Roditelji koji hrane svoju djecu veganskom prehranom mogli bi biti uhićeni i suočiti će se sa zatvorskom kaznom u skladu s novim zakonom koji se predlaže u Italiji

Novi zakon će se doticati roditelja koji hrane svoju djecu isključivo veganskom prehranom, i oni bi mogli završiti do dvije godine u zatvoru.

Elvira Savino, zastupnica iz stranke desnog centra Forza Italia, kaže da predloženi zakon ima za cilj da se smanji trenutni hir u Italiji u kojem roditelji prisiljavaju svoju djecu na vegetarijansku odnosno vegansku prehranu bez pristanka njihove djece.

Međutim, gospođa Savino kaže, maloljetnici moraju biti zaštićeni od “radikaliziranih” roditelja koji žele nametnuti svojoj djeci restriktivnu dijetu kojoj nedostaju “bitni elementi potrebni za zdrav fizički i kognitivni razvoj”.

Gospođa Savino piše da veganska prehrana potencijalno ostavlja djecu bez željeza, cinka i vitamina B12, što može dovesti do neuroloških problema i anemije, javlja talijanski list La Repubblica.

Zastupnica objašnjava da je cilj “Savinovog zakona” da “definitivno stigmatizira nemarno roditeljsko ponašanje koje dovodi maloljetnike u opasnost.”

Prijedlog će zahtijevati da se roditelji suoče do jedne godine zatvora za osnovno djelo.

Međutim, kazna bi mogla ići i do dvije i pol godine ako se utvrdi da je kazneno djelo vegetarijanstva dovelo do “trajne bolesti ili ozlijede.”

Ako maloljetnik umre kao rezultat osnovnog djela, roditelj se može suočiti sa i do šest godina zatvora.

Svaki roditelj koji prisiljava veganskoj prehrani dijete u dobi od tri godine ili mlađe će se suočiti sa najmanje dvije godine zatvora.

Predloženi zakon slijedi niz slučajeva u kojima su djeca, neka mlađa od tri godine, neuhranjena zbog loše pripremljene veganske prehrane koju im nameću njihovi roditelji.

U lipnju, dvo-godišnja djevojčica iz Genove je stavljena na reanimaciju nakon što su joj liječnici otkrili neurološke probleme. Prema liječnicima, njezine razine vitamina B12 su bile izuzetno niske.

Sljedećeg mjeseca, 14-mjesečni dječak iz Milana je bio odveden u bolnicu s teškim nedostatkom kalcija. On je težio koliko tromjesečno djete.

Osam posto Talijana su vegetarijanci ili vegani prema talijanskim novinama Corriere della Sera.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Nedavne objave u medijima povećale su brigu o mogućem utjecaju sojinih proizvoda na zdravlje, uključujući problem sa štitnjačom, nedostatak minerala, Alzheimerovu bolest i utjecaj na žene i djecu, kao i na žene koje tijekom trudnoće konzumiraju soju, te moguć negativan utjecaj na fetus

Nakon što je šibenska nutricionistica Anita Šupe ustvrdila da soja, koja se promovira kao iznimno zdrava biljka, nije za jelo, te navela nekoliko činjenica o tome što s tom grahoricom ne valja, javile su nam se brojne udruge, te vegetarijanci koji su se osjetili prozvanima

Prije nego što vidimo što kažu Prijatelji životinja i vegetarijanci, prisjetimo se što je istaknula Anita Šupe.

Visok sadržaj fitinske kiseline smanjuje apsorpciju i iskorištavanje kalcija, magnezija, bakra, željeza i cinka. Fitinska kiselina u soji ne može se neutralizirati klasičnim metodama kao što su natapanje, klijanje i dugo kuhanje, pa redovnom konzumacijom soje riskiramo teški nedostatak minerala u organizmu, što dovodi do razvoja bolesti.

Prehrana s visokim sadržajem fitinske kiseline može otežavati normalan rast i razvoj djece i mladih. Soja sadrži inhibitore tripsina i protease, dakle spojeve koji ometaju rad enzima potrebnih za razgradnju i iskorištavanje proteina.

To dovodi do problema s gušteračom, želucem i cijelim probavnim sistemom, te otežava normalan rast i razvoj. Soja sadrži gitrogene koji ometaju metabolizam joda i mogu uzrokovati hipotireozu i rak štitnjače. Neke studije povezuju uporabu dječje formule na bazi soje s autoimunom bolesti štitnjače kod djece. Soja sadrži fitoestrogene ili izoflavone koji nalikuju estrogenu i ometaju funkciju i rad endokrinih žlijezda, te mogu uzrokovati neplodnost i rak dojke. Soja sadrži različite vrste oligosaharida koje ljudski probavni trakt ne prepoznaje.

Oni ostaju neprobavljeni, te izazivaju vjetrove i nadutost, ali također provociraju imunološki sustav, dovodeći do stvaranja upalnog procesa i proizvodnje antitijela. Tako soja igra ulogu i u razvoju autoimunih bolesti. Soja sadrži hemaglutinine, tvari koje potiču koagulaciju i uzrokuju zgrušavanje crvenih krvnih zrnaca, što ometa pravilnu apsorpciju i distribuciju kisika u tkivima. Soja sadrži aluminij, koji je toksičan za nervni sistem i bubrege – istaknula je Šupe.

Jadranka Boban Pejić, poznata stručnjakinja za prehranu prema makrobiotičkim i veganskim načelima, oko soje je u pismu ‘Slobodnoj’ napisala sljedeće.

U isto vrijeme kada se o fitoestrogenima piše izuzetno pozitivno (fitoestrogeni su biljne supstancije; vrsta fitoestrogena koja se naziva izoflavoni nalazi se u soji, leći i slanutku), sve češće nailazimo na izuzetno loše napise, uglavnom o soji.

Osim činjenice da je soja namirnica često izložena genetskom modificiranju, postoje tvrdnje kako soja ubrzava starenje mozga, uzrokuje poremećaje i oboljenja štitnjače te uzrokuje reproduktivne probleme. Nije čudno da su ljudi zbunjeni i prestrašeni, pogotovo oni koji konzumiraju sojine proizvode i daju ih svojoj djeci. U zadnje vrijeme mnogi su mi se obraćali, od medija do pojedinaca, s pitanjem treba li jesti soju ili ne te kakva su moja iskustva i razmišljanja – ističe Boban Pejić te nastavlja.

Postoji nemjerljivo malo dokaza da je soja loša za naše zdravlje i da ga može ugroziti. Još u rujnu 2000. British Nutrition Foundation objavila je sljedeće:

“Nedavne objave u medijima povećale su brigu o mogućem utjecaju sojinih proizvoda na zdravlje, uključujući problem sa štitnjačom, nedostatak minerala, Alzheimerovu bolest i utjecaj na žene i djecu, kao i na žene koje tijekom trudnoće konzumiraju soju, te moguć negativan utjecaj na fetus. Za sve navedeno ne postoje dovoljno kvalitetne studije koje bi potvrdile ovakvo nešto. Do sada napravljena istraživanja uglavnom su uključivala životinje. Stoga iz svega navedenoga, upozorenja u vezi soje su špekulacije i nedokazane izjave”.

Kad pogledate detaljnije istraživanja koja stoje iza upozoravajućih napisa i članaka, ne čudi što su proizvela tako negativne zaključke. U nekim od tih istraživanja (na osnovi kojih su pisani članci), životinje su bile hranjene velikim količinama sirovog sojinog brašna tijekom pet godina!

U jednoj takvoj studiji znanstvenici su promatrali utjecaj soje na gušteraču. Gušterača izlučuje trypsin koji omogućava tijelu da razlaže bjelančevine u tankom crijevu. Sirova soja sadrži inhibitore trypsina koji teoretski mogu zaustaviti gore opisani process i izazvati upalu gušterače, tzv. pankreatitis. Unatoč tome, od 26 majmuna na kojima je provođeno istraživanje samo je jedan pokazao umjerenu upalu gušterače!

Logično pitanje koje si postavljamo jest: Zašto koristiti sirovo sojino brašno u testiranju na životinjama?! Tko uopće jede sirovo sojino brašno i sirovu soju?! Na Istoku, gdje se soja tradicionalno konzumira već tisućljećima, nije uopće poznato jedenje sirove soje i sojinog brašna, a ni na Zapadu ljudi ne jedu sirovu soju.

Tradicionalni, fermentirani proizvodi od soje, kao što su miso i umak od soje, ne sadrže inhibitore trypsina. U tofu, npr., ovi inhibitori ”završe” u vodi od namakanja, koja se baca, pa ih uopće nema u tofuu. Sojino mlijeko koje se radi od cijeloga zrna soje također uključuje proces namakanja i bacanja vode od namakanja.

No, svakako je važno napomenuti da je golema razlika između cjelovitog zrna soje i izoliranih komponenti soje. Većina istraživanja, pa na taj način i argumenata, fokusirana je na izolirane komponente soje. Drugim riječima, oni analiziraju dijelove biljke, a ne cjelovitu biljku. Soja koja je korištena u kliničkim istraživanjima je uobičajeno sojin izolat/bjelančevina iz soje dobivena industrijskim procesom.

Vlakno iz soje je u tom procesu odstranjeno pomoću lužnate otopine i zrna se stavljaju u aluminijski kotao s kiselom otopinom. Ovdje je naglasak na kojem dolazi do upozorenja vezano uz Alzheimerovu bolest i aluminij.

Kada se soja ostavlja namakati u aluminijskom kotlu, ona apsorbira aluminij koji se povezuje s demencijom jer je pronađen u ostacima oštećenih stanica mozga kod ljudi s Alzheimerom. U proizvodnji organskih proizvoda od cjelovitog zrna soje ne koriste se aluminijske posude, već isključivo rostfrei/tj. nehrđajući čelik. Isto tako, sojin izolat potpuno se drukčije ponaša od cjelovitog sojinog zrna koje se koristi u organskoj proizvodnji mlijeka i drugih proizvoda. Nadalje, sojin izolat prolazi, tijekom industrijske prerade, cijeli niz drugih kemijskih tretmana koji dodaju nitrate u proizvod, a nitrati se povezuju s karcinomom.

Stoga, važno je zapamtiti da problem ne postoji s namirnicima koje su proizvedene od cjelovitog zrna soje, već s izoliranim bjelančevinama koje se koriste u konvencionalnim proizvodima (naći ćete ih nabrojene na deklaraciji u mnogim konvencionalnim proizvodima poput teksturiranih biljnih proizvoda, hidroliziranim biljnim proizvodima, kao poboljšivače okusa u juhama i preljevima, lecitin u majonezama, formulama za djecu na bazi soje, nekim slatkišima te sojinom mlijeku/konvencionalnom koje nije napravljeno od sojinog zrna).

Oko 70% prerađene hrane danas sadrži dijelove soje, uključujući kruh, biskvite, pizzu i hranu za djecu. Opet naglašavam, golema većina ovih proizvoda sadrži oblik sojin izolat/procesiranu sojinu bjelančevinu i nije iz cijeloga zrna soje.

Ovo gore nisu proizvodi od kojih su žene na Dalekom istoku imale benefite za svoje zdravlje (ne poznaju simptome menopauze i hormonalne neravnoteže, kao što nisu poznavale niti konzumirale GMO soju. Zanimljiv je podatak da GMO soja ne sadrži ni blizu razinu fitoestrogena koliko organska soja, te je stoga dobrobit za zdravlje od organske soje više nego jasna.

Kako biti siguran?

Jedini, ali zaista jedini način je da čitate deklaracije! Ako je proizvod certificirano organski, ne sadrži GMO soju, a na proizvodu treba pisati u sastojcima: cjelovito zrno soje. Izbjegavajte proizvode koji sadrže sojine isolate ili sojine bjelančevine kao sastojak, iz gore navedenih razloga.

Određena hrana nosi naziv ”goitrogeni”, što znači da blokira preuzimanje joda iz krvi. Jod je neophodan za funkciju štitnjače i njegov manjak može biti uzrok smanjenje funkcije štitnjače. Stoga, svaka namirnica koja spada u skupinu ”goitrogena” pogoršat će problem s manje aktivnom štitnjačom. Soja je jedna od tih namirnica, kao i repa, kupus, kikiriki, pinjoli, prokulice, brokula, kelj i proso – ako se jedu sirovi!

Ako imate dijagnosticiranu smanjenu funkciju štitnjače, naravno da ćete smanjiti uzimanje gore nabrojenih namirnica, pogotovo u sirovom obliku.

To ne znači da ljudi sa smanjenom funkcijom štitnjače ne trebaju uopće jesti soju, trebaju ograničiti njezino uzimanje. Postoji široko rašireni mit da ako je nešto dobro za vas u maloj količini onda je ”puno” još bolje! Često se susrećem s ovim mitom na seminarima i predavanjima te objašnjavam da ekstra konzumiranje biljnih pripravaka, dodataka prehrani i sl. ne povećava efekt, već suprotno, smanjuje ga. Mala količina ovih pripravaka, dakle male doze, upravo su ono što daje najbolje rezultate.

Isto se može primijeniti na soju. Tvrdnje kako je čudesna namirnica u industrijskoj preradi dovele su do toga da se nalazi u svim mogućim oblicima, pa i u većini konvencionalnih namirnica, čak i sirova. Soju ne treba jesti ni sirovu, ni u zrnu, već prerađevine od cijeloga zrna, i to ne u velikim količinama, kao niti bilo koju drugu namirnicu.

Jedna od većih kritika u negativnim člancima o soji vezana je uz apsorpciju minerala. Soja sadrži fitate koji mogu blokirati preuzimanje esencijalnih minerala poput željeza, kalcija, cinka i magnezija. Ali u isto vrijeme djelovanje fitata iz soje važan je razlog zašto soja djeluje kao zaštita od karcinoma. Fitati iz soje djeluju kao antioksidansi. Oni kontroliraju tvari koje pokreću slobodne radikale za koje je poznato da uzrokuju karcinom i probleme sa srcem i krvožilnim sustavom.

Fitati se ne nalaze samo u soji; nalaze se u mekinji ili ovojnici gotovo svih žitarica i mahunarki. Zato se npr. u makrobiotičkom pristupu prehrani savjetuje kuhanje žitarica, mahunarki, a i pahuljica i sličnih proizvoda jer se na taj način ne blokira iskorištavanje minerala. Npr. preporučuje se da se pahuljice poprže ili malo namoče prije konzumiranja…
 
(slobodnadalmacija.hr)

Prema istraživanjima koja su objavljena u „Life Science“, artemisinin – derivat biljke Sweet wormwood (Artemisia Annua ili slatki pelin) korišten u kineskoj medicini – može ubiti 98 posto stanica raka dojke za manje od 16 sati

Prema istraživanjima koja su objavljena u „Life Science”, artemisinin – derivat biljke Sweet wormwood (Artemisia Annua L., doslovan prijevod sa engleskog – slatki pelin) korišten u kineskoj medicini – može ubiti 98 posto stanica raka grudi za manje od 16 sati.

Ako se biljka koristi sama uzrokuje 28-postotno smanjenje stanica raka grudi, ali u kombinaciji sa željezom, Sweet wormwood je uspio „izbrisati” rak gotovo u potpunosti. Štoviše, na normalne stanice grudi nije gotovo uopće bilo utjecaja u ovom eksperimentu.

Artemisinin je bio korišten u prošlosti kao snažno antimalarijsko sredstvo, ali sada je dokazano da je učinkovit i protiv raka. Kada je subjektima u objavljenoj studiji dodano i željezo, koje se često nakuplja u tkivu grudi ali naročito u stanicama zaraženim rakom, artemisinin je selektivno napadao „loše” stanice, dok „dobre” stanice nije dirao.

„Sve zajedno, naši rezultati dokazuju da artemisininovo ometanje E2F1 transkriptivnog faktora posreduje u zaustavljanju staničnog kruga stanica raka grudi i predstavlja kritični transkripcijski put kojim artemisinin kontrolira rast reproduktivnih stanica raka.” – kažu u zaključku istraživanja laboratorija za rak, Sveučilišta u Kaliforniji.

Željezo se skuplja u kancerogenim stanicama sa posebnim receptorima koje im pomažu u dijeljenju stanica (zvanim „transferrin” receptori). Normalne stanice vjerojatno imaju ove receptore također, ali kancerogene stanice ih imaju u većim količinama, i prema tome mogu biti ciljane kombinacijom željeza i artemisinina.

Dosad je bilo puno eksperimenata koji dokazuju da je artemisinin može učinkovito ukloniti bolest u prisutnosti željeza. Taj ekstrakt je korišten tisućama godina u Kini protiv maralije.

Parazit malarije ne može živjeti u prisutnosti artemisinina jer je pun željeza. Bioinženjeri Henry Lai i Narendra Singh sa Sveučilišta u Washingtonu, Seattle, su znanstvenici koji su prvi ovo otkrili.

Dosad je ovaj ekstrakt bilo teško nabaviti po povoljnijim cijenama, ali s povećanim interesom za ovu biljku i cijena bi mogla biti prihvatljivija.

Francuski proizvođač lijekova „Sanofi” očekuje proizvodnju 50 do 60 tona artemisinina svake godine, nadajući se da će zadovoljiti potražnju svjetskog tržišta.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

Pomoću soka od cikle, Rudolf Breuss izliječio je tisuće ljudi od bolesti raka i drugih neizlječivih bolesti

Uz pomoć svoje metode, izliječio je preko 45.000 ljudi od raka i drugih neizlječivih bolesti.

Bog je stvarajući ovaj planet mislio na sve. Kreacija u obliku bezbrojnih plodova zdravlja kojima je okružio čovjeka nije ništa drugo nego čista bezuvjetna ljubav Boga prema čovjeku.

Svaki plod pomno je osmišljen, smislen i zaokružen u toj mjeri da čovjek sam ne može dosegnuti tajne iz kojih je stvoren. Tako i cikla, koja je zbog svojih zagrijavajućih svojstava idealna hrana za zimske mjesece, a zbog svoje nepresušne ljekovitosti, ona je fantastičan lijek za mnoge bolesti kao i pokretač čovjekova zdravlja.

Cikla je jedinstvena zbog visokog sadržaja antikancerogenih tvari i karotenoida. Prepuna je i oksidanata pa čovjeku čisti krv i pomaže mu da duže živi. Cikli, njezinu crvenu boju daje Betacyanin, pigment koji se apsorbira u krv i tako povećava sposobnost krvi prenositi kisik i do 400 %.

Cikla protiv raka

Rudolf Breuss iz Austrije, cijeli svoj život je posvetio pronalaženju najboljeg prirodnog lijeka protiv raka. Napravio je poseban sok, koji je davao odlične rezultate u liječenju ove bolesti. Uz pomoć svoje metode izliječio je preko 45000 ljudi od raka i drugih neizlječivih bolesti.

Prema Breussu, rak može preživjeti samo uz pomoć bjelančevina, koje sadrži kruta hrana. Zbog toga je razradio poseban post u trajanju od 42 dana, tokom kojeg se piju samo čajevi i poseban sok od povrća, glavni sastojak je cikla. Tokom ovih 42 dana stanice raka gladuju i umiru, dok se zdravlje kompletnog organizma poboljšava.

Breussov sok se pravi samo od ekološki uzgojenog povrća. Sok se može napraviti kod kuće od domaćeg povrća, a sastoji se od: cikle (55 %), mrkve (20 %) korjena celera (20 %) krumpira (3 %) i rotkvice (2 %). Važno je napomenuti kako sa sokom od cikle ne bi smjeli pretjerivati, već ga je potrebno uzimati onoliko koliko organizam u ovoj terapiji sam traži.

Cikla je već tradicionalni i poznati lijek za leukemiju. Ovo povrće sadrži aminokiselinu betain, koja ima antikancerogena svojstva. Terapija ciklom, koja podrazumijeva svakodnevno uzimanje soka od cikle ili sirove ribane cikle ima dokazano pozitivan učinak na leukemiju i mnoge druge vrste raka a o čemu svjedoće tisuće ljudi.

No, redovito konzumiranje cikle pomaže i protiv bolesti, uzrokovanih oksidativnim stresom a vlakna, koja sadrži cikla, mogu smanjiti razinu kolesterola u krvi i do 40 %. Cikla je poznata i po tome što normalizira krvni tlak i pomaže u očuvanju elastičnosti krvnih žila.

Cikla sprječava i liječi proširene vene, ako ju svakodnevno konzumiramo. Željezo iz cikle je moćno sredstvo za čišćenje organizma od toksina i izgradnju krvi. Upravo zbog toga cikla je efikasna u liječenju mnogih bolesti, uzrokovanih toksinima. Ciklu bi posebno trebale konzumirati trudnice jer ona je neizmjeno bogata folnom kiselinom a što sprječava mnoge bolesti novorođenčadi.

Osim toga, sok od cikle stimulira rad jetre i žuči te sprječava zatvor, a u kombinaciji s mrkvom cikla je odličan lijek za giht, bolesti bubrega i žučnog mjehura.

No, njena ljekovitost ni tu ne prestaje, cikla je nevjerojatno ljekovata i pomaže i kod glavobolje, zubobolje, dizenterije, krstobolje, kod kožnih i menstrulanih tegoba.
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Kada završi zima i nastupi proljeće idealno je vrijeme za čišćenje organizma od toksina. Među najboljim načinima za to je jedno od najsnažnijih sredstava za detoksikaciju – pšenična trava, odnosno mlada pšenica.

Pšenična trava djeluje poput čiste sunčeve energije, a 7,5 grama ima jednaku nutritivnu vrijednost kao i 175 grama mrkve, salate ili celera. Njene sposobnosti čišćenja organizma bile su poznate još u doba faraona.

Danas, kada se svakodnevno suočavamo sa stresom, zagađenom okolinom, štetnim zračenjima i nezdravom hranom, njeno detoksikacijsko djelovanje je važnije nego ikad.

Ako se osjećate umorno i teško i stalno ste dekoncentrirani, čišćenje organizma pšeničnom travom vam može pomoći da povratite energiju i poboljšati zdravlje.

Znakovi da vam je potrebna detoksikacija:

• glavobolja
• alergija
• problemi s kožom
• zadah i neugodan miris tijela
• loša probava
• nadutost i plinovi
• debljanje ili prekomjerno mršavljenje
• zatvor
• umor, loša koncentracija slabo pamćenje
• depresija
• prijevremeno starenje

Prednosti pšenične trave

Pšenična trava sadrži preko 100 elemenata potrebnih čovjeku, među kojima su esencijalne masne kiseline, važni enzimi i antioksidansi.

Jedan od važnijih elemenata je klorofil, na koji otpada oko 70 posto sastava pšenične trave. Klorofilje važan za izbacivanje otrova i teških metala iz tijela. Tu su i vitamini A, B, B17, C, E, F i K, te minerali kalij, željezo, magnezij i kalcij.

Pšenična trava povećava broj crvenih krvnih zrnaca, čisti krv i druge organe i stimulira metabolizam. Zbog visokog udjela klorofila obogaćuje krv kisikom. Učinkovito čisti jetru i neutralizira toksine. Potiče rad štitnjače i smanjuje kiselost organizma.

Sok od pšenične trave vraća boju sjedim vlasima

Redovito konzumiranje svježeg soka mlade pšenične trave pruža nam mnoge prednosti, a jedna od njih je i ta da može usporiti rast sijedih i vratiti sijedoj kosi njezinu prirodnu boju!

Ispijanje sokova od mladih zelenih žitarica prva je promovirala dr Ann Wigmore. Ona je detaljno istražila ljekovita svojstva soka od mlade pšenice i razvila je i detaljno opisala proces uzgoja mlade pšenice u plitkim posudama kod kuće ili na bilo kojem mjestu. Izmislila je i jeftin sokovnik za mladu pšenicu kako bi taj životni eliksir učinila dostupnim svakom.

Sa 82 godine dr Wigmore nije imala nijednu sijedu vlas! To je bilo toliko nevjerojatno da su je studenti zamolili da im dopusti da prouče njenu kosu u laboratoriju. Test je pokazao da je to bila njezina prirodna boja!

Sok od pšenične trave je ujedno i odličan čistač krvi i pomaže u pomlađivanju i regeneraciji naše kože.

Zbog visokog udjela klorofila, kao i aminokiselina, minerala, vitamina i enzima pšenična trava omogućuje širok spektar zdravstvenih koristi i ljekovitih prednosti.

Počnite s količinom od 30 ml soka na dan, koju postupno možete povećati do 30 ml dvaput dnevno.

Evo kako uzgojiti pšeničnu travu:

• Potopite sjemenke pšenice 8-12 sati.
• Sjemenke ostavite u staklenoj tegli i tijekom naredna 24 sata isperite ih tri puta.
• Kada se počne nazirati klijanje, posadite sjemenke na vrh zemlje. Odnos neka bude jedan dio treseta prema tri dijela zemlje.
• Zalijte posađenu pšenicu i pokrijte teglu tijekom prva tri dana, da se ne isuši. Tijekom tih dana dobro zalijte pšenicu ujutro, a navečer je poprskajte vodom.
• Četvrti dan otkrijte teglu, neka sjemenke budu na neizravnom svjetlu.
• Idealna temperatura za rast pšenice i izbjegavanje plijesni je 21 stupanj do 26 stupnjeva. Ako se pojavi plijesan, uzgojite novu pšeničnu travu.
• Pšeničnu travu možete rezati kada naraste oko 20 centimetara. Dva dana prije rezanja iznesite je na sunce da bi došlo do sinteze klorofila.
• Za novu turu, koristite novo sjeme i zemlju.
• Sok od pšenične trave možete iscijediti pomoću sokovnika ili je samljeti u blenderu uz dodatak vode.

Shake napitak od pšenične trave:

Izmiksajte u blenderu sljedeće sastojke:

• 30 ml soka pšenične trave
• žlicu isjeckane mente
• šalicu ananasa
• šalicu soka od naranče
• pola šalice soka od limuna
• žličicu meda
• 2/3 šalice leda

 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(atma.hr,telegraf.rs,webtribune.rs/uredio:NSP)

Češnjak uistinu ima odlična svojstva za zdravlje. On je prirodni antibiotik koji ne uzrokuje nastanak neželjenih nuspojava. Možete ga jesti sirovog ili termički obrađenog. Stručnjaci preporučuju da svaki dan pojedete češanj češnjaka kako biste pospješili svoje zdravlje

Jača imunološki sustav

Češnjak može pomoći u smanjenju rizika od nastanka gripe i prehlade. Čim osjetite prve simptome prehlade ili gripe, počnite jesti češnjak s medom kako biste skratili trajanje bolesti.

Regulira razinu hormona

Češnjak je odličan izvor joda i može pomoći u prevenciji i ublažavanju simptoma hormonalnih poremećaja.

Regulira razinu krvnog tlaka

Stručnjaci preporučuju osobama koje pate od hipertenzije da uz prethodno savjetovanje s liječnikom počnu svakodnevno konzumirati češnjak koji može regulirati razinu krvnog tlaka i smanjiti potrebu za uzimanjem lijekova.

Smanjuje rizik od nastanka raka

Istraživanja su pokazala da češnjak može smanjiti rizik od nastanka kancerogenih stanica. Ako želite da češnjak bude još djelotvorniji, ogulite ga i pustite da stoji 10 minuta kako bi otpustio sve antikancerogene spojeve.

30 moćnih osobina češnjak

Češnjak se već tisućljećima koristi u ljekovite svrhe. Neizostavan je dio mediteranske prehrane, gdje se kao začin koristi u pripremi gotovo svih jela. Ljekovite moći češnjaka ćete najviše iskoristiti ako konzumirate svježi češnjak. Kapsule i pilule nemaju jednako dobro djelovanje. Donosimo vam najznačajnije prednosti svakodnevnog konzumiranja češnjaka za zdravlje.

#1. Češnjak sadrži alicin, za kojeg su brojna istraživanja pokazala da smanjuje rizik od nastanka gripe i prehlade za čak 50%. Alicin možete pronaći samo u svježem češnjaku. Na kraju krajeva, alicin je taj koji je zaslužan za prepoznatljiv miris češnjaka.

#2. Brojna istraživanja su pokazala da svakodnevna konzumacija češnjaka može pomoći u regulaciji razine krvnog tlaka.

#3. Češnjak će pomoći vašem tijelu da bolje apsorbira željezo. Stoga, ako patite od anemije i uzimate suplemente željeza, svakako povećajte unos češnjaka.

#4. Češnjak može smanjiti rizik od prekomjernog nakupljanja masti na području jetre. Na taj način smanjuje rizik od nastanka masne jetre i ciroze jetre.

#5. Češnjak pospješuje protok žuči iz žučnog mjehura i pomaže u prevenciji žučnih kamenaca i prekomjernog opterećenja jetre.

#6. Istraživanja su pokazala da češnjak smanjuje nakupljanje plaka u arterijama i na taj način pomaže u prevenciji kardiovaskularnih bolesti, srčanog i moždanog udara.

#7. Češnjak može smanjiti razinu lošeg (LDL) kolesterola i triglicerida. Također može povećati razinu dobrog (HDL) kolesterola.

#8. Češnjak je odličan izvor cinka, vitamina B, A i C. Može pomoći u jačanju imuniteta. Također sadrži minerale neophodne za pravilno funkcioniranje organizma, kao što su željezo, fosfor i bakar.

#9. Češnjak je antimikotik i ima odlična antibakterijska svojstva, zbog čega je odličan za prevenciju i liječenje raznih bolesti.

#10. Češnjak sadrži veliki broj moćnih antioksidanata koji usporavaju proces starenja i štite DNA od oštećenja.

#11. Svakodnevna konzumacija češnjaka može ublažiti probavne tegobe, kao što su plinovi, zatvor i grčevi u želucu.

#12. Češnjak pomaže u prevenciji krvnih ugrušaka. Također može pomoći u razgradnji već postojećih krvnih ugrušaka.

#13. Ako se konzumira svakodnevno i svjež, češnjak može značajno pomoći u ublažavanju kroničnog tonzilitisa.

#14. Istraživanja su pokazala da češnjak može pospješiti sagorijevanje masti i na taj način pomoći kod uklanjanja suvišnih kilograma.

#15. Češnjak je odličan antikoagulans i djeluje jednako učinkovito kao i aspirin. Na taj način značajno pomaže u prevenciji srčanog udara.

#16. Zdrobljeni češnjak možete pomiješati s malo vode, a grgljanje tekućine će vam pomoći da ublažite bolove u grlu.

#17. Češnjak ima odlično protuupalno djelovanje, zbog kojeg pomaže u ublažavanju bolova, naticanja i crvenila.

#18. Antimikotici su odlični za liječenje atletskog stopala. Od češnjaka možete raditi obloge ili pak zdrobljeni češnjak staviti u lavor s vodom.

#19. Antioksidacijska svojstva češnjaka će spriječiti oštećenja DNA, ojačati imunološki sustav i pomoći u prevenciji raznih bolesti.

#20. Češnjak vam može pomoći u ublažavanju i bržem zacjeljivanju žuljeva. Nanesite oblog od češnjaka na žuljeve kako bi ubrzali njihovo zacjeljivanje.

#21. Znanstvenici su otkrili da držanje češnjaka na zubu koji boli može ublažiti bolove, upravo zbog njegovih protuupalnih svojstava.

#22. Češnjak možete koristiti i za liječenje i ublažavanje akni. Utrljajte češnjak na problematičan dio kože.

#23. Brojna istraživanja su pokazala da češnjak usporava širenje stanica raka, a svakodnevna konzumacija sirovog češnjaka može pomoći u prevenciji raka želuca i debelog crijeva.

#24. Češnjak može ublažiti bolove u uhu. Zdrobite češnjak i pomiješajte ga s toplim maslinovim uljem. Smjesu izlijte u uho i osjetit ćete olakšanje.

#25. Češnjak može pomoći kod ublažavanja uboda insekata. Istraživanja su pokazala i da češnjak odbija insekte.

#26. Ako stavite češnjak u kipuću vodu i potom udišete paru, osjetit ćete smanjenje simptoma upale sinusa i astme.

#27. Ako imate problema s bradavicama, svježi češnjak utrljajte u bradavicu i nakon 10 dana ona će nestati.

#28. Češnjak može pomoći u prevenciji bolesti desni i parodontoze. Također, može pomoći u zaustavljanju krvarenja desni.

#29. Češnjak će pomoći u regulaciji razine šećera u krvi i smanjit će učestalost naglog pada i rasta razine šećera u krvi, zbog čega je odličan za dijabetičare.

#30. Neka istraživanja su pokazala da češnjak može pomoći u prevenciji i ublažavanju simptoma gljivične infekcije.
 
(centarzdravlja.hre/uredio:nsp)

Jeste li znali da vas redovno konzumiranje samo jedne namirnice može spasiti od toga da dobijete rak želuca, jedan od najsmrtonosnijih oblika malignih bolesti?

On je uvijek je na trpezi – ljeti u svježem, a zimi često u ukiseljenom obliku. Ako ste pomislili na kupus ili zelje, niste pogriješili!

Kiseli kupus je našim precima bio jedna od glavnih zimskih namirnica i izvor vitamina C. Danas još uvijek slijedimo tradiciju spravljanja kiselog kupusa za zimnicu. Istina je da mnoge tradicije izumiru, ali ovoj se to ne bi smjelo dogoditi, jer je kiseli kupus izuzetno hranjiv i ljekovit.

Kiseli kupus oduvijek je bio cijenjen, posebice kao lijek. Način njegove pripreme potječe od Slavena, a koristi se i dan danas. Poznato je da je moreplovac James Cook svoju posadu hranio kiselim kupusom za prevenciju od opasnog skorbuta. Sebastian Kneipp njime je liječio dijabetes, giht, opekline i upale.

Ljekovitost kiselog kupusa nadilazi ljekovitost mnogih poznatih biljaka

Sto grama sirovog kiselog kupusa sadrži čak 20 mg vitamina C. Slijede vitamin A, folna kiselina, magnezij, željezo, fosfor, kalcij, kalij, natrij, balastne tvari i bjelančevine. Odličan je izvor vitamina B12, zbog toga se posebno preporučuje vegetarijancima i veganima, piše Atma.

Crveni kupus je i do sedam puta ljekovitiji od bijelog, a njegova boja ukazuje da sadrži i ljekovite antocijanine.

Ono po čemu se kiseli kupus razlikuje od sirovog su probiotičke bakterije. Kiseli kupus je izvorna fermentirana hrana prirodno bogata probiotičkim kulturama.

Pored toga što je ukusan, kiseli kupus je i izuzetno zdrav, budući da sadrži fitonutrijente koji naše tijelo štite od raka želuca. Zbog toga ga često liječnici i preporučuju ljudima koji imaju problema s probavom i generalno osjetljiv želudac.

Ovo su ljekovita svojstva kiselog kupusa:

– iscjeljuje kožu oštećenu prekomjernim izlaganjem UV zrakama, a pored toga je i pomlađuje
– ublažava stres
– poboljšava raspoloženje
– pomaže stvaranju crvenih krvnih zrnaca jer je bogat vitaminom B12
– pomaže pri izgradnji kostiju
– jača imunitet
– blagotvorno djeluje na probavne organe, želudac i crijeva
– pomaže pri izlučivanju štetnih tvari iᴢ organizma
– snižava povišeni kolesterol

Priprema kiselog kupusa kod kuće:

– 15 kg zelja (kupusa)
– 0,5 kg soli
– šest lovorovih listova
– žlica papra u zrnu
– komadići dunje radi žuće boje
– po izboru ljupčac, kim, komorač, vinova loza ili jabuke

U plastičnu bačvu složite red rezanog kupusa, a zatim red soli i začina. Nastavite tako dok sve ne potrošite. Sve zalijte vodom dok ona prekrije kupus i hermetički zatvorite.

Prvo držite zelje na sobnoj temperaturi dok se ne ukiseli, za što je potrebno do oko mjesec dana (2-4 tjedna).

Zatim ga premjestite na hladno mjesto poput podruma i čuvajte na temperaturi ne većoj od pet stupnjeva.

Ako bačva nije puna do vrha, napunite najlonsku vreću vodom i stavite je kao uteg na zelje, da ga pritišće.
 
(zanimljivekreacije.com/uredio:nsp)

Jeste li znali da vas redovito konzumiranje samo jedne namirnice može spasiti od toga da dobijete rak želuca, jedan od najsmrtonosnijih oblika malignih bolesti?

On je uvijek je na trpezi – ljeti u svježem, a zimi često u ukiseljenom obliku. Ako ste pomislili na kupus ili zelje, niste pogriješili!

Kiseli kupus je našim precima bio jedna od glavnih zimskih namirnica i izvor vitamina C. Danas još uvijek slijedimo tradiciju spravljanja kiselog kupusa za zimnicu. Istina je da mnoge tradicije izumiru, ali ovoj se to ne bi smjelo dogoditi, jer je kiseli kupus izuzetno hranjiv i ljekovit.

Kiseli kupus oduvijek je bio cijenjen, posebice kao lijek

Način njegove pripreme potječe od Slavena, a koristi se i dan danas. Poznato je da je moreplovac James Cook svoju posadu hranio kiselim kupusom za prevenciju od opasnog skorbuta.

Sebastian Kneipp njime je liječio dijabetes, giht, opekline i upale. Ljekovitost kiselog kupusa nadilazi ljekovitost mnogih poznatih biljaka. Sto grama sirovog kiselog kupusa sadrži čak 20 mg vitamina C.

Slijede vitamin A, folna kiselina, magnezij, željezo, fosfor, kalcij, kalij, natrij, balastne tvari i bjelančevine. Odličan je izvor vitamina B12, zbog toga se posebno preporučuje vegetarijancima i veganima.

Crveni kupus je i do sedam puta ljekovitiji od bijelog, a njegova boja ukazuje da sadrži i ljekovite antocijanine.

Lijek za probavni sustav

Ono po čemu se kiseli kupus razlikuje od sirovog su probiotičke bakterije. Kiseli kupus je izvorna fermentirana hrana prirodno bogata probiotičkim kulturama.

Zbog toga je kiseli kupus jako bitan u liječenju bolesti prouzrokovanih disbalansom crijevne flore, posebice nakon terapije antibioticima ili kemoterapije. Blagotvorno djeluje na želudac i crijeva, na njihovu mikrofloru i na peristaltiku, čime pogoduje probavi.

Pomaže i u probavljanju masnih obroka te ubrzava metabolizam što pospješuje izlučivanje štetnih tvari iz organizma te čisti i regenerira jetru. Tako čisti krv, usporava starenje i jača otpornost organizma.

Zacjeljuje rane i opekline

Kiseli kupus pospješuje zarastanje rana, a djeluje i kod reume i upale vena. Lokalno ga možete koristiti za ublažavanje svrbeža na koži uslijed različitih alergijskih upala, manjih opekotina i uboda insekata, posebno pčele ili ose. Na zahvaćeno mjesto stavite oblog od lista kiselog zelja i omotajte ga zavojem ili gazom.

Imate li glavobolju, na čelo položite list kiselog kupusa i omotajte ga gazom. Za podizanje raspoloženja te općenito dobro zdravlje, svaki dan pojedite dvije do tri žlice naribanog kiselog kupusa.

Ljudi koji konzumiraju puno kiselog kupusa jači su i otporniji na bolesti. Zbog toga se kiseli kupus posebno preporučuje starijim osobama, osobama s oslabljenim imunitetom i djeci.

Blagodati soka kiselog kupusa

Rasol – sok kiselog zelja – ima mnogo povoljnih učinaka po zdravlje. Bogat je vitaminima C, E, K i B, kao i vitaminom U, jednim od najrjeđih vitamina, važnim za liječenje čira na želucu i dvanaestercu. Vrlo je popularan narodni recept za liječenje nagluhosti pomoću rasola. Navečer, prije spavanja, namočite vatu u rasol od kupusa i stavite je u uho. Tako spavajte i izvadite je ujutro. Između ostalog, rasol djeluje protiv gljivica i bakterija, štiti od upala, pomaže kod čira i liječi mamurluk.

Kiseli kupus u kulinarstvu

Da biste iskoristili sve hranjive tvari u kiselom kupusu, konzumirajte ga sirovog, kao i njegov rasol. Najzdraviji je u obliku salate uz dodatak bučinog ulja. Osim toga, možete ga kuhati, pržiti, peći, pirjati i kombinirati sa žitaricama, na primjer ječmom.

Priprema kiselog kupusa

15 kg zelja, 0,5 kg soli šest lovorovih listova, žlica papra u zrnu, komadići dunje radi žuće boje, po izboru ljupčac, kim, komorač, vinova loza ili jabuke. (VIDEO ispod članka)

U plastičnu bačvu složite red rezanog kupusa, a zatim red soli i začina. Nastavite tako dok sve ne potrošite. Sve zalijte vodom dok ona prekrije kupus i hermetički zatvorite. Prvo držite zelje na sobnoj temperaturi dok se ne ukiseli, za što je potrebno oko mjesec dana. Zatim ga premjestite na hladno mjesto poput podruma i čuvajte na temperaturi ne većoj od pet stupnjeva. Ako bačva nije puna do vrha, napunite najlonsku vreću vodom i stavite je kao uteg na zelje, da ga pritišće.

Trodnevna dijeta od kupusa

S ovom dijetom možete izgubiti do tri kilograma u tri dana i pritom detoksicirati organizam. Prvi dan pojedite do kilogram i pol kiselog kupusa raspoređenog u obroke. Pijte puno vode s nekoliko kapi limuna. Drugi dan za užinu pojedite pola kilograma kupusa, komadić kruha i nekoliko žlica svježeg sira. Za ručak ponovite, ali u kupus dodajte jabuke narezane na kockice.

Za večeru kupusu dodajte dva kuhana krumpira, pet grama maslaca, malo luka i kima (ili nekoga drugog začina prema želji) i sve to malo prepecite.

Ovo su ljekovita svojstva kiselog kupusa:

• iscjeljuje kožu oštećenu prekomjernim izlaganjem UV zrakama, a pored toga je i pomlađuje
• ublažava stres
• poboljšava raspoloženje
• pomaže stvaranju crvenih krvnih zrnaca jer je bogat vitaminom B12
• pomaže pri izgradnji kostiju
• jača imunitet
• blagotvorno djeluje na probavne organe, želudac i crijeva
• pomaže pri izlučivanju štetnih tvari iᴢ organizma
• snižava povišeni kolesterol

 

 
(dnevno.hr,alternativa-za-vas.com,youtube/uredio:nsp)

Broj ljudi koji su odlučili iz svoje prehrane izbaciti sve što sadrži gluten raste iz dana u dan, a police u trgovinama sve su punije proizvoda s oznakom “gluten-free”

Prema posljednjim podacima, čak 21 posto Amerikanaca prešlo je na bezglutensku prehranu (ili ju barem pokušavaju održavati). Neki brojevi kažu čak i 30% građana. Svima njima stručnjaci su uputili ozbiljno upozorenje: ako ne postoji medicinski razlog zbog kojeg ste prestali jesti pšenicu, raž, ječam i ostalu hranu koja sadrži gluten, lišavate tijelo niza vrijednih hranjivih sastojaka.

Stručnjaci upozoravaju da nitko ne može sam za sebe reći škodi li mu gluten ili ne te da samo liječnik putem biopsije može doći do vjerodostojnih rezultata.

Argument koji mnogi navode, da se od kad su izbacili gluten osjećaju manje naduto i usporeno stručnjaci ne uvažavaju te objašnjavaju da se najčešće radi o tome da tijelu koristi odricanje od rafiniranih žitarica i bijelog šećera, jer na bezglutenskoj dijeti nema mjesta poslasticama iz pekare i pizzerije.

I dok je dobro s jelovnika ukloniti (ili bar reducirati) pizze, kolače, peciva i bijeli kruh, potpuno izbacivanje cjelovitih žitarica iz prehrane napravit će vam više štete nego koristi, navode nutricionisti.

Kad, na primjer, integralnu pšeničnu tjesteninu zamijenimo bezglutenskom od kukuruza, nismo se samo odrekli glutena nego i niza drugih sastojaka, od kojih su mnogi našem organizmu prijeko potrebni za normalan rad: vlakna, cink, kalcij, željezo i dobar dio vitamina iz skupine B…

Osim toga, kad iz hrane izbace gluten i sve što bi ga moglo sadržavati, proizvođači ga u pravilu zamijene jeftinim krumpirovim ili kukuruznim škrobom ili drugim nutritivno bezvrijedniom sastojcima.

Cjelovite žitarice, prema studiji iz 2010. godine, sadrže i do 30 različitih antioksidanta, potrebnih tijelu da se bori protiv oksidacije koja uzrokuje starenje, pretilost i niz opasnih bolesti poput karcinoma i bolesti krvožilnog sustava. Osim toga, sadrže tvari (prebiotike) koje služe kao hrana dobrim bakterijama u našim crijevima, čije je zdravlje presudno za našu probavu i imunitet.

Prema studiji objavljenoj u British Medical Journalu, dugogodišnja istraživanja pokazala su da ljudi koji konzumiraju cjelovite žitarice čak tri puta rjeđe obolijevaju od dijabetesa, poremećaja metabolizma, kardiovaskularnih bolesti te su daleko rjeđe pretili od onih koji umjesto takvih žitarica jedu prerađene.

Želite li se zdravo hraniti, ne morate se odreći glutena, nego u svoju prehranu unijeti više voća, povrća i cjelovitih žitarica, a reducirati rafinirane proizvode – poručuju nutricionisti.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(slobodnadalmacija.hr/uredio:nsp)

Tajna za koju će biti potrebno još puno vremena da je čovjek spozna iz prve ruke. No i bez da samo zašli u dubine ovog nevjerojatnog carstva, o Zemljinoj unutrašnjosti znamo poprilično mnogo

Iako ljudska noga nikada nije kročila središtem Zemlje, znamo što se nalazi u njezinoj utrobi. Ljudi su koračali diljem planeta. Osvajali zemlju, letjeli nebom i zaronili u najdublje dijelove oceana. Svoje smo predstavnike poslali i na Mjesec, no u Zemljinoj unutrašnjosti nikada nismo bili, piše BBC.

Nismo se ni približili dovoljno da bismo uvidjeli kakve tajne skriva srce našeg planeta čije se središte nalazi na dubini od oko 6.000 kilometara. Najdulje što smo ikada došli je 12.262 metra u dubinu, koliko iznosi Kolska superduboka bušotina koja se nalazi usred puste tundre poluotoka Kola na samom sjeveru Europe, a koju su iskopali sovjetski znanstvenici u razdoblju od 1970. do 1989. godine.

Svi događaji koje pripisujemo Zemljinoj unutrašnjosti zbili su se pri samoj površini. Lava koja izlazi iz vulkana otapa se samo nekoliko kilometara u dubini. Čak i dijamanti za čije je oblikovanje potreban izuzetno visok tlak, nalaze se na dubini od otprilike 500 kilometara.

Ono što se nalazi ispod toga potupna je misterija. Tajna za koju će biti potrebno još puno vremena da je čovjek spozna iz prve ruke. No i bez da samo zašli u dubine ovog nevjerojatnog carstva, o Zemljinoj unutrašnjosti znamo poprilično mnogo. Znamo i kako je naš planet nastao prije više milijardi godina. Znamo gotovo sve bez i jednog fizičkog dokaza.

Kako smo otkrili najveći misterij planeta kojeg tisućama godina nazivamo domom odnosno njezinu unutrašnjost potrebno je promotriti njezinu masu, napominje stručnjak sa Sveučilišta u Cambridgeu u Velikoj Britaniji, prof. Simon Redfern.

Masu Zemlje možemo izračunati promatrajući njezinu gravitacijsku silu i objekte koji se nalaze na njezinoj površini. Prema tim izračunima masa zemlje iznosi 6 x 10 na 24-tu kilograma, točnije 59 i još 20 nula.

‘Gustoća materijala na površini Zemlje je mnogo niža od prosječne gustoće cijele Zemlje, stoga možemo zaključiti da u njezinoj unutrašnjosti postoji nešto mnogo gušće’, rekao je Redfern.

Sljedeće pitanje je od kojih teških metala je Zemlja napravljena. Poznato je kako više od 80% Zemljine središnjice tvori željezo. Glavni dokaz tome su velike količine željeza koje se nalaze u svemiru koji okružuje Zemlju. Željezo je jedan od deset najčešćih elemenata koje pronalazimo u našoj galaksiji, a pronađeno je i u meteorima. A s obzirom na količinu u kojoj ga pronalazimo, željeza ima i na površini Zemlje i to u poprilično velikim količinama. Stoga teorija koja objašnjava nastanak Zemlje navodi i kako je prije 4.5 milijardi godina velika količina željeza nekako pronašla svoj put u središte Zemlje.

Upravo je središte Zemlje, barem se tako pretpostavlja, najteži i najmasivniji dio našeg planeta. Mjesto na kojem takve velike količine željeza i moraju biti. Poznato je da je željezo relativno gusti element u normalnim uvjetima, no pod ekstremnim tlakom kojim je podvrgnuto u Zemljinoj unutražnjosti, željezo se slama te postaje još gušće. Upravo to objašnjava Zemljinu masu, te dokazuje da se u unutrašnjosti zemlje nalazi puno ovog metala.

Kako je željezo dospjelo u unutrašnjost Zemlje?

Željezo je doslovno gravitiralo u Zemljinu unutrašnjost, no način na koji je to tamo dospjelo godinama je intrigirao znanstvenike, a onda je stigao odgovor.

Ostatak Zemljine unutrašnjosti čine stijene sačinjene od silikata kroz koje rastaljeno željezo pronalazi put prema utrobi. Slično se događa i sa vodom kada protječe kroz masnu površinu te stežući se u kapljice putuje kroz zemlju. Željezo putuje u malenim, nazovimo ih rezervarima, izbjegavajući razlijevanje u velike i raširene potoke.

Rješenje protoka željeza 2013. ponudila je Wendy Mao sa Sveučilišta Stanford u Californiji. U svojem je radu postavila pitanje što se događa sa željezom prilikom susreta s silikatima te što se događa kada oboje dođu u susret sa ekstremnim tlakom kojem budu izloženi duboko ispod Zemljine površine.

‘Tlak zapravo mjenja strukturu i svojstva željeza koje se potom u dodiru sa silikatima drugačije ponaša. U uvjetima koji se nalaze u Zemljinoj dubini, pri visokom tlaku, topi se struktura željeza’, objasnila je Mao.

U svojem radu predlaže rješenje prema kojem se željezo postupno provlači kroz stijene Zemlje, a proces putzovanja do središta traje milijunima godina.

Kako znamo veličinu jezgre?

Nakon što smo saznali sastav Zemljine jezgre, pitanje koje se nameće sljedeće je kako znamo njezinu veličinu? Kako znamo da zamljina jezgra počinje na 300 kiloetara dubine? Odgovor nam je dala seizmografija. Potresi mogu biti destruknivni, no iz njih možemo puno naučiti.

U trenutku potresa, naprave koje je izradio čovjek primaju signale u obliku radio-valova koji se šire planetom. Seizmolozi mjereći vibracija i podrhtavanja tla dolaze do raznih spoznaja. Kao da na jednoj strani Zemlje udarimo velikim čekićem, a potom na drugom kraju osluškujemo proizvedeni zvuk.

‘Potres u Čileu iz 1960. bio je od velike pomoći pri prikupljanju podataka o unutrašnjosti Zemlje’, objašnjava Redfern te dodaje kako s obzirom na rutu kojom se te vibracije šire, prolaze kroz različite dijelove Zemlje što utječe na zvuk kojeg na koncu možemo čuti.

U ranijoj seizmološkoj povijesti zabilježen je nestanak nekih vibracija, takozvani ‘S-valovi’ koje se očekivalo da će se pojaviti na drugoj strani Zemlje, no nestali su bez traga. Razlog tome je jednostavan. ‘S-valovi’ mogu odjeknuti kroz čvrsti, kruti materijal, no ne i kroz tekućine. Stoga su ‘S-valovi’ na sojem putu širenja kroz Zemljinu unutrašnjost morali naići na nešto tekuće. Seizmolozi su vješto bilježili svaki takav nestali val te na poslijetku izračunali da se na oko 300 kilometara dubine stijene i kamenje tope i pretvaraju iz krutog u tekuće agregatno stanje. Upravo to sugerira da centar Zemlje čini gusta ali tekuća materija. No postoji još nešto.

1930-ih godina danska seizmografkinja Inge Lehmann otkrio je postojanje još jedne vrsta valova – ‘P-valovi’. Valovi koje neočekivano putuju kroz Zemljino središte, njezinu jezgru, a njihov je utjecaj vidljiv, odnosno on se osjeća na drugom kraju planete.

Lehmann je dala rješenje za takvo širenje valova. ‘Zemljina je jezgra podjeljena u dva sloja’, rekla je Lehmann. Prema njezinom otkriću, unutrašnji sloj Zemljine jezgre počinje na oko 5.000 kilometara dubine i zapravo je u krutom stanju, dok gornji sloj jezgre tvore metali i stijene pretvoreni u tekućine.

1970. njezin je prijedlog odgovora na ovo pitanje potvrđen. Seizmografi su detaljnim analizama i naprednijom tehnologijomotkrili da ‘P-zrake’ zapravo putuju preko središta Zemljine jezgre, a u nekim slučajevima bivaju smanjeni, okrznuti, reducirani zbog nasrtaja na tekućinu od koje je sastavljen gornji dio jezgre. Dokazano je da na koncu ipak završavaju na drugom dijelu planeta.

Nuklearno oružje kao alat za učenje

Nisu samo potresi ti koji nas mnogučemu uče. Seizmolozima je u mnogim otkrićima pomogao razvoj nuklearnog oružja. Detonacije koje proizvede nuklearna eksplozija izaziva valove pri tlu, zbog toga mnoge nacije koriste usluge seizmologa kako bi otkrili vojne aktivnosti na drugom kraju svijeta.

Tijekom Hladnog rata takva je praksa bila iznimno važna. Zahvaljujući zemljama koje se međusobno natječu oko nuklearnog naoružanja, otkriveni su dodatni detalji i spoznaje o unutrašnjosti našeg planeta. Zbog njihovih izračuna danas možemo nacrtati i objaviti Zemljinu strukturu bez straha od pogreške.

Postoji rastaljeni vanjski sloj jezgre koji započinje otprilike na pola puta od Zemljina centra, unutar kojeg se nalazi kruta jezgra promjera oko 1.220 kilometara. No ni to nije sve.

Kolika je temperatura jezgre?

Pitanje temperature jezgre jedno je od najtežih. Sve do nedavno, odgovor nije postojao, no taj je problem riješio znanstvenica Lidunka Vočadlo sa Sveučilišta u Londonu. Termometar ne možemo staviti u toliku dubinu, no u laboratoriju možemo izazvati i stvoriti uvjete koji su na snazi u unutrašnjosti Zemlje.

Istraživanja u laboratoriju

2013. su godine francuski istraživači u laboratoriju su izazvali uvjete iz unutrašnjosti Zemlje i dali najbolja predviđanja do sad. Testirajući čisto željezo kojeg su podvrgnuli visokom tlaku nešto višem od polovice pretpostavljene temperature koja grije unutrašnjost Zemlje došli su do zanimljivih rezultata.

Zaključili su da je točka taljenja željeza u unutrašnjosti Zemlje oko 6.230 stupnjeva Celzijevih, no zbog prisutnosti drugih metala, točka taljenja je ipak nešto niža i to oko 6.000 stupnjeva Celzijevih što odgovara temperaturi na površini Sunca.

Zemlja je uspjela zadržati svoju temperaturu od početka nastanka,a toplinu dobiva zahvaljujući trenju gustih materijala od kojih je sačinjena te od raspadanja radioaktivnih elemenata. No svakih milijardu godina, Zemljina se jezgra ohladi za oko 100 stupnjeva Celzijevih.

Pojava ‘P-zraka’

Zemljina temperatura utječe i na brzinu kojom putuju vibracije koje izazivaju potresi. ‘P-zrake’ putuju neočekivano sporo prelazeći unutrašnjost Zemlje, sporije nego da je Zemljina jezgra sačinjena od isključivo željeza. To sugerira na postojanje dodatnih metala u zemljinoj jezgri.

Mogao bi to biti nikal, no znanstvenici napominju da valovi kroz kombinaciju željeza i nikala ne bi putovali brzinom kojoj putuju sada. Vočadlo i kolege sada razmatraju mogućnosti postojanja drugih elemenata poput sumpora i silicija. Do sada nitko nije došao do odgovarajućeg odgovora na pitanje sastava unutarnjeg dijela Zemljine jezgre koji bi zadovoljio.

Vočadlo pokušava preko kompjuterske simulacije materijala unutarnjeg dijela jezgre odgonetnuti što se zapravo nalazi tamo duboko dolje. Kaže kako tajna leži u činjenici da unutarnji dio jezgre odgovara temperaturi taljenja. Kao rezultat, točna svojstva materijala mogla bi biti ponešto drugačija od onoga kakva bi bila da su krutog stanja. To bi objasnilo pojavu sporijeg prolaska valova kroz Zemljinu unutrašnjost.

Iako znamo mnogo o utrobi našeg planeta, postoji niz zagonetki koje tek čekaju da budu riješene. No i bez kopanja dubokih rupa, znanstvenici su uspješno otkrili što se nalazi tisućama kilometara ispod naših nogu.

Iako ne razmišljamo o njima, događaji koji se odvijaju u središnjici Zemlje od velike su važnosti za naš planet. Zemlja ima moćno magnetsko polje upravo zahvaljujući svojoj jezgri. Neprestano kretanje otopljenog željeza stvara električni naboj koji služi kao vrsta generatora za stvaranje magnetskog polja koje seže duboko u svemir.

Magnetsko polje kojeg Zemljina jezgra stvara štiti nas od štetne solarne radijacije. Da Zemljina jezgra nije onakva kakva je sada, magnetskog polja ne bi bilo, a tek onda bismo upali u prave probleme. Probleme mnogo veće od ne znanja sastava Zemljine jezgre.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevnik.hr,youtube/uredio:nsp)