene u našim navikama u prehrani značajno može smanjiti kiselost u organizmu, a da se pritom osjećate i izgledate mnogo bolje

Vrijeme je da primijenite alkalnu detoksikaciju koja podrazumijeva smanjenu količinu kisele hrane, a povećate unos alkalne hrane.

Balans pH vrijednosti u našem tijelu je ključ života. pH vrijednost određuje koliko je nešto kiselo ili alkalno, a naša krv treba održati pH blago alkalnom da bismo bili zdravi.

Ako želite primijeniti alkalnu detoksikaciju, morat ćete postepeno izbacite proteine ​​životinjskog podrijetla.

Nema mesa, nema jaja, bez sira, mlijeka ili bilo kakvog mliječnog prozvoda.

Također, treba odbaciti i bilo kakvu vrstu žitarica kao što su zob, proso, quinoa, pšenica, ječam i riža.

Morat ćete usvojite naviku prehrane s više svježeg povrća i voća uključujući mnogo zelene salate.

Alkalna detoksikacija je zasnovana na zdravoj prirodnoj prehrani, a vi ćete morati smanjiti dnevni unos masti.

Kao i u svakom programu detoksikacije, morat ćete uključiti mnogo vode, zelene sokove i počeli izbjegavati prerađenu hranu, alkoholna pića, kofein, nikotin i šećer.

Počet ćete se osjećate automatski bolje i uklonit sve loše simptome izazvane neizbalansiranom pH vrijednošću. Ovakav način prehrane će također smanjiti količinu kalorija i masti koje jedete svaki dan, što dovodi do gubitka težine. Primijetit ćete ukupan gubitak tjelesne masti, imat ćete više energije, bolju mentalnu jasnoću i bolju koncentraciju, a vaš ten će se sijati.

Primjeri alkalne hrane:

• Alge
• Peršin
• Papaja
• Naranče
• Špinat
• Limun
• Orasi
• Repa
• Zelena salata
• Biljni i voćni sokovi

Ova detox dijeta bi trebala trajati od 1 do 5 dana ovisno o osobe. Slušajte svoj organizam, on zna koliko može.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

Iako se nafta danas smatra najvažnijim starteški energentom, a biznis s naftom najprofitabilnijim, trgovina hranom – kao vitalnim energentom živih bića od suštinskog je značaja za vladarsku elitu.

Samo onaj tko kontrolira proizvodnju i promet životnih nammirnica za svoje podanike može imati apspolutnu kontrolu nad živom radnom snagom odnosno nad svojim robovima.

Naravno, to su znali još drevni vladari, a njihovo znanje i vještinu kontrole prometa namirnica preuzela je današnja oligarhija. Održavanje monopola u trgovini hranom koje se vrši preko nekoliko trgovačkih kartela se zato uopće nije promijenilo, iako se neupućnima stalno preko medija serviraju velike priče o demokraciji i slobodnom tržištu. Ali, to su samo iluzije.

Malo je poznato da su čak tisućama godina stari trgovački putevi kojima je vršena razmjena prehrambenih dobara sa Istoka i Zapada i danas gotovo na isti način pod kontrolom trgovačkih kartela onako kako su to bili u drevnom Babilonu, Egiptu, Grčkoj, Rimu …

Trgovački karteli koji su se još u srednjem vijeku u Europi bavili ovim poslom i koje su sačinjavale neke od starih europskih trgovačkih obitelji i danas funkcioniraju i to na istom principu. Promijenjena su samo poslovna sjedišta kartela i njihovih kompanija, i danas je glavno sjedište svih svjetskih najvećih trgovaca u Londonu (u staroj jezgri grada nazvanom City of London).

Formalno su oni pod okriljem Kuće Windsor, ali suštinski britanska kraljica kao ni britanska kraljevaka obitelj ne donose odluke kojima se karteli povlađuju. Ova trgovačka struktura (nama robovskoj javnosti uglavnom je nepoznata), iznad je kraljice koja ih samo reprezentira u javnosti i mora tražiti dozvolu prilikom ulaska u njihovu gradsku jezgru koje se posjećuje u građanskom odijelu. Na čelu trgovačkog dijela Londona se nalazi Gradonačelnik Londona koga oni postavljaju i sami se nazivaju Krunom.

Michael Bear, bivši gradonačelnik Londona (inače rođen u Keniji) koji je ovako pozdravio britansku kraljicu Elizabetu II stojeći na stepenštu tako da je i simbolično bio viši od nje. Kraljica je u građanskom odijelu, a gradonačelnik u svečanoj odori. Za posjetu trovačkoj jezgri Londona, kraljica mora traži i dobije odobrenje Gradonačelnika. Način izbora gradonačelnika Londona je tajna, a imenovanje se vrši svake godine na jednoj specifičnoj zatvorenoj ceremoniji u tišini i bez mogućnosti prigovora. Tipično jezuitski

Kuća Windsor, također, samo je formalno na čelu svih masonskih društava i ostalih tajnih struktura i mreža koje su razapete po čitavom svijetu i praktično kontroliraju globalno tržište i sve strateški važne poslove za opstanak KRUNE koju opslužuje čitava britanska imperija. KRUNA je praktično nasljednik svih trgovačkih poslova srednjovjekovnih venecijanskih trgovaca.

O tome kako rade ovi karteli koji između ostalog kontroliraju trgovinu hranom u čitavom svijetu (ostavljajući pojedina područija godinama bez hrane) pokušao je sagledati Richard Freeman koji je svoju obavještajnu studiju publicirao još krajem 1995. godine u članku “Executive Intelligence Review”. Nazvao je tekst: “Globalni prehrambeni kartel Windsor-a: Instrument za ubijanje glađu”.

Iz ovog izvješća predočićemo neke zanimljivosti koje pokazuju tko zaista stoji iza EU i tko kroji njeno zakonodavstvo, zašto balkanske zemlje kao i mnoge druge poljoprivrdene zemlje u Europi moraju uvoziti (uglavnom nekvalitetnu) i skupu hranu (iako Hrvatska može hranu izvoziti) i vidjet ćete za koga zapravo rade “veliki” balkanski tajkuni poput Kostića, Miškovića ili Ivice Todorića.

Freeman je tako otkrio da deset do dvanaest kompanija, kojima pomaže još nekoliko desetaka manjih drži danas čvrsto monopol u svjetskoj trgovini hranom. Oni dominiraju u opskrbi skoro svih žitarica – od pšenice, kukuruza, zobi, ječma do šećerne trske i raži. Oni kontroliraju i trgovinu mesom, mlijekom (posebno mlijekom u prahu koje je praktičnije za skladištenje i čuvanje), jestivim uljima, mastima, voćem i povrćem i svim drugim vrstama hrane.

Sve tvrtke su povezane preko kartela, a njima se upravlja iz Kuće Windsor-a u Londonu, tvrdi Freeman. I svi karteli rade u interesu europske oligarhije odnosno nekoliko starih europskih obitelji koje su stoljećima poslovno i rodbinski povezivale. Oni upravljaju tržištem svim energentima (uključujući hranu), sirovinama i mineralima.

Kao glavni operativni ogranak Kuće Windsor nalazi “World Wide Fund for Nature” (Svjetski fond za prirodu) kojim formalno upravlja vojvoda od Edinburgha, princ Filip. Njegov djed Georg I je bio grčki kralj danskog podrijetla koga je Britanska imperija namjestila Grcima kao kralja koga je “izabrao” grčki parlament.

Zbog svog njemačkog porijekla i rodbinske veze s nekim nacistima, princa Filipa mnogi Englezi ne vole i vide ovako

Freeman, međutim otvoreno kaže da se ovaj Fond u stvari bavi orkestracijom etničkih sukoba ili implementiranjem terorističkih akcija bilo gdje u svijetu gdje postoje interesi oligarhije uspostaviti kontrolu nad nekim prirodnim resursima ili u regiji gdje prolazi neki važan trgovački put. Princip koji koriste je oproban: podjeli, zavadi i pošalji do zuba naoružane “mirovne snage” – pa vladaj!

Svjetski fond za prirodu ima kao svoj logo – pandu. Vrlo simpatično. Čitav fond se formalno bavi zaštitom divljih životinja, posebno ugroženih vrsta diljem svijeta. U tom cilju Fond šalje često naoružene plaćenike u Afriku i druge dijelove svijeta da se bore protiv “lokalnih krijumčara” i “trgovaca divljim životinjama” ili “pomorskih pirata”, što je samo maska ​​za ubijanje lokalnih čelnika, i plemenskih poglavica koji neće da surađuju s Londonom i zaštitnika nacionalnih interesa afričkih plemena. Ova perfidna prevarantska predstava tipična je izmišljotina jezuitskih mozgova.

Veliki broj ovakvih orkestriranih sukoba izveden je nakon Drugog svetsklog rata u Africi i Aziji, a kronična nestašica hrane u pojedinim regijama je upravo njihova politika. Periodično poskupljenje hrane na svjetskom tržištu ili obaranje cijena ako se na tržištu pojave drugi ponuđači iste robe, posebice sirovina, glavna je poluga kojom ovi karteli drže monopol u trgovini hranom. Istina je da hrane na planeti ima dovoljno za sve.

Firme u okviru svakog kartela su navedene na slici. One samo odražavaju sliku različitosti i “slobodnog tržišta”, ali su u stvari sve članice jednog zatvorenog sindikata sa istim poslovnim ciljem – održavanje trgovačkog monopola. Skicu je napravio Freeman.

Kod mnogih članova upravnih odbora u raznim tvrtkama koje su navadeni na skici fukcije se preklapaju, pa neki sjede u upravnim odborima tvrtki koje su tobože veliki konkurenti na tršištu. U stvari, njihova uloga je da nadziru sve. Njihov vjekovni primarni zadatak je razaranje svih nacionalnih interesa i slabljenje nacionalnih ekonomija (gospodarstava) kako niti jedna ne bi mogla ostvariti potpunu suverenost. Države koje su same sebi dovoljne su najveći neprijatelji ovih trgovačkih kartela.

Korištenje hrane kao oružja staro je tisućama godina i poznato još iz Babilona, ​​Rimske imperije, Grčke … Istu tehniku ​​nadzora u prometu hane imali su venecijanski trgovci i razni njihovi familijarni izdanci uključujući obiteljske grane koje su živjele u Antwerpenu, moćne burgundski vojvode, nizozemske i britanske Levant tvrtke (turske trgovce koji su u srednjem vijeku radili za engleske i nizozemske interese) , Istočno-indijsku i Zapadno-indijsku kompaniju.

Drevni vlastelini kontrolirali su svaki tarnsport žitarica i drugih prehrambenih namirnica na cestama, lukama, mostovima, gradskim kapijama. Smišljani su i bogovi žetve i plodnosti (primjerice Demeter u Grčkoj ili Sibela) u čije ime je vlastela uzimala seljacima zemljišne prinose. Praktično je sve bilo “u božijim rukama” i “po božijoj volji”. I narod se toj sili, u strahu i neukosti, potpuno povinuo.

U drevnom Rimu kontrola žitarica je bila osnova imperijalne politike. Rim je bio centar trgovine hranom, a okupirane kolonije-Galija, Britanija, Španjolska, Sicilija, Egipat, Sjeverna Afrika i Mediteranska obala morale su slati u Rim sve svoje zemljišne prinose. Sve je prvo išlo u Rim. I Rim je to prodavao kome je htio. Potražnja za žitaricama koju je nametala rimska uprava bila je često mnogo veća nego što je zemlja mogla podnijeti, pa su mnoga obradiva zemljišta u Sjevernoj Africi postala neiskorištena.

Nakon križarskih ratova 1202-1204, venecijanski trgovci preuzeli sve žitne transportne puteve. U trinaestom stoljeću glavni venecijanski putevi su imali dva sabirna centra za hranu na istoku i to su bili Konstantinopolis (Istanbul) i Aleksandrija u Egiptu. Sva roba je stizala iz tih luka u Veneciju i onda je duž rijeke Po išla dalje u Lombardiju, pa preko Alpa je prevožena u Francusku. Venecijanski trgovci su onda svoj utjecaj proširili i na mongolsko carstvo i kasnije dalje na istok.

Od petnaestog stoljeća moćni venecijanski trgovački kartel (udružene obitelji) ustupili su veliki dio svoje trgovačke imperije moćnom burgundski vojvodstvu, čiji je poslovni centar bio Antwerpen. Trgovačka venecijanska imperija se tako proširila i obuhvatila je Francusku, Amsterdam, Belgiju i veliki dio današnje Švicarske.

Od ove venecijansko-lombardsko-burgundske poslovne veze potiče svaki od šest spomenutih trgovačkih prehrambenih kartela koji i danas funkcioniraju i praktički je svaki od njih na neki način naslijeđen kao obiteljski biznis.

Sve današnje prehrambene kompanije napravljene su tako po istoj strukturi poslovanja kako su ih imale drevne tvrtke iz Mezopotamije, antičkog Rima, Venecije i Britanije. Bolje reći, njihova drevna infrastruktura je preslikana u strukturu današnjih transnacionalnih kompanija. Iako je nekada sustav njihovog rada počivao na robovlasništvu, gdje je vlastela imala svoje posjede i svoje robove koje je hranila i opskrbljivala tako da su oni apsolutno i vitalno bili ovisni o vlastelinu, ništa se ni danas nije promijenilo. I danas vitalne potrebe svakog pojedinca u EU ili SAD ovise od ovih kompanije koje određuju i količine hrane na tržištu i njihovu cijenu.

Freeman navodi da je pet današnjih kompanija bukvalno preuzelo baš tu venecijansku poslovnu mrežu. To su tvrtke: Cargill, Continental, Louis Dreyfus, Bunge and Born i André.

Venecijanski trgovci su u literaturi opisni kao bezdušne i nemilosrdne sjecikese i derikože.

Od osamnaasetog i devetnaestog stoljeća Britanski Levant (Turska kompanija) i Istočno-indijska tvrtka preuzele su mnoge od tih venecijanskih trgovačkih putova. U 19. stoljeću tvrtke Baltic Mercantile i Shipping Exchange sa centralama u Londonu postale su glavni instrument za ugovaranje poslova u transportu žitarica iz svih regiona.

Povjesničar Lyndon Hermyle LaRouche je s timom svojih suradnika, povjesničara, također napravio jednu zanimljivu studiju nastojeći otkriti gdje su nestale moćne srednjovjekovne venecijanske trgovačke obitelji i otkrio je da su u razdoblju od oko 300 godina sve diskretno migrirale u London. Engleska je tako porobljena i stavljena u službu ovih međunarodnih trgovaca. I danas Englezi služe njihovim interesima.

Oligarhija danas ima četiri globalne regije preko kojih se obavlja izvoz svih vrsta hrane i oni kontroliraju sve četiri. Te globalne regije su: SAD, EU (posebno Francuska i Njemačka), države britanskog Commonwealtha (Australija, Kanada, Južna Afrika, Novi Zeland, Indija, Pakistan), Argentina i Brazil u Južnoj Americi.

Stoljećima su karteli radili na preuzimanje kontrole tržišta preko ova četiri regije koji imaju oko 15 % posto svjetske populacije. Ostatak svijeta, preko 6 milijardi, ovisi od izvoza hrane iz ovih regija

Evo, šta je Freeman još otkrio o ovim kompanijama.

Kompaniju “The Continental Grain” danas vodi milijarder Michael Freiburg sa svojim sinom Paulom. Freiburg je kompaniju osnovao 1813 u Arlonu, u Belgiji. Preselio je sjedište u Antwerpen, a zatim 1920. u Pariz i London. Danas imaju ured u New Yorku i jaku francusko-švicarsku bazu.

Léopold Louis Dreyfus koji je rođen u Francuskoj, 1852. osnovao je trgovački posao sa žitom u Baselu, u Švicarskoj. Izuzev za vrijeme Drugog svjetskog rata, u 20. stoljeću Dreyfus-ovo je sjedište bilo u Parizu i radio je na trgovačkim poslovima (koji su uključivali stare lombardske i burgundske puteve). Oni su praktički naslijedili biznis ovih srednjovjekovnih trgovačkih monopolista.

Bunge i Born su nastavili poslove Bunge obitelji iz Amsterdama 1752. Tvrtka je konačno preseljena u Antwerpen (danas je sjedište tehnički smješteno u Sao Paolo u Brazilu i na Nizozemskim Antilima).

Kompaniju “André” osnovao je Georges André u Nionu u Švicarskoj i danas joj je sjedište u Lausanni.

Cargill tvrtka je najveća žitna kompanija na svijetu sa sjedištem u Minneapolisu u Minnesoti. Osnovao ju je Škot William Kargil u Iowi 1865 i od 1920-tih je vodi obitelj McMillan. Ali, istinska poslovna poveznica je u Europi gdje je Kargil medjunarodna trgovačka izvršna kompanija, Tradax Inc. koja ima sjedište u Ženevi.

Tradax je osnovan 1956. i registriran je u Panami. Obitelj McMillan je uvijek bila u službi Britanije. John Hugh McMilan, predsjednik Kargila od 1936 do 1957 imao je titulu “nasljednog Viteza komandera Pravde u suverenom redu Svetog Johna (Malteških vitezova)”, što je jedan od najmoćnijih redova britanske Krune i Vatikana.

Tradax ima odjeljke po čitavom svijetu uključujući Argentinu, Njemačku, Japan. Ona je glavni izvršitelj trgovačke operative za “američki” Cargill sa čijim novcem najviše i radi, dok glavni profit ide Cargill-u. Osnovni financijski izvor Tradax-a, kako to otkriva Freeman, je banka Crédit Suisse, sa sjedištem u Ženevi i koja se vodi kao najveći svjetski perač novca.

Izvjesni Dan Morgan je 1979 napisao knjigu “Trgovci žitaricama”. Tu je otkrio da Kargil izvršna tvrtka Tradax sa sjedištem u Ženevi nije tu samo da bi Cargill izbjegao plaćanje poreza u SAD i ostalim zemljama (vlastela ne uzima danak sama od sebe) već i zato da bi zbunila svakoga tko pokuša prati poslovne transakcije koje vodi Cargill.

Tako je Morgan zapisao: “Kada Cargill prodaje tovar žita nizozemskom proizvođaču hrane za životinje, žito prvo transportira Misissipi rijekom, stavlja ga na brodove u luci Baton Rouge (u Louisiani) i šalje u Rotterdam (Nizozemska). Na papiru … trgovačka ruta je kompleksnija.

Cargill prvo prodaje žito Tradax International-u u Panami, koji će onda “iznajmiti” Tradax iz Ženeve kao svog europskog agenta. Tradax iz Ženeve onda aranžira prodaju nizozemskom mlinaru preko svoje pomoćne tvrtke Tradax u Nizozemskoj. Sav profit će biti uknjižen Tradax -u u Panami, a to je luka bez poreza. Tradax iz Ženeve će zaraditi samo “nadoknadu za uslužne poslove” i za poslove carinskog posredovanja na temelju sporazuma između Tradax-a u Panami i Tradax-a u Nizozemskoj “.

Tako izbjegavajući poreze i inspekciju, Cargill koristi mrežu kompanija prenijeti velike isporuke robe bilo gdje na svijetu u trenu. (Ali isporuku robe mogu i spriječiti u trenu).

Oni imaju unutarnju obavještajnu strukturu kao što je ima CIA. Koriste za svoje privatne poslove komunikacijske satelite, satelite za promatranje vremenskih prilika, koriste podatke koje primaju od 7000 obavještajnih izvora diljem svijeta, iz nekoliko stotina ured itd. .. Očigledno, one državice koje nazivamo porezni raj izmislila je vlastela zbog sebe i svog biznisa. I sve tvrtke koje se tamo registriraju su njihove. A mogu se formalno voditi i na “Petra Petrovića” iz Srbije ili Hrvatske. Svi ti “Petrovići” su samo njihovi službenici.

Britanski kartel za kontrolu trgovine hranom ojačao je svoj utjecaj nakon Drugog svjetskog rata. Ova kontrola je posebno išla preko SAD, gdje je Minneapolis, pod kontrolom obitelji Pillsbury i Peavey, zamijenio Mađarsku kao najvećeg svjetskog mlinara.

Prije Drugog svjetskog rata količina žitarica koje su išle u izvoz ili prelazile ocean rijetko je prelazila 30 milijuna tona godišnje. Američki udio je tada obično bio 10 milijuna tona ili manje.

Drugi svjetski rat je opustošio svijet i stvorena je masovna glad posebno u Europi i danas se održava i Trećem svijetu. (Afrikanci praktično moraju raditi i izvozi sve svoje sirovine zbog hrane). Američkim programom “Hrana za mir”, svjetska trgovina žitaricama je porasla, a samo SAD su izvezle 1979. godine 160 milijuna tona. Već 1995. to je bilo 215 tona žitarica. Ovome treba dotati desetine milijuna tona mliječnih proizvoda, mesnih proizvoda i druge vrste hrane. Ne zaboravimo da su SAD bile i ostale najveća kolonija britanske krune.

Tako danas imamo “Velikih Šest” žitnih kompanija koje čine glavni žitni trgovački kartel. To su: Cargill (sa sjedištem u Minneapolisu i Ženevi); Continental (iz Njujorka); Louis Dreyfus (iz Pariza); Bunge and Born (sa sjedištima u Brazilu, Nizozemskoj, i Holandskim Antilima) André (Švicarska) i Archer Daniels Midland / Töpfer (Ilinois – Hamburg).

Archer Daniels Midland je kupnjom Töpfer-a, hamburške njemačke žitne tvrtke, značajno povećao svoju prisutnost u svjetskoj trgovini žitaricama. Topher trgovački poslovi su bili u regiji Venecija-Švicarska-Amsterdam-Pariz uz jako partnerstvo Rothschild banke, najmoćnije banke londonske Krune i Vatikana.

Prvih pet su potpuno privatne tvrtke koje vode obitelji koje su vlasnici. One ne iznose u javnost veličinu kapitala kojim raspolažu, ne objavljuju svoj godišnji financijski izvještaj. Njih nema na raznim popularnim top-listama najbogatijih ljudi svijeta, baš kao što na njima nema Rothschilda, ni Rockefeller-a, Morgan-a …

Na tim popisima se nalaze samo njihovi uspješni djelatnici, poput Bill Gates-a, ruskih tajkuna i raznih egzotičnih “okrunjenih” glava kojima je na glavu krunu stavio upravo neki od ovih kartela. Njihovo poslovanje je tajna. Freeman vjeruje da samo Cargill i Continental kontroliraju čak 50 posto svjetske trgovine žitaricama.

Cargill je predstavnik svih žitnih kompanija i makar mali uvid u njegovo poslovanje otkriva i način rada drugih. Cargill je tvrtka broj jedan i u trgovini pamukom, najveći je američki vlasnik žitnih silosa (ima ih oko 340) broj jedan američki proizvođač kukuruzne baze, visoko proteinske hrane za životinje (preko svoje pomoćne tvrtke Nutrena Mills), pakira meso, najveći je proizvođač puretine itd. . .

Cargill ima vlastitu flotu od oko 420 barži za prijevoz žitarica 11 šlepera (remorkera), 2 velika broda koji plove Velikim Jezerima, 12 prekooceanskih brodova, 2000 željezničkih teretnih vagona i 2000 tankera.

Cargill stavlja svoje ljude na razne utjecajne pozicije u političke institucije diljem svijeta.

Daniel Amstutz koji je 25 godina radio za Cargill, bio je podtajnik SAD za poljoprivrdeu i izvoz poljoprivrdenih dobara i sa tog mjesta je odlučivao o američkoj eksportnoj politici žitarica. Kasnije je postao šef američke komisije za trgovinu u GATT-u (General Agreement on Tariffs and Trade). U međuvremenu, Nestor Rampaneli, bivši menadžer u tvrtki “Bunge i Born” postao je argentinski ministar za gospodarstvo kod predsjednika Karlos Menem-a 1989. On je inicirao tranziiju argentinske ekonomije od državnog nadzora ka “slobodnom” tržištu gdje vladaju moćne monopolističke “ajkule”. To se danas događa i sa zemljama bivše SFRJ. To je suština tranzicije. Sve postaje neovisno od države.

Iz ovoga jasno možete zaključiti zašto je tržište u Hrvatskoj uvijek puno, primjerice južnog voća, čiji uvoz vazalna država mora plaćati, iako nekim ljudima nije u stanju ni krumpir, ni brašno osigurati besplatno. Oni danas hrane i Srbiju i Hrvatsku i BiH i u tome im posao obavljaju lokalni tajkuni koje kontrolira i instruira masonerija.

“Njihove” (tajkunske) firme su zato i registrirane na raznim dalekim otocima. Na istim lokacji su registriranje njihove skupe jahte, koje moraju da kupuju jer na taj način vraćaju novac gazdama, kada “kupuju” basnoslovno skupe stanove, oni se obično nalaze u Londonu ili Monaco-u, gdje u stvari prenose ogroman novac svojim gazdama. Koji bi pravi biznismen iz hrvatske svoj novac ulagao u londonske nekretnine, kada na njihovu cijenu ni na koji način ne može utjecati.

Izgradnja silosa za žito u Ukrajni, koju je sebi pripisao MK Komerc je jedan takav posao koji je izvela ova oligarhija kako bi seljacima u Ukrajni preuzela žitarice i stavila ih pod svoju kontrolu. Naši “veliki” tajkuni su samo sitni pilićari ove stare oligarhije, a mnogi zapravo i ne znaju za koga uu velikoj piramidi rade. Njihov rad kontrolira i osigurava lokalna takozvana služba “državne sigurnosti” (u stvari vlastelinske sigurnosti) dok savjetodavnu funkciju i financijsku i drugu operativu obavlja lokalna masonerija. O velikom pranju novaca MK Komerca dosta toga je istražio i objelodanio pokojni Otporaš, Branimir Nikolić. I, naravno robovske (takozvane demokratske) pravosudne i sigurnosne institucije su sve morale zataškaju.

Normalno bi bilo da sve zemlje koje imaju viškove hrane svoje proizvode izvoze. I to bi cijenu hrane na svjetskom tržištu drastično smanjilo. Zato ovi moćni karteli raznim smicalicama čine sve da ih u tom poslu marginaliziraju.Tako se nameću razni standardi u korištenju određene vrste sjemena, pakiranju hrane, težini pojedinih artkala kako bi se dobila dozvola za prodaju na primjer na EU tržištu.

Sad shvaćate zašto Hrvatska koja može hraniti pola Europe, hranu mora uvoziti. Tako su sve male zemlje u stvari vazalne zemlje. One moraju uvoziti hranu preko ovih kartela po njihovoj cijeni ili mogu gladovati. Individualna mala poljoprivredna gospodarstva su u Srbiji posljednjih deset godina najviše uništena.

I tu Hrvatska nije usamljena.

Freeman navodi da su za dvadeset godina (do 1995) milijuni poljoprivrednika u SAD, Kanadi, Australiji i Argentini zbrisani. Isto je urađeno u Indiji. Primjerice 1982., SAD je imala 600 tisuća nezavisnih farmera. Već 1995. taj broj je bio manji od 225 000. Tržište hrane je skoro potpuno monopolizirano. Poljoprivrednici su plaćeni ispod paritetne cijene, a to je cijena koja pokriva troškove proizvodnje plus višak dovoljan za investiciju u sljedećem pozvodnom procesu.

Koliko državnici u SAD o ovome ništa ne znaju i ne pitaju se govori podatak da je 1983. Robert Bergland, američki ministar za poljoprivredu (kod Jimmyja Cartera 1976 – 1980) u jednom intervju izjavio:

“Cargill ima stav da SAD tretiraju kao svoju žitnu koloniju … Kada su 1970. Rusi okupirali Afganistan i kada je Jimmy Carter tražio informale koliko je žitarica Rusija kupila od SAD … mi nismo mogli da mu kažemo, jer nismo znali “.

Ali Cargill i druge kompanije iz kartela to su znale. Kada su 1976. Cargill, Continental i drugi prodali Rusima rekordnih 12,4 milijuna tona američkog i kanadskog žita (i tako stvorili nestašicu u SAD) administracija predsjednika Gerald Ford-a saznala je o toj prodaji tek nakon što je posao završen. Ove žitaice se očito uzgajaju u SAD, ali Anglo-nizozemsko-švicarski kartel na čijem čelu je britanska Kruna raspolaže s tim kako njemu odgovara.
 
 
(ivonazivkovic.net/uredio:nsp)

banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata, osiguranje