Dvanaest glasova bijesno je vikalo, i svi su bili jednaki. Sada je bilo jasno što se promijenilo u izgledu svinja. Pogled životinja koje su stajale napolju klizio je od svinje do čovjeka, od čovjeka do svinje, i ponovo od svinje do čovjeka; ali, već je bilo nemoguće raspoznati tko je svinja, a tko čovjek.

SVE SU ŽIVOTINJE JEDNAKE
ALI NEKE ŽIVOTINJE SU JEDNAKIJE
OD DRUGIH

Poslije toga više nije bilo čudno što su slijedećeg dana svinje, koje su nadgledale posao na Farmi, imale bičeve. Nije bilo čudno kada su saznale da su svinje kupile radio, da pregovaraju o uvođenju telefona i da su se pretplatile na John Bull, Tit-Bits i Daily Mirror. Nije im više bilo čudno kada su vidjele Napoleona kako šeće vrtom s lulom u ustima — pa čak ni kada su svinje obukle odjeću iz ormara gospodina Jonesa, ni kada se Napoleon pojavio u crnom kaputu, kratkim lovačkim hlačama i kožnim gamašama, a njegova krmača-ljubimica u haljini od blistave svile koju je gospođa Jones obično nosila nedjeljom.

Tjedan dana kasnije, jednog poslijepodneva, na Farmu je stiglo više dvokolica. Delegacije sa susjednih farmi bile su pozvane da razgledaju Farmu. Svinje su im pokazale čitavu Farmu, a delegacije su izrazile veliko divljenje za sve što su vidjele, posebno za vjetrenjaču. Životinje su plijevile repu. Radile su marljivo, jedva da su podigle glave od posla; nisu znale koga da se više plaše — svinja ili posjetilaca.

To veče iz kuće se čuo glasan smijeh i pjevanje. Čuvši pomiješane glasove, životinje je iznenada zahvatila radoznalost. Što se to tamo događa, sada kada su se prvi put životinje i ljudi sastali na ravnopravnoj osnovi? Počele su, najtiše što su mogle, šuljati se prema vrtu uz kuću.

Zastale su na ulazu, plašeći se pomalo da krenu dalje, ali Clover ih je povela naprijed. Na vršcima prstiju došuljale su se do kuće, a životinje koje su bile dovoljno visoke zavirile su kroz prozor blagovaonice. Unutra je za dugim stolom s jedilo šest farmera, isto toliko uglednih svinja, ana počasnom mjestu, na čelu stola, sjedio je sam Napoleon. Svinje su se očito osjećale udobno u stolicama. Društvo je uživalo igrajući karte, ali je na tren prekinulo igru, da ispiju zdravicu. Veliki vrč kružio je oko stola i pehari su ponovo napunjeni pivom. Nitko nije primijetio začuđena lica životinja koje su gledale kroz prozor.   

Ustade gospodin Pilkington iz Foksvuda, držeći u ruci pehar. Za koji trenutak, reče, za Molliet će prisutno društvo da ispije zdravicu. Ali prije nego što to učini, želi reći nekoliko riječi za koje osjeća da mu je dužnost kazati ih. Čini mu osobito zadovoljstvo, reče, a uvjeren je, i ostalim prisutnima, što osjeća da je dugom razdoblju nepovjerenja i nerazumijevanja došao kraj. Činjenica je da nekada — ni on, ni bilo tko iz prisutnog društva nije dijelio takve osjećaje – poštovane vlasnike Životinjske farme susjedi su gledali, on ne bi rekao s neprijateljstvom, ali možda s izvjesnom dozom sumnje. Dogodili su se nemili događaji, kružile su nepoželjne ideje.

Smatralo se da je Farma koju posjeduju i nadziru svinje nenormalna pojava koja bi mogla uznemiriti susjedstvo. Suviše je farmera smatralo, bez pravog uvida u stvari, da će na takvoj Farmi prevladati duh slobode i nediscipline. Oni su bili uznemireni zbog mogućeg utjecaja na njihove životinje, ili čak na njihove nadničare. Ali, sve te sumnje sada su raspršene. Danas su on i njegovi prijatelji posjetili Životinjsku farmu, svojim očima razgledali svaki njen kutak, i što su vidjeli? Ne samo najmodernije suvremene metode, već disciplinu i red koji bi morali biti uzorom svim farmerima. On je, vjeruje, bio u pravu kada je tvrdio da niže životinje na Životinjskoj farmi rade više a dobivaju manje hrane nego bilo koje životinje u okrugu. Zaista, on i njegovi kolege posjetioci danas su uočili mnoge stvari koje namjeravaju odmah uvesti na svojim farmama.

Završio bih svoje primjedbe, rekao je, naglašavajući još jednom da prijateljstvo između Životinjske farme i njenih susjeda postoji i mora postojati. Između svinja i ljudi nije bilo, niti ima potrebe da bude bilo kakvog nesklada u interesima. Njihove borbe i njihove poteškoće jednake su. Nije li problem rada svagdje isti? Postalo je očito da je gospodin Pilkington htio izreći neku brižljivo pripremljenu dosjetku o društvu, ali ga je za trenutak isuviše obuzelo zadovoljstvo da bi je mogao kazati. Pošto se iskašljao, od čega su mu podvoljci postali purpurni, uspio je izreći: “Ako vi imate vaše niže životinje s kojima se borite”, reče, “mi imamo naše niže klase!” Ta bon mot dovela je stol do urlanja; a gospodin Pilkington je još
jednom čestitao svinjama na oskudnim obrocima, dugom radnom danu i nemilosrdnosti koju je primijetio na Životinjskoj farmi.   

A sada, reče, zamolio bih društvo da ustane i provjeri da li su čaše pune. “Gospodo”, zaključi gospodin Pilkington, “gospodo, nazdravljam vam: za napredak Životinjske farme!” Nastalo je oduševljeno klicanje i toptanje nogama. Napoleon je bio toliko radostan da je ustao i obišao čitav stol da se kucne s gospodinom Pilkingtonom prije nego što ispije svoj pehar. Kad su se povici utišali, Napoleon, koji je ostao na nogama, saopći da bi i on želio kazati nekoliko riječi.   

Poput svih Napoleonovih govora, i ovaj je bio kratak i jezgrovit. I on je, reče, sretan što je razdoblju nerazumijevanja došao kraj. Dugo vremena čuli su se glasovi — koje su, on ima razloga da tako misli, širili neki zlobni neprijatelji — da je u njegovim, kao i u nazorima njegovih prijatelja, bilo nečeg rušilačkog, pa čak i revolucionarnog. Čak se govorilo da su pokušavali pobuniti životinje na susjednim farmama. Ništa ne može biti veća laž! Njihova jedina želja, sada i u prošlosti, bila je da žive u miru i normalnim poslovnim odnosima sa susjedima. Farma, koju ima čast da nadgleda, dodade, jest kooperativno poduzeće. Mjenice, koje su u njegovu posjedu, zajedničko su vlasništvo svinja.   

On ne vjeruje, reče, da je preostala i jedna od starih sumnji, ali u svakidašnjim poslovima Farme napravljene su nedavno neke izmjene koje će još više učvrstiti povjerenje. Do sada su životinje na Farmi imale prilično luckast običaj da se jedna drugoj obraćaju s “druže”. S tim treba prekinuti. Postojao je također vrlo čudan običaj, čije je porijeklo nepoznato, da se svake nedjelje obilazi lubanja jednog nerasta koja se nalazila na postolju u vrtu. I to se mora spriječiti, a lubanja je već zakopana. Posjetioci su možda primijetili zelenu zastavu koja se
vijorila na jarbolu. Ako su je vidjeli, mogli su opaziti da su s nje uklonjeni bijela potkova i rog. Od sada će zastava biti samo zelena.   

Na briljantan i dobrosusjedski govor gospodina Pilkingtona, reče, on ima samo jednu zamjerku. Gospodin Pilkington je čitavo vrijeme govorio o “Životinjskoj farmi”. On naravno nije mogao znati — jer Napoleon sada to prvi put objavljuje — da je ime “Životinjska farma” ukinuto. Od sada će se farma zvati “Vlastelinska farma”, što je, kako on vjeruje, njeno pravo i prvobitno ime. “Gospodo”, zaključi Napoleon, “nazdravimo kao i maloprije, ali na drugi način. Napunite čaše do vrha. Gospodo, evo moje zdravice: za napredak Vlastelinske farme!”

Čulo se srdačno klicanje kao i maloprije, i pehari su ispražnjeni do dna. Dok su izvana promatrale taj prizor, životinjama se učinilo da se događa nešto čudno. Što se to promijenilo u izgledu svinja? Cloverine ostarjele, mutne oči prelazile su s jedne na drugu. Neke od njih imale su pet podvoljaka, neke četiri, a neke tri. Ali, što je to izgledalo kao da se preobražava i mijenja? Pljesak se utišao, društvo je uzelo karte i nastavilo prekinutu igru, a životinje su se potiho odšuljale natrag.   

Ali, zastadoše nakon dvadesetak metara. Iz kuće se čulo urlikanje. Potrčale su natrag i ponovo provirile kroz prozor. Oštra svađa postajala je sve bučnija. Galamilo se, lupalo po stolu, gledalo oštro i sumnjičavo, odlučno nijekalo. Svađa je počela u trenutku kada su Napoleon i gospodin Pilkington istovremeno odigrali pikovog asa. Dvanaest glasova bijesno je vikalo, i svi su bili jednaki. Sada je bilo jasno što se promijenilo u izgledu svinja. Pogled životinja koje su stajale napolju klizio je od svinje do čovjeka, od čovjeka do svinje, i ponovo od svinje do čovjeka; ali, već je bilo nemoguće raspoznati tko je svinja, a tko čovjek.
 
(iz knjige “Životinjska Farma” by George Orwell/uredio: nsp)

Smatran jednim od najvažnijih britanskih pisaca 20. stoljeća, George Orwell najpoznatiji je po svoje dvije kultne knjige, Tisuću devetsto osamdeset četvrta i Životinjska farma, koje su ujedno prodane u više primjeraka od bilo koje druge dvije knjige nekog autora u prošlom stoljeću.

Upravo su ta dva naslova najčešće završavala na filmskim platnima pa postoji nekoliko ekranizacija svakog romana, naravno, s različitim umjetničkim dosezima.

George Orwell, pravim imenom Eric Arthur Blair, pisao je poeziju, fikciju, književne kritike i bavio se novinarstvom, a svojim je kritičkim i socijalno angažiranim romanima postao jedan od najutjecajnijih pisaca 20. stoljeća. Najpoznatiji je po distopijskom romanu Tisuću devetsto osamdeset četvrta (1949.), koji je ovoga vikenda obilježio obljetnicu objavljivanja, te alegorijskom romanu Životinjska farma (1945.). Prvi je doživio tri ekranizacije, a drugi dvije, dok je pored njih na ekranima završio još samo jedan Orwellov roman, Neka cvate Aspidistra. K tome, čovjek je poznat i kao tvorac neologizama poput Big Brother ili hladni rat, a s obzirom na slojevitost njegovih romana, njihova ekranizacija nikada nije bila lagan posao. Ipak, nekima je uspjelo prilično dobro dočarati “orvelovsku” (još jedan pojam za koji je zaslužan) atmosferu.

5. Životinjska farma (1999.)

Nekoliko godina nakon uspjeha izvrsnoga Praščića Babea producenti su procijenili da je pravi trenutak za igranu verziju Orwellova romana smještenog u životinjski milje (naravno, uz pomoć obilatog korištenja računala i specijalnih efekata). Radilo se o televizijskom projektu koji kombinira glumce (Pete Postlethwaite), životinje, stvorenja iz radionice Jima Hensona (kojima su glas posudili Kelsey Grammer, Patrick Stewart, Ian Holm…) i specijalne efekte kako bi što bolje dočarali zbivanja na farmi. Nažalost, kreativna ekipa na ovoj verziji Životinjske farme nije bila na razini one koja je zaslužna za Babea, pa je i rezultat prilično lošiji. Redatelju Johnu Stephensonu (dotad je radio u Hensonovoj radionici, ali i na spomenutom Praščiću Babeu) to je bio debitantski rad, što se i vidi iz priloženog.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

4. Životinjska farma (1954.)

Od dvije animirane ekranizacije ove Orwellove alegorije komunizma, poznatija je ona s polovice prošloga stoljeća koju redateljski zajednički potpisuju supružnici Joy Batchelor i John Halas. Riječ je prvom prikazanom britanskom crtiću, a zanimljiv je podatak da je u njegovu financiranju sudjelovala i američka CIA u sklopu svoje “kulturne ofenzive” tijekom hladnoga rata. Na kraju je projekt završio u rukama bračno-poslovnog para koji je dotad zanat pekao na propagandnim filmovima britanske vlade tijekom Drugog svjetskog rata. Oni su ujedno i zaslužni za izmijenjeni kraj crtića u odnosu na roman, ali unatoč svemu neosporno je da Životinjska farma ima šarma.

3. Neka cvate Aspidistra / A Merry War (1997.)

Britanska romantična komedija Neka cvate Aspidistra, snimljena prema istoimenom Orwellovom romanu, nije film kakav biste očekivali s obzirom na piščevu reputaciju. No radi se o sjajnom, inteligentnom i duhovitom filmu s tipično britanskom atmosferom koji govori o marketinškom stručnjaku koji napušta posao kako bi se posvetio pisanju poezije, što će ga dovesti u nezavidnu financijsku situaciju. Glavne uloge tumače Richard E. Grant i Helena Bonham Carter, a režiju potpisuje iskusni televizijski profesionalac Robert Bierman.

2. Orwell Rolls in His Grave (2003.)

Dokumentarni film scenarista i redatelja Roberta Kanea Pappasa bavi se stanjem medija u suvremenoj Americi, pokazujući kako Orwellova naizgled bujna mašta ima poprilično dodira sa stvarnom situacijom. Medijske kuće i moguli s vlastitim interesima, pristrano izvještavanje i kreiranje javnoga mišljenja, prešućivanje informacija i još brdo toga s čime se susrećemo i u Hrvatskoj prikazano je u dokumentarcu Orwell Rolls in His Grave, uz sudjelovanje poznatih aktivista Michael Moorea, Tim Robbinsa i Dennisa Kucinicha koji pomažu raskrinkati stvarnu pozadinu izbora za američkog predsjednika i sličnih važnih događanja.

1. 1984 (1984.) & 1984 (1954.)

Najpoznatije Orwellovo djelo doživjelo je tri adaptacije (prvu još 1954.), a svakako je najdojmljivija ona u režiji Michaela Radforda što se pamti i kao film u kojemu je Richard Burton ostvario svoju posljednju ulogu (preminuo je dva mjeseca prije premijere filma). Prava na ekranizaciju koju godinu ranije producentima je prodala piščeva udovica uvjetujući snimanje filma bez korištenja specijalnih efekata, što se na kraju pokazalo odličnom smjernicom. Redatelj Radford i njegov direktor fotografije Roger Deakins (inače stalni suradnik braće Coen) htjeli su otići i korak dalje te snimiti crno-bijeli film, ali producenti nisu bili oduševljeni tom idejom pa se genijalni Deakins morao koristiti trikovima kako bi postigao željenu sumornu atmosferu. Inače, za ulogu koju je na kraju odigrao Burton figurirali su, između ostalih, Anthony Hopkins i Sean Connery. U svakom slučaju, riječ je o uspjelom prenošenju ovog literarnog klasika u filmski medij pa ne čudi što se upravo 1984 smatra najboljim filmom nastalim prema nekom Orwellovu djelu. Knjigu možete skinuti OVDJE –> 1984 – George Orwell (knjiga pdf)

 

cijeli film pogledajta na www.nowvideo.sx/video/jy2eykp6y3dzv (copy-paste)
 

 
(online.hr, youtube.com/uredio: nsp)