Lijekovi koji blokiraju hormone koji se obično propisuje “transrodnoj” djeci otkriveni su da nanose štetu i ubijaju na desetke tisuća te djece

Prema podacima američke Agencije za hranu i lijekove (FDA), Lupron (leuprolidni acetat za suspenziju u depoima), koji proizvodi farmaceutski div AbbVie, ubio je najmanje 6.370 pacijenata samo od 2014. godine, i ozbiljno naštetivši desecima tisuća drugih.

U isto vrijeme, prošle godine bilo je samo 486 nenamjernih smrtnih slučajeva od oružja.

Ako se ekstrapolira i uprosječi ovaj broj tijekom petogodišnjeg razdoblja, čini se da više djece nenamjerno umire od Luprona nego što nenamjerno umire od vatrenog oružja.

LGBTQ mafija zapravo promiče transrodnu indoktrinaciju današnje mladeži, što uključuje i reklamiranje lijekova poput Luprona za kojeg sada znamo da predstavljaju ozbiljnu prijetnju djeci.

Prema službenim podacima američke Agencije za hranu i lijekove (FDA), od 2012. godine bilo je više od 40.764 nuspojava povezanih sa “lijekom” Lupronom. Između 2014. i 2019. FDA je zabilježila više od 25.500 „ozbiljnih“ reakcija, uključujući 6.370 smrtnih slučajeva.

Za više povezanih vijesti o tome kako LGBTQ lobi agresivno upotrebljava lijekove za promjenu spola poput Luprona na djeci koja bi zbog toga mogla doživjeti doživotne ozljede ili smrt, posjetite Gender.news.

Pedijatrijska inačica Luprona koja se daje djeci nema odgovarajućih upozorenja o dugoročnim nuspojavama, uključujući i smrt

Imajte na umu da Lupron nije čak odobren od agencije FDA za liječenje djece s rodnom disforijom.

Ovo je upotreba lijeka izvan liječničke etikete, a taj lijek sve više dobiva na popularnosti kao odgovor na val LGBTQ ludila koji širi Zapad.

Nadalje, pedijatrijska verzija Luprona ne sadrži odgovarajuća upozorenja o njegovim dugoročnim nuspojavama, koje uključuju nepovratno oštećenje hormonalnog balansa i hormona u tijelu i, naravno, smrt. Ali ništa od toga ne sprečava da liječnici “potvrđuju” recepte za Lupron djeci.

FDA je odobrila Lupron samo za uporabu kod djece sa “prijevremenim pubertetom”, razvojnim problemom u kojem neka djeca prerano uđu u pubertet. Njegova je svrha, drugim riječima, olakšati zdrav razvoj, a ne narušavati ga.

“To je ozbiljno stanje koje bi endokrinolozi obično dijagnosticirali i liječili jer ometa razvoj djeteta, ali u slučajevima rodne disforije oni induciraju ovo bolesno stanje” – kaže Michael Laidlaw, endokrinolog iz Rocklina u Kaliforniji, o razlici između upotrebe Lupron radi liječenja preuranjenog puberteta nasuprot toga da pomaže promijeniti biološki spol kod djece.

FDA navodno pregledava sigurnost Luprona još od 2017. godine, zajedno s drugim GnRH agonistima poput Luprona koji inhibiraju normalan razvoj i izlučivanje hormona. Brojna su izvješća o tome kako takvi lijekovi uzrokuju napadaje kod djece, kao i druge probleme, te smrt.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Poremećaj hiperaktivnosti s nedostatkom pozornosti, poznat samo kao ADHD, karakterizira poteškoća pri održavanja pozornosti i kontrole kompulzivnog ponašanja kod djece

U SAD-u se ADHD često dijagnosticira kod djece i njime se upravlja lijekovima.

Prema Centru za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC), oko 9,4 posto američke djece u dobi od dvije do 17 godina ima ADHD – to znači da se oko 6,1 milijuna djece liječi lijekovima kao što su stimulansi i antidepresivi.

S druge strane, u Francuskoj, gdje je ADHD klasificiran na drugi način, kliničari su došli do uspjeha u upravljanju simptomima ADHD-a u djetinjstvu kroz holistički pristup.

U usporedbi sa SAD-om, manje od 0,5 posto djece u Francuskoj ima dijagnozu tog poremećaja. Zašto je to tako?

Psihosocijalni pristup naspram farmaceutskog pristupa

Klinički psihijatri u SAD-u smatraju ADHD biološkim poremećajem s biološkim uzrocima, pa je preferirani tretman za takvu djecu uz pomoć psihostimulanasa.

Međutim, U Francuskoj umjesto da se ADHD klasificira kao biološka disfunkcija i patologizira ono što je normalno ponašanje u djetinjstvu, kliničari se odlučuju baviti temeljnim uzrocima djetetovog ponašanja – ne samo i u mozgu nego i u društvenom kontekstu.

Stoga su njihove preferirane metode liječenja psihoterapija i obiteljsko savjetovanje.

Američki psihijatri koriste Dijagnostički i statistički priručnik mentalnih poremećaja (DSM) kako bi klasificirali emocionalne probleme u djetinjstvu, dok francuski psihijatri koriste vlastiti sustav pod nazivom Francuska klasifikacija za mentalne poremećaje djece i adolescenata (skraćeno CFTMEA na francuskom).

CFTMEA se prvenstveno fokusira na psihosocijalne uzroke dječjih simptoma, ali DSM zanemaruje te uzroke i potiče liječenje.

To navodi američke kliničare da dijagnosticiraju ADHD u velikom broju slučajeva i propisuju farmaceutsku intervenciju.

Osim razmatranja čimbenika u okruženju simptomatske djece, francuski holistički pristup također omogućuje kliničarima da razmotre prehrambene uzroke koji utječu također na ponašanje.

Konkretno, namirnice koje sadrže umjetne boje, određene konzervanse i alergene mogu uzrokovati simptome ADHD-a kod djece. Potpuno svjesni da prehrambene intervencije ponekad mogu pomoći u rješavanju djetetovih problema u ponašanju, francuski kliničari radije rade ne samo s djecom, nego i sa roditeljima. To minimizira dijagnozu ADHD-a kod francuske djece.

Francuska djeca se općenito bolje ponašaju od američke djece, a za to bi mogle biti odgovorne različite roditeljske filozofije u SAD-u i Francuskoj.

Francuski roditelji vjeruju u postavljanje pravila i ograničenja, te ih primjenjuju od rođenja njihove djece.

Oni su također stroži od američkih roditelja, pogotovo kada je riječ o hrani. Na primjer, francuski roditelji ne dopuštaju svojoj djeci da jedu grickalice kad god to žele.

Umjesto toga, oni ih uče strpljivo čekati na obroke i ograničiti vrijeme obroka na samo četiri određena doba dana.

Prema Pameli Druckerman, američkoj novinarki i autorici knjige “Bringing up Bebe”, francuski roditelji vjeruju da disciplina u obliku dosljednog nametnutih ograničenja čini djecom sigurnijom.

Oni također vjeruju da ta ograničenja čine da se dijete osjećaju sretnije. Ukoliko kažete “ne” svojoj djeci i provodite pravilnu disciplinu, roditelji mogu podučavati svoju djecu samokontroli.

Djeci koja se uče u samokontroli rano u životu ne trebaju lijekovi za kontroliranje svog ponašanja. To može biti još jedan razlog zašto holistički pristup dobro djeluje na francusku djecu i zašto je dijagnoza ADHD-a u Francuskoj vrlo oskudna.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Ako mislite da ste u posljednje vrijeme vidjeli mnogo više djece s naočalama nego što ste ih viđali u prošlosti, vrlo je vjerojatno da ste u pravu

Rekordan je broju mladih ljudi kojima se dijagnosticira kratkovidost – a pretjerano vrijeme na kompuuterskom zaslonu je izgleda pravi krivac.

Kratkovidost, ili miopija, trenutno pogađa 40 posto sjevernoameričkih Amerikanaca, s tim da se broj slučajeva udvostručio u periodu između 1972. i 2004. godine i nastavlja se povećavati po stopama koje se opisuju kao „epidemija“.

U Europi, stopa mijopije među onima u dobi od 25 do 29 godina je porasla za 42,2 posto, što je gotovo dvostruko više od stope dobne skupine od 55 do 59 godina starosti.

Možda je lijepo misliti da kratkovidost nije velika stvar i da se može lako korigirati naočalama, ali visok stupanj mijopije može značajno povećati rizik od ozbiljnih zdravstvenih poremećaja oka.

Na primjer, rizik od glaukoma je sada 40 puta veći, dok su rizici od katarakte i odljepljenje rožnice 21 puta veći.

To je zato što se oko proteže proporcionalno stupnju kratkovidnosti koju osoba ima, uzrokujući stanjenje mrežnice i potencijalno pucanje.

Dok genetika može biti velik čimbenik kod kratkovidnosti, okolina u kojoj dijete živi i igra se, igra još veću ulogu, i zato djeca provode puno vremena ispred ekrana ovih dana što može imati tako velik utjecaj na njihov vid.

Budući da su pametni telefoni uvedeni 2007. godine, problemi s vidom su počeli rasti, uglavnom zbog činjenice da korisnici moraju čitati svoje zaslone na maloj udaljenosti.

Kratke valne duljine plavog svjetla koje emitiraju takvi uređaji posebno su štetne za vid, a dulja uporaba uzrokuje veće probleme.

Povrh toga, mladi ljudi koji su zalijepljeni za svoje zaslone ne provode vrijeme vani, što znači da im nedostaje zaštitni učinak koji svjetlo ima na mijopiju.

Stručnjaci preporučuju da djeca dobiju barem 45 minuta dnevne svjetlosti svaki dan, bilo da se radi o sportu ili jednostavno izloženosti koju dobiju dok hodaju u školu.

Također bi trebali ograničiti vrijeme gledanja ekrana na sat vremena ili manje, uzimajući dvo-minutne pauze svakih pola sata. Oni mlađi od dvije godine uopće ne bi trebali koristiti elektroničke uređaje.

Uređaji štete dječjoj kreativnosti kao i njihovoj viziji

Naravno, postoji i druga vrsta kratkovidosti od koje djeca pate kada je riječ o korištenju elektroničkih uređaja, a to je intelektualna kratkovidost i nedostatak mašte koju takva tehnologija može potaknuti.

Kada djeca koriste tehnologiju, njihovi mozgovi su zauzeti, što znači da troše puno manje vremena za sanjarenje i maštanje. Upravo tijekom tih trenutaka zastoja i dosade naš mozak nastoji biti najkreativniji.

Djeca koja nikada nisu morala smisliti način da bi se zabavila ne mogu doseći svoj puni potencijal. Povrh toga, ona se hrene onime što im tehnološki divovi serviraju – i ne dolaze do vlastitih pitanja o životu.

Studija na 800 korisnika mobilnih telefona pokazala je da jednostavno posjedovanje pametnog telefona u njihovoj blizini može smanjiti kognitivni kapacitet osobe – čak i ako je telefon isključen! Istraživači su to usporedili sa “odljevom mozga”, a tek sada počinjemo shvaćati posljedice.

Iako je očigledno rješenje ovog problema oduzimanje uređaja djeci, taj savjet nije uvijek praktičan.

Međutim, možete uvesti “slobodan dan” za elektroniku jednom tjedno. Također je važno da se vrijeme koje vaša djeca provedu ispred ekrana ustabili.

Na primjer, ako ste odlučili da je pola sata dnevno prihvatljivo, neka koriste cijelih 30 minuta odjednom.

Ne dopustite da vaša djeca izgube vid i svoju kreativnost. Držite njihovo vrijeme na ekranu pod kontrolom, i pobrinite se da dobiju dovoljno vremena na otvorenom i spriječite ometanje njihove kreativnosti koja može rasti jedino ako nisu ipsred ekrana.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Poremećaji pažnje se definiraju kao poremećaji mozga obilježeni čestim obrascima nepažnje, hiperaktivnosti i impulzivnosti, do te mjere da ometa razvoj i funkcioniranje djece

Simptomi uključuju odustajanje od zadatka, poteškoće u održavanju fokusa, neorganizacija, prkos, stalno kretanje, nemir, prisluškivanje, govorenje i nemogućnost odgađanja trenutnog zadovoljstva.

Zvuči kao svaka odrasla osoba koja pije puno kave, i koja je zaglavila na tvrdom stolcu na nekom dosadnom radnom sastanku dok se igra na svojem pametnom telefonu i potpuno se odvojila od predavača i sadržaja koji se predstavlja.

Današnji osnovni i srednjoškolski nastavni plan i program i dalje se zasnivaju na pamćenju činjenica (koje su uglavnom netočne), ispunjavanje “praznina”, provođenje kvizova i testova s​višestrukim izborom te podizanje ruku za odgovore na pitanja koja postavljaju učitelji.

U međuvremenu, većina školskih doručaka i ručkova (uključujući ono što većina djece donosi od kuće) puni su hrane koja se sastoji od visokog fruktoznog kukuruznog sirupa, umjetnih boja, umjetnih okusa, koncentrirane soli, pesticida i fluorida.

Djeca i tinejdžeri konzumiraju kolače, žitarice natopljene šećerom, gazirana i energetska pića, a da ne znaju štetne posljedice na ponašanje.

Osim toga, djeca jedu bombone tijekom cijelog dana, neki nose od kuće, a ostatak dobivaju od učitelja koji koriste genetski modificirane poslastice kao nagradu za “dobro ponašanje”. Kako ironično.

Koje je godine Kristofer Kolumbo stigao u Ameriku i koji je način podjele brojeva 2437 i 389? Ne znate. Koga briga.

Prije svega, spominjemo ono što djeca uče u školi ovih dana, i kako je većina kurikuluma topovska hrana, uključujući zastarjele “vještine” i “strategije” koje se uopće ne primjenjuju na stvarni svijet ni u kojem obliku.

Osim ako se ne pojavi na showu “Kolo sreće”, trivijalnost uopće nije važna. Što se tiče dugih podjela, nitko ne treba znati da su dinosauri uopće mrtvi. Imamo računala, pametne uređaje, pa čak i satove s računalima.

Djeca se ne bi trebala baviti učenjem, osim ako se ne bave suradnjom, kreativnošću, komunikacijom, kritičkim mišljenjem i građanstvom (5 načina učenja iz 21. stoljeća).

Trulo memorijsko učenje potiče bilo kojeg čovjeka da poludi. Djeca su briljantna, a nema nastavnog plana i programa na svijetu koji se ne temelji na pamćenju, dosadnim listama i testovima s​višestrukim izborom, koji će ih održati tihima, mirnima i “potaknut će pažnju” više od par minuta.

Učenici žele znati odgovore na njihova pitanja poput “Kakve ovo ima veze sa stvarnim svijetom?” i “Kako nam ovo pomaže da postanemo pametniji?”

Svaki “simptom” ADHD-a je simptom slabo isplaniranih obrazovnih sustava, nedostatka veza sa stvarnim svijetom i lošom prehranom

Prema DSM-IV (priručnik američke psihijatrijske udruge koji opisuju dijagnostičke kriterije za ADHD), svako dijete koje ne može dugo zadržati pažnju, koje ne dovršava svoju zadaću ili koje je često ometano od strane “vanjskih podražaja” mora uzimati lijekove na recept za psihu.

Prema DSM-IV, “simptomi moraju biti prisutni najmanje 6 mjeseci …” i moraju uzrokovati “neko oštećenje u najmanje dvije stavke” za dijagnozu poremećaja mozga koji će se primijeniti.

Noviji priručnik DSM-V je još gori i ne nudi jasne smjernice. Da li je psihijatrijski priručnik DSM-IV ponudio bilo kakvu “jasnu” smjernicu? Ono što je jasno je da psihijatri sada mogu dijagnosticirati kod bilo kojeg djeteta ili adolescenta, u bilo kojem trenutku, simptome ADHD-a.

Ono što je jasno je da učenici trebaju obrazovanje o stvarnom svijetu umjesto da pamte činjenice za testove koje zaboravljaju tri dana kasnije.

Ono što je jasno je da znanost dokazuje da umjetne boje hrane, gazirana pića i visoko fruktozni kukuruzni sirup uzrokuju teške reakcije preosjetljivosti, utječu na ponašanje, smanjuju spoznaju, osiromašuju zadržavanje informacija i uzrokuju duševne poteškoće.

Gdje su sve te informacije u psihijatrijskim DSM priručnicima?

U SAD-u je zabilježeno 55-postotno povećanje toksičnih boja u hrani od 2000. godine. Svake se godine godišnje nalazi više od 7 milijuna kilograma boja u hrani, piću, bombonima i lijekovima, a FDA ne štiti potrošače od baraža otrova.

Zaključno, ako vaše dijete “pati” od ADHD simptoma, prije nego što se naletite na medicinsku muljažu i počeli trpati svoje dijete sa SSRI lijekovima koji uzrokuju tešku depresiju, samoubojstvo i destruktivna ubojstva, prebacite svoje dijete na organsku hranu (prestanite kupovati školske obroke) i razgovarajte s ravnateljem i administratorima škole o programu kurikuluma.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Današnja djeca imaju više tehnologije na raspolaganju nego bilo koja generacija prije njih, i to je pomalo dvosjekli mač

Neki bi se roditelji mogli iznenaditi koliko je širok raspon dostupnih obrazovnih aplikacija koje tvrde da će u djeci potaknuti akademske vještine, ali to se neće dogoditi ako djeca ne usavrše vještine pisanja… rukom, naravno.

Studija koju je provela Zaklada “Heart of England Foundation NHS Trust” utvrdila je da se mala djeca upisuju u školu bez snage ruku i spretnosti koja je potrebna za držanje olovke zbog rasprostranjenog prekomjernog korištenja tableta i telefona osjetljivih na dodir.

Mogućnost držanja i pomicanja olovke zahtijeva snažnu kontrolu nad finim mišićima u prstima, a djeca koja neprekidno koriste zaslone uređaja osjetljivih na dodir nemaju priliku razviti te osnovne vještine.

Roditelji nemogu nikoga kriviti već sami sebe, prema britanskim pedijatarima. Mnogim roditeljima lakše je “parkirati” svoju djecu ispred iPad-a nego da ih potaknu da se igraju igračkama i grade nešto ili da sudjeluju u drugim aktivnostima koje izgrađuju mišiće ruku poput bojanja.

Jedna je majka ispričala Guardianu kako ju je sinova škola kontaktirala jer je njezin sin “uhvatio svoju olovku kako špiljski čovjek koji drži štap”.

Nije bio u mogućnosti da dobije privilan stisak prstiju ruke, i šestogodišnjak sada pohađa tjedni radni tretman da razvije snagu u prstima da bi napokon mogao držati olovku i potpisati se.

Rekla je kako žali što mu je pružila toliko tehnologije za igru, a nedovoljno tradicionalnih igračaka, i ona kaže da je sada postala vrlo stroga prema pristupu tehnologiji kod kuće.

To je priča koja se počela prečesto događati, dok pedijatrijski profesionalni terapeut Mellissa Prunty izvještava da je broj djece koja kasni u pisanju porastao zbog velike upotrebe tehnologije.

Ograničavanje vremena pred zaslonom ima mnoge prednosti

Čak i ako vaše dijete uspije držati olovku pravilno, postoje i drugi razlozi da mu se ograniči vrijeme ispred zaslona.

Razvojni stručnjaci upozoravaju da eksplozija upotrebe tableta (iPad) i mobilnih telefona šteti društvenom i tjelesnom razvoju djece.

Raste broj djece – uključujući i neke mlađe od četiri godine starosti – koja se tretiraju zbog kompulzivno ovisničkog ponašanja nakon izlaganja internetu i digitalnim uređajima od rođenja. Osim toga, vrijeme ispred zaslona povezano je s odgodom početka govora kod djece.

Korištenje mobilnih uređaja također je čimbenik epidemije dječje pretilosti. Broj djece koja su pretila, deset je puta veći nego prije samo četiri desetljeća, a broj pretile djece diljem planete sada prelazi 124 milijuna.

Iako je loša prehrana dio jednadžbe, nedovoljna vježba također igra važnu ulogu, jer djeca troše više vremena zalijepljena svojim tabletima nego što to provode vani u igri.

Porast kratkovidnosti posljednjih godina pripisuje se i djeci koja troše previše vremena gledajući u ekrane i ne provode dovoljno vremena na otvorenom.

Istraživanja pokazuju da djeca koja žive u urbanim sredinama imaju dvostruko veću vjerojatnost da će biti miopijska kao i ona koja žive u ruralnim područjima.

Američka akademija oftalmologa kaže da provođenje više vremena na otvorenom može smanjiti šanse za razvoj kratkovidnosti kod djece. U jednoj studiji, svaki dodatni sat kojeg je dijete provelo na otvorenom svaki tjedan smanjilo je rizik od kratkovidnosti za 2 posto.

Ne samo da današnjoj tehnološki-opsjednutoj djeci nedostaju fine motoričke vještine i vrrijeme provedeno na otvorenom, oni su također izloženi opasnim Wi-Fi zračenju i propuštaju priliku za stvaranje društvenih veza.

Govoreći na godišnjoj konferenciji Udruge učitelja i predavača, profesor Colin Kinney izjavio je: “Razgovarao sam s brojnim učiteljima koji su zabrinuti zbog sve većeg broja mladih učenika koji mogu raditi na zaslonu, ali nemaju nikakvih manipulativnih sposobnosti da se igraju sa građevnim blokovima ili slično, ili učenika koji se ne mogu družiti s drugim učenicima, ali čiji roditelji ponosno govore o njihovoj sposobnosti da koriste tablet ili smartphone.”
 
NoviSvjetskiPoredak.com