Već više od 60 godina, Nacionalna uprava za zrakoplovstvo i svemir (NASA) zna da su promjene koje se događaju u planetarnim vremenskim obrascima potpuno prirodne i normalne

Ali svemirska je agencija iz bilo kojeg razloga odlučila ne pustiti zavjeru o globalnom zagrijavanju da ustraje i širi se na štetu ljudske slobode.

Bila je to 1958. godina, da budemo precizni, kada je NASA prvi put primijetila da su promjene u solarnoj orbiti zemlje, zajedno s izmjenama osialnog nagiba Zemlje, odgovorne i za ono što su klimatski znanstvenici danas nazvali “zagrijavanjem” (ili “hlađenje”, ovisno o njihovoj agendi).

Ni na koji način, oblik ili forma ljudskog djelovanja ne zagrijavaju ili hlade planetu, i ljudi vozeći automobile ili jedući govedinu, drugim riječima.

No NASA do sada nije uspjela ispraviti svoja mjerenja i umjesto toga odlučila je sjediti u tišini i gledati kako liberalni globalisti izluđuju po svijetu stanovništvo o tome kako će “navodno svijet završiti za 12 godina” zbog previše uzgoja stoke koja prdi ili previše plastičnih slamki.

2000. godine NASA je na svojoj web stranici “Earth Observatory” objavila informacije o klimatskoj teoriji Milanković, otkrivajući da se planet u stvari mijenja zbog vanjskih čimbenika koji nemaju apsolutno nikakve veze s ljudskom aktivnošću.

No, opet, te informacije još uvijek nisu prešle u glavne tokove, nekih 19 godina kasnije, zbog čega su globlisti opsjednuti klimom sada počeli tvrditi da nam preostaje samo 18 mjeseci prije nego što planet umre od viška ugljičnog dioksida (CO2).

Istina je međutim mnogo više u skladu sa onim što je srpski astrofizičar Milutin Milanković, po kojem je nazvana Milankovićeva teorija o klimi, predložio o tome kako sezonske i zemljopisne varijacije sunčevog zračenja, koje su pogodile zemlju na različite načine i u različitim vremenima, su imale najveći utjecaj na promjenjive klimatske uzorke na Zemlji.

Najveći faktor koji utječe na klimu Zemlje je SUNCE

Što se tiče Zemljine kosine ili njezine promjene u aksijalnom nagibu, pri većim nagibima, zemaljska godišnja doba postaju mnogo ekstremnija, dok pri manjim nagibima postaju mnogo blaža.

Slična je situacija i za Zemljinu rotacijsku os, koja ovisno o tome koja je hemisfera usmjerena prema suncu tijekom perihelija, može uvelike utjecati na sezonske temperature između dviju hemisfera.

Na temelju ovih različitih varijabli, Milanković je uspio smisliti sveobuhvatni matematički model koji je sposoban izračunati površinske temperature na Zemlji i u prošlosti, a zaključak je jednostavan: Zemljina klima se uvijek mijenjala i konstantno je stanje fluksa i mi kao ljudska bića nismo krivi za to.

Kada je Milanković prvi put predstavio svoj model, bio je ignoriran gotovo pola stoljeća.

Zatim, 1976. godine, istraživanje objavljeno u časopisu Science potvrdilo je da je Milankovićeva teorija u stvari točna i da odgovara raznim razdobljima klimatskih promjena koja su se događala kroz povijest.

Godine 1982., šest godina nakon objavljivanja ove studije, Nacionalno istraživačko vijeće Nacionalne akademije znanosti SAD-a usvojilo je teoriju Milankovića kao istinu, izjavljujući da:

“… Orbitalne varijacije ostaju najdublji ispitivani mehanizam klimatskih promjena na vremenskoj skali od nekoliko desetaka tisuća godina i daleko su najjasniji slučaj izravnog utjecaja promjene insolacije na donjoj atmosferi Zemlje.”

Kad bismo sve to morali sažeti u jednu jednostavnu frazu, to bi bilo ovo:

“Najveći faktor koji utječe na vremenske i klimatske obrasce na zemlji je sunce, točka. Ovisno o položaju zemlje prema Suncu u bilo kojem trenutku, klimatski uvjeti će se drastično razlikovati, čak će stvoriti i drastične nepravilnosti koje prkose svemu što su ljudi mislili da znaju o tome kako Zemlja funkcionira.”

Novi-Svjetski-Poredak.com

Znanstvenici predviđaju da će svjetska populacija prestati rasti i to će se dogoditi ubrzo

Kroz povijest broj stanovnika na Zemlji neprekidno je rastao, ali je to išlo jako sporo. Procjenjuje se da je prije 12.000 godina na Zemlji živjelo oko 4.000.000 ljudi. Planetwide piše da je u idućih 10.000 godina populacija narasla na 190.000.000 ljudi, a još 1800. godine ta brojka nije prelazila milijardu.

Od tada uspon – omogućen napretkom medicine, zdravstvene zaštite i proizvodnje hrane – bio je zapanjujuć. Do 1900. bilo je 1,65 milijardi ljudi; do 2000. bilo ih je više od 6 milijardi. Samo dva desetljeća kasnije, globalno stanovništvo broji 7,7 milijardi.

Ali uskoro – ili barem, uskoro u kontekstu ljudske povijesti – broj ljudi na Zemlji prestat će rasti. Na temelju najnovijih podataka Ujedinjenih naroda,, demografska pretpostavka kada će se to dogoditi je oko 2100. Do tada se predviđa da će se globalno stanovništvo popeti na samo 11 milijardi.

Čovječanstvo je već iskusilo pad stanovništva – smatra se da je velika kuga ubila oko 200 milijuna ljudi – ali ovaj put će biti drugačije.

“U prošlosti, kada je svjetska populacija doživjela pad,” kaže Tom Vogl, sa sveučilišta u San Diegu, “bilo je to zato što je mnogo ljudi umrlo.” U međuvremenu će taj prijelaz biti rezultat manjeg broja novorođene djece – kao rezultat porasta prihoda i razine obrazovanja. To posebno vrijedi za žene, i posebno u manje imućnim zemljama.

Prognoziranje je uvijek nezahvalno, ali Vogl je rekao da su projekcije stanovništva obično “manje nesigurne” od ostalih socijalnih i ekonomskih projekcija. To je zato što istraživači već otprilike znaju koliko je ljudi sada, kao i koliko su svi stari, pa mogu sa sigurnošću nagađati koliko će ljudi biti u plodnoj dobi u narednih nekoliko desetljeća – što znači da mogu onda pogoditi i koliko će djece imati ti ljudi, piše portal Atlantic.

Čak i ako se buduća stopa plodnosti malo odmakne od očekivanja, rekao je Vogl, to neće “promijeniti činjenicu da će svjetsko stanovništvo negdje u sljedećih 100 godina doći do vrhunca.”

Budući da se neke odrednice onoga što će stanovništvo biti 80 godina od danas, neće mijenjati, danas je moguće predvidjeti široke demografske pomake.

“Do trenutka kad se svjetska populacija stabilizira, Afrika će postati najveća svjetska regija po broju stanovnika, a islam će postati najveća svjetska religija”, rekao je Vogl.

I presudno, ljudsko će stanovništvo u cjelini ostarjeti. Podaci UN-a sugeriraju da će se tijekom osam desetljeća od 2020. do 2100. godine broj osoba starih 80 i više godina povećati sa 146 milijuna na 881 milijun; otprilike u istom tom razdoblju, srednja dob ljudi će se povećati sa 31 na 42 milijuna.

Kada stanovništvo jedne zemlje ostari poput ovog, “to obično predstavlja velike probleme politici zemlje”, rekao je Vogl. U ovom scenariju, radni ljudi moraju podržavati sve veći broj umirovljenika, kako na razini društva, što se tiče financiranja nacionalnih programa naknada za mirovine, tako i na razini kućanstva, gdje bi ostarjeli rođaci mogli trebati skrb članova obitelji. Japan se često navodi primjer zemlje koja se trenutno suočava s tim problemima zbog niskih stopa plodnosti i dugog životnog vijeka.

“Kada se to dogodi na globalnoj razini, to znači da će se ta mirovinska kriza dogoditi u mnogim zemljama samostalno, u različitim dijelovima svijeta, na tom globalnom putu”, rekao je Vogl.

Kako se svaka država susreće s tim problemom, imigracija – dovođenje mlađih, spremnih za rad iz zemalja sa nižom koncentracijom starijih ljudi – mogla bi suzbiti dinamiku starenja. Ali današnja politika kaže da imigracija nije jednostavan proces. Manje kontroverzni načini za nadoknađivanje ovog problema uključuju rastuću ekonomiju jer će biti potrebno više novca i stvaranje više mogućnosti za žene na tržištu rada, što bi promijenilo omjer radnika i umirovljenika u državama.

Populacijski trendovi u ostatku stoljeća također će izmijeniti teksturu obiteljskog života. Kako se stopa plodnosti smanjuje u mnogim dijelovima svijeta, obitelji će se smanjivati. To znači da će djeca imati manje braće i sestara, a roditelji mogu uložiti više svojih resursa i pažnje u svako dijete, možda će platiti više da bi ih poslali u bolju školu, napominje Parfait Eloundou-Enyegue, profesor razvojne sociologije na Sveučilištu Cornell.

“Isto tako, kultura se kreće u smjeru u kojem obitelji postaju jezgrovitije, a ne šire”, dodaje. „Tako ste, na primjer, u Africi proširili obiteljske sustave u kojima bi ljudi živjeli s rođacima i srodnicima. U mnogim kućanstvima ta bi obiteljska struktura mogla početi ustupati mjesto manjim obiteljima.”

“Kako se obitelji smanjuju, moramo razmišljati o toj dimenziji ekonomskog blagostanja: kako upravljamo rizikom?”

Kad Eloundou-Enyegue razmišlja o nadolazećim demografskim pomacima, on se također pita kako će oni promijeniti svjetska kulturna središta.

“Budući da mladi oblikuju velik dio velikih segmenata kulture – recimo umjetničke kulture ili sportske kulture – bilo bi zanimljivo vidjeti gdje će većina mladih biti”, kaže on. Prema njegovim proračunima na temelju podataka UN-a, udio svih ljudi na Zemlji mlađih od 25 godina koji žive u Aziji smanjit će se s 56 na 37 posto između 2020. godine i 2100. U međuvremenu, udio Afrike u globalnoj populaciji mladih povećat će se s 25 na 48 posto. Omjer koji živi u ostatku svijeta neće se mnogo mijenjati.

Uslijed svega toga promijenit će se i sama planeta. “Napravili smo čitav niz štete okolišu”, rekao je Vogl o učincima naglog porasta globalnog stanovništva u 20. stoljeću. Na pitanje koliko je zabrinut za okoliš zbog daljnjeg rasta, rekao je: “Prilično me brine, uglavnom potpuna nesposobnost globalnog političkog aparata da se uhvati u koštac s tim problemom i pokuša pronaći rješenja.”

Nažalost, demografske promjene 21. stoljeća neće mnogo pomoći. Eloundou-Enyegue ističe da će problemi koji nastanu – bilo da se odnose na okoliš, promjenu obiteljske strukture ili bilo kojeg drugog problema – pogoditi različite zemlje i regije u različitim vremenima.

“Samo gledanje prosječne globalne slike je statističko pojednostavljenje, jer je svijet zaista jako raznolik u pogledu stope plodnosti kakve imamo sada”, rekao je.

A zato što će izravnanje stanovništva do oko 2100. godine postupno stizati po zemljama, a ne odjednom, “što može otežati jednoobraznu raspravu ili konsenzus o tome kakva je situacija i kako ju popraviti. Dogovor nikad zapravo nije bio jača strana ljudskog roda, ali zato imamo još 80 godina da se oko toga dogovorimo i za to pripremimo.”

(express.hr)

“Hrvati su trenutno 5. po redu najstarija nacija na svijetu!” – kaže demograf S. Šterc

Broj stanovnika našeg planeta trebao bi do 2050. godine dosegnuti 9,7 milijarda ljudi u odnosu na današnjih 7,7 s time da će se udvostručiti broj stanovnika subsaharske Afrike, navode Ujedinjeni narodi u izvješću objavljenom u ponedjeljak

Prema procjenama UN-a Hrvatska je u skupini zemalja u kojima se očekuje smanjenje broja stanovnika od 11 do 24 posto.

U Hrvatskoj bi 2030. moglo živjeti 3,877 milijuna stanovnika, 2050. 3,365 milijuna stanovnika a 2100. tek 2,183 milijuna stanovnika, navodi se u izvješću UN-a.

Hrvatska je i u skupini zemalja s najnepovoljnijim omjerom osoba u dobi od 25 do 64 godine života i osoba starijih od 65 godina (od 1 do 3).

U svojim predviđanjima UN očekuje da bi 2100. na Zemlji živjelo 11 milijarda ljudi.

U izvješću naslovljenom “Perspektive svjetskog stanovništva” potvrđuje se nastavak starenja svjetskog stanovništva zbog rasta očekivanog životnog vijeka i pada plodnosti.

Raste broj zemalja koje će imati demografski pad, navodi Odjel za gospodarska i socijalna pitanja UN-a koji je objavio izvješće.

Od 2010. godine 27 država ili teritorija gubi 1 posto od broja svog stanovništva, a razlog je pad nataliteta.

UN predviđa nadalje da će se od 2019. do 2050. broj stanovnika Kine smanjiti za 31,4 milijuna, što je otprilike 2,2 posto.

U pojedinim zemljama očekuje se u ovom desetljeću priljev migranata, a to su Bjelorusija, Estonija, Njemačka, Mađarska, Italija, Japan, Rusija, Srbija i Ukrajina, što bi moglo dijelom nadoknaditi depopulaciju izazvanu starenjem i padom nataliteta.

Do 2050. više od polovice rasta svjetskog stanovništva odvijat će se u devet država, navodi se u izvješću. To su Indija, Nigerija, Pakistan, Demokratska Republika Kongo, Etiopija, Tanznaija, Indonezija, Egipat i Sjedinjene Države.

Indeks nataliteta koji je s 3,2 djeteta po ženi u 1990. godini pao na 2,5 u 2019., trebao bi, prema predviđanjima, nastaviti padati do 2,2 djeteta po ženi u 2050.

Taj postotak bliži se natalitetu od 2,1 djeteta po ženi koji je neophodan za odvijanje smjene generacija kako bi se izbjegla dugoročna depopulacija u slučaju da izostane imigracija, navodi UN.

Kad je riječ o očekivanom životnom vijeku, stanovnici najsiromašnijih zemalja i dalje žive sedam godina manje od svjetskog prosjeka.

Očekivani životni vijek trebao bi iznositi 77,1 godinu u 2050., u odnosu na današnjih 72,6 godina, navodi se u izvješću.

U 1990. godini očekivani životni vijek iznosio je 64,2 godine.

(jutarnji.hr)

Venera je poznata kao Zemljin najbliži planetarni brat, ali nova teorija može baciti staru teoriju “na glavu”, jer je naizgled Merkur zapravo najbliži susjed svake planete u Sunčevom sustavu

Istraživači koji stoje iza zapanjujuće nove teorije kažu da su nas desetljeća sumnjive znanosti i “grupnog razmišljanja” ostavili u potpuno netočnom razumijevanjem Sunčevog sustava.

Da budemo jasni, redoslijed kojim planeti kruže oko Sunca je isti – Merkur još uvijek hvata najviše sunčevih zraka jer je, astronomski govoreći, odmah pokraj Sunca i Venera još uvijek ima najbližu orbitu Zemlji.

Međutim, koristeći novu metodu izračunavanja prosječne udaljenosti između dvaju planetarnih tijela, skupina inženjera iz Nacionalnog opservatorija Los Alamos, američkog vojnog Inženjerskog razvojnog centra i NASA-e, sada vjeruje da je u prosjeku Merkur bliži nego Venera.

“Nekim fenomenom nepažnje, dvosmislenosti ili grupnog razmišljanja popularizatori znanosti širili su informacije na temelju pogrešne pretpostavke o prosječnoj udaljenosti između planeta” – pišu inženjeri Tom Stockman, Gabriel Monroe i Samuel Cordner u komentaru objavljenom u časopisu Physics Today.

Trenutna metodologija koja se koristi za izračun udaljenosti između planetarnih tijela uključuje njihovu relativnu udaljenost od Sunca, mjereno u Astronomskim jedinicama (AU). Zemlja je točno 1 AU udaljena od Sunca, Venera je na 0,722 AU i Merkur na 0,387 AU.

Međutim, zbunjenost u smislu naše blizine susjednim planetama nastaje zato što svi kružimo različitim brzinama i tako trošimo različitu količinu vremena da obiđemo Sunce, što znači da je Merkur često, opet u prosjeku, mnogo bliži Zemlji nego Veneri.

To je mjesto gdje smo proveli metodu “točka-krug”. PCM jednadžba izračunava prosječnu udaljenost između dvaju planetarnih tijela u koncentričnim, koplanarnim (u istoj ravnini) i kružnim orbitama, kako bi se objasnile sve varijacije između putanja planeta.

Zanimljivo, to znači da je uz Zemlju, Merkur zapravo bliži svim drugim planetima, uključujući i ekstremne poput Neptuna, pa čak i patuljastog planeta Plutona.

Nalazi tima i novi pristup tek trebaju biti recenzirani, ali, ako ih se prihvati, mogu se pokazati kao zapanjujuće otkriće kao novi nalaz da se Mjesec zapravo unutar Zemljine atmosfere.

Jednom kada se dosadašnji podaci ispravno recenziraju, ako se pokažu ispravnim, PCM može pomoći u brzom izračunu udaljenosti između bilo kojeg skupa tijela u orbiti od umjetnih satelita do udaljenih planeta i mjeseca.

“U svakom slučaju, barem sada znamo da Venera nije naš najbliži susjed – i da je Merkur svačiji susjed” – navode autori.

No mainstream znanstvnici teško da će prihvatiti takva otkrića jer bi to imalo velike posljedice za današnju kvarnu, korupmiranu i politički zavisnu znanost.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

Novi-Svjetski-Poredak.com

Višegodišnja studija snimaka visoke razlučivosti Zemljine površine konačno je donijela neke dobre vijesti: planet je mnogo zelenije mjesto nego što je bio sredinom 90-ih, a izvor ovog ozelenjavanja iznenadio je mnoge

Dvadesetogodišnji podatak dobiven je uz pomoć instrumenta na dva satelita koji orbitiraju oko planete i hvataju do četiri snimka svakog mjesta na Zemlji svaki dan u posljednjih 20 godina.

Kao rezultat, skup podataka je zapanjujuć po veličini, ali pozitivan u poruci: kao vrsta ‘ozelenili smo’ područja površine ekvivalentne površini amazonskih prašuma, i to se širi brzinom većom od tri milijuna četvornih kilometara godišnje. (ili otprilike pet posto više u odnosu na rane 2000-te).

Koji je neočekivani izvor ovog novog zelenila? To su Kina i Indija.

U kasnim osamdesetim godinama, obje ove zemlje su primijetile da se kvaliteta tla i zraka smanjuje i da će morati učiniti nešto drastično kako bi održali svoju stalno rastuću populaciju.

Kina je pokrenula vrlo ambiciozne programe sadnje stabala, a obje zemlje pokrenule su intenzivne poljoprivredne programe.

Prema studiji, 42 posto kineskog projekta ozelenjavanja bilo je zastupljeno u naporima za očuvanjem i ponovnim pošumljavanjem usmjerenih na suzbijanje erozije tla, zagađenja zraka i klimatskih promjena. Dodatnih 32 posto (i 82 posto u Indiji) bilo je za uzgoj usjeva za hranu kako bi se nahranila njihova masovna i rastuća populacija.

Ozelenjavanje je također došlo do kvalitativnog povećanja, budući da se kineska proizvodnja žitarica, povrća i voća povećala za oko 35-40 posto od 2000. godine.

“Ali sada kada znamo da je izravni utjecaj čovjeka ključni pokretač ozelenjavanja Zemlje, moramo to uzeti u obzir u našim klimatskim modelima” – rekao je Rama Nemani, istraživač u NASA-inom istraživačkom centru Ames u Kalifornijskoj Silicijskoj dolini.

“To će pomoći znanstvenicima da bolje procijene ponašanje različitih sustava na Zemlji, što će pomoći zemljama da donesu bolje odluke o tome kako i kada poduzeti mjere.”

Tim je istaknuo da dok iznenađujući rezultati vesele znanstvenike, to ne nadoknađuju štetu od gubitka prirodne vegetacije u tropskim regijama kao što su Brazil i Indonezija, osobito u smislu bioraznolikost i neopozivog gubitka vrsta.

Nalazi timova objavljeni su u časopisu Nature Sustainability 11. veljače.
 

Good news for green thumbs: The world is a greener place than it was 20 years ago. ???? Data from @NASAEarth satellites shows that human activity in China and India dominate this greening of the planet, thanks to tree planting & agriculture. Get the data: https://t.co/8LRXR7xcpS pic.twitter.com/UlyXhzA9Uq

— NASA (@NASA) February 12, 2019

 
Novi-Svjetski-Poredak.com

Zemljino magnetsko polje ubrzano se mijenja, pa se Sjeverni pol sve više i sve brže udaljava od Kanade i pomiče prema Sibiru

Zbog toga će svjetski magnetski model umjesto 2020. godine, kako je planirano, biti ažuriran već 30. siječnja ove godine.

Naime, Sjeverni magnetski pol je prošle godine premašio Međunarodnu vremensku granicu brzinom od 55 kilometara godišnje, što je tri puta brže nego što se kretao prije 1990. godine.

Iako nije poznat točan razlog zbog kojeg se to događa, znanstvenici pretpostavljaju da je uzrok pomicanje velikog sloja tekućeg metala ispod Kanade.

Britanski geomagnetičar sa Sveučilišta u Leedsu Phil Livermor istaknuo je na sastanku američkih geofizičara kako se čini da položaj Sjevernog magnetskog pola zavisi od dva velika magnetska polja, jednog ispod Kanade i drugog ispod Sibira.

„Kako sada stvari stoje, sibirski pol dobija utakmicu“, zaključio je Livermor.

U najgorem scenariju, zbog ogromnih ubrzanja Zemljino magnetsko polje bi se moglo preokrenuti, tako da Sjeverni pol postane Južni, a Južni Sjeverni. To bi moglo da uništiti globalnu električnu mrežu, a život na površini planeta izložiti većim količinama Sunčevog zračenja.

Srpski geofizičar: Nema mjesta panici

Geofizičar Spomenko Mihajlović za Sputnjik ističe da pomicanje polova nije dramatično i da je ubrzanje magnetskog polja uobičajna pojava.

„Ubrzanje pokazuje da je vektor magnetskog polja Zemlje dinamička kategorija, da se mijenja i na dnevnom nivou. Uvjetovano je eksternim izvorima, kao što je magnetsko polje Sunca, kao i unutrašnjim izvorima. Postoje i tzv. sekundarne promjene, koje traju 100 i više tisuća godina, i velike promjene, tzv. reverzije vektra magnetskog polja Zemlje.“

Mihajlović precizira da kretanje magnetskog pola Zemlje, odnosno odstupanje ose koja prolazi kroz Sjeverni i Južni geografski pol i os koja prolazi kroz Sjeverni i Južni magnetski pol iznosi oko 11,5 stupnjeva. To odstupanje vrši pomicanje tzv. magnetskog pola Zemlje, a na osnovu toga se određuju geomagnetske koordinate za navigaciju.

Na temelju svjetskog magnetskog modela podešavaju se sve navigacije, od „Google mapsa“ na pametnim telefonima, do brodskih sustava, a svjetski magnetski model se ažurira svakih pet godina, kako bi suvremena navigacija pratila promjene u Zemljinom magnetskom polju.

Ukoliko je riječ o normalnoj fazi, pomicanje osi iznosi oko 2,5 kilometara godišnje. Ona međutim može i ubrzati pod utjecajem unutrašnjih i vanjskih promjena.

„Ta pomicanja mogu utjecati na promjene klime na indirektan način, jer magnetsko polje utječe i na cijeli živi svijet, pa tako utiče i na našu atmosferu. Također, ljudi koji su hipersenzitivni, meteoropati, osjećaju te promjene na direktniji način. Inače ih svi osjećamo u ovisnosti od naših psiho-fizičkih parametara.“

Da li se u sve umiješao projekt HAARP?

Na pitanje da li je ovo rapidno ubrzanje magnetskog polja mogao izazvati i projekt HAARP, Stefanović objašnjava da se taj program prije svega odnosi na ispitivanje ionosfere i magnetske sfere, ali ne isključuje ni mogućnost zloupotrebe.

„Na osnovu velikog broja antena koje se nalaze na Aljasci, vrše se opsežna istraživanja. Inače i u opservatoriji u Grockoj već 50 godina se istražuje ionosfera. Hoću reći da istraživanje ionosfere, po bilo kom programu, uključujući i HAARP, samo po sebi ne znači i utjecaj na magnetsko polje Zemlje.“

Međutim, HAARP u sferi teorije zavjere može postati i opasno oružje, koje pored klimatskih, može izazovati i velike promjene na magnetskom polju, kao i pomicanje polova.

„Ali nije ono jedino oruđe koje se može zloupotrebiti za napad na magnetsko polje Zemlje. Deset puta jače magnetsko polje Sunca, sa snažnim sunčevim vjetrom i ogromnom brzinom čestica itekako može izazoveati globalne promjene. Ali upravo nas naše magnetsko polje štiti od takvog utjecaja drugog magnetskog polja.“

Iako su ga više puta pokušavali ugasiti, program HAARP-a i dalje postoji. On i dalje radi, samo se mijenjaju partneri, tj. oni koji participiraju u tom globalnom projektu.

HAARP je istraživački projekat koji kontrolira procese u ionosferi koji mogu izmjeniti učinak komunikacionih i sustava za nadgledanje.

Opremu za projekt na Aljasci čini ogroman broj radio-antena ogromne snage i odgovarajućih instrumenata za detekciju, 180 antena ogromne snage i 6 generatora koji svakodnevno emitiraju više od 3.000.000 wata energije.

Osnovni ciljevi projekta su proučavanje fenomena polarne svjetlosti i radio-komunikacija. Projektom upravlja Sveučilište Aljaska, Američko ratno zrakoplovstvo i američka Ratna mornarica.

(sputniknews.com)

Zloglasno nazvan asteroid “Apophis” mogao bi imati stotine prilika da pogodi Zemlju tijekom ovog stoljeća, upozorili su ruski znanstvenici

Nazvan po starom egipatskom bogu zla, tame i razaranja, očekuje se da će ‘Apophis 99942′ doći na udaljenost od 37.600 km od Zemlje, samo desetinu udaljenosti od Mjeseca u 2029. godini.

Istraživači sa Odjela za nebesku mehaniku na Državnom sveučilištu u Sankt Peterburgu upozorili su da bi svemirska stijena dužine 370 metara mogla udariti u planetu brzinom od 7,43 kilometara u sekundi negdje 2068. godine.

No ipak, da bi bio na toj putanji, asteroid bi morao usko proći kroz svemirski prostor širok dva metra tijekom njegovog prolaska kraj Zemlje 2029. godine.

“Dolazak asteroida uzrokuje značajan broj mogućih putanja, među kojima se nalazi i putanja koja ukazuje na konvergenciju u 2051. godini” – navodi se u izvješću.

“Daljnje orbitalne rezonantne teorije sadrže velik broj (oko stotinu) mogućih sudara između asteroida Apophis i Zemlje, od kojih je najopasnija ona 2068. godine”

Asteroid će napraviti nekoliko bliskih preleta kraj Zemlje, povećavajući rizik od uništavanja satelita u orbiti od strane kozmičkih ostataka.

Ogromna svemirska stijena navodno će se nalaziti unutar udaljenosti od 16 milijuna kilometara od našeg planeta 2044. godine, 760.000 kilometara 2051. godine, pet milijuna kilometara u 2060. godini, i ‘samo’ 100.000 kilometara 2068. godine.

Ako prođe kroz dva metra široku ‘ključanicu’ za vrijeme predviđene putanje 2029. godine, to bi značilo da bi asteroid mogao udariti u Zemlju 2068. godine (iako su izgledi da se to dogodi negdje u području od otprilike 2,3 milijuna naprema 1).

Nalazi ruskog znanstvenog tima bit će predstavljeni u Moskvi kasnije ovog mjeseca.

Planovi za uništavanje potencijalne prijetnje pomoću nuklearnog oružja već su osmislili istraživači s Državnog sveučilišta Tomsk u Sibiru pomoću superračunala.

Međutim, najnovije rusko istraživanje proturječilo je višestrukim NASA-inim izračunima i revizijama iz 2013. godine.

“Vjerojatnost udara asteroidu u zemlju je sada manja od jedan na milijun, te bez straha možem reći da možemo isključiti udar asteroida u Zemlju 2068. godine.

Naš interes za asteroid Apophis bit će u osnovi njegov znanstveni interes u doglednoj budućnosti – objasnio je Don Yeomans, voditelj NASA-ine agencije Near-Earth Object Program Office.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Zemljino magnetsko polje, osnova za moderne globalne navigacijske sustave, stalno je u nekom stanju fluksa

Međutim, čini se da se sada prelijeva, gurajući Sjeverni pol bliže Sibiru, i nitko nije siguran zašto.

Na promjene magnetskog polja Zemlje utječe rastaljeni metal u unutrašnjosti koji se nalazi okolo čvrste željezne jezgre, koji se giba i tako stvara električne struje i odgovarajuće magnetsko polje.

Kao rezultat toga, magnetski polovi imaju tendenciju laganog pomicanja po određenoj putanji.

Međutim, istraživači ne znaju što uzrokuje tako brzog pomicanja magnetskog polja.

Sjeverni magnetski pol prošao je prošle godine na putanji “International Date Line” brzinom od 55 km godišnje, što je tri puta brže nego što se kretao prije sredine 1990-ih. Sada se nalazi na istočnoj hemisferi, udaljava se od Kanade i približava se Sibiru.

Znanstvenici smatraju da bi rastaljeni metal u zemljinoj jezgri pod Kanadom mogao biti odgovoran za kretanje magnetskog pola prema Sibiru, prenosi portal Nature.

“Čini se da položaj sjevernog magnetskog pola reguliraju dva velika magnetska polja, jedan ispod Kanade i jedan ispod Sibira” – izjavio je Phil Livermore na Sveučilištu u Leedsu na nedavnom sastanku američke geofizičke unije. “Sibirsko polje trenutno pobjeđuje u natjecanju.”

Općenito, Svjetski magnetni model (WMM) Zemlje ažurira se u petogodišnjim intervalima kako bi se osiguralo da moderna navigacija prati promjene u magnetskom polju Zemlje.

Sljedeći put bi se trebao obnoviti 2020. godine, no s obzirom na okolnosti, bilo bi potrebno češće ažuriranje.

Istraživači iz Britanske geološke organizcije i američke Nacionalne uprave za oceane i atmosferu (NOAA) radili su na ispravljanju WMM-a koristili tri godine nedavnih mjerenja, uključujući podatke iz 2016. godine.

Znanstvenici bi trebali objaviti najnovije ažuriranje sljedećeg tjedna – ako vlada SAD-a nije ugasila operaciju NOAA-e. Sada je objavljivanje odgođeno do kraja siječnja. Tim se nada da će ovaj model trajati do 2020. godine.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Dana 11. studenoga, cijeli planet se tresao oko 20 minuta, a ipak niti jedno ljudsko biće nije to osjetilo

Iako znamo da se to dogodilo, još uvijek nemamo pojma što je to bilo.

Seizmički događaj započeo je oko 9:30 sati, u epicentru 25 kilometara udaljenog od Mayottea, francuskog otoka koji se nalazi u blizini Madagaskara na jugoistoku Afrike.

Seizmički valovi ovog događaja putovali su do Čilea, Novog Zelanda i Kanade, a na kraju su stigli do američke države Havaji oko 17.000 kilometara daleko.

Zaljubljenik u potrese pod nadimkm @matarikipax objavio je slike anomalnog djelovanja na Twitteru.

“Mislim da nisam vidio ništa slično”, izjavio je za National Geographic seizmolog sa sveučilišta Columbia Goran Ekstrom, prije nego što je upozorio: “To ne znači da je, na kraju, uzrok tih potresa egzotične prirode”.

Uobičajeni potresi su kratkotrajni i uzrokuju iznenadni potres koji se obično smanjuju tijekom nekoliko sekundi, nakon čega slijede dodatni potresi smanjene jačine koji mogu trajati dulje. Tijekom ovih standardnih seizmičkih pomaka proizvodi se tri vrste valova.

Potres obično prvo aktivira brzo putujuće valove poznate kao Primarni ili P-valovi praćeni relativno visokom frekvencijom sekundarnih ili S-valova.

Treći, površinski valovi duljeg trajanja putuju diljem svijeta više puta nakon dovoljno velikog potresa.

Dok ova vrsta vala najviše sliči na signal “Mayotte misterije”, nije zabilježen potres koji bi mogao izazvati takvu bizarnu nisku frekvenciju koja je detektirana.

“Izgledao je više kao ping, a ne potres” – objašnjava Stephen Hicks, seizmolog na Sveučilištu Southampton.

Međutim, “Mayotte misterija” pokrenula je iznenađujuće monoton i niskofrekventni signal koji je dodatno mistizirao znanstvenike. Val je bio monokromatski i ponavljao se otprilike svakih 17 sekundi – i bio je potpuno drugačije od ‘bučnih’ valova emitiranih standardnim potresima.

Većina teorija ukazuje na seizmički roj koji je potresao Mayotte prošlog svibnja, a stotine potresa registrirano je na područja oko 45 kilometara daleko od obale, istočno od izvora neobičnog zvuka.

Međutim, u zadnje vrijeme nisu zabilježeni potresi i učestalost seizmičkih aktivnosti je opala posljednjih mjeseci, što dodatno zbunjuje znanstvenike koji istražuju taj tajanstveni fenomen.

Sadašnja teorija glasi da postoji magmatsko tijelo, zapremine otprilike 2 kubična kilometra, koje je izazvalo potres u Mayotteu kojeg je moglo prouzročiti propadanje subakuatične komore magme.

Dodatne ideje sugeriraju da ono što nazivaju “zagonetni signal” je ono što je poznato kao “spor potres”, koji je slabiji i tiši od tradicionalnog potresa i može trajati nekoliko minuta, sati ili čak danima.
 

Closest easily available BRB seismic station is GE SBV in north Madagascar. pic.twitter.com/eoYXb7xbl8

— Anthony Lomax ???????????? (@ALomaxNet) November 11, 2018

 
Novi-Svjetski-Poredak.com

Prošle godine ulaznica se plaćala između 109 i 249 dolara. Ove godine stvar je bitno skuplja, i do 350 dolara po osobi, nešto sitno manje od 2300 kuna

Stotine su ih doputovale iz cijelog svijeta, avionima, nitko nije primijetio pogledom kroz prozor da je Zemlja ipak kugla

Zbijati šale na račun „ravnozemljaša“ prestalo je biti smiješno nekako od onog trenutka kad je Donald Trump osvojio izbore u SAD-u. To je bio i razlog zašto ovogodišnji „Flat Earth International Conference“ nije bio tako popraćen kao u godinama kad je sve skupa još izgledalo više smiješno, a manje zabrinjavajuće.

Njih 650 okupilo se u Denveru kako bi raspravljali o tome da je Zemlja ravna. Prošle godine okupili su se u Raleighu u Sjevernoj Karolini, te je BBC tada, kako bi ilustrirao o kakvom je stanju svijesti riječ, citirao što tko od njih ima za reći.

„Po meni, to je jedna od Sotoninih najvećih laži“, rekao je jedan, držeći mali model Zemljine kugle u ruci.

„Ratovi, razaranje, smrt…“, govorila je jedna od gošća, držeći među prstima isti takav model okruglog planeta.

„Osjećam da su me prevarili“, rekao je još jedan od uzvanika koji smatra da je sada „otkrio istinu“ da je Zemlja ravna.

Prošle godine ulaznica se plaćala između 109 i 249 dolara. Ove godine stvar je bitno skuplja, i do 350 dolara po osobi, nešto sitno manje od 2300 kuna.

Uzvanici su dolazili iz cijelog svijeta, kao i prošle četiri godine, pa je mnoge klasično obrazovane znatiželjnike zanimalo kako uspijevaju pomiriti vjeru u ravnu Zemlju s očitim iskustvom zakrivljenosti Zemljine površine što su naprosto morali primijetiti tijekom leta na većim udaljenostima i visinama. Guardian je sada otišao ravno do organizatora konferencije, Robbieja Davidsona.

„Mislio sam da je ideja da je Zemlja ravna budalaština“, kazao je o svom prvom susretu s tom protuznanstvenom idejom.

Potom je objasnio kako je i zašto povjerovao u ravnu Zemlju.

„O tome sam prvo čuo iz Biblije i pomislio: ‘To ne može biti istina.’ Mislim, vjerovao sam u sve ostalo, da je Zemlja nastala doslovno u šest dana, ali što je sa svim tim ostalim stvarima o ravnoj Zemlji? Ako ću biti dosljedan u doslovnom vjerovanju Bibliji, ne mogu onda odabirati u što ću vjerovati“, otkrio je da iza svega stoji fundamentalistički vjerski nazor.

Nije se to dogodilo previše davno, prije nekoliko godina, ali je otada počeo širiti te svoje, zapravo ideje iz doslovnog tumačenja tekstova iz Biblije od kojih su najmlađi stari oko 800 godina, a najstariji pamte čak tisućljeća.

Što se njih tiče, nema nikakve sumnje da je priča o okrugloj Zemlji zavjera i da netko širi „dezinformacije“ o obliku našeg planeta. Lista koje okrivljuju je poduža, ali je nekoliko točaka dežurnih krivaca svima zajednička: NASA, masoni, “globalisti” (što god to trebalo značiti) i Elon Musk.

O tome da su prvi navodili da je Zemlja okrugla još antički Grci, ljudi poput Pitagore prije više od 2500 godina, tamo se u pravilu ne govori. Ali se zato govori o, i to je glavna točka svih rasprava, o Bibliji.

Na toj konferenciji Guardianov Josiah Hesse primijetio je da su ideje o ravnoj zemlji najraširenije među evangeličkim protestantskim kršćanima, da su oni skloni najoduševljenije tvrditi da živimo na ploči, ali da su oni i ti koje se o tom ravnozemljaškom vjerničkom fenomenu najmanje ispituje.

Hesse je na konferenciji često vidio da ljudi razglabaju o apokaliptičnim temama, o „kraju vremena“ o molitvi jednih nad drugima, o kopanju po Bibliji za čim više različitih citata navodno o ravnoj Zemlji. Nathan Roberts sebe smatra „kozmološkim evangelikom“ i ponosan je na to što je „našao više od 200 citata“.

On je, piše Hesse, zgodan mladi poduzetnik, putuje SAD-om sa suprugom i djecom, govori ljudima o Isusu, prodaje knjigu o kreacionizmu, još jednom omiljenom štivu američkih evangelika, ovaj put o tome da Zemlja nije stara 4,5 milijardi godina i da se život razvio evolucijom, nego da je stara cca 6000 godina i da je Bog stvorio sve stvorove kakve danas vidimo u onih šest dana. Unatoč svemu, određena razlika između evangelika i fundamentalista u SAD-u ipak postoji.

Ovi potonji su uglavnom opsjednuti „Otkrivenjem“ iz Biblije, nerijetko žive očekujući da propadne svijet i pripremaju svoje bunkere za tu namjenu. I jedni i drugi smatraju da je Zemlja ravna ploča, što im je jako važno kako bi im bila nenarušena slika ploče iznad koje je nebo, s Bogom na njemu, a ispod koje je pakao s ognjevima, vragovima i prokletim dušama unutra. Evangelici su i puno političniji.

Oni su jako, skoro apsolutno podržavali Trumpovu predsjedničku kampanju, u stalnom su sukobu s javnosti zbog svojih stavova prema LGBT osobama, tako da se „ravna Zemlja“ uklapa u sliku mnoštva krajnje kontroverznih stavova.

Svjesni toga, već neko vrijeme rade na taktikama privlačenja simpatizera organiziranjem rock koncerata, fora pastorima, pozivanjem slavnih osoba na nastupe kao što su Chris Pratt, Justin Bieber, Kim Kardashian… No, zasad nisu uspjeli privoljeti nekoga doista popularnoga da krene zagovarati isto što i oni. Riječ je o, suštinski, slici svijeta kakva je bila prisutna u Europi tijekom Srednjeg vijeka, plus obje Amerike, Australija i Novi Zeland.

Znači, ploča je okrugla, nad njom je kupola nebeskog svoda, u centru okrugle ploče nalazi se Sredozemno more, neki će reći da je ispod ploče voda u podzemnom svijetu, jer sve to tako piše u Bibliji, te još neke slične stvari. Sve to uz nesalomljivo uvjerenje da je Zemlja takva kakva jest centar oko kojega kruže malo Sunce i još manji Mjesec, a potom i zvijezde i cijeli svemir.

Na vama je da budete kritični prema vladi, religijskim institucijama i znanstvenim istraživanjima i da stvorite svoj stav, a ne nametnuti. Traženje istine je uvijek bila najvrijednija potraga u vašem životu.

(express.hr)