Vjernici religije “globalnog zatopljenja” su u šoku

Svi svakodnevno gledamo naslove u medijima poput ovoga … “Globalno zagrijavanje – polarni medvjedi nasukani na ledu koji se topi”. Ili, možda ste uhvatili ovakav naslov … “Globalno zagrijavanje će rastopiti masivne himalajske ledenjake i poremetiti proizvodnju hrane.”

To je zato što se svi ledenjaci tope, razina mora raste, otoci nestaju i svi ćemo umrijeti, zar ne?

Pa, ne, ne baš tako brzo. Nedavna studija istraživača iz NASA-e, objavljena u časopisu Nature Geoscience, napravila je šokantno otkriće – dobro, šokantno za vjernike globalnog zagrijavanja – u svakom slučaju – da je navodno otapanje ledenjaka zapravo rast ledenjaka.

Glečer koji se smanjio … je onda porastao

Još u 2012. anksiozni znanstvenici objavili su da se golemi glečer na Grenlandu povukao za oko 2,5 kilometara i da se svake godine stanjuje brzinom od 40 metara. Jakobshavn je poznat kao izvor ledenog brijega zbog kojega je potonuo Titanic, ali je također postao poznat u posljednjih nekoliko godina kao dokaz da je globalno zagrijavanje doista “istinito”.

Sada, iako je NASA-ina studija otkrila da ledenjak zapravo ponovno raste istom brzinom kao što se ranije smanjivo, znanstvenici inzistiraju da to nekako ne znači ništa kako bi se opovrgla teorija globalnog zatopljenja.

Dok priznaju da je ovo otkriće “iznenađenje”, znanstvenik za klimu Jason Box tvrdi: “Dobra vijest je da je to podsjetnik da se globalno zatopljene ne mora nužno odigrati tako brzo. Ali i dalje se nastavlja”.

Čekaj, čekaj, što?

Dakle, kad se glečer topio, to je bio dokaz da je globalno zagrijavanje znanstvena činjenica, ali kada se prestao topiti i zapravo počeo ponovno rasti, to je dokazalo … isto?

Znanstvenici uključeni u studiju imaju pametno objašnjenje, kako je izvijestila NBC News:

“Prirodno cikličko hlađenje sjevernih atlantskih voda vjerojatno je uzrokovalo preokret topljenja ledenjaka, kazala je autorica istraživanja Ala Khazendar, NASA-in glaciolog sa projekta Oceans Melting Greenlandu (OMG). Khazendar i kolege kažu da se to podudara s padom Sjevernoatlantskog osciliranja – prirodnim i privremenim hlađenjem i zagrijavanjem dijelova oceana koji je poput udaljenog rođaka El Nina u Tihom oceanu.”

Nije li zapanjujuće kako mogu nastaviti inzistirati na dokazima suprotnim od onoga da je teorija globalnog zatopljenja utvrđena činjenica?

Nisu to prva predviđanja koja su propala

Ovo nipošto nije prvi put da se predviđanja znanstvenika o topljenju ledenjaka i propasti planeta ne ostvaruju.

Godine 2007. BBC se savjetovao s znanstvenicima poput profesora Wieslawa Maslowskog sa Poslijediplomske mornaričke škole u Montereyu u Kaliforniji i profesorom Peter Wadhamsom sa Sveučilišta Cambridge u Velikoj Britaniji, prije nego što je objavio članak pod naslovom… “Arktička ljeta bez leda do 2013. godine”:

“Znanstvenici su u SAD-u predstavili jednu od najdramatičnijih prognoza za nestanak arktičkog ledenog pokrova.

Njihove najnovije studije modeliranja ukazuju da bi sjeverna polarna kapa mogla ostati bez leda u ljetnim mjesecima u roku od samo 5-6 godina.”

Jesu li se njihova predviđanja ostvarila? Jedva.

The Daily Mail je izvijestio 2013. godine da je arktičko ljeto hladnije od normalnog povećalo ledeni pokrov za 533.000 četvornih kilometara na oceanima nego prethodne godine – nevjerojatnih 29 posto.

I što su tada rekli znanstvenici?

“Neki ugledni znanstvenici sada vjeruju da se svijet kreće u razdoblju hlađenja koje neće završiti do sredine ovog stoljeća – proces kojeg će razotkriti računalne prognoze o predstojećem katastrofalnom zatopljenju kao opasno obmanjujuće. (Naglasak dodan)”

Dakle, ledenjaci se tope i onda rastu; temperature se povećavaju, a zatim padaju. Ukratko, vrijeme i sve što je povezano s klimom je nepredvidivo i stalno se mijenja, a takozvana “znanost o klimi” u najboljem slučaju tapka u mraku.

Novi-Svjetski-Poredak.com

U znanosti, ili dokazujemo ili osporavamo. “Vjerujemo” samo kad ne možemo dokazati istinu o globalnom zatopljenju

To nije popularan stav kojeg možete izreći ovih dana, ali to se ne čini da ne dira dr. Anastasios Tsonisa, umirovljenog profesora klimatskih studija sa Sveučilišta Wisconsin-Milwaukee koji tvrdi da je tzv. “globalno zagrijavanje” – uglavnom mit.

Po njegovom mišljenju, prihvaćanje službenog stava veznog za globalno zagrijavanje prilično je glupo, jer je to pitanje previše komplicirano da bi se prozvalo fenomenom koji je potpuno uzrokovan ljudskim djelovanjem i koji se može zaustaviti ograničavanjem osobnih sloboda ljudi i oporezivanjem ljudi do smrti.

Nedavni esej koji je napisao objašnjava neke od njegovih zaključaka u kojima odbacivanje prevladavajuće stavove klimatskih promjena koje drže drugi znanstvenici na tom području, a koji u većini govore da će previše ugljičnog dioksida (CO2) i drugih stakleničkih plinova ubrzano dovesti planet u kataklizmu globalnog zatopljenja u bliskoj budućnosti.

“Klima je previše složena da bi se njezina varijabilnost mogla pripisati jednom uzroku” – kaže dr. Tsonis. “Najprije trebamo razumjeti prirodnu klimatsku varijabilnost (koju očito ne razumijemo; o čemu može po tome raspravljati bilo tko). Tek tada možemo procijeniti veličinu i razloge nastajanja klimatskih promjena.”

No, znanost uopće ne razumije uroke klimatskih promjena

Unatoč tvrdnjama od strane televizije NBC News i drugih medija da je „znanost sigurna” oko klimatskih promjena – kroz potpuno apsurdne tvrdnje da je prirodni CO2 na neki način „zagađivač” – dr. Tsonis otkriva da teško da je to uzročnik globalnog zatopljenja.

“Moje je mišljenje da su mnoge sile oblikovale globalne promjene temperature” – tvrdi on.

“Ljudska aktivnost, oceani, izvanzemaljske sile (solarna aktivnost i kozmičke zrake) i drugi čimbenici su svi u mješavini … Trebamo biti skeptični prema tvrdnjama da je znanost kompliciranog i nepredvidivog sustava riješena.”

Promjene klime koje je uzrokovao čovjek još su samo teorije, a ne nepobitna činjenica.

Važno je napomenuti da dr. Tsonis ne mora nužno tvrditi da ljudska aktivnost nema nikakvog učinka na klimatske promjene.

Ali ako ljudi uzrokuju zagrijavanje planeta na bilo koji način, ovaj utjecaj je u najboljem slučaju minimalan, jer znanost tek treba definitivno dokazati da CO2, kravlji „prdci“, automobili, ili bilo koja druga stvar, značajno utječu na globalne temperaturne prosjeke.

On također naglašava da konsenzus ili ideja da postoji veliki broj znanstvenika koji se slažu oko klimatskih promjena koje je stvorio čovjek, nije ista stvar kao i znanost i činjenice.

“Vrlo često, kada govorim u javnosti ili u medijima o globalnom zatopljenju, postavljaju mi nesretno pitanje da li ja vjerujem u “globalno zagrijavanje” – piše dr. Tsonis.

“A ja im kažem da imamo posla s znanstvenim problemom ‘vjerovanja’ kojem nema mjesto u znanosti. U znanosti, ili dokazujemo ili osporavamo. “Vjerujemo” samo kad ne možemo dokazati istinu.”

To je pitanje koje se ne odnosi samo na klimatske promjene i globalno zagrijavanje, nego i na mnoga druga područja znanosti – uključujući takozvanu znanost koja sva cjepiva promiče kao sigurna i učinkovita kada postoji mnogo dokaza za suprotno.

“Ja sam skeptik ne samo u svezi globalnog zatopljenja, već i u mnogim drugim aspektima znanosti” – kaže dr. Tsonis.

“Možemo formirati mišljenje temeljeno na postojećim znanstvenim dokazima koji su pri ruci, sadašnjem znanju, mogućim teorijama i hipotezama … Činjenica da znanstvenici koji pokazuju stvarne rezultate nisu u skladu s glavnom filozofijom klimatskih promjena te su označeni kao negativci – to je nazadni mentalitet. Ne živimo više u srednjem vijeku.”

Dr. Tsonis vjeruje da u suštini postoje tri škole razmišljanja o klimatskim promjenama – oni koji vjeruju da ih je čovječanstvo uzrokovalo, oni koji ne vjeruju u to, i oni koji su samo skeptični – i da je sva borba između tih varijantnih stavova misao koja je kompromitirala ukupnu znanost po tom pitanju.

“Obično se ne zamaram s pseudo-znanstvenicima, medijima i neznalicama koji zloupotrebljavaju slobodu interneta pišući i objavljujući besmislene komentare o klimatskim promjenama” – kaže dr. Tsonis.

Novi-Svjetski-Poredak.com