Doktor Michael Greger autor je bestselera ‘Kako ne umrijeti’, prepoznatljivo je lice u SAD-u (i šire), i često govori o prehrani, sigurnosti pojedine hrane, i o javnom zdravstvu

Šest najbitnijih namirnica koje bi se morale svakodnevno konzumirati (ima ih ukupno 12). Pa počnimo.

1. Mahunarke

Pritom misli na mahunarke u širem smislu: leće, slanutak, sušene polovice graška, soja, i naravno sve vrste graha. Možda vam se juha od graška, i umakanje mrkve u humus ne čine korisnima, ali i tako unosite mahunarke. Trudite se pojesti barem tri porcije mahunarki dnevno.

Jedna porcija je otprilike: četvrtina šalice humusa; pola šalice kuhanog graha, leća, tofua, ili tempeha; ili puna šalica svježeg graška ili proklijalih leća. Iako je i kikiriki tehnički mahunarka, doktor Greger ga je svrstao u kategoriju orašastih plodova (zbog nutritivne vrijednosti).

2. Bobičasto voće

Jedna porcija bobičastog voća bi biti oko pola šalice svježih ili zamrznutih, a sušenih četvrtinu šalice. Iako su, biološki gledano, banana, avokado, pa čak i lubenica bobičasto voće, koristit ćemo kolokvijalni termin za malo jestivo voće, i dodat ćemo i grožđe (i grožđice), i kumkvat u ovu kategoriju.

To naravno znači da ćemo dodati i voće za koje mnogi smatraju da spadaju u bobičasto voće, iako tehnički ne spadaju, primjerice: borovnice, trešnje, brusnice, jagode, dud (murva).

3. Zeljasto povrće

U zeljasto povrće spadaju brokula, kupus, blitva, raštika, i kelj. Greger preporučuje barem jednu porciju dnevno (pola šalice), i barem još dvije porcije zelenila dnevno, lisnatog, ili zeljastog.

4. Orašasti plodovi

Svatko bi trebao jesti barem 1 žličicu mljevenih lanenih sjemenki dnevno, a osim toga i porciju drugih orašastih plodova ili sjemenki. Četvrtina šalice oraha je dovoljno za jednu porciju, a ako volite maslace (primjerice od kikirikija), nemojte u jednom obroku uzimati više od dvije jušne žličice. Kesteni i kokos ne spadaju nutritivno u orahe.

5. Začini

Doktor Greger preporučuje i četvrtinu žlice kurkume, a možete dodavati i druge začine (bez soli) koje volite.

6. Cjelovite žitarice

Za dug život jedite i porcije cjelovitih žitarica, primjerice: pola šalice tople zobene kaše; kuhana zrna, primjerice riže, kvinoje, heljde; kuhana tjestenina, ili kukuruz; šalica hladnih (gotovih) žitarica; jedna tortilja ili šnita kruha; polovica peciva ili muffina; ili tri šalice kokica.

Ovih 6 namirnica dodajte u listu za kupovinu, i eksperimentirajte s receptima; možete ih sve pomiješati u jedan obrok, ili jesti odvojeno. Igrajte se.
 
(nexus-svjetlost.com)

Prije desetak godina kruh iz pekarnica bio je dvostruko kvalitetniji od ovih kakve kupujemo danas! Još 2000. svaki je treći kruh iz pekarnica bio bez imalo pesticida ili kemikalija koje se mogu negativno odraziti na ljudsko zdravlje

Najnovije britansko istraživanje zaključilo je da 63 % uzoraka kupljenoga kruha sadrži barem jedan pesticid, a u 17 % uzoraka sadrži dvije i više kemikalija. S obzirom na 2000. godinu, vrijednosti otrova su se udvostručile.

Najgore od svega je činjenica da se spomenuti rezultati odnose i na proizvode koji su označeni etiketom “organsko”.

Znanstvenici tvrde da je do kontaminacije pesticidima došlo prijenosom otrova s okolnih njiva koje ne poštuju proceduru organskoga uzgoja žitarica, no postoji mogućnost širenja otrova uslijed skladištenja žitarica, brašna ili pak prilikom izrade kruha.

Ranija su istraživanja potvrdila da ako se i iznimno malene količine pesticida unose u organizam mogu naštetiti čovjeku, osobito najmlađima.

Činjenica je da ljudi kruh uglavnom konzumiraju svakodnevno pa se stoga opasnost za oboljenjima čini većom.

Znanstveni s Oxforda poručili su da se konzumacija kupovnog kruha izbjegava što je više moguće ili da se barem ograniči.

Uobičajeni sastojak pekarskih proizvoda dobiva se iz ljudske kose koja dolazi iz Kine!

U prijašnja vremena, kruh se mijesio ručno od brašna i vode s dodatkom kvasca ili kiselog tijesta. Proces izrade kruha trajao je satima, često i cijelu noć.

Danas, pekarski proizvodi se rade na brzoj traci. Od trenutka zamjesa tijesta do pakiranja i prodaje gotovog proizvoda prolazi i manje od 4 sata.

Da bi ovo postigli, proizvođači koriste razne dodatke – regulatore kiselosti, poboljšivače okusa, boje te sredstva za učvršćivanje tijesta i sprečavanje zgrudnjavanja.

Sve to se radi da bi se ponovno vratio izgubljeni okus i miris kruha, te se popravila šteta nanijeta njegovom brzom pripremom.

Nakon pečenja, proizvode špricaju kemikalijama poput kalcijeva propionata da bi spriječili rast gljivica i time povećali rok trajanja.

Proizvode zatim pakiraju u atraktivnu plastičnu ambalažu, u kojoj oni nas dočekaju na policama trgovinama.

Komercijalna proizvodnja kruha je precizna “znanost”. Količina aditiva određuje izgled, okus, boju, miris i trajanje pekarskih proizvoda.

Jedan od njih je l-cistein.

Što je L-cistein i zašto ga dodaju u pekarske proizvode?

L-cistein (ili E 920) je neesencijalna aminokiselina i jedan od aditiva, koji se rutinski primjenjuju u pekarskim proizvodima.

Koristi se kao tvar za tretiranje brašna, jer poboljšava elastičnost i kvalitetu tijesta, a time i izgled konačnoga proizvoda.

Zbog toga ga dodaju u kruh, kekse, peciva, kolače i brzo smrznute proizvode.

Iako se L-cistein može proizvesti u laboratoriju, većina ga se dobiva is prirodnog i jeftinog izvora – ljudske kose.

Kosa se otapa u kiselini, nakon čega se l-cistein izolira u kemijskom procesu, pakira i šalje komercijalnim proizvođačima kruha.

Osim ljudske kose, drugi izvori l-cisteina uključuju kokošja i pačja perja, dlake životinja, rogovi krava i naftni nusproizvodi.

Usput, većina kose koja se koristi u proizvodnji l-cisteina, skuplja se s podova frizerskih salona u Kini.

Iako će većina nas ovu činjenicu pročitati s gađenjem, čini se da većini potrošača zapadnjačkog svijeta konzumacija kose nimalo ne smeta.

Međutim, ako ste vegetarijanac, musliman ili židov, nastaje ozbiljan problem.
Muslimani ne smiju konzumirati ništa što je proizvedeno od dijelova ljudskog tijela. Mnogi rabini također zabranjuju konzumiranje kose, zbog istih razloga.

A ako ste vegetarijanac – konzumiranje ljudske kose ili dlake životinja nikako ne dolazi u obzir…

Situaciju još gorom čini zakon prema kojem proizvođači ne moraju označiti l-cistein na etiketi proizvoda.

Dakle, nemojte se zavaravati ako ne pronađete l-cistein na etiketi.

Ovaj sastojak se rutinski dodaje u brašno za pripremu kruha, kolača, peciva i drugih komercijalnih pekarskih proizvoda.

Što se sve stavlja u bijelo brašno?

Prvo, sredstva za izbjeljivanje brašna i poboljšivači. Svježe samljeveno pšenično brašno je blijedo-žute boje, te daje ljepljivo tijesto koje se ne oblikuje niti peče dobro. Tokom skladištenja brašno se prirodno polako izbjeljuje te mu se odležavanjem poboljšavaju svojstva pečenja. Da bi se takvi procesi ubrzali, brašnu se dodaju kemijska sredstva kao i aditivi koji poboljšavaju aktivnost kvasaca.

Izbjeljivanje brašna prvenstveno uključuje oksidaciju karotenoidnih pigmenata. Rezultat je kidanje konjugiranih dvostrukih veza karotenoida u manje konjugirane bezbojne sisteme. Sredstva za oksidaciju mogu djelovati samo u izbjeljivanju, u izbjeljivanju i poboljšanju tijesta, ili samo u poboljšanju tijesta. Često korišteno sredstvo za izbjeljivanje benzoil peroksid djeluje izbjeljivački ili obezbojivački, ali ne utječe na svojstva pečenja.

Pekara ili kemijski laboratorij?

Tabela tvari koje djeluju i na izbjeljivanje i na poboljšanje tijesta:

1. benzoil peroksid C6H5CO)2O2
2. plinoviti klor Cl2
3. klor dioksid ClO2
4. nitrozil klorid NOCl
5. oksidi dušika NO2, N2O4

Ova oksidacijska sredstva su plinovita i djeluju čim dođu u kontakt s brašnom.
Oksidacijska sredstva koja djeluju prvenstveno kao poboljšivači aktivna su u tijestu, a ne u samom brašnu.

Oksidacijska sredstva koja djeluju kao poboljšivači u tijestu:

1. kalij bromat (KBrO3)
2. kalij jodat (KIO3)
3. kalcij jodat [Ca(IO3)2] 4. kalcij peroksid (CaO2)

Anorganske soli koje su sastavni dio regulatora kiselosti u tijesto se dodaju kako bi poboljšali rast kvasaca i olakšali kontrolu pH. Osnovna svrha amonijevih soli je lako dostupan izvor dušika za rast kvasaca.

Anorganske soli koje su sastavni dio regulatora kiselosti:

1. amonij klorid (NH4Cl),
2. amonij sulfat [(NH4)SO4],
3. kalcij sulfat (CaSO4),
4. amonij fosfat [(NH4)3PO4] 5. kalcij hidrogenfosfat (CaHPO4).

Fosfatne soli poboljšavaju tijesto podešavanjem pH na vrijednosti nešto niže od normalne vrijednosti.

Ugljični dioksid je jedini plin koji se stvara pomoću današnjih kemijskih sredstava za dizanje tijesta, a nastaje iz karbonatnih ili bikarbonatnih soli. Najčešća sol koja se upotrebljava za dizanje je natrij bikarbonat (NaHCO3), dok se amonij-karbonat [(NH4)2CO3] i amonijbikarbonat (NH4HCO3) ponekad koriste u kolačićima.

Obje amonijeve soli razgrađuju se na temperaturama pečenja i stoga ne trebaju, za razliku od natrij bikarbonata, dodatak kiseline za dizanje da bi bile djelotvorne. Kalij-bikarbonat (KHCO3) se kao sastojak sredstava za dizanje koristi kod prehrane sa smanjenim udjelom natrija, no primjena mu je ograničena zbog higroskopne prirode i gorkastog okusa.

Sredtva za dizanje koje se danas najčešće primjenjuju su: kalij hidrogen tartarat (KHC4H4O6), natrij aluminij sulfat (Na2SO4 × Al2(SO4)3), δ-glukonolakton (C6H10O6 ), te orto- i pirofosfati. Fosfati uključuju kalcij fosfat, natrij aluminij fosfat, te natrij hidrogen pirofosfat.

Domaći kruh – više truda, više zdravlja

Ne sviđa Vam se konzumiranje ljudske kose i kemijskih spojeva s malo brašna?

Pitate se na koji način možete izbjeći unos l-cisteina i drugih štetnih aditiva?

Odgovor je samo jedan – pravite svoj kruh! Ručno ili ako nemate vremena, u aparatu za pravljenje kruha…

Naravno, ovo nije najjednostavnije niti najjeftinije rješenje.

No, ostati zdrav u našem modernom svijetu nije ni jednostavno, ni jeftino.

Uz malo prakse i strpljenja možete se naučiti peći svoj domaći kruh, peciva i kekse finije i zdravije od onih iz pekare.

DOBAR TEK!
 

 
(alternativa-za-vas.com/uredio:nsp)

Cijeli svijet polako uviđa činjenicu da kada tijelu damo ono što mu je potrebno, može se izliječiti ono što smo mislili da je neizlječivo

Dobar primjer neizlječivog, a čestog problema je zubni karijes, a opsežna istraživanja koja su sada dostupna javnosti otkrivaju više o prirodi karijesa kao i činjenicu da postoje lijekovi koji mogu pomoći.

Kako prirodno izliječiti karijes

Prema Američkom udruženju dentologa, karijes dobivamo kada hrana koja sadrži ugljikohidrate (šećere i škrob) kao što su kolači, bombone, mlijeko, riža i sl često ostaju na zubima. Bakterije koje žive u ustima razvijaju se na takvim ostacima, a kao rezultat proizvode kiselinu.

Tijekom vremena, ove kiseline uništavaju zubnu caklinu, što rezultira karijesom.

Postoji nekoliko problema s ovom teorijom uključujući:

• Skupina urođenika koji su ugljikohidrate žvakali, a nikad nisu četkali zube niti koristili zubni konac, imala je sve zube skoro bez karijesa.
• Bakterije ne konzumiraju prerađeni šećer ili brašno zbog nedostatka hranjivih tvari u njima.
• Namirnice koje bakterije vole kao što su mlijeko, povrće, meso, riba i voće uglavnom nisu navedene kao uzročnici karijesa

Dakle, ako moderna objašnjenja uzroka karijesa nisu točna, što je onda zapravo uzrok?

Istraživanja dr. Westona Pricea i drugih zubnih pionira svodilo se na tri čimbenika:

• Nedovoljno minerala u prehrani
• Nedovoljno vitamina topivih u mastima (A, D, B i K)
• prisustvo fitinske kiseline zbog koje crijevni sustav ne apsorbira pravilno hranjive sastojke.

Tijekom vremena, ako vašoj prehrani nedostaje vitamina i minerala, ili sadrži visoke razine fitinske (iz žitarica, sjemenki, orašastih plodova i mahunarki) omjer kalcija i fosfora neće biti u ravnoteži, što će rezultirati izvlačenjem minerala iz kostiju, odnosno gubljenjem zuba i slabljenjem kostiju.

Dakle, dugogodišnje uvjerenje da šećer uzrokuje karijes je istina, ali zato jer uništava hranjive tvari iz tijela, a ne jer ga bakterije jedu i proizvode kiselinu koja uništava zube.

Hrana koja može izliječiti karijes

Kako bi vratili promjer kalcija i fosfora u krvi, i kako bi omogućili mineralima da se vežu za zube nije dovoljno samo ne jesti previše slatkiša ili prerađene hrane.

Zapravo moramo jesti hranu koja sadrži velike količine minerala i vitamina koji će graditi čvrstu zubnu caklinu.

Hrana na koju se treba fokusirati je:

• kokosovo ulje, organski mliječni proizvodi (naročito maslac), organski uzgojeno meso, morski i juhe od kostiju.
• organska uzgojeno povrće, a idealna bi bila juha od kostiju s povrćem.
• jetra

Ograničite namirnice koja imaju visok udio fitinske kiseline poput žitarica, mahunarki, orašastih plodova i sjemenki, kao i prerađene hrane koja je će poremetiti ravnotežu šećera u krvi.

Dodaci prehrani koje treba uzeti u obzir:

• fermentirano ulje iz jetre bakalara
• magnezij – potrebno za pravilno korištenje kalcija i fosfora
• želatina – ako nemate vremena za juhu to je dobar izbor jer je odlična za desnu i probavu

Sada možete vratiti svoj blistavi osmijeh….
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio i preveo:nsp)