Dijabetes je kroničnoa bolest koje nastaje uslijed nedostatka inzulina u organizmu

Kao posljedica ove bolesti javlja se poremećaj metabolizma glukoze, proteina i masti. Najčešći simptomi dijabetesa su suhoća usta, opća slabost organizma, brzo zamaranje i gubitak tjelesne težine.

Pored toga što je maslačak koristan prirodni lijek za bolesti jetre i žuči ova ljekovita biljka dobro je prirodno sredstvo za regulaciju razine šećera u krvi. Za liječenje dijabetesa potrebno je tijekom proljeća, sve vrijeme dok maslačak cvijeta, svakoga dana pojesti po 10 svježih stabljika maslačka. Pritom biljku prethodno oprati zajedno s cvijetom i tek potom odstraniti cvjetove. Zatim stabljiku dobro i polako sažvakati pa progutati.

Potvrđeno je da začin cimet dosta povećava aktivnost inzulina, tako da jedna žlica cimeta tijekom dana moze bitno smanjiti razinu šećera u krvi. Osim toga, ova biljka snižava i razinu lošeg kolesterola i triglicerida u krvi.

Ljekovita gljiva – hrastova sjajnica, (ganoderma lucidum), dopunjava nedostatak inzulina u organizmu i pozitivno utječe na pravilan rad gušterače i samim tim dovodi do regulacije razine šećera u krvi. Ova gljiva je drvenastog sastava pa se obično priprema kao čaj.

Malina je također koristan prirodni lijek za reguliranje razine šećera u krvi.

Kukuruz i zob čiste krv, krvne žile i pomažu u liječenju šećerne bolesti.

Liječenje šećerne bolesti (dijabetesa), podrazumijeva dijetalnu prehranu uz smanjeni unos ugljikohidrata. Izbaciti nezdrave masnoće a koristiti zdrave i korisne kao sto su laneno i riblje ulje.

Kada se razina šećera u krvi normalizira u prehranu se moze uvesti maslac, maslinovo i kokosovo ulje. Potrebno je obratiti pozornost na dovoljan unos minerala jer ova bolest često izaziva i nedostatak minerala u organizmu.

Za prehranu dijabetičara preporuča se čičoka (biljka slična krumpiru, koja je ujedno i zdrava zamjena za krumpir), zbog toga što ova biljka, za razliku od krumpira ne sadrži škrob, već inulin.

Peršin se od davnina upotrebljava za liječenje i ublažavanje šećerne bolesti (dijabetesa) i to tako što svježe listove peršina treba isjeckati, korijen ove biljke sitno narendati pa sve pomiješati s jednom šalicom kiselog mlijeka ili jogurta.

Pije se svaku večer prije odlaska na spavanje.
 
(priroda-leci-sve.com/uredio:nsp)

Znamo određene činjenice o vodi u tijelu, no da li znamo sve?

Voda za piće u zadnje je vrijeme vrlo česta tema. Koliko bismo vode trebali piti? Trebamo li je piti uopće? Koje su prednosti… ako ih uopće ima? Reci ću vam koji je moj način za određivanje količine vode koju treba popiti.

Najprije, ostavimo sve sto čujemo iz raznih izvora po strani i pogledajmo ljudsko tijelo.Znamo određene činjenice o vodi u tijelu:

1. Ljudsko tijelo sastoji se od 70% vode.
2. Krv se sastoji od 75% vode.
3. Mozak sadrži 75%-85% vode.
4. Voda pomaže proces probavljanja hrane lučenjem sline, a to je prvi stadij u procesu probavljanja ugljikohidrata.
5. Unos 500 ml vode može ubrzati metabolizam za 30%.
6. Dehidracija se definira kao gubitak 1% tjelesne mase zbog gubitka tekucine.
7. Gubitak tjelesne mase od 10% ili vise zbog gubitka tekućine može postati opasno po život.
8. Kada ste dehidrirani, vaša pažnja i koncentracija mogu se smanjiti za 13%.
9. Kratkoročno pamćenje može se smanjiti za 7%.
Ovo su samo neke činjenice o vodi u tijelu. Također znamo da je voda iznimno važna za pravilnu funkciju bubrega, a to je filtriranje krvi i izbacivanje otpadnih tvari u urin. Bubrezi takodjer pomažu u kontroli krvnog tlaka.

U krvi je voda potrebna za održavanje strukture stanica i prijenos kisika putem krvotoka. Bez adekvatne hidracije, crvene krvne stanice gube oblik, poput ispuhanog balona, stoga ne mogu funkcionirati optimalno.

Naša su tijela po svojoj prirodi električna. ELEKTROLITI se prenose u tekućnama tijela, krvi i limfi, to je više vode dostupno, to se elektroliti slobodnije mogu kretati po tijelu.Rad našeg srca ovisi o ovim elektrolitima, pitajte svog kardiologa!

Vaše debelo crijevo treba vodu kako bi natopilo vlakna i formiralo otpadne tvari koje se izbacuju iz tijela. Ako mi ne vjerujete, nemojte piti vodu nekoliko dana, a zatim popijte malo i i vidite koje će se promjene dogoditi u crijevima. Voda takodjer pomaže razrijediti urin. Dobar indikator dehidracije je tamno obojen urin ili smanjena količina urina.

Nakon sto smo razmotrili ove činjenice, ostaje pitanje zašto postoji toliko neslaganja oko količine vode potrebne tijelu. Dopustite da objasnim sto govorim svojim pacijentima.

Najprije, trebamo slijediti zdrav razum. Ako pogledamo knjige o fiziologiji, voda je potrebna za sve funkcije u tijelu. Logično je da ako nam nedostaje vode – poput manjka vode u hladnjaku vašeg auta – pregrijat ćemo se. To znaci da cemo funkcionirati na razini koja nije optimalna. Ima li to smisla?

Stručnjaci se slažu u jednom, a to je da ne postoji dovoljno dokaza koji bi poduprli koliko vode trebamo popiti. U mojoj ordinaciji možemo testirati sastav vašeg tijela i reci vam koliko je vode unutar i izvan vaših stanica. Većina ljudi koja pije mnogo kave, sokova, caja i drugih pica koja nisu voda imaju tendenciju smanjenja unutarstanične tekućine. Zato ta pića ne doprinose vasim dnevnim potrebama za vodom. Iako u njima ima vode, takva pića zahtijevaju da ih se probavi, te se stoga obradjuju kao hrana.

Ljudima preporučam da piju 1/2 svoje tjelesne mase u uncama* vode svaki dan. To znači da ako tezite 120 funti**, potrebno Vam je 60 unca vode svaki dan (sto je manje od preporucenih osam casa vode). Ova količina varira ovisno o tome gdje živite, vašoj tjelesnoj aktivnosti, prehrani, razini stresa. Ipak, ova je mjera dobra polazna točka.

Osobno sam probao biti na obje strane ove dileme: pio sam sokove cijeli dan bez imalo unosa vode, do unosa preporučene količine vode. Osjećaj je uvelike različit, tako da me ne biste mogli uvjeriti da se vratim na staro.

Dakle, možete slusati “stručnjake” (poput mene) ili možete upotrijebiti mozak i vidjeti što vam ima smisla. Preporučujem vam da ipak napravite test – probajte piti 1/2 svoje tjelesne mase u uncama tijekom 2 tjedna i procijenite kako se OSJEĆATE.
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)

Konjički travar Mirsad Krnjić iz sela Brđani kaže da kod njega ne prestaju dolaziti oboljeli od dijabetesa tipa II, dijabetičari na inzulinu, potencijalni “šećeraši” …

Vrlo svjestan onoga čime se bavi, kaže da nikada ne preporuča da se odbaci terapija liječnika. Tek ukoliko dijabetičar primijeti da mu njegov sirup “godi”, inzulin ili tablete može postupno smanjivati. Najbolje je to učiniti uz konzultaciju s liječnikom.

Prirodni sirup protiv dijabetesa, ili prirodni inzulin, kako Mirsad zove čudotvorni preparat, koji je izrađen od nekoliko vrsta ljekovitih biljaka, pronašao je prije skoro 30 godina njegov otac Osman. Strastveni zaljubljenik u prirodu i narodnu medicinu, tražio je način kako da pomogne prijateljima koji boluju od dijabetesa. Nije imao ambicije, nije ni razmišljao o tome da će u netaknutoj prirodi planine Bjelašnice “potrefiti” biljke koje će do danas izliječiti na stotine dijabetičara.

Ovaj čudotvorni sirup, koji se uzima tri puta tijekom dana, po jedan fildžan (mala šalica) prije jela, Krnjići su ispočetka dijelili besplatno. Kasnije, kada su ljudi počeli prostižu sa svih strana, i kada su Krnjići morali svakodnevno raditi kako bi napravili dovoljne količine, sirup su počeli naplaćivati, ali tek toliko da bi pokrili troškove i vrijeme.

“Pročula se priča o nama. Bosnom i Hercegovinom, ali i izvan granica, počele su kružiti priče kako neki ljudi iz Konjica mogu izliječiti dijabetes. Ponekad je to malo i preuveličavani. Bolesni su odjednom počeli pristizati sa svih strana. Međutim, mi nismo mogli udovoljiti svakome. Nismo mogli napraviti dovoljno sirupa, jer smo imali i druge poslove.

Sirup nam je odjednom počeo stvarati probleme. Ljudi bi dolazili iz dalekih gradova, a mi nismo imali sirup za njih. Događalo nam se da nam ljudi ne vjeruju. Nudili su novac, ali mi sirup jednostavno nismo mogli dobiti preko noći” objašnjava Mirsad.

Prirodni inzulin Krnjići proizvode po recepturi koju su spoznali prije tri desetljeća. I tehnologija je ostala ista. Razlika je jedino u tome što je sirup posljednjih godina slan na analize u nekoliko referentnih laboratorija za ispitivanje njegove sigurnosti.

“Slali smo ga na kontrole u referentne laboratorije u zemlji. Nosili su ga i na ispitivanje u druge zemlje. Nalazi kažu da je sirup siguran za ljudsku upotrebu. Mogu ga korisiti i djeca i stari ljudi.

Čudotvorni sirup protiv dijabetesa iz ovog malog hercegovačkog sela, do danas je, tvrdi Mirsad, dospio u skoro sve krajeve svijeta.

Proces liječenja trebao bi trajati oko 40 dana nakon čega bi trebalo doći do izlječenja. “Prvo se uzima pola terapije, koja traje 20 dana. Već u tom razdoblju oboljeli mora osjetiti veliko poboljašanje “, rekao je Mirsad.

Iskustva oboljelih koji su koristili čudotvorini sirup

Vojin Đukić (50) iz Stanara kod Doboja pobijedio dijabetes – “Osjećam se pobjednički kad god pojedem komad torte!”

Vojin Đukić iz Stanara kod Doboja šali se da je od dijabetesa obolio kako bi bio u svjetskom zdravstvenom trendu. Drugačije ne može objasniti oboljenje – živi uredno, bez stresa, veseljak je po prirodi. Dijabetes je brzo došao, ali je, srećom, još brže otišao. Otkako jutro započinje s dva lista čuvarkuće, a tijekom dana pije sirup konjičkih travara, dijabetes se kod njega normalizirao.

Na jelovniku sam vratio sva ona jela koja sam volio prije otkrivanja dijabetesa – kaže nam Vojin. I zaista se osjećam pobjednički kad god pojedem komad torte. I nemam nikakvih problema. Moj dijabetes ne prelazi šest jedinica. Očito da je Krnjićev sok uveo reda u mome organizmu.

Vojin je od dijabetesa obolio prije nekoliko godina.

Jedine simptome koje sam primjetio prije nego sam od liječnika dobio dijagnozu da bolujem od dijabetesa, bila je žeđ. Usta su mi stalno bila suha. Nisam se mogao zasiti vode. Stomak pun, a usta žedna. Trajalo je to godinu dana. Na rutinskom liječničkom pregledu otkrili su mi povišen “šećer”. Porastao je na 15 jedinica. Doktori su bili su iznenađeni kako o tome ništa nisam znao. Od tada, pa dok nisam čuo za travara Krnjića, nisam se odmicao od vrećice s tabletama. Sama spoznaja da imam bolest od koje mogu pasti u komu, u meni je izazivala strah – prisjeća se Vojin.

Iako je redovito uzimao tablete, dijabetes nije mogao uvijek držati pod kontrolom.

Kadira Nuhanović iz Lukavca – Pobjeda dijabetesa!

Od dijabetesa je bolovala od 2003. godine. Vrijednost šećera u njezinoj krvi bio je 18 jedinica. Tablete koje joj je propisivao njezin liječnik nisu davale trajno riješenje.

Međutim, čudo će se dogoditi kada se Kadira počela liječiti sirupom i čajem travara Osmana. Kada sam počela koristiti Osmanovu terapiju, moj dijabetes se za kratko vrijeme stabilizirao.

Zuhdija Ramić (36) Jajce – Odbacio inzulin nakon 75 dana

Kada sam pojestio doktora, moj dijabetes je bio 27 jedinica. Morao sam odmah početi primati inzulin i promijeniti režim prehrane. Tako sam živio šest godina, odnosno sve dok nisam saznao za konjičke čudotvorce.

Zahvaljujući njihovom biljnom sirupu i čajevima uspio sam za 75 danan pobijediti dijabetes. Prestao sam uzimati i inzulin. Kada je doktor pogledao moje nalaze, jako se začudio, ali mi je onda rekao da mogu nastaviti uzimati Osmanov lijek.

Ramiz Šarić, Sarajevo – Sa 19 šećer spustio na 6 jedinica

Od povišenog dijabetesa spasio se, uz pomoć čudotvornog sirupa i čaja konjičkih travara Krnjića, i Ramiz Sarić umirovljeni krojač sarajevskog “Alhosa”.

Sa 19, šećer sam spustio na 6 jedinica! Pročitao sam svjedočenja ljudi koji su rekli da im je travar iz Konjica, uz pomoć svojih čajeva i sirupa, pomogao da se oslobode dijabetesa, a da pri tome nisu morali koristiti tablete ili inzulin.
 


 
(atma.hr,youtube/uredio:nsp)

Do trenutka kad osoba osjeti žeđ, dehidracija je već tu. To ne znači samo da je poriv za utaživanjem žeđi vrlo jak, već nažalost, da su tijelesno raspoloženje, mentalne sposobnosti i razina energije već ugrožene.

“Naš osjet žeđi se zapravo ne pojavljuje sve dok smo već 1% ili 2% posto dehidrirani. Do tada je dehidracija već počela i počinje utjecati kako na naš um i tako i na naše tijelo”, kaže Lawrence E. Armstrong, profesor fiziologije na Sveučilištu u Connecticut. Armstrong je bio i vodeći istraživač u istraživanjima na temu hidratacije, koja je pogurala važnost pijenja puno vode.

Nadalje, Armstrong savjetuje ljude da brzo prijeđu preko “to se neće dogoditi meni” sindroma. On kaže da ljudi imaju tendenciju da misle da samo jako fizički aktivni pojedinci su skloni dehidraciji, no to je uvjerenje lažno. “Dehidracija utječe na sve ljude, i ostati dovoljno hidratiziran, je isto tako važno za one koji rade cijeli dan na računalu, kao i za maratonaca, koji može izgubiti i do 8% posto svoje tjelesne težine kroz vodu kada se natječe.”

Njegova studija je ispitivala dvije skupine s dobnom području od dvadeset godina starosti. Jedna je skupina bila sastavljena od muškaraca, da druga od žena. Nakon što su se dovoljno hidratizirali noć prije, svaka skupina je hodala na pokretnoj traci izazvajući dehidraciju. Zatim, su se mjerile stvari kao što je njihovo vrijeme reakcije, pamćenje i razmišljanje. Konačno, ove sposobnosti su ispitane opet, ali kad su sudionici u potpunosti bili hidratizirani.

Rezultati su pokazali da do značajnih promjena na tijelu dolazi kad je ono dehidrirano. Oba spola su doživjela umor i nemogućnost da se usredotoče, čak i prilikom blage dehidracije. Istraživači su također istaknuli da se povećala anksioznost i umor kod muškaraca, iako je incidencija bila veća kod žena. Žene su sklonije razvijanju glavobolje, dok je kod muškaraca bilo više vjerojatno da će doživjeti opći umor ili ukupnu napetost.

Prednosti pijenja više vode

Abby Phon, certificirani trener holističkog zdravlja i wellness trener, objašnjava korisit za tijelo kroz pijenje više vode za piće.

1.) Ispire toksine i jača imunitet. Pitka voda vas može riješiti i držati vas podalje od prehlade i gripe i osloboditi vas od toksina kroz znoj i mokrenje.

2.) Potiče gubitak težine. Cjelokupne osjećaj ljudi da ih pitka voda čini da su manje skloni debljanju.

3.) Čuva probavni trakt zdravim. Voda je prirodni način za ublažavanje zatvora i pomaže s probavom.

4.) Povećava energiju. Pijenje više vode doprinosi ukupnoj energiji i uz to to pomaže podmazivanju zglobova, čuva da mozak radi ispravno i drži glavobolju podalje od glave.

Koliko je to potrebno vode? Trenutni prijedlozi koji upućuju na to da tijelo ostane dovoljno hidratizirano, ljudi bi trebali pomnožiti svoju težinu u kg sa volumenskom (tekućinskom) uncom. Rezultiralo broj je približan broj unci vode koje treba konzumirati svaki dan. 1 tekuća unca = 0.03 litre. Za čovjeka od 100 kilograma, to bi bilo negdje točno 3 litre vode.

O tome koju vodu piti i kakva je voda na Balkanu, to je već duža priča…
 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

“Dvostruko slijepe probe na slučajno izabranim uzorcima” prilagođene su samo uspoređivanju jedne kemikalije s drugom, manje poznatom. Ta metodologija nije prikladna za kliničku procjenu “poremećaja uslijed nedostatka esencijalnih tvari”, u ovom slučaju za učinke vode na brojne bolesti uzrokovane dehidracijom.

Fiziološko stanje tijela svakog pojedinca određuje početne simptome i komplikacije uzrokovane dehidracijom. Zbog tog su razloga ova stanja dehidracije koja uzrokuju razne simptome obično označavana kao razna bolesna stanja. Nakon što se upoznate s knjigom, bit će vam jasno o čemu govorim. Također ćete pročitati neka pisma čiji su autori imali velik broj ranih simptoma ovog nedavno prepoznatog nedostatka vode u tijelu.

Nalazimo se pred svitanjem novog doba u medicinskoj znanosti. “Kronični manjak vode u tijelu izaziva najveći broj bolesti ljudskog tijela.” Izvorni sklop ljudskog tijela daleko je složeniji nego što možete zamisliti.

Ako ga do danas nismo naučili održavati, sami smo za to krivi. Nismo stali i zapitali se – ako se tijelo sastoji uglavnom od vode, kako će doći do svog građevnog materijala ako vodu ne pijemo redovito? Sada znamo kada nas ono poziva na hitan unos vode.

Međutim, “kad dođe svjetlo, tama mora nestati”. Kad ljudi počnu shvaćati da je voda sama po sebi najbolji prirodni lijek za brojne bolesti, crne ovce humane medicinske profesije svoj će posao morati potražiti negdje drugdje.

Osnove

Ljudsko tijelo sastoji se od 25% čvrste tvari (otopljene tvari) i 75% vode (otapala). Moždano tkivo sadrži čak 85% vode. Kad je započelo istraživanje funkcioniranja ljudskog tijela, kemija je već bila potvrđena znanstvena disciplina, uslijed čega je stvorena pretpostavka se u proučavanju sastava tjelesnih otopina trebaju primijeniti ista polazišta kao i u kemiji.

Jedna od neizbježnih osobina tjelesne štednje vode je “krutost” pojedinih funkcija koje se odvijaju na način da nijedan dio ne dobije više vode od onoga što je unaprijed određeno kao njemu pripadajući dio. Ovo vrijedi za sve organe u tijelu.

Unutar tog sustava štednje vode, mozak ima apsolutnu prednost u odnosu na sve druge organe: na mozak otpada otprilike pedesetina ukupne tjelesne težine, no on prima oko 20% krvi. Kako djelovanje tjelesnih mehanizama za štednju i raspodjelu vode postaje sve aktivnije, započinje i odašiljanje signala koji ukazuju na područje u tijelu kojem nedostaje vode. Sličan proces javlja se u hladnjaku automobila iz kojeg počne izlaziti para ako hlađenje nije dovoljno jako za vožnju uzbrdo.

U razvijenim društvima vlada jednostavno, ali posve pogrešno mišljenje da čaj, kava, alkohol i drugi “umjetni” napici mogu nadomjestiti čistu prirodnu vodu kada je tijelo “pod stresom” i osjeća njezin nedostatak. Istina je da ta pića sadrže vodu, ali osim vode sadrže i dehidracijske tvari. Zbog toga iz tijela izluče vodu u kojoj su otopljeni i još nešto dodatne vode iz tjelesnih zaliha!

Izvor pogrešaka u medicini

Od samih početaka istraživanja u ljudskom tijelu pretpostavljalo se da voda koja se nalazi u tijelu služi isključivo kao otapalo, za popunjavanje praznog prostora, i kao sredstvo za prijenos tvari u tijelu – to su ista ona gledišta kakva su nastala na temelju kemijskih eksperimenata u epruvetama. Otapalu se nisu pripisivala nikakva druga funkcionalna svojstva.

Ljudsko tijelo se još i danas smatra velikom “epruvetom” punom čvrstih tvari različite prirode, a voda u tijelu smatra se kemijski nevažnim “punilom”.

Ne liječite žeđ lijekovima

Jasno je da vlada ostvaruje dobit od porasta državnih troškova za zdravstvo. To znači da postoji sukob interesa između potreba građana i želje vlade da sačuva izvor svojih prihoda.

U svjetlu iznesenih činjenica možemo shvatiti zašto vlada ne pokazuje zanimanje za smanjenje troškova u zdravstvu, premda građani polako postaju svjesni temeljnih problema. Postaje očigledno da su ljudi sami odgovorni za vlastito zdravlje. Moraju se paziti poslovnih namjera izvršitelja zdravstvenog osiguranja i vlade koja želi zadržati troškove zdravstva na sadašnjoj razini.

Zašto medicina ne liječi bolesti?

Današnji stručnjaci na području medicine ne razumiju vitalnu ulogu vode u ljudskom tijelu. Lijekovi samo ublažavaju tegobe. Nisu, međutim, namijenjeni izlječenju degenerativnih bolesti ljudskog tijela.

Jednostavna je istina da dehidracija može uzrokovati bolest. Svi znamo da je voda “dobra” za tijelo. Ali izgleda da ne znamo koliko je ona važna za naše dobro zdravlje.

Zdravstveni radnici trenutno nisu svjesni brojnih kemijskih uloga vode u ljudskom tijelu. Dehidracija postupno dovodi do gubitka nekih funkcija. Različite složene signale koje odašilju tjelesni mehanizmi za štednju vode tijekom dugotrajne i teške dehidracije medicina tumači kao znakove bolesnih stanja nepoznatog uzroka.

To je temeljna pogreška koja je kliničku medicinu odvela u krivom smjeru, a liječnicima onemogućava da pacijentima preporuče jednostavne preventivne mjere i ponude jednostavno fiziološko liječenje nekih od teških bolesti.

Kad se ti signali pojave, tijelu bi trebalo osigurati vodu kako bi ju sustavi za čuvanje mogli adekvatno raspodijeliti. Međutim, liječnici su naučeni te signale ušutkati kemijskim proizvodima. Razumije se da nisu svjesni značenja ove grube pogreške.

Razni signali koje šalju tjelesni sustavi za raspodjelu vode pokazatelji su lokalne žeđi i isušenosti. Na početku oni se mogu otkloniti povećanim unosom same vode, ali ukoliko ih se pogrešno tretira primjenom komercijalnih kemijskih proizvoda doći će do patoloških promjena i bolesti.

Pod tom pogrešnom pretpostavkom, sva istraživanja provedena na čovjeku bila su usmjerena na identificiranje jedne “posebne” tvari koja se može smatrati odgovornom za pojavu neke bolesti. Zato su ispitana sva moguće kolebanja i varijacije elementarnih promjena a da se nije došlo do nedvosmislenog rješenja, makar i za jedan zdravstveni problem.

Dakle, sva su liječenja palijativna (privremeno ublažavaju bolove, op. prev.), a čini se da niti jedno nije kurativno (osim u slučaju bakterijskih infekcija i primjene antibio tika). Hipertenzija (visoki krvni tlak) se, općenito, nikada ne izliječi; ona se samo tretira do kraja života bolesnika. Astma se ne izliječi; inhalatori su stalni pratioci oboljelih. Čir ne biva izliječen; antacidi (lijekovi za smanjenje kiseline u želucu, op. prev.) moraju uvijek biti pri ruci. Alergija se ne može izliječiti; žrtva ostaje ovisna o lijekovima. Artritis ne biva izliječen, on stvara invalide, i tako dalje.

Voda ima i druga važna svojstva

Znanstvena istraživanja pokazuju da voda ima brojna druga svojstva osim što je otapalo i sredstvo za prijenos tvari. Činjenica da se nije obratila pozornost na druge osobine vode u regulaciji različitih tjelesnih funkcija dovela je do žalosnih nesporazuma koji čine infrastrukturu naše, takozvane znanstveno utemeljene suvremene medicine.

Voda ima jasno utvrđenu i nezamjenjivu hidrolitičku ulogu u svim aspektima tjelesnog metabolizma – kemijskim reakcijama ovisnim o vodi (hidroliza). Slično kemijskoj snazi vode koja može učiniti da sjeme proklija i izraste u biljku ili stablo: snaga vode koja se koristi u kemiji života.

Spomenuta “promjena perspektive” u medicini dovest će do utvrđivanja dviju važnih činjenica koje su do sada bile ignorirane. Prva je da tijelo može postati dehidrirano tijekom godina. Time se, istovremeno, pobija mišljenje da su “suha usta” jedini pokazatelj tjelesne žeđi.

Druga je da kada stvaranje neurotransmitera histamina i njemu podređenih regulatora vode postane vrlo izraženo, do te mjere da to dovodi do alergija, astme, kroničnih bolova u raznim dijelovima tijela, ove probleme treba protumačiti kao znak žeđi – neku vrstu upozorenja na krizu nedostataka vode u tijelu. Ova “promjena paradigme” omogućit će prepoznavanje mnogih drugih signala povezanih s općom ili lokalnom dehidracijom tijela.

Usvajanje “promjene perspektive” (nove paradigme) nalaže da se kronični bolovi u tijelu koji se ne mogu lako objasniti kao povrede ili infekcije moraju prije svega tumačiti kao znakovi kroničnog nedostatka vode u dijelu tijela u kojem se javlja bol – kao lokalna žeđ.

Trebalo bi razmotriti i isključiti mogućnost da su ovi bolovi primarni pokazatelj dehidracije tijela prije nego što se na bolesniku provedu druge složene pretrage. Kronične bolove ili bolove koji se stalno ponavljaju, a koji nisu uzrokovani infekcijom, trebalo bi smatrati znakovima tjelesne žeđi.

Pila je 3 l vode dnevno zbog glavobolje i loše probave, evo šta joj je to učinilo!

Sarah Smith, 42-godišnja Britanka i majka dvoje djece, imala je svakodnevne glavobolje i lošu probavu. Nakon preporuke doktora, odlučila se na eksperiment, te je tokom 28 dana pila tri litre vode dnevno. Rezultati su bili nevjerojatni!

Nakon što su je godinama mučile glavobolje i loša probava, neurolog i nutricionist savjetovali su joj da počne piti tri litre vode dnevno kako bi tijelo bolje funkcioniralo.

Sarah je dan obično započinjala šalicom čaja, a vodu bi popila uz ručak i večeru – u prosjeku litru dnevno.

Kad je vidjela podatak da svaka peta žena ne unosi dovoljno vode u organizam, odlučila je napraviti eksperiment i tijekom četiri tjedna unositi preporučenu količinu te vidjeti što će se dogoditi.

Tri litre vode zvuče jako puno, zato se posavjetovala s liječnikom opće prakse kako naglo povećanje unosa vode ne bi ostavilo zdravstvene posljedice.

Ohrabrio ju je preporukom da jednu litru popije ujutro, jednu u poslijepodnevnim satima i jednu navečer. ‘Vaši bubrezi, koji filtriraju otpadne tvari iz krvi prije nego što ih pretvore u mokraću, brzo će osjetiti korist.’

Cijeli je eksperiment pratilo i fotografiranje iz tjedna u tjedan. Na početku prije eksperimenta sa vodom je, priznaje, izgledala kao da ima 52 godine, dakle 10 godina više. Imala je tamne kolutove oko očiju, zbog čega je izgledala iscrpljeno, istaknute bore, crvene mrlje, koža je bila bez sjaja. ‘Izgledala je mrtvo’, piše Sarah.

Čak su joj i usne bile smežurane, što je klasičan znak loše hidratacije. Svaki sustav i funkcije u našem tijelu ovise o vodi. Ona ispire toksine iz vitalnih organa, prenosi hranjive tvari do stanica, osigurava vlažan okoliš za uši, nos i grlo, izbacuje otpad.

Ne unositi dovoljno vode znači oslabiti organizam. Zato je odlučila 28 dana piti tri litre vode dnevno, i rezultat je bio zapanjujuć.

Osjećala se bolje već nakon prvog tjedna

Već pri kraju drugog tjedna primijetila je da tjedan dana nije imala glavobolje te da joj je probava radila puno bolje.

Nakon četiri tjedna eksperimenta, njezino je lice izgledalo potpuno drugačije. Izgledala je kao druga žena. Tamni kolutovi oko očiju su potpuno nestali, kao i crvenilo. Koža joj je postala glatka gotovo kao kad je bila dijete. Transformacija je bila zadivljujuća.

Također se osjećala zdravije, poletnije i mršavije, što je nevjerojatno jer nije ništa promijenila u svojoj rutini osim količine vode koju je unosila.

Nije se odrekla ni provoda i pokoje kapljice alkohola, ali je pritom pila i dovoljno vode te se ujutro budila svježa.

Savjetuje da svaka žena učini isto – pije tri litre vode dnevno i vidi što će se dogoditi! Naravno, prije toga posavjetujte se s liječnikom.

ZAKLJUČAK

Moramo dobro razmisliti o svim ovim informacijama o vodi. Naglašavanje uloge vode nije naša osobna promocija, već je vaše zdravlje. Nema skrivenih motiva u njenom zagovaranju. Podijelite li ovu informaciju s ljudima do kojih vam je stalo, vi ćete od nje imati koristi.
 
(net.hr/uredio:nsp)